KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:04 Page 1
Priče iz Čarobnog vrta Antoon Krings
PLANET ZOE
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 14
Perica je tražila riječi utjehe, ali nije pronašla nijednu. Zato obeća leptiru da će se hitro vratiti pa istog trena odleti prema kućici kotrljana Kazimira. Misleći da se radi o bezazlenome zadatku bojanja, umjetnik bez previše negodovanja posudi pčelici svoje boje.
„Perice, dobro pazi na njih. Znaš da su skupe. Zato ih nemoj rasipati. I bez mrljanja i suvišnoga črčkaranja... I ne zaboravi isprati kistove vodom... I nemoj ih slučajno zaboraviti vratiti... I...”
14
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 15
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 16
Dok je Kazimir nabrojio sve upute, pčelica se već vratila leptiru. „Lacko, donesi mi malo vode i krpicu.” Lacko je posluša bez pitanja.
Pčelica umoči svoj kist u vodu, odabere najživlju boju i počne bojiti leptirova krila.
16
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 17
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 18
„Pazi!” reče pčelica. „Širom ih otvori i budi potpuno miran.”
„Ali škakljaš me, Perice! Škakljaš me dlačicama tog kista.” „Ma prestani treptati krilima”, uzvikne pčelica. „Na kraju ću zbog tebe obojiti izvan crte.” Nakon nekog vremena Lacko više nije mogao izdržati pa upita: „Mogu li vidjeti?”
„Samo minutu, leptiriću, minutu”, odgovori pčelica. „Krila su ti kao u jedrenjaka, doista.”
„Joj, kako me škakljaš, Perice! Nevjerojatno koliko me škakljaš!” 18
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 19
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 27
Blizanke Borna i Berta
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 33
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 34
„Hoćeš reći da slikaju”, svisoka odgovori kotrljan patuljku koji se već udaljavao. „Baš to, da slikaju, ili što već! Ma što ja znam!” „Ali, Paško, ti zaboravljaš da je to nemoguće! Znaš, slikati uljanim bojama nije nimalo lako!” „Da, ali mnogo je ljepše nego slikati vodenim bojama”, dobaci mu patuljak prije nego što nestane u vrtu.
„Ma neka se to gunđalo samo ruga mojoj umjetnosti”, prezrivo će Kazimir. „Pokazat ću ja njemu kako se postupa s djecom.”
Istupivši pred dječicu radosno klikne: „Hajde, hajde! Požurimo! Stanite u kolonu. Napravit ćemo gusjenicu. Tu-tu! Idemo prema slikarskoj radionici!” 34
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 35
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 36
Gusjenica je napredovala bez problema, a kad je stigla kod umjetnika, stala je radosno poskakivati.
„Nema potrebe da skakućemo poput buha”, reče im Kazimir kroz smijeh. „Prvo moramo staviti pregače, a onda kod umivaonika napuniti lončiće.” „Znaš, kotijane, ja želim napraviti lijep crtež.”
„A ja, Kazimije, ogrlicu od makarona za okruglog patuljka!”
„Strpljenja, strpljenja, djevojčice! Jedna po jedna!”
Kad su svezale pregače i napunile lončiće bistrom vodom, kotrljan ih posjedne za stol i podijeli im pribor za bojanje. „A sada se dobro zabavljajte!” oduševljeno usklikne. „Želim vidjeti veselje, dobro raspoloženje, a osobito boje!” 36
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 37
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 38
Kazimir nije baš dobro promislio o svojim riječima. Naoružane kistovima, naše dvije lude glavice prionu na posao i pokažu mu boje, sve do jedne! Pljas! Pljas! Boja se prelijevala preko rubova lončića, cijedila niz stol, štrcala odasvuda, toliko da se lijepi crtež dviju bubica ubrzo pretvorio u veliku mrlju, strašnu packariju! Jadni kotrljan bio je posve izbezumljen neredom, pa je osjetio veliko olakšanje kad mu u goste neočekivano stigne uš Uško. „Ma vidi ovo, pogledaj samo, Uško moj! Kakve li štete: trudimo se nekako ih zabaviti i vidi kako nam vraćaju!” Kad je vidio prizor, Uško umalo da se nije zagrcnuo. „Igračkice!” napokon poviče.
„Kako to misliš?!”
38
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 39
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 40
„Da, igračkice... Lutkice! To su dječica, a dječici trebaju igračke.”
„Igračkice... Lutkice! Ma da! I što još... Zašto ne i poljupci!” poviče Kazimir i sve ih redom izgura iz kuće. „Imam važnijega posla nego dijeliti igračke nepodnošljivoj djeci!”
„Pa neka, nema veze, igrat ćemo se mi i bez njega”, reče Uško i mahne bubicama da ga slijede.
„I vozit ćemo romobilić s gatalinkom Gabrijelom, biciklić sa žapcem Žarkom, koturaljke s tratinčicom Tončicom. A zatim ćemo se loptati balončićem s bumbarom Brunom, preskakivati uže s paukom Patrikom. I još puno, puno drugih stvari...” Dok je tako govorio, malene su sanjarile o sreći koja ih je čekala. Uh! Kako će se samo lijepo zabavljati! 40
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 41
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 42
I zahvaljujući Ušku, dani su bili predivni. Nikada prije nije bilo toliko smijeha, graje, gužve i... Igračaka razbacanih po cijelome vrtu.
