17. – 19. listopada 2012.
SISAK | HRVATSKA
POKROVITELJI: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske | Sisačko-moslavačka županija | Grad Sisak
ORGANIZATOR: Gradska galerija Striegl
IMPRESSUM
Nakladnik: Gradska galerija Striegl Za nakladnika: Zoran Burojević Vizualni identitet: Studio Ploha Tisak: mtg - topgraf Naklada: 500 Urednica: Valentina Badanjak Pintarić
PROGRAM FESTIVALA SRIJEDA, 17. 10., 19:30 Župna Crkva Svetog Kvirina Autorska večer skladatelja Miroslava Miletića
ČETVRTAK, 18. 10., 19:30 Glazbena škola Frana Lhotke Koncert mladih umjetnika Glazba nasljednicima
PETAK, 19. 10., 19:30 Glazbena škola Frana Lhotke Ansambl Acoustic Project & Bruno Phillip, klarinet: All that music...
UVIJEK ŽIVA MILETIĆEVA GLAZBENA INSPIRACIJA Prilozi za životopis skladatelja prilagođen tekst iz knjige U zagrljaju glazbe, 2012. dr. sc. Zdenke Weber
Hrvatski skladatelj, violist, utemeljitelj i umjetnički vođa Gudačkog kvarteta „Pro arte Zagreb“, organizator i glazbeni pedagog Miroslav Miletić proslavio je 22. kolovoza 2012. godine 87 rođendan. Miletić, jedan od najplodnijih i najčešće izvođenih hrvatskih skladatelja, po dobi i jedan od naših najstarijih živućih skladatelja, još i danas svojih djelima obogaćuje hrvatsku glazbu, sada već na početku drugog desetljeća 21. stoljeća. Skladatelj koji rado naglašava da je u glazbi tradicionalist, ispisao je tako brojna djela da niti sam ne zna točno njihov broj, a budući da nije vodio evidenciju po brojevima opusa, budući će muzikolog koji se prihvati pisanja njegove monografije biti suočen s problemima pronalaženja svih Miletićevih partitura, s teškoćama njihove precizne datacije, te napose s utvrđivanjem kada i gdje su pojedini glazbenici praizveli njegove skladbe.
Iako rođen u Sisku, gdje je otac Martin Miletić, podrijetlom iz Like, imao vrlo ugledni krojački salon, Miroslav Miletić je u dobi od tri godine s ocem i s majkom Marijom, rođenom Mlika, koja je bila izdanak češkonjemačke obitelji, te sa sestrom Silvom, došao u Zagreb i u hrvatskoj metropoli proveo cijeli život. Iz tog su najranijeg djetinjstva u sjećanju ostali zvuci limene glazbe koja je svirala na sprovodu Stjepana Radića 12. kolovoza 1928. godine na zagrebačkom Mirogoju, tragično usmrćenog političara, Miletićeva zemljaka po rođenju, budući da je i Radić bio rođen u okolici Siska (Trebarjevo Desno, 1871.). Kako bi osujetila dječakovo pretjerano trčanje po zagrebačkom Trnju, gdje je obitelj kupila kuću, zadužila je majka rođaka Stanka Kroupu,
violončelista i voditelja limene glazbe koji je bio podstanar kod Miletićevih, da osnovnoškolcu daje poduku iz sviranja na violini. Srećom, nije to bilo dosadno vježbanje ljestvica i etida već, kako se Miletić rado sjeća još danas, zajedničko muziciranje u kojemu je rođak početnika na violini pratio na violončelu, pa su prvi doticaji s glazbom bili ugodni i razigrani. I premda će kasnije otac biti nezadovoljan izborom glazbeničkoga zvanja, uvjeren da bi bilo bolje da njegov sin, budući da je završio i Gimnaziju, studira medicinu ili da se opredijeli za neku drugu profesiju, klica oduševljenja glazbom bila je posijana i mladi je nadareni glazbenik krenuo putem koji ga je obilježio za cijeli život.
Upisom u školu Hrvatskog glazbenog zavoda postao je Miletić učenik u violinističkom razredu Milana Grafa, jednog od utemeljitelja Zagrebačkog kvarteta 1919. godine, a dvije godine je bio i u razredu Vere Dujmović, violinistice iz poznate škole Vaclava Humla. Tako danas ustvrđuje da je i on školovan u nasljeđu ugledne zagrebačke Humlove violinističke škole. Studij violine nastavio je u razredu Stjepana Šuleka, a nakon dvogodišnjeg studija u razredu Ivana Pinkave na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao 1953. godine (diplomirao je 1952. godine, a kako je bio Božić, svjedodžba je izdana 1953. godine). Komornu glazbu mu je predavao slavni Antonio Janigro, violončelist i dirigent, jedan od utemeljitelja 1953. godine i dugogodišnji umjetnički voditelj Zagrebačkih solista, koji su okupljali dobro školovane Humlove gudače. Odluka da se opredijeli za violu bila je spontana i mladi je glazbenik, osobito sposoban za „sviranje s lista“ i time vrlo dobro došao u orkestru, još za vrijeme studija, 1947. godine, kao violist položio audiciju i počeo svirati u Simfonijskom orkestru RTV Zagreb. Bio je učestalo pozivan i za sudjelovanje u nastupima Zagrebačke filharmonije, jer je trajno postojala potreba za vrsnim violistima koji su bili sposobni uključiti se u orkestralno muziciranje. Uz reproduktivnu djelatnost bila je kod Miletića trajno prisutna i želja za daljnjim usavršavanjem, te je rado prihvaćao svaku mogućnost za odlazak u inozemstvo, jer su to bile i prigode upoznavanja najrecentnijih zbivanja na području suvremene glazbe. Osobito po završetku Drugog svjetskog rata otvarala su se u ratom opustošenoj, ali intelektualno znatiželjnoj i za novosti otvorenoj tadašnjoj Zapadnoj Europi, vrata za glazbene eksperimente i istraživanja Novoga zvuka. U tom je pogledu Miletiću bio koristan boravak u Utrechtu i Hilversumu u Nizozemskoj, gdje je imao prigodu uputiti se i u najnovija stremljenja elektronske glazbe. Važni su bili i njegovi studjski i izvođački boravci u Saveznoj Republici Njemačkoj (tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj), gdje je u onodobnoj Meki Nove glazbe, u gradu Darmstadtu, u četiri navrata sudjelovao u Međunarodnim ljetnim tečajevima za Novu glazbu (Internationale Ferienkurse für Neue Musik). Bile su to mogućnosti za suradnju sa značajnim njemačkim skladateljem Nove glazbe Karl-Heinzom Stockhausenom, ali i iskustva koja su rezultirala Miletićevom kasnijom izjavom kako mu se „...agresivnost europske avangarde činila gotovo banalnom. Još od mlađih dana znao sam da su pobjede ljepote tihe – što čišće, to tiše...!“. Također je poticajan bio Miletićev odlazak u Prag 1958. godine, gdje je kod Ladislava Czernya studirao violu, a skladanje je, nakon
privatnog učenja u Zagrebu kod skladatelja Branimira Sakača, nastavio studirati u razredu Pavela Bořkoveca. Biografski podatak navodi da je Miletić dirigiranje učio od Willema van Otterlooa u nizozemskom Hilversumu i Lovre pl. Matačića u Salzburgu.
