FECIT 2022

Moderna galerija, JU Muzeji i galerije Podgorice Marka Miljanova br.4, Podgorica

17. novembar do 5. decembra 2022. godine

S velikim zadovoljstvom pozdravljam 4. katalog FECIT Grožnjan, umjetničkog druženja u Istri, koje smo inicirali Ivan Perić, pokojni dragi prijatelj Milan Tucović i potpisani.

Ove godine sve je zaista bilo više Allegro, nijesu nas gušile maske, ni beskorisno testiranje na Covid, kao 2021. Uz do sada najveću zastupljenost žena slikarki, ova godina bila je i dosad najviše porodična. Tako meni izgledaju i novonastali radovi. Grožnjan nam je opet nudio sve, što je već tradicionalno naš glavni interes: odlično vrijeme (a i kupanje), umjetnički sentiment, odlične jazz koncerte i naravno susrete s kulinarstvom Istre. To su istarski uslovi za kreativnost!

O samim radovima na sljedećim stranicama više pišu eksperti, meni je jako drago da je stvaralaštvo prošireno na još jedan medij –dobili smo prvi kip u kamenu, istarskom. Vajarska radionica u kamenu biće odsad naša svakogodišnja tema.

Na najdemokratskiji način, sami učesnici izabrali su dobitnika nagrade „Milan Tucović“: to je prijatelj Saša Marjanović, jedan od pokretača FECIT-a davne 2018. godine. Sljedeća godina biće naša već peta, jubilarna, i treća za nagradu „Milan Tucović“, a i treća bez njega.

Rok Kvaternik

Činjenica da je fenomen likovnih kolonija kod nas veoma rasprostranjen ukazuje na važnost i značaj ovog kulturnog segmenta i pruža mogućnost za njenu dalju afirmaciju. Pedesetih godina vijeka koji je za nama pojavile su se prve likovne kolonije i predstavljaju značajnu pojavu u savremenoj likovnoj umjetnosti. Preispitivanje umjetničkih modela u dijalogu umjetnika opravdava smisao kolonija i podstiče razvoj savremene umjetnosti.

Na naše veliko zadovoljstvo, domaćini smo izložbe sa kolonije FECIT, koja je održana prošlog ljeta u Grožnjanu, u Istri. Podgorička Javna ustanova Muzeji i galerije (Moderna galerija), u saradnji sa inicijatorima te kolonije i gradskom galerijom „Fonticus“, predstaviće crnogorskoj likovnoj publici djela dvanaest umjetnika. Izložba je dobra prilika za unapređivanje dobrosusjedskih odnosa među narodima koji žive na području bivše Jugoslavije, kao i podsticanje mladih talentovanih ljudi u oblasti likovnog stvaralaštva.

Umjetnici čija djela predstavljamo su: Draško Dragaš, Sašo Vrabič, Rudi Skočir, Đerđi Ratković, Ivona Jurić Kljajo, Ivana Živić, Snežana Petrović, Bratislav Radovanović, Ivan Milenković, Saša Marjanović, Marko Tubić, Jovana Tucović, Tatjana Karavelić i Radovan Kunić.

Idejni osnivač FECIT-a je Rok Kvaternik, kolekcionar i ljubitelj umjetnosti. Kolonija je zamišljena kao niz susreta umjetnika s prostora bivše Jugoslavije, a okupila je akademske likovne umjetnike različitih stilskih opredjeljenja. Njihov umjetnički izraz veoma je šarolik, zastupljene su različite tehnike i različiti pristupi, a ono po čemu je ova kolonija veoma posebna jeste razmjena umjetničkih mišljenja i analiza pozicije umjetnika u današnjem društvu.

Izvanredni uslovi za boravak i rad umjetnika svakako su doprinijeli da se ostvare djela visokih umjetničkih vrijednosti, ali i naznačili mogući pravac daljeg razvoja prilagođen aktuelnim evropskim i svjetskim tendencijama. Umjetnicima se ne nameće nikakva unaprijed utvrđena umjetnička sadržina, kreativnost umjetnika ne sputava se ničim, naprotiv, podstiče se istraživački likovni potencijal, što vodi otvaranju prema horizontima novog, kao i proširivanju i obogaćivanju savremenog izraza.

Ovakvi događaji jačaju poziciju umjetnika, stavljaju ih u kontekst žive stvarnosti u kojoj se njihovo mišljenje čuje, ali prije svega, pokazuju da je priroda jedan nesagledivi izvor koji nas uči, oblikuje, inspiriše i u kojem ne srijećemo samo ono što nas okružuje, već i sebe same. Koliko je ta relacija vanjskog ka unutrašnjem važna

umjetnicima pokazuje i to što su inicijatori većine kolonija upravo sami umjetnici. Neka ostvarenja, poznanstva i dijalozi na kolonijama često su za umjetnike svojevrsni putokazi za dalji umjetnički život. Ova likovna kolonija se već etablirala kao veoma značajna likovna manifestacija u regionu.

Umjetnička kolonija FECIT pronašla je svoju fizionomiju i uspjela da se nametne sredini u kojoj traje. Ona je dokazala da je svjež i autentičan likovni organizam, jer uspijeva da na uvijek nov način ponovo i samosvojno afirmiše likovna dostignuća i obezbijedi umjetničkim djelima potpunu komunikaciju sa sredinom, uspostavljajući i održavajući pravi i najvažniji dijalog između umjetnika i društva.

Ova izložba može da posluži kao povod za organizovanje specifičnog modela seminara i radionica fokusiranih na probleme praćenja, interpretacije, kontekstualizacije i promovisanja aktuelne umjetničke prakse ovog regiona.