Naravno, na kraju je patuljka Paška taj cijeli radosni nered bacio u očaj. Jednog dana, nakon što je nagazio na jednu od njihovih nesretnih stvarčica s kotačićima, starčić je izjavio da mu je puna kapa svega, da je kap prelila kanticu i da će odsad zaplijeniti svaku igračku na koju naiđe.
I kako su igračke bile posvuda u vrtu, ubrzo je napunio svoju škrinjicu. Iz zloće ju je nazvao „Škrinjica s igračkama samo za mene!”
42
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 43
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 55
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 56
Patuljak se već udaljio kad pčelica ponovno krikne: „Paško, pogledaj! Tamo pored tanjura: mali zeleni!” „Ha! Ha!” starčić prasne u smijeh. „Ma to je sigurno opet nekakva biljna uš koja nas je došla pozdraviti.”
„Mali zeleni!” vrisne Perica. „Sigurna sam, to su mali zeleni!”
„Koješta!” reče patuljak, ali mu glas zadrhti pa se više nije smijao. „Tako mi svega! Stvarno, istina je, to su doista... Doista jesu... Upomoć! Pomozite! Napasnici napadaju vrt!” Naravno, kako se moglo i očekivati, stravični vriskovi male pčelice i Paškova zapomaganja podignu opću paniku među stanovnicima vrta. 56
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 57
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 58
Strah je razigrao maštu pa su najluđe glasine i najčudniji zvukovi letjeli od grma do grma, od cvijeta do cvijeta, sve do košnice u kojoj je Kraljica pčela već pozivala na ratnu pripravnost. „Treba što brže poslati roj i otjerati napasnike iz našeg vrta!” poviče i pokaže svoj oštri žalac. „Ubadati brže-bolje dok još nije prekasno!”
„Ubadati brže-bolje, ubadati brže-bolje!” ponavljale su u zboru pčelice dok su treperile krilcima. „Donesite mi moju lopaticu za tortu! Brzo, brzo! Moj trn u oku, uvijač za kosu! Počupat ćemo se s tim malim čudovištima u susjedstvu.”
Kraljica je izdavala besmislene naredbe i zaglušila košnicu svojim poskakivanjem lijevo-desno, dok je zujala tako glasno da je pčelicama preostalo jedino da začepe uši i pričekaju da klone od umora. 58
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 59
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 65
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 66
„Sveborci? Koji sveborci?” upita Žarko u nevjerici. „Kako koji, zar ne znaš? Pa napasnici koji napadaju vrt”, šapne Paško.
„Ha, ha! Pa i nisu baš neki napasnici”, reče žabac. „Vrt nikada nije bio mirniji.”
„Upravo me to i brine”, šapne patuljak. „Ova tišina ne sluti na dobro... Sigurno su se posakrivali negdje u grmlju, upravo nas uhode i čekaju da im okrenemo leđa pa da nas zaskoče.”
„A ja mislim”, reče smireno Žarko, „da tebi, Paško, nisu sve ovčice na broju. I da bi bolje bilo kad bi...” Naglo zastane ugledavši stravu na patuljkovu licu. „Što ti je Paško? Izgledaš čudno.”
„Tamo, iza... Iza tebe”, protisne starčić. „Jedannn... Jedannn... Jedannn... SVEBORAC!” 66
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 67
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 68
Žabac se osvrne i prasne u smijeh. „Ma ne, pametnjakoviću, to nije sveborac, to je Pavlek!”
„Tako mi svega”, vikne Paško zamuckujući. „Odakle je samo došao taj lik?”
„Iz močvare, naravno, kao i svi punoglavci!”
Močvara... Punoglavac... Istina se polako počela nazirati u patuljkovoj glavi. Shvatio je da se prevario i ispao glup.
„Sav onaj strah, sva silna pometnja”, reče napokon uz pomalo usiljeni smiješak. „Sve zbog neke bezvezne, priproste, sitne ribice!” „Ma ne, nije to ribica”, ustraje Žarko i još se jače nasmije. „To je PUNOGLAVAC!” 68
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 69
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 70
„Dobro! Dobro! Ta nisam gluh”, progunđa patuljak. „Radi se samo o malom nesporazumu, to je sve. Nadam se da će se sada svi mirno vratiti kući i zaboraviti na ovaj nemili događaj.” Tek što je to izgovorio, prene ga prodoran glas. „Užasa li, Kraljica! Na nju sam potpuno zaboravio! Dolazim, Veličanstvo, dolazim! Ali, što da joj kažem?”
„Neku lovačku priču!” dobaci mu Žarko. „Siguran sam da bi se Pavlek rado igrao s tobom, on bi bio sveborac, a ti... Punašni strašljivac.”
70
KNJIGA_3_Layout 1 8.4.2015. 22:05 Page 71