Najduži dio radnoga vijeka proveo je Miroslav Miletić na Muzičkoj školi Pavao Markovac u Zagrebu na kojoj je od 1959. do umirovljenja 1982. godine bio profesor viole. To je ujedno bila i utemeljiteljska djelatnost, jer je ta zagrebačka glazbena škola bila prva u bivšoj Jugoslaviji koja je uvela učenje viole kao glavnog predmeta u Srednjoj školi, pa je na njoj bio obrazovan veliki broj budućih studenata viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Ali, Miletića nije zanimao samo pedagoški rad i 1960. godine je osnovao Gudački kvartet „Pro arte Zagreb“, komorni sastav u kojemu je svirao violu i bio njegov umjetnički voditelj i menadžer, organizator nastupa u domovini i u inozemstvu. Gudački kvartet „Pro arte Zagreb“ pod Miletićevim je vodstvom održao više od dvije tisuće koncerata u Hrvatskoj, u republikama bivše Jugoslavije i diljem svijeta, od Moskve do Tokija, a bio je najviše prepoznat kao trajni i uporni promicatelj suvremene glazbe, osobito one hrvatskih skladatelja. Gostovali su zagrebački gudači u Sjevernoj Americi, Kanadi, Africi, europskim državama i u prostranstvima bivšeg SSSR-a, snimili jedanaest nosača zvuka (LP ploča), te praizveli mnoga nova djela u programima Muzičkog biennala Zagreb. Trideset godina djelovanja kvarteta bilo je i za skladatelja Miletića vrlo plodno razdoblje, jer je svirajući djela pretežno suvremenih svjetskih skladatelja itekako mogao oplođivati vlastita iskustva u stvaralačkom radu, ali i promovirati svoja djela na međunarodnim koncertnim podijima. Posebno su na planu inozemnih gostovanja i u pogledu stvaralačkoga rada bile plodne godine nakon umirovljenja 1982. Naime, bio je još u punoj snazi, bilo mu je moguće planirati i ostvarivati brojna gostovanja s njegovim Gudačkim kvartetom „Pro arte Zagreb“, a i za skladateljski je rad imao dovoljno vremena.
Poticaji za upućivanje u tajne skladateljskoga rada datiraju kod Miletića iz najranije mladosti i još se danas sjeća kako je kao učenik prepisivao Beethovenovu Četvrtu simfoniju, ne bi li što podrobnije upoznao skladateljske postupke. Opus Miroslava Miletića treba promatrati u kontekstu njegove cjelokupne glazbeničke djelatnosti, posebno u svezi s njegovim dugogodišnjim iskustvom reproduktivnog umjetnika. Miletićev opus, kako je često puta naglašeno, nastajao je na temelju pozitivnih iskustava s tradicionalnim glazbenim oblicima, iskustava povezanih s glazbenim izrazima 20. stoljeća, a sve je to obogaćeno reminiscencijama na bujnost hrvatskog folklornog izraza kojemu je skladatelj trajno ostao blizak i intuitivno privržen.
Prve Miletićeve skladbe nastale su 1940-ih godina, a opus koji on smatra značajnim iz tog prvog skladateljskog razdoblja je Duhački kvintet iz 1947. godine. Tako je već od prvih ostvarenja postalo jasno da će Miletić svoja najsamosvojnija ostvarenja posvećivati komornim sastavima, među kojima se ističu i četiri gudačka kvarteta nastala između 1950. i 1960. godine, osobito
inspirirani Drugi gudački kvartet s podnaslovom „Dalmatinski“ iz 1954. godine. Budući da je kao violist vrsno poznavao svoj instrument, posvećivao je Miletić violi posebnu pozornost, što je rezultiralo i Koncertom za violu i orkestar iz 1958. godine, koji je već iduće godine bio ovjenčan nagradom Zaklade Gaudeamus iz Hilversuma i jedno je od njegovih često izvođenih ostvarenja.
Namjera ovog napisa nije iscrpno nabrajanje svih Miletićevih djela, ali ipak treba naglasiti da su Miletićeva ostvarenja vrlo brzo osvojila pažnju i inozemnih izdavača nota, pa je on jedan od najviše objavljivanih hrvatskih autora na svjetskom planu.
Miletićevo poznavanje suvremenih glazbenih tijekova i djelomična primjena iskustava glazbene avangarde u nekim djelima, primjerice u Lamentaciji za violu i elektronske zvukove koja je bila izvedena u Darmstadtu 1963. godine, nikada nisu potisnuli njegovu očaranost jednostavnošću, moglo bi se čak reći naivnošću melodike i ritmike izvornoga folklornog podrijetla. To se posebno očituje u njegovim najizvođenijim skladbama Plesu za violinu solo (Danza per violino solo), u Folklornim kasacijama, u Hrvatskoj (Međimurskoj) suiti za gitaru, u gudačkim kvartetima (primjerice u već spomenutom Drugom kvartetu, nazvanom „Dalmatinski“), Sonati za violu i glasovir, Sonatini za violinu i gitaru, u Mladenovim pjesmama (na stihove Mladena Rupeca) te napokon i u jasnom primjeru tzv. “nove jednostavnosti” ili “novoga romantizma”, Glasovirskom koncertu iz godine 1987. naslovljenom Stilske vježbe. U svim tim djelima Miletić čuva samosvojnost svoga glazbenog izraza, iskazujući se kao skladatelj zanimljiva profila oblikovanog esencijalnom znatiželjom stvaratelja spram iskustvenosti Novoga, ali i isto tako bitnom potrebom umjetnika da traži i prepoznaje svoje korijene u tradiciji. Međuprostor ovih krajnosti postaje tako pravi “prostor za igru” Miletićeve skladateljske mašte, prostor u kojemu on stvara začudnom inspiracijom. Od djela koja su osigurala Miletiću epitet jednog od najizvođenijih hrvatskih skladatelja svakako još treba istaći Četiri aforizma, za četiri klarineta (1972.), Male skladbe, za dvije violine (1983.), Akvarel za kvintet (1995.), a među skladbama koje su u kontinuitetu nastajanja potvrđivale njegovu bogatu invenciju po kojoj je prozvan „hrvatskim Hindemithom“ su opera Hasanaginica (1964., prilagođena 1982.), Simfonijska suita s igračkama (1965.), Koncert za flautu i gudače (1970.), Koncert za gitaru i orkestar (1977.), Koncert za rog i gudače (1980.), Sonatina za violinu i gitaru (1981.), Sonatina za klavir (1983.), Monodija za violu solo (1990.), Suita za violu d’amore i čembalo (1994.), Koncert za dva klarineta i orkestar (2001.), Kroateska br. 1 za violu solo (2001.), Kroateska br. 2 za violinu solo (2003.) i Concerto grosso za violu i gudače (2006.). Već odabir glazbenih oblika (sonatina, sonata, koncert, concerto grosso) pokazuje povezanost s europskom glazbenom tradicijom, a Miletićevo umijeće skladanja (bogati polifonijski postupci, ostajanje u prepoznatljivoj domeni klasičnih harmonijskih odnosa te učestalo korištenje folklornih asocijacija) otkrivaju majstora koji svakim novim djelom obogaćuje hrvatsku glazbenu baštinu naslovom koji glazbenici rado uključuju u svoj repertoar. A za Sisak su
znakovita djela vezana uz određene prigode: Sisačka suita za orkestar harmonika (1989.), spjevoigra Turci pod Siskom, prema Kukuljevićevoj drami Juran i Sofija (1989.), i dječji zbor Tvoj grad te čeka (1998., u povodu 50. obljetnice Glazbene škole Fran Lhotka). Jedno od priznanja koje je Miletićevoj glazbi ukazano u posljednjim godinama bilo je stavljanje njegova stvaralaštva u središte pozornosti 32. osorskih glazbenih večeri 2007. godine. Tom je prigodom u razgovoru koji sam s njim vodila istakao: „Činjenica da su mi ovog ljeta posvećene Osorske glazbene večeri i da je na programima solista i ansambala šest mojih skladbi od kojih su dvije bile praizvedene za mene je veliki znak priznanja, to je čast i prigoda za vrednovanje mojeg udjela u tim značajnim glazbenim svečanostima. Sudjelovao sam u prvom izdanju festivala 1976. godine kao član Gudačkog kvarteta „Pro arte“ i doživio veliki entuzijazam osnivača, još i danas aktivnog ravnatelja festivala Daniela Marušića (Daniel Marušić je preminuo u svibnju 2009. godine, op. Z.W.).“ Uključenost Miletićevih djela u program Osorskih glazbenih večeri je trajna, pa je tako za 37. osorske glazbene večeri pripremio Zbirku vokalne lirike, svoje najnovije ostvarenje, o kojemu je zapisao: „Kada mi je dosadašnji umjetnički ravnatelj festivala u Osoru Berislav Šipuš predložio da skladam „nešto romantično“ bilo mi je jasno na što cilja. Osor je turistički grad i Osorske glazbene večeri festival su koji okuplja inozemnu publiku. To je istovremeno i Arkadija hrvatske glazbe, zemlja sretnih pastira – hrvatskih skladatelja. Odlučio sam se stoga za Zbirku vokalne lirike, koja sadrži pjesme od mojih prvih pokušaja do danas. Dobriša Cesarić jedan je od mojih favorita, na njegove sam tekstove skladao djela koja su na mojim nosačima zvuka, na DVD-u i u televizijskom portretu. Božidar Stančić, suradnik Radio Zagreba, naručio je u povodu Majčinog dana pjesmu za dječji program radija. Nadareni pjesnik Marijan Horvat pokazuje svu raskoš podravske kajkavštine o dirljivoj poruci babice vnučeku. Po njegovom romanu Karolina Suhodolska (libreto Nenad Turkalj) skladao sam operu. Ljubavna lirika Ljermontova, Raskrstismo se, bila je prva pjesma kojom sam zapažen kao vokalni skladatelj, još 1963. godine. Doktor Mladen Rupec, liječnik i profesor, živi u Njemačkoj i piše sugestivne stihove. Uglazbio sam nekoliko njegovih pjesama. U Odlasku mu je uspjelo s nekoliko slobodnih stihova izraziti duboka čuvstva. Budući da je to pjesma o smrti njegove majke, gotovo se može govoriti o malom rekvijemu. Odlazak je često izvođena skladba. Postoje tri verzije, hrvatska i njemačka koje sam priredio, te engleska, koju je prevela moja kćer Jasmina Miletić.“ Mezzosopranistica Ivana Srbljan, koja je uz klavirsku pratnju Ivana Violića izuzetnom pomnjom i potpunim predanjem tehnički suvereno otpjevala Miletićevu novu Zbirku 14. kolovoza 2012. u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Osoru u skladateljevoj nazočnosti, još je jednom potvrdila činjenicu da glazbenici svih generacija rado izvode djela skladatelja doista trajno žive inspiracije.
