Feljton
KROZ BANJALUKU NE PJEVAJ Piše:Fuad Bali}
B
anjaluka, šeher sevdaha, sevdalija i teferiča kraj Vrbasa, zadužila je Bosnu i Hercegovinu, pa i šire južno-slavenske i evropske prostore, dobrom pjesmom i pionirskom djelatnošću u oblasti muzičko-poetske baštine. Istaknimo tu odmah kompozitorsko i etnomuzikološko djelo akademika Vlade Miloševića, koji je objavio četiri knjige Bosanskih narodnih pjesama i studiju o sevdalinci, i za sva vremena spasio od zaborava glasove, melodije i tekstove naših nena, majki, djevojaka, djedova, otaca, komšija. U Banjaluci je rođen i školovan prof. dr Munib Maglajlić koji je doprinio proučavanju sevdalinki i balada. Njegovi Ogledi o usmenom pjesništvu objavljeni su u Banjaluci 1983. godine, dok je u Mostaru 1978. godine izašla i njegova zapažena knjiga 101 sevdalinka. O sevdalinci na ovim prostorima bavi se i kompozitor Omer Pobrić, čiju smo knjigu Banjalučki sevdah
u vremenu predstavili i u Banjaluci, 15 maja 2004. godine, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture «Preporod» i zajednica udruženja Banjalučana u Banjaluci, BiH i svijetu. Prvog pjevača sevdalinki, koji se zvao Adil, našao je u spisima iz 1574. godine splitski pjesnik Luka Botić, dok se rukopis prve zapisane sevdalinke sa naslovom Kiša ide, trava raste iz 1720. godine, čuva u biblioteci njemačkog grada Erlangen. Narodi
24 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5
BiH stoljećima su njegovali tradiciju, da bosanskohercegovačke gradove predstave u istinskoj ljepoti i osobenosti, po čemu su prepoznatljivi svim putnicima, namjernicima, putopiscima i zapisivačima. Oni su dobronamjerno upozoravali da kroz neki grad ne treba jahati konja, jer u tom gradu bolje jašu i bolje konje sedlaju, u drugom se ne hvališ bogastvom, jer su bogatiji, u trećem opet da ne lažeš, jer oni bolje i vještije lašce imaju. A onima koji su dolazili u šeher na Vrbasu poručivali su da KROZ BANJALUKU NE PJEVAJU, jer najbolje pjevače sevdalinki imaju! Još dalekih godina, 1927. i 1937. Banjalučanin Muhamed Ćejvan, pozorišni i filmski glumac i vrsni sevdalija, snimio je u Zagrebu i Beču sevdalinke za tada čuvene gramofonske kuće Polidor i Kolumbija. Spomenimo neka imena banjalučkih pjevača sevdalinki, koji su našem gradu dali atribut prvog muzičkog grada u BiH, a koji nisu imali sreću i priliku da se njihovi glasovi i njihove interpretacije zabilježe na gramofonske ploče ili na magnetofonske trake: Muhamed-aga Bahtijarević, od kojega je podosta pjesama naučio Hakija Karabegović, Ibrahim Avdagić, zvani Dumbaga, prekupac, Muharem Alihodžić, vjeroučitelj, Muhamed Gušić, podvornik u banci, Emin Dervišić, fijakerist, Smail efendija Ekić, službenik u Opštini, Muharem Budimlić, zvani Hodža i dr. Drugu skupinu pjevača čine naši sugrađani čije su interpretacije, zahvaljujući Vladi Miloševiću, ostale zabilježene na magnetofonskim trakama i nalaze se u muzičkom fondu našeg muzeja (vjerujemo da su adekvatno zaštićeni i sačuvani kao kulturno blago našeg grada). Ti pjevači su : braća Karabegović-Hakija, Mustafa-Mujo i Irfan, Muhamed Ćejvan, Muhamed Gušić, Adem Kovačević, Faik Hadžibegović, Sulejman Pličanić, Mustafa Blentić, Adil Bukić, Munira Gušić, Ferida Hrustić, Rasema Katana, Subha Memić, Derviša Softić, Emina