Odluka o odgodi upisa u prvi razred osnovne škole nije razlog za negativne emocije

Prvašići i polazak u školu. Tema koja zanima, ali i brine svakog roditelja. Trebaju li djeca znati čitati i pisati prije polaska u školu? Što je to rana pismenost? Što ako je mom djetetu preporučena odgoda upisa u prvi razred osnovne škole? Je li to razlog za uznemirenost ili bismo takvu odgodu trebali promatrati kao dodatno vrijeme za sazrijevanje i dovođenje djetetovih sposobnosti na razinu koja će omogućiti da kroz obrazovni proces dijete, ali i roditelji prođu s manje teškoća?

Odgovore na brojna pitanja donosi nam profesorica logopedije Jelena Gligora Segedi iz Logopedskog kabineta Gligora Segedi

Početak formalnog obrazovanja značajan je korak u životu djeteta i cijele obitelji. Predstavlja izazov, a nerijetko je i stres. Posve logično, jer posrijedi je nova i nepoznata situacija. Kako bi takva situacija protekla što lagodnije te kako bi se izbjegle moguće poteškoće u učenju ili neki drugi oblik poteškoća kasnije tijekom školovanja, bitno je da dijete pred polazak u školu posjeduje adekvatnu fizičku, kognitivnu, emocionalnu i socijalnu zrelost.

No zadnje školske godine je za više od četiri tisuće djece odgođen upis u 1. razred osnove škole. To mi se čini kao prilično velik broj...

Da, osim toga, izdan je i povećani broj rješenja o nekoj vrsti primjerenog oblika obrazovanja za učenike s teškoćama i sigurno je da o tome trebamo razmišljati. Takvi podaci otvaraju pitanje koji su uzroci navedenom i postoje li mehanizmi kojima možemo utjecati na pozitivnije ishode. Dakako, i koja su to znanja te vještine koje dijete mora imati razvijene pred polazak u školu.

Da bismo odgovorili na ta pitanja, za roditelje bi sigurno bilo dobro znati kako sve to oko upisa u školu uopće funkcionira. Koja je uopće procedura?

Prema “Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi” sva djeca koja zadovoljavaju dobni kriterij, odnosno koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 6 godina, podliježu obvezi upisa u prvi razred osnovne škole na jesen te godine. Ta obveza također uključuje obvezu pristupa postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta. Navedeni postupak propisuje “Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnih povjerenstava” (NN76/14, 63/20).

Tko utvrđuje psihofizičko stanje djeteta?

Prema Pravilniku, psihofizičko stanje djeteta utvrđuje stručno povjerenstvo škole, a čine ga nadležni školski liječnik-specijalist školske medicine te stručni suradnici zaposleni u školi (psiholog, pedagog, logoped i/ili edukacijski rehabilitator te i/ili socijalni pedagog).

Stručno povjerenstvo, dakle, prema Zakonu i Pravilniku procjenjuje psihofizičko stanje djeteta pred polazak u školu. Što takva procjena uključuje?

Procjena psihofizičkog stanja djeteta pred polazak u školu podrazumijeva sagledavanje djetetovog funkcioniranja po pitanju fizičke, kognitivne, socijalne i emocionalne zrelosti. Prema tome predviđa kako će dijete funkcionirati u školskom sustavu. Fizičku, odnosno tjelesnu zrelost procjenjuje nadležni liječnik školske medicine. Ostale razine procjenjuju stručni suradnici na nivou škole. Osim razine samostalnosti, emocionalne i socijalne zrelosti –što se procjenjuje opažanjem, te općih znanja o sebi procijenjenih ciljanim zadacima, provjerava se i grafomotorička sposobnost, usvojenost predmatematičkih vještina te usvojenost razina rane pismenosti.

Rana pismenost? Zar nije škola mjesto gdje će dijete sve to naučiti?

Naravno. Dijete će u školi biti sustavno podučavano usvajanju vještina čitanja, pisanja i računanja i njima nije potrebno ovladati prije polaska u školu. No tijekom predškolskog perioda nužno je usvojiti neka druga znanja koja su preduvjet uspješnog usvajanja spomenutih vještina.

Rana pismenost, dakle, pretpostavlja znanja i sposobnosti koje dijete usvaja i prije početka formalne poduke čitanja i pisanja u školi.