Skladbe Miroslava Miletića
Orkestralna glazba *Suita za gudače Simfonia *Simfonijska suita sa dječjim igračkama *Folklorne kasacije Serenada, za harmonikaški orkestar Dramska muzika Modifikacije, za gudače i udaraljke Kaprice, za harmonikaški orkestar Dubrovački mozaik Zagrebačkom tramvaju, koračnica za puhački orkestar i udaraljke Mobile, za harmonikaški orkestar Simfonija za puhače Na Paganinijevu temu, za harmonikaški orkestar Sisačka suita (Turopoljska) za harmonikaški orkestar Turci pod Siskom, koračnica za limeni orkestar Suita za limene puhače Godišnja doba za gudače i continuo Kolo za mandolinski orkestar Lauda Osoru
(1955.) (1959.) (1965.) (1967.) (1970.) (1971.) (1972.) (1975.) (1975.) (1976.) (1976.) (1980.) (1985.) (1989.) (1989.) (1990.) (2002.) (2002.) (2007.)
Glazba za solo instrument i orkestar *Koncert za violu i orkestar Fantazija za klarinet i orkestar *Rapsodijske varijacije za violinu i simfonijski orkestar (verzija za violinu i klavir) Koncert za flautu i gudače Koncert za gitaru i simfonijski orkestar Koncert za klarinet i simfonijski/komorni orkestar Koncert za rog i gudače *Impresije za trubu i orkestar (verzija za trubu i klavir) Promenadni koncert za violinu i orkestar *Stilske vježbe, koncert za klavir i gudače Chiaro-scuro, koncert za čembalo i gudače Koncert za dvije viole i orkestar Koncert za klavir i duhački orkestar (obrada: Koncert za klavir i gudače, 1987.) Koncert za 2 klarineta, gudački orkestar i udaraljke *Concerto grosso za violu i gudače Epitaf za Pepina za violu i gudače
(1958.) (1961.) (1962.) (1970.) (1977.) (1978.) (1980.) (1983.) (1986.) (1987.) (1992.) (1993.) (1997.) (2001.) (2006.) (2008.)
Solistička glazba Passacaglia i fuga za klavir ili gudački kvartet (verzije za orgulje/harmoniku/čembalo) *Ples za violinu solo (verzija za mandolinu) *Djeca plešu, suita za klavir *(verzija za gitaru: Dječji kutić, 2007.) Andantino za harfu solo Tri skladbe za harfu solo Preludij za Helu Hoffman, za harfu solo Lamentacija za violu i elektronske zvukove *Koncertantna fantazija za klavir *Mikro suita, osam minijatura za klavir *Cantus-Toccata za orgulje *Hvarska litanija, za orgulje *Međimurska/hrvatska suita za gitaru solo Dvije dodekafonske etude za gitaru Minijature za harmoniku *Sonatina za klavir Dvije etude za fagot Monodia za violu solo Toccata za harfu *Koncertna suita za harmoniku *Slavno doba za klavir *Istarska sekvenca za harmoniku 3 obligatne etide za violinu Karolina varijacije, za harfu *Elegija za orgulje - Hommage a A. Dobronić *Kroateska br. 1 za violu solo *Kroateska br. 2 za violin solo Intermezzo za violinu solo (obrada ulomka iz opere “Karolina suhodolska”)
(1953.) (1957.) (1960.) (1960.) (1960.) (1961.) (1963.) (1956.) (1967.) (1968.) (1972.) (1974.) (1976.) (1981.) (1983.) (1983.) (1990.) (1991.) (1991.) (1991.) (1993.) (1995.) (1996.) (1997.) (2001.) (2003.) (2003.)
Komorna glazba Duhački kvintet (1947.). Sonata za violinu i klavir (1948.) Gudački kvartet br. 1: Četiri preludia (1951.) Male skladbe za violinu i klavir (1952.) (verzija za violu i klavir) Passacaglia i fuga za gudački kvartet (1954.) *Gudački kvartet br. 2: Dalmatinski (1954.) (dodao kontrabas) (1995.) Rapsodija za violu ili klarinet i klavir (1958.) (verzija za violinu) (1992.) *Monolog za violu i klavir (1959.) (verzije za violinu/klarinet/flautu/rog/trubu/violončelo i klavir) (verzije za violinu i gitaru/orgulje) Gudački kvartet br. 3: Dortmundski (1960.) Duo za violinu i violončelo (1960.) Dijalozi za violinu i klavir Rapsodijske varijacije za violinu i klavir (1962.) (verzija za violinu i simfonijski orkestar) Alla breve – Prolativ minor, za flautu i harfu (1962.) Gudački kvartet br. 4: Plesne scene (1962.) Proporcije za 6 instrumenata (1962.) (komorna i orkestralna verzija) Trio za violinu, violončelo i klavir (1962./63.) Trio za violinu, violu i violončelo (1962./63.) Folklorne minijature za violinu i klavir (1964.) In modo antico, suita za flautu i klavir (1965.) Diptih za violončelo i klavir (1967.) Koralni kvartet s dodanim kontrabasom, Miletić-Sakač (1968.) *Tri stavka za četiri ruke, dječja suita za klavir četveroručno (1969.) Četiri folklorna dizajna za flautu, obou, klarinet i fagot (1969.) *Pastoralni trio za flautu, klarinet i gitaru (1969.) *Sekvence za tri trube ili tri melodijska instrumenta (1970.) Plesovi i pjesme iz Hrvatske za tri blokflaute (1971.) Ispitna sekvenca za flautu i klavir (1972.) Komorna muzika za flautu, violinu i violončelo (1972.) Mini suita za gudače (trio ili gudački orkestar bez viole) (1972.) *Četiri aforizma za četiri klarineta (1972.) (verzija za četiri flaute, 1994.) Osam minuta za Henrija za flautu, violinu, violončelo, trubu i udaraljke (1972.) Double za violončelo i udaraljke (1973.) Eufonija za klarinet i orgulje (1973.) Alla breve, ispitna lektira za rog i klavir (1973.) *Humoreska za klavir četveroručno (1974.) *Noveleta za alt saksofon i klavir (1977.) Concerto da camera za gitaru i sedam instrumenata (1977.) (verzija Koncerta za gitaru i simfonijski orkestar, 1977.)
