Skip to main content

Šeher Banja Luka 2

Page 10

a na vratima je visila stelja – ćerek sušene ovčetine koja je služila za mezu u nedoba» pričao mi je početkom osamdesetih pokojni Ademov prijatelj Miodrag Žalica, književnik i kazališni esejista. Do banjalučkog potresa 1969. Adem se muva između Sarajeva i Banja Luke, a onda odlazi u Jugoslavensko dramsko u Beograd. Narednih deset godina živi i radi sa velikanima koji ga, bez ustručavanja (jer već je 'legenda') primaju u svoj 'cercle'. Adem je popularan, poštovan i nezaobilazan. Kada smo, početkom osamdesetih, entuzijastički organizovali susrete "S glumcima u maju" (koji postadoše tradicionalni) najveća imena tadašnjeg glumišta dolazila su, poglavito zbog Adema, u Banja Luku. Bez honorara, zbog 'hababluka' (prijateljstva). Zoran Radmilović ovdje je imao posljednji kazališni nastup, a dolazili su Ljuba Tadić, Mira Stupica, Fabijan Šovagović, Đođe Pura, Rada Đuričin i Miša Janketić, Boris Dvornik, Reihan Demirdžić i Rudi Alvađ, Enes Kišević, Svetlana Bojković i Mira Banjac, Stevo Žigon, Marko Nikolić i Josip Pejaković, Semka Sokolović i Ivan Hajtl...i ko bi ih sve pobrojao. Onda je teško obolio. A i to kroz onu "Hajd' bolan –šta ima veze?!". Živio je danas i ovdje – "do daske". Desetak dana pred smrt (i danas me grize savjest, ali sam ponosan) izvukoh ga iz postelje da snimimo 'introductio' i finale prve i za sada jedine video-kasete o Banja Luci koju su producirali Muhamed-Braco Skopljak, Zlatko Divić-Div i moja malenkost, a na kojoj su predstavljena sva tadašnja (1989. godina) kulturnoumjetnička društva, solisti, horovi, i sve kulturno-povijesne znamenitosti Banjaluke. Odradio je to Adem vrhunski i profesionalno, bijaše to njegov posljednji izlazak pred kameru odnosno publiku. Ugasio se, kao svjećica, 5. novembra iste godine u Ljubljani. Onda su došla neka luda i krvava vremena: Adem je na vrijeme osjetio kada treba otići... I deset godina o njemu se nije čulo u njegovu gradu. Kada sam 1999. počeo pripremati homamage uz desetu obljetnicu njegove smrti – odmah mi se pridružio (i on je pokojni) slikar Žika Pećarić, muzički pedagog i kompozitor Muharem Insanić – a podržao nas i književnik Ranko Risojević. U Ademovom pozorištu rekoše kako za to "još nije vrijeme"(?!). Ipak smo 'to' organizovali u Rankovoj «Galeriji», a jedini koji su događaju dali veliki publicitet bili su Televizija Republike Srpske, tadašnji "Glas srpski" i magazin "Reporter" koji je događaj sponzorisao 'u naturi' (u Ademovom stilu – ićem i pićem). Petnaesta godišnjica smrti ovoga velikana ujedno je i prekretnica: obilježena je u banjalučkom Hrvatskom kulturnom centru koji je bio pretijesan da primi sve koji su Adema poznavali, i one koji su ga željeli upoznati. 10 ŠEHER BANJA LUKA juli-august 2009 broj 2

Enes Kišević, Slavko Podgorelec i Adem Ćejvan u prijateljskom ćaskanju . Foto: Slobodan Rašić 1987 g.

Zapisaše o svom Kolegi Ademu Ćejvanu BRANKO PLEŠA: „Mi znamo da ga nema u toj čarobnoj kutiji, a ipak, i opet za razliku od mnogih, a svojstveno neponovljivim glumcima, Ćejvanovo televizijsko izražavanje nosi u sebi izražajnost deteta koje vas fascinira i ne možete ga se ni odreći ni odbraniti.“ MIODRAG ŽALICA: „Adem Ćejvan već za života ima svoj spomenik. Gledao sam ga u Madridu. To je spomenik don Kihotu i Sančo Pansi. Jer Adem Ćejvan je i jedno i drugo, svoja sopstvena trezvenost i svoja istovjetna usplahirenost, svoja kontradiktorna oglašenost.“ IVAN HETRICH: „Njegova, pojava, glas, gluma (čas suptilna, a čas agresivna) osigurali su Ćejvanu niz zapaženih uloga u kasnijim tvdramama zagrebačkog studija.“ Dr JOSIP JOVIĆ-ŠOVER: ”Bio je razbacan i rasprodan.Volio je Banju Luku i Vrbas i svaki kamen. U stanju je ad hoc izmisliti legendu o svakoj avliji, mjestu kraj Vrbasa, a o Ćejvanovoj pećini iznad rodne kuće izrekao je toliko priča i čini mi se da mu je pripovjedački dar osnovni talent.“ SEMKA SOKOLOVIĆ: ”Hvala ti Ademe za sve što sam naučila od tebe i za sve lijepe časove koje si nam pružio...” MIRA BANJAC: Ma, Adem je bio ČOVEK! PERO KVRGIĆ: On je bio gromada, vrhunski Umjetnik! Ponosan sam što smo se poznavali! JOSIP PEJAKOVIĆ: Nikada nije govorio o tuđim manama i svima potrebitim je pomagao...


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Šeher Banja Luka 2 by Riksförbundet Banjaluka i Sverige - Issuu