Naš svet knjiga
Poglavlje 38 Aleks “Nije ni važno tu sam.” Mirno sam rekla, očajnički pokušavajući da održim svoje najbolje pokersko lice. Nijedno od nas nije reklo ni reč dok smo prolazili jedno pored drugog. “Ostaviću vas same.” Zatvorio je vrata za sobom, a ja sam ostala ukopana tu gde sam stajala. Bila sam uplašena da ću je slomiti. Nisam mogla da prepoznam ženu pred sobom, videla sam je samo pre par meseci na svojoj veridbi. “Sedi, srce, nećeš me povrediti.” Sela sam, stavljajući svoju ruku preko njene. “Jako sam sretna što si došla da se oprostiš od mene.” “Molim te ne govori to,” kukala sam. “U redu je Aleks. Ne bojim se umiranja. Idem na bolje mesto sa voljenima koji me tamo čekaju. Zbog tebe i ostalih sam tužna. Voljenih koje ostavljam za sobom.” “Ne mogu da verujem da se ovo dešava.” Oči su mi se punile svežim suzama. “Toliko toga se desilo u ovih proteklih par godina, toliko promena. Kada mi je tvoja mama rekla da je trudna sa tobom, plakala sam. Pokušavali su da ostane trudna i pre nego što sam ja ostala trudna sa Lukasom. Robert joj je radio ultra zvuk da vidi jesi li dečak ili devojčica. Lukas je strpljivo sedeo u mom krilu, a možeš zamisliti koliko mu je bilo teško, dečak nikad nije mirovao.” Ja sam se blago nasmejala, obožavala sam priču koju mi je pričala. “Kad je Robert uradio ultrazvuk, kleo se da si dečak, pa smo odmah počeli da biramo imena za tebe. U momentu kad smo saznali da si devojčica u bolnici, odmah sledećeg dana tvoja mama i ja počeli smo da planiramo tvoje i Lukasovo venčanje. Isplanirali smo svaki detalj. Čak i koliko dece bi trebali da imate. Provodile smo sate i sate planirajući vašu zajedničku budućnost i voleli smo svaku sekundu toga.” Moje obrve su se podigle zbunjeno. “Ne razumem. Obe ste bile toliko istrajne da nas dvoje ne budemo zajedno. Zašto mi govoriš ovo sad?” 303