Divertimento za kontrabas i klavir Silvano varijacije za violinu i violončelo Comodo, trio za tri gitare Hommage a Ivan Lacković-Croata za duhački trio (verzija za flautu, violinu i violu, 2004.) Ornamenti za fagot, violončelo i udaraljke *Sonatina za violinu i gitaru (verzija za mandolinu) *Sonata za violu i klavir Allegretto za trombon i klavir Consort duo, za dva violončela/fagota/saksofona/viole… Istarski način za flautu, klarinet i violu (verzija za flautu, klarinet i fagot, 1993.) Consort trio za tri gitare Freska, trio za flautu, fagot/violončelo, klavir *Tri skerca za violinu i rog Divertimento za dva klarineta i fagot *Istarski diptih za klarinet i gudače *Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače Pastirska igra, božićni preludij za flautu i klavir/orgulje Freske, trio za flautu, fagot i klavir Fantazija za violu i klavir na teme B. Brittena Suita za violu d’amore i čembalo Burdon suita za četiri gitare Akvarel za flautu, klarinet, violu, violončelo, klavir i glas Giardini naxos, trio za klarinet, violončelo i klavir Sonatina za fagot i klavir Beatles Phantasy za tri gitare Iz kajdanke A. Dobronića, za violu i klavir *Centone za flautu i gitaru Istarski rondo za dvije gitare Gudački kvartet br. 5: Norveški Tri komada za flautu i gitaru (obrada: Mladenove pjesame za glas i flautu, 1985.) Suita rustica za mandolinu i klavir (verzija: Male skladbe za violinu i klavir, 1952.) Movimento za violu d’amore i čembalo Uspavanka/Komoriuta za violu i klavir Dorska sonata za violinu i gitaru *Jubilarni divertimento za gudački kvintet *Kanon trio za flautu, violinu i gitaru Studija za pet instrumenata Elegija za klarinet i klavir Lijepa naša, gudački kvartet Memento kvintet, za gudače *Uzmah, za trombon i klavir Dva pejsaža, za violinu i klavir
(1978.) (1978.) (1978.) (1979.) (1979.) (1981.) (1981.) (1982.) (1982.) (1983.) (1984.) (1984.) (1986.) (1986.) (1987.) (1991.) (1991.) (1992.) (1993.) (1994.) (1994.) (1995.) (1995.) (1995.) (1997.) (1997.) (1998.) (1999.) (1999.) (2000.) (2000.) (2000.) (2001.) (2002.) (2003.) (2003.) (2003.) (2003.) (2003.) (2004.) (2005.) (2005.)
*Hommage a Ferdo Livadić – Notturno (1822.) za klavir i gudače Božićne radosti, za klarinet i trombon Ugođaji, za gudački kvartet Akvarel trio, za dvije violine i klavir Duo za violu i violončelo (prilagodba glazbe iz dječjeg filma Piko)
(2007.) (2007.) (2008.) (2009.) (2010.)
Solo pjesme uz instrumentalnu pratnju *Pejsaž, za glas i klavir *Raskrstismo se, za glas i klavir Tri kajkavske, za glas i klavir (verzija za bariton i gudače) *Fuga za sopran i klavir Pjesma o dunji i ptici, za sopran i klavir Lirske transpozicije za tenor, klavir i metronom Kasna jesen, za srednji glas i klavir Dvije pjesme za sopran i klarinet *Iste su majke, za glas i klavir Kajkavijana, ciklus pjesama kajkavske lirike za glas i klavir (verzija za bas i harmonikaški orkestar, 1977.) Serenada Zadru za bariton, violu, violončelo, kontrabas, gitaru i čembalo Vrijeme/Zbigniew Jerzyna, pjesma na češkom za glas i flautu Laku noć, muzičari, za glas i klavir ili gudački kvartet Ni Zagorje malo, za glas i klavir (verzija za ženski zbor i tamburaški orkestar) Tri varoške iz Dalmacije, za glas i gitaru Gimnastičar u pidžami, pjesma za glas i gitaru *Mladenove pjesme za ženski glas i flautu (verzija za glas i violu, 1988.) Gradiščanske pjesme za glas i klavir/orkestar Panorama Croaticum, pjesme za bariton i gudače *Adventsko pjevanje, za mezzosopran, bas i komorni ansambl Dvije Međimurske za alt i klavir Vinska pjesma za tenor i klavir (iz opere “Karolina Suhodolska”) *Zibala babica vnučeka, za sopran i klavir Trenkova kapela, estradna pjesma
(1950.) (1950.) (1956.) (1960.) (1962.) (1966.) (1969.) (1971.) (1974.) (1975.)
(1976.) (1977.) (1979.) (1981.) (1981.) (1984.) (1985.) (1986.) (1989.) (1989.) (1994.) (1996.) (1998.)
Zborska glazba Dvije ljubavne za mješoviti zbor i komorni ansambl Želja, za troglasni zbor Crnogorska, za mješoviti zbor Pramalet, za muški zbor
(1958.) (1971.) (1971.) (1973.)
*Naš dedek, za mješoviti zbor *V tišini, mješoviti zbor *Noć dežđliva, za mješoviti zbor Živeti ravno, za mješoviti zbor *Igra kolo, za mješoviti zbor (verzija i za troglasni ženski ili dječji zbor) (verzija za muški zbor, 2005.) Čez jogenj k slobodi, kantata za solo bariton/bas mješoviti zbor i simfonijski orkestar Himna Bečeju, za troglasni ženski ili dječji zbor i klavir 13. novembra 1943., tužbalica za troglasni/peteroglasni dječji ili ženski zbor Psalam 150, za djevojački zbor i komorni orkestar Slavonska, za četveroglasni muški zbor Podravina, za četveroglasni mješoviti zbor *Gospa, za mješoviti zbor i gudački orkestar Narodil nam se…, božićne pjesme za troglasni ženski ili dječji zbor i orkestar
(1974.) (1976.) (1978.) (1980.) (1980.)
(1982.) (1983.) (1983.) (1991.) (1992.) (1993.) (1995.) (1996.)
Dječje pjesme Mališani, za dječji zbor uz instrumentalnu pratnju Vrijedna igla, za dječji zbor Iza škole, za dječji zbor Čovjek od dima, za dječji zbor Petrolejka, brojalica za djecu Pošla koka na Pazar, za jednoglasni zbor i klavir Dva odgovora, za dječji zbor Teža zemaljska, za dječji zbor i klavir Rugalica za dječji zbor, obou ili klarinet i udaraljke Zimski dani, ciklus dječjih pjesama za bariton, dječji zbor i orkestar Tri pjesme za dječji zbor, klavir i bubanj (verzija “Limačijada”, za glas i gudački kvartet, 1990.) Kornjača i zeko, za dječji zbor Halo, halo, zbrke malo dječja pjesma za glas i klavir Ministrima rata, za dvoglasni dječji zbor i klavir (verzija za tri glasa i udaraljke, 1987.) Pijetao, za dječji zbor Tvoj grad te čeka (Pjesma Sisku) za troglasni djevojački zbor ili dvoglasni djevojački zbor i klavir
(1969.) (1971.) (1972.) (1980.) (1980.) (1998.)
Glazbeno-scenska djela Ukradeno dvorište, orkestralna suita za radio priču S oglasnog stupa – slika moga grada za bariton, dva gudačka orkestra, klavir i udaraljke Vizije, baletna poema (1957.)