Petrica Duletić, Istoričarka umjetnosti, rukovoditeljka Moderne galerije

ALLEGRO MA NON TROPPO

Tradicija se gradi idejom, voljom, odanošću, upornošću. U našem slučaju, željom za gradnjom novih kulturnih vrijednosti na lokaciji. Nastavljajući postojeću, ali i gradeći novu priču, već četvrti put događa se FECIT, međunarodni skup umjetnika. Dirigentska palica i ove je godine u sigurnim rukama osnivača ovog događaja, Roka Kvaternika. Predstavljamo rezultate ovog saziva, ostvarenog na Grožnjanu – Gradu umjetnika. Ovogodišnji radni skup umjetnika, FECIT 2022. Grožnjan, ostvaren tokom VII i VIII mjeseca, iza nas je. Ostvareno je mnoštvo radova četrnaest umjetnika. Njihova imena su: Draško Dragaš, Đerđi Ratković, Ivona Jurić Kljajo, Tatjana Karavelić, Radovan Kunić, Saša Marjanović, Ivan Milenković, Snežana Petrović, Bratislav Radovanović, Rudi Skočir, Marko Tubić, Jovana Tucović, Sašo Vrabič i Ivana Živić. Dvije umjetnice realizuju trodimenzionalne objekte, u kamenu i glini. Ostali se predaju slikarstvu, uljanim, akrilnim bojama ili drugim načinima obrade slikarske podloge. Troje od njih realizuju diptihe, ostali po jedno djelo. Na kraju, umjetnici su između sebe birali autora/rad kojem će dodijeliti nagradu „Milan Tucović“. Ove godine Priznanje je dobio Saša Marjanović.

Izabrana ekipa likovnih kreativaca, ulažući trud u oblikovanje, uspjela je ostvariti lične likovne iskaze, a uz to i družiti se. Neki su ovdje bili prvi put, neki ne. Ovi prvi upoznavali su područje, a ovi drugi utvrđivali gradivo i otkrivali nove posebnosti. I ovdje rado naglašavam da su se umjetnici iz nesložnih državica bivše Jugoslavije ovdje odlično slagali. Taj socijalni moment je bitan jer se u istom prostoru i istom vremenu moraju poštovati i usaglasiti raznorodne energije autora s raznolikih lokacija južnog područja Evrope. Uz nabrojana imena umjetnika treba spomenuti da su izbor autora ostvarili Ivan Perić i Rok Kvaternik, a kustoske poslove odradio je Eugen Borkovsky.

Tako je četvrtu godinu zaredom reprezentativni likovni prostor Gradske galerije Fonticus preuzeo ulogu epicentra događanja: na neko vrijeme je postao atelje – umjetnici su radili u prostorima galerije. Galerijski prostor je mjesto predstavljanja gotovih radova pa je izazov to posvećeno mjesto koristiti na druge načine. Ovako je to opisivao Boris Groys: „…Pitanje prostora galerija i muzeja u postmodernizmu biva aktualizovano. Je li muzej neko mrtvo mjesto samo za provjerene vrijednosti vezane za tradiciju ili on može biti i mjesto propitivanja, problematizovanja?…“

Ovdje se događa propitivanje, ali i reprezentacija. Na kraju kreativnih radnih aktivnosti u istom prostoru predstavljeni su rezultati. Pokazalo se da je ostvareno mnoštvo respektabilnih radova. Oni su podrobnije opisani, komentarisani u nastavku teksta.

Nanovo želim iskazati zahvalnost i zadovoljstvo što se ova kreativna situacija događala u Grožnjanu, koji je još davne 1965. godine proglašen Gradom umjetnika. Zahvaljujem prijatelju umjetnosti i kreativnosti Roku Kvaterniku, koji je na ovoj lokaciji uspio, četvrti put, objediniti i usmjeriti na kreativnost i ovu ekipu likovnjaka. Takođe, zahvalnost Općini Grožnjan/Grisignana na podršci. I, naravno, hvala umjetnicima, bez kojih se ovo ne bi moglo ostvariti. Eugen Borkovsky, 2022.

Radovi nastali na četvrtom FECIT-u, međunarodnom skupu umjetnika, održanom u Grožnjanu (Hrvatska), gradu umjetnika, od 20. do 29. jula 2022. godine

Funkcionalna cjelina sa proviđenjem ulje na platnu 135 x 95 cm

Draško Dragaš

Crna Gora

Draško Dragaš realizuje slikarski rad, koji naziva „Funkcionalna cjelina s proviđenjem“. Kao i na mnogim njegovim slikama, sve je povezano, zavisno od susjednog oblika, bez logičnog reda koji očekujemo. Umjetnikov predstavljeni svijet isprepletan je mogućim nužnostima i/ili zavisnostima koje su ponegdje unutar logičnog sklopa, a još češće iskaču iz njega. Na formatu nam je ponuđeno mnoštvo vizuelnih informacija koje moramo sklapati u priču. Ona može biti iščitana na mnoge načine, što zavisi od pažnje i senzibiliteta posmatrača.

