MEDIFEM NEWSLETTER #4

Dr. Tino Klancir, anesteziolog u Medifemu: Povećanje raspoloživih metoda analgezije kod poroda faktor je koji može povećati zadovoljstvo rodilja

Dr. Klancir, svi ćemo se složiti kada kažemo da većina žena porođajnu bol opisuje kao najjaču proživljenu bol u životu, što je osobito izraženo prilikom prvog poroda. Koji su učinci takve boli?

Jaka bol osim psiholoških učinaka ima i negativne učinke, kako na organizam majke, tako i na organizam djeteta. Izrazita bol u porodu prema nekim istraživanjima odgovorna je za veću učestalost postporođajne depresije, pa čak i posttraumatskog stresnog poremećaja. Prilikom izrazite boli u porodu majka ubrzano diše što dovodi do određenih poremećaja u plinskom sastavu majčine krvi s posljedičnim negativnim utjecajem na protok krvi kroz posteljicu. Također stres organizma izazvan jakim bolnim podražajem dovodi do otpuštanja hormona koji su odgovori za sužavanje krvnih žila što dodatno smanjuje protok krvi kroz posteljicu. Navedeno pak može imati značajne negativne učinke na dijete.

Smanjenje porođajne boli ili analgezija u današnjoj medicini morala bi biti zlatni standard.

Tako je, analgezija za porod standard je anesteziološke službe u porodništvu pri čemu ona mora biti utemeljena na medicinskim dokazima i indikacijama. Epiduralna analgezija i intravenska primjena opioida najzastupljenije su metode analgezije u većini hrvatskih rodilišta. Dostupnost različitih metoda ovisi od ustanove do ustanove ovisno o resursima i lokalnim protokolima, uzimajući u obzir specifičnost svake rodilje, ali i njihove pojedinačne želje. Svakako treba poštivati i odluku svake trudnice koja smatra da je bol tijekom poroda nešto prirodno što je potrebno iskusiti u punoj mjeri, pod uvjetom da navedena želja, dakako, ne šteti djetetu. U svakom slučaju, povećanje raspoloživih metoda analgezije u porodu faktor je koji može povećati zadovoljstvo rodilja prilikom boravka u rađaonici.

Koje načine analgezije poznajemo? Svi smo negdje čuli za epiduralnu, zar ne?

Načine analgezije u porodu možemo podijeliti na farmakološke i nefarmakološke. Farmakološke metode svakako su najzastupljenije. U Hrvatskoj, a i općenito lokalni anestetici, opioidi i plinovi (dušični oksidul) najčešće su primjenjivani. Lokalne anestetike u kombinaciji s opioidima koristimo u epiduralnoj analgeziji. Epiduralna je vjerojatno najpoznatija i najčešće korištena metoda analgezije u porodu. Primjenjuje se na način da anesteziolog odredi optimalnu razinu postavljanja epiduralnog katetera u lumbalnom dijelu kralježnice te nakon toga širokom iglom napreduje do epiduralnog prostora u koji postavlja tanki, savitljivi epiduralni kateter. Igla se izvadi iz leđa, a kateter se nakon postavljanja zalijepi duž leđa, preko ramena na prsište. Sva daljnja potreba za davanjem doza epiduralne analgezije ide preko tog katetera bez potrebe za ponovnim ubodima. Uobičajeno trajanje učinka jedne doze je 1-2 sata. Doze se titriraju i ponavljaju ovisno o napredovanju poroda i u stalnom dogovoru s porodničarom.

No ponekad je nemoguće primijeniti epiduralnu analgeziju...

Nažalost zbog određenih anatomskih varijacija epiduralnog prostora i kralježnice ponekada je doista to nemoguće učiniti, a ponekad, pak, doze koje se primjenjuju ne postignu puni učinak. No kada epiduralna “ulovi” trudnice značajno manje boli svaki trud, a u nekim slučajevima trud gotovo da i ne osjete. Potrebno je naglasiti da je sam izgon rijetko obezboljen epiduralnom, jer se splet živaca koji inervira porođajni kanal nalazi u donjim segmentima kralježnične moždine te ga se ne može “dohvatiti” dozom koju primjenjujemo. Ipak, manjem broju trudnica i taj dio bude obezboljen i one tada imaju gotovo bezbolan porod. Međutim, čak i ako sam izgon uz epiduralnu bude bolan rodilja ga dočeka odmorna, a ne izmučena od sati i sati trudova, te je spremna i suradljiva za završni čin poroda.

Što kad pacijentica ne želi epiduralnu ili joj je ona kontraindicirana?

U tim slučajevima obično se primjenjuje intravenska analgezija opioidom - petidinom (poznatiji kao Dolantin). Primjenjuje se intravenski, a osim analgetskog učinka ima i sedacijski učinak. Djelovanje traje 2 do 4 sata, može se ponavljati, ordinira ga ginekolog i pritom pazi da se ne primjeni 2 sata pred porod, jer može imati neželjene učinke na disanje djeteta nakon poroda. Istraživanja pokazuju da je petidin manje učinkovit od epiduralne analgezije, međutim kod nekih je dovoljan za kvalitetno smanjenje porođajne boli.

Što se koristi osim petidina?

Često se u nekim rađaonicama koristi i plin dušični oksidul. Radi se plinu koji ima analgetska i sedacijska svojstva, a primjenjuje ga sama rodilja putem maske koju čvrsto prisloni na lice tijekom udaha, idealno kada osjeti da počinje trud. Oksidul se nalazi u posebnim spremnicima na uređaju koji ga miješa s kisikom u omjeru 50% : 50%. Može se primjenjivati u svim fazama poroda kao jedini analgetik ili komplementarno s drugim metodama analgezije. No, jako je važno da je riješeno pitanje odvodnje plinova i ventilacije prostorije u kojoj se primjenjuje oksidul obzirom da može imati dugotrajne neželjene učinke na zdravlje zdravstvenog osoblja koje je potencijalno svakodnevno u kontaktu s tim plinom. Za rodilje i dijete ako nemaju kontraindikacija za primjenu, nije opasan jer je izloženost prekratka. Najbolji analgetski učinak je nakon 4 - 5 udaha i proteka 30 - 50 sekundi. Jednako brzo kako počinje djelovanje tako brzo i prestaje pa ga trudnice mogu sigurno uzimati prije svakog truda. Jednako kao i kod petidina učinak oksidula kod nekih je rodilja dovoljan za kvalitetnu analgeziju, dok kod drugih nije.

Naposljetku, što je s nefarmakološkim metodama analgezije, s čime tu raspolažemo?

Nefarmakološke metode privlačna su metoda rodiljama koje izražavaju želju što prirodnijem porodu, iako istraživanja ukazuju da je učinak smanjenja boli ograničen. U literaturi se spominju porođaj na lopti, porođaj u vodi, akupunktura, akupresura, audioanalgezija, biofeedback, aromaterapija, hipnoza, transkutana elektrostimulacija (TENS) kao neke od dostupnih nefarmakoloških metoda analgezije.