Snovi slijepih, baletna poema Piko, glazba za dječji film Neobična pozornica, dječja radio priča Kod ujka Palčića, dječja radio priča Hasanaginica, glazbena drama za soliste, zbor i orkestar (komorna verzija za pet glasova, violinu, gitaru i orgulje, 1982.) Semafori, komični balet U zemlji muzikaliji, muzička priča za sopran i komorni orkestar AGM, musical Slučaj s djetetom, plesna humoreska Tri slavna, dječji musical za soliste, zbor, orkestar i balet Snjeguljica, glazba za dječji igrokaz Hlapi, dječja opera Šegrt Hlapić Sudski slučaj, komorna opera *Turci pod Siskom, spjevoigra u 2 čina (prema drami „Juran i Sofija“ I. Kukuljevića Sakcinskog) *Karolina suhodolska, opera s prologom i epilogom u dva čina Basse danse za Natašu, za dva kontrabasa i plesačicu
(1959.) (1959.) (1962.) (1963.) (1964.) (1966.) (1968.) (1971.) (1973.) (1973.) (1974.) (1977.) (1986.) (1989.)
(1996.) (1997.)
Obrade Paganini, Capriccio br. 2 i br. 20, dodao klavirsku pratnju (1951.) Tri pjesme za glas, instrumentirao za gudački kvartet i čembalo (1968.) W. A. Mozart, Koncert za violinu u G-duru, dodao kadencu za I. stavak (1977.) *Ivan Zajc, Koncert za violinu i klavir op.6, revidirao i orkestrirao (1982.) Ivan Matetić Ronjgov, Naricaljka za mužem, obradio za glas i violu (1982.) Ivan Mane Jarnović, II. koncertantni kvartet, revidirao (1983.) Ivan Mane Jarnović, Koncert za violinu i gudački orkestar u A-duru, 1773., instrumentirao (1984.) Kreisler-Pugnani, Praeludium i Allegro, instrumentirao za gudački orkestar (1990.) Anton Wranitzky (1761. – 1820.), Koncert za dvije viole i orkestar sažeo, kritički obradio i instrumentirao (1991.) Sedam napolitanskih pjesama, aranžirao za visoki glas i gudače (1994.) Antun Dobronić, Jelšonski tonci za gudački orkestar, instrumentirao za limene duhače: Poskakuša (1998.) *F. Mendelssohn-Bartholdy, Dva koncerta za dva klarineta i klavir, op. 113, br. 1, orkestrirao za gudački orkestar: Koncert za dva klarineta i gudački orkestar br. 1 (2001.) Antun Dobronić, Ugođaji za četiri viole, (1941.) objavio i prilagodio za kvartet (2008.) Popis sastavila Valentina Badanjak Pintarić kao prilog za monografiju skladatelja. *skladbe koje su izvedene na festivalu Dani glazbe Miroslava Miletića od 2001. – 2012.
SRIJEDA, 17.10., 19.30
Srijeda, 17. listopada 2012. u 19.30 Župna Crkva Svetog Kvirina
OTVORENJE FESTIVALA
Autorska večer skladatelja Miroslava Miletića povodom šezdesetpete godišnjice skladateljskog rada
Ivan Zajc-sin (1832. – 1914.), Koncert za violinu i gudače op.6, c. 1850. Revidirao i orkestrirao i M. Miletić 1982. – praizvedba* Tomaš Tulaček, solo violina (Češka) instrumentalna pratnja: Marco Graziani, Bernard Balaž, violine Dragan Rucner, Miroslav Miletić, viole Ivo Doljan, violončelo Elegija za orgulje, 1997. Edmund Andler-Borić, orgulje Međimurska/hrvatska suita, 1974. Andante sostenuto – Allegro – Moderato - Vivo Viktor Vidović, gitara Sonatina za violinu i gitaru, 1981. Allegro - Andante - Allegro Marco Graziani, violina Viktor Vidović, gitara Hvarska litanija, 1972. Edmund Andler-Borić, orgulje Centone, 1998. Mobile con vivacita – Andante - Allegro Ivana Zahirović – Négrerie, flauta Viktor Vidović, gitara Mladenove pjesme, 1985. Predvečerje / Dar / Odlazak Tihana Herceg Ivšić, mezzosopran Ivana Zahirović – Négrerie, flauta Cantus – Toccata, 1968. Edmund Andler-Borić, orgulje Ples, 1958. Marco Graziani, violina
Tomaš Tulaček, češki violinist, prepoznat je po svojim izvedbama standardnoga repertoara, djela iz 20. stoljeća te suvremenih autora. Nastupa u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Belgiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Mađarskoj i dr. Rođen je u Pragu u obitelji nekoliko generacija profesionalnih glazbenika, a debitirao je s deset godina na koncertima i televizijskim pojavljivanjima u Poljskoj, bivšoj Istočnoj Njemačkoj i Čehoslovačkoj. U to je vrijeme studirao u klasi cijenjenoga pedagoga Josefa Micke. Na Praškom konzervatoriju bio je student Nore Grumlikove. Stipendija koju je dobio 1983. godine omogućila mu je poslijediplomski studij na londonskoj Guildhall školi glazbe kod Yfraha Neemana. Od završetka studija Tulaček živi u Londonu gdje se afirmirao kao izvođač i nastavnik. Njegovi široki glazbeni interesi pokazuju težnju promoviranju manje poznatih područja violinskog repertoara. Primjerice 1993. godine, po prvi puta nakon rata, izvodio je djelo Colloque sentimentale skladatelja Jaromira Weinbergera te snimio CD s djelima 20. stoljeća i suvremenim djelima H. Goreckog, E. Blocha, C. Matthewsa, J. B. Foerstera i P. Pokornyja. S engleskim pijanistom Geoffreyem Brownom održao je niz visoko priznatih koncerata u organizaciji Češkog centra u Londonu, promovirajući manje poznata djela skladatelja 20. stoljeća među kojima su F. Drdla, B. Vomacka, G. Tailleferre, J. Nin i drugi. 2000. godine snimio je drugi CD s češkom pijanisticom Verom Mullerovom. Od 2003. godine do danas održava koncerte s poznatim engleskim pijanistom Julianom Barberom te uvodi nove značajke u svoj repertoar – dvostruke koncerte za violinu, glasovir i orkestar. Posljednjih godina učestalo izvodi glazbu manje poznatih skladatelja poput J. B. Vanhala, J. V. Kalivoda i L. Jansa. Četiri sonate autora J. B. Vanhala koje su otkrivene u Češkom muzeju glazbe u Pragu bit će izvedene na izraelskoj premijeri u Tel Avivu i Jeruzalemu tijekom ove godine. Povrh svojih solističkih aktivnosti redovito se pojavljuje kao voditelj ansambala Lundonia i Lichtenstein, kvarteta Viotti te komornih orkestara u Oxfordu i Zagrebu. Edmund Andler-Borić (Zadar, 1975.) diplomirao je klavir u klasi Ide Gamulin na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, orgulje u klasi Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi Marija Penzara. Orguljašku interpretaciju usavršavao je u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha. Godine 1999. odnio je apsolutnu pobjedu na II. hrvatskom natjecanju orguljaša Franjo Dugan. Ističe se izvedbama virtuoznih skladbi iz razdoblja romantizma i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s održanih nekoliko stotina koncerata po Europi, Južnoafričkoj republici, SAD-u i Rusiji najistaknutiji mladi umjetnik orguljaš. Osim što je gostovao na mnogim festivalima, pokretač je takvih događanja u Hrvatskoj: ravnatelj je festivala Orgulje Zagrebačke katedrale i jedan je od pokretača te ravnatelj Međunarodnog orguljaškog festivala Ars organi Sisciae u Sisku. Kao solist uz orgulje surađuje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i dirigentima Nikšom Barezom i Pavlom Dešpaljem. Izdavačka kuća Croatia Records izdala mu je prvi solistički CD 2009. godine koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010.