Cijela slika podijeljena je na tamniji i svjetliji dio. Moguće da je osvjetljeniji dio slike uređeno, preuređeno područje jer tu nalazimo nešto više tehnoloških elemenata. Oni nisu sasvim razumljivi te djelimično nude repertoar retro mašinerije. Tamniji dio slike kao da govori o načinjanju, zaoravanju ili mjerenju zemljanog tla. Tu dominiraju figure ljudi s nitima, sajlama poput skijaša na žičari ili orača na njivi. No, ne vidimo šta ih vuče, koji je izvor pokretanja. Uz otvore, svojevrsne dimnjake iz zemlje, tu su građevine poput koloseuma, planetarijuma, silosa, spalionice otpada ili nekog drugog industrijskog postrojenja. Poput kutija bez poklopaca, prepoznajemo ukopana područja u kojima su dijelovi mogućeg podzemnog postrojenja. U jednom od njih kao da se izučava anatomija stabla ili je ono priređeno za ambalažiranje. Kao da je umjetnik zapazio nesklad prirodnog i artificijelnog krajolika. Čini se da svjedočimo napadu na još neindustrijalizovani dio teritorije Plave planete. Na ovoj slici predstavljen začudan izvor svjetla, na mogućoj poziciji sunca, možemo doživjeti kao pojam iz naslova rada. Okrugli oblik kao da svijetli, zrači energiju u dva smjera, a pred nama obasjava samo kosi segment nalik na udolinu koja završava pravougaonim otvorom na površini zemlje. U njemu zapažamo prostor nalik stambenom. Jedan zrak po udolini dolazi do ljudske figure koja stoji na njemu, kao na žici. Figura je svijetla i ima označenu poziciju srca te krila ili vidljivu, snažno emaniranu energiju. To je mogući osviješteni lik koji kreće po tankoj niti proviđenja ka svjetlu. On sluti da je negdje u daljini, iza brda/iskopina, ispod oblaka i žutog neba, spokojno, plavetnilo vodene površine. Nositeljke života.

Ivona Jurić Kljajo

Pronađi put ulje na platnu 80 x 120 cm

Ivona Jurić Kljajo

Jedan dio više ne raste ulje na platnu 50 x 40 cm

Ivona Jurić Kljajo

Hrvatska

Ivona Jurić Kljajo realizovala je dva rada. Oba nude svakodnevne, skoro nevažne motive. Jedan predstavlja eksterijer, pokrajinu, pejzaž. Drugi je vizuelizacija smještena u enterijer, a predstavlja stočić s posađenim biljkama koje često nalazimo u svakom domu. Oba motiva kao da su namjerno izabrana da svjedoče običnost, uobičajenost, neambicioznost.

Tako pejzaž predstavlja oranice, polja i šumarke koji se nižu prema horizontu te nebo u gornjem dijelu. Linija vijugave ceste, zrcalno sa trakom crvene zemlje, dodatno aktuelizuje perspektivu. Rad je izveden drhtavim, titrajućim potezima. Tek pažljivi posmatrač zapaža tragove aktivnosti. Umjetnica rad naziva „Pronađi put“.

Scenu enterijera sačinjava kombinacija nekoliko motiva. Tu je sto/stočić na kojem su postavljene tegle, zdjele sa zasađenim cvijećem, zapravo ukrasnim biljkama. U istom kadru je dio kutije za spremanje te dio bicikla. U pozadini je zid i obješena zavjesa s dezenom. Među nijansama zelenih listova i stabljika biljaka, u centru kompozicije možemo razabrati tamnije, smeđkaste tonove kojima su izvedeni neki od dijelova biljke u prvom planu. Sve postaje jasno čitajući autorkin naslov ove žanr scene: „Jedan dio više ne raste“.

Tatjana Karavelić

Grožnjanski izdanak kamen (Istarski žuti vapnenac)

100 x 100 x 80 cm

Tatjana Karavelić

Srbija

Tatjana Karavelić, u okviru Fecita, izvodi skulptorski rad u kamenu. Ostvareni monolit na sebi nosi reljefne oznake i teško se sagledava kao puna plastika. Potrebno ga je obilaziti i spajati utiske. Umjetnica uzima pozamašni kameni blok, skoro kockastog oblika, na kojem interveniše umekšavajući utisak zaobljavanjem oštrih rubova. To čini nejednako, ostavljajući negdje oblije, a negdje oštrije oblike. Dva gornja oštra ruba kamenog kvadra autorka znatnije zaobljuje pa je ponuđena ideja oblog gornjeg dijela objekta. Tragovi postupaka primjetni su na mnogim, kako ravnim, tako i zaobljenim područjima objekta. U omekšane, ali još uvijek prepoznatljive stranice početnog oblika kamena, autorka izmjenjuje, grublje obrađene dijelove s uglačanim područjima.

Bočne stranice autorka obrađuje formirajući izduženo i zaobljeno područje nalik obliku bumeranga. Ovakva intervencija, čija je površina linijski rasterirana prateći obrub, nosi grube tragove klesarskog činjenja, a pojavljuje se s obje strane. Obilazeći predmet, naznake krajeva ovog udubljenog oblika, zapažamo i prije nego zagledamo sam rasterirani oblik jer mu autorka ostavlja svojevrstan rub, zaglađeni okvir koji izviruje, štrči izvan bočnih strana te pri vrhu cijelog oblika. Taj obrub se gubi u srednjem dijelu izdužene formacije, sjedinjujući se s donjim dijelom bočnih stranica objekta.

Rad djeluje monolitno jer autorka ne zahvata znatnu dubinu. Na nekim površinama samo izvodi raster koji prati kvadratičnost cijelog oblika. Ovdje je naglasak stavljen na volumen, a zanemaren je odnos s prostorom. Ovaj artefakt možemo doživjeti, kako vizuelno, tako i taktilno, dodirom. Ova skulptura je apstraktan oblik volumena u prostoru, a glavna izražajna sredstva su pozamašna masa, linija, uglačana ili rasterirana površina. Autorka rad naziva prigodno: „Grožnjanski izdanak“.