Tako je. Prije polaska u školu dijete bi, dakle, trebalo razviti svjesnost o pisanom tekstu (spoznati da knjige služe za čitanje, da čitamo slijeva nadesno i odozgo prema dolje), trebalo bi imati razvijena dostatna rječnička znanja za dob kao i mogućnost pripovijedanja odnosno razvijenost narativnih sposobnosti (treba biti u stanju prepričati osobni doživljaj koristeći ispravne morfosintaktičke strukture), trebalo bi poznavati odnosno imenovati većinu grafema te imati razvijenu fonološku svjesnost na svim razinama. Upravo su fonološka svjesnost i sposobnost poznavanja i imenovanja grafema najvažniji pretkazatelji uspješnosti u kasnijem usvajanju vještina čitanja i pisanja.

S obzirom na njenu očiglednu važnost, kako bismo detaljnije opisali tu fonološku svjesnost?

To je sposobnost djeteta da prepoznaje, izdvaja i manipulira manjim dijelovima riječi – slogovima i fonemima. Fonološka svjesnost se započinje razvijati već u dobi od tri godine, razvija se postupno i prema zadanom redoslijedu te obuhvaća: rastavljanje riječi na slogove, stapanje slogova u riječ, mogućnost prepoznavanja rime, proizvodnju rime, izdvajanje prvog glasa iz riječi, izdvajanje posljednjeg glasa iz riječi, glasovnu raščlambu i stapanje (češće zvanih glasovna analiza i sinteza) te sposobnost manipulacije glasovima unutar riječi. Roditelji fonološku svjesnost mogu poticati recitiranjem pjesmica i brojalica, osvještavanjem rime na kraju stihova, rastavljanjem brojalica na slogove uz taktiranje odnosno pljeskanje rukama, raznim jezičnim igrama npr. igrom kalodonta, nabrajanjem riječi koje počinju istim glasom, pobrojavanjem glasova u riječima i sl.

Što ako roditelj primijeti odstupanja od toga ili ako je njegovu djetetu odgođen upis u prvi razred osnovne škole?

Svakako potražite pomoć stručnjaka. Zašto? Tako ćete prevenirati moguća kompleksnija odstupanja. Naš školski sustav i usvajanje gradiva počivaju, naime, na vještinama čitanja i pisanja, a vještine čitanja i pisanja su jezično uvjetovane vještine. Istraživanja pokazuju kako djeca koja su upisana u školu s nedostatno razvijenim predvještinama čitanja i pisanja, vještine čitanja, pisanja i učenja također usvajanju uz teškoće.

Odluka o odgodi upisa u prvi razred osnovne škole kod roditelja može, razumljivo, izazvati negativne emocije, tugu ili razočarenje...

Tako je, ali tome nikako ne bismo trebali pristupati na taj način. Situacija u kojoj djetetu omogućujemo da obrazovni proces započne u optimumu svojih mogućnosti iznjedrit će situaciju da dijete, roditelji, ali i okolina kroz školski period dožive puno manje stresa, tegoba i poteškoća, što ne bi bio slučaj da se odgoda nije propisala. To, dakle, nije sramota, nego prilika.

No odgoda, sama po sebi, ne može biti dostatno rješenje?

Naravno, i ona to doista niti nije! Važno je uključiti dijete u adekvatan sustav podrške. Također je važno senzibilizirati roditelje po pitanju rane i pravovremene detekcije spomenutih odstupanja i nedostatnosti.

Drugim riječima, ponovno je prevencija jednako bitna, koliko i sami terapeutski postupci...

Pravovremenom procjenom, detekcijom te uključivanjem u terapijske postupke ili sustave podrške utječemo na razvoj djeteta, ali i više od toga. Utječemo i na kvalitetu življenja cijele obitelji, pa i na sustav u cjelini. A u konačnici, vrlo vjerojatno ćemo utjecati i na manji broj propisanih odgoda kod upisa u školu.

Jelena Gligora Segedi profesorica je logopedije. Nakon 15 godina iskustva rada u struci, godine 2021. odlučila je ostvariti dugogodišnju želju i otvoriti vlastiti logopedski kabinet. Danas u Logopedskom kabinetu Gligora Segedi pruža usluge logopedske dijagnostike, terapije i savjetovanja. Kabinet je smješten u Zagrebu, na Jarunu, te je opremljen bogatim i najsuvremenijim logopedsko-dijagnostičkim i terapijskim instrumentarijem. U njemu Jelena primjenjuje stečena znanja i iskustva u želji da multidisciplinarnim, sveobuhvatnim i individualnim pristupom osigura kvalitetu i izvrsnost u svakoj usluzi koju pruža.

Logopedski kabinet Gligora Segedi Vrisnička 16, Zagreb, Tel: 091 588 66 77