”Hotel Sarajevo”, priča o opsadi

Ili: pričao tri generacije Sarajlija u ratnoj

Svakodnevici Granatiranog Grada

Piše: Džana MUJADŽIĆ

Barbara Cupisti, najprije uspješna glumica, okrenula se režiji i svoje novo dokumentarno ostvarenje, podnazivom Hotel Sarajevo, posvetila je 30-godišnjici opsade bosanskohercegovačke prijestolnice. Cupisti, Talijanka iz Toscane koja živi izmedju New Yorka i Varšave, ostvarila je 11 dokumentaraca. Njezina obrada poslijednjeg sadržaja je posebna: pokupila je od građana Sarajeva, koji su i pored svakodnevne, mučne borbe za život snimali svakodnevicu, video dokumente. Izbjegavala je medijski materijal i propagandna ostvarenja, takozvanih “ međunarodnih mirovnih snaga”!

Hotel Sarajevo upoznaje publiku sa ratnim postojanjem tri generacije civila, što raspravljaju o aktualnosti ali i načinu uticaja četvorogodišnjeg sukoba na njihovu ličnost.

Arhivske dokumente je ekipa filma dobila od Nihada Kreševljakovića koji ih je objedinjavao od početka blokade grada. Mnoštvo strašnih videa šta je nastojalo ostaviti trag o 44 mjesečnom preživljavanju pod bombama. Kreševljaković, autor poznatog ostvarenja Do You Remember Sarajevo? posjedovao je joššest sati neviđenog materijala koji je rado ustupio ekipi.

Da bi komunicirali, građani su upućivali video pisma o vjenčanjima, rađanjima, sahranama..., rječitim dokazima nastavka života, uprkos nemogućim uvjetima!

Osnivatelj Ratnog teatra Sartr Nihad Kreševljaković postao je jedan od likova. Pokazao je međunarodnim cineastima i drugim filmskim djelatnicima, kako su Sarajlije hrlile na predstave, znajući da mogu izgubiti ono najdragocije nije -život!

Film je ostvaren po ideji Andree Di Consoli što je nastojao obilježiti tridesetgodišnjicu jedne od najvećih europskih tragedija, kraja 20. stoljeća. Rediteljica je objeručke prihvatila njegov projekt jer je odavno željela obraditi sadržaj. Nadahnula se anketom Al Jazeere Balkan te odlučila snimiti film čiji je centar jedan hotel! Istakla je kako je vijesti i izvještaji epohe, nikada nisu napustili. Sjećala ih se detaljno kao i žute građevine poput velikog kuba, što se nije uklapala u okolicu, nitia rhitekturu grada. Bila je začuđena što nije bio srušen, pored svakodnevnih bombardiranja, sistematskog uništenja grada i njegovih stanovnika.

Prve osobe, koje su pronašli, imale su spone sa strancima: BobaLizdek, prevoditeljica koja je u Holiday Inn-u, jer o njemu je riječ, živjela veliku ljubav sa francuskim novinarom, a kasnije i piscem Paulom Marchandom, ovjekovječenu na velikom ekranu kamerom kanadskog reditelja Guillaume de Fontenay, u dugometražnom filmu “Simpatija za đavola”. Zoran Herceg je bio fixer ekipe pa je i njegova životna priča postala dio filma. Nova direktorica hotela Belmina Bajrović, što se sa samo 26 godina prihvatila odgovornog poziva, bila je također zanimljiva pa je uvrštena u protagoniste. Kako je radnja filma naglašavala postojanje tri generacije Sarajlija, oni su bili savršen izbor.

Hotel Sarajevo je, nedavno prikazan u Rimu gdje je otpočeo svoju staro kontinentalnu, potom svjetsku promociju.

Barbara Cupisti već sprema novi projekt: dokumentarac o ženama u Ukrajini, što se hrabro bore protiv ruske okupacije.