Viktor Vidović (Karlovac, 1973.) potječe iz poznate glazbene obitelji što je svakako utjecalo na postizanje značajnih rezultata već u najranijoj dobi. S 12 godina održava prvi samostalni koncert, a s 13 osvaja prva mjesta na službenim natjecanjima Hrvatske i bivše Jugoslavije. S 14 godina upisuje Konzervatorij u Ženevi u klasi brazilske gitaristice Marie Livie Sao Marcos pod čijim vodstvom osvaja prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju glazbenih umjetnika CIEM u Ženevi kao najmlađi pobjednik u povijesti natjecanja, nagradu Villa Lobos te Patek Philippe nagradu za posebnu glazbenu interpretaciju. Konzervatorij u Ženevi završava sa 16 godina i dobiva diplomu ‘’s prvom nagradom virtuoziteta’’. Upisuje studij na salzburškom Mozarteumu, gdje u klasi Matthiasa Seidela stječe stupanj magistra umjetnosti. Za posebna umjetnička dostignuća i uspjehe tijekom studija dobiva nagradu Franz Kossak te nagradu austrijskog Ministarstva kulture. Godine 1995. prima posebnu nagrada za interpretaciju suvremene glazbe na Međunarodnom glazbenom natjecanju u Templinu. Polazi majstorske tečajeve Lea Brouwera, Eliota Fiska, Davida Tannenbauma i drugih velikih umjetnika. Kao finalist međunarodnog natjecanja gitarista Rene Bartoli u Francuskoj, 2000. godine, nagrađen je i posebnom nagradom publike. Iste je godine doktorirao u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bilježi niz zapaženih koncerata u prestižnim dvoranama diljem Europe (Italija, Švicarska, Njemačka, Francuska, Španjolska, Portugal, Belgija, Rusija, Austrija, Mađarska, Makedonija, Slovenija, Nizozemska i dr.). Kao solist nastupao je uz pratnju eminentnih orkestara, između ostalih sa Zagrebačkim solistima, Zagrebačkom filharmonijom, Orkestrom Romanske Švicarske i Filharmonijom iz Stuttgarta. Ostvario je veći broj tonskih zapisa i koncerata u duetu sa sestrom Anom Vidović, vrhunskom gitaristicom. Snimke Viktora Vidovića izdale su diskografske kuće REM (Francuska), Musica Helvetica (Švicarska), Croatia records i Aquarius records (Hrvatska). Objavio je deset nosača zvuka i jedan DVD. Dobitnik je diskografske nagrade Porin 2007., 2008. i 2009. godine. Marco Graziani (Rijeka, 1988.) violinu je počeo učiti sa sedam godina kod Krunoslava Peljhana u riječkoj Glazbenoj školi I. M. Ronjgova, a od 2000. i kod Leonida Sorokowa u čijoj je klasi diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, stekavši zvanje magistra muzike. Iste godine postaje i asistent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. 2011. godine postaje koncert-majstor Zadarskog komornog orkestra, a 2012. koncert-majstor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Od 1999. redovito pohađa mnoge ljetne i zimske seminare u Hrvatskoj, Austriji, Italiji i Japanu, pod vodstvom profesora Dore Schwarzberg, Marine i Leonida Sorokowa, Alexandra Vinnitzkoga, Pavela Vernikova, Pinchasa Zukermana i Zakhara Brona. Polazi ljetne seminare u Sieni, pri sveučilištu Accademia Chigiana, te, zahvaljujući fondaciji Stauffer, mjesečne majstorske seminare koje održava poznati talijanski violinist Salvatore Accardo u Cremoni.Kao solist i kao član raznih komornih sastava nastupa na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima, postižući zapažene rezultate. Višestruki je dobitnik prvih nagrada na Hrvatskim natjecanjima učenika i studenata glazbe i plesa, natjecanju Zajčevi dani, Etide i skale, europskom natjecanju Alfredo i Wanda Marcosig u Goriziji, natjecanju Grand Prix Lions Cluba Rijeka i na natjecanju Istria Nobilissima na kojem je, osim prve nagrade, osvojio i posebnu nagradu u obliku snimanja CD-a u Trstu. CD je snimio uz pratnju slavnog armenskog pijanista Rubena Dalibaltayana.
Bio je laureat velikih međunarodnih natjecanja u Lisabonu, Moskvi, Astani i Beču. Proglašen je najuspješnijim mladim glazbenikom 2006. godine te je osvojio nagradu Zagrebačke filharmonije i PBZ Carda. Dobitnik je i državne nagrade Stjepan Šulek za najbolju violinističku izvedbu 2005. i 2006. godine i to za izvedbu Prvog koncerta za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva. Godine 2007. dobitnik je godišnje nagrade grada Rijeke za vrhunske koncertne, umjetničke i natjecateljske uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu. 2004. je imao posebnu čast svirati u Zagrebu u KD V. Lisinski u sklopu ciklusa Audijencija – Priča o Kingu na skupocjenoj Guarnerijevoj violini King iz 1735. godine. 2009. snimio je svoj drugi nosač zvuka zajedno sa violončelistom Stjepanom Hauserom. Do sada je nastupao s orkestrom Opere HNK Zajca iz Rijeke i orkestrom Opere HNK iz Splita, kao i s Hrvatskim, Splitskim, Zadarskim i Varaždinskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima, Zagrebačkom, Slovenskom i Kaunaškom filharmonijom, Vojvođanskim simfonijskim orkestrom, te festivalskim simfonijskim orkestrom u Lisabonu. Ivana Zahirović - Négrerie renomirana hrvatska flautistica, završila je studij na Univerzitetu Mozarteum u Salzburgu u klasi Irene Grafenauer. Rođena u Sisku, osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekla je na Glazbenim školama u Sisku i Zagrebu da bi već sa 16 godina bila primljena na Mozarteum gdje je diplomirala 1996. i magistrirala 1998. godine, a nakon toga se usavršavala u klasi M. Koflera te kod M. Golschmidt u Zürichu. Tamo je diplomirala pedagoški smjer i baroknu flautu. Već sa 20 godina je započela orkestralnu karijeru koja joj je omogućila sviranje u nekim od prestižnih europskih orkestara: Orkestar Opernhaus u Zürichu, Simfonijski orkestar Mozarteum u Salzburgu, Simfonijski orkestar Biel te Minhenski simfoničari. U Münchenu redovito djeluje u nekoliko ansambala i orkestara, među ostalim u Orkestru Bavarske Nacionalne opere, Minhenskom Radijskom Orkestru i Bach Collegiumu. Pobijedila je na nekoliko međunarodnih natjecanja, među ostalim Lions Club International i renomiranom natjecanju AUDI Mozart 2008 u Italiji. Kao član Villa Musica ostvarila je brojne koncerte sa međunarodno poznatim glazbenicima. Nastupala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Hrvatskim komornim orkestrom, Zagrebačkim solistima i dr. Snimala je za HRT, te održala koncerte na Varaždinskim baroknim večerima i na festivalu Sv. Marka u Zagrebu. Svoj solo-album Ständchen je snimila u Švicarskoj. Do sada je nastupala u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Južnoj Americi i SAD-u. Operna i koncertna djelatnost sisačke mezzosopranistice Tihane Herceg Ivšić obuhvaća nastupe u SAD, Europi i rodnoj Hrvatskoj. Glazbeno obrazovanje započinje u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku, u klasi Marice Pernar a nastavlja na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu, diplomirajući solo pjevanje u klasi Marije Borčić. Na koncertnom podiju nastupala je sa Simfonijskim orkestrom HGZ, Los Angeleskom Filharmonijom, Santa Barbara Master chorale, Cuestamaster Chorale, Angeles Chorale i New England Simfonijskim Ansamblom u koncertnoj dvorani Carnegie Hall u New Yorku, pjevajući djela kao sto su: Handelov oratorij Messia, Mozartovu Krunidbenu misu, Veliku misu u c-molu i Requiem, Bachov Magnificat, Haydnov Paukenmesse i dr. Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada, a posebno se mogu istaknuti pjevačko natjecanje Metropolitan Opere, natjecanje New York/New Jersey Alliance of Performing Artists, Santa Barbara performing Foundation, natjecanje Mladih pjevača Hrvatske, kao i dvije Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.