Kunić

Jutranja konstelacija ulje na lanenom platnu 80 x 70 cm

Radovan

Radovan Kunić

Hrvatska

Radovan Kunić realizuje sasvim poseban slikarski rad. Izvodi ga tehnikom kojom očigledno izuzetno barata – uljem na platnu. Umjetnik je često na ivici nadrealizma koji koristi da bi iskazao propitivanje, a ponekad i decentno iskazivanje stava. Slika prikazuje travnato, nepokošeno zemljište i nekoliko loptica za golf. Na slici kao da je sve u pokretu, trava koju češlja vjetar i loptice, barem neke od zapaženih, kao da upravo (u)padaju na format. Trava na glavnom terenu za golf, obično treba biti visoka 10 do 18 mm a biva oivičena nešto višim vlatima. Taj dio se u igri izbjegava jer visina trave otežava kretanje loptice. Ovdje je primjetan nesklad jer nam se čini da je trava neuređena. Golf igrališta su uvijek prekrivena „dresiranom“ travom. Ona je uređena, često hranjena vještačkim đubirvima i pažljivo ošišana. Ovdje loptice kao da su zalutale.

Počeci golfa datiraju iz Škotske u XIV. vijeku, a prvi igrači na pašnjacima bili su pastiri koji su čuvali ovce. Danas ovaj sport igraju elite, naravno, zaboravljajući izvorište igre. Pobjednik je igrač koji s najmanje udaraca utjera lopticu u završnu rupu. Zna se da ispod zelene površine bivaju slojevi neekoloških i za područje neautentičnih, nivelisanih površina. Uz to, oblikuju se vodene površine koje nisu izvorne, ali su potrebne zbog pravila igre. Pretpostavljamo da ovaj rad problematizuje ideju izgradnje previše golf igrališta na ekološki ranjivoj teritoriji. Jer, golf tereni danas imaju izmijenjenu strukturu autentičnog tla. Oni su prilagođeni igri, ali ne i karakteristikama područja.

No, uz ove društveno usmjerene komentare stanja moguće je da autor zapravo voli golf i da se obraća svojevrsnom podsvjesnom odnosu s igrom s kojom nije zadovoljan. U golf igri igrači se susreću s fizičkim preprekama na terenu, jednako kao i s onima psihičke prirode. Moguće je da naziv rada „Jutarnja konstelacija“ označava rezultate igrača koji je prerano ustao, nije se naspavao pa mu loptice bježe u neželjena područja terena.

Saša Marjanović

Ikarov pad akrilik, pesak i ulje na platnu 95 x 100 cm

Saša Marjanović

Srbija

Saša Marjanović ostvaruje provokativan rad na staru temu. Rad naziva „Ikarov pad“ i odmah nas odvodi na područje legendi i mitova. Na njegovom radu ne vidimo ništa što bi ilustrovalo naslov osim autorovim izvedenim natpisom Ikaros te umetnutih detalja unutar slovnog zapisa koji mogu sugerisati otpalo perje. Na ovom radu atmosfera je tmurna, ali nema ilustracija. Samo zapis i prikaz dramatičnog, bezosjećajnog mora. Svi poznajemo mit o Dedalu i Ikaru, ranim grčkim junacima s Krita, gdje se začela grčka civilizacija s karakteristikama prenesenim iz Egipta. Ona je, preko Atine i Sparte, iznjedrila ono što zovemo evropskom civilizacijom. No, je li zaista tako kako su nas službeno učili?

Već je Piter Brojgel u XVI. vijeku propitivao važnost i/ili dramatičnost ove legende. On u svom opusu potpisuje provokativan rad „Krajolik s Ikarovim padom“. Na toj slici je zabilježena tragedija jedne osobe, ali koja nije poremetila ništa unutar toka svakodnevnice svih drugih stanovnika ove Brojgelove slike. Nitko ne obraća pažnju na to što se događa. Niti je orač prestao orati niti su pomorci prestali ploviti, a naročito je priroda ostala ravnodušna na nastojanje jednog mlađanog pojedinca da se izbori s univerzumskim zadatostima.

Ovaj rad možemo doživjeti kao hommage Ikaru, ali i emociju spram vlastite mladosti i neizmjerne hrabrosti mladih osoba, koja se graniči s drskošću. Takođe, strepnju za vlastite potomke koji su prerasli punoljetnost pa nemamo više uticaja na njih. Poput nadgrobnog spomenika bilo kome, mi s ove slike, bez predznanja, ne znamo niti ne osjećamo nikakvo saosjećanje. Tek poznavanjem grčke mitologije, i to jedne njene struje sklone mistifikaciji, možemo osjetiti sklonost, razumijevanje, ali i emociju sažaljenja spram mladića koji je pokušao nemoguće. Suprotstavljanje prirodi, prema ovom kanonu, ne završava dobro. Ostaje pitanje u kojoj mjeri smo mi prirodna, a do koje mjere urbanizovana, odprirođena, socijalna bića. Jer, i tekst na slici je okrenut zrcalno, kao na mnoštvu fotografija na društvenim mrežama koje svjedoče izokrenuti doživljaj realnosti.

Ivan Milenković

Smartphone light 25 ulje na platnu 80 x 100 cm

Ivan Milenković

Srbija

Savremenost nam nudi, zapravo nameće veliku količinu informacija, od cyber načina, posredstvom TV-ekrana, laptopa, pametnih telefona i sl. Pažnja nam se odvlači stalnom izloženošću informacijama koje nas uglavnom i ne zanimaju. Tu su megaplakati, svjetleće reklame, TV-programi, web-stranice, pop up poruke i drugi perfidni načini odvlačenja pažnje i plasiranja ciljanih sadržaja. U tom mnoštvu podataka teško se snalazimo, a rijetki imaju snage isključiti se barem na neko vrijeme iz sistema. Direktna komunikacija uveliko je zamijenjena elektronskom, putem e-maila, SMS poruka, video chatom, društvenim mrežama i blogovima.

