Plezir #65 February 2019.

Naljepnice-flasteri za lice svakako se nisu sada prvi put pojavile.

Uglavnom u vidu komadića platna (u osamnaestom vijeku od satena, somota, svile) koji se lijepi na lice, u prošlosti su se koristili za prekrivanje nesavršenstva lica, akni, ožiljaka, opekotina, itd. Ova funkcija se zadržava i u doba rokokoa, ali ona nije primarna. Primarno je, kao što bi moglo biti i očekivano, ono dekorativno, imperativ ovog perioda. Tamni materijal je, isječen u vidu malog kruga, često lijepljen tako da liči na mladež. Budući da je osamnaesti vijek vrijeme rađanja neoklasicizma i prosvetiteljstva, između ostalog buđenja i antičkih ideala, mnogi čestu pojavu lažnih mladeža vide kao posljedicu poznavanja antičkih mitova odnosno njihovih raznih interpretacija.

Jedna od njih govori o tome da je Venera, boginja ljepote, majka Erosa, najljepša od svih boginja – imala na obrazu jedan mladež. Iako je mladež vid nesavršenstva, boginju je zapravo učinio još ljepšom. Popularnost mita zaista je mogla dovesti do popularnosti upotrebe flastera za lice. U prilog tome ide i činjenica da su se pjege, shvatane na isti način kao „nedostatak“, u rokokou za razliku od mladeža – prikrivali. Ideja o poznavanju mita kao uzroku upotrebe flastera ipak ne objašnjava njegove druge funkcije i oblike. Jer, flaster nije postojao samo u vidu kruga, već i u vidu zvijezde, srca, trougla, kvadrata, polumjeseca itd.