ČETVRTAK, 18.10., 19.30
Četvrtak. 18. listopada 2012. u 19.30 Glazbena škola Frana Lhotke
Koncert mladih umjetnika: Glazba nasljednicima Miroslav Miletić: dva stavka iz suite za klavir Djeca plešu Roboti - Klokan polka Ana Tomšić, klavir Ivo Josipović: Harlekinska etida Tena Avdić, klavir Miroslav Miletić: Monolog *Benjamin Jagec, klarinet Adalbert Marković: Zlatne stijene Valentina Kasajić, harmonika Miroslav Miletić: Sonatina Allegro – Andantino – Toccata Berislav Šipuš: ...Dans la nuit.... Ton etoile...’ Ivona Konjetić, klavir Josip Hatze: Suzi Blagoje Bersa: Robinjica Dora Pejačević: U lovu je mjesec na sunce *Iva Mihelić, sopran Miroslav Miletić: Slavno doba Andante tranquillo – Allegro – Allegretto Allegro vivace - Andante tranquillo Blagoje Bersa: Po načinu starih – Airs de ballet Ivor Prajdić, klavir Miroslav Miletić: 3 stavka za 4 ruke Moderato – Allegretto – Allegro Humoreska Intrada – Moderato - Po lojtrici gor... Ivana Galić, klavir Karlo Ivančić, klavir Miroslav Miletić: Impresije za trubu Cantabile con movimento - Andante - Allegro *Vlatko Šporčić, truba * Sanja Krivošić, klavirska pratnja: B. Jagec, I. Mihelić i V. Šporčić
Ana Tomšić (Sisak, 2001.) učenica je petog razreda klavira Glazbene škole Fran Lhotka u klasi Sanje Krivošić. Redovito nastupa na školskim produkcijama i natjecanjima. Prvi veći uspjeh postigla je 2011. godine II. nagradom na Regionalnom natjecanju u Sisku, a 2012. osvojila je I. nagradu na Županijskom natjecanju. Prošle je godine učestvovala na 11. danima glazbe Miroslava Miletića.
Tena Avdić (Sisak, 1996.) učenica je trećeg razreda srednje škole teorijskog smjera. Redovito nastupa na školskim produkcijama i koncertima, kao npr. na Koncertu studenata Muzičke akademije u Zagrebu i učenika Glazbene škole Frana Lhotke iz Siska. Sudjelovala je na regionalnim natjecanjima iz solfeggia (2009. i 2011.). Glazba je njezina budućnost.
Valentina Kasajić (Sisak, 1991.) učila je harmoniku u klasi Vesne Klobučar u Sisku, u klasi Vjere Odak u Zagrebu, a studira u klasi Dražena Košmerla na studiju Klasične harmonike u Puli. Usavršavala se kod poznatih svjetskih pedagoga Mosera i Lipsa. Dobitnica je većeg broja nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima: I. nagrada 2006. u Sarajevu; II. nagrada 2007. u Slavonskom Brodu; 3. nagrade 2009. u Sloveniji. Agencije za odgoj i obrazovanje dodijelila joj je Oscara znanja za postignuti rezultat 2007. a iste je godine predstavljala Hrvatsku na svjetskom natjecanju u Škotskoj. Također je osvojila mnogobrojne nagrade i priznanja kao članica sveučilišnog harmonikaškog orkestra.
Benjamin Jagec (Varaždin, 1995.) učenik je 3. razreda srednje Glazbene škole u Varaždinu. Tokom školovanja postiže zapažene na brojnim nastupima i koncertima Glazbene škole te na državnim i međunarodnim natjecanjima i nastupima. Osvojio je I. nagradu na natjecanju učenika glazbe u Sisku, II. nagradu na državnom natjecanja u Varaždinu te 2. nagradu na međunarodnom natjecanju u Beogradu, kao jedini predstavnik iz Hrvatske među vrlo jakom konkurencijom učenika iz cijele regije. Održao je zapažen nastup sa Varaždinskim komornim orkestrom. Profesor i mentor: Andrej Skender.
Ivona Konjetić (Sisak, 1991.) već je kao srednjoškolka, u klasi Morane Rajman Jelić u Sisku, osvojila mnogobrojne nagrade (II. nagrada 2007. u Varaždinu; 2008. I. nagrada u Sisku, III. nagrada na međunarodnom natjecanju mladih pijanista Zlatko Grgošević; I. nagrada 2009. u Varaždinu). Kao studentica klavira u klasi Katarine Krpan na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nastupa u ciklusu Virtuoso i ciklusu Glazbene staze u Maloj dvorani Lisinski. Usavršavala se kod renomiranih pijanista i pedagoga Glodića, Cikojevića, Dalibaltayana, Gamulin, Balzanija, Nolla, Boginoa, Floresa i Gianella. Sudionica je HR PROJEKT-a koji je 2011. godine nagrađen posebnom Rektorovom nagradom.
Iva Mihelić (Sisak, 1986.) maturirala je solo pjevanje u klasi Marice Pernar, a diplomirala u klasi Miljenke Grđan na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavala se kod brojnim vokalnih pedagoga i dirigenata od kojih izdvaja Alistaira Rossa, Lawrencea Cummingsa, Helenu Lazarsku, Varerya Rykina i Gerharda Zellera. Tokom obrazovanja surađivala je na svim opernim projektima Muzičke akademije kao članica zbora, na predstavama u sklopu K.R.A.D.U. na Akademiji dramske umjetnosti te u Projektu 12, koprodukciji ZKM-a i La Mama New York.
Ivor Prajdić (Sisak, 1992.) je student teorije glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Osvojio je mnogobrojne nagrade na natjecanjima od kojih izdvaja Regionalna natjecanja iz klavira u Varaždinu 2009. (III. nagrada) i Sisku 2011. (I. nagrada) te iz solfeggia 2005., 2007., 2009., 2011. (sve I. nagrade); zatim Državna natjecanja iz klavira u Dubrovniku 2011. (4. mjesto) i iz solfeggia u Dubrovniku 2005. (sudjelovanje), 2007. (I. nagrada), 2009. (I. nagrada), 2011. (I. nagrada). Također, dvostruki je dobitnik godišnje nagrade Zaklade Iskra za nadarenu djecu SMŽ (2010, 2011.) te Posebne rektorove nagrade za sudjelovanje u radu Komornog zbora Muzičke akademije (2012.). Prvu godinu studija završio je s odličnim uspjehom, a trenutno je aktivni član zborova Cappella Odak i Komornog zbora Ivan Filipović.
Ivana Galić (Sisak, 1992.) započela je svoje glazbeno obrazovanje u klasi Vesne Crevar Slabinjac u Sisku i za to vrijeme pohađala je brojne seminare, sudjelovala na smotrama mladih glazbenika u županiji i šire te osvajala nagrade na regionalnoj i međunarodnoj razini. Nakon mature upisala je prvu godinu studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Lovre Pogorelića. Danas je na drugoj godini studija u klasi Ide Gamulin.
Karlo Ivančić (Banja Luka, 1989.) magistrirao je prošle godine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi Dalibora Cikojevića. Ove godine upisao je usavršavanje u klasi Rubena Dalibaltayana. Osvojio je sedamnaest nagrada na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Posljednja nagrada je Nagrada Heferer na 4. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Svetislav Stančić u Zagrebu 2011. Osim natjecanja, zapažene nastupe imao je na raznim festivalima i smotrama te je sudjelovao na seminarima uglednih hrvatskih i inozemnih profesora i pijanista (Noel Flores, Karl-Heinz Kämmerling, Eugen Indjić, Sijavuš Gadjijev, Piotr Palezny, Avedis Kouyoumdjian, Martin Hughes, Grigorij Gruzman, Peter Nagy, Veljko Glodić, Đuro Tikvica). Održavao je samostalne recitale u Sisku, Petrinji, Lipiku , Sesvetama te u dvoranama Matice hrvatske, Muzičke akademije u Zagrebu te velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda. Jedan je od izabranih kao solist u koncertnoj sezoni tribine Darko Lukić pa će u veljači 2013. održati recital u maloj dvorani Lisinski. Godine 2009. nastupio je kao solist uz pratnju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Tomislava Fačinija, izvevši Klavirski koncert u G-duru Mauricea Ravela. Dobitnik je stipendije Muzičke akademije za seminar u sklopu Ljetne akademije Prag-Beč-Budimpešta. Akademsku godinu 2011./2012. proveo
je na usavršavanju kod Balázsa Szokolaya u Weimaru i Grazu. Stipendist je Sisačko-moslavačke županije i član ogranka mladih Matice hrvatske.