Ivana Milenkovića kao da to zbunjuje ili čak provocira pa on realizuje rad na temu odnosa virtuelnog i zapostavljanja realnog okruženja. Umjetnik ostvaruje rad tehnikom ulje na platnu. Tematski se rad odnosi na promišljanje komunikacije u recentnom istorijskom vremenu. On, skoro hiperrealistički propituje ovaj problem koristeći narativne motive. Osoba na njegovoj slici ne obraća pažnju na okruženje već je sasvim predana, usmjerena na tehnološku ponudud informacija. Iako je iza nje predstavljen lirsko/dramatičan pejzaž s vodenom površinom, koji nudi meditativne mogućnosti, glavni lik, ženska osoba, koncentrisana je na tzv. pametni telefon putem kojeg dobija neku virtuelnu informaciju. Ona može biti tekstualna ili slikovna, ali ni u kojem slučaju ne može nadmašiti mogućnost ponude – samo da se okrene, napusti web komunikaciju i osjetiti ponudu direktnog doživljaja okruženja.

Čudesni slučaj lososove žene ulje na lanenom platnu 60 x 120 cm

Snežana Petrović

Srbija

Snežana Petrović ostvaruje nadrealnu figuru, riboliko biće, ali koje na sebi nosi mnoge atribucije. Čini nam se da je pred nama slika makete tehnički pokretanog mehanizma ribolikog oblika. Ovo stvorenje ima tri para nogu i četiri ruke koje liče na ljudske. Na sebi kao da nosi rezervne oči, prsa i pomoćna usta. Zapažamo krletku u kojoj je morski konjić. Tu su začudni tehnički elementi poput svojevrsnih dimnjaka, skele ili izdužene ljuljačke, merdevina, točkova nalik biciklističkima, izduvni ventil, prozor, ulaz ili pozornicu, balon, pojas za plivanje, što sve ne pripada biološkom repertoaru motiva. Poput nekog sistema tehnološkog pokretanja, tu su pokretne trake ili sajle koje povezuju manje točkiće.

Ovaj riblji kiborg, usprkos svemu, nudi dobru energiju. Uprkos cijelom sistemu povezanih elemenata, ribi kao da to ne smeta jer uočavamo sasvim miran izraz njenih ribljih usta i očiju, a druge, našminkane usne se i osmjehuju. Ribu okružuju manje ribice, lopte, jaja, karirana lopta, a zapažamo i neke zapise. Kako autorka tumači, to su intuitivne, spontane bilješke toka misli.

Za ovaj začudni, svojevrsni portret, prikaz hibridne vrste, autorka nudi naslov rada koji nas oslobađa striktnog tumačenja: „Čudesni slučaj lososove žene“. Tako su doživljaj i komentar oslobođeni od ciljanog utiska i prepušteni posmatraču na doživljaj.

Homo Ludens

ulje na platnu 70 x 100 cm

Bratislav Radovanović

Srbija

Bratislav Radovanović izvodi zanimljiv rad koji naziva „Homo ludens“, čovjek igrač. Na slici izvedenoj uljem na platnu vidimo troje ljudi oko stola u zanosu neke igre. Čini se da je jedan igrač zadovoljan, a drugi nije. Tu je i treći, u sredini, koji kao da iskazuje uznemirenost. Pomaknuta slika na zidu iza njega može svjedočiti o njegovim naglim reakcijama jer se ne mora slagati ni s dobitnikom ni s gubitnikom. Pažljivim posmatranjem zapažamo da je igra vezana za teritorije jer je tu ploha pojednostavljene karte svijeta. Uskoro otkrivamo riječ Risk na ploči na kojoj se igra izvodi. To je ime društvene igre, o kojoj u reklami piše: „Strateška igra osvajanja: I ne zaboravite da je u osvajanju svijeta uvijek najvažnija volja i odlučnost da preuzmete najviše rizika.“

Strašno je da je ova prikriveno agresivna igra koja promoviše pohlepu popularna i forsirana kao još jedan način ispiranja mozga, posebno mladim ljudima. Na uputstvu za upotrebu piše da je dozvoljena za osobe od 10 godina nadalje. Postaje nam jasno da je ovaj rad autorov upit o stanju okruženja u savremenosti. Jer, ovi igrači izazivaju propitivanje o našem stanju, nemiru, nelagodi, nezadovoljstvu socijalnim statusom. Već smo osvijestili da nas je ideja demokratije prevarila. Umjesto da se politika i ekonomija bave poboljšanjem uslova života, one služe isključivo mega-profitu. Mali ljudi su nebitni. Nismo više radnici; postajemo proli, radna snaga bez prava na dostojanstvo, porodicu, prijateljstva, emocije. Pokušava nas se uniformisati, ubiti nam osobenost, perfidno nas utjerati u krdo. Nakon toga će biti moguće iskoristiti nas, neuvjerljivim argumentima nacionalnosti i/ili vjere, za građanske ratove, za činjenje divljaštava po planeti. Nekad su se igre zvale „Čovječe ne ljuti se“, a sada imaju atribucije: osvoji, budi grub i nemilosrdan, otmi i imaj, bez milosti… Rizikuj agresijom! Očigledno je da se tok civilizacije odmiče od suživljavanja, ljudske solidarnosti.

Kuriozum ove slike jest i to da je izvedena znalačkim slikarskim postupcima. Tajanstvenost scene dobijena je korišćenjem tradicionalnog pristupa oblikovanju na plohi, zvanog Chiaroscuro. Radovanovićeva tenebrizmu okrenuta slikarska vještina kao da parafrazira Karavađovu „Večeru u Emausu“. Razlika je u sadržaju, ali su, izlaskom iz sjenke, predstavljeni detalji, elementi koji su autoru važni za izraz. Korišćeni su odjeci svjetla koji iskazuju samo najvažnije oblike koji prenose atmosferu i stanja igrača. Geste, izrazi lica, okruženje, sve je vješto dovedeno u vezu.

Đerđi Ratković

San ulje na platnu 80 x 60 cm

Đerđi Ratković

Usnula ulje na platnu 50 x 70 cm

Đerđi Ratković

Srbija

Đerđi Ratković ostvaruje dva rada. Oba su vezana za ljudsko tijelo i njegova stanja. Prikazane su dvije glave s ponekim gornjim dijelom tijela te ruke. Lica su prikazana cijela, ali s pomacima detalja pa daju nadrealni utisak. Nismo sigurni gleda li osoba ili ima zatvorene oči, no umjetnica nazivima otklanja sumnju. Radi se o spavačima, a radovi nose nazive vezane za stanje koje nije svjesno: „Usnula“ i „San“.

Čini se da je uhvaćen trenutak svjesnog ili spontanog titraja, trenutak zatvaranja očnih kapaka. Kao da jedan rad predstavlja usnulu osobu, a drugi osobu koja iskazuje htjenja, sanjari, budna sanja. Više elemenata radova vješto je predstavljeno poput svojevrsne ljušture koja odaje unutrašnju živost, životnost. Kao da sanjaju neki san koji izaziva nesvjesni intenzivan doživljaj koji se manifestuje titrajima energija tijela.

Redukovanje vizuelnih informacija vjerovatno bi trebalo iskazivati unutrašnje stanje spavača, no, svakako i autorke, a trebalo bi djelovati i na posmatrača. Predstavljeni dijelovi tijela kao da izranjaju iz maglovite pozadine, kao da umjetnica želi predstaviti stanje uranjanja u snove ili trenutke u kojima se nalazimo negdje na pola jave i sna. Pozadina asocira izdvojenost osoba iz prostora i vremena. Voljeli bismo da su ovim spavačima, uprkos grubog istorijskog vremena, snovi ispunjeni lijepim i plemenitim sadržajima.

Rudi Skočir

The answer, my friend, is written in the stars… akril, kolaž, platno 80 x 100 cm

Rudi Skočir Slovenija

Rudi Skočir, odan svom rukopisu, predstavlja rad koji propituje ženu, ženski princip, čak dodiruje i aktuelno žensko pitanje. Na radu izvedenom akrilom i kolažem na platnu odmah zapažamo nago žensko tijelo. Ono je pomalo secesijski izduženo položajem nogu i s rukama iza leđa. Podloga je tamna, ispunjena pravilnim rasterom, tačkama plave boje, koje su u donjem dijelu zamijenjene bijelim oznakama mogućih pozicija. Kao da su tačke povezane u sazviježđa jer je ovaj raster udvojen s rasterom tankih svijetlih linija. One ponegdje spajaju plave tačke, a ponegdje čine sasvim nezavisan mrežni preplet. Linije su naglašene u izdvojenom, nepravilnom, romboidnom području oko ženske figure, a drugdje su jedva vidljive. Čini nam se da je podloga geometrizovani zvjezdani raster. Na podlozi, iznad figure i naglašenijeg dijela rastera, nalazimo obješenu svjetleću sijalicu. Pri dnu slike, ispod nogu, umjetnik postavlja odrezanu polovinu jabuke, a još niže oblikovana je apstraktna obla formacija poput zgužvanog tekstila, moguće odjeće akterke. Ova grupa asocira na mozak ili zemljinu kuglu čija se donja polovina gubi izvan formata slike. Ovaj niz znakova, glavnih nosilaca sadržaja slike: svjetlo, žena/djevojka pred razigranim rasterom, polovina jabuke i rasterirani oblutak, možemo doživjeti kao simbole proviđenja, stvaranja ali nudi i erotske konotacije. Naglašeni raster u sredini rada, na kojem nalazimo akt, na šest je mjesta signiran (slovnim) znakovima sličnim runama, magičnim šiframa, slovima glagoljice. Pomišljamo da bi lik žene mogao biti prikaz mistične Venere. Autor na cijeli gornji horizontalni rub, pravilnim velikim štampanim slovima, ispisuje poruku koja je i naslov rada: The answer, my friend, is written in the stars… (Odgovor, prijatelju, zapisan je u zvijezdama…). Ovaj zapis je odgovor i ne sadrži pitanje. Konstatacija. Tako se moramo prepustiti ličnim asocijacijama koje se dovode u sklad s ispisanim odgovorom.

Sve nabrojeno asocijativan je asortiman. Ponuda oblika odvodi nas na područje fantastike, mistike. Tako su u doživljaj rada promišljeno uvučeni simbolični i narativni elementi. Oblik žene, posebno nage žene koja ne iskazuje ni sram ni pohotu uz jabuku ipak nudi arhetipsku asocijaciju na Evu i Edenski vrt. No, svjetleća sijalica i ovalni oblik pri dnu, situaciju smještaju u savremenost. Izgleda da se od znakovitosti legendarne Eve ništa nije promijenilo.

Marko Tubić Pogled iznutra akril na platnu 60 x 60 cm

Marko Tubić

Srbija

Marko Tubić ostvaruje rad tehnikom akrila na platnu. Ovaj put lice, koje je glavni motiv, umjetnik predstavlja u vertikalnim segmentima. Na istoj površini platna umjetnik duplira dio desne polovine obraza, segmentirajući ga u uski, trakasti oblik te ga postavlja na mjesto sredine slike. Mijenja mu i kolor, pa imamo utisak neke kaleidoskopske, višezrcalne slike. Ukoliko bismo spojili krajnji lijevi i desni dio lica, ne bismo dobili čisti portret. Možemo ovaj rad odrediti kao propitivanje nelagode situacija koje je autor memorisao te ih pretače u likovni rad. Vizuelizacija je oslonjena na lični utisak umjetnika, a posmatrač nije sasvim siguran radi li se o ideji iskazivanja stilizovanog lica samog autora ili neke treće osobe. Čini se da je u pitanju univerzalni oblik lica kao znaka, bez naglaska na identitet. Umjetnik namjerno ne dijeli mogući portret logično, već izvodi iskrivljenja koja podupiru utisak naslova slike: „Pogled iznutra“. Ovo posmatraču usmjerava doživljaj i otvara raspon pitanja o ličnom identitetu, doživljaju ljudi u okruženju, sklonostima, željama… Posmatrač je izazvan na izvjesno samopropitivanje, zavisno od hrabrosti zagledavanja u ovaj (mogući) portret Pandore…

Nakon hrabrog zagledanja i uživljavanja, simboličnog otvaranja Pandorine kutije, ponudu pomirenja naših propitivanja inicira ruka koja zanemaruje nadrealno složene segmente te se pruža kroz dva od tri odsječka rada. Umjetnik senzibilno uvodi dodir: on spaja željeno fizikalno s distanciranim, otuđenim doživljajnim: željenim. Jer, priznajemo, moguće je da nas samo jedan nježni dodir ili malo nježnosti može osloboditi sjete, izgubljenosti, osjećaja samoće, depresije i odmaknuti od pitanja svrhe postojanja i/ili identiteta te nas učiniti osobama: sretnim, zadovoljnim i pomirenim samih sa sobom.

Sofija bronza (maketa gips) 25 x 23 x 73 cm

Jovana Tucović

Srbija

Jovana Tucović uspijeva realizovatii šarmantnu skulpturu, kip djevojčice s haljinom, suknjom. I ovaj rad realizovan je u glini te je za potrebe prve izložbe izliven u gipsu. Umjetnica kao da nastavlja seriju dječjih karakternih portreta koju je lani krunisala izuzetnim portretom dječaka.

I ovaj rad odiše šarmantnom lakoćom prenošenja, naglašavanja oblika koja izgovara atmosferu lepršavog realizma kroz interpretaciju mladog bića. Djevojčica pomalo stidljivo, ali hrabro, kao da nam želi kazati neki svoj doživljaj ili čak iskazati segment sretnog djetinjstva. To je danas skoro nemoguće jer je većina ljudi opterećena nametnutom, konstruiranom situacijom koja nudi samo nesigurnost i napor preživljavanja. Tako nas rad vraća u vrijeme lične sigurnosti, kad su roditelji imali vremena i volje emocionalno predano komunicirati s djecom. Jedino tim načinom odgoja, pažnjom i poštovanjem mladog bića, može se ostvariti ovakav odsjaj u vizuelizaciji, koju ovdje potpisuje Jovana. Djevojčica je malo pognula glavu i kao da nam saopštava neki svoj zaključak u koji ni sama nije sigurna, ali ga ozbiljno osjeća i želi nam to prenijeti. Izvjesni napor koncentracije male akterke iskazan je i na portretu i tjelesnim pokretima, igranjem rubom haljine i podizanjem nožnog prsta lijeve noge, kao maksimum skupljene hrabrosti, uvjerenja i potrebe za izrazom.

Umjetnica odlično vlada autorskim izborom motiva, izvedbom, ravnotežom kompozicije, i naravno, samim oblikovanjem. Možemo prepisati dio komentara: „Iako ne poznajemo model, oblikovanje dopire do ruba fizionomije, ali i karaktera ovog bića. Zaustavljeno između stanja mirovanja i stanja kretanja, ono nudi iskrenu i neiskvarenu radoznalost, nevinost, ali i hrabrost za život u koji tek proviruje. Mi odrasli, zasjenjeni brigama i borbom za preživljavanje, sa zavišću, ali i tihom radošću pozdravljamo ovo biće, majstorski pretočeno u spomenik radosti.“

Sašo Vrabič

2500 tonski plavalci ulje na platnu 100 x 70 cm

Sašo Vrabič

HA! DVA? O! ulje na platnu 100 x 70 cm

Sašo Vrabič Slovenija

Sašo Vrabič ostvaruje dva rada. Jedan naziva „2500 tonski plavalci“ a drugi „HA! DVA? O!“ Prvi naziv rada verbalni je podatak da u jednom kubnom kilometru oblaka ima oko 500 tona tečnosti. Drugi je parafraza hemijske oznake za vodu koju primjećujemo uz iznenađenje. Oba rada pripadaju realističnom načinu vizuelizacija.

Jedan senzualniji rad prikazuje mlađanog plivača, njegovo gipko tijelo u mediju vode. Pored njega kao da je druga osoba koja takođe pliva, ali nisu prikazani detalji. Prisutna je komunikacija tijelima. Negdje u dnu slike zapažamo ostatke, isječak reklame ili komercijalne torbe za kupovanje sa zapisima djelimično na latinici, ali uz slova koja bi mogla biti kineska ili znakovna. Naoko banalna scena postaje upozorenje na izostanak ekološke svijesti.

Drugi rad kao da bilježi dramatični događaj na nebu, oblake i pokrajinu. No, tu je u dnu i nerazgovjetni detalj koji liči na polukrug koji emanira specifično svjetlo. Međutim, to nije zadnji trag sunca na horizontu. Čini se da umjetnik apostrofira neki lokalitet, uz bilježenje ljudskih želja koje rezultiraju nametljivo, artificijelno osvjetljenje koje remeti okruženje.

Oba motiva vežu se na medij vode. Jedan rad ovaj medij predstavlja iznutra, uronjavanjem u tečnost dok drugi rad predstavlja vodu akumuliranu u oblacima.

On dodiruje društvena i ekološka pitanja jer bilježi nesputanost plivača, odbačenu ambalažu, najlonsku kesu, unutar predstavljene scene kupanja te nametljivi detalj u lirskom pejzažu. Umjetnik, uz intimno biranje motiva, pokušava upozoriti na otuđenja i savremeno društveno uređenje koje proizvodi ogromne količine otpada, a koje je prepuno pravila koja su rigidna i često nelogična, protivna osobnosti.

On predstavlja zastarjelu komunikaciju s medijem: tijelom i viđenjem, a koje se oslanja na lično, intimno i zaobilazi cyber načine. Sašo dokumentuje okruženje predstavljajući decentno upozoravajuće vizuelizacije. On kaže: „…kojim stvarima se uopšte još čudimo u vremenu pasivnog društva koje nudi brzo nestajuće videoklipove na društvenim mrežama virtualnog svijeta…“ On preporučuje da je bolje opuštati se uz pogled na zalazak sunca, a ne previdjeti ga zbog buljenja u svjetleće ekrane ili preosvjetljena dvorišta.

Ivana Živić

Srbija

Ivana Živić realizuje začudan, nadrealni rad koji prikazuje sasvim obučenu, kostimiranu osobu uronjenu u medij vode. Čini se da ženskoj osobi ovo stanje uopšte ne smeta. Kao da je sasvim saživljena s tečnim medijem. Vidimo da je ona u odjevnom predmetu nalik kostimu, čak svečanom, dekorativnom. Pitamo se je li ovo uranjanje njena intimna odluka vezana za užitak ili je to čin protesta, propitivanja, provokacije, ili možda egzibicionizma. Moguće je prikaz meditativnog trenutka koji ne traži disanje…

Rad, ostvaren uljem na platnu, predstavlja uronjenost u tečnost, bez znakova panike akterke. Ovu scenu možemo doživjeti kao alegoriju, propitivanje bijega čovjeka iz diktirano racionalnog svijet današnjeg nehumanog društva, po cijenu nemogućnosti disanja. Umjetnica ne vjeruje u reklamokratiju, medijske proklamacije, ali kao da čita prikrivene znakove pojavnosti fašizacije tzv. demokratskih društvenih uređenja. Nudi sasvim ličan protest. Ovo budi našu potisnutu podsvijest. Senzibilni posmatrač mora osjetiti ponuđenu umjetnicinu ideju propitivanja osobnosti. Jer do pred malo je lično ja bilo odrednica identiteta, oslonac svrhovitosti života. Novo, ovovremeno ja napadnuto je na svim područjima. Ograničava se konstruisanom, pohlepnom ekonomijom, pravilima, nametnutim konvencijama.

Naziv rada, „Nike“, ne govori mnogo o radu. Treba ga promišljati. On je očito autorkino lično određenje smjernica rada. Nike je ime grčke boginje pobjede. Ovo je izvorna varijanta imena koji se na našem podneblju prevodi kao Nika. Ime je izvedeno od grčke riječi nike, što znači pobjeda. Ovim ovaj rad možemo percipirati kao pobjedu nad medijem koji je neophodan za život, ali nije svojstven ljudskom rodu kao područje bivstvovanja. Začudan i provokativan rad traži od nas promišljanje o nama samima unutar recentnog istorijskog vremena.

GLAS ISTRE

29. jul 2022. godine

GLAS ISTRE

1. avgust 2022. godine

1. avgust 2022. godine

METROPOLITAN NOVICE

10. avgusta 2022. godine

12. avgusta 2022. godine

ALLEGRO!

FECIT GROŽNJAN, 2022. ALLEGRO MA NON TROPPO

Draško Dragaš

Ivona Jurić Kljajo Tatjana Karavelić Radovan Kunić Saša Marjanović Ivan Milenković Snežana Petrović Bratislav Radovanović Đerđi Ratković Rudi Skočir Marko Tubić Jovana Tucović Sašo Vrabič Ivana Živić

Izložba se održava u Moderna galerija, JU Muzeji i galerije Podgorice

FECIT Grožnjan 2022.

Idejni osnivač projekta FECIT Grožnjan: Rok Kvaternik

Autori slika: Draško Dragaš, Ivona Jurić Kljajo, Tatjana Karavelić, Radovan Kunić, Saša Marjanović, Ivan Milenković, Snežana Petrović, Bratislav Radovanović, Đerđi Ratković, Rudi Skočir, Marko Tubić, Jovana Tucović, Sašo Vrabič, Ivana Živić

Autori tekstova: Eugen Borkovsky, Rok Kvaternik, Petrica Duletić

Fotografije: Rok Kvaternik

Grafički dizajn: Beti Jazbec

Lektura: Jelena Šušanj

Štampa: Printorial d.o.o., Zagreb Podgorica, novembar 2022. godine

www.fecitgroznjan.hr