Glazbeno obrazovanje Vlatko Šporčić (Sisak, 1978.) započinje u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku, gdje završava osnovnu i srednju glazbenu školu u klasi Franje Reberšaka. Studij trube nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje diplomira 2001. godine u klasi Stanka Selaka. Još za vrijeme studija započinje s radom u Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku, gdje je i danas stalno zaposlen. 2006. godine pokreće nastavu trube u Kutini u Glazbenoj školi Borisa Papandopula. Stručno se usavršava na Majstorskim tečajevima trube prof. Stanka Arnolda u Grožnjanu 1997.,2000. i 2003. te na seminarima Ericha Rinnera, Carol Dawn Reinhart i Guillaumea Coulomya. Osim u svom rodnom gradu Sisku, kao solist nastupa u Petrinji, Kutini, Otočcu i na Senjskim koncertnim večerima. U Sisku je nastupao na dobrotvornim koncertima za obnovu koncertnog klavira Steinway, na koncertima povodom godišnjica Glazbene škole, Dana grada, na Danima glazbe Miroslava Miletića, u ciklusu Sisački umjetnici sisačkoj publici, na koncertu povodom ponovne uspostave Sisačke biskupije i na Međunarodnom orguljaškom festivalu Ars organi Sisciae.
Sanja Krivošić, završila je srednje glazbeno obrazovanje u Sisku kod Olge Kovačević, a diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Zvjezdane Bašić. Od 1988. godine zaposlena je kao profesorica klavira i korepeticije na sisačkoj Glazbenoj školi te uspješno priprema učenike za školske produkcije, natjecanja i ostale prigode. Ističe se uspješnim aktivnostima na području koncertantnog muziciranja te često nastupa i kao solistica i komorna pijanistica.
PETAK, 19.10., 19.30
Petak, 19. listopada 2012. u 19.30 Glazbena škola Frana Lhotke
Ansambl ACOUSTIC PROJECT
All that music... Miroslav Miletić: Glas iz Dubrovnika, stavak za klarinet i gudače Dubrovniku nakon razaranja 6.12.1991. solist: Bruno Philipp, klarinet Georg Friedrich Händel: Sarabanda* Johann Sebastian Bach: Fuga* Dubravko Palanović: Preludij Paquito D’Rivera: Aires Tropicales Afro Vals Venezolano Claude Debussy: Clair de Lune* Bill Evans: Waltz for Debby* Eden Ahbez: Nature boy* Grčka tradicionalna: Misirlou* Hubert Giraud: Sous Le Ciel De Paris/Under Paris skies* Nino Rota: Glazba iz filma The Godfather* *skladbe obradio za ovaj sastav D. Palanović
Ansambl ACOUSTIC PROJECT: Dani Bošnjak, flauta Branko Mihanović, oboa Mario Čopor, klavir Marko Mihajlović, vibrafon Stanislav Muškinja, bubnjevi Martina Sačer, violina Josip Novosel, violina Aleksandar Jakopanec, viola Jasen Chelfi, violončelo Dubravko Palanović, kontrabas Ansambl Acoustic Project osnovao je kontrabasist i skladatelj Dubravko Palanović s kolegama i prijateljima, većinom članovima Zagrebačke filharmonije. Programskom koncepcijom ansambl je usmjeren na široki spektar stilova glazbe 20. i 21. stoljeća, u rasponu od klasike do jazza, kao i od moderne glazbe do avangarde. Jedno od glavnih usmjerenja ansambla je želja za stvaranjem nesvakidašnjih zvukovnih kombinacija, koje se ostvaruju korištenjem raznolikih mogućnosti proizašlih iz sastava ansambla. U svibnju 2012. godine izdali su svoj prvi nosač zvuka u izdanju Aquarius recordsa. Kontinuiranim izvođenjem skladbi hrvatskih autora, ansambl promiče i popularizira njihova ostvarenja u zemlji i u inozemstvu. Posebno je usmjeren prema mlađoj publici. Samo ime ansambla sugerira promjenu: Svaki koncert je nova ideja, novi eksperiment - novi zvučni projekt. Bruno Philipp (1978.) diplomirao je klarinet na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Milka Pravdića. Specijalizaciju je polazio kod Alain Damiensa na Konzervatoriju CNR d’Aubervilliers i prof. Jean-Marc Volte na Konzervatoriju Maurice Ravel u Parizu. Usavršavao se kod brojnih uglednih svjetskih pedagoga i klarinetista kao što su: G. Deplus, W. Boeykens, Ph. Cuper, P. L. Graf, A. Pay, M. Arrignon i dr. Za vrijeme školovanja u Hrvatskoj i Francuskoj bio je stipendist Ministarstva znanosti i obrazovanja RH te korisnik jednokratne financijske potpore od Zaklade HAZU. Laureat je međunarodnog natjecanja iz klarineta u Cluju 2011. i dobitnik specijalne nagrade za najbolju interpretaciju djela rumunjskog autora. Osvojio je IV. nagradu na međunarodnom natjecanju iz suvremene glazbe u Krakovu 2007., II. nagradu na natjecanju Radio-podij 2000. i I. nagradu na europskom natjecanju Picardie 2002. u Francuskoj. Za najbolju interpretaciju domaćeg autora (A. Klobučar ) u sklopu natjecanja Darko Lukić 2003/2004, dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja. 2001. sudjelovao je u svjetskoj praizvedbi oratorija PASSAGES francuskog kompozitora A. Petita u znamenitoj katedrali u Reimsu. Održao je brojne recitale u zemlji i inozemstvu (Hrvatska, Francuska, Belgija, Italija, Makedonija, Austrija, Njemačka). Nastupao je solistički uz Zadarski komorni orkestar, Filharmoniju Transilvanija i Orkestar Muzičke akademije. Od 2004. god. predaje klarinet na glazbenoj školi Zlatka Balokovića i Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Stalni je vanjski suradnik nacionalnog folklornog ansambla LADO. Svira u etno ansamblu Fractali i triju Solenza. Član je Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.
MIROSLAV MILETIĆ (Sisak, 1925.) The Croatian composer, viola player and music pedagogue Miroslav Miletić is comprehensive personality of the Croatian music scene and one of the most widely performed Croatian composers in Croatia, as well as throughout the word. Miletić studied the violin at the Music Academy in Zagreb in the classes of Stjepan Šulek and Ivan Pinkava, chamber music in the class of Antonio Janigro, and composition, privately, under Branimir Sakač. In Prague he attended postgraduate studies in viola (Ladislav Černy), composition (Pavel Borkovec) as well as in the acoustics and aesthetics of New Music (Alois Hába). He studied conducting under Lovro Matačić in Salzburg and J. W. van Otterloo in Hilversum and further expanded his knowledge in Utrecht and Darmstadt. Viola was more and more becoming his primary instrument for which he found place in the most successful pages of his rich and diverse opus. The composer’s opus of Miroslav Miletić should be seen in view of his entire music activity, in particular his lifelong experience as reproductive artist. His opus has developed on the basis of positive experiences of the traditional music speech which he connect to the music idioms of today and enriched with reminiscences of the folklore expressions to which he was always close and intuitively devoted. His knowledge of the modern music trends and a partial use of the avant-garde music experiences in many a composition never eliminated his fascination with simplicity, even naivete, we could say, of the melodic elements and rhythmics of original folklore provenance. He has won important awards and recognitions. At the age of 86, he still keeps track of events on the Croatian and world music scene, writes new works and reaps with delight the benefits of longtime successes, also as a chamber musician in the String Quartet Pro arte, which he founded.
POKROVITELJI:
ORGANIZATOR: