U Ringu

Page 1

1


PRAVA

˝Ja sam Remington˝ *Bruk -Melani mi vrišti na uvo poslednjih pola sata a moji živci otkazuju zbog onoga čemu svjedočimo. Jedva da mogu išta više da čujem, osim otkucaja sopstvenog srca koje udara kao ludo dok dva borca u podzemnom bokserskom ringu nasrću jedan na drugog. Obojica su iste visine i težine, nevjerovatno mišićavi i udaraju svom snagom protivnika u lice. Svaki put kad jedan od njih zada udarac vriska i navijanje odzvanja prostorijom u kojoj ima najmanje trista gledalaca žednih krvi. Najgore od svega je što ustvari mogu da čujem pucanje kostiju i tupe udarce u meso, od čega mi se dižu dlake na rukama od straha. Svakog časa očekujem da jedan od njih padne i nikad više ne ustane. ˝Bruk!˝- moja najbolja drugarica Melani vrišti i grli me ˝Izgledaš kao da ćeš povratiti, nikako nisi za ovo˝. Ubiću je, ozbiljno. Čim prestanem da gledam ovu dvojicu muškaraca i uvjerim se da jos uvjek dišu na kraju runde, ubiću svoju najbolju drugaricu bez milosti. A onda i sebe što sam uopšte pristala doći na ovakvo mjesto. Ali moja jadna, draga Melani ima novu simpatiju i čim je saznala da je objekat njenih noćnih fantazija u gradu i učestvuje u privatnim i veoma opasnim podzemnim borbama preklinjala me je da dođem sa njom kako bismo ga gledale. Njoj je zaista teško reći NE. Jako je uporna kad nesto želi i trenutno skače u čistom zanosu. ˝On je sledeći˝ šapuće, ne zamarajući se ko je pobjedio u prethodnoj borbi, ni da li su uopšte preživjeli. Ali očigledno jesu, hvala Bogu. ˝Pripremi se za ozbiljno parče mesa Brukii˝. Ljudi u prostoriji zanijemiše dok spiker najavljuje ˝Dameee i gospodoooo, trenutak koji ste svi čekali.... čovjek koga ste svi došli da vidite! Najgori od najgorih, predstavljam vam jednog jedinog, Remingtona ´RIPTAJD´ Tejta!˝

2


Jeza se širi cijelom dužinom moje kičme dok gomila divlja zbog samog imena, posebno žene. Njihovo dovikivanje odzvanja prostorijom. ˝Remi volim te, Remiiii!˝ ˝Želim da ti popušim Remi!˝ ˝Napumpaj me , Remi!˝ Sve glave se okreću kad figura u ogrtaču sa crvenom kapuljačom krene prema ringu. Borci večeras izgleda ne nose bokserske rukavice i vidim njegove dugačke prste kako se savijaju, pesnice pored tijela, ruke ogromne i oblikovane. Sa druge strane ringa jedna žena drži plakat ponosno u vazduhu,na kome piše ˝Remijeva kučka #1˝. Vrišti iz dubine pluća u njegovom pravcu (pretpostavljam u slučaju da on ne zna čitati ili da ne vidi neonska roze slova i šljokice). Toliko zapanjena činjenicom da moja luda drugarica nije jedina djevojka u Sijetlu koja je izgubila glavu zbog ovog tipa ,i ne osjetim kako mi steže ruku. ˝Izazivam te da ga pogledaš i kažeš mi kako ne bi uradila sve za tog muškarca˝. ˝Ne bih uradila ništa za tog muškarca˝odgovaram odmah, samo da bih pobjedila. ˝Ne gledaš!˝vrišti ˝Pogledaj ga! Pogledaj!˝ Melani hvata moje lice i okreće mi glavu u pravcu ringa, ali ja počinjem da se smijem. Ona voli muškarce, voli da spava sa njima, progoni ih, balavi za njima, a kad ih napokon uhvati ne može da ih zadrzi. Ja, sa druge strane, nisam zainteresovana da se uplićem u bilo kakvu vezu ni sa kim. Ne kad je moja mala, romantična sestra Nora imala dovoljno momaka i drame za nas obe. Podignem pogled baš u trenutku kad tip u ringu skida satenski ogrtač sa velikim ´RIPTAJD´ispisanim na leđima i gledaoci ustaju vrišteći i navijajući dok se on polako okreće da ih pozdravi sve. Njegovo lice je odjednom ispred mene , osvjetljeno reflektorima i ja stojim i blenem kao idiot sa svog mjesta. Moj Bože. Moj Bože. Jamice na obrazima. Tamna, gruba vilica. Dječački osmjeh. Tijelo muškarca. Taman ten. Jeza juri kroz mene dok bespomoćno gledam savršenog muskarca u kojeg svi besramno blenu. Ima crnu kosu, neuredno i seksi razbarusenu, kao da su žene upravo provlačile prste kroz nju. Jagodice visoke i jake kao što mu 3


je i vilica i čelo. Usne crvene i otečene kao da su tek ljubljene i kao suvenir iz njegove šetnje do ringa tu je trag karmina na vilici. Pogledam njegovo dugo, oblikovano tijelo i nešto vrelo i divlje se dešava u meni. Očaravajuće je savršen i nevjerovatno jak. Sve, od njegovih vitkih kukova i uskog struka do širokih ramena. A tek ti trbušnjaci. Tri reda trbušnjaka, ne ČETIRI. Seksi V izrez viri iz njegovog satenskog tamno plavog šorca, koji nežno grli njegove mišićave noge. Vidim mu bicepse, tricepse, kvadricepse sve veličanstveno čvrste i usječene. Keltske tetovaže obuhvataju obe njegove ruke tačno gdje se snažni bicepsi i rigidni kvadratni deltoidi njegovih ramena sreću. ˝Remi, Remi˝ Mel vrišti histerično pored mene, ruku savijenih oko usta. ˝Tako si jebeno seksi Remi˝ Glava mu se okreće u pravcu zvuka, jedna jamica se pojavljuje dok se osmjehuje gledajući prema nama. Postajem jako nervozna, ne zbog njegovog nevjerovatno dobrog izgleda- jer je savršen, zaista savršeno izgleda- nego zato što gleda pravo u mene. Podiže jednu obrvu, i tu je tracak zabavljenosti u njegovim divnim plavim ocima. I takođe nešto toplo u njegovom pogledu...kao da misli da sam ja ta koja je vikala. O sranje! Namiguje mi i zapanjena sam jer njegov osmjeh polako blijedi i prelazi u mnogo intimniji. Krv mi ključa. Između nogu mi pulsira i mrzim to što je on izgleda toga svjestan. Vidim da vjeruje da je svaka žena ovde Eva, stvorena od njegovog rebra kako bi mu služila za uživanje. Veoma sam uzbuđena i bjesna u isto vrijeme i to je najzbunjujuće osjećanje koje sam doživjela u životu. Usne mu se izvijaju u osmjeh a zatim se okreće u trenutku kad njegovog protivnika najavljuju kao ˝Kirk Dirkvud, zvani ´Hamer´ za sve vas večeras˝. ˝Ti mala kučkice Mel˝ - zavapim kad se oporavim, gurajući je zaigrano. ˝Zašto si morala da vrištiš toliko? Sad misli da sam neka ludača.˝ ˝Ooo moj Bože, nije li ti upravo namignuo?!˝ - Melani kaže, vidljivo zapanjena.

4


O moj Bože, jeste, zar ne? Da, jeste! Podjednako sam zapanjena dok vraćam film u svojoj glavi, i definitvno ću da mučim Melani jer je zaslužila, divljakuša jedna. ˝Jeste˝ konačno priznam, mršteći se na nju. ˝Telepatski smo komunicirali i rekao mi je da želi da me vodi svojoj kući da budem majka njegovim bebama.˝ ˝Kao da bi ti imala seks sa nekim kao sto je on. Ti i tvoj opsesivno kompulzivni poremećaj˝ - kaže ona, umirući od smijeha dok Remingtonov protivnik skida svoj ogrtač. Čovjek je građen kao stjena ali ni dio njega ne moze se porediti sa čistom muževnošću Riptajda. Remington steže i opušta ruke, ispravlja i savija prste, formirajući pesnice lagano poskakujući na nogama. On je ogroman, mišićav muškarac ali iznenađujuće lagan na nogama(što znam, jer sam se takmičila kao profesionalni atletičar) nevjerovatno je jak, može da drzi tijelo u vazduhu sa malo oslanjanja na stopala. ´Hamer´zadaje prvi udarac. Remington ga izbjegava brzim saginjanjem i vraća se punim zamahom kojim zakucava ´Hamera´u lice. Trgnem se od jačine udarca. Moje tijelo pulsira od pogleda na njegove mišiće, koji se stežu i opuštaju sa svakim udarcem koji isporuči. Gomila posmatra razdragano borbu koja se nastavlja, a ja se ježim od groznih zvukova koji odzvanjaju. Ali tu je nešto drugo što me uznemirava. Kapi znoja se formiraju na mom čelu i između grudi. Dok se borba nastavlja, bradavice mi se ukrućuju, vidljive i tvrde ispod majice, zatežući svilenu tkaninu. Nekako gledajući Remingtona Tejta, kako prebija čovjeka zvanog ´Hamer´, čini da se preznojavam na način na koji mi se ne sviđa i na koji nisam navikla. Način na koji zamahuje, kreće se, reži.... Odjednom se čuje skandiranje ˝Remi, Remi, Remi.˝ Okrećem se i vidim Melani kako skače gore-dole govoreći ˝O moj Bože, udari ga Remi, onesvjesti ga ti seksi zvjeri! ˝- vrišti kad njegov protivnik padne na zemlju uz glasan tresak. Gaćice su mi potpuno mokre i pritisak mi je skočio. Nikad nisam tolerisala nasilje. Ovo nisam ja, pokušavam da otjeram ošamućujuću 5


senzaciju koju osjećam. Požuda, čista divlja požuda struji kroz moje vene. Sudija podiže Remingtonovu ruku kao znak pobjede, i čim se ispravi od nokauta koji je upravo zadao okreće se i obrušava svoj pogled na mene. Prodorne plave oči susreću moje i osjećam kako mi se nešto steže u stomaku. Vlažne grudi mu se dižu i spuštaju od dubokih uzdaha. Kap krvi se nalazi u uglu njegovih usana. A svo vrijeme, oči su mu zalijepljene za mene. Toplota mi se širi ispod kože i kao da mi plamenovi ližu cijelo tijelo. Nikada ovo neću priznati Melani, čak ni samoj sebi naglas, ali mislim da u životu nisam vidjela privlačnijeg muškarca. Od njegovog pogleda mi je vruće, način na koji stoji u ringu, ruku podignutih u vazduh, oznojenih mišića, sa dahom autoriteta o kojem mi je Mel pričala u taksiju. Nema izvinjenja u njegovim ocima. U načinu na koji ignoriše sve koji ga dozivaju i gleda samo u mene, pogledom koji je toliko seksualan da osjećam kao da me uzeo ovde pred svima. pantalone dubokog struka. Par zlatnih alki lijepo se slazu sa mojim ocima boje viskija. Strašna svijest o tome kako me gleda,obuzima me. Moja duga, prava kosa boje mahagonija mi pada na ramena. Bijela bluza je bez rukava, ali se veže oko vrata čipkanom trakom i uvučena je u uske crne farmerice. Usprkos mom konzervativnom izboru odjeće, osjećam se kao da sam potpuno gola. Noge mi klecaju i imam osjećaj da ovaj čovjek zeli da me kresne. Molim te Bože, nisam to upravo pomislila! To vise liči na Melani. ˝Remi, Remi Remi˝ ljudi skandiraju dok pritisak raste. ˝Zelite još Remija?˝ čovjek sa mikrofonom pita gomilu i buka postaje jača oko nas. ˝U redu narode, hajde da dovedemo vrijednijeg protivnika za Remingtona Riptajda Tejta večeras!˝ Drugi čovjek ulazi u ring i ja ne mogu da izdrzim više. Ovo je previše za mene. To je vjerovatno razlog zašto ne treba odustati od seksa na toliko godina. Toliko sam uzbuđena da ne mogu da natjeram noge da se kreću, niti da propisno govorim, dok se okrećem ka Melani i kažem joj da odlazim do toaleta. Glas odjekuje glasno kroz zvučnike dok se krećem kroz širok prolaz između tribina. ˝A sada , da izazove našeg vladajućeg šampiona, dame i gospodo, predstavljam vam Parkera ´Terror´Drejka!˝ Gomila postaje luđa i 6


odjednom se čuje nepogrešiv zvuk padanja na tlo. Odolijevajući potrebi da se okrenem iza sebe i vidim šta je prouzrokovalo takvu pometnju, zalazim za ugao i krećem pravo ka wc-u kad čujem ˝Sveca mu to je bilo brzo! Imamo nok-aut! Da, dame i gospodo, NOK-AUT! I to u rekordno vrijeme, naš pobjednik opet Riptajd! Riptajd koji sada iskače iz ringa i....gdje ideš dođavola?!˝ Publika ludi, vriska odzvanja sve do predvorja ˝Riptajd, Riptajd˝ a onda potpuno zanijeme kao da se dešava nešto potpuno neočekivano. Dok razmišljam o iznenadnoj tišini čujem brze korake iza sebe. Topla ruka obuhvata moju i taj dodir me udara kao munja dok me okrece iznenađujućom snagom. ˝Šta...˝ uzdahnem zbunjeno a onda odjednom gledam u znojne muške grudi, i dižem pogled na užarene plave oči. Moja čula su van kontrole. Toliko je blizu da me njegov miris udara kao metak adrenalina. ˝Tvoje ime˝ zareži, teško dišući, oči mu prodiru u moje. ˝Ovaj..Bruk˝ ˝Bruk šta?˝ pukne, dok mu se nozdrve šire. Njegova životinjska privlačnost je toliko jaka da mislim da sam upravo izgubila glas. U mom ličnom prostoru je, obuhvata ga, mene obuzima, oduzima mi dah, i ne mogu da razumijem način na koji mi srce udara, način na koji stojim ispred njega drhteći, dok je moje cijelo tijelo fokusirano na mjesto gdje je njegova ruka omotana oko mene. Drhtavim naporom odvojim svoju ruku i uplašeno pogledam u Melani koja stiže iza njega razrogačenih očiju. ˝Bruk Dumas˝ kaže, a onda mu diktira moj broj telefona na moje zaprepaštenje. Usne mu se razvlače u smijeh dok susreće moj pogled ˝Bruk Dumas˝ upravo mi je jebao ime, tačno preda mnom. I pred Melani. I dok osjećam kako se njegov jezik mota oko te dvije riječi , glasom grešno mračnim, grešnim kao stvari koje želite da probate ali znate da ne bi trebali, želja raste između mojih nogu. Oči su mu vrele i skoro posjedničke dok me gleda. Niko me nikad nije ovako gledao. Pravi korak 7


napred i vlažna ruka mu se spušta na moj vrat. Puls mi divlja dok se saginje da spusti mali, suv poljubac na moje usne. Osjecam kao da me obilježava. Kao da me priprema za nešto monumentalno. Nešto što bi moglo da mi promjeni ili uništi život. ˝Bruk˝ zareži nježno, značajno uz moje usne dok se povlači sa osmjehom. ˝Ja sam Remington.˝ Još uvjek osjećam njegov dodir na sebi dok se vraćamo kući. Mekoću njegovog poljupca. Gospode, ne mogu ni da dišem kako treba. Skupčala sam se u uglu zadnjeg sjedišta u taksiju zureći blijedo kroz prozor, u svjetla koja prolaze očajno pokušavajući da pobjegnem od senzacije koju još uvjek osjećam u svom tijelu....Nažalost, nemam ni sa kim drugim da dam sebi oduška osim sa Melani. ˝To je bilo toliko intenzivno˝ kaže Melani sa druge strane taksija. Vrtim glavom u nevjerici ˝Šta se, dođavola upravo desilo, Mel? Tip me upravo poljubio pred svima! Shvataš li da je bilo ljudi sa telefonima uperenim u našem pravcu?˝ ˝Bruk, on je toliko prokleto seksi! Svi žele njegovu sliku, čak sam i ja uzbuđena zbog načina na koji je krenuo za tobom a čak i nisam ta koju je poljubio! Nikad prije nisam vidjela muškarca da tako ide za ženom. Sveca mu, izgledalo je kao romantični porno film!˝ ˝Umukni Mel!˝ zarežim, ˝postoji razlog zašto je izbačen iz profesionalnog boksa. Očigledno je opasan, lud ili oboje! ˝ Moje tijelo je malaksalo od tolikog uzbuđenja. Njegov pogled...mogu da ga osjetim na sebi, sirov i gladan. U trenutku se osjetim prljavo. Vrat počinje da mi bridi na mjestu gdje je spustio svoj vlažni dlan. Protljam ga, ali ne prestaje da bridi, tijelo neće da se smiri, ja ne mogu da se smirim! ˝Ok, ozbiljno, moraš češće da izlaziš. Remington Tejt možda ima lošu reputaciju ali je grešno seksi, Bruk. Da, izbačen je iz profesionalnog boksa zbog lošeg ponašanja, jer je jedan nevaljali, opaki momak. Gledaj to ovako, ko može znati kakvo sranje se dešava u njegovom privatnom životu? Znam samo da je bilo grozno, bilo je nekoliko naslova u novinama, ali sada su svi

8


već zaboravili na to. Favorit je u Podzemnoj Ligi, i razni borilački klubovi ga obožavaju. Puni su djevojaka kad se on bori. Dio mene ne može da vjeruje kako me je gledao, pored gomile vrištećih žena, on je vidjeo samo mene, oduva me i sama pomisao na to. Gledao me je ludim, vrelim očima a ja ne želim tako nešto. Ne želim njega, niti bilo kojeg drugog muškarca i završeno. Ono što želim je posao. Upravo sam završila pripravnički u lokalnoj srednjoj školi, i imala sam intervju sa najboljim sportskim centrom za oporavak u gradu. Ali prošlo je dvije sedmice i još uvjek nema poziva od njih. I to me mnogo frustrira. ˝Melani, pogledaj me.˝ zahtjevam. ˝Da li ti izgledam kao kurva?˝ ˝Ne dušo, bila si najotmenija dama od svih tamo unutra.˝ ˝Obukla sam ovakvu odjeću baš iz razloga da me neko poput njega ne bi primjetio.˝ ˝Možda bi trebalo da se obučeš kao drolja i stopiš se sa gomilom?˝ smješi se, a ja se instinktivno mrštim. ˝Mrzim te, nikad više neću doći sa tobom na ovakav tip događaja.˝ ˝Ne mrziš me, dođi, daj mi zagrljaj˝ krećem joj u zagrljaj polako, a onda se sjetim njene izdaje. ˝Kako si mogla da mu daš moj broj telefona?! Šta uopšte znamo o tom čovjeku, Mel? Želiš li da završim mrtva u nekoj mračnoj uličici a ostaci mog tijela razbacani po kontejnerima!˝ ˝To se nikad ne može desiti nekome ko je išao na toliko časova samoodbrane koliko si ti.˝ Uzdišem i vrtim glavom ali ona se samo neodoljivo smiješi. Nikad ne mogu dugo da ostanem ljuta. ˝Ma hajde Bruk, trebalo bi da gradiš novu sebe˝ Mel šapuće, kao da me čita. ˝Nova i poboljšana verzija tebe mora da ima seks s´ vremena na vrijeme. Voljela si seks dok si se takmičila˝ 9


Slika golog Remingtona bljesnu u mojoj glavi, i toliko je nevjerovatno seksi da počinjem da se vrtim na sjedištu i okrećem se bijesno prema prozoru, vrteći glavom iznervirano. Ono što me najviše izbacuje iz takta je činjenica da me sama pomisao na njega uzbuđuje, osjećam se kao da imam groznicu. Ne, nemam apsolutno ništa protiv seksa, ali veze su komplikovane, a trenutno nisam dovoljno emotivno inteligentna kako bi se nosila sa njima. Još uvjek sam slomljena od svog pada i pokušavam da nađem put ka novoj karijeri. Postoji grozan video o meni na youtube-u , titlovan sa ´Dumas, njen život je završen!´ koji je snimio neki amater tokom mog prvog takmičenja na Olimpijadi i ima priličan broj pregleda, kao i svaki ponižavajući snimak. To je tačan trenutak kad je moj život pretvoren u pakao i može se ponavljati iznova i iznova za one koji žele vidjeti. Prikazuje se momenat kad se saplićem i moj prednji ukršteni ligament puca i koljeno mi otkazuje. Traje četiri minuta, taj očaravajući mali video. Zapravo, moj anonimni paparaco progonitelj je drzao kameru potpuno i samo na meni. Čuje se čak i njen glas dok govori u pozadini ˝sranje, njen život je završen.˝ Što je očito dalo inspiracija za naslov. I tako eto mene, iskačem iz trake u neopisivom bolu, ne prestajuci da jecam i plačem. Plačući ne zbog bola u koljenu nego od bola zbog gubitka. I samo sam želila da me zemlja proguta jer sam znala tog istog trenutka da su sav moj napor i treninzi bili uzalud. Ali umjesto da me zemlja usisa dobila sam svoj sopstveni snimak! Mnoštvo komentara ispod videa su još svježi u mojoj memoriji. Neki ljudi su mi poželeli sreću u drugim poduhvatima i izjavili da je prava šteta to što mi se desilo. Ali drugi su bili surovi , smijali se i zbijali šale oko cijelog događaja kao da sam tražila da mi se tako nešto desi. Takvi komentari su me ispunjavali sumnjom noću i danju, godinama dok sam razmišljala o oba dana i šta je to pošlo kako ne treba. Kazem oba, jer sam pokidala isti ligament ne samo taj put nego još jednom kad sam odbila da vjerujem da je ´moj život gotov´. Imala sam mnogo pokušaja posle toga i ni u jednom promašaju mi nije bilo jasno gdje sam napravila grešku. A sada je fizički potpuno nemoguće da više bilo šta pokušavam. Trudim se da normalno nastavim sa svojim životom i pravim se da nikad zapravo nisam ni htjela da se takmičim na Olimpijadi. I poslednja stvar koja mi treba je muškarac koji mi oduzima vrijeme koje bih mogla 10


iskoristiti na gradnju nove karijere i budućnosti. Moja sestra, Nora je najtrastveniji romantik. Iako ima jedva 21 godinu i tri je godine mlađa od mene, ona je ta koji živi život negdje u svijetu, šaljući slike i razglednice sa različitih mjesta, pričajući mami, tati i meni o svojim ´ljubavnicima´. Ja? J sam ona koja je provela čitav svoj mladi život trenirajući. Moj jedini, veliki san je bio da osvojim zlatnu medalju. Ali tijelo mi je odustalo mnogo prije nego što je to moje srce želilo, i nikad nisam stigla do svjetskog prvanstva. Kad morate da prihvatite činjenicu da vaše tijelo ne može da uradi ono što želite od njega to je teže podnijeti čak i od fizičkog bola. Iz tog razloga sam zavolila sportsku rehabilitaciju. Još bih bila depresivna i bijesna da nisam dobila potrebnu pomoć. Zato želim da pomognem nekom mladom sportisti da uspije, čak iako ja nisam mogla. Da osjetim uspjeh bar u nečemu. Ali, čudno, dok ležim budna noću, ne mislim o svojoj sestri, niti o novoj karijeri, čak ni o groznom danu kada je Olimpijada postala nedostupna za mene. Jedino o čemu razmišljam je plavooki đavo koji je spustio svoje usne na moje. *** Sledećeg jutra, Melani i ja idemo na trčanje kroz park u komšiluku, kao što radimo svakog radnog dana, po kiši i po suncu. Obje imamo traku oko ruke i iPod stavljen unutra, ali danas se čini da slušamo samo jedna drugu. ˝Zapalila si twitter kurvo, to je trebalo da uradim ja˝ Melani tipka na svom telefonu a ja se mrštim pokušavajući da provirim i vidim šta to čita. ˝Onda je trebalo da mu daš svoj broj telefona a ne moj.˝ ˝Da li je zvao već?˝ ˝ ´Svečana sala skupštine grada, prostorija za vjenčanja u 11 sati. Nemoj da dovodiš ludu drugaricu.´ je sve što je rekao˝ ˝Haha, baš si zabavna˝ Melani govori dok mi dodaje svoj tel a uzima moj i unosi šifru kako bi pročitala moje poruke. Sužavam pogled jer mala zmija

11


zna sve moje šifre, i vjerovatno ne bih mogla da sakrijem tajnu od nje čak i kad bih to želila. Molim se samo da ne uđe u istoriju i vidi da sam ga progonila na internetu. Ne želim da priznam da sam ukucala njegovo ime u gugl pretraživač više puta nego što je to normalno. Ali hvala Bogu, Mel samo provjerava propustene pozive, a poziva od njega naravno nema. Sudeći po člancima koje sam pročitala sinoć, Remington Tejt je dijelom Bog, Bog seksa i uopšte Bog. I problematičan do srži. Sigurno je trenutno pijan ili mamuran, okružen polugolim ženama u krevetu i misli ˝koja Bruk?˝ Melani grabi svoj telefon nazad, pročisti grlo i počinje da čita tvit. ˝Ok, ima nekoliko komentara koje bi trebalo da čuješ... ´NEVJEROVATNO! Da li ste svi vidjeli kako Remington ljubi djevojku iz publike?! Sveca mu, da ne povjeruješ! Čujem da je izbila tuča kada je krenuo prema njoj a neki mu se tip našao na putu! Tuča izvan ringa nije dozvoljena i Riptajd će možda biti eliminisan do kraja sezone ili zauvjek. Da, zato je i bio izbačen iz profesionalnog boksa! Ali ako se on ne bori ja definitivno ne idem da gledam borbe!´ovo su sve komentari od različitih ljudi.˝ - Melani objašnjava dok spušta telefon i smiješi se. ˝Sviđa mi se što ga zovu R.I.P. Kao da njegovi protivnici počivaju u miru. Shvataš? Kako god, ako se nastavlja boriti to će biti u ovu subotu jer se posle toga takmičenje premješta u drugi grad. Je l´ idemo ili ne?˝ ˝To je i on želeo da zna kad je zvao jutros˝ „Bruk, da li te je zvao ili nije?!“ „Šta ti misliš Mel, da li je? Ima... koliko? Milion pratilaca na tviteru?!“ ˝Ustvari ima ih 2 300 000“ „E pa eto ti odgovora onda“ sad sam odjednom ljuta a ne znam ni zbog čega. „ Ali sinoć sam bila sigurna da ima veliku želju da te odvede u krevet Brukiii“

12


„ Neka druga se do sad pobrinula za to Mel, tako tipovi poput njega funkcionišu“ „Svejedno treba da idemo u subotu“ Melani izjavljuje sa namrštenim izrazom lica, zbog kog izgleda skoro smiješno. „ A ti treba da obučeš nešto zbog čega će mu oči ispasti i zbog čega će se pokajati što te nije pozvao. Vas dvoje bi mogli imati jednu ludu noć punu divljeg seksa, jesam li pomenula divljeg?“ „Gospođice Dumas?“ Vraćamo se ka mom stanu gdje ugledam kroz jutarnju sunčevu svjetlost visoku figuru žene, kratke plave kose kako stoji na stepenicama moje zgrade. Osmjeh joj je topao i djeluje skoro zbunjeno dok mi rukom pruža fasciklu sa mojim imenom. „ Remington Tejt je želio da vam lično dostavim ovo“ Čuvši kako izgovara njegovo ime, moje srce poče da preskače i odjednom počinje da kuca brže nego što je kucalo tokom mog jutarnjeg trčanja. Ruke mi se tresu dok otvaram fasciklu i iz nje izvlačim veliku plavo-žutu propusnicu. To je propusnica za bekstejdž u podzemlju za subotu veče, za sjedišta prvog reda i ima ih četiri. Unutar stomaka počinju da mi igraju leptirići kad primjetim da je na fascikli napisano moje ime muževnim, zbrkanim slovima i pretpostavim da je to njegov rukopis. Bukvalno ne mogu da dišem. „ Vau“ šapućem zaprepašteno. Mali balončići zadovoljstva pršte u mojim grudima i imam osjećaj da moram pretrčati još par kilometara kako bih uspjela da se smirim. Ženin osmjeh se širi dok pita „ Da mu kažem da ste rekli DA?“ „Da“- govorim prije nego što mogu uopšte da razmislim kako treba. I prije nego što mogu da mislim o naslovima koje sam pročitala juče, od kojih većina glasi ˝loš momak˝ ˝pijanica˝ ˝barske tuče˝ i ˝prostitutke˝. Jer idem samo da gledam kako se bori, zar ne? 13


Nisam pristala na bilo šta osim toga. Zar ne? Još uvjek zurim u karte dok Melani gleda u mene širom otvorenih usta, a žena sjeda u crnu Eskaladu i odlazi. Dok se auto polako udaljava, moja drugarica me zaigrano udara u rame. „Kurvo jedna, želiš ga zar ne? Ovo je trebalo da bude moja fantazija pokvarenjaku!“ Smijem se dok joj dodajem tri propusnice, i dolazim sebi od šoka da je ustvari ipak ostvario kontakt sa mnom. „Izgleda da ipak idemo u Podzemlje, pomozi mi da okupim bandu, hoćeš li?“ Melani me hvata za ramena i upućuje ka ulazu u zgradu dok mi šapuće na uvo „Kaži mi da zbog njegovog poziva nisi osjetila bar malo pulsiranje između nogu“ „Zbog njegovog poziva nisam osjetila pulsiranje između nogu“ automatski odgovaram, ali prije nego što zatvorim vrata stana dodajem „Zbog njegovog poziva sam potpuno ovlažila“ Melani vrišti i zahtijeva da dođe kod mene ranije kako bismo izabrale odgovarajuću odjeću za subotu a ja joj odgovaram da ću joj javiti kad budem htjela da izgledam kao kurva. Na kraju odustaje od mog ormara govoreći da u njemu nema ničeg ni približno seksi i da mora da krene na posao pa me ostavlja samu ostatak dana. Ali moje uzbuđenje ne prolazi tako lako. Ne prolazi ni dok se tuširam, dok se oblačim, čak i dok provjeravam mejl da vidim ima li ikakvih odgovora za posao. Ne mogu da objasnim zašto sam toliko nervozna na samu pomisao da ću ga vidjeti. Mislim da mi se sviđa, a to mi se ne sviđa nikako. Mislim da ga želim i mrzim sebe zbog toga. Mislim da je savršen materijal za seks za jednu noć, i ne mogu da vjerujem da počinjem da se pitam kako bi to bilo.

14


*** Prirodno, kao i svaka žena sa zdravim, malo podivljalim hormonima, do subote sam se stotinu puta pokajala sto sam pristala da idem u Podzemlje. Tješim se činjenicom da je bar banda uzbuđena zbog toga. Bandu čine Pandora, Kajl, Melani i ja. Pandora radi sa Melani u firmi za unutrašnji dizajn i takođe je ženska u gotskom fazonu koju bi svaki neženja poželio u svom krevetu. Kajl je još na stomatološkim studijama, i moj je komšija preko puta, dugogodišnji prijatelj, i Melanin prijatelj još od srednje škole. On je brat kojeg nikad nismo imale i toliko je stidljiv i nespretan sa ženama da je morao da plati profesionalku kada je napunio 21 godinu kako bi izgubio nevinost. „ Drago mi je što nas ti voziš Kajle“ Melani govori sa zadnjeg sjedišta gdje je smještena pored mene. „Kunem se da nekad imam osjećaj da me zovete samo zbog toga“ Kajl odgovara, ali se smije, očigledno uzbuđen zbog predstojeće borbe. Gomila u podzemlju je bar duplo veća nego što je bila prošli put i čekamo skoro dvadeset minuta kako bi ušli u lift koji će nas spustiti do arene. Kad Melani i ostatak bande ode da potraže naša mjesta, ja stavim propusnicu za bekstejdž oko vrata i kažem joj „Idem da ostavim svoje poslovne kartice negdje gdje će ih borci možda vidjeti“ Bila bih luda kada bih dozvolila da mi ovakva prilika sklizne iz ruku. Ovo su ozbiljni sportisti sa zdravim tijelom, jakim mišićima, jedno smrtonosno oružje koje se bori protiv drugog, pa ako postoji i najmanja šansa da ovde odradim posao neću to propustiti. Dok čekam da me propuste u dio gdje je ograničeni pristup miris znoja i piva se miješa u vazduhu. Ugledam Kajla kako maše sa naših sjedišta, u samom centru sa desne strane ringa i zapanjena sam koliko će nam borci biti blizu. Izgleda kao da bi Kajl mogao da dohvati izdignuti pod ringa ako bi napravio korak napred i ispružio ruku. Borba se može vidjeti i sa dalekog kraja arene, a da uopšte ne morate platiti karte osim možda nešto sitno izbacivaču na ulazu. Ali karte za sjedišta koštaju od pedeset do petsto dolara, a one koje nam je Remington Tejt poslao su sve od petsto dolara. S´ obzirom da sam nezaposlena dvije sedmice od mog diplomiranja i da razvlačim ušteđevinu koju sam počela da skupljam još 15


prije mnogo godina, da ih Remington nije platio ja ih sigurno ne bih mogla priuštiti. Moji prijatelji, koji su i sami skoro diplomirali, takođe ne bi mogli da ih priušte. Opkoljena ljudima, konačno uspjevam da pokažem svoju propusnicu sa osmjehom i dopušteno mi je da krenem dugim hodnikom sa nekoliko otvorenih soba sa svake strane. U svakoj sobi ima klupa i red ormarića. Ugledam nekoliko sportista u različitim uglovima prostorije, kako razgovaraju sa svojim timovima. U trećoj sobi u koju provirim vidim njega i tračak nervoze prostruje kroz mene. Savršeno je opušten, nagnut napred dok sjedi na dugoj crvenoj klupi i posmatra krupnog čovjeka sa sjajnom ćelavom glavom kako mu stavlja zavoj na šaku. Druga šaka mu je već u zavoju, prekrivena bež lepljivom trakom sve do zglavka. Lice mu je zamišljeno, upadljivo dječačko, pa se pitam koliko mu je godina. Podiže svoju tamnu glavu, kao da me osjeti i ugleda me istog trenutka. Nešto neobično i moćno proleti kroz njegove oči i projuri kroz moje tijelo kao munja. Potisnem svoju reakciju i shvatam da mu je trener zauzet objašnjavajući nešto. Remington ne može da odvoji oči od mene. Ruka mu je još uvjek ispružena ali izgleda da je potpuno nesvjestan toga jer ga trener počinje udarati po njoj kako bi poslušao intrukcije koje mu daje. „Vidi, vidi ti to...“ Okrećem se kad čujem glas sa svoje desne strane, tračak straha počinje da tinja u meni. Ogroman borac stoji samo metar od mene, odmjeravajući me uznemirujuće od glave do pete, kao da sam desert a on je tek ručao. Vidim Remingtona kako grabi traku od trenera i baca je sa strane dok ustaje i kreće polako prema meni. Dok staje iza mene, svaki dijelić mog tijela vibrira i oživljava u njegovoj blizini. Od njegovog mekog glasa počinjem da drhtim dok se obraća mom obožavaocu : „ Samo idi“ tiho govori drugom čovjeku. Muškarac kojeg prepoznajem kao Hamera više ne gleda u mene. Umjesto toga gleda iznad moje glave i malo udesno. Mislim da pored Remingtona i ne izgleda toliko ogromno kako mi se učinilo.

16


„Tvoja je?“ -pita suženih očiju. Noge mi zaklecaju kad čujem odgovor pored svog uveta, tako nježan i grub u isto vrijeme. „Garantujem ti da tvoja nije.“ Hamer odlazi, i dugo posle toga Remington i dalje stoji iza mene, njegovo mišićavo tijelo me skoro dodiruje i osjetim toplotu kako se širi po meni. Spuštam glavu i šapućem „Hvala“ i brzo odlazim. A želim da umrem jer kunem se da je u tom trenutku spustio glavu i pomirisao me.

NEOČEKIVANO Remington upravo treba da izađe na binu i njegovo ime već odzvanja kroz prostoriju i publika urla dok ga najavljuju na mikrofon „Još jednom za vas, dame i gospodo, RIPTAJD!“ Još se nisam oporavila vidjevši ga onako izbliza, i kroz moj krvotok već pršte svakakve varnice, balončiči i još koješta. Onog trenutka kad stiže poskakujući kroz široki hodnik između tribina u tom sjajnom crvenom ogrtaču sa kapuljačom, puls počinje da mi preskače, stomak mi se steže i imam užasnu potrebu da se vratim kući na sigurno. Tip je jednostavno previše. Previše muževan. Previše mišićav i građen kao zvijer. Kad sastavite sve to zajedno on je kao seks na nogama i svaka djevojka i žena oko mene vrišti iz dubine pluća i dobacuje koliko želi da ga jebe. Remington uskače u ring i odlazi u svoj ćošak. Skida ogrtač izlažući sve te slasne mišiće i dodaje ga mladom plavom muškarcu koji izgleda asistira njegovom treneru. „A sada vam pretstavljam i Hamera!“ Hamer mu se pridružuje u ringu i Remington se osmjehuje lenjo sam za sebe. Pogled mu pada direktno na mene- i shvatam da tačno zna gdje sjedim večeras. Još uvjek smješeći se tim seksi osmjehom pokazuje prstom na Hamera a onda na mene kao da kaže ˝ovo je za tebe˝. Moj stomak propada. 17


„Sranje ubija me! Zašto mora da bude toliki alfa i tako muževan, ne mogu da izdržim da gledam u njega!“ „Dođi sebi, Melani!“ procjedim pa se zavalim ošamućeno na stolicu, jer i mene ubija. Ne znam šta želi od mene ali kao da sam vezana u čvorove jer nikada ne bih rekla da ću ja želiti nešto seksualno i veoma lično od njega. Zbog sjećanja kako stoji blizu mene grči mi se stomak i kreće mi voda na usta ali jako zvono koje označava početak borbe budi me iz sanjarenja. Borci staju jedan naspram drugog. Remington se saginje na jednu stranu šaljivo i Hamer glupavo pokušava da ga udari. Čim Hamer spusti gard Remington dolazi na njega sa lijeve strane, udarajući ga u rebra. Razdvajaju se i Remi se ponaša nadmoćno, uobraženo što jako iznervira Hamera. Okreće se ka meni, pokaže na Hamera a onda opet prema meni i onda ga udara toliko jako da tip završava na mreži iza sebe, pada na koljena, otrese glavom i opet ustaje. Unutrašnji mišići između nogu mi pulsiraju i stežu se svaki put kad udari svog protivnika a srce mi preskače svaki put kad mu Hamer uzvrati udarac. Tokom noći Remington se bori sa nekoliko boraca na isti ovakav način. Svaki put kad ga proglase pobjednikom on me pogleda sa tim umišljenim osmjehom kao da želi da mi stavi do znanja da je on dominantni muškarac ovdje. Moje cijelo tijelo se trese dok gledam njegovo kako se kreće i ne mogu da prestanem da fantaziram. Zamišljam njegove kukove kako se kreću iznad mojih, njegovo tijelo na sebi i u sebi, te velike ruke kako me dodiruju, koža na kožu. Tokom poslednjih nekoliko rundi ima izraz lica sa nekom namjerom, a grudi mu se podižu i spuštaju od napora i sijaju od znoja. I odjednom shvatam kako nikad ništa nisam toliko želila u cijelom svom životu. Želim da otkačim, da skačem sa bandžija, trčim ponovo pa makar to i ne bilo profesionalno. Koliko propuštenih sastanaka jer sam trenirala za nešto što nikad nije bilo suđeno da se desi. Vožnje na koje se nisam usudila plašeći se da ću slomiti kosti koje su se ionako slomile. Nikad nisam pila. Učeći za dobre ocjene kako bih mogla izaći na liniju. Remington Tejt je sve što nikad nisam iskusila, imam kondom u torbici i odjednom znam zašto sam ga stavila tu. Ovaj tip je borac. Želim da dodirnem te divne grudi i 18


ljubim te usne. Želim njegove ruke na sebi. Svršiću vjerovatno onog trenutka čim uđe u mene, toliko ga želim. Ovo je najintenzivnija predigra koju sam ikad imala i odjednom želim da se zaista desi večeras, da ne ostane samo u mojoj glavi. Kad pobjedi deseti i poslednji put osjetim njegove oči na sebi opet i preostaje mi jedino da ga gledam i stavim mu do znanja koliko ga želim. Smješi mi se sav mokar, plave oči mu sijaju i jamice izviruju. Hvatajući konopac na vrhu ringa lako ga preskače i graciozno slijeće ispred mene. Melani se ukoči pored mene dok nam njegovo lijepo, blistavo, izvajano tijelo prilazi. Nema sumnje koja mu je destinacija. Zadržavajući dah dok ne osjetim da će mi pluća eksplodirati stajem na klecave noge jer ne znam šta bih drugo mogla da uradim. Gomila urliče i žene iza mene dobacuju „Poljubi ga dok ne ostane bez daha ženo“ „Ne zaslužuješ ga kučko!“ „Samo naprijed curo!“ Zabljesne me tim svojim jamicama i ja čekam kad će me dotaći rukama kad počne da se naginje prema meni. Kao da mogu da ih osjetim na sebi, velike, snažne dok mi prekrivaju skoro cijelo lice. Umirem. Umirem od želje, od potrebe. Umirem od očekivanja. Umjesto toga, on nagne glavu kako bi prošaputao uz moju slepoočnicu i jedini dio njega koji me dodiruje je njegov dah, kupajući mi kožu vrelinom dok mu grub glas odzvanja u ušima „ Sjedi mirno. Poslaću nekoga po tebe.“ Osmjehne se i krene nazad dok gomila nastavlja da vrišti. Penje se u ring ostavivši me da trepćem za njim. Ženi pored mene treba čitav minut da dođe sebi i počne da viče „O Bože, dotakao me je laktom!“ „RIPTAJD ZA VAS NARODE“ SPIKER VRIŠTI. 19


Koljena mi otkazuju, padam na svoje mjesto stežući ruke jednu u drugoj da zaustavim drhtanje. Mozak mi ne funkcioniše ni toliko da bih se sjetila bilo čega posle njegovog iskakanja iz ringa i šaputanja na uvo svojim užasno seksi glasom, govoreći da šalje nekog po mene. Od samog sjećanja na to grče mi se prsti na nogama. Melani nijemo zijeva u mene a Kajl i Pandora me posmatraju kao da sam neko sveto biće koje je dovelo divlju životinju na koljena ispred sebe. „Šta je dođavola rekao“ Kajl oblikuje ustima. „Isuse, Marijo i Josipe!- Melani govori vrišteći i grleći me. „Bruk taj momak se toliko naložio na tebe“ Žena do mene mi dodiruje rame drhtavom rukom „Znaš ga?“ Odmahujem glavom ne znajući kako da odgovorim. Sve što znam je da od juče do danas ne postoji trenutak a da nisam mislila na njega. I znam da mrzim i volim način na koji se osjećam zbog njega, a način na koji me gleda ispunjava me željom. „Gospođice Dumas“ čujem glas, i naglo podignem glavu i ugledam dvojicu muškaraca u crnom kako stoje između mene i ringa. Obojica su visoki i vitki, jedan je plav a drugi ima smeđu, kovrdžavu kosu. „Ja sam Pit, gospodin Tejtov lični asistent“ kovrdžavi kaže „a ovo je Rajli, trenerov zamjenik. Ako bi ste krenuli sa nama, molim vas, gospodin Tejt želi da razgovara sa vama u svojoj hotelskoj sobi. “ Ne mogu odmah ni da registrujem ko je gospodin Tejt, a onda shvatim i kao da munje prolaze kroz mene. Želi te u svojoj hotelskoj sobi. Želiš li ti njega? Zaista želiš da uradiš ovo? Dio mene mu već radi svakakve perverzije ali drugi dio neće da se pomjeri iz ove glupe stolice. „I vaši prijatelji mogu poći sa nama“ plavušan dodaje lakim glasom a onda pokazuje na zapanjeni trio. Osjećam olakšanje. Mislim. Pobogu, ne znam više ni šta mislim. „Bruk, hajde jebo te, to je Remington Tejt“ Melani me gura i tjera da krenem za dvojicom muškaraca i mozak kreće da mi radi punom parom 20


jer ne znam šta ću raditi kad ga vidim. Srce mi pumpa adrenalin kao ludo dok nas vode iz podzemlja ka hotelu preko puta ulice, a onda ulazimo u lift i penjemo se do penthausa. Trnci nervoze me probadaju kad lift zapišti označavajući dolazak na zadnji sprat i osjećam se potpuno isto kao i kad sam se takmičila. Kao vožnja na rolerkosteru, zamišljajući tijelo ovog čovjeka u mom i iznenada sam na mjestu gdje bi to moglo postati stvarnost. Jedna noći seksa-stižem.... „Molim te, reci mi da nećeš odraditi ovog tipa“ Kajl mi govori, lica iskrivljenog od brige dok se vrata otvaraju. „ To nisi ti Bruk, mnogo si odgovornija od toga“ Jesam li? Jesam li stvarno? Jer večeras osjećam da ludim. Ludim za uzbuđenjem, adrenalinom i za dvjema jamicama na obrazima. „Samo ću razgovarati sa njim“ odgovaram svom prijatelju, ali ni sama nisam sigurna šta radim. Pratimo dva čovjeka u prvi dio ogromnom penthausa „Prijatelji te mogu čekati ovde“ Rajli kaže pokazujući na ogroman crni granitni bar „Molim vas, poslužite se“ Dok se moji prijatelji okupljaju oko sjajnih boca pića, nepogrešivi zvuk uzbuđenja pobježe Melani sa usana, a meni Pit pokazuje da ga pratim. Prelazimo penthaus i odlazimo u glavnu spavaću sobu i zapažam ga kako sjedi na klupi u dnu kreveta. Kosa mu je mokra i drži pakovanje leda na vilici. Vizuelna slika alfa mužjaka kako njeguje svoje rane nakon što je nokautirao više ljudi jednog za drugim je nevjerovatno seksi. Dvije azijatkinje kleče na krevetu iza njega i masiraju mu ramena. Bijeli peškir je omotan oko njegovih kukova i kapi vode mu još cure po koži. Tri prazne flaše Gatorada, sportskog energetskog pića, su bačene po podu, dok jednu drži u ruci. Baca pakovanje leda na sto i dovršava Gatorad u nekoliko gutljaja. Tečnost plava kao njegove oči nestaje i on odbacuje flašu na 21


stranu. Ošamućena sam dok posmatram kako mu se mišići grče i opuštaju dok ga dvije žene masiraju. Znam da je masaža potrebna posle intenzivnog treninga, ali ono što ne znam i ne razumijem je kako na mene utiče da gledam kako ga masiraju. Znam ljudsku formu i oblik, temeljno sam ih izučila za poslednjih šest godina kad sam se odlučila za novu karijeru i kad sam shvatila da više neću trčati. I sada me svrbe prsti od želje da pritiskam njegovo tijelo, duboko masiram svaki mišić pojedinačno. „Da li si uživala u borbi?“ gleda me bezobrazno sa osmjehom na usnama dok mu oči sijaju kao da je svjestan da sam i više nego uživala. Obožavam i mrzim da ga gledam dok se bori. Ali ne mogu da mu dam kompliment posle gomile ljudi koja je vrištala koliko je dobar pa samo slegnem ramenima i kažem: „Učinio si borbu interesantnom“ „To je sve?“ „Da“ Izgleda iziritirano jer naglo ispravlja ramena kako bi zaustavio masažu. Ustaje i rasteže ta široka ramena, zatim zateže vrat na jednu stranu dok se ne čuje blago pucketanje pa kaže „Izađite“ Žene mi se osmjehnu na izlasku i onog trenutka kad ostanem sama sa njim ostajem bez daha. Činjenica da sam sama sa njim, u njegovoj hotelskoj sobi, me čini jako anksioznom. Njegove oblikovane ruke sa dugim prstima mirno stoje pored tijela i želja me udara kao grom dok ih zamišljam na svojoj koži. Tijelo mi pulsira, natjeram sebe da podignem pogled na njegovo lice i primjetim da me posmatra u tišini. Pucketa zglobovima jedne ruke a zatim i druge. Izgleda uznemireno kao da nije istrošio dovoljno energije prebijajući pola tuceta ljudi na terenu. Kao da bi mu dobro došlo još nekoliko rundi.

22


„Muškarac sa kojim si bila“ kaže, savijajući i opuštajući prste jedne ruke kao da mu je cirkulacija stala i nastavlja da me posmatra. „Da li ti je to dečko?“ Iskreno, ne znam šta sam očekivala dolaskom ovde, ali otprilike sam mislila da ću završiti pravo u njegovom krevetu. Sad sam zbunjena i nervozna. Jer...šta želi on od mene? Šta ja želim od njega? „Ne, on mi je samo prijatelj.“ Odogovaram. Oči mu prelete preko mog domalog prsta. „ Nemaš muža?“ Hvata me blaga nesvjestica i mislim da mi miris ulja za masažu udara u glavu. „Ne, nemam muža“ Studira me nekoliko trenutaka i ne izgleda uopste uzbuđeno kao što se ja lično, besramno osjećam. Procjenje me sa poluosmjehom i izgleda iskreno zainteresovano za sve što mu govorim. „Stažirala si u privatnoj školi za rehabilitaciju mladih sportista?“ „Provjerio si me?“ „Ustvari, mi smo“ poznati glasovi dva muškarca koja su me dovela ovde odgovaraju na ulazu u prostoriju. Pit nosi fasciklu koju predaje Rajliju. „Gospođice Dumas“ još jednom, Pit, sa kovrdžavom kosom i blakim braon očima, mi se obraća. „Siguran sam da se pitate zašto ste ovde, pa da odmah pređemo na stvar. Odlazimo iz grada za dva dana i nema drugog načina da ovo obavimo. Gospodin Tejt želi da radite za njega.“ Gledam u njih zatečena i iskreno potpuno zbunjeno. „Šta vi mislite čime se ja tačno bavim?“ počinjem da se mrštim. „Nisam eskort dama“ I Pit i Rajli počinju histerično da se smiju, ali Remington je alarmatno tih dok se ponovo smješta na klupu pored kreveta.

23


„Provalili ste nas gospođice. Uistinu znamo da unajmimo profesionalnu pratnju za gospodina Tejta, da, kako to da kažemo, ispuni njegove potrebe prije ili posle borbe.“ Pit objašnjava kroz smijeh. Lijeva obrva mi poskoči na čelu. Zaista, savršeno sam svjesna kako te stvari funkcionišu kod sportista. Takmičila sam se i sama i znam da je seks dobar i zdrav način da se oslobodite stresa i poboljšate nastup. Izgubila sam nevinost na taj način i to baš na Olimpijskom takmičenju kad mi je otkazao ligament i sa sportistom koji je bio podjednako nervozan zbog takmičenja kao i ja. Ali način na koji ovi momci pričaju o Tejtovim potrebama se čini tako ličan i obrazi počinju da mi gore od srama. „Čovjek poput Remingtona ima veoma određene zahtjeve, gospođice Dumas.“ Rajli, plavušan koji izgleda kao surfer, nastavlja da objašnjava. „Ali nam je isto tako izričito stavio do znanja da ne želi više prijateljice koje mu mi dovodimo tokom putovanja. Želi da se fokusira na bitnije stvari, pa u zamjenu za to želi da radi sa vama.“ Unutrašnjost mi se grči dok bacam pogled na Rajlija, zatim na Pita i konačno na Remingtona čija vilica izgleda još isklesanije nego zadnji put kad sam ga vidjela, kao da je napravljena od čelika neprocenjive vrijednosti. Ne postoji način da vidim o čemu razmišlja, ali iako se više ne osmjehuje u očima mu sija nestašluk. Lice mu blago otiče sa lijeve strane i instiktivno želim da priđem i stavim mu pakovanje leda ponovo na vilicu. Prokletstvo, u svojoj glavi sam mu već stavila melem na pukotinu u sredini donje usne. Toliko su me preplavile ove misli da shvatam da ne mogu da vjerujem samoj sebi u prisustvu nekoga toliko ludački privlačnog. Još uvjek sam uzdrmana zbog same činjenice da sam u istoj prostoriji kao on. Pit počinje da lista papire u fascikli „Stažirali ste na Vojnoj Akademiji u Sijetlu, u centru za sportsku rehabilitaciju u njihovoj srednjoj školi, i prema onome što ovde piše, diplomirali ste prije samo dvije nedelje. Spremni smo da vas angažujemo za ovu turneju, koja obuhvata borbe u osam gradova, odakle će gospodin Tejt nastaviti da trenira za buduća takmičenja. Bićemo veoma velikodušni sa vašom platom. Velika je čast 24


brinuti se o ovakvom atleti i trebalo bi da izgleda impresivno u vašem rezimeu. Možda vam čak i omogući da budete slobodni agent u budućnosti, ukoliko odlučite da nas napustite.“ Pit objašnjava. Hvatam sebe kako trepćem očima zaprepašteno. Bila sam jako nervozna zbog intervjua za posao jer do sada još niko nije zvao. Škola u kojoj sam stažirala, mi je nudila da se vratim u avgustu kad ponovo počnu časovi, pa bar imam tu opciju. Ali do toga ima još nekoliko mjeseci, a jako me uznemirava činjenica da sam dobila diplomu ali ne i posao. Odjednom shvatam da svi gledaju u mene, a najviše osjećam Remingtonov pogled na sebi. Pomisao da radim za njega nakon što smo imali seks u mojoj glavi me jako uznemiruje. „Moraću da razmislim o tome. Ne trazim ništa izvan Sijetla naročito ne na duže staze. Pogledam ga neodlučno, a onda i u dvojicu muškaraca. „ Ako je to sve što ste želili da mi kažete, bolje da pođem. Ostaviću svoju vizit kartu na baru na izlazu.“ Okrećem se ali Remingtonov zahtjevni glas me zaustavlja. „Odgovori mi odmah!“ zareži. „Molim?“ Kad se okrenem vidim da blago naginje glavu u stranu i gleda me pravo u oči, sjaj u njegovim očima više nije zaigran. „Ponudio sam ti posao i želim odgovor.“ Nastaje tišina. Zurimo jedno u drugo, ovaj plavooki đavo i ja, a ovi razmjenjeni pogledi su ekstremno komplikovani. Ne mogu da odlučim šta vidim u njegovim očima. U meni sve divlja, pritisak raste, vatra se raspiruje više i više kad pogledam pravo u njega i vidim način na koji me posmatra tim intenzivnim očima koje ostavljaju bez daha. U redu, onda. Jebeš glupu žudnju. Potreban mi je ovaj posao. „Radiću sa tobom ova preostala tri mjeseca turneje ukoliko ugovor uključuje smještaj, hranu, prevoz, preporuke i reference za sledeći posao i dozvolite mi da pomenem činjenicu da sam radila sa vama svojim budućim klijentima“ 25


Kad vidim da samo nastavlja da gleda u mene, okrenem se da odem jer pomišljam da mu očigledno treba vremena da razmisli o ponudi. Ali njegov glas me ponovo zaustavlja. „U redu.“ Klima značajno, potvrdno dok ja naglo okrećem glavu u nevjerici. Zaposlio me je? On je moj prvi pravi klijent?! Polako, grabeći peškir ovo struka kako se ne bi odmotao, Remington ustaje i okreće se ka svojim ljudima. „Ali želim da u ugovoru stoji da ne može otići dok se turneja zvanično ne završi.“ Popravlja peškir oko struka od čega mu se mišići napinju, a ja se silno trudim da ne obraćam pažnju na to, kreće ka meni, izgleda kao predator sa svojim samouvjerenim osmjehom. Osmjehom kojim mi stavlja do znanja da shvata da me njegova blizina uznemirava. O Bože, i te kako me uznemirava. Gledam preko metar i devedeset čistih mišića kako se kreću, koža usijana od ulja za masažu i četiri reda trbušnjaka, iako je to fizički nemoguće, ali kako da poreknem nešto što stoji preda mnom? Bože.. Srce mi preskoči kad uzme moju malu ruku u svoju veliku i sagne glavu kako bi me pogledao pravo u oči. Šapuće, dok me steže u svom moćnom stisku i njegov dodir šalje šokove elektriciteta kroz mene. „Imamo dogovor, Bruk.“ Mislim da sam se upravo onesvjestila. Zakorači nazad a njegov osmjeh od hiljadu megavata pravi požar u meni. „Stavite sve na papir do sutra i ispratite je bezbjedno kući.“ *** Melani skače sa bara istog trenutka kad me ugleda, očiju raširenih od radoznalosti. Mislim da sam upravo ugledala kako stavlja minijaturnu bocu ruma u svoju ručnu torbicu. „Šta? Bio je to seks nabrzaka? Mislila sam da će imati veći libido od toga.“ Kaže, iznervirana u moje ime. 26


„Batice, upravo je nokautirao desetoricu tipova veličine grizlija, naravno da je istrošen“ Kajl govori, jedini od njih troje koji nema piće u rukama. „Društvo opustite se, nisam ga ´odradila´“ odmahujem glavom i umalo počnem da se smijem na izraz nevjerice na Melaninom licu. „Ali prihvatila sam posao na tri mjeseca.“ „Štaaaaa?!“ Nemam vremena ni da ispričam detalje svojim prijateljima, jer Remingtonovi ljudi ulaze u prostoriju u tom trenutku. „Spremni gospođice Dumas?“ „Bruk, molim vas.“ Osjećam se smješno zbog tog ´gospođice´. Sigurna sam da će me prijatelji ismijavati zbog toga čim ostanemo sami. „U redu je, zaista. Nema potrebe da me pratite bilo gdje.“ Rajli zabacuije glavu unazad smiješeći se „Vjeruj nam, ni Pit ni ja nećemo mirno spavati ukoliko vas bezbjedno ne ispratimo kući.“ „Pa zdravo tamo, mislim da se nismo propisno predstavili“ Mel govori nježno, zavodljivo, sjajnih očiju, raširenih zenica, odmjeravajući Rajlija od glave do pete. A zatim ljupko zatreperi prema Pitu „A ko si ti?“ Zastenjem pa ih brzo sve predstavim a onda uhvatim obe djevojke za ruku i vodim prema liftu, a onda ka Kajlovom autu dok mi srce još ludački udara u grudima. Svi komentarišu o prethodnim ´događajim´, svi osim Kajla, koji se mršti dok sjeda za volan. „To je bio prokleto čudan intervju za posao. U jebenoj hotelskoj sobi, zaista?!“ „Pričaj mi o tome.“ Moj ženski ponos je povrijeđen jer negdje usput sam ubjedila sebe da taj tip želi da spava sa mnom. Umjesto toga, on mi ponudi posao?! Nije loše, ali totalno neočekivano, to je sigurno. Instinkti su mi u konfliktu i on je krivac za to.

27


„Osjećam se tako bitno zbog njihove pratnje“ Melani govori nakon par minuta dok podiže telefon kroz prozor i slika njihov auto iza našeg. „Šta to radiš?“ Da, upravo sam pitala ali nisam sigurna da želim znati odgovor. „Izbacujem slike na tviter.“ „Podsjeti me da nikad više ne izlazim sa tobom.“ Zarežim ali toliko sam nemirna, da ne mogu da podnesem samu sebe. Plave oči. Jamice. Beskonačno široka ramena. Glatka, sjajna bronzana koža. Ali nema seksa. Sad, definitivno, nikako ne smije biti seksa sa njim. „Šta misliš koja je fora s´ tim tipovima?“ Mel pita. „Nisam sigurna. Rajli, plavušan kog želiš da kresneš je trenerov zamjenik. A Pit je Remingtonov lični asistent, mislim.“ „Želim da kresnem obojicu, ustvari. Pit je sladak sa tim izgledom dobrog momka, ali mu fali još mesa na kostima. A Rajli izgleda ležerno i opušteno. Obojica su definitivno na seksi strani, naravno. Koliko godina misliš da imaju? Oko tridesetak?“ Slegnem ramenima. „Remington ima 26.“ kaže. „Mislim da su njih dvojica malo stariji. Remi je definitivno mlađi. Šta misliš kako su se uopšte upoznali?“ „Ti si ta sa svim detaljima i informacijama, pa zašto onda pitaš mene? Ja, za razliku od tebe ne provodim cijeli dan progoneći ljude na guglu.“ Osim njega. Sranje. „Bruk, pričaj nam o svom novom poslu.“ Kajl dobacuje sa vozačevog sjedišta. „ Ne razmatraš zaista odlazak na turneju od nekoliko mjeseci sa tipom njegove reputacije?“ Treba mi nekoliko trenutaka da odgovorim na pitanje, jer sam još uvjek u šoku da imam posao, iako samo privremeno.

28


Od kako znam za sebe govorili su mi da sam rođena da trčim, i kad sam se slomila, bilo je mnogo dana –ne dana, mjeseci- kad sam se osjećala kao da ni u čemu nisam uspjela. Sportska rehabilitacija mi je pomogla da se izdignem iz toga i oporavim se kako nikad nisam vjerovala da mogu, i što više razmišljam o tome shvatam koliko je surovom borcu poput Remingtona zaista potrebna stručna njega. „Da Kajle, planiram da prihvatim ponudu. Ustvari, ako sve bude u redu i uslovi njihovog ugovora ne budu prezahtjevni krećem već u nedelju. Dajem ti riječ da mogu da vodim računa o sebi. Pitaj mog trenera za samoodbranu. Razbila sam ga u više navrata. Putovaću, što će biti zabavno, i imam šansu da postanem slobodni agent nakon ovoga ukoliko dobijem dobre preporuke. Ukoliko tako bude, više nikada neću morati da idem na intervjue za posao.“ „Taj tip može da savlada gorilu Bruk, da li si ga vidjela uopšte?! Pandora sigurno jeste!“ „Batice, nije bilo ništa drugo da vidiš osim njega. Tip bi mogao da savlada gomilu gorila, ne jednu.“ Pandora odgovara sa prednjeg sjedišta. Do sad je bila zauzeta pušeći svoju električu cigaretu i lagano puštajući paru iz usta,. Ovo joj je prvih sedam dana bez ´pravih´ cigareta. „Pitam se šta bi momci iza nas uradili kad bi smo prošli kroz Mekdonalds drajv, naručili gomilu hrane i rekli da će oni platiti.“ Melani kaže. „Melani“ opominjem je zabrinuto „koliko pića si popila?“ Vidim minijaturnu bocu u njenoj ruci i shvatim da je to ona ista koju je ukrala u Remintonovom baru. Otimam joj je iz ruke, vratim čep i ubacim u svoju torbicu. „Radiću sa tim ljudima tri mjeseca, pa bih vas zamolila da se ponašate pristojno.“ „Ma hajde curo, samo da vidimo šta će da urade.“ Pandora moli. Smiješeći se, Kajl skreće desno prema Mekdonaldsu i naručuje po jednu porciju od svega što imaju. Grabim svoju torbicu u kojoj je neiskorišteni kondom i kreditna kartica „Seronjo!“ i bacam mu kondom u lice. „Tako ste svi djetinjasti, stanite pored prokletog prozora, da platite i ima da pojedete 29


sve i do poslednjeg jela koje ste naručili.“ Do trenutka kad Kajl staje na parkingu Mekdonaldsa već se tresem od bijesa. Nakon što se postaram da su zaista sve platili iz svog džepa, izađem iz auta pa odem do Eskalade. Dodam Rajliju dva Hepi milsa i dvije pite od jabuke kroz prozor i kažem „Izvolite. Izvinite zbog toga. Rekla sam vam da je nepotrebno da me pratite. Iako izgleda da se vozim sa djecom u autu, stići ću kući bezbjedno. Molim vas vratite se u hotel.“ „Ne možemo.“ Pit odgovara dok Rajli uzima pomfrit i stavlja u usta. „Najbolji pomfrit koji sam ikada probao.“ gunđa punih usta. „Da, hvala vam gospođice Dumas.“ Pit govori sa iskrenim izrazom lica dok mu u očima sija zabavljenost. „Bruk, molim te.“ Pogledam u pravcu mojih prijatelja i vidim kako sjede u autu sa upaljenim svjetlom lica zalijepljenih za prozor i uzdahnem. „Da li uvjek radite sve što vam on naredi?“ „Detaljno.“ Odgovara Pit dok izlazi iz auta, prati me do Kajlovog Nisana i otvara zadnja vrata za mene da uđem. U autu je tišina dok se mirno smještam u svoje sjedište i polako krećemo kući. „Mislim da je seksi što želi da bezbjedno stigneš kući.“ „Melani, trenutno misliš da je i Mekdonalds seksi. Zavijala si i zviždala kad si ugledala svoj obrok, i dah ti miriše na votku i luk.“ „Pa Bruk da si popila bar jedno piće sa mnom ne bi mogla da osjetiš moj dah. Nemaš više izgovora, nema više ´takmičim se sutra´. Trebalo bi da se napiješ i odeš do Remija da pravite bebe, koliko god ih želi.“ „On želi blizance, ali rekla sam mu da mora da sačeka vjenčanje u Vegasu.“ Dodam joj malu bombonu sa B i C vitaminom. „Eto, sisaj to. Znam da nije ono što želiš ali će izvući koliko toliko alkohola iz tvog sistema.“ „Hvala doktore, nedostajaćeš mi. Ali vrijeme je da i ti počneš da uživaš u životu, a ne samo mala Nora. Užasno je to što tvoja mlađa sestra ima bolji

30


seksualni život od tebe a uvjek si bila ona ljepša, Bruk. Molim te, moooolim te obećaj da ćeš mi pisati svaki dan.“ Smiješeći se, povučem je u zagrljaj i poželim da nije pijana kako bih imala sa nekim da pričam o svemu. Ne znam šta me čeka, ali sam uzbuđena. Sve što znam je da ne odustajem od ovog dogovora. Mama i tata će biti srećni zbog mene, a ja jedva čekam da kad primim njihov svakodnevni poziv i dođe pitanje ´nešto novo vezano za posao´ napokon mogu da odgovorim sa ´ustvari, da, dobila sam posao´. Pa dobro, posao samo na tri mjeseca, ali iako kratak, otvara mi vrata za buduću karijeru. Plus, lijep je osjećaj biti potreban na profesionalnom polju posle toliko pripreme. „Hoću Mel, svaki dan.“ Odgovaram dok je slušam kako glasno sisa bombonu. „Onog trenutka kad te prvi put poljubi moraš odmah da mi javiš.“ „Mel, unajmio me je kao terapeuta, neće biti nikakvog ljubljenja, imaćemo striktno poslovan odnos.“ „Jebeš poslovno“ protestuje. „Ostani na poslovnom odnosu Bruk.“ Kajl me upozorava „Inače se vraćam u hotel da popričam sa njim.“ „Dobro je da si rekao ´popričam´ Kajle, zato što je to jedini način na koji možeš imati kontakt sa čovjekom poput Remingtona Tejta“ Pandora govori i počinje histerično da se smije. Nasmješim se, jer slika Kajla kako stoji bijesno ispred Remija zaista izgleda komično. Slike Remija mi prolete kroz glavu svježe kao da stoji preda mnom još uvjek, njegov bezobrazni osmjeh. Čovjek je više seksi od samog seksa i pitam se kakav će biti osjećaj kad napokon spustim ruke na njega. Zbog posla ću morati često da ga dodirujem, ne postoji drugi način na koji mogu pomoći svojim klijentima osim da imamo direktan kontakt. Brinula sam o učenicima u srednjoj školi, njegujući rane poput moje na koljenu, ali nikada nisam njegovala čovjek kojeg želim koliko želim njega. Svaki put nakon treninga, biće mu potrebno istezanje mišića, a to će biti slatko 31


mučenje za mene. Od sada, glavni cilj će mi biti da osiguram da se Remington Tejt bori kao pravi šampion. Ne mogu da dočekam da postanem zvanični dio njegovog tima.

PRAVAC ATLANTA

Privatni mlaznjak je ogroman. Pit pokazuje rukom da prođem ispred njega. Pokupio me iz mog stana prije sat vremena izgledajući moćno u crnom odjelu. Dok se penjem uz stepenice, shvatam kako je moguće stati uspravno u ovom mlaznjaku kao u velikim putnim avionima. Ali nijedan komercijalni let u kom sam ja letjela nije bio ni djelimično elegantan kao ovaj. Antilop, koža, drvo mahagonija, zlatni detalji i ravni ekrani ukrašavaju unutrašnjost. Sve odiše ekstravagantnim ukusom bogatog čovjeka. Sjedišta su raspoređena u sekcijama, tako da podsjećaju na mini dnevne sobe. U prvom dijelu sjedišta su plišana, boje slonovače i mnogo su veća nego u regularnoj prvoj klasi. Na njima su smješteni nasmješeni Rajli, koji ustaje kako bi me pozdravio,kao i ostala dva člana Remingtonovog tima, njegov lični trener Lup, krupan i ćelav, vjerovatno u svojim četrdesetim. Kao i šef kuhinje i nutricionista, Dajana, koju prepoznajem kao ženu koja mi je dostavila propusnice. „Drago mi je da smo se upoznali gospođice Dumas.“ Trener Lup govori sa mrštenjem koje izgleda kao njegov prirodan izraz lica. Pružam mu ruku i odgovaram „Takođe gospodine.“ „Ma zovi me Trener, kao i svi ostali.“ „Pa ćao opet.“ Dajana govori, njen stisak ruke je nježan ali čvrst. „Ja sam Dajana Verner šef kuhinje, crtica nutricionista, crtica djevojka za isporuku.“ Smijem se naglas „Zaista je divno upoznati te Dajana.“

32


Veoma su otvoreni i stvarni,varnica uzbuđenja proleti kroz mene na pomisao da ću i sama biti član ovog tima. Ono što bi me učinilo zaista sretnom i zadovoljnom,kao profesionalca je to da od sad kad se Remington Tejt bori u ringu bude lak kao vazduh,sa snagom deset bikova i da radim sa ljudima koji imaju isti cilj kao i ja. „Bruk“. Pit mi pokazuje na zadnji dio aviona u drugom sektoru gdje imaju četiri sjedišta,veliki LED TV,ogroman drveni bar i kožna klupa na sredini, gdje sagnute glave i sa slušalicama u ušima sjedi Remington Tejt.Preko metar i devedeset čvrstih mišića punih testosterona. Neočekivana vrelina mi ključa u venama na prvi pogled na njega, na dnevnom svjetlu. Na sebi ima crnu majicu kratkih rukava,koja se zateže preko nabreklih mišića i izbledjele farmerice koje stoje nisko na kukovima. Na njegovom nevjerovatno oblikovanom tjelu sve to izgleda neopisivo dobro. Srce mi preskače kao ludo jer izgleda nevjerovatno seksi kao i uvjek i zaista bih volila da njegov uticaj na mene nije tako očigledan. Pretpostavljam da ne možeš sakriti rekaciju na toliko seksualno stvorenje. „Želi da ideš kod njega“- Pit mi govori. I ne mogu da ne primjetim da zvuči skoro kao da se izvinjava. Progutam pljuvačku i krenem nesigurno ka drugom djelu aviona i istog trenutka me njegove oči pronalaze i čini se da zbog mog dolaska zasijaju, ali ne mogu biti sigurna jer sam svjesna da mi prati svaki pokret. Taj pogled me čini toliko nervoznom da osjećam probadanje u dnu stomaka. On je najsnažniji čovjek kojeg sam ikada vidjela u cijelom svom životu i poznat mi je osjećaj kada ti je u krvi želja da ostvariš svoj maksimum a sa tim dolazi i neprestana želja za nadmudrivanjem sa nekim sličnim sebi.Nikad u svom životu nisam upoznala muškaraca koji u meni budi takve instinkte,poput njega.Svaki atom moje seksualnosti ludi u njegovoj blizini. Nestvarno je. Reakcija na njega. Ovolika privlačnost. Da mi je

33


Melani pokušala objasniti tako nešto ne bih vjerovala da postoje osjećanja zbog koji ti gori cjela koža. Kako da se otresem ovog osjećaja? Usna mu se podiže na gore kao da se smije nekoj privatnoj šali, izvlači slušalice iz ušiju dok stajem na metar ispred njega. Kroz slušalice odzvanja glasna rok muzika i on je naglo prekida na svom iPod-u. Pokaže mi da sjednem sa njegove desne strane, dok ja pokušavam da sakrijem svoju reakciju na njega. Izgleda veći od života, kao filmska zvjezda, harizma isijava iz njega. Oko njega je aura čiste, sirove snage, svaki centimetar njega je oblikovan i mišićav što odaje utisak grubog muškaraca ali ta harizma i zaigranost čine da izgleda mlađe od svojih 26 godina. Kroz glavu mi prolazi činjenica da smo najmalađih dvoje ljudi u ovom avionu i osjećam se još mlađe nego što jesam dok sjedim pored njega, kao da sam ponovo tinejdžerka.Usne mu se krive u osmjeh, kunem se da nikad u životu nisam srela samouvjerenijeg muškarca. Dok sjedi zavaljen u svom sjedištu oči mu ništa ne propuštaju. “Upoznala si ostatak tima?“-pita me. „Da.“ nasmješim se. Gleda me procjenjivačkim pogledom, dok mu se pojavljuju jamice na obrazima. Sunčeva svjetlost mu pada na lice iz savršenog ugla i vide mu se šarenice u očima. Trepavice, tako duge i guste,okružuju ta dva plava bazena u kojima se utapam. Želim da počnem s´ njim profesionalno, jer je to jedini način na koji mislim da ovo može da funkcioniše. Olabavim pojas oko struka i krećem na posao. „Da li si me unajmio za određenu sportsku povredu ili čisto radi prevencije?“ „Zbog prevencije.“-odgovara. Glas mu je grub i izaziva mi jezu po čitavom tjelu. Primjećujem po načinu na koji je okrenut prema meni da pojas smatra nepotrebnim dok je u svom mlaznjaku. 34


Dok klimam glavom očima prelazim preko moćnih grudi i ruku a onda shvatam da zurim. „U kakvom su ti stanju ramena? Laktovi? Želiš li na nečemu posebno da radimo dok smo na putu do Atlante? Pit je pomenuo da put traje nekoliko sati.“ Bez odgovora proteže svoju ogromnu ruku prema meni na kojoj vidim ožiljke od prethodne borbe na zglobovima šake. Zurim dok ne shvatim da mi je nudi pa je uzimam u obe svoje. Oči mu postaju tamnije kad počnem da mu masiram dlan sa oba svoja palca, tražeći čvoriće napetosti. Kontakt kože od kožu izaziva nevjerovatno snažan osjećaj, pa požurim da popunim tišinu koja se stvorila između nas. „Nisam navikla na ovako velike šake. Mnogo mi je lakše bilo da radim na rukama svojih studenata“. Nema ni traga od njegovog osmjeha, nisam čak ni sigurna da me čuje. Izgleda potpuno fokusirano na moje prste i to što rade. “Dobro ti ide.“kaže tihim glasom. Posmatram zaneseno udubljenja i ispupčenja njegovog žuljevitog dlana. „Koliko sati dnevno treniraš?“ pitam tiho, dok se dižemo u nebo toliko nježno da i ne osjetim da smo u vazduhu. Još uvjek posmatra moje prste, očiju poluzatvorenih „Osam sati dnevno. Dva puta po četiri sata.“ „Volila bih da te rastegnem i izmasiram svaki put kad završiš sa treningom. Je li to ono što ti terapeuti inače rade?“ Klima glavom i dalje me ne gledajući. A onda odjednom podigne pogled. „A ti? Ko vodi računa o tvojoj povrjedi?“ pita pokazujući na protezu na mom koljenu vidljivu ispod suknje koja se podiže još više kad se uspravim na sjedištu. „Niko. Završila sam sa rehabilitacijom.“ Pomisao da je vidjeo moj sramotni snimak me jako uznemirava. „Potražio si me na guglu? Ili su te tvoji ljudi informisali?“ Povlači ruku od mene i pokazuje mi na koljeno „Daj da pogledam.“ 35


„Nema se šta vidjeti.“ Ali kad vidim da nastavlja da me gleda kroz trepavice, savijem se i podignem nogu malo da mu pokažem protezu. Hvata rukom dio ispod mog koljena i skida mi protezu, a zatim prelazi prstima preko ožiljka. Ima nešto grešno u tome što me dodiruje. Osjetim grubost njegovih dlanova na koži. Ne. Mogu.Da.Dišem. Pritisne ožiljak a ja grizem usnu i izdahnem ono malo vazduha što mi je ostalo u plućima. „Još uvjek boli?“ Klimam glavom jer jedino o čemu mogu da mislim je njegova ruka na mojoj koži. On me dodiruje. „Trčala sam bez proteze a znam da ne bih smjela. Mislim da se nikad nisam potpuno oporavila.“ „Prije koliko vremena se to desilo?“ „Prije šest godina“ odgovaram neodlučno, ali onda dodajem „I prije dvije godine....tad sam pokidala ligament po drugi put.“ „Znači dupla povrjeda. Mnogo je osjetljiva?“ „Veoma“ sliježem ramenima „pretpostavljam da je dobro što sam do druge povrede već započela master za terapeuta. Inače, ne znam čime bih se drugim bavila.“ „Boli li što ne možeš da se takmičiš više?“ Gleda me iskrenim interesovanjem i ne znam zašto mu uopšte odgovaram. Ni sa kim nisam otvoreno pričala o ovome. Previše boli. Povrijeđeno mi je srce, ponos, duša. „Da. Boli. Možeš da razumiješ to zar ne?“ pitam tiho dok mi vraća protezu i pušta nogu. Gleda me dok njegov palac nježno kruži preko mog koljena. Onda oboje zapanjeno pogledamo mjesto gdje mu se nalazi ruka kao da ne možemo da vjerujemo koliko je normalno što nismo ni primjetili da je nije sklonio tokom cijelog razgovora i što sam to dozvolila. Zatim se naglo pomjeri. Osjećam kao da mi koža gori na mjestu

36


gdje me dodirivao, i kao da ću eksplodirati ako me dotakne samo još jednom. Sranje. Ovo nije dobro. Ne znam ni šta da radim sa samom sobom. Veze sa klijentima su mi uvjek bile neformalne, zovemo jedno drugom imenima i ne persiramo. Odrađujemo mnogo vježbi, imamo čest kontakt ali uvjek sam ja ta koja dodiruje. Nikad oni mene. „Masiraj sada ovu.“ Pruža mi drugu ruku dok to govori. Okrenem se i prihvatam ispruženu ruku i raširim mu prste dok počinjem da masiram. Nasloni se nazad i ispruži drugu ruku na sjedište meni iza leđa. Postajem svjesna u kom položaju se nalazimo, kao da me grli, iako me ne dodiruje. Ne znam zašto sjedi na klupi umjesto u fotelji ali odjednom mu je butina preblizu moje, koljena savijena, noge širom razdvojene, zauzimajući dva mjesta, ostavljajući mene na jednom. I mogu da osjetim i pomirišem svaki njegov dio. Smjeh odzvanja iz prednjeg dijela, gdje se nalaze ostala četiri člana tima i njegov pogled poleti prema njima a onda se vrati na mene. Potpuno sam svjesna njegovog pogleda dok mu palčevima masiram dlan, pritiskajući jako dok ne osjetim da sam uspjela razbiti čvor. Kad osjetim da ih nema više, pomjerim prste na zglob. Ima najširi, najjači zglob koji sam ikada vidjela, a podlaktica mu je snažna, prošarana debelim venama. Jako mu pritisnem biceps a on se zgrči i opusti pod mojim dodirom. Zatvorim oči i nastavljam da mu masiram mišiće. Odjednom, ruka iza mene se pomjera i spušta na moj vrat. Priđe mi bliže i prošapuće „Pogledaj me“ Otvorim oči samo da bih ugledala njegove kako sijaju zabavljeno. Mislim da zna da sam se malo uzbudila. Želim da skočim i pobjegnem ali ne želim da budem očigledna pa mu polako spustim ruku i kažem „Šta?“ „Ništa“ odgovara zabljesnuvši me jamicama. „Impresioniran sam, veoma si posvećena ovome, Bruk.“

37


„Jesam. Čekaj samo da uspijem doći do tvojih ramena i leđa. Možda budem morala da se popnem na tebe.“ Podigne jednu tamnu obrvu zabavljeno i pita „Koliko uopšte imaš kila?“ Namignem mu i kažem „Možda izgledam vitko ali još uvjek imam mišićne mase“ Blago se namršti a onda radoznalo uhvati moj mali biceps sa svoja dva prsta. Hvala Bogu, ostaje čvrst kad ga pritisne. „Hmm..“ kaže gledajući me razdragano. „Šta? Šta ti znači to ´hmm´?“ Drsko me hvata za ruku i obavija mi prste oko svog velikog seksi bicepsa. Čak i ne stegne mišić ali njegova glatka i čvrsta koža pod prstima me ostavlja bez daha. Pravi je dječak. Pokazuje mi svoje mišiće. Pogled mu je tako intenzivan na meni. Grizem svoju donju usnu kao odgovor. S´ obzirom da mi je u opisu posla da ga često dodirujem bilo bi čudno da naglo povučem ruku pa umjesto toga mu stegnem mišić. Kao da stiskam kamen. „Hmmm...“ kažem sa najneutralnijim izrazom lica pokušavajući da zamaskiram šta zaista osjećam. Gotova sam. Potpuno gotova. Svaki seksualni organ u meni je budan i pulsira. Smije se i nježno rukom protrlja moju gore dole. Zavlači prste u rukav moje majice i počinje da klizi prema tricepsu sa unutrašnje strane ruke. Oči mu đavolasto sijaju jer zna da me sad ima potpuno. Ovo je jedan od najgorih dijelova za žene, mjesto gdje se masno tkivo može izmeriti samo malim stiskom. A na njegovom tijelu nema mjesta gdje bih mogla naći ništa osim mišića. Vjerovatno konzumira dvanaest hiljada kalorija dnevno kako bi održao mišićnu masu jer znam da otprilike toliko kalorija unosi najpoznatiji Olimipijski plivač Majkl Felps kad aktivno trenira. Njegova količina kalorija je pet puta veća od onoga koliko ja unosim kako bih održala svoju kilažu ali sada zaista ne mogu da izračunam koliko je to tačno. Prsti su mu još uvjek tu, ispod mog rukava, dodiruju mi kožu. Ima zaigran izraz lica, oči mu nestašno sijaju, pa ipak atmosfera se toliko promjenila da mislim da nismo samo mi svjesni naših tjela nego i ostali ljudi u avionu.

38


„Hmm...“ kaže tiho i uštine me nježno i oboje počinjemo da se smijemo. Pročistim grlo i ispravim se jer ne mogu da izdržim da me više dodiruje. Opasno treperim i vrti mi se u glavi od njegovih dodira a to mi se nikako ne sviđa. Pa izvadim svoj iPod i slušalice iz male torbe koju sam ponijela sa sobom i stavim ga u krilo. Spušta pogled na dole a onda ga uzima, priključuju svoje slušalice na njega i počne da lista muziku, dodavajući mi svoj iPod. Dok pretražujem njegovu listu shvatam da mi se apsolutno ništa ne sviđa jer sluša čist rok pa otmem svoj nazad. „Ko može da se opusti uz takvo nešto?“ „Ko želi da se opusti?“ „Ja želim.“ „Evo“ ponovo mi dodaje svoj iPod „mislim da imam nekoliko balada za tebe. Ti preslušaj jednu moju pjesmu a ja ću jednu tvoju.“ Dok bira pjesmu sa svoje liste i ja počnem birati za njega i odlučim se za pravu žensku pjesmu ˝love song˝ od Sara Bareilles u kojoj djevojka momku praktično govori da neće dobiti ništa od nje i dam mu da sluša. Moja ljubav prema ženskim pjesmama u fazonu ´girl power´ je legendarna. Volim i nove i stare. To je sve što moji prijatelji i ja slušamo, čak ih je i Kajl naučio napamet. Kad stavim slušalice da vidim koju je on izabrao za mene nešto se desi sa mojim tjelom dok slušam prve riječi pjesme ´and I´d give up forever to touch you´ (odrekao bih se vječnosti samo da te dotaknem) od Goo Goo Dolls ˝Iris˝. And i´d give up forever to touch you.... (odrekao bih se vječnosti samo da te dotaknem) Cause I know that you feel me somehow... (Jer znam da i ti mene želiš osjetiti)

39


You´re the closest to heaven that I´ve ever been and I don´t want to go home right now... (ti si najbliže raju što sam ikad okusio i ne želim sada otići...) Sagnem glavu kako bih sakrila rumenilo na obrazima i borim se svom snagom da ne pauziram pjesmu jer zvuči nevjerovatno intimno. Intimno mi je samo da slušam ovu pjesmu. Koju je izabrao za mene. Ali ne usuđujem se da pauziram, čak ni kad se nagne prema meni kako bi mi vidio izraz lica. Koljeno mu se očeše od moje i varnice prolaze kroz mene zbog kombinacije tog dodira i riječi pjesme. „But I don´t want the world to see me˝pjesma se nastavlja „but I want you to know who I am..“ (ne želim da me cijeli svijet vidi ali želim da ti znaš ko sam) Mislim da sam u jednom trenutku prestala da dišem. Ne mogu disati čak i da hoću. I on sluša moju pjesmu a oči su mu toliko blizu da mogu da prebrojim sve njegove tamne trepavice. Kunem se, oči su mu plavlje od Karipskog mora. Usne mu se trzaju i mislim da se smije naglas dok odmahuje glavom. Iako vidim ne mogu i da čujem smijeh jer slušam pjesmu koju sam prvi puta čula u filmu City of Angels zbog kog sam plakala danima. U filmu se glavni lik odriče vječnog života samo da bi bio sa djevojkom koju voli a onda se dešava nešto tragično kao u knjigama Nikolasa Sparksa. Kad se pjesma završi, skinem slušalice i vratim mu ipod „Nikada ne bih rekla da imaš takvu pjesmu tu“ mrmljam dok gledam u svoj svoju listu. Glas mu je tih i intiman dok mi odgovara „Imam dvadeset hiljada pjesama, ima raznih žanrova.“ „Nema šanse!“ kažem u nevjerici dok gledam u ipod u njegovim rukama i provjeravam da li govori istinu. Mel misli da je glavna jer ima deset hiljada pjesama, i jedva čekam da joj kažem da ima neko drugi ko ima duplo više.

40


A onda shvatam da je od dvadeset hiljada pjesama izabrao baš ovu za mene? „Sviđa li ti se?“ gleda me ispitivačkim očima dok mi se rumenilo širi obrazima. Klimnem glavom potvrdno. IPod mi je topao i ne želim da mislim kako je zbog toga što je bio u njegovim rukama ali jeste. U njegovim velikim, snažnim, oblikovanim, žuljevitim, prelijepim muškim rukama... Obrazi mi se još više žare i pokušavam da se unesem u slušanje svojih pjesama. Povremeno, tokom leta, dodajemo jedno drugom svoje slušalice pustajući određene pjesme. Ne znam šta se dešava sa mnom ali kada mi se nasmješi sa tim svojim jamicama, dok sluša sve te ´girl power´ pjesme poput ˝I will survive˝ od Gloria Gaynor, topim se, naročito kad u isto vrijeme taj đavo počne da se smiješi i pusti mi ´Love bites´ (ljubav grize) od Def Leppard. Umirem dok se moćan, muževan glas Dr. Dre širi mojim tjelom, i svaka zavodljiva riječ čini moj seks da pulsira još više. Riječi su tako sirove, pohotne i čine da mislim o nama kako se dodirujemo, ljubimo, volimo... i mrzim što u trenutku pomišljam da to i jeste njegov cilj.

***

U Atlanti sam smještena u sobi sa Dajanom, kod koje mi se sviđa što drži sve svoje stvari, poput četkice za zube, paste, šampona, i ostalih sitnica van kupatila, vjerovatno u torbi kao i ja. Divna je cimerka, pozitivna i nasmijana tokom cijelog dana. Sviđa mi se i to što tokom večeri kad legnemo u krevete mogu da pričam sa njom o zdravoj ishrani i kuvanju. Saznala sam da kupuje svježe namirnice svakoga jutra, jer sprema samo organsku hranu za Remingtona, na svaka tri ili četiri sata, zbog čega i jeste njegov trening raspoređen na svaka četiri. Taj čovjek pojede hrane količinski koliko i tri odrasla lava. Sve sami proteini. Mnogo povrća. I u 41


pauzi između dva treninga toliko ugljenih hidrata u vidu slatkog krompira i tjestenine da i sama pomisao na to mi stvara zavist. Ali on to smije sebi da priušti jer ih svakako istroši u narednih par sati. Svu svoju hranu začini sa biljkama poput bosiljka, ruzmarina, majčine dušice sa primjesama bijelog luka ili aleve paprike, i još nekim zanimljivim kombinacija koje sam zapisala da ih isprobam kad se vratim kući. Dajana me obavještava da je razvedena u trideset devetoj godini, kao i da je zadnja borba u Njujorku, gradu koji sam oduvjek želila da posjetim, gdje se završava turneja. Sutra Remington ima svoju prvu od dvije borbe u Atlanti, a ja hvatam sebe ovog jutra blizu ulaza u njegovu teretanu, jedva čekajući da ga masiram nakon treninga. Ovo je naše treće veče ovde i do sad sam shvatila da lik trenira kao ludak. LUDAK. Danas posebno izgleda nezaustavljivo. „Postoji li razlog zašto još uvjek trenira istim tempom posle toliko sati?“ Pit pita Trenera. „Tejt prestani da se pokazuješ i hvališ pred Bruk!“ trener se prodere i svi slušamo njegov smijeh kako odzvanja u drugom kraju teretane gdje ubija vreću za boksanje. „Ne mogu da ga izmorim.“ Trener Lup govori dok se okreće ka nama. Prolazi rukom preko ćelave glave dok provjerava tajmer koji mu visi okačen oko vrata. Njegovo uobičajeno mrštenje se produbljuje dok objašnjava „Danas treniramo devet sati a on još uvjek ima energije na pretek. Nemoj da me gledas tako Pite, svi smo znali da će ovo da se desi otkako je...“ Obojica se okreću prema meni kao da ne mogu pričati o tome preda mnom. Podignem obrve i pitam „Šta? Želite da odem?“ Trener odmahne glavom i uputi se ka Remingtonu, koji još uvjek ludački udara vreću koja od jačine udaraca leti na sve strane. Ruke mu se kreću

42


savršenom preciznošću, svaki udarac šalje vreću naglo unazad. Zvuk udaraca je ritmičan i brz taptaptaptaptap.... „Devet sati dnevno je zaista previše, zar ne misliš? I sedam je mnogo a kamoli ovo“ kažem Pitu. Danas je prešao svoje uobičajeno vrijeme za treniranje i ne mogu da vjerujem da i dalje nastavlja. Čak i dok sam trenirala za Olimpijadu nikad nisam ovoliko dugo trenirala na dan, i iskreno Remingtonov raspored je zastrašujuć. Danas je završio sa vježbama za stomak i listove, gdje visi naopačke držeći se stopalima za šipku i zaljulja se koliko god može kako bi dohvatio rukama koljena. Sa strane gledajući, sve to izgleda kao mačji kašalj za njega. Odradio je i trbušnjake, sklekove, čučnjeve...penjao se na konopac koristeći samo jedno stopalo, prebacujući se s´vremena na vrijeme na drugo, okrećući se i njišući se dok ja pokušavam sve da ispratim očima. Posle toga je sparingovao sa partnerom u ringu i ako mu se partner izmori prije njega, što je danas bio slučaj, onda se Remington vrati na udaranje vreće dok ne postane potpuno mokar od znoja. „Voli da se maksimalno istroši“ Pit objašnjava dok nastavljamo da ga posmatramo „ako posle treninga ima i mrvu snage u sebi zamjeri Treneru kako ga nije dovoljno izmorio.“ Prođe još jedan sat prije nego što uspori i do trenutka kad trener Lup dune u pištaljku kako bi me pozvao da ga masiram, ja sam ta koja je mrtva umorna od vizuelnog stimulisanja gledajući Remingtona Tejta kako trenira. Svaki pokret mu je tako precizan i sirov da u mojim očima izgleda seksualno. Čak i samo u tenerci i majici kratkih rukava možeš vidjeti grčenje napregnutih mišića ispod mokre tkanine. A način na koji mu trenerka stoji nisko na kukovima čini da se moje grudi osjećaju teško i bolno.Kunem se da ne mogu ni da zamislim kakav će tek biti osjećaj ako ih ikada dodirne. Prikrivajući drhtavicu koja me obuzima, natjeram noge da se kreću i krenem prema klupi gdje me Remington čeka već skinute majice. Kapi znoja mu klize niz torzo i znam da je savršeno topao i da su mu mišići maksimalno istrošeni. Nema više glikogena u mišićima i glukoza će mu 43


biti tako niska da će svaki dio njega biti vreo. Ta pomisao me uzbuđuje. Životni san mi je da posvetim život sportskoj rehabilitaciji, ali sa ovim čovjekom se san pretvara u izazov. Ne samo zato što su mu mišići toliko veći i snažniji od mojih, nego zato što kad god dodirnem njegovu bronzanu kožu osjećam blagu nesvjesticu. Svaki dio moga tijela postaje svjestan njega. Mrzim kako gubim kontrolu u njegovoj blizini. Posmatram kako mu se mišići grče i opuštaju dok prolazi peškirom kroz mokru kosu, ostavljajući je još više razbarušenom i seksi. Na sebi imam patike i odjelo za trčanje na raskopčavanje, kako bi mi bilo lakše da se krećem oko njega i te plave oči mi odmjeravaju svaki dio tijela dok prilazim. Vidim da teško diše, na licu mu ni traga od osmjeha, dok se spušta na klupu i ja obilazim okolo kako bih mu stala iza leđa. Zastenje kad mu spustim ruke na rame i počnem jako da pritišćem. Varnice uzbuđenja zapršte nisko u mom stomaku na ovaj kontakt ali trudim se da sakrijem reakcije dok se fokusiram na njegov vrat, tricepse, bicepse. Dok stiskam i masiram pokušavam da ne odreagujem kao i svaka žena na grčenje njegovih mišića ispod prstiju. Radimo na svakom zglobu, pregibu, opuštajući ga, dok on povremeno pravi tihe zvuke koje podsjećaju na režanje. Pička mi se grči svaki put kad ga čujem i pokušavam da se opustim ali svaki put kad zareži stisnem se još jače i počnem da pulsiram. Mrzim kad mi se ovo desi. Čini se da me ništa ne uzbuđuje kao masiranje ovog čovjeka. Ali bar više nisam besposlena. Dišem uravnoteženo i polako dok mu radim na najnapetijim dijelovim, razbijajući čvorove na vratu i ramenima. Još uvjek teško diše kad završim, samo što sada nije jedini. Trener zazviždi „U redu, kreni na tuširanje. Vidimo se sutra u šest, budi spreman za borbu, A sada idi i pojedi cijelog prokletog vola.“ Remington me hvata za ruku i podiže u stojeći položaj i steže ruku refleksno dok mu plave oči sijaju i pita „Nema penjanja na mene danas?“ Treba mi momenat da se prisjetim našeg razgovora u avionu pa odgovaram „Ne još. Ali ne brini. Ukoliko nastaviš ovim tempom uskoro ćemo stići i do toga.“ 44


Smije se i zabacuje peškir oko vrata dok polazi prema tuševima i satima nakon toga shvatam da je vjerovatno pao nesvjest čim je dotakao krevet od umora. Ja sa druge strane, ne mogu oka da sklopim dok ležim širom otvorenih očiju. Već tri puta sam pritiskala i štipala svoj biceps otkako smo stigli i definitivno zaključila da njemu nema ni gram sala pa se pitam šta mu je značilo ono hmm...

Razmišljam o njegovim rukama na mom tricepsu, i plavim očima kako me posmatraju, i način na koji su njegove oči prelazile preko mene kad sam mu prilazila danas u teretani. O načinu na koji me zadirkuje i ne znam što mi sve to izaziva nervozu i čini da osjetim vrelu jezu po cijelom tijelu. Adrenalin će me ubiti ako nastavim ovako. Pokušavam da mislim o bilo čemu drugom ali noge su mi nemirne ispod prekrivača, i potreba da idem napolje i trčim je nesnošljiva. Želim da se izmorim do granice gdje neću više osjećati ove male trcne uzbuđenja kad god ugledam Remingtona Tejta. Iako sam poricala pred Melani da je tako, bila sam sigurna da me želi u krevetu ono prvo veče u Sijetlu. Ne znam samo šta se desilo u međuvremenu da me umjesto toga zaposlio. Ali to sam i željela, posao. Zar ne? Osim što je cijena koju moram da platim malo seksualnog mučenja i tenzije. Jaka stvar. Mogu ja to. S´ tom novom riješenošću zgrabim svoj iPod sa noćnog stočića i natjeram se da slušam muziku, pri tom preskačući svaku pjesmu koju mi je on puštao.

TRČANJE

„REMIIIIIIIIIII!! IZVEDITE REMIJA VEĆ JEDNOM!!!! REMIIIIIIIIIII!“ 45


Grupa žena iza mene pocjepaše grlo vrišteći. I shvatam da je nemoguće izbaciti iz glave čovjeka kad ga svi oko mene traže, dozivaju i pominju. Naročito kad mi tijelo vibrira zbog borbe koja treba da počne svakog časa. To je nevjerovatno poznat osjećaj, onaj koji tinja u meni dok sjedim među publikom u Podzemlju, čekajući Remingtona da uđe u ring. Kao da sam ja ta koja treba da se bori i tjelo mi je potpuno spremno za to. Krv mi divlja u venama, adrenalin čini da mi hormoni lude, dok mi je u glavi potpun mir. Noge su mi nepomične ispod sjedišta, kao i ruke, ali to je samo prividna varka. Priprema. Dok je spolja sve mirno u meni vatra divlja. Ovo je taj trenutak kad sve stane i miruje, tako da kad dođe vrijeme za eksploziju i otpuštanje energije to bude sa savršenom preciznošću. Čak i sada se sjećam savršenog čučnja prije nego što pištolj opali i trka može da krene, kad sve -i mislim sve- oživi na taj zvuk i krećem iz mirovanja u srčani sprint. Sada se čini da umjesto pucnja čekam da čujem njegovo ime dok ga najavljuju i kad konačno čujem „REMINGTON TEJT RIIIIIPTAAAAAJD!“ nalet uzbuđenja prostruji kroz mene a nemam gdje da trčim, nemam olakšanja koje dobijem kad krenem u sprint, postoji samo nevjerovatna, bolna potreba koja se hrani mojim hormonima i postaje sve snažnija i to je nešto što ne mogu da zaustavim. Podignem se na noge, kao što rade svi u prostoriji, ali to je sve što mogu da mu pružim dok posmatram kako osvaja borbu za borbom. Publika odmah počinje da divlja i sve u meni vibrira od uzbuđenja. I eto ga, san svake žene, dok se kreće lagano, sa bezobraznim osmjehom na licu, jamicama na obrazima, neposlušnom tamnom kosom, širokim grudima, sve na jednom mjestu-Remington Tejt. Od njegovog savršenstva pogađa me novi nalet podivljalih hormona. Postaje centar moje pažnje dok zurim u šorc koji mu visi nisko na kukovima. Centar. Mog. Svijeta.

46


Otkako sam prestala da se takmičim, moje tijelo nije cijelo u mišićima nego sam umjesto toga dobila obline, za koje nisam ni znala da ih mogu imati. Tijelo mi je i dalje čvrsto i zategnuto, ali sada imam veću guzu i grudi su mi se znatno popunile. Ali nikada prije ovog čovjeka nisam bila svjesnija svog tijela, svakog unutrašnjeg i spoljašnjeg dijela. Ne znam da li ću se ikada navići na taj osjećaj. Ne mogu da priznam sebi da nemam kontrolu kad mi je blizu, ni nad svojim tijelom , niti nad reakcijama koje postaju sve očiglednije kako vrijeme prolazi. Dovodi me do ludila. „A sada čuveni i ozloglašeni OVEN VILKS ´IRISH GRASSHOPPER´! „ Dok njegov crvenokosi protivnik ulazi u ring, Remingtonove plave oči prelaze preko gomile dok me ne ugleda. Oči nam se sreću i istog trena ostajem bez daha. Jamice mu se pojavljuju i formiraju tako divan osmjeh zbog kojeg mi elektricitet prolazi cijelim tijelom. Još uvjek se smješim kao budala kad se oglasi zvono zadržavajući dah jer borba počinje. Remington izgleda kao da se dosađuje dok njegov protivnik skače i kruži oko njega kao beba kengur. Brzo ga nokautira, kao i svakog sledećeg koji uđe u ring. Prema onome što mi je Pit rekao, samo će se osam finalista takmičiti u Njujorku a samo dvojica najboljih će se takmičiti u šesnaest manjih rundi, umjesto regularnih i dugih tri. Remigton trenutno dobija protivnika koji više liči na rvača nego na boksera. Trbušni mišići su mu mlitavi i glomazni a duplo je širi u rameni od njega. Nešto primitvno se budi u meni i istog trena sam na nogama i vrištim „NEEE!“ dok gledam kako čovjek kog su prozvali ´Butcher´ zadaje udarac Remiju posred grudnog koša. Toliko ga je jako udario da čujem kako mu izbija vazduh. Sve u meni se ledi od straha iako vidim da se brzo oporavlja i srce mi udara kao ludo. Grizem usnu dok posmatram kako zadaje nekoliko savršenih udaraca Butcher-u u stomak. Bori se s´ takvom lakoćom da često zaboravim da postoji protivnik jer mi oči ostaju zalijepljene samo za njega. Volim da posmatram te moćne noge, sa oblikovanim mišićima, kako balansira tijelo na njima, i kreće se tako snažno a ipak sa takvom lakoćom. Oduševljava me svako grčenje bicepsa, tricepsa, trbušnjaka, način na koji 47


se tetovaža vinove loze mota oko ruke i ramena, samo pokazuje koliko je savršeno definisan. „Uaaaa! UUAAAA!“ gomila počinje da vrišti, kad Remi primi još jedan udarac u predjeo grudi. Trgnem se kad mu sledeći udarac sleti na usnu. Zabacuje glavu unazad i vidim krv kako pršti na sve strane. „Ne...“ ponavljam tiho. Ponovo se ispravlja, vrati se na poziciju, dok jezikom dodiruje mjesto gdje mu je napukla usna. Ono što ne razumijem je zašto spušta gard. Čini se kao da se ne brani, čak se i Trener i Rajli zbunjeno mršte dok stoje u uglu ringa gledajući nastavak borbe. Remington nastavlja da zadaje odlične udarce ali neuobičajeno dozvoljavajući Butcher-u previše pristupa svom grudnom košu. Zbunjena sam i nestrpljiva da se borba završi, i sve što znam je da svaki udarac koji mu zada ovaj grozni čovjek ja osjetim u sebi kao probadanje nožem. Kad ga Butcher udari u rebra i Remi padne na koljena osjećam kao da umirem. „NEEEEEEEE!“ vrisak kao da je istrgnut iz mene. I kad me žena sa moje desne strane čuje, stavlja ruke na usta i vrišteći dobacuje „USTANI! USTANI REMI! UBIJ BOGA U NJEMU!“ Isprekidan dah olakšanja mi silazi sa usana kad stane na noge, obriše krv sa lica, pogleda u mom pravcu ali u tom trenutku primi još jedan udarac koji ga šalje unazad, na konopce. Nervi su mi pokidani do te mjere da na trenutak moram da spustim glavu i ne gledam više u njega. Bukvalno osjećam da mi gori grlo i ne mogu da progutam pljuvačku. Gledanje Remija kako prima udarce me čini bespomoćnom isto kao kad sam uništila koljeno jer ne mogu da uradim ništa povodom toga. Nemoć me ubija. Imam izgarajuću želju da se popnem u ring i prebijem tog jebenog debelog idiota ili da pobjegnem odavde. Ali umjesto toga samo sjedim ovde i osjećam se užasno. 48


Odjednom, uobičajeno skandiranje počinje „REMI...REMI...REMI...“ Nešto se desilo dok nisam gledala jer haos se prolomi kroz Podzemlje i ljudi počinju da vrište „TAKO JEEE! REMI, REMI, REMI.“ Spikerov glas odzvanja kroz zvučnike „Naš pobjednik, dame i gospodo. Riptajd! RIIIIIIPTAAAJD! Dame vrištite iz sveg glasa za našeg lošeg, najlošijeg momka kojeg je ovaj ring vidio!“ Iznenađeno podignem glavu i oči mi polete ka ringu. Debelog odvratnog čovjeka koji se borio sa njim odnose na nosilima hitne pomoći, jer se čini da mu je Remington polomio nekoliko rebara. Ali i mog divno čovjeka odvode iz ringa. Jer izgleda da je i sam teže povrijeđen. Šta se, dođavola upravo dogodilo?! Guram se kroz gomilu najbrže što mogu i krećem prema bekstejdžu, dok mi srce ludo tuče u grudima i tijelo mi je malaksalo od straha. Zapazim trenera kako se vatreno raspravlja sa Rajlijem o tome kako se ´kučkin sin igra sa vatrom´ i kad me obojica primjete, trener se okrene u suprotnom smjeru dok mi Rajli prstom pokazuje da se popnem na sprat i baci mi ključ od Remijeve hotelske sobe. Hvatam ga i krećem ka hotelu koji je, hvala Bogu, odmah iza ugla. Nađem Remingtona kako sjedi na klupi u dnu kreveta, njegova gusta, crna kosa štrči na sve strane, disanja još uvjek neravnomjernog i odmah osjetim olakšanje kad mu ugledam lenji osmjeh na licu, onaj osmjeh koji pokazuje samo jednu smijavicu. „Je l´ ti se svidjela borba?“ pita glasa grubog od dehidratacije. Ne mogu da kažem ne, ali ne mogu reći ni da, jer ne mogu da shvatim zašto je to toliko teško iskustvo za mene. Pa kažem „Poslednjem protivniku si polomio rebra“

49


Jedna oblikovana, crna obrva se podigne nagore, dok otpija i poslednji gutljaj energetskog pića i baca flašu na pod. „Da li si zabrinuta za njega ili mene?“ „Za njega, jer je on taj koji sutra neće moći stati na noge.“ Kažem to pokušavajući da se našalim ali nema ni traga njegovom osmjehu. Sami smo. I odjednom, svaki dio mog tijela postaje svjestan toga. Nesigurnim, drhtavim rukama istisnem malo melema na prst dok se spuštam na koljena između njegovih nogu i nanosim mu ga polako na rasječenu usnu. „Za tebe“ šapućem „brinem samo za tebe.“ Postajem svjesna njegovog ubrzanog disanja, toliko sam mu blizu da mislim da sam upravo udahnula vazduh koji silazi sa njegovih usana. Njegov miris me preplavljuje. Miriše tako dobro, muževno i čisto i ne mogu zaustaviti svoju reakciju na njega. Vrti mi se u glavi. Zamišljam kako saginjem glavu do njegovog vrata i prelazim jezikom preko svake kapi znoja koju vidim. Ljuteći se na sebe zbog ovakvih misli, zatvorim bočicu sa melemom, ali ostajem na koljenima razmišljajući da počnem masažu na nogama kad sam već ovde. „Sjebao sam desno rame, Bruk“ Grub način na koji mi izgovara ime ima jak efekat na mene, ali prikrivam to tobože iznerviranim uzdahom „Sa buldožderom poput tebe znala sam da je previše očekivati da će noć završiti sa samo rasječenom usnom.“ „Hoćeš li doći da ga popraviš?“ „Naravno. Neko mora.“ Ustanem, pa se smjestim iza njega na krevetu i počnem da mu masiram ramena. Više nisam iznenađena zbog načina na koji moje tijelo reaguje kad god ga dodirnem. Jednostavno zatvorim oči i 50


dozvolim sebi da uživam u osjećaju dok pokušavam da mu opustim mišić ali napetost u njegovom tijelu je gora nego ikad. Pritisnem jače i prošapućem „Taj ružni gad te je dobro sredio ovde. Ustvari, imao je nekoliko dobrih udaraca. Da li te boli?“ „Ne.“ Mislim da čujem nagovještaj zabavljenosti u njegovom glasu, ali nisam sigurna. Fokusiram se na razbijanje čvorova i znam da ga sigurno boli. „Utrljaću eterično ulje ovde pa ćemo odraditi hladnu terapiju.“ Sjedi savršeno mirno dok mu utrljavam ulje u kožu i kad provirim u njegovo lice sa strane vidim da su mu oči čvrsto zatvorene. „Boli li?“ prošapućem. „Ne.“ „Stalno govoriš ne, ali ovaj put znam da boli.“ „Postoje i drugi dijelovi mene koji bole mnogo više.“ „Šta dođavola?!“ vrata glavne spavaće sobe se naglo otvaraju uz tresak i Pit ulazi unutra, ljući nego što sam ikad ovog nježnog čovjeka do sad vidjela. Njegov dječački izgled se odjednom čini mnogo grubljim dok mu kosa štrči na sve strane „ŠTA.DO.ĐAVOLA?!“ ponavlja. Remingtonovo tijelo se ukrućuje ispod mojih ruku. „Trener je poludio“ Rajli dodaje dok ulazi za Pitom, čak i uvjek opušteni Rajli izgleda bijesno večeras. „Ono što nas sve zanima je zašto si dozvolio da ti ispraši dupe?!“ Neobična atmosfera nastaje u prostoriji i moja se ruka na njegovim ramenima zaustavlja. „Jesi li mu namjerno dozvolio da te udari?“- Rajli ga bijesno gleda dok ovo pita. Remington ne odgovara. Ali tijelo mu se ispravlja pod tenzijom.

51


„Potrebno ti je da jebeš?“ Pit se dere „DA LI JE?“ Cijela unutrašnjost mi se grči i znam da ne želim biti u istoj prostoriji sa njima dok prave planove koga će Remington da povali. Pa mrmljam, više za sebe, jer niko i ne obraća pažnju na mene, nešto o tome kako idem da pomognem Dajani oko spremanja obroka i izađem iz sobe. Dok se udaljavam niz hodnik, čujem Pita ponovo „Čovječe, ne možeš im dopustiti da ti to rade samo kako bi osjetio njene ruke svuda po sebi. Vidi, možemo da angažujemo neke djevojke. Šta god da radiš, ti ne možeš da igraš te proklete igre kao normalni ljudi. Samo se mučiš, Rem, to što radiš sa njom je opasno.“ Skoro sam se potpuno zaustavila i pluća su mi se zaledila. Da li to oni pričaju o meni? „Kladio si se u sav svoj novac ove godine, zar si zaboravio?- Pit dodaje. „Moraš da pobjediš Škorpiona bez obzira na sve. A to uključuje i nju.“ Remingtonov glas je tiši nego njihov ali i dalje čujem to tiho upozoravajuće režanje „Škorpion je mrtav čovjek i zato odjebi!“ „Plaćaš nas da bismo spriječili ovakva sranja Remi.“ Pit se suprotstavlja što još više razbjesni Remingtona. „Imam.Sve.Pod.Kontrolom.“ Tišina koja uslijedi nakon tog smrtonosnog šapata me potakne da se pokrenem i odlazim do kuhinje gdje nalazim Dajanu kako vadi omanju pečenu ćurku iz rerne. Miris ruzmarina i limuna čini da mi voda krene na usta, ali ne smiruje moje poludjelo srce. „Zbog čega ti momci toliko galame?“ Dajana pita mršteći se dok dekoriše gotovi obrok koji odbija da izgleda onako kako ona želi. „Remi je primio nekoliko udaraca večeras.“ Kažem, jer to je ono što se desilo. Zar ne? Dajana odmahuje glavom smiješeći se za sebe.

52


„Kunem se da taj čovjek ima najcrvenije dugme za samouništenje od bilo koje osobe koju sam upoznala.“ Zaćuti kad se vrata iza mene naglo otvore, velika ruka me uhvati za lakat i okrene prema sebi „Hoćeš li na trčanje sa mnom?“ Remingtonove ledeno plave oči trenutno gore dok osjećam frustraciju kojom odiše. Izgleda da je na ivici strpljenja i prijeteće. „Moraš da jedeš Remi“ Dajana mu govori kao opominje malo dijete. Cereći se uzima flašu mlijeka sa šanka , naginje je na usta i otpija dok skoro sav sadržaj ne završi u njegovom stomaku. Zatim je sa treskom spušta nazad, brišući zadnjim dijelom šake usta i kaže „Hvala na večeri“ a onda podiže obrvu i čekajući na moj odgovor pita „Bruk?“ Drhtavica prostruji kroz mene. Ne sviđa mi se što moje ime sa njegovih usana zvuči tako seksi. Kao romantični porno film. Mršteći se zbog svoje reakcije, spustim pogled na njegove grudi i pitam se da li je pametno da radi bilo šta osim hladne terapije. Ali osjetim da testiranje njegovih granica danas nije u opciji. „Kako se osjećaš?“ pitam proučavajći ga. „Spremno za trčanje“ posmatra me pažljivo „Ti?“ Oklevam, jer samo neko ko redovno trči zna da je trčanje u paru velika stvar. Veoma.Velika.Stvar. Naročito kad ste navikli da trenirate sami. Kao šro je Remington. I osim sa Melani, ni ja nikad ne trčim sa nekim. Trčanje je nešto što radim za sebe. Vrijeme za razmišljanje. Fokusiranje. Ali ipak klimam glavom. Mislim da mu je stvarno potrebno da pristanem, a mislim da je i meni. „Sačekaj samo da obujem patike i stavim protezu.“

53


Deset minuta kasnije, trčimo niz najbližu stazu, koja je ustvari zavijeni, prašnjavi put prošaran sa nekoliko stabala i srećom dobro osvjetljen. Remington ima kapuljaču nisko na glavi dok udara rukama po vazduhu u bokserskom stilu dok ja samo uživam u noćnom povjetarcu pokušavajući da pratim njegov ritam. Na sebi imam kratki šorc i sportsku majicu kratkih rukava, omiljeni par patika, dok Remington ima Reebook patike za trčanje koje se veoma razlikuju od dubokih patika koje nosi u ringu. „Gdje su sada Pit i Rajli??“ „Negdje napolju traže kurve.“ „Za tebe?“ Nastavlja da udara vazduh i odgovara „Možda. Koga je briga.“ Užasno sam razočarana i izgubila sam volju posle samo pola sata trčanja, jedva dišem i znojim se uprkos svježem noćnom vazduhu. Zaustavljam se spuštajući ruke na koljena i pokažem mu rukama da nastavi „ Nastavi, samo da dođem do daha, uhvatio me je grč.“ Staje pored mene dok nastavlja da trči u mjestu da mu se tijelo ne bi ohladilo, vadeći energetski gel u tubi iz džepa. Pruža mi ga i prilazi mi toliko blizu da osjetim njegov miris. Miris sapuna i znoja i čistog Remingtona Tejta. Zavrti mi se blago u glavi. Možda grčenje u utrobi koje osjećam nisu obični bolovi nego prejaka fizička reakcija svaki put kad se samo očeše od mene. Vrati se malo unazad i nastavlja da boksa u prazno dok gleda kako usnama obuhvatam tubu i istišćem gel na jezik. Krv mi divlja u venama i ima nešto nevjerovatno intimno u načinu na koji njegove plave oči prate kako ližem gel sa tube koju je on koristio. Staje u mjestu. Teško diše. „Je li išta ostalo?“ pita. Automatski je vadim iz usta i pružim njemu, i kad je obuhvati usnama na isti način na koji sam i ja to radila bradavice su mi čvršće od dijamanata. I ne mogu da mislim ni na šta drugo osim na to da liže mjesto gdje sam i sama lizala. Zadrhtim nekontrolisano zbog želje ,da pređem jezikom preko

54


posjekotine na njegovoj donjoj usni, izvadim mu tubu gela iz usna i pritisnem usne na njegove, tako da sam ja jedina stvar koju liže. „Jesu li Pit i Rajli bili upravu kad su rekli da si svjesno dozvolio da te udari?“ Kad ne odgovori, sjetim se dugmeta za uništenje, koje je Dajana pomenula i briga mi se udvostruči. „Remi, nekad slomiš nešto i nikad više ne bude isto. Nikad ne bude isto.“ Naglasim a onda skrenem pogled na ulicu i auta koja prolaze, iz straha da će primjetiti emociju u mom glasu. Zbog njega sam na ivici i moram da se saberem. „Žao mi je zbog tvog koljena.“ Kaže tiho, bacajući pakovanje gela u kantu za smeće i nastavljajući da udara vazduh pa nastavljamo laganim tempom. „Nije upitanju moje koljeno. Stvar je u tome da ne smiješ svoje tijelo uzimati zdravo za gotovo. Nemoj nikad da pustiš da te neko povrijedi Remi. Nemoj to da dozvoliš. Odmahuje glavom, spuštajući obrve nisko preko očiju bacajući pogled ka meni sa strane. „Nisam Bruk. Samo ih puštam da priđu bliže kako bih mogao da ih sjebem. Male žrtve po cijenu pobjede. Dajem im lažno uvjerenje da mogu da me savladaju tako što ih pustim da me udare par puta, a kad im to udari u glavu, da sam laka meta- da nisam onakav kakav su čuli da sam- i kad ih opije činjenica koliko lako savlađuju Remingtona Tejta –ja napadam.“ „U redu. To mi se već više sviđa.“ Trčimo još nekih pola sata, prešli smo skoro deset kilometara i ja dahćem kao neka matora kučka koja je upravo oštenila dvanaest malih štenića. Ponos mi je povrijeđen kao i moje ozlijeđeno koljeno „Odustajem, biću tako bolna i osjetljiva sutra, radije bih sada pošla u krevet nego da kasnije moraš da me nosiš.“ „Ne bi mi smetalo“ kaže, sa neodoljivim kikotom, a onda isteže vrat na lijevu pa desnu stranu i kreće za mnom. 55


U liftu hotela nekoliko ljudi uđe zajedno sa nama i Remington povuče svoju kapuljaču niže preko glave, dok spušta glavu i zabavljeno primjećujem da to radi kako ga niko ne bi prepoznao. Mladi par nam dobacuje iz lobija da ´zadržimo vrata´ i pritisnem dugme za pauziranje dok i oni ne uđu u lift. Srce mi naglo preskoči u grudim kad osjetim Remingtonovu ruku na svom kuku kako me vuče unazad prema sebi. A onda umirem, jer spušta glavu blago nagnutu prema meni i osjetim kako duboko udiše. O Bože, on udiše moj miris. Pičkica mi se grči. Potreba da se okrenem i zagnjurim glavu u njegovom vratu i oližem mu vlažnu kožu me čini ludom. „Osjećaš li se bolje?“ pitam, blago se okrenuvši prema njemu. „Aha“ odgovara dok spušta glavu još niže i osjetim na slepoočnici njegov vreo dah. „Ti?“ Drogirana sam njegovim mirisom pa samo klimnem glavom. Ruka na kuku me stegne i od tog pokreta cijela utroba mi se bolno zgrči i blago zacvilim. Čim stignem u svoju sobu odlazim pod hladan tuš. Zubi mi se sudaraju od hladnoće ali tijelo mi iznutra i dalje gori zbog njega. Njega. Kad legnem u krevet, Dajana tiho promrmlja ´ćao´ i nastavi čitati knjigu sa receptima dok ja samo odgovaram sa laku noć, zatvaram oči i pravim se da mi cijelo tijelo ne gori. Ali toliko sam ga željna, vrtim se nemirno ispod pokrivača, dok se prisjećam šta mu je Pit rekao. Progone me njegove pune usne, omotane oko tube, dok njegov jezik istišće ostatak gela. Zamišljam kako bi bilo da su njegove usne ispod mog jezika, kako mi nježno sisa jezik, i od te pomisli vlaga mi se skuplja između nogu. Očajna sam za olakšanjem zbog ovolike seksualne tenzije izmedju nas, divljanja hormona. Njegovo lice, njegov miris me izluđuju. Znam da mi je klijent, ali osjećam kao da mi je i prijatelj. I moram da ga dodirnem. Znam

56


da ne mogu da ga poljubim direktno u te pune usne ali mogu bar da ga izmasiram. Mišići su mu sigurno još uvjeki topli od našeg zajedničkog trčanja a tijelo mu je pod pritiskom zbog večerašnje borbe. Toliko žudim da ga dodirnem kao da sam zavisnik. Prije nego što mogu dobro da razmislim šta radim, ustajem, oblačim plišanu trenerku, odlazim do njegove sobe i zakucam na vrata. Nemam pojma šta ću mu reći. Znam samo to da neću oka sklopiti dok ga ne vidim i ponudim da uradimo terapiju ledom bar na povrijeđenom ramenu. Ili da mu utrljam umirujuće ulje u kožu. Ni sama ne znam šta više. Zašto me je pitao da idem na trčanje sa njim? Zašto je Pit rekao da je namjerno dopustio da bude povrijeđen samo kako bi ga još više dodirivala? Da li zaista toliko želi moj dodir? Rajli otvara vrata i iza njega vidim ženu u providnom vešu kako zanosno pleše na stolu u sred dnevne sobe a neki ženski glas iz sobe kaže ˝ptičica nam je rekla da hoćeš da se igraš sa nama Remi...˝ „Izvoli“ Rajli pita, dok zurim kao idiot, naravno, ovo su kurve sa kojima će.... spustim glavu i izbezumljeno razmišljam šta da kažem. „Da nisam ostavila svoj tel...o sranje, evo ga!“ pogledam u mobilni u svojoj ruci i zakolutam očima u smislu ´baš sam luda´. Što i jesam. Sranje, zaista, zaista jesam luda. „Nebitno. Laku noć Rajli.“ Dok se okrećem da odem čujem Remingtonov duboki glas „Ko je to?“

57


Potrčim u svoju sobu i zatvorim vrata, osjećajući se mrtvo iznutra. Ovog puta kad legnem u krevet nema ni traga od prethodnog seksualnog uzbuđenja ali i dalje ne mogu da zaspim. Jer žena koju u mojoj glavi Remington sada ljubi strastveno tim svojim punim usnama, žena koja liže posjekotinu na donjoj usni, nažalost, nisam ja.

***

Remington danas trenira na način na koji je trener želio da se juče borio u ringu. Nokautirao je svoja dva partnera za sparing, i samo razbjesnio trenera dodatno. „To su ti bili partneri za sparingovanje Remi, i kad bi prestao svakog da nokautiraš ostao bi neko sa kim možeš trenitati. Ali sada nemamo nikoga.“ „Onda prestani da mi šalješ sve same pičkice treneru“ dobaci iz ringa „Pošalji mi Rajlija“ „Kako da ne, ne bi se popeo gore čak ni da je suicidan. Potreban nam je pri svjesti sutra.“ „Hej, ja znam da sparingujem.“ Kažem Rajliju sa mjesta s´ kog posmatram trening. Njegova plava glava se okrene u mom pravcu i odjednom izgleda impresionirano. „Ne reci mi da si se upravo ponudila da se popneš u ring sa njim.“ „Naravno da jesam. Mogui da ga naučim par pokreta.“ Hvalim se ali ustvari samo želim priliku da udarim Remingtona bar jednom zato što je tolika muška kurva, zbog koje mi je glava u oblacima i danju i noću. I za lizanje tube odmah posle mene.Kakav kurcoglavi kurvin sin.

58


„U redu Remi, imam nešto za tebe.“ Rajli ga obavještava, tapšući rukama kako bi mu privukao pažnju. „Znam zasigurno da ovog partnera neće nokautirati treneru“ smije se i pokazuje prstom na mene. Remi diže glavu i baca štitnike na pod dok me gleda kako se penjem u ring u uskom jednodjelnom, crnom sportskom kostimu. Njegove oči me gutaju, kao i uvjek. Pravi je muškarac, ne može da odoli a da me ne odmjeri svaki put kad mu prilazim.Ali kad mu priđem bliže, oči mu zabavljeno zablistaju, smiješi se, što samo potpaljuje moju iritaciju. Danas je promjenljivog raspoloženja, primjećujem, ali i moja razdražljivost raste. Ni kafa nije mogla da me pokrene jutros ali znam da ovo sigurno hoće. Čak i da izgubim, sve što želim je da sparingujem sa nekim. „Ne smješkaj se tako, mogu da te nokautiram.“ Upozoravam ga. „Ovo nije kikboks. Hoćeš li početi i da ujedaš?“ Zamahnem nogom visoko u kikbokserskom stil, što on blokira nježno rukom, i podigne obrvu. Pokušam još jednom, ali me opet blokira, i onda primjetim da stoji u centru ringa dok ja obilazim oko njega. Znam da što se tiče snage nemam nikakve šanse, ali moj plan je da mu se zavrti u glavi i da ga onda oborim. Rajli taj pokret zove ´mahanjem´. Fora je da kružiš oko protivnika, saginješ se i ispravljaš kako bi ga izmorio. Izgleda da ga sve ovo jako zabavlja, pa zamahnem da ga udarim. Lako ga blokira , a onda mi spusti ruku dole. „Ne“ opominje me tiho, i savija svoje prste oko moje šake kako bi me naučio kako da ih pravilno stavim. Kad udaraš moraš da postaviš obe podlaktice na istu visinu, i ispravljaš zglob kad pružaš ruku napred. Zglob ne smije da ti bude labav, drži ga čvrsto. Sada podigni ruke da zaštitiš lice, stegni zglobove, i kad pružaš ruku da zadaš udarac uvrni je pod istim uglom kao i zglob tako da obe osjećaš kao da je jedno. Pokušaj.“ Pokušam i on klimne glavom. „Sad postavi drugu ruku u gard.“

59


Držim jednu ruku savijenu blizu lica, dok drugom napadam iznova i iznova i shvatam da on svo vrijeme samo blokira moje udarce ali ne napada i sam. Adrenalin struji kroz mene, ne znam da li je zbog ove lažne borbe ili zbog tih plavih očiju fokusiranih na mene, ali osjećam se snažno i naoštreno. „Pokaži mi neki pokret koji ne znam“ kažem zadihano, uživajući u ovom osjećaju. Pruža ruke i hvata obe moje stavljajući ih zaštitnički preko mog lica „U redu, hajde da odradimo napad jedan na jedan. Uvjek pokrivaj lice šakama, grudi rukama, čak i dok napadaš. Prvo zamahni lijevom,“objašnjava povlačeći mi ruku prema svojoj vilici- „zatim prebaciš ravnotežu na drugu nogu kako bi zadala jači udarac sa desne strane. Za ovo moraš da imaš dobar balans na nogama. Vučeš snagu iz centra, kako bi zadala udarac“ –govori pokazujući prstom od mog stomaka, preko ruke, do šake- „i fokusiraš svu snagu u zglobove šake.“ Pokazuje mi vizuelno to što objašnjava, i zbog njegovih pokreta mi se slivaju kapi znoja između grudi. Probam i ja. Udarim lijevom rukom, prebacim ravnotežu na drugu nogu a onda jače zamahnem desnom. Oči mu oduševljeno svjetlucaju. „Pokušaj ponovo. Ciljaj na neko drugo mjesto sledećim udarcem.“ Staje u položaj, ruku spremnih da blokira moj napad. Prateći njegova uputstva, zamahnem desnom rukom i udaram u njegovu lijevu šaku, lako me blokira, zatim zamjenim ruke i udaram ga jače sledećim zamahom. Udarci su mi precizni ali mislim da treba da koristim više snage kada ih dostavljam. „Sad dupli udarac lijevom rukom.“ Kaže, dok podiže ruku da uhvati moj udarac. „Sada desnom.“ I ovaj put uspjevam da ga udarim, pa odlučim da ga iznenadim jačim potezom i udaram ga u stomak, koji se automatski grči a ja osjetim jak bol u zglobu. Izgleda iznenađeno što sam uopšte uspjela da dođem do njega 60


„Tako sam dobra.“ Izazivam ga dok pravim korak unazad, i zaigrano plazim jezik. Propušta taj potez jer ne skida oči sa mojih grudi koje skaču gore dole „Zaista dobra.“ Govori, vraćajući se u položaj. Utroba mi se topi od njegovog mračnog pogleda, i odlučujem da je ovaj trenutak, dok je zauzet gledanjem mojih djevojaka, pravi da ga oborim s´ nogu. Zamahnem onako kako sam naučila na časovima samoodbrane i umjesto da ga oborim, udaram u njegovu patiku na nozi kojom me blokira. Nezamisliv bol mi udara u zglob. Brzo me hvata za ruku i uspravlja, dok mu obrve oblikuje lice u iznerviranu grimasu. „Šta je to bilo?!“ Mrštim se zbunjeno. „Trebalo je da padneš.“ Posmatra me bezizražajno. „Šališ se, zar ne?“ „Obarala sam mnogo teže ljude od tebe!“ „Prije ćeš oboriti drvo Bruk, nego Remija.“ Rajli viče. „Pa, vidim to sad.“ Mrmljam dok stavljam ruke oko usta i proderem se „Hvala na upozorenje Rajli!“ Psujući sebi u bradu, Remi me drži za ruku, dok poskakujem na jednoj nozi ka uglu ringa, gdje sjeda na stolicu, i zbog toga što ima samo jedna, spušta me na svoje krilo kako bi pogledao povredu. „Sjebala si članak, nisi li?“ pita i prvi put ga čujem da mi se obraća tako iznervirano. Iznervirano sa mnom. „Samo sam pogrešno prebacila svu težinu u zglob.“ Nevoljno priznam. „Zašto si me udarila? Ljuta si na mene?“ Pogledam ga mrko. „Zašto bih bila ljuta na tebe?“ Očima me gleda ispitivački i izgleda zastrašujuće i jako iznervirano. „Ti kaži meni.“

61


Spuštajući glavu, počnem da zagledam bolni članak, odbijajući da bilo kome osim Melani, otvorim dušu. „Hej , možemo li dobiti malo vode ovde?“ prodere se, nota frustriranosti se osjeti u njegovom glasu. Rajli donese sportsko energetsko piće, i flašu obične vode i spusti ih pored naših stopala. „Završavamo za danas.“ Obavješava nas i zvučeći zabrinuto pita „Jesi li dobro, Bruk?“ „Krasno. Javi mi se i sutra. Jedva čekam da ponovo uđem u ring sa ovim tipom ovde.“ Rajli se smije, ali Remington i ne obraća pažnju na njega. Grudi su mu natopljene znojem, glava spuštena dok posmatra moj članak, palcem pritikajući oko povrjede. „ Da li ovo boli, Bruk?“ Mislim da je stvarno zabrinut. Grlo mi se steže od iznenadnog nježnog načina na koji mi se obraća. Kao kad padnete i ništa vas ne boli ali plačete jer se osjećate poniženo. Ali pala sam i gore pred cijelim svijetom i voljela bih da nisam ni tada tako jako plakala, kao što se sada molim da ne popustim pred ovim snažnim čovjekom. Umjesto toga, pružim ruku da ispitam članak ali on ne pomjera svoju, i odjednom prsti nam se prepliću oko moje noge, i sve o čemu mogu da mislim je osjećaj njegovih prstiju na svojoj koži. „Težak si čitavu tonu.“ Požalim se, kao da je njegova greška što sam ja idiot. „Da si malo lakši, mogla sam te oboriti. Čak sam i svog intruktora uspjevala oboriti.“ Pogleda me mršteći me „Šta da ti kažem?“ „Da ti je žao? Ako ništa zbog mog porijeđenog ponosa?“ Odmahuje glavom, očigledno još uvjek iziritiran, dok se smijem sarkastično i saginjem se da dohvatim energetsko piće i odvrćem čep.

62


Oči mu padaju na moje usne dok pijem, i odjednom, nepogrešivo, mogu da osjetim nešto tvrdo ispod svoje guze. Dok mi se hladna tečnost sliva niz grlo, shvatam koliko mi tijelo gori i postaje sve vrelije. „Mogu li i ja da dobijem malo?“ pita promuklim glasom pokazujući na flašu. Kad potvrdno klimnem, uzima je iz moje ruke i naginje na svoje usne. Hormoni mi divljaju od tog prizora. Usne su mu, ponovo, na istom mjestu gdje su moje trenucima prije bile. Adamova jabučica mu se pomjera dok guta, a kad završi, spušta flašu i pruža mi je dok mu na usnama ostaje vlažan trag. Munje sijevaju kroz moje vene. Zapanjena sam načinom na koji mu oči potamne, i načina na koji me gleda, bez traga osmjeha na licu. Automatski pokušavam da prikrijem svoju reakciju uzimajući još jedan gutljaj, ali gleda me previše intenzivno da bi mi pošlo za rukom. Gledam u njegove pune, crvene usne. Pukotinu koja počinje da zarasta, ista ona koju želim da liznem.Ubija me bolno iščekivanje. Na njegovom sam krilu i dok mu se ruka mota oko mog struka, shvatam da mu nikad nisam bila ovoliko blizu. Dovoljno blizu da mogu da ga dotaknem, poljubim i omotam cjelo svoje tjelo oko njega. U isto vrijeme umirem i letim, jer jednostavno ne mogu da se pravim više kako ovo nije velika stvar. Želim ga, toliko ga želim da ne mogu da razmišljam razumno .Zaista jeste velika stvar. Nikada se nisam ovako osjećala. Znam da je ludo i da se vjerovatno nikad neće desiti, da se ne smije desiti, ali ne mogu protiv sebe. Za mene je nedostižan kao i Olimpijada, iako žudim za tim cjelim svojim bićem. Prezirem pomisao da su njegove ruke bile na jednoj ili možda čak i dvije žene prije samo 24 sata unazad, dok sam umirala od želje da to budem ja. Uznemirivši se nanovo zbog tih misli, pokušam da ustanem pažljivo i on mi uzima Gatorade, spusti sa strane, a zatim uzima dva peškira iz korpe i

63


stavlja jedan sebi oko vrata a drugi oko meni, svo vrijeme pridržavajući me oko struka. „Pomoći ću ti da staviš led na to“. Spusti me sa ringa kao da sam laka kao pero, naslanjam se na njega i spustim mu ruku oko uskog struka dok hodamo. „Mogu i sama.“-uporna sam. „Prestani da se prepireš.“ -on kaže. U liftu me drži blizu sebe, glave savijene prema meni i osjećam njegov dah na slepoočnici. Bolno sam svjesna koliko je ogroman naspram mene, kao i njegovih prstiju raširenih preko mog struka i njegovog daha blizu mog uveta. Zagolica me svaki put kada izdahne vazduh i toliko je blizu da bi mu se usne očešale od moje uvo kada bi progovorio. Odjednom čujem njegov duboki uzdah od čega počinjem da pulsiram između nogu i bolno želim da se okrenem ,spustim nos na njegovu kožu i udahnem njegov miris punim plućima, ali naravno da ne mogu da to uradim. Prati me u moju sobu, dok sam ja pod takvim pritiskom da moj mozak ne može da smisli ni jednu temu kojom bih prekinula nastalu tenziju koja nas okružuje. „Hej, čovječe da li si spreman za borbu?“ pita ga fan koga srećemo dok izlazimo iz lifta. Remington mu se široko osmjehuje, potvrdnim klimanjem glave okreće se i spušta glavu prema mom uvetu.“Ključ.“ kaže šapatom zbog koga se naježim. Dajana nije unutra i znam da mu vjerovatno pravi obilnu večeru. Spusti me na ivicu drugog po redu kreveta, za koji shvatam da zaključuje da je moj jer na drugom imaju slike dvoje Dajanine djece i grabi metalnu posudu. “Donijeću led.“ „U redu je Remi, uradiću to sama kasnije...“

64


Vrata se zatvaraju za njim prije nego što uspijem završiti rečenicu i izdahnem dok se saginjem da provjerim kolika mi je šteta na članku.Vraća se bez kucanja i trznem se kad naglo zalupi vratima. Čujem puštanje vode u kupatilu, a onda je ponovo ispred mene izgledajući zastrašujuće ogromno u mojoj hotelskoj sobi, dok spušta posudu s ledom na tepih. Klekne pored mog stopala i sam pogled na to moćno tjelo i spuštenu tamnu glavu kako se saginje da bi se pobrinuo za moju povredu, izaziva da želja prostruji kroz mene takvom silom da počinjem da zurim u led i poželim da zagnjurim svoju glavu unutra. Skida mi patiku i čarapu zatim mi podiže nežno nogu i stavlja mi stopalo u led. „Kad ti izliječimo nogu pokazaću ti kako da me nokautiraš“-šapuće. Kad shvati da ne odgovaram,jer sam potpuno izgubljena zbog njegovog dodira, podigne glavu i pogleda me toplim pogledom.“Hladno?“ Iako mi je ostatak tijela sve samo ne hladan, osjećam kako mi se prsti grče od hladnoće. “Da.“ Dok mi gura stopalo dublje, cjelo tijelo mi se ukoči od smrzavanja. Pauzira pitajući “Još vode?“ Odmahnem glavom i gurnem stopalo do kraja misleći bez bola nema napretka. Pluća mi se stežu dok se tijelo bori protiv šoka. „O, sranje“ Primjećuje moju grimasu i naglo mi vadi stopalo iz posude a onda me šokira stavljajući ga onako led ledeno na svoj stomak da ga ugrije. Osjećam kako mu se trbušnjaci grče ispod mojih prstiju dok me gleda tako intenzivno da osjećam kako se gušim. Kao da me udari struja. Velika topla, žuljevita ruka mi je omotana oko članka i drži čvrsto stopalo pritisnuto na mjesto, na taj način dajući mi do znanja da ne želi da ga odmaknem. Sve bih dala da su mi ruke na tom mjestu, umjesto stopala, i da osjetim kako se grči ispod mojih prstiju. Utrnulost je potpuno prestala.

65


„Nisam znala da radiš pedikir Remi“ -kažem i ne mogu da shvatim zašto zvučim toliko zadihano. „Da, to mi je jedan od fetiša“. Uputi mi lenji osmjeh kojim mi jasno daje do znanja da se šali a onda pruži ruku u posudu i izvadi jednu kockicu leda. Nježno je spušta na moj članak prevlačeći je preko osjetljive kože i pažljivo posmatrajući šta radi. Odskačem od kreveta zbog kombinacije njegovog dodira i hladnoće leda. Srce počinje da mi udara ludo. Bože, ovaj čovjek ... počinje polako da mi pomjera stopalo po svom stomaku istovremeno kružeći palcem po mojoj koži dok kocka leda nastavlja da se topi na bolnom mjestu. Osjećam peckanje u stomaku i plašim se da će se u svakom trenutku proširiti na cjelo moje tjelo. Glas mi drhti kao i ostatak mene „Da li radiš i manikir?“ Pogleda me i srce mi preskače zbog efekta koji te plave oči imaju na mene. „Pusti me da odradim tvoje stopalo, a onda ću i ostatak tebe.“ Stomak mi se grči dok izgovara tu rečenicu sa lenjim osmjehom. Svaki mišić u mojoj pički se grči dok se led topi i vatra se budi u meni. Zaneseno posmatra kako led prelazi i topi se na mojoj blijedoj koži dok se oko nas širi elektricitet. Bespomoćno prevlačim stopalo preko njegovog stomaka, osjećajući svaki mišić pojedinačno. Pogleda me i njegov nevjerovatno intenzivan pogled me ostavlja bez daha. „Bolje?“- šapuće, podižući svoje tamne obrve i ne mogu da vjerujem kakav efekat na mene ima njegov glas, dodir, njegov miris... Kako drugo biće može da ima toliku moć nadamnom. Ne mogu da odustanem od njega. Ne. Mogu. Da. 66


Odustanem. Podsjećam sebe da kad želiš muškarca imaš kontrolu nad tim koliko ćeš da mu pružiš. Kontrolu koliko ćeš mu dozvoliti da uzme. Ne mogu da izbacim iz glave sliku njega i mene zajedno. Mene kako mu cjepam odjeću, bacajući se na njega. Počinjem da pulsiram na samu pomisao njegovih usana na mojim, dok padamo u krevet. Zbog njega se osjećam kao tinejdžerka. Kao željna djevica. Koja samo razmišlja o momcima, osim što ja razmišljam samo o njemu. S´ tim što on nije momčić nego muškarac. Veoma muževan muškarac. S vremena na vrijeme razigran kao dječak. Veliki, loši dječak koji se zabavljao sa svojim malim kurvama na stolu prošle noći... Odjednom, brutalno podsjećanje me ohladi, kao da sam upala cjela u led. „Dobro sam sad. Hvala“- kažem hladnim glasom dok čupam nogu iz njegovog stiska. Samo što nisam oslobodila stopalo kada se vrata naglo otvore i Dajana uđe „ Ah, tu ste. Moram da te nahranim sada, kako bi napunio baterije za sutra!“ Zureći u mene, iznenađen naglom promjenom raspoloženja, Remington se blago namršti bacajući kocku leda u posudu i spuštajući mi stopalo dok ustaje. „Zaista mi je žao zbog tvog članka“-kaže mi nježno i dalje zbunjenog, skoro ranjivog izraza lica. „Ne brini ukoliko ne možeš doći na borbu“ „Ne, doći ću. Ovo nije tvoja krivica, biću dobro“- požurim da mu odgovorim. „Reći ću Pitu da ti donese štake.“ „Biću dobro. Tako sam i zaslužila kad se kačim sa drvećem.“ Staje na izlazu,dok baca pogled na mene bezizražajnog lica. „Srećno Remi.“-kažem. 67


Zuri u mene, pogleda u Dajanu i onda dok odlazi prođe uzrujano rukom kroz kosu. Dajana me zbunjeno gleda „Da li sam došla u nezgodnom trenutku?“ „Ne“- odmahnem glavom. „Došla si u pravo vrijeme kako bi me spriječila da ne napravim budalu od sebe“. Kao da već nisam ispala budala pokušavajući da nokautiram onolikog čovjeka.

PLES UZ MUZIKU

Pit želi da ostanem u bekstejdžu. Kao i trener i Rajli. „Potrebno mu je da se isključi, skoncentriše, idi na svoje mjesto jer ga potpuno dekoncentrišeš“- Pit mi govori. Iako je on onaj kog smatram najnježnijim čovjekom u timu, trenutno izgleda užasno frustrirano. Možda zbog toga što mu je danas trideset drugi rođendan i radije bi bio bilo gdje drugo nego ovdje. „Evo,uzmi ovu kartu i nađi se sa ostalim djevojkama koje sjede pored tebe. Fine su i sa nama su večeras jer svi zajedno kasnije idemo na žurku.“ Nekoliko trenutaka kasnije, otkrivam da obje djevojke izgledaju kao Mis univerzuma, i kao tip žena koje okolo hodaju u bikiniju, naročito na ovakvim događajima. Ali osmjesi su im iskreni dok im prilazim, i ne mogu da ne primjetim kako me odmjeravaju, u kratkoj crnoj suknji i sjajnom topu, odobravajuće. „Ćao, ja sam Frajdej a ovo je Debi“ crvenokosa koja je plesala na Remingtonovom stolu pokazuje na plavušu. „Ćao. Ja sam Bruk.“ „Ooo! Ti si djevojka koja je došla u hotelsku sobu prethodno veče“ -Frajdej kaže.

68


„Nisam ja došla nigdje.“ -kažem braneći se, bjesna zbog činjenice što znaju da sam to bila ja. Znači da im je ipak Rajli rekao da sam ja ta koja je kucala na vrata. Koja sramota. Frajdej se nagne i prošapuće na uvo „Mislim da Remi želi da te jebe.“ Kao da je izbila vazduh iz mene ovom izjavom, ispravim se na svom sjedištu, dok se druga djevojka, Debi, takođe naginje ka meni govoreći „Zaista želi da te jebe. Istog trenutka kad si došla na vrata da pričaš sa Rajlijem, Remiju se digao. Osjetila sam jer sam bila na njegovom krilu i čim je čuo tvoj glas počeo je da se ukrućuje. Bio je na nogama iste sekunde.“ „Dajte narode, previše informacija“ -zajaučem, odmahujući glavom sa nervoznim smjehom. Potpuno sam crvena u licu, boreći se sa hiljadu i jednom emocijom odjednom. „Ponudila sam mu da se pobrinem za njega,“ Debi dodaje „Ali bio je u fazonu nema šanse,dobro sam i otišao odmah u svoju sobu i zaključao se unutra, govoreći da se pobrinemo za njegove prijatelje. Pit želi da bude siguran da se to neće desiti i večeras“. Zurim u svoje krilo, dok me obuzimaju posesivna osjećanja, za koje nisam znala da mogu da ih iskusim. „Zašto mora da jebe svako veče?“-pitam nesposobna da prikrijem iritiranost u svom glasu. „Da li se šališ? Pa to je Remi. Navikao je da jebe,više puta dnevno.“ Mršteći se odmahnem rukom, dok zurim u prazan ring, ne želeći da mislim koliko je Remi često navikao da jebe, ali nezvana slika njegovog prelijepog tjela isprepletenog sa nekim drugim izaziva u meni mučninu. Deset minuta kasnije čujem njegovo ime kroz zvučnike „ A sadaa, dame i gospodo, pozdravite jednog jedinog Remingtona Tejta, RIIIPTAAAJDAA!“ Jak osjećaj udara kroz moje tjelo, dok gledam kako prilazi ringu i odmah osjećam vlagu kako mi se skuplja između nogu i kvasi mi gaćice. Bože, 69


mrzim koliko puta dnevno samo pogledam u njega i poželim da ga učinim svojim. Želim da ga dodirnem, da ga upoznam. Penje se u ring, u tom sjajnom ogrtaču, koji pravi totalni kontrast sa njegovom muževnošću i iste sekunde kad mu sklizne sa ramena svi počinju da vrište. Kao i moje srce koje traži dnevnu dozu njega. Tamna kosa mu danas izgleda savršeno neuredno, mišići na rukama mu se grče i opuštaju dok pruža ruke i okreće se u ringu. I evo mene, daha zaglavljenog između pluća i usana, gledam kako se okreće i skenira gomilu. Onog trenutka kada me ugleda, oči mu ožive, kao ja kad mi se nasmješi. Hvata mi pogled i zabljesne me jamicama i kunem se, da me gleda na način zbog kojeg se osjećam kao da sam jedina žena ovdje. Svaki put kada je u ringu potpuno se uživi u ulogu. Njegove oči me gutaju, iako znam da to nije istina, jer vjerovatno vidim samo ono što priželjkujem. Ali na trenutak samo želim da sjedim u ovoj glupoj stolici i pretvaram se da zaista postoji posebna magija između dvoje ljudi, a ja sam druga polovina ovom seksi, sirovom, primitivnom muškarcu koji je toliko snažan, misteriozan i u isto vrijeme zabavan i koji me kompletira kao ništa do sad u životu. Ne mogu da prestanem da razmišljam o tome kako ipak nije imao seks sa djevojkama koje su mu doveli Rajli i Pit i to je sve o čemu mogu da mislim dok ga posmatram kako nokautira svog prvog protivnika oduševljavajući, ne samo mene već i stotine ostalih žena snagom i moći svog savršeno istreniranog tijela. Zadihano posmatram kako obara i drugog i trećeg protivnika i osjećam se užasno ponosno svaki put kad ga proglase pobjednikom. Toliko je uporan, trenira toliko intenzivno i sada kad sam naučila par stvari o boksu znam tačno šta svaki pokret znači. Vidim njegov potez jedan na jedan- pojedinačni udarac, ponovljeni udarac, dvojni. Odjednom blokira udarac sa desne strane lijevom rukom, a onda mu priđe lijevom pesnicom udarajući ga u rebra, prateći taj udarac

70


sledećim u vilicu, što baca protivnika na pod,koji pokušava da ustane a zatim se samo sruši nazad,krvav i istrošen. Publika zagrmi dok se njegovo ime prolama kroz podzemlje. „RIIIIIIPTAAAAAAJD!“ Moj Bože. Bori se kao pravi šampion i zaista zaslužuje da izađe kao šampion na kraju ove turneje. Vatra divlja u meni dok gledam sudiju kako mu prilazi , diže mu ruku i čekam u neobičnoj mješavini nervoze i iščekivanja na trenutak kada će biti proglašen pobjednikom. Kad znam da će me njegov pogled istog trena naći kao i svaki put do sada. „Naš pobjednik dame i gospodo RIIIIIPTAAAAAAJD!“ Do trenutka kada me te plave oči potraže u gomili srce mi udara ludo u grudima i ispunjava ludačkim emocijama kada me konačno pronađe. Gleda me pravo u oči, njegov pogled je samo za mene, njegov osmjeh je samo moj, i trenutno mi zaista ništa više nije važno. Večeras mi zaista nedostaje Melani, koja bi stajala pored mene i vrištala iz dubine grla, govoreći mu sve što ja želim da mu kažem,ali sam prevelika kukavica za to. Ali u svojoj glavi ja je čujem i sve bih dala kada bi mi došla u posjetu i dala mi potrebno samopouzdanje da priznam Remingtonu Tejtu koliko je jebeno seksi,da jedva mogu da podnesem.

***

Nakon sat vremena ulazimo u auto a Rajli i Pit putuju odvojeno od nas sa Frajdej i Debi, dok šofer vozi Remingtona i mene u crnoj limuzini. Ne znam ko je sve ovo organizovao, ali mi je bilo rečeno da čekam u crnom autu kad se odjednom on stvori pored mene na zadnjem sjedištu.Grudi mi se stežu od nervoze i uzbuđenja jer se istuširao poslije borbe i presvukao u tamne farmerice,crnu košulju sa rukavima savijenim do lakata, miris njegovog sapuna me opet ostavlja bez daha. 71


Sjedište je prostrano ali shvatam dok se uključujemo u saobraćaj da Remington sjedi što bliže može do mene. Previše blizu. Osjetim njegovu ruku do svoje. Vjerovatno bi trebalo svoju da pomjerim, ali ne uradim to. Umjesto toga pogledam kroz prozor, u noćna svjetla, dok se vozimo prema klubu ali ustvari ne vidim ništa od toga. Koncentrisana sam samo na onu tačku gdje nam se tijela dodiruju. Zašto me dodiruje? Mislim da me gleda, vaga moju reakciju,kad palcem pređe preko moje ruke. Želim da se prepustim drhtanju. Da zatvorim oči. Da samo osjetim. Ne mogu da zaboravim šta su mi djevojke rekle i mali plamen nade se raspaljuje u opasnu vatru u meni. Moram da znam. Da li me želi. Da li me zaista želi? Izgleda toliko nevjerovatno dobro da mi unutrašnjost treperi novim intenzitetom. „Je l´ ti se svidjela borba?“ pita me tihim grubim glasom, dok mi studira profil u polumraku automobila. Postavlja ovo isto pitanje posle svake borbe u Podzemlju. Kao da mu je moje mišljenje zaista bitno. „Ne. Nije mi se svidjela.“ Odgovaram dok se okrećem prema njemu, i počnem da se smijem kad on počne da se mršti. „ Bio si nevjerovatan! Oduševljena sam večerašnjom borbom!“ Smije se, zvukom tako bogatim, muževnim, a onda se trgnem kad uzme moju ruku u svoj topli dlan i podigne je. Dah mi se zaustavlja, kad usnama očeše moje zglobove i mogu da osjetim punu mekoću njegovih usta, čak i skoro zacijeljeni ožiljak na slasnoj donjoj usni. Varnice mi prolaze kroz krvotok dok me drži očima prikovanu za mjesto. Način na koji me gleda ispod tih gustih trepavica čini da postanem svjesna svojih bolnih bradavica.

72


„Dobro.“ dah mu je topao i vlažan na mojoj koži, i kada mi spusti ruku nazad na sjedište i rasplete prste od mojih, moram da je stavim u krilo i prekrijem svojom drugom rukom jer se odjednom osjeća potpuno praznom. Klub koji su odabrali za večeras je pretrpan i ima ogroman red ljudi na samom ulazu, ali čim izađemo iz limuzine, Remington me vodi ka izbacivaču, koji nas odmah pušta unutra, gdje nalazimo Rajlija i Pita kako nas čekaju u privatnom sektoru u zadnjem dijelu kluba. „Pit dobija ples u krilu“ Rajli govori Remingtonu „Ne smeta ti da ga častiš jednim kao rođendanski poklon?“ Kroz otvorena vrata, gledamo ženu u šljokičavom, srebrnom bikiniju kako prilazi Pitu koji sjedi na kauču u uglu, smiješeći se dok je posmatra. Toliko mi je neprijatno da zacvilim, što privuče Rajlijevu pažnju koji diže obrve upitno. „Stidiš se Bruk?“ pita zabavljeno. Srce mi staje kad shvatim da me Remington posmatra. Pogled mu intenzivno pada na moje oči, zatim na usne a onda ponovo na oči. Hvata me za ruku i pita „Želiš li da gledaš?“ Odmahujem glavom negativno a onda me vodi do bara ispred kog je veliki plesni podijum. Tu je nestvarna količina buke, i cijeli podijum vibrira od glasne muzike i vrelih pokreta onih koji igraju. „Obožavam ovu pjesmu!“ uzviknem ugledavši Debi kako skače nasred bine kad me vidi. Prilazi hvatajući me za ruku i odvlači na podijum. „Remiiii“ Frajdej skače na njega u isto vrijeme kad me Debi povuče ka sebi , zgrabi mi kukove i počne da ih njiše u ritmu muzike. Smijem se, okrećem joj leđa i dižem ruke u vazduh dok Ašerova pjesma ´Scream´ odzvanja klubom. A onda ugledam Remingtona, koji se visinom izdvaja iz gomile na samo metar od mene. Ne pleše.

73


Ustvari, čak se i ne pomjera. Posmatra me s´osmjehom, očiju sjajnih i odjednom me hvata i obrušava na sebe, dok spušta glavu na moj vrat. Sklanja mi kosu sa strane, prednji dio njegovog tijela pritisnut uz zadnji dio mog. Udiše me toliko jako da mogu da osjetim to na svojoj koži. Stomak mi se grči i osjećam kako mu se usne razdvajaju na mom vratu. Okrzne mi zubima kožu a zatim isto to mjesto poliže. Tijelo mi vibrira. Podignem ruke iza sebe, stavim ih na njegovu glavu, vukući ga prema sebi i svojim kukovima pratim njegove pokrete, dok ljudi plešu oko nas i vrelina se širi prostorijom. Rukama mi steže kukove, povlači jače uz sebe, i osjetim na guzi koliko je tvrd. Želi da osjetim koliko me želi. Jezik mu pravi vlažan trag od mog vrata do uveta. Drhtim dok širi ruku na mom stomaku i okreće me prema sebi. Oči nam se sretnu. Muzika vibrira kroz mene, želja za njim se odmotava u samom mom jezgru. Omotam mu ruke oko vrata i privučem svoje tjelo više uz njegovo , podižući glavu gore kako bih mu ponudila usne. Moram da znam kakvog je ukusa. Da ga osjetim. Nije spavao sa tim kurvama. Njegova erekcija tog dana je bila samo za mene. Cijelu noć nije pogledao ni u jednu drugu ženu. Ni za vrijeme tuče a ni ovde. Nije imao oči ni za koga, osim za mene. A ja ne vidim nikoga drugog, osim ovog divnog muškarca ispred sebe, koji mi pušta pjesme, trči i sparinguje sa mnom, stavlja mi led na ranu. Plave oči su mu zamagljene požudom, dok mi kroz guste trepavice gleda oči i usne, a onda mi hvata lice u jednu svoju ruku, udiše me ponovo, oči mu se sklapaju dok trlja svoj obraz uz moj. „Znaš li šta tražiš?“ pita grubim promuklim glasom dok mu disanje postaje teže i oštrije. „Znaš li, Bruk?“ Ne mogu da progovorim i on me hvata za guzu i privlači ka sebi, spuštajući usne skoro, skoro na moje. Dovodi me do ludila. Izluđuje me. Želim da ga imam. Želim da dopustim sebi da ga imam. Prelazim mu prstima preko grudi a onda ih zaplićem u kosu, tako svilenu pod mojim dodirom. 74


„Da.“ Srce mi udara dok se podižem na prste, povučem mu glavu nadole, kad neko iznenada naleti na mene s´ leđa. Saplićem se i Remington me hvata jednom rukom i stavlja zaštitnički iza svojih leđa. „Nije li to Riptajd i njegova nova pičkica.“ Naglo trznem glavom i shvatam da ko je god naleteo na mene, to nije bilo slučajno. Četiri ogromna čovjeka nas okužuju. Jedan od njih ima odvratnu crnu škorpiju tetoviranu na obrazu, i najveći je od svih. Remington baca pogled na njih kao da su bitni koliko i gomila muva, pa stavlja ruku oko mene i izvodi me sa plesnog podijuma. „Kako ti se zove djevojka? Čije ime doziva dok je jebeš, a?“ Remi ne progovara dok me vodi prema baru ali ruka mu se bjesno grči u pesnicu preko mog topa, dok me gura napred. Muškarci nas prate, ali Remington nastavlja da ih ignoriše. Okreće se i blokira mi pogled na njih svojim ogromnim grudima. „Idi kod Rajlija i kaži mu da te vrati u hotel.“ šapuće. Zvona upozorenja se oglašavaju u mojoj glavi, dok shvatam da je ovo sigurno taktika kako bi isprovocirali Remija van ringa i uvalili ga u nevolju. Dovoljno sam dugo u timu da znam da bi borba van ringa Remija mogla koštati takmičenja, čak bi mogao završiti u zatvoru. „Ne smiješ se tući Remi“ upozoravam ga baš kad se čuje najkrupniji od četvorice dovoljno glasno da nadjača muziku. „Tebi se obraćamo mamlaze.“ „Čujem te, seronjo, samo me zabole šta imaš da kažeš.“ Remi odgovara bjesno. Drugi lik pokuša da ga udari pesnicom ali Remi se saginje i odgurne ga toliko jako da se ovaj odmah saplete i padne. Odjednom mi je jasna njihova taktika. Prijatelji lika koji ima škorpiju na licu će da napadnu Remija tako da mora da se brani, ubije Boga u njima i zbog toga bude izbačen sa takmičenja dok lik sa škorpijom nije uradio ništa i ispada nevin.

75


I ako je on taj kojeg Remi treba da pobjedi u finalu, onda je vjerovatno oduševljen što ima mogućnost da ga se riješi prije toga, odvratno, luzersko đubre! Remi bjesni sa moje desne strane, hvatajući jednog od njih za prednji dio majice i prosikće kroz zube „Gubite se odavde ili ću vam otkinuti muda i nahraniti vas njima!“ Gurne ga unazad a onda hvata i ostalu dvojicu i u isto vrijeme ih odgurne od sebe. Toliko je bjesan da postajem zaista zabrinuta. Vene mu iskaču na šakama, rukama, vratu i kada mu sledeći lik priđe s´ leđa, Remington zamahne unazad laktom i tresne jadnika pravo u facu „Izvini čovječe, moja greška.“ Izvine se dok se ovaj presavija i vrišti dok mu krv šiklja iz nosa. U međuvremenu, ugledam lika sa škorpijom na licu kako sve posmatra sa strane, smiješeći se. Aaa ne, nećeš, seronjo! Adrenalin projuri kroz mene, u glavi mi zuji dok krv divlja kroz vene, već osjećam kako dobijam ludu snagu od svega toga. Potrčim prema baru, nagnem se napred i dohvatim dvije flaše, vratim se i zamahnem ih snažno preko seronjinih glava! Automatski padaju na pod dok staklo pršti na sve strane. Vratim se po još jednu flašu i trčeći krenem nazad ka trećem liku, kad vidim Remija sa užasnutim pogledom i lica koje postepeno postaje modro crveno. Otima mi flašu iz ruke, baca je prema baru, zatim me baca preko ramena kao vreću krompira i kreće prema mjestu gdje smo ostavili Pita. „Remington!“ žalim se, udarajući šakama u njegova leđa dok se migoljim. Hormoni mi polude kad shvatim da mu je ruka na mojoj guzi. Čujem da šapuće nešto Pitu i napokon mi se krv vraća u pravom smjeru kad me gurne u auto. Adrenalin struji kroz mene. Nikad nisam bila u tuči. Osjećaj je nevjerovatan. Nevjerovatan. Dok šofer sjeda za volan i kreće prema hotelu, čujem kako Remington teško diše na sjedištu do mene.

76


Teško diše baš kao i ja. Pogledi nam se sretnu u polumraku, oči su mu zastrašujuće tamne, lice grimasa usijanog bijesa. „Šta si dođavola mislila da radiš tamo?!“ zagrmi. Ruke su mu stisnute u pesnice na bedrima, i na trenutak mislim da će ih zabiti u oslonac sjedišta. Pogled u njegovim očima je žestoko sirov i neobičan. Skoro životinjski. Nekako...posesivan. I izaziva čudan osjećaj želje u meni. Bila sam spremna da ga poljubim. Ruke su mi stegnute na krilu dok se trudim da ostanem mirna. Bože, možda sam nepromišljena ali čežnja za njim me ubija, samo želim biti sa njim. Toliko da boli. Prsti su mu nemirni i želim da mu zgrabim ruke, omotam ih oko svojih grudi i molim ga da me dodirne. „Upravo sam ti spasila guzicu i osjećam se nevjerovatno!“ kažem i novi nalet adrenalina projuri kroz mene na podsjetnik. Remi izgleda kao da je na ivici pucanja, prelazi rukom preko lica, lakata naslonjenih na koljena, nagnut napred,sada trljajući zadnji dio glave rukama, koje primjećujem nekontrolisano drhte. Diše isprekidano „Za ime Božije, nemoj to nikad, nikad više da uradiš. NIKAD. Da je bilo koji od njih spustio ruku na tebe, ubio bih ih, i jebalo bi mi se ko gleda!“ Drhtavica uzbuđenja me protrese kad se nagne nazad na sjedište i pogleda me očima punim žudnje. Hvata me za zglob i steže toliko jako da udahnem naglo, spusti pogled na mjesto gdje me drži i pusti me „Zaista to mislim. Nemoj to nikad više da uradiš.“ „Naravno da hoću. Neću dozvoliti da upadneš u nevolju.“ „Isuse, je l´ ti to ozbiljno?!“ Uzrujan kako ga nikad do sad nisam vidjela, okreće se i sumorno gleda kroz prozor, tijelo mu drhti od bijesa. „Pravi si dinamit spreman da eksplodira, znaš li to?“ Slegnem ramenima, a onda klimnem glavom, osjećajući se kao na drogama. 77


Kad uđemo u lift, vozimo se sami, ali on stoji na suprotnoj strani od mene. Naelektrisan je, kao pod visokim naponom. Lomi zglobove i isteže vrat. „U redu je.“ Kažem, dodirujući mu rame nježno, trza se kao da sam ga ubola, spuštajući pogled na moju ruku na svom ramenu. Vratim se nazad na svoje mjesto dok se gledamo u oči. Vazduh između nas skoro kao da pucketa. Izgleda kao da želi da me zaskoči i pobjegne od mene u isto vrijeme. Stežući ruke pored tijela, glas mu je znatno blaži dok idemo hodnikom prema našim sobama, iako još uvjek malo promukao od emocija „Žao mi je što si morala da vidiš te kretene.“ Kaže tiho. Vidljivo se trudi da se smiri dok rukama prolazi kroz kosu. „Slomiću sve kosti Škorpionu i iščupaću mu oči čim budem imao priliku.“ Klimnem glavom, kako bih ga umirila, jer mislim da je stvarno željan nasilja nad njima. Ali tako sam uznemirena da ne znam šta ću raditi sama u svojoj sobi. Ne znam šta ću sa svojim rukama, mislima, oluja u meni bjesni i ne prestaje. „Mogu li da budem sa tobom u tvojoj sobi dok se momci ne vrate?“ Okleva, ali onda klimne glavom pa ga pratim kroz vrata. Smjestimo se na kauč u dnevnoj sobi, dok on uključuje TV i ostavlja na prvom kanalu koji se pojavljuje. „Želiš li piće?“ „Ne.“ Kažem. „Nikad ne pijem alkohol dan prije leta, inače duplo dehidriram.“ Klimne glavom i ustaje da donese dvije flaše vode sa bara. Zatim se vraća i sjeda pored mene. Noga mu je toliko blizu moje, da se očeše svakim pokretom. Srce mi i dalje udara kao ludo. Sjetim se načina na koji smo plesali i koža počinje da mi gori. „Kako si upao u nevolju kada si se profesionalno bavio boksom?“ pitam ga. „Zbog tuče poput one koju si upravo spriječila.“ Dok zuri u ekran, vilica mu se steže. Bespomoćno i opčinjeno gledam svjetlost kako mu se prelama preko lica. 78


Proteže desnu ruku iza mene sa prividnim mirom, ali osjećam tenziju kako isijava iz njega, i odjednom srce počinje da mi ubrzava u iščekujućem uzbuđenju. Čuju se neobični zvukovi sa TV-a i shvatam da se par na ekranu ljubi. Stomak mi se zgrči. Nikad prije nisam gledala ovaj film, ali dok se muzika u pozadini pojačava, znam da nailazi scena seksa. Oči mu zabljesnu kao da je u mukama, grabi daljinski , gasi TV, baca ga u stranu a zatim spušta ruku na moj vrat. Omota prste nježno oko njega, tople i nevjerovatno snažne, četiri prsta na jednoj strani a palac na drugoj, kružeći njime nježno po mojoj koži dok se okreće prema meni. Činjenica da me sam njegov dodir toliko uzbuđuje, čini da se osjećam opijeno i da treperim. „Zašto si to uradila za mene?“ glas mu je neodoljivo intiman dok me gleda u mraku. „Zato.“ Dok gledamo jedno u drugog bolno sam svjesna svakog mjesta gdje nam se tijela dodiruju. Njegovo bedro do mog. Njegova ruka na mom vratu, nježno me steže. „Zašto? Neko ti je rekao da ne mogu da vodim računa o sebi?“ „Ne.“ Pogleda mi u usne, zatim u oči a onda zatvara svoje i naslanja čelo na moje. Sve što mogu da uradim je da ga udišem kao narkoman, moja unutrašnjost opijena samo od jednog udaha. Ništa u životu mi nije mirisalo tako dobro kao on. Svježe istuširan. Ili znojav. Jednostavno on. Njegov duboki izdah me zagolica i hvatam sebe kako podižem jedan prst i prislanjam ga na njegove usne. Usne su mu tako debele i čvrste ali u isto vrijeme glatke i svilenkaste.Osjećam vreo, vlažan trag koji ostavlja njegov jeziik kad izađe iz usta i lizne me i drhtavica projuri kroz mene. Zareži i povuče ceo prst u usta, zatvarajući oči dok ga sisa. „Remington...“

79


„Dušo, stigao sam kući!“ Odskočimo jedno od drugog na zvuk otvaranja vrata i Pitovog sarkastičnog tona. „Samo sam želio da se uvjerim da ste bezbjedno stigli ovde. Škorpionu se izgleda diže na pomisao da te smjesti u zatvor prije finala.“ Svjetla se upale i Remington pušta moj prst, ustaje i odlazi do prozora. Diše teško, baš kao i ja. Istog trenutka sam na nogama „Treba da idem.“ Pit snima cijelu scenu sa beziizražajnim licem, i progovara dok jurim ka vratima. „Sačekaću te ovde Rem.“ Kaže mirno. Remi ne odgovara ali me prati do sobe. Osjećam toplinu njegovog tijela na svojim leđima dok stavljam ključ u bravu, osjetim mu još uvjek neuravnotežen dah na potiljku. Želim ga, ali kad otvorim vrata vidim da Dajana spava na svom krevetu. Bradavice su mi dvije tvrde tačke, koje izbijaju kroz tkaninu mog brusa, gaćice natopljene od očajničke želje za njim ovih nekoliko zadnjih noći. Želim ga, očajno. Osjećam čvor potrebe i frustracije kako raste u mom grlu, jer ne mogu da ga imam. Kako će se stvari promjeniti ako uradimo bilo šta? Ovo jednostavno ne može da funkcioniše. Ne smije. Ja sam njegova zaposlena, i seks za jednu noć sa njim nije više u mogućnosti. Da li je? Sviđa mi se previše. O Bože. Sviđa. Mi. Se. Previše. „Laku noć“ kažem, tjerajući se da pogledam u njegovo prelijepo lice. Zbog neočekivane, nagle nježnosti u njegovim očima, osjećam se potpuno malaksalo. Grabi me i spušta na usne brz, suv poljubac, ali bez obzira na to mojim tijelom eksplodira ludačka čežnja. Kao što se dogodilo i prvi put kad me poljubio na ovaj način u Sijetlu. „Izgledaš prelijepo.“ Šapuće. Prstom prelazi preko moje vilice, podiže mi bradu spuštajući ponovo brzi poljubac na usne „Toliko prokleto lijepo da nisam mogao da skinem oči sa tebe cijelu noć.“ 80


Zatim nestaje i ja sam ponovo u svojoj sobi, dok u glavi i dalje čujem njegove riječi izgledaš prelijepo, prokleto lijepo i drhtim toliko kao da sam potpuno gola usred uragana. Legnem u krevet, pokrijem se ćebetom i stavim pesnicu preko usta kao da će to zapečati njegove poljupce, i čitavu vječnost kasnije sam i dalje budna i, i dalje se tresem nekontrolisano. Ne znam šta da radim, znam samo da ga želim učiniti svojim više od bilo čega što sam želila u životu. Čak i od Olimpijade.

***

U MAJAMIJU I NIJE BAŠ VRELO

Danas letimo za Majami. U prednjem dijelu aviona pričaju o Škorpionu i borbi izvan ringa koja umalo da se desi sinoć. Sjedim u zadnjem dijelu na ugaonoj klupi sa Remijem, što je izgleda postala rutina i upravo sam izvadila naše slušalice. On već ima svoj iPod u rukama i pretražuje pjesme, a ja pretražujem svoje, ne znajući da li će onu koju izaberem slušati on ili ja. U autu dok smo se vozili ka aerodromu je ispružio ruku i rekao „Popravi mi zglob.“ Ima najširi zglob koji sam ikad vidjela, i čim sam počela da ga masiram, znala sam da je tražio da ga ´popravim´ samo kao izgovor da ga dotaknem. 81


Jer je savršeno pokretan, i pička mi se steže dok se prisjećam toga. Da li želi moj dodir očajno koliko i ja njegov? „Pusti mi pjesmu“ sad šapuće. Nevjerovatno kako od jednog njegovog pogleda moje srce poskoči. Klimnem glavom dok razmišljam koju da izaberem. Vidim i njega kako bira i okleva baš kao i ja. Nijedno od nas dvoje se ne smješi više. Nismo se smijali od juče. Kad je malo falilo da uradimo nešto potpuno ludo... i nevjerovatno. Još uvjek biram pjesmu kad mi on dodaje svoj iPod i priključuje moje slušalice na njega, i čujem riječi pjesme ˝High on you˝ od grupe Survajvor. Vraća me na prvu noć i borbu dok slušam riječi. Slušam pjevljiv tekst, koji zvuči optimistično, veselo podsjećajući me kako sam stajala posmatrajući borbu, i kako je kasnije gomila eksplodirala oko nas kad mi je prišao i uhvatio za ruku, i kako smo oboje osjetili elektricitet kako struji kroz nas na taj prvi dodir... Osjećam se istovremeno nestašno i frustrirano, i samo želim da mu vidim reakciju ako uradim nešto potpuno ludo, pa tražim veoma zabavnu pjesmu koju sam baš skoro čula u reprizi serije ˝Glee˝, čiji naslov glasi ˝Anyway you want it˝ (Kako god to želiš) od Journey i dodam mu da sluša. Počinje da sluša sa osmjehom i vidim trenutak kad shvati da pjesma govori da može da me ima kako god i kad god poželi jer naglo podiže pogled ka meni. Ima ogroman znak pitanja u očima dok mu pogled nemirno prelazi sa mojih očiju na usne i tu se zaustavlja. Oližem usne i posmatram kako mu se disanje ubrzava i kapci padaju na pola očiju. „Rem“ Pit zove iz prednjeg dijela. „Ima slušalice u ušima, ne čuje te.“ Odgovaram jer ga čujem sad kad se moja pjesma završila. „Isuse, Bruk, prestani da ga ložiš, naročito ukoliko ne planiraš da...“

82


Počinjem da se smijem na to, a Remi, nesvjestan šta Pit govori, izgleda duboko zamišljen dok me posmatra i sluša muziku. Ne znam šta ovaj njegov pogled znači, ali spusti glavu bliže meni i kaže „Pusti mi još jednu.“ Naredi grubo, dok me njegove plave oči intenzivno gledaju. Oklevam na trenutak, a u sebi umirem od mješavine požude i nestašluka, pa idem do kraja i pustim mu jednu staru pjesmu koja savršeno odgovara trenutku „All I wanna do is make love to you“ od Heart. Onog momenta kad pjesma počinje primjetim kako mu se zenice šire. Zastaje mi dah i shvatam da sam tom pjesmom praktično tražila da vodi ljubav sa mnom, da obeća da hoće... Strepim od njegovog životinjskog pogleda pa se nagnem nazad na sjedište dok kreće prema meni. Spušta glavu niže, pogleda toliko vrelog da se topim. Kruži rukom oko mog struka i privuče me bliže sebi, dok pritišće usne na moje uvo. Mislim da mi je upravo poljubio uvo. Nervi mi luduju kad zgrabi svoj iPod i pušta mi muziku, pjesmu ˝Iris˝ posmatrajući kako mi svaka riječ oduzima dah, i čine da se topim u njegovom naručju. Omamljena čežnjom, ne skidam pogled sa njega dok se pjesma nastavlja, a oči su mu vatrene i hipnotišuće kao i riječi koje slušam. Kad se pjesma završi, izvadi nam slušalice iz ušiju, i daha neravnomjernog, isprekidanog priđe i opet spusti poljubac na moje uvo „Želiš li me?“ pita grlenim glesam zbog kog mi se dižu dlake na rukama. Mahnito klimam glavom, zbog čega mu se ruke grče na mom struku. Spusti glavu do mog vrata i udahne me. Stresem se naglo i preplavljuje me osjećaj da će večeras, posle svoje prve borbe u Majamiju, Remington voditi ljubav sa mnom. Ostatak leta me drži pritisnutu uz sebe, rukom oko ramena, dok podiže seksualnu tenziju igrajući se sa mojom ušnom školjkom, dodirujući jedino mjesto gdje ostali ne mogu vidjeti šta zaista radi. Povlači mi uvo zubima, liže školjku potpuno zaboravljajući da nastavi da mi pušta muziku. A ja se tresem nekontrolisano, migoljeći se, gaćica potpuno natopljenih, dok 83


posmatram njegove farmerice, koje se napinju od nabrekle erekcije. Materijal oko njega je toliko zategnut da mi se ruke trzaju od želje da ga oslobodim, stavim ga u usta , osjetim mu ukus, i ližem ga, toliko to želim da mi se pička steže od očajničke želje. Stižemo u hotel sa pet zvjezdica, i teška kombinacija iščekivanja i čežnje udara kroz mene kad shvatim da je rezervisao dvosoban apartman za nas dvoje. Dok preuzimamo ključeve čini se da i svi ostali to primjećuju. „Iskreno se nadam da znaš u šta se upuštaš Bruk.“ Pit govori zvučeći zabrinuto i mršteći se. Dajanine oči su skoro pune suza dok me odvlači sa strane u predvorju i govori „O Bruk, molim te razmotri opciju da ponovo budeš u sobi sa mnom?“ Rajli prilazi i sa otvorenošću me pogleda i potapše po ramenu kao da me šalje u rat. „Trudi se zbog tebe više nego što sam ga vidio oko bilo koga do sad Bruk.“ Njihovi stavovi me zabrinjavaju. Znam da su zabrinuti da će se ovo loše završiti. Remijeva sam zaposlena i to samo privremeno, dok on ima lošu reputaciju, za što postoji mnogo dokaza. Očigledno je da ima nezgodan temperament a i ja znam biti teška s´ vremena na vrijeme. Ali koliko god da je jak, znam da me nikada ne bi povrijedio, i nikad nije uradio ništa zbog čega bih pomislila da bi bio u stanju. Ostatak mi trenutno nije ni bitan. Ništa mi više nije bitno. Želim ga. Silom kakvu nisam osjetila više od šest godina. I idem za tim da ga imam. Da li je moguće da i sama imam crveno dugme za uništenje u sebi? Svjesnost onoga što će se desiti me obuzima dok se penjemo gore u svoju sobu da se spremimo za borbu. I odjednom poželim da je Melani sa mnom i izvučem mobilni telefon iz torbe i pošaljem joj poruku,jer joj se nisam javila već nekoliko dana.

84


BRUKE: Kako je moja najboljaaa drugaricaaaaa???? MELANI: Nedostaješ joooj! Ali opraštam ti ukoliko si opalila tog seksi muškarca konačno! BRUK: Ohh... *uzdah* MELANI: ŠTA??? Jesi li?? BRUK: Mel... MELANI: ŠTA? ŠTA??? BRUK: Mislim da se zaljubljujem u njega....

***

Odnio je pobjedu u Majamiju kao mačji kašalj. Vratili smo se sa njegove prve borbe, i još uvjek ne mogu doći do daha od uzbuđenja. Protivnik jedva da je ikako dotakao Remija. Bio je toliko energičan, precizan i moćan da uopšte nije morao mnogo puta da ga udari kako bi ga nokautirao. Prošao je kroz sve borbe kao kroz igru, i do kraja večeri, ljudi su oduševljeno vrištali, čak je i spiker ostao bez daha „Neka ovi jadni ljudi počivaju u miru, jer Gospode ovaj čovjek zaista zna da udara! Samo napred Riptajd! Ubij Boga u njima, jebeni ludače! Riiiiptajd dame i gospodo! RIIIIPTAAAAAJD!“ Rajli je bio toliko uzbuđen posmatrajući borbu iz svog ugla da je na kraju skočio Treneru na leđa, udarajući pesnicama kroz vazduh i vrišteći. Dok se u međuvremenu činilo da je Pit odlučio ostaviti svog odgovornog sebe u Atlanti jer je prije nego što ćemo napustiti Podzemlje izjavio „Treba jebeno da proslavimo!“ 85


Prije nego što je Remington mogao da shvati šta se dešava, gomila ljudi se skupila da ide sa nama u apartman, vozeći se u desetak auta do hotela. I evo nas sad u predsjedničkom apartmanu sa, kako se čini, stotinu neznanaca, ali naravno, nemoguće je da ih zaista ima toliko. I Pit je rekao da je većina njih već partijala i ranije sa Remingtonom, pa su ustvari nepoznati samo meni. Gomila je toliko velika, da ljudi stoje u hodniku, praveći toliku buku da ne mogu a da ne mislim koliko smo srećni što su ostala dva apartmana iznad nas prazna, inače bi tražili drugi hotel u kom ćemo spavati večeras. Razočarana sam što nisam imala priliku da ga vidim otkako se istuširao i presvukao. Okružen je obožavaocima i stigao je do hotela zajedno sa nekim starim prijateljima iz Majamija, koji su ga pustili da vozi ferari koji je jedan od njih kupio. Sada, dok se probijam kroz ove ljude natrpane u apartmanu koji je navodno rezervisan samo za Remija i mene, razmišljam da li da se pridružim proslavi i napijem se kad čujem aplauz kako se prolama na ulazu, propraćen navijanjem koje samo jedan čovjek može prouzrokovati. Stiže u sobu na ramenima četvorice tipova koji ga nose. Srce mi preskoči. Ima taj veliki, bezobrazni osmjeh na licu, zaigrani Remi u punom zamahu, dok žene oko njega vrište „Remiii, Remiii!“ „Tako je, ko je glavni??“ viče dok udara pesnicama od grudi. Smijem se, očarana njime. Pozitivna energija oko njega čini da zasija. Da trenutno kaže kako može letjeti, mislim da bi smo mu svi povjerovati. Svi u prostoriji izgledaju opčinjeno njime i bespomoćno kreću u njegovom smjeru. Spazi me, osmjeh mu postaje nježniji, i oči mu zasijaju neobičnim, gladnim pogledom. „Bruk.“ Skoči na noge, pokazujući mi prstom da priđem, i gomila se razdvaja kako bi me pustila da prođem. Nasmješi mi se, i njegove plave oči ne silaze sa mojih dok polako kreće da se nađemo na pola puta. Uzima me u svoje moćne ruke, vrti u krug i počinje da me ljubi. Onog trenutka kad osjetim njegov poljubac, vatromet eksplodira u meni. 86


Sva uzdržana žeja i čežnja koja se gradila prethodnih nekoliko dana, nedelja, se svodi na ovaj trenutak. Privlačim mu glavu još bliže i otvaram usta puštajući ga da mi da sve što želi, koliko god želi. Od njegovog poljupca vrtlog želje divlja u meni. Drži me čvrsto za kukove dok vješto pomjera usne, trljajući jezik od moj. Zareži dok me privlači bliže sebi, primoravajući me da osjetim njegovu erekciju, dok svo vrijeme nastavlja da mi jebe usta jezikom kao da sutra ne postoji. Ljudi navijaju glasno oko nas, i kada mu dobace „Idi jebi tu pičkicu!“ odvoji usne od mojih. Teško diše kroz nos, dok približava usne mom uvetu i šapuće grubo „Večeras si moja.“ Grozničavo stenjanje mi pobjegne sa usana. Uzima mi lice tim velikim šakama, koje čine da se osjećam krhko i maleno i gladno mi napada usta. Nastavlja da me ljubi polako ovaj put kao da sam mu neprocjenjivo vrijedna. „Moja si večeras.“ Posmatra me očiju punih želje. Mislim da sam upravo potvrdno klimnula, ali previše se tresem da bih bila sigurna. Nekontrolisana oluja divlja u meni. Koljena ne prestaju da mi klecaju i svaka ćelija u tijelu mi vrišti od čežnje jer ga želim sad. Želim ga odmah. „Remi, želim te, uzmi mene!“ neka od žena zavrišti ali on je ignoriše. Ignoriše ih sve. Osim mene. Pogleda tamnog, usmjerenog samo na mene, prelazi grubim palčevima po mojim obrazima, hvata mi cijelu glavu u ruke dok me ljubi ponovo, usne nam vrele i vlažne dok se stapaju žedno i nestrpljivo. Gužvam mu svjetlo sivu majicu pesnicama dok polako umirem od intenzivnog osjećaja. Nije me ni briga ko gleda, ne slušajući stvari koje nam dobacuju. Nisam ni bila svjesna koliko želim ovo, trebam ovo, dok nisam osjetila ovu groznicu dok me ljubi upornim usnama s pogledom u očima kojim čini da se osjećam kao jedina žena na svijetu. „Vodi je u svoju sobu Tejt!“ neko dobacuje. Ali on izgleda opčinjen samo sa mnom, kao i ja sa njim.

87


Držeći me zaštitnički u svojim snažnim rukama, sklanja mi kosu na stranu, dok mu usne vibriraju duž gole putanje između mog vrata i ramena. Prsti mu skliznu na moj vrat dok kao parolu ponavlja, trljaću nos od moje uvo „Moja. Večeras.“ „I ti si moj.“ Spuštam ruke na njegovu vilicu i gledam u tamne, gladne oči kad je odjednom otrgut od mene od strane četvorice muškaraca koji ga ponovo stavljaju na ramena i nose kroz prostoriju. „Remi, Remii“ uzvikuju. Ispuni me smjeh, dok balončići sreće eksplodiraju u mojim grudima. Tako sam srećna. Srećna sam zbog njega. Zbog ove noći. Iz blizine, Rajli i Pit posmatraju scenu namrštenih i zabrinutih izraza lica kao da sahranjuju nekoga večeras. „Zabavite se momci!“ smijem se dok prilazim. Vjerovatno obojica mojih dedica se zabavljaju bolje od ove dvojice. Ali obojica samo nastavljaju da posmatraju Remija namršteno. „Postaje hiperaktivan.“ Pit promrmlja obraćajući se Rajliju. „Znam čovječe, sranje.“ „Da..“ Pit govori dok se zamišljeno češka po glavi „Da li sam zaista ja podstakao ovu žurku?“ „Pripremi se za sletanje“ je sve što Rajli kaže, dok odlazi niz hodnik, odmahujući poraženo glavom. Potpuno sam zbunjena. „Šta nije u redu?“ pitam Pita. „Ništa. Još uvjek.“ Baca pogled na sat a onda na Remija kog odnose do šanka. „Ali ako se išta desi što mu ne odgovara onda smo u nevolji. Velikoj. Nevolji.“ Okrećući se oko sebe, vidim samo smjeh i zabavu, dok kroz zvučnike odzvanja rep muzika iz Remijevog iPod-a. Stvarno ne znam zbog čega brinu. Svi se zabavljaju a Remington trenira toliko da zaslužuje da se 88


opusti malo. Da, zaista jeste malo više hiperaktivan ali vjerovatno ga udara adrenalin zbog pobjede, kao i uzbuđenje što ćemo se mi konačno desiti posle toliko iščekivanja. Cijelog dana , dok smo raspakivali kofere u zajedničkom apartmanu, i sjedili za ručkom sa ostatkom tima prije borbe- baš svakog tog trenutka kad god bi nam se oči srele varnice bi počele sijevati između nas. Čak i za vrijeme borbe, kad se okrenuo i pogledao u mene, samo trenutak prije nego što će početi, oči su mu sijale glađu. Znam i kakvu je glad osjetio jer je ja osjećam sada dok iščekujem da noć počne... Tijelo mi vibrira od čežnje, i posle onakve borbe znam da i Remington puca od energije. Energija mu je toliko jaka večeras da me privlači kao magnet, čineći me nevjerovatno svjesnom njegove moćne muževnosti. Trenutno gledam kako sipa tekilu u čaše iza bara, dok plavuša sa njegove desne strane upadljivo cijedi limun na svoj dekolte, dodavajuci malo soli, a zatim ubaci čašu s´ tekilom između svojih grudi. Vuče Remija za ruku i pokazuje mu da se posluži. Ljubomora me cijelu obuzima, ali počinje da me popušta kad vidim njega kako hvata najbližeg momka i gura mu glavu između njenih sisa, smijući se, duboko i muževno, dok grabi dvije čaše tekile koje je prethodno nasuo i upućuje se ka meni. Oči mu divljaju dok spušta pogled na mene. Izgleda da želi da se zabavlja samo sa mnom i zbog tog saznanja koljena počinju da mi klecaju. Između nogu postajem osjetljiva, otečena i vlažna. Nosi so i limun na dlanu „Dođi ovamo.“ Kaže grubo ali mekanu u isto vrijeme, dok spušta čaše na kraj stola. Stavlja limun između zuba i sisa, pa saginje glavu i dodaje ga meni. Otvorim usta i sok se sliva iz njegovih u moja, a zatim sklanja limun i zapliće jezik sa mojim. Oboje naglo uzdahnemo, dok se ljubimo i ližemo a onda ga čujem kako reži pa pravi korak nazad dok mi pruža tekilu. Nikad se nisam ni sa kim napila i odjednom mi je drago što to radim prvi put baš sa njim. Ushićenje me obuzima. Osjećam se opako i impulsivno radeći sve što do sad nisam. Uzimajući čašu naginjem je na usne i dok 89


gutam osjetim kako mi pali grlo, i kada mi ponovo pruži limun očito je da ludim od uzbuđenja. Ponavljajući što je on radio, stavim limun između zuba, i Remi se saginje i sisa limun sa mojih usana. Zajecam kad skloni limun i zamjeni ga svojim jezikom. Želja udara kroz moje tijelo i motam ruke oko njegovog vrata. Prazne čaše padaju uz tresak na pod dok me grabi za guzu, stavlja na sto, staje između mojih nogu i gura mi jezik u usta. Gurne kukovima napred i osjetim kako trlja erekciju od moj centar, očajanje u tom pokretu šalje varnice kroz mene. „Mirišeš tako dobro...“ isprekidanim glasom govori pored mog uveta. Ruke mu stežu moje butine dok se trlja od mene. Vrele usne mu prave putanju od moje slepoočnice, preko obraza do usana koje vibriraju dok izgovara „Želim te sad. Ne mogu da čekam da se riješim svih ovih ljudi. Kako želiš da te jebem Bruk? Brzo? Grubo?“ „Kako god želiš.“ Mrmljam, opijena osjećajem njegovih ruku na sebi, njegovih usana, trljanjem njegove erekcije preko moje pičke kroz odjeću. Mislim da ga moje riječi podsjećaju na pjesmu koju sam mu puštala, jer zareži i spusti glavu kako bi zubima povukao moju donju usnu. „Čekaj me ovde, mali dinamitu.“ Kaže dok kreće prema baru. Popijemo i drugu čašu tekile, a onda odlazi po treću i četvrtu i posle te zadnje sam već pripita. Nikad prije nisam zaista pila alkohol i mislim da mi organizam to slabo podnosi. Vrti mi se u glavi dok posmatram kako odlazi po petu čašu sa blesavim osmjehom na licu. Neki od muškaraca ga ponovo dižu u vazduh vičući „Ko je glavni?!“ „Kladite se u svoje guzice da sam to ja, seronje!“ Spuste ga na zemlju a onda počinju da navijaju dok guraju prema njemu ogromnu kriglu piva ponavljajući „Re-ming-ton“ Re-ming-tooon!“ „Smirite se malo momci“ Pit prilazi pokušavajući da malo smiri situaciju.

90


„Ko je dođavola ovaj štreber?!“ neki bradati lik kaže, i Remington ga grabi za majicu i zakucava u zid kao da ne teži ništa. „To mi je brat, idiote! Pokaži poštovanje!“ „Smiri se čovječe, samo sam pitao.“ Remi ga baci na zemlju i ode da nam naspe još tekile. Znam da će uskoro doći do mene ali ljudi ga usput stalno zaustavljaju, a meni kuva u stomaku. Ne osjećam jezik i prilično sam sigurna da ću povratiti. Prekrivajući usta rukom, trčim do toaleta u najmanjoj ali najbližoj sobi, ignorišući par koji se ljubi na krevetu. Zalupim vrata za sobom i zaključam se, zatim padnem na koljena iznad šolje, sklanjajući kosu s´ lica jedva stižući na vrijeme da podignem dasku. Pet minuta kasnije i dalje sam tu, povraćajući utrobu, i praveći žurku sažaljenja baš ovde u kupatilu. Bože. Moj stomak. Jadna moja jetra. Jadna ja. Tako mi je drago što sam koledž provela na traci za trčanje umjesto na žurkama ispijajući tekilu. Ne mogu da vjerujem da Melani voli ovo da radi stalno. Zastenjem mučno dok me ponovo hvata mučnina. Sagnem glavu i počnem opet da povraćam dok potpuno ne ispraznim stomak. Kad sam sigurna da nemam više šta izbaciti iz sebe ustanem a u glavi mi se vrti i sve mi je mutno pred očima. Sperem usta i potrežim svoje vitamine koje sam ostavila ovde u ormariću u slučaju da ne budem htjela dijeliti toalet sa Remingtonom, što se čini kao odlična ideja sad kad ću možda provesti noć povraćajući. Nalazim vitamine, B kompleks i kombinaciju C vitamina, ubacim po jedan u usta i pomislim da odem po vodu kako bih ih popila ali nemam snage u sebi da se pomjerim. Umjesto toga pustim vodu još jednom, spustim poklopac i nagnem glavu na na njega u slučaju da se mučnina vrati. Izvadim telefon i pošaljem poruku Mel: Osjećam se usrano! @pijanA kao budlaa! Ali jebaću remija večrs ako preživim tkilu! 91


A onda mislim da sam pala u nesvjest. Kad dodjem sebi, glava mi puca, i buka u apartmanu je zaglušujuća. Još sam pri zdravoj svjesti za toliko da operem ruke, sperem usta i očeljam kosu prstima koliko mogu, a onda provirim u sobu i vidim da je par koji je bio tu otišao pa se uputim ka dnevnoj sobi gdje je tolika buka. Ne. Ne buka. Urnebes. Trepćući u nevjerici pokušavam da shvatim scenu ispred sebe. Ne znam šta ali NEŠTO SE DEFINITIVNO DESILO. Perje iz pokidanih jastuka je svuda. Osjetim staklo pod nogama dok hodam. Ljudi se guraju, pijani i u panici, dok pokušavaju da se spase od nečega. A onda ga ugledam. Remington ´Riptajd´ Tejt najseksipilniji čovjek na svijetu ruši sve oko sebe, i vrišti iz dubine grla „Šta ste joj jebeno rekli o meni?! Gdje je ona dođavola?!“ Dok Pit koji više nema ni sako ni kravatu na sebi pokušava da ga smiri. Remi baca kristalnu vazu u zid koja pršti na sve strane, i ljudi počinju da vrište neki od straha a neki se smiju dok ih Rajli upućuje napolje kroz otvorena vrata apartmana. Trijeznim se u trenutku, ili bar opada za pedeset procenata, jer skoro da sam potpuno trijezna od šoka. Krenem i sama u akciju i počinjem da guram koga god stignem napolje uzvikujući „Napolje, napolje, napolje!“ kao luda. Remi mi čuje glas , naglo se okreće i ugleda me. Preko očiju mu preleti nešto životinjsko dok baca lampu koju drži u ruci, koja puca i šalje staklo na sve strane iza njega a onda kreće prema meni. „Vidiš brate? Tu je. Potpisala je ugovor, nema potrebe da uništavaš hotel.“ Dok Remington gleda u mene sa neopisivim bolom u očima, Pit mu zabija nešto u vrat od čega mu kapci naglo padaju. Glava mu pada napred i ja se zaledim u mjestu od čistog horora. Oblak zbunjenosti mi zamagljuje razumne misli dok pokušavam da shvatim da je Pit, nježni Pit, upravo zabio nešto Remiju pored grkljana. Rajli nastavlja da izbacuje ljude dok Pit pokušava da zadrži Remija na nogama oslanjajući ga na najbliži zid. Kad izbacimo i poslednju osobu 92


napolje, Rajli stavi drugu Remijevu ruku oko svog vrata dok ga Pit pridržava sa druge strane na isti način. Noge mu se vuku po podu dok ga odvlače prema njegovoj spavaćoj sobi, i kad čujem njegov divni, muževni glas kako progovara, ne zvuči samo pijano nego i drogirano, ton glasa mu je nizak i jedva razumljiv. „Ne dajte joj da vidi.“ „Nećemo Rem.“ Glava mu visi na ramenima kao da nema snage da je drži uspravno. „Samo joj ne dajte da vidi.“ „U redu je čovječe, imamo te.“ Ledeni strah prolazi kroz mene dok se krećem ošamućeno, kao mjesečar, i pratim ih do vrata. Ostajem na ulazu, pokidana između želje da idem za njim i zbunjenošću zbog svega čemu sam svjedočila, moj OKP (opsesivno kompulzivni poremećaj) me tjera da počnem da čistim sav ovaj nered. „Šta nije u redu sa njim?“ Pitam Pita dok obojica izlaze iz sobe. Rajli odlazi do telefona u dnevnoj sobi. „Dobro je, samo je pao malo nisko.“ Pit kreće da zatvori vrata. Zabrinuta sam van svakog razuma, hvatam grubo Pita za lakat i pitam „Ne izmišljaj mi takva sranja! Šta to ne želi da vidim?!“ Glas mi drhti ali toliko sam uplašena, pijana i seksualno frustrirana da ukoliko mi ne odgovori iskreno odlazim i nastavljam da uništavam ono malo što je Remingtonu promaklo. Pit okleva i izvlači ruku iz mog smrtonosnog stiska „Ne želi da vidiš njega.“ Zapanjane sam i ostajem bez riječi ali potreba da se uvjerim da je dobro je toliko moćna da pokušavam da se proguram i uđem u sobu. Pit me brzo i odlučno gura u stranu.

93


„Vidi, hiperaktivan je otkako si ti stigla ovde, a ovako nešto se dešava svaki put kad je hiperaktivan. Sada sve što mu treba je neki fizički kontakt kako bi se osjećao bolje, da ga trgne iz tog stanja, i nakon toga će biti dobro. Znali smo da ovo dolazi, bilo je samo pitanje dana. Obično počinje time kad ne može dovoljno da se istroši u ringu. A činjenica da te u zadnje vrijeme prati kao napaljeni džukac ne pomaže, Bruk.“ „A ko ti, dođavola daje dozvolu da mu udaraš hemiju u vene, Pit?!“ zahtjevam, bjesneći u Remingtonovo ime. „On mi daje dozvolu. Stotine uništenih hotelskih soba, Bruk. S´ njim sam već čitavu deceniju, baš kao što je i Rajli. On je najteži čovjek za savladati kojeg si ikad upoznala!“ Rajli nam prilazi sa sumornim izrazom lica. „Na putu su ka ovamo.“ „Unajmio si dvije?“ Pit pita. „Tri. Nove su. Da vidimo hoće li to biti dovoljno da mu zadovolji ogroman apetit.“ Kad shvatim o čemu govore imam neopisivu želju da ih zveknem. „Tri nove šta ? ! Prostitutke?!“ Sa novim tračkom brige, Pit mi potapše rame kao da smiruje histerično dijete. „Ovo je standardna rutina, u redu? Te žene su uredne i veoma skupe. Neće ga biti briga ko su. Nismo ga trebali pustiti da nakupi toliko frustracije, naročito sa tobom konstantno u njegovoj blizini.Žao mi je što ti ovo detaljno iznosimo ali ovo je naš problem da ga rješavamo, i on se ne može boriti ovakav sutra. Dođavola, biće pravo čudo ako uopšte ustane iz kreveta do sutra.“ Nešto sumorno i tmurno se odmotava duboko u mojoj utrobi. „Ne želim te žene ovde.“ Kažem im sa varljivo mirnim tonom. Možda nemam pravo glasa, ali sjećam se Remingtonovih poljubaca od večeras, njegovih nježnih, snažnih ruku. Njegovih riječi. Moja si večeras...

94


Iznenadna, živopisna slika njegovog tijela isprepletenog sa nekim drugim me tjera da umalo opet jurim ka toaletu i ispovraćam se. Još uvjek sam malo pijana, ili možda već mamurna. Ali srce i stomak mi se kidaju na samu pomisao da ga neko drugi dodiruje. I odjednom, zaista moram da stavim ruku preko usta i potrčim ka wc-u kako bih povratila. Provodim narednih deset minuta unutra, a onda isperem usta ponovo, počistim sve, i uputim se ka dnevnoj sobi baš u trenutku kad jebene prostitutke stižu. Rajli je izgledao išao dole u predvorje da ih dovede gorejer nijedan cijenjen hotel ne bi dozvolio ovakvim ženama da se popnu do bile koje sobe- i kad Pit otvori vrata kako bi ih pustio unutra, okružene smrdljivim, jeftinim parfemima, obučene u šljokičavu, napadnu odjeću ponovo imam potrebu da ispraznim stomak. Toliko su lijepe, da shvatam zgroženo da ću se od muke uskoro pretvoriti u one pijane ljude koji histerišu nekontrolisano, a onda plaču kao ludi, jer osjećam potrebu i za jednim i za drugim. Toliko sam bjesna da zaustavljam žene na samom ulazu u dnevni boravak, koje se zaustavljaju istog momenta kad ugledaju moj razjaren pogled. „Dame, vaše usluge nam nisu potrebne više. Žao mi je zbog gubljenja vremena, ali izvolite nadoknadu za prevoz i mučenje.“ Grabeći Rajlijev novčanik i uzimajući sto dolara, jer je najbliži, a takođe je i kreten koji ih je doveo, pružam novčanicu jednoj od žena i izguram ih napolje, zatvarajući vrata. A onda se okrenem prema njima dvojici, mršteći se. „Ovo je poslednji put da ste zvali te kurve kad je ovakav.“ Kažem mašući prstom prijeteći, dok mi srce tuče od tolikog bijesa i potrebe da ga zaštitim. „Razumijem da nisam u mogućnosti da donosim odluke, ali nije ni on. A on ne želi njih!“ govorim kroz plač. Oba čovjeka, koji inače uvjek izgledaju trezveno i oštro u svojim ´telohranitelj odjelima´ , me zbunjeno gledaju kao da sam poludjela. Pa? Jesam li?

95


Nisam sigurna. Ali duša me boli za čovjekom u toj sobi, i pokušavam da smirim isprekidano disanje. Znam šta ovi momci misle. Znam da se pitaju zašto sam izbacila one prostitutke. Misle da želim da jebem Remingtona i da mislim da i on želi da jebe samo mene. Možda i jeste tako. Očajno želim to. Moguće je da ne želim samo da ga jebem, nego gajim duboka, komplikovana osjećanja prema njemu. Ali zbog pomisli da ga dodiruje bilo ko drugi, želim da da bljujem vatru. Nije me briga što nije moj. Ono što me brine je da mu je Pit upravo zabio inekciju u vrat i u vene pustio neku hemiju zbog koje mu tijelo miruje, dok mu mozak radi brzinom svjetlosti. Ukoliko mogu spriječiti ovaj košmar to ću i uraditi. Upravo i jesam. „Nisam više pijana.“ Uvjeravam ih kad vidim da samo nastavljaju da zure u mene. Obojica uzdahnu „Idem u krevet da odmorim dok sedativi djeluju.“ Rajli govori dok kreće prema vratima. „Ne ulazi unutra.“ Pit me upozorava, dok pokazuje na glavnu spavaću sobu. „Spavaj u drugoj sobi. Moguće je da se neće sjetiti ničega što kažeš sada, i ako ga popusti ovo što smo mu dali može da postane nezgodniji nego što možeš i da zamisliš.“ „Dobro.“ Lažem dok odlazim u drugu manju sobu da uzmem svoju majicu za spavanje, ali samo dok njih dvojica odu. Samo smo Remi i ja u ovom apartmanu, i kad se vrata zatvore za Pitom, znam da smo potpuno sami. Prolazeći kroz minsko polje od stakla, koje je Remington napravio, i odolijevajući potrebi da počistim sve, krenem prema glavnoj sobi. Puls mi ludo udara u slepoočnicama kad vidim scenu ispred sebe. Paravani su napola otvoreni, i osjetim posesivnost i potrebu da ga zaštitim kad vidim njegovu siluetu u sjenci, na krevetu, djelimično osvjetljenu svjetlima grada. Kažem sebi da se samo želim uvjeriti da je dobro. Ali tako sam naelektrisana brigom da se plašim da mi neće biti dovoljno da ga samo vidim, nego ću morati da mu opipam puls kako bih se smirila. Krećem polako napred, dok zatvaram vrata iza sebe i zadržavam dah. 96


Tiho, skidam cipele a onda prilazim laganim koracima po tepihu, dok mi se oči navikavaju na tamu. Lice mu je zabijeno u jastuk i kad zareži srce mi se steže od bola. Čaršavi zašušte i krevet zacvili kad se pomjeri, i toliko sam luda za ovim čovjek da želim da ga pojedem na kašiku i uradim mu još stotinu stvari koje nikad nisam poželila sa nekim drugim. Leptiri mi trepere po stomaku kad se sjetim kako je govorio Pitu i Rajliju da ne želi da ga vidim. Da li ga brine šta ću misliti o njemu? Zaista želim da mu kažem da mi je i dalje cijeli svijet. Želim toliko toga da mu kažem. Kako se dobro bori. Da mislim da je najseksipilniji muškarac kog sam ikad srela. Da sam zbog njegovih poljubaca cijelo veče bila na sedmom nebu. Znam da je i meni bilo potrebno da čujem ovakve stvari kada se moj svijet rušio, tijela i duše slomljenih, dok mi je Mel držala ruku i govorila da sam i dalje njen broj jedan. Želim da Remi zna da bih ponosno držala plakat na kom piše da sam njegov najvjerniji fan. Ali ne mogu da progovorim koliko mi se grlo steže. Briga za njim me jede živu. A ni jetra mi ne sarađuje dok me savladava hiljadu i jedna emocija. Samo želim da ga mazim i pazim ali se plašim da će me izbaciti odavde ako shvati da sam tu. Polako se naginjem i nervozno spuštam ruku na njegovo veliko golo rame. Glatka koža mu gori dok se saginjem do njegovog uveta i nježno prelazim usnama preko njega kao što je on radio meni u avionu. Kombinacija njegovog prirodnog mirisa i šampona me izluđuje i ispunjava čežnjom, i ne mogu da odolim da mu ne pređem prstima niz snažna leđa, preko krivine njegove zadnjice. Toliko je lijep da mi tijelo gori od želje da se sjedini sa njegovim. Razumijem izraz ´osloboditi se dodatne energije´. Dokazano je u više navrata da se sportisti bolje takmiče nakon seksa.Ovih nekoliko nedelja sa njim su bile jako intenzivne i za mene, i osjećam bolnu želju zbog nabijene seksualne tenzije. Lagano, dok žalim zbog naše izgubljene noći, mazim ga po leđima i drhtim zbog kontakta sa njegovom vrelom kožom, koja je glatka i meka ispod mojih prstiju. Pičkica mi se grči željno, i sebični dio mene želi da se probudi i vidi me u svom krevetu, povuče u svoje naručje i ne pušta dok

97


oboje ne ostanemo bez daha, iscrpljeni zbog ispunjavanja onog što toliko dugo želimo. Ali drugi dio mene strepi da će me izbaciti iz sobe. Postoji velika mogućnost za to. Ni sama ne znam zašto sam još uvjek ovde kad su me jasno upozorili da se držim podalje od njega. Možda sam slabija nego što je Remi trenutno. Samo želim da sam uz njega večeras. Pod sedativima je, veliki i nemoćan i znam da me nikad ne bi povrijedio. Tiho koliko god to mogu, priđem ivici kreveta, i legnem pored njega. Iznenada zareži, promrmlja nešto tiho i okrene se na leđa a ja ostajem bez daha kad vidim cijelo njegovo, mišićavo, prelijepo tijelo izloženo pored sebe. Ne mogu da dišem. Zbog njegovog golog tijela ne mogu da progutam pljuvačku a između nogu, koje kao da su od vate, sam potpuno ovlažila. Vidim mu svaki mišić,svako udubljenje između njih, i kako mu se koža savršeno zateže preko svakog centimetra. Mogla bih mu svaki mišić iscrtati olovkom. Toliko je savršeno muževan, da sam potpuno natopljena i vrela između nogu, i očajna sam za dodirom njegovih usana i trljanjem njegovog jezika od moj. Želim da se probudi kako bih mu rekla koliko ga želim, u svojim ustima, u sebi. Želim da se skinem i prislonim svaki dio svoje kože uz njegovu bronzanu. Želim da se sagnem i dodirnem ga i ljubim baš tu, gdje je podjednako čvrst i veliki kao i ostatak njega. Baš tu gdje je toliko...muškarac. Nakratko prelazim očima preko njega, preko dužine tih mišićavih nogu, vitkih kukova, njegovog prelijepog kurca, tako debelog i tvrdog i baršunastog...do najseksi tetovaže zvijezde koju sam ikada vidjela, pa nagore preko isklesanih trbušnjaka, jakih grudi, debelog snažnog vrata pa sve do prelijepog lica. Oči su mu zatvorene, trepavice dva tamna polumjeseca koja padaju preko visokih jagodica, vilica savršeno čvrsta čak i u snu. Pređem prstom preko grubih dlaka tu. 98


„Toliko si lijep Remi.“ Zastenje i zagnjuri lice u moju ruku, pa omotam drugu ruku oko njegovog struka i povučem prekrivač preko nas, slušajući njegovo disanje. Grudi mu se podižu i spuštaju dok pritišćem tijelo uz njegovo kako bih osjetila njegovu toplotu. Najzad sam pala u duboki san. Do vremena kad alarm na njegovom telefonu počne da se oglašava u pet ujutru, nijedno od nas dvoje ga ne čuje. I deset je sati kad nas Rajli budi, plešćući rukama i smijajući se kako bi probudio naše lenje guzice jer Remi treba da ide u teretanu. Rajli izgleda prilično oduševljeno što sam ustvari ipak ´spavala´ sa Remijem. Vjerovatno je samo želio da se Remi dovoljno istroši pa nebitno da li sa tim prostitutkama ili sa mnom. Lik potpuno propusti trenutak kad se budimo i skočimo u sjedeći položaj dok on izlazi iz sobe. Remington izgleda sve samo ne ošamućeno od onog trenutka kad me spazi na drugom kraju kreveta. Mislim da mi je kosa u neredu i da izgledam užasno koliko se i osjećam, ali ne mogu a da ne primjetim njegovo prelijepo golo tijelo na dnevnoj svjetlosti, jer ništa ljepše nisam vidjela u životu. Gledamo jedno u drugo nekoliko otkucaja srca. Otkucaja srca koji se udvostručuju dok se prisjećam njegovih poljubaca na svojim usnama. Svjetlost se probija kroz prozore, krevet je još uvjek neraspremljen i oboje smo u njemu dok se gledamo divljim pogledom. Očajan nagon da zaskočim to njegovo seksi tijelo struji kroz mene, i posmatram dok postaje svjestan mog tijela u Diznijevoj majici koju mi je poklonila Melani za vrijeme svojih putovanja ´ostanimo zauvjek mladi´. Trese se od želje. Oči su mu toliko tamne ovog jutra da se kunem da nema nijedne plave tačkice u tom vrelom, đavoljem pogledu.

99


***

Prije nego što Remi može i pitati šta radim u njegovom krevetu, skočim na noge i brzo odem da se presvučem, svjesna njegovih očiju koje prate svaki moj pokret. Ali nijednog trenutka ne dolazi do mene. „Normalno je kad se ovo desi.“ Pit sliježe ramenima kad se ni nakon dva sata Remi ne pojavljuje u teretani. „Možda želiš negdje provesti svoj dan, Bruk. Nema razloga da se ne opustiš malo i uživaš u suncu.“ Zaista, posle onako pijane noći, riječ ´sunce´ nije dobrodošla kao inače, ali klimnem glavom potvrdno i odem u šetnju kroz Majami, upoznavajući se sa njegovom kombinovanom latino kulturom, ali se uskoro umorim. Nikad prije nisam bila mamurna. Definitivno je iskustvo koje ne želim više nikada ponoviti. Iscrpljena sam i dehidrirana bez obzira koliko vode da popijem, a i nesvjesti mi se i pogled mi je zamagljen. Slaba sam i loše mi je, jedva držim oči otvorenim. Ali ipak skupim snage i odlučim da nazovem svoje roditelje, dok prolazim kroz radnje u središnjem dijelu grada. „Gdje si trenutno?“ moja mama zahtjeva. „tvoj otac želi znati da li ideš u onaj poznati restoran, kako se već zove, gdje sve holivudske zvjezde idu?“ „Majko, radim.“ Kažem joj. „ Nisam na odmoru i ako mi kažeš ima tog poznatog restorana, možda i budem znala o čemu pričaš!“ „Oh, ma nije ni bitno! Dobili smo novu razglednicu od Nore! U Australiji je trenutno i šalje pozdrave. Da vidiš samo plažu sa razglednice, Bože!

100


Izgleda kao u raju. Pitam se da li je vidjela ijednog aligatora. Ili tamo žive krokodili? Aligatori ili krokodili?“ „Krokodili, mama. Mislim da ih ima čak i ovde u Floridi. Hej , baterija mi je pri kraju, ali zovem te sledećeg vikenda, dogovoreno? Samo sam htjela da provjerim kako ste.“ Prekidam vezu i shvatam da nije bila baš najbolja ideja da zovem roditelje danas. Divni su i volim ih ali...pa roditelji su. Radoznali su i svojeglavi i ponekad mi idu na živce, kao i većina roditelja svojoj djeci. Naročito me nervira činjenica da su uvjereni da otkako su mi snovi pali u vodu kad sam upropastila koljeno, neću nikada više biti u moći da živim punim plućima. Takođe bi bilo mnogo lakše nositi se sa njima kada bi Nora uradila nešto više nego što samo šalje razglednice. U povratku u hotel sretnem Dijanu u maloj radnji za poklone pa podijelimo ručak nabrzaka. „Pit mi kaže da naš momak i nije baš najbolje danas.“ Kaže glasa tužnog i radoznalog u isto vrijeme. Uzimam salatu i pokušavam da se redehidriram prirodnim sokovima iz voća, ali najviše kako bih zaustavila pulsiranje u slijepoočnicama koje ne prestaje cijeli dan. Jetra mi definitvno nije navikla na tretman alkoholom koji sam joj priuštila juče. Tijelo mi je bjesno zbog loše hrane, previše alkohola i nekontrolisane neispoljene želje. „Da li se često dešava?“ pitam udižući pogled sa svoje zelene salate u prelivu. Potvrdno klima glavom. „Shvatam“- kažem slabašno dok spuštam viljušku na sto. „Da li se dešava zato što ne podnosi alkohol dobro ili zato što ima neki problem sa kontrolom bijesa?“ „Mislim da je u pitanju problem kontrole bijesa, ali nisam sigurna.“ Podižući ledeni čaj do usana, naginje se unazad i sliježe ramenima „Ja sam 101


ta koja najmanje zna o svemu. Samo znam da je Remi puna šaka posla.“ Govori a zatim pije čaj na slamčicu, „nekad je jednostavno previše i zato želim da dobro razmisliš prije nego što se...pa... odlučiš da, ukoliko već nisi...“ Protrljam čelo tražeći račun. Dok odlazimo do hotela, zove me u svoju sobu kako bi tražile neke recepte, ali odbijam i odlazim u apartman gdje su Pit i Rajli stavili veliki ˝NE OMETAJ˝znak na vrata. Stavljam ključ u bravu, ulazim i polako počnem da čistim sinoćni nered. Potrebni su sati da soba izgleda približno sređeno, i kad skupim svo staklo u uglu do vrata, pozovem sobaricu da donese plastične vreće za smeće i baci sve. Nakon toga uskočim pod tuš. I dalje ću spavati u predsjedničkom apartmanu bez obzira što mi je Dijana ponudila da prenoćim sa njom u sobi. Jednostavno ne mogu biti nigdje drugo. Htjela sam da provedem noć sa Remijem i sada kad smo u zajedničkoj sobi ne želim da ga ostavljam samog. Naročito ukoliko je još u lošem stanju. Ali dok pada noć, apartman je smrtno tih, i ne mogu da se smirim dok ležim budna u svom krevetu, misleći o njemu, i svemu što se degodilo. Želim da pitam Rajlija i Pita da mi kažu o čemu se tu radi ali sa druge strane želim da Remi bude taj koji će mi sve reći. Ne znam koliko još vremena prođe dok zurim kroz prozor ali odjednom vrata moje sobe se otvaraju. Malo sam ošamućena ali dok ustajem vidim njegovu siluetu na vratima. Mora da se tek istuširao. Donji dio pidžame visi nisko na njegovim vitkim kukovima. Tamna koža mu se sija, a crna kosa je zabačena unazad, ni pramen ne pada preko ponosnog čela. Srce mi preskače. Mislim da ga je sedativ popustio, jer stoji čvrsto na nogama, jedne ruke naslonjene na okvir vrata, možda se pridržavajući. Ispravim se na rukama, „Da li si dobro?“ pitam zabrinutim, hrapavim glasom. 102


Glas mu je promukao „Hoću da spavam sa tobom. Samo spavam.“ U stomaku mi se sve okreće. Čeka na moj odgovor ali ne mogu da progovorim. Želim da plačem a ne znam zašto, i pripišem to tome što sam mamurna, i toliko blizu zaljubljivanja u ovog čovjeka kojeg izgleda uopšte ne poznajem. Prilazi, uzima me u naručje i nosi kroz hodnik u glavnu sobu, i na veliki nenamješten krevet. Spušta me i kada legne pored mene ispod prekrivača, privuče me uz sebe tako da mi je lice na njegovim grudima, a njegov nos zagnjuren u kosu na vrhu moje glave. Ne razumijem mješavinu osjećanja koja me obuzimaju zbog toga što sam u krevetu sa njim. Ali osjećaj je dobar. Previše dobar. Osjećam se sigurno. Previše srećno. Očajno želim da mi kaže šta nije u redu. Šta se desilo? Zar ne može da se kontroliše? Zašto su Pit i Rajli reagovali onako? Da li ima nerješiv problem sa kontrolom bijesa? Ko ga je dođavola tako povrijedio? Razmišljam zašto li je izbačen iz profesionalne lige, o tome kako je bio bjesan na Škorpiona u klubu, toliko da je umalo opet uništio karijeru. Ali mislim da ne želi pričati o svemu tome sada. Izgleda tako nježno, lenjo...tama oko nas se čini svetom, toliko da ne želim da je prekidam. Umjesto toga, mirno ležim pored njega dok svaka ćelija u mom tjelu vrišti da se spoji sa njegovim tijelom. Trudim se da potisnem želju, jer znam da nije pravi trenutak. Ne znam kakav su mu sedativ dali, niti koliko jak, ali znam da postoji mogućnost da se kasnije uopšte ne sjeća da je bio ovde sa mnom. Čak se ni ja možda neću sjećati, toliko sam umorna i mamurna da ne vjerujem svom razumu trenutno. „Samo spavaj, ok?“ šapućem iako se kunem da čeznem za ovim čovjek, žudim za njim van svake pameti. Više je od same potrebe tijela... „Samo spavamo...“ Kaže i privlači me bliže sebi, i mogu da osjetim njegovu erekciju između nas, kako pulsira, čineći da drhtim iznutra. „I ovo.“ Promrmlja. 103


Hvata mi lice u rukama, i tako nježno spušta usne na moje da mi se svaka ćelija u tijelu budi. Zastenjem i razdvajam usne, kliznem rukama u njegovu kosu, osjećajući kako ludim dok guram grudi uz njega. Iznenada želim njegove ruke na sebi, njegov jezik po cijeloj sebi. I kada ga protrlja, vrelog i vlažnog od moj osjećam se kao da sam savladala nemoguće. Drhteći, stežem mu lice rukama, ljubeći ga još jače. Usporava moj poljubac nježnim pokretima svog jezika, ruku zapletenih u mojoj kosi, pomjerajući mi glavu sporim pokretima koji me opijaju. Bože, želi ga na svakom i u svakom dijelu svog tijela. Bilo kuda. Svuda. Toliko sam vrela i vlažna da osjećam peckanje između nogu, a on toliko tvrd izmđu nas da osjetim koliko me želi. Ali rekli smo da ćemo ´spavati´ i ´ovo´ i sada ne želim da ´ovo´ ikada prestane. Ljubi me toliko polako i duboko da ostajem bez daha. Napušta moja usta samo nakratko kako bih uhvatila vazduh, a onda ponovo trlja jezik uz moj mazeći mi usne svojim, prelazeći jezikom preko nepceta, zuba...Sisa, vuče, gricka... zaljubljujem se u njegov poljubac toliko brzo da uskoro ne znam gdje se nalazim koliko me izludio. Cijelo tijelo mi je obuzeto načinom na koji mi jebe usta sve dok mi usne ne počnu biti otečene i osjetljive toliko da mi postaje teško da mu uzvratim poljubac iako moje grozničavo tijelo traži to od mene. Kad sam sigurna da sam okusila krv na mojim ili njegovim usnama, ili na objema, povučem se teško dišući i primjetim da mu se posjekotina na donjoj usni ponovo otvorila. Prokrvario je koliko me je ljubio. Zastenjem, ližući ga nježno a on zareži zatvorenih očiju. Provuče ruke kroz moju kosu i gurne mi lice na svoj vrat, grleći me, dok mu se grudi naglo podižu i spuštaju ispod mene. Posteljina nam je upetljana oko stopala, ali toliko je vreo da se samo sitsnem uz njega i zaspim. Kada se u toku noći odmaknem od njega osjetim velike, snažne ruke kako me podižu i vraćaju u njegov zagrljaj. Uzbuđenje prostruji kroz mene kad shvatim da sam u krevetu sa njim. Spava ili bar tako izgleda. A onda okreće glavu, oči mu se polako otvaraju, i kada me ugleda ljubi mi usne ponovo, ližući ih nježno a onda se odmiče , stavlja nos u moju kosu i ušuška me ponovo uz njega.

104


POĐI SA MNOM

Danas letimo za Denver. Pit i Rajli sjede naprijed sa Lupe i Dajanom dok sam ja smještena pozadi sa Remingtonom. On sluša muziku ali ja ne, jer pokušavam da čujem razgovor koji se odvija u prvom dijelu. Remi nije trenirao četiri dana, čak ni onog jutra kad nas je Rajlli probudio. To jutro sam otišla da se presvučem a zatim sišla u prizemlje ali on se nikada nije pojavio. Narednih dana uopšte nije izlazio iz svoje sobe. Osim kad bi došao po mene. Nešto se dešava između nas, ali me strah da tom nečemu dam ime. Poslednje četiri večeri bi došao po mene i odnio me u svoju sobu, a ove poslednje noći nakon buđenja sam čak ostala cijeli dan sa njim. Ljubimo se kao da smo samo na to čekali cijelog dana, što je u mom slučaju zaista istina. Melani mi je odgovorila na pijanu poruku o tome kako ću imati sex sa Remijem. Zanima je da li će iz mene početi da iskaču mali Remiji uskoro. I ne znam šta tačno radimo ali način na koji me ljubi je kao da sam njegova droga i postaje zavisan od mene. Istog trenutka kad padnemo u krevet, njegove usne su na mojima i ne pušta ih. Njegove ruke me drže uz sebe kao da ga prizemljavam. Kao da sam njegovo sidro, a on je moćan i uzbudljiv kao slobodan pad. „Dosadašnji poeni ga ne mogu držati na prvom mjestu zauvjek.“ Rajli tiho govori, nepogrešiv strah je u njegovom glasu. „Već je pao na drugo mjesto i na ivici je da pređe na treće, ne smije da izgubi više nijednu borbu.“

105


Odvezujući pojas, krenem ka njima mršteći se. „Šta nije u redu?“ ostajem da stojim dok se naslanjam ramenom na Dajanino sjedište. „Remi ne smije da propusti više borbi, u ovom takmičenju najvažniji su poeni, tako da ukoliko želimo na prvo mjesto, onda ne smije da propusti nijednu više i sasvim sigurno ne smije da izgubi.“ „Ne jede.“ Dajana govori žalosno. „Ne trenira.“ Trener dodaje ozlojeđeno. „I oči su mu i dalje crne.“ Mrko pogledam Pita zbog te poslednje izjave i shvatim da da...da zaista poslednjih par dana Remijeve oči izgledaju veoma tamno. Ali skoro da nikako ne spavamo. Samo se ljubimo po cijelu noć kao manijaci i tijela su nam hiper osjetljiva. Naručujemo sobnu uslugu jer ne mogu da ga nagovorim da izađe iz sobe. Gledam u sumorna lica svojih sagovornika i Rajli vrti glavom. „Ukoliko izađe da se bori sa tim crnim, đavoljim očima, i sudija kaže nešto sa čim se on ne slaže,može da poludi i izbaciće jebenog seronju ponovo.“ Mrštim se. „Ne budi smiješan, zna koja su pravila. I nije mašina da trenira 24/7. Pusti ga da se oporavi. Trenira čak i nedeljom, opasno je blizu da bude preforsiran . Svakom sportisti treba pauza.“ „Remi nije kao ostali sportisti, ukoliko ne trenira postane hiperaktivan.“ Pit mi govori. Kolutam očima, umorna od tog termina. „Postoji li nešto zbog čega ne postaje hiperaktivan? „Ustvari da, postoji. Mir i tišina. Ali neće poći u monahe u skorije vrijeme, zar ne?“ Zaista, ne vidim ništa loše u tome da malo odmori. Neki moji prijatelji, sportisti postanu potpuno depresivni i slomljeni nakon takmičenja. „Vidi, na tijelo možeš da vršiš pritisak samo do određenih granica, naročito na 106


način na koji on vrši pritisak. Propustio je borbu? Jaka stvar, povratiće snagu za ovih par dana što odmara i razbijaće guzice u Denveru.“ Ne odgovaraju ništa, samo me posmatraju u tišini. Znam da se pitaju šta se to dođavola dešava između Remija i mene kad je tako posesivan, mršteći se na Pita kad razgovara sa mnom, čak i na Rajlija kada je ponudio da mi pomogne sa koferom prije samo par sati. Remi je samo zgrabio kofer i pitao ga zar nema druga posla osim da zuri u mene? Da, zanima ih šta se to dešava, ali pošto ni sama ne znam, ostaje nam samo da se pitamo. Uzdahnem zbog nastale tišine i okrećem se da krenem, kad ga ugledam kako me posmatra. Ima nešto veoma muževno u njegovim očima dok me gleda kako mu prilazim. Pogled mu je taman, posesivan i izaziva mi uzbuđenje u svim nervnim završecima. Kroz glavu mi prolaze ova četiri dana koja smo proveli u apartmanu, zaključani od ostatka svijeta. Kao da smo Ljepotica i Zvjer, s´ tim što sam se ja svojevoljno zatvorila sa njim, kako bi me ljubio do iznemoglosti. I on je prelijepo stvorenje koje me muči tjerajući me da ga ovoliko želim. Umalo da zastenjem dok se prisjećam Remijeve ruke kako klize uz moje grlo. Dok me gleda poluzatvorenih očiju. Našeg ubrzanog disanja. Njegovih vrelih, vlažnih usta koje me besramno ljube. Ljubi mi samo usne, vrat i uši. Liže i kuša i izaziva razne senzacije u mom tijelu. Sjećam se svog stenjanja. Sjećam se kako se osmjehuje na mojim usnama zbog tog izmučenog zvuka. Načina na koji naglo postaje ozbiljan i intenzivan, vraćajući usne na moje da me proba, sisa mi donju usnu a onda grize, sisa kožu na grlu. Sjećam se kako pritišće tijelo uz moje i kako mi pička pulsira zbog blizine njegove erekcije. Naših jezika, kako se trljaju, ispituju. Želim ga toliko da ni o čemu drugom ne mogu da mislim. Mislim da sam ga prethodne noći molila. „Molim te...“ ali bila sam toliko drogiranja žudnjom da nisam sigurna. Ono što znam je da prestane s´

107


vremena na vrijeme, kad mu je disanje ludački ubrzano i ode pod hladan tuš. Ali kad se vrati nosi trenerku nisko na kukovima, ili samo uske, seksi bokserice i opet mi obavija tijelo svojim, kao velikim metalnim štitom, savija svoju tamnu glavu i nastavlja da me muči. Jebe mi uvo sa kratkim, senzualnim pokretima jezika. I to radi i mojim ustima. Liže i gricka mi vrat. Rame. Toliko me uzbudi da mi se zubi sudaraju, jer vazduh se čini toliko hladan na mojoj uzavreloj koži. Uzbuđenje mi natapa gaćice. Bradavice su mi tvrde kao dijamanti. Toliko me izludi da samo ukus njegovih usana čini da stenjem iz dubine grla kao da je upravo ušao u mene. Ide toliko polako sa mnom da se osjećam kao tinejdžerka i djevica, iako sigurno nisam ni jedno ni drugo. Ali osjećam da me je obilježio kao svoju, kao što to životinje rade. Osjećam se kao u klopci, zarobljeno, i kao da gorim i ostavlja me da se krčkam u svojim sokovima, čekajući kad će uzeti svoj prvi zalogaj. Ne mogu više da izdržim i vlažna sam čak i sad. Ne pričamo mnogo kad smo u njegovoj sobi. Osjetila sam da ovih dana nije htio izaći iz svoje pećine. Čak ni meni nije dozvolio juče da izađem, držeći me u krevetu, da bespomoćno robujem njegovim poljupcima. Kad moramo da napravimo pauzu ponekad slušamo muziku, gledamo TV, jedemo, ali najviše od svega se ljubimo. Ponekad ne čujem ništa osim zvuka njegovih poljubaca i našeg teško isprekidanog disanja. Prije dvije noći dok sam čekala da dođe po mene bila sam kao na iglama, umalo da skočim na njega kad se najzad pojavio. Do trenutka kad smo stigli u krevet, ruke su mi već bile u njegovoj kosi, jezikom očajno gurajući u njegova topla usta, i kad je odreagovao sa životinjskim režanjem i poljubio me moćno sisajući moj jezik grozničavo. Svaki pokret njegovog jezika sam osjetila do svog osjetljivog klitorisa, koji otiče i pulsira dok se ljubimo, i padam u delirijum dok se prisjećam. Sada samo od jednog njegovog pogleda potpuno otičem. Dok mi gleda usne. Kad mi stavi pramen kose iza uveta. Znam da samo šaljemo naš adrenalin dođavola igrajući se ovako. 108


Nije zdravo koliko odlažemo sebi vrhunac, ali ne mogu da ga zaustavim. Ustvari želim još. Želim da prestane i nastavi u isto vrijeme, da nastavi dok ne počnem da gorim od želje za njim a onda izgorim. Želim ga svakog sata, minuta, sekunde. Željela sam ga te prve noći, kad sam pokušala da isperem sebi mozak i uvjerim se da nije tako. A sad ga želim koliko i sledeći dah, koliko i da jedem, da živim srećno, vidim svoju sestru opet. Želim ga kao što želim da živim u trenutku bez straha od toga šta će se a šta neće desiti sutra. Ne plašim se čak ni da će me povrijediti. Ovo sada boli više. Kada odem kući, kad se ovo završi, boljeće. Ništa ne traje vječno i znam to bolje od bilo koga drugog. Ali strah nikad nije bio moj prijatelj. Kad sam odlučila da se takmičim na Olimpijadi, to nije bilo sa strahom da ću izgubiti, ili pokidati ligamente pa uprkos tome sam dala cijelu deceniju života trenirajući ni za šta. Ideš za nečim zato što to želiš svom silom i boriš se bez obzira što postoje veliki rizici. A sada se čini da svu fizičku snagu, kao i volju koristim na to da kontrolišem konzumirajuću želju za ovim čovjekom. Toliko je opijajuća ta želja za njim da svaki put kad ga masiram osjećam malaksalost u tijelu od potrebe da me ispuni, toliko je jak osjećaj da često moram da stanem u pola rastezanja i odmaknem se od njega. Trenutno sam se smjestila najbliže što mogu uz njega a da mu ne sjednem u krilo. Moja noga, u uskim, blijedo roze farmericama je cijelom dužinom prislonjena uz njegovu. I smiješi mi se tim osmjehom zbog kog mi se grče prsti na nogama, jer mislim da mu se sviđa kad sam mu blizu. Skida slušalice i naginje glavu ka meni, tiho me pitajući šta se dešava. „Zabrinuti su za tebe.“ Ne skida pogled sa mojih očiju. „Za mene ili moj novac?“

109


To tiho pitanje mi zvuči intimno poput njegovih šaputanja na jastuku kad bi mi govorio poljubi me ili prelijepa si, mirišeš tako dobro... „I za tebe i za tvoj novac.“ Kažem. Pojavljuju mu se jamice, kao da mu dva anđela pritiskaju obraze , ali samo na trenutak. „Pobjediću. Uvjek pobjedim.“ Nasmješim se, ali kad spusti pogled na moje usne, zastane mi dah. Usne su mi crvene i osjetljive danas. Oči mu potamne dok ih gleda i drhtavica prolazi kroz mene. Pokušavam da prikrijem to boreći se istovremeno da i sama ne gledam u njegove, koje izgledaju neodoljivo tamno crveno i otečene od mojih poljubaca. „Želiš li da ideš na trčanje danas, kako bi se pripremio za sutra?“ pitam ga dok se trudim da mislim na sve osim na vatru koja plamti u meni. Odmahuje glavom. „Umoran si?“ Klima glavom, tužnih očiju i tihim glasom odgovara. „Toliko jebeno umoran da se jedva natjeram da ustanem iz kreveta ujutru.“ Potpuno ga razumijem, jer se i sama osjećam djelimično tako. Ne želim da ustajem. Naročito sa ovim ogromnim, mišićavim muškarcem u krevetu, gdje samo želim da nastavim da nas mučim bez prekida. Nagnem se nazad, osjećajući njegovo rame uz svoje, naslonjeno na sjedište, i samo želim da se privijem uz njega kao i sinoć kad nismo prekidali poljupce, pa jedva da smo uhvatili par sati sna. Očigledno osjeća koliko sam umorna jer se okreće malo u stranu i naslanja mi glavu na sebe. Zatim mi pušta pjesmu. Previše sam lenja da i ja pustim njemu, pa se samo opustim i slušam. Promukli glas Nore Džons pjeva prelijepu melodiju ˝Come away whit me˝ (pođi sa mnom) , senzualno predlažući da uradim baš ono što naslov govori.... 110


Glas joj je toliko seksi i podsjeća me na naše zajedničke provedene noći, ukradene poljupce, osjećam se kao da gorim. Kad se iznenada nagne prema meni kako bi čuo tekst kroz slušalice, osjetim njegov muževan miris i svi mišići u tijelu mi se bolno zgrče. Trznem se i pustim mu modernu pjesmu koju sam čula često na radiju poslednjih par dana, o snažnom bokseru koji se nevjerovatno bori. Ustvari sam želila da mu pustim ˝Iris˝. Da mu pustim pjesmu kojom ću da ga preklinjem da vodi ljubav sa mnom. Ali njegov tim je zabrinut, i znam da šta god da radimo ovih nekoliko noći nije dobro za njegov sportski performans. Koliko god da žudim za tim momentima, i onim do čega vode, ne mogu da ga sabotiram tako. Previše mi je bitan. Posmatram ga dok sluša. Lice mu je bezizražajno u početku. Kad podigne glavu, pogled mu je taman i uznemiren. „Pustila si mi pjesmu o bokseru?“ Klimnem. Baci moj iPad na stranu mršteći se. Onda me hvata za kukove, stavlja me u svoje krilo i ostajem bez daha kad osjetim koliko me jako, nepogrješivo želi. „Pusti mi neku drugu.“ Zahtjeva. Od životinjskog pogleda u njegovim očima se stresem. Odmahnem glavom „Ne možemo nastaviti sa ovim Remi, potreban ti je san.“ Šapućem. „Daj mi drugu pjesmu, Bruk.“ Zvuči toliko tvrdoglavo da želim da se naljutim, ali ustvari me to...uzbuđuje. Potrebne su mu moje pjesme koliko i poljupci, i osjećam se kao na drogama zbog toga. Dobro onda. Ako je tako onda moramo ići do kraja večeras i voditi ljubav, a ne samo mučiti jedno drugo kao do sada. Nađem ´Iris´ i pustim mu je. Ispravim se da posmatran njegovu reakciju dok je sluša. Lice mu je u početku, još jednom, bezizražajno, ali ovog puta kad podigne glavu, oči mu gore. Osjećam mu erekciju ispod sebe, koja pulsira ritmično. „Isto važi i za tebe.“ 111


„Šta to?“ Oči mu prelete preko ostalih putnika, prije nego mi zgrabi kosu u pesnicu, i povuče me ka sebi kako bi mi prešao jezikom preko usana. „Svaka riječ u pjesmi.“ Stresem se i povučem se nazad. „Remi....nikad prije nisam imala aferu. Ne mogu da te dijelim. Ne možeš biti ni sam drugim dok si sa mnom.“ Prelazi palcem preko moje donje, još vlažne usne, pogleda intenzivnog. „Nećemo imati aferu.“ Zurim glupavo u njega, sigurna da sam upravo čula srce kako mi puca u grudima. Obruši mi tijelo na svoje, prelazeći rukama po meni, dok osjetim vreo dah na uvetu. „Kad te uzmem, bićeš moja,“ kaže, kao nježno obećanje. Lagano prelazi palcem preko moje vilice, ljubeći mi ušnu školjku „Moraš da budeš sigurna.“ Oči mu gore i topim se od čežnje, a riječ moja čini da prazno mjesto između mojih nogu otiče žudno. „Želim prvo da me upoznaš, pa da mi onda kažeš da li još uvjek želiš da te uzmem.“ Riječ uzmem ima ludački efekat na mene. Ja sam samo masa podivljalih hormona. „Ali već znam da te želim.“ Protestujem. Gleda mi usne žestokim intenzitetom, a onda u oči, pogleda tako bolnog i izmučenog da sam iznenađena tamom koju vidim unutra. Mazi me po goloj ruci, od čega se ježim. „Bruk, potrebno mi je da znaš ko sam. Šta sam.“ „Imao si tonu žena bez tog zahtjeva.“ Kažem molećivo. Ogromnim šakama mi obuhvata guzu dok me pritišće uz sebe, očiju koje gore od potrebe. Utapam se u njima. „To je moj zahtjev sa tobom.“ Bljesak divlje potrebe udara kroz mene dok shvatam šta mi govori. Neće me uzeti još uvjek. 112


Čak i ako je to sve o čemu mogu da mislim. Sve što želim. Mislima sam još uvjek u krevetu sa njim, dok usnama proždire moje. Želi da ga upoznam, i ja to želim, ali ako mi se svidi više nego sad, i ako ga želim samo mrvu više, naša emotivna povezanost će biti previše jaka da bih se ikad više mogla vratiti na staro. Fizički je neopisivo jak, ali emotivno bi mogao da me potpuno uništi. Ne mogu više da podnesem ovo. A ni on ne bi trebao. Osjećajući neobičnu težinu u grudima, priđem i šapnem mu na uvo. „Ne možemo da nastavimo sa ovim Remi. Ne kad rizikuješ pobjedu. Tako da, ili dođi večeras po mene i vodi ljubav sa mnom, ili me ostavi na miru kako bi oboje mogli da se odmorimo.“ Očekujem burniju reakciju od njega zbog ove prjetnje. Muško je. Ovo je direktan poziv na nekomplikovan seks, ono što svaki muškarac želi. Olakšavam mu sve, prihvatajući ga takvog kakav je bez dodatnih pitanja. Ili će da potroši dodatnu energiju sa mnom u krevetu i vrati se u teretanu sutra ili će imati mirnu, odmornu noć ali bez mene. I mrzim jer ne izgleda kao da će se odlučiti na opciju ´vođenja ljubavi´ jer je to čemu sam se nadala. Umjesto toga mi proučava lice očima, koje primjećujem, definitivno nisu plave danas. „U redu.“ Kaže sa osmjehom koji mu ne stiže do očiju. Vrati me na moje mjesto, uzima svoj iPad, stavlja slušalice i ne pušta mi više nijednu pjesmu. Izgleda da neću spavati sa njim, na kraju krajeva. Vau. Mislim da sam upravo sama sebi slomila srce.

***

113


Trenutno smo u Los Anđelesu, i vrijeme ovde je toliko divno da želim cijeli dan da provedem napolju. Ponovo sam u sobi sa Dajanom, i obožavamo da imamo doručak na našem malom balkonu. Ustvari, otkako smo stigli iz hladnog Denvera, prije skoro nedelju dana, vratile smo se na dijeljenje smještaja, tačnije od moje odluke da nemaseksa-sa-Remijem. Mada sam bila potpuno iznenađena saznavši da više nisam njegova cimerka koju neodoljivo ljubi tokom noći, Dajana je bila toliko oduševljena što smo ponovo zajedno da je poskočila i zagrlila me jako „Treba uvjek da dijelimo sobu, blesice!“ Ispostavilo se da nam je Remi iznajmio predsedniči apartman pa smo obe imale sobu za sebe, kao i dnevni boravak. I dalje ne znam da li želim da se smijem, plačem, tako se zbunjeno osjećam posle svega. Te noći kad smo stigli sjećam se svojih ruku na njegovim golim ramenima, kako prelaze preko svakog mišiča, trudeći se da se kontrolišem dok mi cijelo tijelo pulsira. Prišla sam mu blizu i šapnula na uvo „Mogu li da znam zašto sam u apartmanu sa Dajanom, Remi?“ Pušta me da mu okrenem glavu u stranu, dok prelazim rukama preko grubih dlačica na bradi, ali mi ne odgovara. „Ne možeš da mi radiš ovo Remi.“ Dodam. Okreće glavu još u stranu, usnama okrznuvši moje, od čega mi cijelo tijelo zatreperi dok se prisjećam njegovih poljubaca. „Zaustavi me. Izazivam te.“ Zaista ga ne razumijem. Nedostaje mi Melani da pričam sa njom. Voljela bih da mogu pričati i sa Norom. Oduvjek je bila moja mala sestrica uvjek zaljubljena, jureći momke, i sigurna sam da bi znala zašto prokleto seksi, slobodan muškarac, koji pritom očigledno reaguje na mene, ne koristi pruženu priliku za neobavezan seks. Da imam samo malo manje samopouzdanja, bila bih puna kompleksa trenutno.

114


Čak se pitam da li mi je tijelo i dalje privlačno s´ obzirom da sam dobila obline u proteklih nekoliko godina. Možda mi je potrebna nova frizura, umjesto ove duge, prave...jednostavne? Možda da odsječem šiške? Ili da uradim pramenove? „Prestani da gledaš u svoj odraz, izgledaš nevjerovatno šta god da obučeš.“ Dajana mi govori kad me uhvati kako odmjeravam svoji zadnjicu u velikom ogledalu na ulazu u naše sobe. Smijem se, ali ovo uopšte nije smješno. Ne želim biti u apartmanu sa Dajanom. A ono što želim, Remi neće da mi da. Nikad nikome nisam dozvolila da mi ovo radi. Uvjek sam se osjećala lijepom i privlačnom, ne dotičući me šta koji muškarac misli o meni. Sviđala sam se sama sebi i to mi je bilo sasvim dovoljno. Osjećam se tužno kad me Dajana zatekne pred ogledalom, bespomoćno se pitajući šta Remington misli o meni. Ovo nam je treća noć u Los Anđelesu, i on je još uvjek na drugom mjestu, ali borio se svo vrijeme kao šampion. Trenira bolje nego što sam ga ikad prije vidjela i to je počelo od kako smo se vratili iz Denvera, kada su mu oči postale kristalno plave. Trenira kao životinja. Satima i satima trenira sa Trenerom i kad završi i dalje izgleda svježe i neumorno, a onda dođe po mene i traži da idem na trčanje sa njim. Energija u njegovim mišićima eksplodira kao dinamit sa svakim pokretom koji pravi. Nikad ga nisam vidjela tako fokusiranog. Tako snažnog. Ili tako veličanstvenog. Svaki dio mog tijela to primjećuje. Svaki. Na moje očajanje. 115


Pit i Rajli su puni adrenalina. „Bruk!“ Pit me doziva dok ulazim u Podzemlje. Ovde u Los Anđelesu, takmičenje se odvija u podrumu trenutno najaktuelnijeg noćnog kluba, i očekuju da će borbu doći da gleda preko hiljadu ljudi. „Dođi ovamo, potrebna si nam.“ Pokazuje mi rukom da dođem do svlačionice. Cijeli seksi ´paket´ Remingtona Tejta sjedi na klupi dok mu Trener stavlja traku na desnu ruku. Nikad se neću navići na osjećaj koji me obuzima kad god ga ugledam. Niti na onaj kad treba da izađe da se bori. Užasno sam napeta i pod pritiskom. Dr. Dre se čuje kroz njegove slušalice, i mislim da uvjek sluša ovako muziku kako bi se pripremio za borbu i isključio sve oko sebe. „Dođi Bruk, opusti nam čovjeka.“ Rajli i Trener me pozdravljaju klimanjem glave, dok Remington čim me primjeti, skida slušalice sa ušiju i stavlja ih oko vrata. Pogled koji razmjenimo je toliko napet da se uopšte ne smješimo. Osmjeh kojim sam pozdravila Rajlija polako nestaje sa mog lica. Polako mu priđem i isključim iPad, onda stanem iza njega, obuhvatim mu rukama ramena, metodično prelazeći palčevima preko napetih mišića. Nalazim nekoliko čvorova na vratnim mišićima i trapezu, na kojima smo radili i juče. Tvrdoglavo se vraćaju, pa stalno moram da obratim pažnju na njih. Zareži istog trenutka kad moji prsti dotaknu njegovu golu kožu. Tih zvuk koji zvuči kao predenje je kao predigra za mene. Prolazi kroz svaki ženski dio mog tijela, naročito one koji su najviše izmučeni stalnom potrebom i željom. Rumenilo mi udara u obraze dok nas Pit, Trener i Rajli posmatraju.

116


Spustim glavu da ne primjete moje crvenilo i odolijevam potrebi da povučem ruke. „Dublje.“ Remington grubo naredi, i utroba mi se steže bespomoćno dok masiram dublje i jače. Osjetim velike čvorove pod palcem pa počnem da masiram sa oba kako bih ih razbila. Remiju je glava spuštena nisko na ramenima, i duboko udiše, i kad se čvorovi razbiju pod pritiskom, njegovo stenjanje vibrira duboko u mom centru. „Srećno.“ Šapućem u njegovo uvo, povlačeći se, dok me prsti peckaju od kontakta koji smo upravo imali. Gleda me ozbiljnog lica dok ustaje, pogleda tako intenzivnog da postajem nesvjesna svega oko sebe osim na plavih očiju, zenica koje se šire i gustih, tamnih trepavica. Pruža ruke kako bi mu Rajli stavio njegove crne bokserske rukavice, rekvizit za danas, i udara ruku od ruku. Čujemo kroz zvučnike da najavljuju ˝Riptajda˝ i on klima glavom. Provlači ruke kroz svoj satenski ogrtač a onda kaska kroz hodnik koji vodi do ringa, i čitava farma životinja divlja u mom stomaku a ne samo leptirovi. Udišući duboko uzmem trenutak da dođem sebi, a onda polako krenem na svoje mjesto među ostalim gledaocima. Buka je zaglušujuća. Pit mi je rekao da su Remijevi fanovi odlijepili jer više nije na prvom mjestu, i čini se da je bila ogromna potraga za kartama večeras. Nakon skoro šesnaest kandidata, ovo je prvo veče kad će se Remington boriti protiv Škorpiona na putu do finala. Škorpion je na prvom mjestu trenutno i nervoza me ubija. „Hej“ Pit kaže gurajući me nježno prema mom mjestu dok ide iza mene. „Penji se gore ženo. Znaš da će te tražiti.“ Nekako uspijem u isto vrijeme i da se nasmijem i namrštim. „Ne, neće!“ Obrve mu polete nagore u očiglednoj nevjerici. „Najbolje se bori kad ga posmatraš, čak se i Trener slaže sa tim. Testosteroni mu podivljaju kad je u bilo kakvom kontaktu sa tobom. Hajde.“

117


Mrzeći ushićenje koje proleti kroz mene kao munja, požurim prema ringu, na svoje mjesto dok slušam kako najavljuju Škorpiona. „Beniiiiii Crnaa Škoooorpija!“ To je odvratni čovjek koji je izazivao Remija u klubu, prezirem ga tako jako da odmah počnem mrko da gledam sve koji navijaju za njega. Nekoliko sam koraka od svog sjedišta, dok se pripremam za večerašnju borbu, kad odmah iza Remija, u gomili ugledam poznato lice. Ovalno lice, blijedu kožu, i par očiju boje lješnika. Oči tako slične mojima. Oči koje pripadaju Nori. Mojoj dvadesetjednogodišnjoj sestri. Nora. Nora koja je skoro poslala mami i tati razglednicu iz Australije. Nora čija je kosa sada krvavo crvene boje, umjesto prirodne svijetlo smeđe. Nora koja ima veliku, crnu odvratnu škorpiju na svom lijevom obrazu. Izgleda bolesno, izmučeno i nimalo kao djevojka puna života koju ja znam. Na momenat samo stojim u ovom velikom, širokom hodniku, zureći u nju govoreći sebi da nema šanse da je ovo moja Nora. Izgleda loše. Izgleda zaista, zaista loše. Kao da je život isisan iz nje, i sve što je od nje ostalo je kost i koža i crvena kosa. Ugleda me i stomak mi potone kad shvatim bez imalo sumnje da je to ona. Prepoznavanje preleti njenim očima, i ruka joj poleti na usta od šoka. „Nora“ govorim kroz uzdah i bez razmišljanja krećem ka njoj, gurajući ljude oko sebe dok odzvanja zvono za početak borbe. Vrištanje i navijanje odzvanja prostorijom dok gledam u šoku kako se okreće i bježi kroz gomilu od mene. Stapa se sa njima u polumraku, a ja franatično vrištim „Nora? Stani! NORA!“ 118


Ne mogu da vjerujem da bježi od mene. Ne mogu da vjerujem da su svi tragovi života nestali sa njenog, nekad mladalačkog lica. Moja sestra. Sa kojom sam dijelila spavaću sobu dok nisam dobila svoju sopstvenu. Koja je gledala svaku verziju Ponosa i Predrasude sa mnom. Odjednom ogromni lik koji je stajao pored nje me hvata za ruku, dok pokušavam da prođem. „Odjebi od nje!“ zareži. Paralizovana zbog kombinacije iznenađenja i straha, zaboravim na sve pokrete koje sam naučila na časovima samoodbrane, osim na udarac između nogu. Naglo podignem nogu i vrisnem „Pusti me!“ Presavija se u struku ali me ne pušta. Umjesto toga me steže još više „Kučko mala, ostavi Škorpionovu imovinu na miru!“ procjedi i mislim da je nešto mokro što mi je upravo palo na obraz ustvari njegova pljuvačka. „Ona nije njegovo vlasništvo!“ žestoko se borim da se oslobodim njegovog stiska dok franatično brišem rukavom obraz. Novi talas nezadovoljnih urlika proleti kroz prostoriju dok spiker govori kroz zvučnike „Vaš pobjednik dame i gospodo Škorpion! Škoooooorpion! Remington Tejt je diskvalifikovan iz ove runde! Diskvalifikovan“ I odjednom stisak sa moje ruke nestaje, druga ruka ga polako odvaja od mene. Onda sam otrgnuta parom mišićavih, preplanulih ruku i pritisnuta na poznate, gole, široke grudi. Svaki centimetar mog tijela ga prepoznaje i izdišem u olakšanju. Dok se ne sjetim Nore. Hvatajući dah, borim se neočekivanom snagom. „Ne, nee! Pusti me Remi! Moram da idem za njom!“ trudeći se uzaludno da me pusti, okrećem se u njegovim rukama. „Pusti me Remi, molim te! Pusti me!“ Ali dok se bjesna gomila skuplja oko nas, saginje glavu stežući me čvršće uz sebe „Ne sad mali dinamitu.“ Glas mu je tih i miran ali upozorenje u 119


njemu čini da odmah prestanem da se opirem. Stavljajući me ispod svoje ogromne ruke, drugu koristi kako bi nas progurao kroz gomilu, njegovo ogromno tijelo prolazi kao buldožder kroz masu. Masu koja po prvi put baca uvrjede u mom pravcu. Grebu me noktima i vuku dok prolazimo. „Kučko. Ti si kriva, ti glupa kučko!“ Oči mi se šire u užasu dok gledam ubilačka lica Remingtonovih obožavalaca, i tako sam zapanjena da se uvlačim dublje u njegovo naručje dok me izvodi. Rajli, Pit i Trener nas čekaju u autu. „Jebeno sranje!“ - trener zaurla čim zatvorimo vrata za sobom i limuzina se polako uključuje u saobraćaj. „Pao si na treće mjesto. Treće. S´mogućnošću da pređeš na četvrto.“ Pit mu govori sumorno dok mu dodaje trenerku i majicu koje inače oblači posle meča. „Imao si ovu borbu, Remi. Trenirao si toliko jebeno dobro da si trebao da ubiješ Boga u njemu, čovječe!“ „U redu je treneru, opusti se.“ Remington govori žustro navlačeći ponuđenu odjeću, ne skidajući šorc. A onda me odmah stisne uz sebe kao da se plaši da ću izletjeti iz auta. Prelazi rukama po mojoj izgrebanoj koži, dok se mirno okreće ka trojici bijesnih ljudi ispred nas, ali tako sam uznemirena da se oslobađam njegovog stiska i okrećem ka prozoru, gledajući u gomilu ljudi koja izlazi iz kluba u potrazi za Norom. Pored nevjerovatnog osjećaja krivice zbog Nore dodatno sam razočarana sobom jer sam uništila Remijevu borbu. Kako nisam primjetila da mi je sestra u nevolji? Kako sam mogla da ne primjetim bilo šta kroz sranja kojim nas je hranila, slanjem razglednica čitavu godinu dana! „U najgorem si plasmanu nego što si ikad bio, čovječe, koncentracija ti je nikakva!“ 120


„Pite, imam sve u rukama! Neću sjebati ovo!“ „Mislim da bi Bruk trebala ostati u hotelu sledeću borbu.“ Rajli mrmlja. Remingtonov smijeh je ispunjen sarkazmom. „Bruk ide gdje i ja!“ odbrusi mu naglo. „Rem...“ Pit pokušava da ga urazumi. Kad stignem do hotela, svi zajedno ulazimo u lift i uzrujano gledam kako se brojevi penju sporije nego ikad. Ne znam šta ću da uradim povodom Nore, ali znam da nešto moram. Vrata se otvaraju i čujem Pita kako se obraća Remingtonu dok izlazim i Remingtonov bjesni glas kako mu govori „Pit pričaćemo o ovome kasnije, samo se prvo o´ladite, sva trojica.“ „Vrati se Remi, moramo da razgovaramo sa tobom!“ „Pričajte sa zidom!“ Očajno pokušavajući da pobjegnem, pojurim u svoju sobu ali stanem kad ga čujem iza sebe. „Jesi li dobro?“ Zatvara vrata iza sebe, i odjednom slika njega u toj odjeci koju nosi posle meča, trenerka nisko na kukovima i pamučna majica koja mu se zateže preko ramena i grudi, sa tim lijepim, zabrinutim, preplanulim licem, neuredne, crne kose čini da mi srce podivlja, i noge žele da me nose njemu, kako bih osjetila snagu njegovih ruku oko sebe ponovo. Očajno želim da me drži u naručju sada, dok mi um juri na sve strane, pokušavajući da shvati šta se dogodilo. Ali znam da ne zaslužujem to. Jer sjebao je sve zbog mene, kao da nije dovoljno to što sam se u poslednje vrijeme osjećala nedostojnom njega, sad još moram da se borim sa krivicom da je pao na treće, moguće četvrto mjesto zbog mene. Bože. Izgleda tako moćno i jako dok stoji ispred mene, sav znojav , vena nabreklih od krvi koja teče kroz njegovo zdravo tijelo. Želim da mi kaže da će moja sestra biti dobro. Ali on čak i ne zna moju sestru, i nakon što je zbog mene diskvalifikovan nemam pravo da tražim podršku od njega.

121


Uvlačeći vazduh u pluća, pokazujem mu rukom koja se trese, na vrata „Idi pričaj sa njima, Remi.“ Primjetila sam da nekad kad priča sa mnom, ton glasa mu se mjenja, intimniji je nego kad priča sa ostalima. Ali sad je još više intiman i nježan dok mi govori. „Hoću da pričam prvo sa tobom, Bruk.“ Ne odlazi, ali nijedno od nas dvoje ne progovara. Ja sam zauzeta pokušavajući da smislim odgovarajuće izvinjenje što je zbog mene upropastio borbu, a u isto vrijeme ne želim da prihvatim krivicu jer mu nisam tražila da krene za mnom! Korača nemirno, vukući kosu od tjemena ka vratu. Spušta ruku sa uzdahom. „Bruk, ne mogu da se borim i držim oko na tebi u isto vrijeme.“ „Imala sam sve pokriveno!“ insistiram. „Đavola si imala sve pokriveno!“ Zbog njegovog tona poskočim iznenađeno, i ne mogu da ne primjetim stisnute pesnice pored tijela i borbeni stav. Oblak bijesa se formira iznad njegove glave zbog čega samo moj još više divlja i skočim da se branim. „Zašto me svi gledaju kao da je moja krivica?! Trebalo je da se boriš sa Škorpionom!“ Obrve mu se spuštaju preko očiju. „A ti treba da budes na svom prokletom mjestu, u jebenom prvom redu, sa moje lijeve strane!“ „Kakve veze ima gdje sam. Godinama si se borio bez mene u publici! Zašto te je uopšte briga gdje sam!“ odjednom sve ovo više nema veze sa Norom, i ne znam ni odakle dolazi ali izlazi iz mene kao iz otvorene rane. „Za tebe nisam čak ni prolazna stvar! Tvoja sam zaposlena! I za manje od dva mjeseca neću ni biti tu, i neću ti biti ništa. Ništa.“ Odjednom izgleda uzrujano i ogorčeno, i steže pesnice dok mu zglobovi ne pobijele. „Ko je ta djevojka koju si jurila?“ zahteva, varljivo mirnog glasa.

122


„Moja sestra. Spustim glas na šapat, iznenada prezirući svoju slabost i emocionalni ispad. „Šta tvoja sestra radi sa Škorpionovim siledžijama?“ „Možda se i ona isto pita za mene.“ Kažem sa gorkim smjehom. Pridružuje mi se, ali moram primjetiti da je njegov smjeh ogorčeniji od mog. „Ne mješaj me sa ološem poput njega. Ja možda jesam sjeban ali taj lik jede djevice za doručak a zatim ih ispljuje kao zmija otrov.“ Još više uznemirena zbog njegovih riječi, počnem da koračam kroz sobu prisjećajući se njenog lica, tužnog i beživotnog. Stomak mi tone dok zamišljam šta je ona tom čovjeku „O Bože, izgledala je grozno. Grozno.“ Tišina, a onda čujem vrata kako se otvaraju, Remijev glas je nizak, uznemiren, kao da ga neka jaka emocija guši „Mnogo si više od ništa za mene.“ Vrata se zatvaraju za njim, i osjećam pritisak u grudima i bol zbog njegovih riječi. Tako sam nemirna, da želim da ga molim da se vrati i drži me. Ne. Želim da ga preklinjem da se vrati i vodi ljubav sa mnom. Ali ne idem za njim, samo stojim i gledam mjesto gdje je nervozno koračao u ovom luksuznom apartmanu koji je iznajmio za dva člana svog tima. Toliko sam potresena da mi treba vremena da shvatim njegove riječi, njihovo značenje, povezujući ih i shvatajući da je veoma moguće otišao u potragu za čovjekom za kog vjerujemo da ima moju sestru, umjesto da ide da priča sa Rajlijem i Pitom. Podstaknuta na akciju zbog tih misli, jurim iz svoje sobe i počnem histerično da lupam na njegova vrata. „Gdje je on?“ pitam prvu figuru koja se pojavi. „Upravo smo pošli da to pitamo tebe.“ Rajli odgovara razjarenog pogleda. „Hoće li upasti u tuču?“ pitam ga. „Ozbiljno Bruk, mi lično mislimo da si super djevojka, ali zbog tebe je ...“ 123


„Poštedi me Rajli! Mislim da je otišao da potraži Škorpiona da se obračuna sa njim. Gdje mogu da ga nađem?“ „Kučkin sin! Tek smo se izvukli iz jedne a on već srlja u drugu tuču! Prokletstvo!“ Nema vremena da čekam na njih da smisle plan. Umjesto toga, krenem prema liftovima i da ga tražim, shvatajući koliko je bilo nepromišljeno uvoditi Remija u sve ovo sa mojm sestrom. Škorpion i Remington su očito bili jedan drugom za vratovima već duže vrijeme i poslednje što treba da radim je da Remiju dajem razloga da se bori sa njim van ringa. Moraću da nađem način da sama spasim Noru iz ruku tog odvratnog insekta. Napolju, ispred hotela se skupio ogroman broj ljudi, uključujući i fotografe. Blicevi sjevaju svuda oko mene dok izlazim kroz staklena vrata. „To je ona! Ona je kriva što je diskvalifikovan večeras!“ Vidim nešto kako leti u mom pravcu i savijam se ali je prekasno. Nešto tvrdo me pogađa u glavu, propraćeno glasnim praskom dok nešto udara u moj stomak. Miris sličan sumporu stiže do mog nosa. Jaja?? Sjajno. Baš divno. Saginjući se kad sledeće jaje poleti prema meni, okrećem leđa gomili i žurim prema recepciji. „Ogromni lik sa kojim sam stigla u hotel. Gdje je otišao?!“ Mladom momku se oči šire i kao da će mu ispasti iz glave dok gleda u nešto iza mene. „Upravo stiže iza vas.“ Još jedno jaje se razbija od moje rame dok se naglo okrećem, i Remi izgleda kao anđeo osvete dok mi prilazi. Iz očiju mu sija bijes dok sluša kako me njegovi fanovi nazivaju kučkom i kurvom, okružuje me i blokira još jedno jaje koje čujem kako se razbija od njegova leđa.

124


Saginje se i uzima me naručje kao da sam laka kao pero, a onda podiže glas okrećući se u njihovom smjeru, bijesno i zapovjednički. „Zbog ove žene se samo i borim!“ Odjednom tišina se širi gomilom, i Remingtonog razjaren glas odzvanja dok im se obraća „Sledeći put kad budem u ringu, pobjediću za nju, i želim da svako od vas ko ju je povrjedio večeras donese crvenu ružu i kaže da je to od mene!“ Tišini ne traje više ni sekund. Vrisci odzvanjaju. Aplauz, navijanje. A mislim da najviše buke pravi moje srce, koje kao da je dobilo krila pa treperi pod mojim rebrima u potpunom iznenađenju i zbunjenosti zbog onoga što je upravo rekao. Vraća me u hotel svo vrijeme me noseći, okružujući me širokim ramenima kao da me štiti. Odjednom sam toliko zapanjena svim ovim da počnem da se smijem. To je nervozan smijeh, ali smijeh svakako, koji odzvanja oko nas dok Remi pritišće dugme za lift. „A kažu da su fanovi Džastina Bibera ludi.“ Govorim, teško dišući od šoka. Glas mu je nježan dok briše ostatke jajeta sa mene. „Izvinjavam se zbog njihovog ponašanja. Razočarao sam ih danas.“ Smijeh mi naglo prestaje, dok osjećam njegovo teško disanje i topao dah na slepoočnici. Osjećam njegov miris i to me pogađa jako. Kao i uvjek kad je u mojoj blizini. Tjerajući sebe da se ne tresem u njegovom naručju, stegnem ga rukama oko širokog čvrstog vrata, srećna kad par koji nas gleda kao da smo napaljeni pijani tinejdžeri ne uđe sa nama u lift. Samo želim da me ne pušta. Sebična sam toliko. Remi im upućuje mračan pogled kao da su oni ti koji su me napali večeras i pukne na njih dok drži vrata jednom rukom a drugom me drži uz sebe. „Ulazite?!“ Oboje automatski prave korak unazad i govore „Ne.“

125


Sada se vozimo sami i ne mogu da odolim da ne pritisnem nos uz njegov vrat. „Hvala ti.“ Pritisne me jače i osjećam se tako sigurno ovde, poželim da mi ovo bude novi dom.Mislim o tome kako mi, da je ovaj čovjek bio sa mnom kad sam slomila koljeno i držao me ovako, koljeno ne bi ni bilo bitno. Bilo bi bitno samo to da su njegove ruke oko mene. Pit i Rajli su još u apartmanu kad Remi stavi ključ u bravu i unese me unutra . „Šta se dođavola dešava Rem?!“ Pit zahtjeva. „Samo se gubite napolje momci!“ pukne na njih, govori dok drži rukom vrata otvorena za njih, pridržavajući me drugom. „Radim ono što želim, da li me čujete?!“ Oba čovjeka zure u mene nekoliko trenutaka, i obojica izgledaju zapanjena kako se i ja osjećam. „Čujemo te Rem.“ Rajli krotko odgovara dok kreće za Pitom napolje. „Onda nemojte to jebeno da zaboravite.“ Zalupi vratima kad izađu i zaključa tako da niko ne može ući unutra, i nosi me u kupatilo u glavnoj sobi. Priznajem da nisam spremna da ga pustim i kad stegnem prste oko njegovog vrata, shvati poruku i drži me rukom dok pušta vodu pod tušem. Voda počinje da teče i on izuva svoje cipele, zatim moje, a onda zakorači u kabinu sa mnom u svojim rukama. „Hajde da skinemo ovo sranje sa tebe.“ Prolazi svojim velikim rukama preko moje kose, i počnem da klizim niz njegovo tijelo, dok ne stanem na pod. Osjećaj vode na mojoj koži je nevjerovatan, i kad povuče moju haljinu i svuče mi je preko glave, osjetim njegove sapunjave ruke kako prelaze svuda, čak i preko mog donjeg veša. Zagrizem usnu trudeći se da blokiram njegov dodir, ali mi ne uspjeva. Njegov dodir je sve što mogu da osjetim, sve o čemu mogu da mislim. Ne brine me više da li me Pit i Rajli mrze, da li loše utičem na Remija. Da li me njegovi fanovi mrze. Što moja sestra ne želi da me vidi. Što mi 126


nedostaje Mel. Što ne mogu da sprintujem više. Što ću uskoro ostati bez posla. Postoji samo ovaj čovjek ispred mene i hvatam sebe kako zadržavam dah dok čekam da vidim šta će uraditi sledeće. Gdje će spustiti ruke. Koji dio tijela će osjetiti njegove mokre prste kako prelaze preko vrele kože. Metodično prelazi rukama po mojoj koži i iako ja ostajem bez vazduha on izgleda kao da ga ovo uopšte ne dotiče. Podiže mi ruke i prelazi mi sapunom ispod pazuha, između nogu, trlja mi vrat a onda skida svoju majicu i opere i sebe nabrzaka. Ogromna ramena mu se pomjeraju, mišići zatežu i pogled na njegove bradavice me uzbuđuje. „Ne mogu da vjerujem da su me tvoje obožavateljke nazvale kurvom.“ Kažem, trudeći se da ne mislim kako sam skoro gola pod tušem. A on je samo u trenerci koja je mokra i prilepljena uz njegovo tijelo. Go je od pojasa na gore i mokri mišići mu se presijavaju. Brzo sapunja svoju kosu. „Preživjećeš.“ „Moram li?“ „Da, moraš.“ Prilazi da nasapunja i moju kosu i njegova pažnja, tako poželjna, je sada samo na meni i mojoj kosi. „Mrze me.“ Kažem gledajući gore u njega. „Neću moći da idem na tvoje borbe a da se ne plašim da ću biti linčovana.“ Hvata glavu tuša i stavlja je iznad moje glave. Zatvorim oči dok mi balončići od sapunice klize niz lice, i kad otvorim oči on gleda pravo u mene. Voda se sliva niz njegovu snažnu vilicu, kapljice se zadržavaju na njegovim dugim trepavicama, dok pruža ruku i sklanja pramen kose sa mog čela, i postajem svjesna svog ubrzanog pulsa. Oči su mu modro plave, i dok gledaju u mene čini se da postaju intenzivnije. Potpuno je mokar, kao i ja, i odjednom ruke su mu na mom licu dok gleda duboko u moje oči. Teško diše. Pogled mu klizi niz moj nos do usana. Prelazi mi preko usana grubim palcem i mogu da osjetim

127


taj dodir na svakom dijelu svog tijela. „To se nikada neće dogoditi.“ Kaže neobičnim, vrelim glasom. Koljena mi klecaju i ostajem bez grama snage. Nikad nisam čeznula za nečijim pogledom kao za njegovim. Žudila za nečijim dodirom kao za njegovim. Ili želila nekoga tako bolno kao što želim njega. Grlo kao da mi je izgrebano dok govorim. „Nisi trebao...reći ono o meni Remi. Misliće da smo ti i ja...da sam...“ odmahujem glavom dok shvatam koliko me prsti peckaju od želje da ga dodirnem. „Da si moja?“ Riječ ´moja´ izgovorena tim usnama, dok me te intenzivne plave oči gledaju, čini da mi se stomak grči od bolne želje. Smijem se. „Šta je tako smiješno?“ Otvori vrata tuša i omota peškir oko svojih kukova, puštajući trenerku ispod peškira da sklizne na pod. Prilazi mi i stavlja veliki peškir oko mene, a zatim nosi u krevet. Spušta me na sredinu, u glasu mu se osjeti smjeh ali lice mu je namršteno. „Da li je pomisao da si moja smješna?“ Zavlači ruku ispod peškira i svlači mi gaćice, zatim i brus, a onda mi briše kosu i tijelo, svo vrijeme me gledajući. „Da li je smiješno Bruk?“ insistira, gledajući u moje oči. „Ne!“ riječ je uzdahom istrgnuta iz mene, dok mi želja struji kroz vene. Kukovi mi se podižu dok me posušuje između nogu, i ne mogu da prikrijem da sam potpuno napaljena. Prelazi peškirom cijelom dužinom mojih nogu, oblizujem usne kad spušta glavu kako bi mi osušio povrijeđeno koljeno. Ostavlja vreli trag gdje god mi dodirne tijelo. Kap vode se spušta preko vrha njegove male, braon bradavice i borim se svom snagom da se ne nagnem naprijed i posisam je usnama. Ne kapljicu. Bradavicu. Srce mi udara kao ludo dok pružam ruku i stavljam je na vrh njegove glave. „Da li si ikada pripadao nekome?“ pitam mekim šapatom u tihoj sobi. 128


Podiže glavu i gleda me i osjećam nesavladivu želju, kao da mi posjeduje dušu, a sada duša čeka da mi posjeduje tijelo. Moćna emocija mu prelazi preko lica dok mi stavlja ruku na obraz i neobična svirepost mu je u očima i u dodiru. „Ne. A ti?“ Guram lice u njegovu ruku „Nikad to nisam želila.“ „Nisam ni ja.“ Trenutak je intiman, ispunjen neizgovorenim stvarima. Naelektrisan nečim moćnim, nečim što treperi između nas. Od njega ka meni. Od mene ka njemu. Prelazi prstom preko moje vilice, kao da želi da zapamti kako izgledam. Varnice sijevaju u meni, varnice koje pravi svojim dodirom sve do moje srži dok nastavlja da mi miluje lice, svo vrijeme me gledajući tim srceparajućim, prelijepim plavim očima od kojih mi zastaje dah, kao da je hipnotisan. Glasom kao da me miluje „Sve dok nisam vidio tu divnu djevojku u Sijetlu, sa krupnim zlatnim očima, i punim ružičastim usnama...i zapitao sam se da li bi ona mogla da me razumije...“ Grudi mi se naglo podižu od njegovih neočekivanih riječi i kad nagne glavu bliže, očima kao da traži dozvolu, plašim se da ću ekplodirati, ludim od njegovog mirisa, od mješavine šampona, vode i njegovog prirodnog muževnog mirisa. Potreba za njegovim dodirom pulsira kroz mene, ali umjesto da me dotakne, raširi peškir i prevuče ga preko mog tijela pokrivajući me nježno. Glas mu je grub od emocija. „Želim da ti kažem toliko toga Bruk, ali ne mogu da nađem prave riječi.“ Spusti čelo na moje i teško uzdiše, polako, još uvjek udišući me, prelazi nosem preko mog. „Vežeš me u čvorove.“ Pritisne svoje usne uz moje. Nakratko. Onda se povuče, teško dišući i pogleda me kroz poluzatvorene oči. „Želim da ti 129


pustim hiljadu različitih pjesama, kako bi mogla da shvatiš šta...osjećam u sebi...“ Sirova želja juri kroz moj krvotok, nerve, kroz kosti, dok prelazi prstom preko moje vilice do ušne školjke. Drhtavica mi potresa cijelo tijelo kad pređe kažiprstom preko gornje usne a onda i preko donje zbog čega zacvilim. Osjećam bolnu potrebu u nabreklim bradavicama, u vlažnoj pički, u srcu. Drži mi lice između dlanova, blago mi nakrivi glavu, postavlja svoje usne na moje, uzima mi jezik u svoja usta i snažno zasisa. Zastenjem i zarijem nokte u njegova ramena, ne dozvoljavajući mu da se odmakne. „Zašto nećeš da me uzmeš Remingtone?“ Zareži i privuče me bliže. „Jer te želim previše.“ Gurne mi jezik u usta i trlja ga uz moj, i senzacija osjećanja eksplodira u meni kad protrlja tijelo uz moje, koža mu je vlažna i vrela, peškir mi spada do struka i grudi mi se pritiskaju uz njegove. Udahnem iznenada od šoka dok me privlači bliže i nastavlja senzualni napad usnama. „Ali toliko te želim, i zaštićena sam...“ molećivo ga nagovaram „Znam da si i ti čist. Testiraš se stalno i ja....“ stresem se dok mi osjetljive, nabrekle bradavice kliznu niz njegove grudi. Kukovi mi se instiktivno podižu, ne mogu protiv sebe, samo sam žena. Tražim svog muškarca. Njegovu čvrstinu. Njegov dodir. Ne mogu da dišem, ne mogu da mislim, želim, želim, želim ga. Orgazan nije ono što želim i znam to. Ono što trebam je mnogo više od toga. Povezanost. Uzbudljivi kontakt sa ovim ljudskim bićem, bićem koje me kompletira kao niko drugi. Nedostaje mi njegov dodir, poljupci. Briga me ako mi daje samo zrno od onog što može dati, umirem i tijelo mi nikad nije bilo ovako gladno. „Želim te u svom krevetu opet, želim da te držim, ljubim.“ Uzdiše.

130


„Ne mogu ovo više da izdržim, molim te vodi ljubav sa mnom...“ preklinjem ga. Pritiskajući tijelo uz njegovo, pomjerim se dok jedna njegova noga nije između mojih. Gricka mi i sisa usne, rukom mi grubo držeći kosu. Očajno mu zabijam nokte u kožu, trljajući se od njegovu butinu. Zajecam, osjećajući tenziju u njegovim ramenima, glatku kožu njegovih grudi dok me obožava usnama, i kad mi se klitoris prvi put očeše od tvrdi mišić njegove butine, eksplodiram. Tresem se nekontrolisano, osjećam kako se ukoči zbog mog iznenadnog orgazma. Ruke širi na mojim leđima i privlači me bliže sebi, dok podiže nogu trljajući je od osjetljivi klitoris, halapljivo gutajući sve moje uzdahe. Kada se orgazam smiri, skloni mi kosu sa lica. Dok progovora glas mu je intiman, prožet nježnošću. „Da li je to bilo upola dobro koliko je izgledalo?“ prstima prelazi polako po mom licu, i još uvjek ne mogu da dođem do vazduha i vrištim na njega. Mrzim. Ga. Kao da sam mu upravo dala sve a nisam dobila ništa natrag iako sam ja ta koja je zadovoljena. Bijesno stežući peškir oko sebe, gledam svugdje osim u njegovo mrsko prelijepo, seksi lice. „Uvjeravam te da se to neće više nikad ponoviti.“ Šapućem potpuno posramljena. Ljubi mi uvo, glas mu je hrapav. „Ja ću se potruditi da se ponovi.“ „Ne računaj na to. Da sam htjela da sama imam orgazam, mogla sam se sama i pobrinuti za to a da ne pravim predstavu za nekog.“ Sa peškirom oko sebe, ispravim se i sjednem. „Mogu li da pozajmim prokletu majicu?“ Polako, usne mu se krive u bezobrazan osmjeh, zbog kojeg posumnjam da voli kad nosim njegovu odjeću, i odlazi do svog ormara. Dok ga čekam da se vrati osjećam se droljasto i razuzdano. 131


Torzo mu je još uvjek mokar i ne mogu da prestanem da se divim kako mu peškir grli vitke kukove. Tijelo mu je savršenstvo. Guza mu je savršeno zaobljena, čvrsta i izbačena. Kad god je pogledam u bilo kojoj odjeći izbalavim mali okean. Želim da ga vidim golog i da ga dodirujem, i prezirem to što ni večeras neću spavati od želje da ga osjetim u sebi. Mogu li ostati da spavam ovde? Čekajući ono što mi neće dati? Ne, neću spavati sa njim večeras, samo da bi se ljubili kao tinejdžeri, otići do prve baze, treće ali ne ići do kraja... Ne. Do đavola NE. Želim da vodi ljubav sa mnom. Trebam to. Proklet bio. Mrzim što može da se suzdržava dok se ja raspadnem od njegovog dodira. Dodaje mi crnu majicu, koju sam vidjela na njemu ranije, na našem prvom letu za Atlantu. „Da li je ova u redu?“ pita. Navučem je na sebe i osjećam kako mi klizi niz kožu, budeći želju u meni ponovo. Stoji pored kreveta dok me njegove oči gledaju ispitivački. Očiju intimnih, očiju koje su me vidjele golu i koje čine da mi pičkica bolno pulsira. „Dođi, pojedi nešto sa mnom.“ Kaže i pratim ga do kuhinje, nimalo opuštena čak i posle nevjerovatnog orgazma koji mi je priuštio. „Hajde da vidimo šta ti je Dajana ostavila.“ Kažem dok otvaram fioke, podiže poklopac sa posude i pogledam u njega smješeći se. „Jaja. Mora da su na rasprodaji večeras.“ Sjevaju mu te dječačke, seksi jamice dok spušta pogled na moje usne. I ne pomjera ga. Mislim da nije ni svjestan kako me vrelo gleda. Izvlači dvije viljuške iz fioke i priđe. „Dođi da podijelimo.“ „A ne, ne više jaja za mene večeras. Samo uživaj.“

132


Spušta viljuške na sto i kreće za mnom do vrata hvatajući me za zglob kako bi me zaustavio. „Ostani.“ Nagli zahtjev budi novi nalet želje u meni, ali intenzitet u njegovim plavim očima je ono što me ubija. „Ostaću“,- kažem glasom glatkim ali odlučnim „kad budeš vodio ljubav sa mnom.“ Zurimo jedno u drugo a onda uzdiše i otvara mi vrata, sklanjajući se tek toliko u stranu da moram da se očešem od njega kako bih prošla. Od tog kontakta gorim. Gleda me cijelim putem do moje sobe. Od njegovog pogleda gorim. Noću ležim budna, u još jednoj sobi, u još jednom apartmanu, sa Dajanom koja odmara u drugoj sobi,i i dalje gorim. U sobi sam sa otvorenim vratima, osluškujući bilo kakav zvuk, u slučaju da Remi ima viška ključ i dođe po mene. Ova velika, divna majica na mom mnogo manjem tijelu miriše na njega. Mekana je na mojoj koži, dok drthim od želje i priželjkujem da se slomi i dođe po mene,govoreći da je spreman. Ja sam tako spremna za njega. Samo dođi i vodi ljubav sa mnom, mislim bespomoćno. U dva sata posle ponoći još nije došao a ja sam i dalje budna. Ne mogu da shvatim kako muškarac koji toliko želi ženu može ovoliko da se kontroliše. Remi je disciplinovan i najsnažniji čovjek kojeg znam, ali gledam u vrata i prisjećam se njegovog dodira, i načina na koji sam svršila, i mislim da nije mogao da se kontroliše ako me je želio jako kao ja njega. Pička mi je vlažna kao nikad prije. Toliko je otečena dok se prisjećam njegovog jezika uz svoj, kako je trljao butinu uz mene. Želja mi nije zadovoljena, potreba se nemoguće utrostručila dok nisam počela da se osjećam fanatično. Ne osjećam se zadovoljeno nego žedno i prazno. Sva pažnja večeras mi je fokusirana na ta vrata. Da li osjeća išta prema meni? Bar približno jako kao ja prema njemu?

133


Mali zlobni dio mene, djevojka koja nije uspjela da ispuni svoje snove, koja je slomila koljeno, djevojka koja ne vjeruje da mogu imati išta divno, čini da se zapitam da li me uopšte želi. Ili se samo igra sa mnom. A onda se pitam da li je ovo vrsta osjećanja koja je dovela moju sestru Noru u nevolju, na prvom mjestu.

***

AUSTIN

U Austinu boravimo u šestosobnoj kući, koja čak ima i ambar. I taj nevjerovatni, staromodno izgrađeni ambar je mjesto gdje Remi trenira. Cijeli dan gura traktorske gume. Trčao je preko vanjskih stepenica, noseći na ramenima vreće pune kamenja. Penje se uz užad koja su vezana za grede ambara, a onda trči sa mnom oko imanja. Trenira kao zvijer, kao ćudljiva, bijesna gorila. Mada se čini da mu je raspoloženje najviše promjenljivo u prisustvu ostalih članova tima, a ja sam jedina koja uspjeva da ga smiri, pa me Rajli i Trener šalju da ga masiram svaki put kad se iznervira zbog nečega, poput nedovoljno zategnutih traka na rukama, pa ´ne moze da trenira kako treba´. Ove učestale masaže su postale pravo mučenje za mene. Mučenje je prelaziti rukama preko njegovih znojnih grudi. Austin je vreo u julu, i on skida svoju majicu, pa kontakt kože od kožu čini da se prisjetim kako je bilo kad sam bila gola sa njim u krevetu . Svake noći od incidenta sa jajima ležim budna u krevetu gledajući u vrata. Znam da bi trebalo da se dodirujem kako bih se oslobodila pritiska, ali ono što želim sa njim sada je mnogo više od seksa, toliko da me strah dati ime toj emociji. Iako savršeno znam koja je. 134


Na putu ovamo smo jednom drugom puštali muziku, i svaki put zadržavam dah čekajući da vidim koju će mi pjesmu pustiti. Trudila sam se da moj izbor ne bude romantičan, i svaki put osjetim ushićenje kad vidim da se mrši zbog takvih pjesama. On je, sa druge strane, meni pustio najromantičniju pjesmu koju sam ikad čula u svojim odraslim godinama. Temu iz filma u kojem momak pušta pjesmu djevojci, koja je ljubav njegovog života, na radiju. Film se zove ˝Say anything˝ ali pjesma se zove ˝In your eyes˝ od Peter Gabriel. Htjela sam se istopiti na mjestu, kad mi je pustio i gledao me trezvenim očima, kako upijam svaku ruječ, o tome da nađe svjetlost u njenim očima... Proklet bio.

Nije me dotakao od noći kad smo se tuširali zajedno. Ali stvari koje mi je rekao...kako me je ljubio.... želim ga toliko da ponekad želim da ga zveknem po glavi i odvučem u svoju pećinu, gdje ničije mišljenje nije bitno, osim mog. A ja kažem da cijelu noć vodimo ljubav bez prestanka.... Danas sam u kući uzimajući neke rastegljive trake iz kofera, koje ću možda iskoristiti da ga istegnem na kraju popodnevnog treninga. Ovo je samo taktika, kako ne bih morala da ga dotaknem direktno, i poštedim sebe još jedne neprospavane noći nenormalno napaljena. Krenem prema ulaznim vratima, dok se prstima igram sa trakom, i spazim Pita kako ih drži poluotvorenim dok priča sa nekim sa druge strane. Dok prolazim pored njega, ugledam ženu i muškarca sjede kose, kako počinju mahnito da mašu kad me ugledaju. „Mlada djevojko! Molim te, možeš li nas pustiti da pričamo sa njim?“ Ženin glas čini da se zaustavim u mjestu, jer sam jedina ´mlada djevojka´ u kući pa mora da se meni obraća, osim ako neko nije obukao haljinu a sumnjam da su Rajli ili Trener u tom fazonu.

135


Dok prilazim, visoka, mršava žena, krhkog izgleda žuri da mi se obrati, lice joj je blijedo u kontrastu sa krupnim braon očima. „Nismo znali šta da radimo. Možda se osjetio napuštenim, ali previše je jak da bi iko mogao da ga kontroliše, naročito ja. „ Pokušavam da shvatim njene riječi, dok tiho gledam u njih, stajući iza Pita. „Ponavljam, žao mi je.“ Pit im se formalno obraća. „Ali čak i da nije zauzet, nema šanse da bih ga ubijedio da vas vidi. Uvjeravam vas ukoliko se to promjeni, istog časa ću vas kontaktirati.“ Zalupi vratama jače nego što je to potrebno i duboko uzdahne. Mozak mi se napokon pokreće. „Jesu li to Remijevi roditelji?“ pitam šokirano u nevjerici. Odjednom prepoznajem da su čovjekove plave oči identične boje kao Remijeve, i iako sijede kose, vidi se sličnost i u krupnoj, snažnoj građi. Pit klima glavom, trljajući rukom čelo i izgledajući uzrujano. „Da, oni su roditelji.“ „Zašto Remington ne želi da ih vidi?“ „Zato što su ga idioti zatvorili na psihijatrijsko odjeljenje kad je imao samo trinaest godina, i ostavili ga tu dok nije bio dovoljno star da može potpisati sebi otpusnu listu.“ Za trenutak mogu samo da zinem u njega dok se grozan osjećaj smješta u meni. „Psihijatrijsko odjeljenje? Zbog čega? Remi nije lud!“ kažem bijesno i zgroženo dok pratim Pita u dnevni boravak. „Ne gledaj me tako. To je jedna od najvećih nepravdi kojoj sam svjedočio u životu.“ Dok me u grudima steže, pitam „Pite, da li si bio sa njim kad je izbačen iz profesionalne lige?“

136


Odmahuje glavom, ne prekidajući korak. „Remi ima kratak fitilj. Potpališ ga i on će eksplodirati. Konkurencija je htjela ga da izbaci. Isprovocirala ga izvan ringa. A on je zagrizao mamac. Nakon čega je izbačen. Kraj priče.“ „Pa, da li je još uvjek ljut zbog toga?“ Otvara vrata terase, koja vodi preko bašte do ambara, i pratim ga, zaklanjajući rukom sunce. „Bijesan je, ali ne specifično zbog toga.“ Pit kaže. „Boks je sve što zna. To je jedina stvar u životu koju može da kontroliše. Dok je odrastao bio je odbačen od svih. Skoro je nemoguće natjerati ga da se otvori. Čak i sa onima koji su već dugo sa njim.“ „Šta misliš kako su njegovi roditelji znali da smo ovde? Mislila sam da krijemo mjesto boravka od štampe zbog incidenta sa jajima.“ „Zato što je ovo Remijeva kuća.“ Pit odgovara, dok gledam u šarmantni crveni ambar u daljini preko proplanka. „Nakon što je izašao sa psihijatrije, zaradio je novac boreći se i kupio ovu kuću kako bi dokazao roditeljima da može biti neko...ali oni i dalje nisu htjeli ništa da imaju sa njim. Tako da mu je sada ostala kuća, koju koristi samo kad smo ovde, puštajući novinare da ga traže po hotelima. Ima mnogo obožavalaca u Austinu.“ Ova informacija me užasno pogađa. Nesavladiv bijes me obuzima zbog mladog Remija, glas mi je težak kad progovorim. „Kakvi to roditelji napuste svoje dijete kao što su oni to uradili, Pite? Zašto ga dođavola traže sada?!“ Pit uzdiše. „Da zaista, zašto?“ Vrti glavom tužno a onda spazimo Remingtona u otvorenom ambaru, kako udara vreću sa trenerom. Uspaničeno, Pit me hvata za lakat i privlači bliže „Nemoj da kažeš da sam ti išta rekao, molim te. U sjebanom je raspoloženju otkako smo došli ovde. Roditelji ga potpuno izlude svaki put, a temperament mu je ionako u haosu ovih dana.“ Klimnem i stisnem mu ruku. „Neću, ne brini. Hvala na povjerenju.“ 137


„Hej Bruk, treba da ga istegneš, ne ide mu baš najbolje, trener misli da ima bol u donjem dijelu leđa.“ Rajli doziva. Dok idem, čujem prije nego što vidim Remingtona kako sve jače i brže udara vreću. Iznenađena sam da ne staje kad mu priđem. „Trener nije zadovoljan tvojom kondicijom i Rajli misli da mogu da pomognem.“ Kažem dok posmatram ovo nevjerovatno biće ispred sebe, kako udara vreću, sa koncentrisanim izrazom lica. Ne mogu a da se ne divim tome šta je Remington postigao bez obzira na to sa čim se suočio kad je bio mlađi. „Remi?“ Ne kaže ništa, umjesto toga mi okreće leđa i nastavlja još jače da udara tu jadnu vreću. „Hoćeš li mi dozvoliti da te istegnem?“ uporna sam. Potpuno me ignoriše, okrećući mi svoja divna leđa i nastavlja udarati. Želim da ga dodirnem, naročito posle svega što mi je Pit ispričao, i ispustim elastičnu traku pored nogu, jer sad zaista ne želim ništa između nas dvoje. „Hoćeš li mi odgovoriti Remi?“ pitam dok pružam ruku. Tup tup tup.... Dodirnem mu leđa. Ukoči se, spusti glavu i naglo okrene, skida rukavice i baca ih u stranu. „Da li ti se sviđa?“ Šapat mu je mek, a dodir nježan, dok pruža svoju ruku i dodiruje tačno mjesto gdje je Pitova ruka bila. „Da li ti se sviđa kad te dodiruje?“ Ali njegove oči, Bože....kidaju me. Ruka mu je duplo veća od Pitove i čini da osjećam. Dok gledam u njega, leptirići mi divljaju u stomaku, i kakvu god igru da igramo, ne želim da se ikad završi, a u isto vrijeme želim da prestane. Ima nešto nevjerovatno primitivno u načinu na koji se ponaša prema meni. „Nemaš prava na mene.“ Kažem bijesno ali bez daha. 138


Ruka mu se steže. „Dala si mi pravo kad si mi svršila na nozi.“ Obrazi mi gore na podsjetnik. „Svejedno nisam tvoja,“ uzvraćam mu „možda se plašiš da sam previše žena za tebe?!“ „Postavio sam ti pitanje i hoću odgovor. Da li ti se sviđa kad te drugi muškarac dodiruje?!“ zahtjeva. „Ne idiote! Volim kad me TI dodiruješ!“ Nakon ovog ispada, oči mu padaju na moje usne dok mi palcem nježno kruži po unutrašnjosti lakta. „Koliko voliš moj dodir?“ „Više nego što to želim da priznam.“ Puknem, teško dišući zbog njega. „Sviđa li ti se dovoljno moj dodir da me pustiš da te milujem večeras u krevetu?“ Koža me pecka, i između nogu mi postaje nevjerovatno toplo. Zenice mu se gladno šire. „Sviđa mi se dovoljno da te pustim da vodiš ljubav sa mnom.“ „Ne. Ne da vodimo ljubav.“ Steže vilicu i gleda me izmučenim plavim očima. „Samo milovanje. U krevetu. Večeras. Ti i ja. Želim da te opet natjeram da svršiš.“ Kaže s´pitanjem u očima. Osjećam kako prividno kontroliše temperament. Imam potrebu u sebi koju treba da zadovoljim....ali ne mogu. Želim jako da ga dodirujem ali ne mogu da shvatim da može toliko da se kontroliše i ne uzme me. Ne mogu više da podnesem nijednu noć u njegovim rukama a da ne idemo do kraja. Izvlačeći ruku, učvrstim glas. „Vidi, ne znam na šta čekaš, ali ja neću biti tvoja igračka.“ Zgrabi me i povuče bliže, spuštajući glavu. „TI nisi igračka. Ali moram da uradim ovo na svoj način. Na moj način.“ zagnjuri lice u moj vrat i udiše me, jezikom mi lizne uvo. Zastenje i podigne mi bradu kako bi me pogledao „Radim ovo polako zbog tebe. Ne zbog sebe.“

139


Koljena prijete da će da popuste ali uspijem da odmahnem glavom u neslaganju. „Ovo postaje naporno i brzo gubim interes. Hajde da te istegnem.“ Krenem prema njegovim leđima ali on se odmakne od mene kao da sam ga posjekla nožem. „Nemoj jebeno da se trudiš. Idi i isteži Pita.“ Uzima peškir, briše njime mokre grudi i nastavlja da boksa bez rukavica. Marširajući nazad bijesno kažem Rajliju. „Ne želi me.“ „Nesporazum vijeka, djevojko.“ kaže, tužno kolutajući očima.

AVANTURA

Podzemlje vrvi od energije večeras, i u poslednjih sat vremena prestala sam da tražim Noru u gomili, plašeći se da će se sakriti ako me primjeti. Odlučna sam da je natjeram da se suoči sa mnom, još uvjek ne znam kako, ali smisliću već. Za sad sam dozvolila sebi da me privuku čari borbe, hvatajući se kako sve pohlepnije posmatram takmičare više nego ikad prije, kako bih provalila njihove strategije, jer onaj koji pobjedi dolazi u ring sa Remijem. Neki od njih se bore užasno prljavo i shvatam da se niko ne bori kao on. Remi se bori kao da to voli. Dobija nalet adrenalina kad je u ringu, i odaje utisak kao da je on lav a njegov protivnik miš, kao da se samo igra sa njim. Skače gore - dole ponekad, i čini da publika učestvuje u njegovom ´osvajanju´ dok drži protivnika i pokazuje na njega kao da kaže ´ da li želite da sredim ovog seronju?´ 140


Naravno da tada gomila urliče, a ja sam kao bunilu, izluđuje me da ga gledam ovakvog. Kada je bio najavljen večeras, Austinska publika je podivljala, skoro svi su stajali i uzvikivali, a ja sam gledala, sa leptirićima u stomaku, kako se Remi pojavljuje na stazi i polako stiže do ringa, i prostorijom odvjekuje vriska kad ga ugledaju. Navijačke zastave se viore dok razbija trećeg protivnika za večeras, i toliko je izmorio jadnička da će borba vjerovatno biti gotova za samo par minuta. Potpuno je u ulozi. Oborio je i pobjedio koga god su mu izveli večeras. Nisam vidjela da je ijedan protivnik uspjeo da ga stvarno udari, lice mu je netaknuto, a gard nedodirljiv. Imam osjećaj da nešto hoće da dokaže ovom gradu, gradu u kom je rođen. Kao da svakim udarcem govori roditeljima koliko nisu bili upravu. I zbog toga još jače navijam za njega. Zapanjena sam onim što sam saznala, jednostavno ne mogu da zamislim Remingtona zatvorenog bilo gdje, bespomoćnog i bijesnog. On je snažan i primitivan čovjek, koji tačno zna šta želi i pobjesnim kad pomislim da ga je neko povrijedio dok je bio mlad i ranjiv. Sve to čini da budem užasno zaštitnički nastrojena prema njemu, i poželim da sam ga upoznala ranije,kao da bih i mogla učiniti išta da sve to spriječim. Čujem tresak njegovog nokauta, koji prati vriska, i srce mi već ludački preskače dok mu sudija prilazi i podiže mu ruku u znak pobjede. „Naš pobjednik večeras, Remingtooooooon Teeeeeejt, RIPTAAAAAJD!“

Dok mu je ruka u visini, ja čekam da uradi ono što radi svaki put posle ovoga. Traži me tim svojim plavim očima. Tijelom mi prolaze trnci on trenutka kad se njegov pogled spusti na mene. Zabljesne me osmjehom, osmjehom koji danas ima drugačiju notu. Borio se vatreno i intenzivno, i osmjeh mu je podjednako intenzivan, sa tračkom 141


seksa u njemu, i odjednom ništa više zaigrano nema u tim očima. Ne skida pogleda sa mene dok mu se moćne grudi dižu i spuštaju a kapljice znoja se spuštaju niz njegovo tijelo, i izgleda podjednako savršeno kao i prvi put kad sam ga vidjela u Sijetlu. Želim ga više nego ikad. Toliko sam vlažna i očajna zbog načina na koji me tjera da se osjećam, da samo zurim u njega, ne uzvraćajući mu osmjeh, očima ga moleći da dovrši to što se dešava između nas. Šta god da je to što pršti između nas kao elektricitet kad god smo blizu jedno drugom. Stavila sam sve ispred njega, govoreći mu koliko ga želim, ali on nastavlja da mi bude neuhvatljiv kao kometa. Gledajući me tim sjajnim, plavim očima, pokazuje na mene pa na sebe a onda na osobu koja mi prilazi između redova. Osobu koja nosi crvenu ružu. Stavlja mi ružu ispred očiju. „Od Remija“ kaže mlada djevojka smješeći se. Druga ruža slijedi odmah, i ponosan glas koji šapuće „Od Remija.“ Treća ruža mi pada u ruku. „Od Remingtona.“ Četvrta. „Od Riptajda.“ „Od Remija. Žao mi je zbog tih idiota koji su te gađali jajima...“ „Od Remingtona.“ Puls mi udara kao lud i padam na stolicu ispod sebe. Zurim u potpunoj nevjerici u red ljudi ispred sebe koji postaje sve duži, i svako od njih nosi ružu od njega. On me posmatra sa tim svojim osmjehom, govoreći mi očima da mu pripadam, i srce me steže toliko da želim da ga iščupam iz grudi i bacim što dalje od sebe. Mora da se preko Tvitera proširila vijest o tome šta je zahtjevao u Los Anđelesu, ili kako su već svi ovi ljudi saznali za to, ali jedino što znam je da su mi ruke pune ruža i da su sve od njega.

142


Od čovjeka koji se bori kao lud, uzbuđuje me kao niko do sad, i koji je najprivlačniji muškarac kog sam ikad srela. Od muškarca koji mi pušta seksi muziku, koji mi daje svoju majicu da spavam u njoj, štiti me kao lav, a ipak neće da me uzme kad sam gola i drhtim mu u rukama. I odjednom ne mogu to više da podnesem. I ne pogledam ga u povratku kući. Njegov pogled je zalijepljen za moj profil, svaki dio mog tijela je svjestan toga. Znam da želi da zna da li mi je drago zbog ruža, ali u meni sve kuva od bijesa. Moja želja za njim nije zadovoljena, i do sad je ta želja prerasla u onu vrstu bijesa zbog koje ću da se razbolim i umrem na kraju. Tresem se. Od želje. Od bola. Od bijesa. Kako se usuđuje. Da učini da ga želim ovoliko. Da mi ponudi posao iz snova i postane centar mog svijeta, sve dok nisam spremna da rizikujem sve zbog njega. Čak i svoj posao. I porodicu. Prijatelje. Grad u kome sam odrasla. Kako se usuđuje da me dodiruje pod tušem, i ljubi kao da želi da me pojede za svaki obrok do kraja svog života! Kako se usuđuje da postane moja fantazija koja oživljava pred mojim očima, samo da bi me mučio dok to više ne mogu da podnesem. Prije sam se osjećala toliko slobodno i opušteno da nikad nisam imala nikakvih ljubavnih drama. Znala sam slušati Melani kako satima kuka i žali se i uvjek bih joj rekla ˝Mel, on je samo jedan muškarac, digni glavu i pređi na sledećeg.˝ A ja sam sad u bunilu zbog jednog čovjeka, i moj savjet ne vrijedi ništa jer za mene ne postoji niko kao on. Više i ne osjećam slobodu. Zauzeta sam, emocionalno, od strane čovjeka koji neće da me ima. Da nisam toliko bijesna i isfrustrirana, napravila bih sebi žurku sažaljenja, veću nego onu koju sam napravila kad sam ispala iz Olimpijade.

143


„Bio si fenomenalan, Rem!“ Pit mu govori, uzdišući ushićeno. „Čovječe, kakva noć!“ „Fantastična noć, sinko!“ Trener kaže, zvučeći srećnije nego što sam ga ikad do sad čula. „Nijednom nisi spustio gard. Čak je i Bruk osjetila ljubav večeras, zar ne Bruk?“ Uslijedi tišina, dok sjedim mirno na svom mjestu i nastavljam da posmatram svjetla kroz prozor, praveći se da uopšte ne čujem njihov razgovor. Apsolutno odbijam da ga hvalim ili da mu zahvalim na ružama. Da, njegovi fanovi me jesu okupali ružama, i jeste se borio kao jebeni šampion...pička mi se steže kad se sjetim kako je udarao protivnike večeras, kako se kretao... i ne želim da mislim o tome! „Totalno si ga uništio!“ Rajli govori. Primjećujem da im Remington ne odgovara na komplimente. Pogledom mi pravi rupe na glavi, i osjećam da postaje nemiran koliko i ja. Mora da je želio drugačiju reakciju na svoj gest. Mora da je želio da se rastopim i kažem mu „O moj Bože, diiivan si!“ ali neće to dobiti od mene. Jer mrzim to što mi radi. Mrzim što ga želim ovoliko, što su mi raspoloženja toliko promjenljiva zbog njega da želim da mu iščupam oči golim rukama a onda kukam zbog toga. Želim da mu bacim sve ove ruže u krilo i kažem mu da jebe njih jer više i ne želim da jebe mene. I zato kad su ruže smještene u vodu u jednoj od posuda sa ledom u mojoj sobi, a moj bijes je prešao sve granice normale, pojurim niz hodnik ka penthausu i zateknem Pita u dnevnoj sobi. „Remington?“ zahtjevam. „Tušira se“ pokazuje prstom ka njegovoj sobi. Okrećem se, uletim u sobu, zalupim vratima i zaključam ih. Ugledam ga kako stoji na pragu kupatila. Sasvim je go, potpuno mokar, tek ispod tuša sa peškirom u ruci, i istog momenta erekcija mu očvrsne. Njegov zapanjen pogled je na meni i peškir mu pada pored nogu. Nikad prije nisam imala priliku da ga vidim ovako golog, vidjeti njegovu fizičku perfekciju, i najljepši kurac koji sam do sada vidjela, savršeno 144


ispravan , i sve to me samo još više razbjesni. Krv mi gori kao lava u venama, dok jurim ka njemu i počinjem da ga udaram rukama po grudima, koliko god jako mogu a da ne polomim sopstvene kosti. „Zašto me ne dotakneš? Zašto me jebeno ne uzmeš?! Da li sam debela? Previše obična?! Da li samo uživaš da me mučiš ili si jednostavno zao?! Za tvoju informaciju, htjela sam da imam seks sa tobom još prve noći kad sam došla u tvoju hotelsku sobu i umjesto toga dobila posao!“ Zgrabi me za zglobove i privuče me grubo sebi, savladavajući mi ruke „Zašto si željela da imaš seks sa mnom?! Da imaš jebenu avanturu? Šta je trebalo da ti budem?! Seks za jednu jebenu noć?! Avantura sam svake druge žene, prokleta bila, i ne želim da budem i tvoja! Želim da budem tvoj jebeni PRAVI. Razumiješ to?! Ako te jebem želim da mi pripadaš. Da budeš MOJA. Želim da daš sebe meni ne Riptajdu!“ „Neću nikada biti tvoja ako me ne uzmeš! Uzmi me! Kučkin sine zar ne vidiš koliko te želim?!“ „Ne znaš me.“ Procjedi kroz stegnute zube, lice mu je zategnuto od bijesa, dok mi još uvjek steže zglobove. „Ne znaš baš ništa o meni.“ „Onda mi reci! Misliš da ću otići ako mi kažeš to što ne želiš da znam?!“ „Ne mislim, znam.“ Jednom rukom mi hvata lice, i stisne obraze, oči su mu nasilno plave i mahnite. „Ostavićeš me onog momenta kad krene nizbrdo, i ostavićeš me bez ičega- kad te želim kao što nikad ništa nisam želio u svom životu. Ti si sve o čemu mislim, o čemu sanjam. Dižem se visoko i padam nisko sve samo zbog tebe, nije čak više zbog mene. Ne mogu da spavam, ne mogu da mislim, ne mogu da se koncentrišem i sve to zato što želim da budem onaj pravi za tebe, a čim saznaš šta sam shvatićeš da sam ustvari samo jebena greška!“ „Kako možeš biti greška?! Da li si se pogledao? Da li vidiš šta mi radiš? Imao si me na prvo ´zdravo´, jebeni idiote! Učiniš da te želim toliko da boli a onda nećeš da uradiš ništa povodom toga!“ „Zato što sam jebeno bipolaran! Maničan. Nasilan. Depresivan. Ja sam tempirana bomba, i ako jedan član mog tima zabrlja kad imam epizodu, 145


sledeća osoba koju povrijedim možeš biti ti. Pokušao sam da ti saopštim ovo što nježnije mogu tako da bi bar imao šansu sa tobom. Ovo sranje mi je oduzelo sve u životu. Sve. Karijeru. Porodicu. Jebene prijatelje. I ako mi oduzme ovu šansu sa tobom, ne znam šta ću jebeno da uradim, ali depresija će me pogoditi toliko jako da ću vjerovatno pokušati da se ubijem!“ Oči me peku, dok njegove riječi lete oko mene. Svaka šokantna riječ me pogađa do kostiju. Psuje i pušta me, a ja pravim korak unazad dok ga gledam kako bijesno navlači trenerku. Bespomoćno, gledam ga dok grabi majicu iz ormara a srce mi je potpuno stalo u grudima. Sa riječju ´bipolaran´ nisam dobro upoznata, osim što sam čula za nju par puta. Nikad nisam upoznala nekoga ko je bipolaran, ali odjednom počnem da vraćam film u poslednjih par nedelja, i prepoznam neke znakove. Sad shvatam. Remi i mrzi i voli sebe. Voli i mrzi svoj život. U jednom trenutku mu je sve dobro a već u drugom sve loše. Gori pa je hladan. Možda nikad nije bio prihvaćen, čak ni od strane samog sebe, i možda svi odustanu onda kad sve krene...nizbrdo. Hiljadu emocija divlja u meni i jedva da mogu sve da ih savladam. Grudi mu se podižu i spuštaju dok me gleda sa drugog kraja sobe, očiju brilijantno plavih, ruku stisnutih u pesnice, dok čeka da progovorim, majica mu još uvjek stisnuta u šaci. Odjednom shvatam da ovaj čovjek ima proporcije jednog Boga u mojoj glavi, ali sada znam da je i on samo ljudsko biće i da nije savršen, i svakim bolnim dijelom svog tijela ga samo želim još više zbog toga. Toliko da ću se utopiti ako me odbije večeras. Uzimajući prijeko potreban vazduh, ruke mi se tresu dok polako otkopčavam dugme na svojoj bluzi, a zatim nastavljam i ostala. Šuškanje tkanine ga tjera da spusti oči na moje grudi i kroz njih mu preleti bol. Guta me pogledom tako žestoko, da osjećam ugriz njegovih očiju na svom srcu.

146


„Kakav sam-takav sam. Ne uzimam lijekove. Zbog njih sam se osjećao umrtvljeno a planiram da živim svoj život.“ Upozorava me grubo i bijesno šapćući. Klimnem glavom u znak razumjevanja. I sama sam odbijala da uzimam antidepresive kad sam ih navodno, prema mišljenju ljekara, trebala. Vjerujem da je svačiji izbor kako će se boriti sa svojom bolešću, a ponekad je lijek gori od bolesti. On je čovjek koji jede ispravno, i bilo koja hemikalija ga može izbaciti iz balansa. Sad mogu to da vidim. Nisam niko da mu kažem šta da radi. Ali da li uopšte shvata koliko je bitan? Dokle je stigao, sve po svojoj zasluzi? Da li vidi kako je divan tim osnovao? Mogu da vidim koliko ga Trener, Dajana, Pit i Rajli vole čak i kad se posvađaju sa njim. Do sad sam želila da pripadam ovom timu, ali sada samo želim da pripadam ovom čovjeku. I želim da i on pripada meni. „Skini se Remi.“ Otkopčavajući i poslednje dugme, razdvojim bluzu na sredini, i majica koju još uvjek drži stisnutu u šaci pada na pod pored njegovih nogu kad mu se prsti refleksno rašire. Njegove oči prelaze preko mene, glas mu je ljut i grub. „Nemaš pojma šta tražiš.“ „Tražim tebe.“ „Neću ti dozvoliti da me jebeno ostaviš.“ Grlo mi se steže od emocija, čineći da jedva izgovaram sledeće riječi. „Možda neću ni želiti.“ Bolno očajanje mu blešti u očima „Daj mi prokletu garanciju. Neću ti dozvoliti da me jebeno ostaviš a želićeš da probaš. Biću težak i biću đubre, i prije ili kasnije će ti biti dosta mene.“

147


Odmahujem glavom dok bacam bluzu na pod, a onda gurnem suknju niz kukove, i iskoračim iz nje. Drhteći iz dubine duše, stojim samo u običnim pamučnim gaćicama i brusu, dok mi se grudi podižu i spuštaju. „Nikad mi te neće biti dosta, nikad.“ Prvo, moje riječi kao da nemaju efekat na njega. I mislim da polako umirem. Onda nizak, gladan zvuk prodire iz njegovog grla. Zastaje mi dah. Stoji nepokretno i posmatra me u toj trenerci, nogu u borbenoj pozi, u očima mu gori želja. Široka ramena mu se trzaju zbog teškog disanja, i savija prste u pesnice sa obe strane svog tijela. Gruba hrapavost njegovog glasa kao da mi grebe meso. „Dođi onda.“ Naređenje dolazi tako iznenada da mi koljena počinju klecati. Cijelo tijelo kreće u akciju ali u isto vrijeme ne mogu da se pomjerim. Osjećam se kao gomila organa koji pokušavaju da se sjedine u cjelinu. Ubrzano srce. Oznojena koža. Drhtavica u nervnim završecima. Potpuna beskorisnost mojih pluća. Cijelo moje tijelo želi samo jedno ali nikako da se oporavi od šoka. Kad bar malo dođem sebi dok hvatam isprekidan dah, osjećam se tako živo a ipak tako iskidano, da me peckaju prsti na nogama kad mi- ja, moje srce, kosti i koža- napokon uspijemo da napravimo prvi korak. Žestoka nervoza me prati sve do mog odredišta. Remingtonovo disanje eskalira. Grudi mu se dižu još brže sa svakim mojim korakom. Korak po,nervno kidajući, korak, puls mi udara u slepoočnicama dok se vrelina njegovog pogleda uvlači u mene. Između nogu gorim za njim. Bradavice mi pulsiraju. Ukrućeni vrhovi se guraju bolno uz tkaninu brusa. Svaki dio mog tijela želi da preklinje da ga dodirne. Da me dodirne. Da me voli. 148


Zaustavljajući se na korak od njega, jedva da mogu disati dok se miris njegovog sapuna širi mojim plućima, drogirajući mi sva čula. Pruža ruke i mrsi deset ljutih prstiju u mojoj kosi, dok mi zabacuje glavu unazad šakama, i zakopa nos u moj vrat, režeći nježno. Njegov duboki uzdah me obuzima, i drhtavica mi prolazi tijelom, dok radim isto, apsorbujući svaku notu njegovog muževnog mirisa u svoje tijelo kroz nozdrve. Jezikom mi pravi mokar trag na vratu dok mu se ruka mota oko mog struka, i drobi me uz svoje tijelo, šapućući. „Moja.“ Požuda i ljubav struje kroz mene „Da, da , da Remingtone, da.“ Mrseći prste u njegovoj mokroj kosi, željno gurnem svoje grudi uz njegove, i počnem da trljam bolne bradavice uz njegovu dijafragmu, rukama grubo držeći njegovu glavu na mjestu gdje je, dok nastavlja da me udiše, duboko i očajno. Tijelo mi se protrese od zadovoljstva. Grabi mi lice u svoje grube ruke, i prelazi jezikom niz moj vrat, pa preko vilice, teško dišući, primiče se mojim usnama. Liže mi uglove usana. Vlažeći me. Pripremajući me. Gura jezikom u uglu a onda dodaje i usne, koristeći ih da razdvoji moje. Gricka donju usnu zubima kako bi je odvojio od gornje. Pobjegne mi tih jecaj ali on me utiša kad spušta usne na moje da me okusi, vlažno, vrelo i gladno. Moja reakcija je brza i divlja, i jezici nam se sudaraju u vreloj i vlažnoj pomami. Tijelo mi se topi uz njegovo čvrsto, dok je njegova ruka koja je omotana oko mog struka jedino što me drži na nogama. Ne znam ko koga više želi. Znam samo da je ovo neizbježan, dugo iščekivani cunami, i samo se pripremam za plivanje svog života. Kušamo i sisamo jedno drugo, i toliko sam ga gladna da čak i da me hrani poljupcima cijelu noć i dalje bih umirala od gladi. Steže čvršće pesnicu u mojoj kosi držeći me u mjestu, kao da se plaši da ću se odmaći od njegovih slasnih usta, a ja se toliko plašim da je sve ovo san, da mi se prsti grče u njegovoj mokroj kosi, jer ako izbije požar u hotelu, ako armija ludih

149


obožavalaca jurne unutra ili čak Škorpion lično dođe u ovu sobu, i dalje ne puštam Remingtona Tejta da odvoji svoje usne od mojih. Vlažna vrelina njegovih usta me obuzima, čini da sam tako visoko, stenjem i zasisam mu jezik, uživajući kako Remington zastenje i gurne ga još dublje u moja usta. Postaje nemiran. Osim klizavog, mokrog zvuka poljubaca u sobi se još čuje samo šuškanje njegove trenerke dok je gura niz noge, mišići na rukama mu se grče dok se pomjera uz mene. Tkanina nam pada pored nogu, dok on palcem hvata prednju kopču na mom brusu, i povuče jako dok ne pukne. Grudi mi odskaču dok brus pada na pod. Grudi mi se nikad nisu činile punijim dok ih on ne uhvati u svoje ruke, i podiže visoko da ih sisa. Prelazi jezikom preko mojih bradavica, prvo preko jedne pa druge, rukama obuhvata obline mojih grudi dok žuljevitim palčevima prelazi preko tvrdih vrhova. Zastenjem kad ponovo gurne jezik u moja usta i toliko sam ga gladna da ne mogu da prestanem da se tresem. Stisne mi jednu sisu i gurne ruku između mojih nogu, stavljajući je preko mene ispod gaćica. Trlja me vrhom dlana, dok trlja najduži prst preko vlažnih nabora oko mog ulaza. Drhtim u iščekivanju. Trgne usne sa mojih, naslanjaći se čelom na moje i posmatra kako mu se ruka grešno pomjera ispod mojih pamučnih gaćica. Toliko smo bez daha da ne očekujem njegov glas, grlen i grub dok eksplodira po mom licu, dok mu je čelo još naslonjeno na moje i gledajući svoju ruku kako miluje moju vlažnost. „Kaži mi da je ovo za mene.“ Ruke mi se stežu oko njegovog snažnog vrata, dok me muči stavljajući samo vrh prsta unutra, izazivajući uzbuđenje koje mi oduva mozak. „Za tebe je.“ Naglo udišući ljubim mu sljepoočnicu i jaku vilicu. Zvuk protesta se čuje iz mog grla kad povuče ruku. A onda uhvati ivice mojih gaćica i pocjepa ih u jednom dahu. Uzbuđenje jurca kroz mene. Hvata me za struk i okreće nas, tako da me oslanja na zid. Noge mi polete oko njega, dok mi rukama hvata guzu, i sledeće sekunde već ga osjećam tu, na svom ulazu. Njegova čvrstoća se 150


naslanja na moju vlažnu spoljašnjost, i hvata mi zglobove, dižući ih iznad moje glave i držeći ih jednom rukom. „Jesi li moja?“ pita grubo dok mu se druga ruka vraća između mojih nogu i prstom ponovo ulazi u mene. Uzdahnem naglo. Gotova sam. U delirijumu. „Tvoja sam.“ Izraz lica mu je napet, i seksi dok prelazi prstom kroz unutrašnjost mog kanala. „Želiš li me u sebi?“ Potreba mi blokira vazduh dok mi od uzbuđenja malaksaju noge. „Želim te svuda po sebi. Želim te u sebi.“ Ruka mu se trese od uzdržavanja dok je povlači još jednom, kako bi smjestio svoju erekciju između mojih nogu. Ne ulazi u mene, ali mi dopušta da osjetim šta će mi dati. Pogledi nam se drže očajnički dok se trljamo. Vrtimo kukovima zajedno. Dahćemo. Želimo. I ne mogu da skinem oči sa njega. Još je ljepši ovako nego kad se bori ili kad je ljut i umišljen. Ljepši nego kad trenira i sav je znojav i umoran. Ljepši nego kad je zaigran i nasmijan. Ljepši čak i nego što je kad je opušten i zamišljen dok mu utrljavam ulja u kožu. Ljepši je nego išta što sam u životu vidjela. Lica zategnutog i sirovog od želje, očiju tamnih i poluzatvorenih, dok mu se nozdrve šire a usne razdvajaju kako bi disao, na vratu su mu poiskakale vene, tena sve tamnijeg dok mu sopstvena želja juri kroz vene. Drži mi ruke zarobljene dok me miluje svojom čvrstinom. Iskušavajući me. Obećavajući mi. Sve što mogu je da jecam bez glasa ga preklinjući da me uzme. Pička mi se steže. Krv mi juri kroz vene. Obilježio me je čovjek kojeg volim, i sada sam spremna za njega. Spremna. Sam. Tamno plave oči me gledaju na djelić sekunde. Jednog trenutka sam prazna a već sledećeg je u meni. Ispunjava me polako, pažljivo, kao da sam 151


njegovo neprocjenjivo blago i ne želi da me slomi- kao da misli da ga niko neće primiti tako udobno, i voljno, sa ljubavlju kao ja. Širok je i čvrst, dok uranja snažno u mene. Stresa se i stenje dok moji unutrašnji mišići stežu njegovu pulsirajuću dužinu, i tako je veliki. Novi jecaj mi silazi sa usana dok pokušavam da ga uvučem još dublje u sebe, želeći više, želeći manje. Odlučujući da je moja želja van svake granice, spustim se na njega još više i zabacim glavu nazad, slab zvuk mi pobjegne dok pokušavam da se prilagodim. Nježno zgrabi moje grudi u svoje žuljevite ruke, gura mi jezik u usta gutajući mi vrisak, dok pijem sve što mi njegova usta daju. Pulsira divlje u meni, držeći se potpuno mirno unutra. Tijelo mi drhti u delirijumu kad spusti glavu i jezikom mi prelazi preko vilice i brade sve do vrata. Kad usisa bradavicu u vrela, vlažna usta, unutrašnjost mi se grči dok se orgazam gradi, stresem se grozničavo i gurnem kukove željno ka njegovima. „Remi“ preklinjem dok mi se ruke stežu oko njegovog vrata, stežem ga butinama i podižem karlicu. Zbog ovog poteza bolno uzbuđenje juri kroz moje tijelo kad se njegova čvrstina pomjeri u meni. Oči mi se zakolutaju u glavi. Neću potrajati. Previše je veliki, predobro ga osjećam, previše ga trebam. „Remi...“ stenjem , van pameti, pomjerajući kukove. „Molim te, molim te...pomjeraj se.“ Zastenje kao da se i sam plaši da neće dugo izdržati. Ali trudi se da me zadovolji, i izvlači se pa gura odmah unutra. Gotovi smo, i sličan očajnički zvuk zadovoljstva nam para grlo. Ponovi pokret kukovima i čelo mu pada na moje, uz režanje uzdržanosti, i počinje da me ljubi kao da mu život od toga zavisi. „Bruk..“ govori preko mojih usana. Ruke su mu jako stisnute na mojim kukovima dok se izvlači i ponovo uranja, dovoljno duboko da ugura svaki centimetar u mene. I odmah počinje da svršava. Toplota njegovog nevjerovatno nasilnog orgazma i snažni trzaji njegovog kurca me tjeraju 152


na isto. Drhtaji mi potresaju tijelo. Sistem mi pada i podiže se dok gomila zvijezda svjetluca iza mojih kapaka. Stežem mu tijelo dok on steže i uvija se oko mog, ližući mi vrat, dok mu se mišićavo tijelo zateže i konačno opušta. Zareži u tihom zadovoljstvu na mojoj sljepoočnici. I dalje smo zadihani i nježno mrdamo kukovima čak i kad orgazam prolazi, a Remington vibrira uz mene sa tolikom potrebom da me ne pušta ni da uhvatim dah. Hvata me za dupe, noge su mi još uvjek omotane oko njegovih uskih kukova, i nosi me na krevet. Još uvjek je u meni, i dalje tvrd. Spusti me dole i stavlja jastuk ispod moje glave, a onda počinje da se pomjera u meni, tako polako da samo što ne zamjaučem, dok prelazim noktima niz njegova leđa, gledajući široka ramena, obožavajući njegove snažne, savršene ruke, široki vrat, lice preko kojeg prelazi zadovoljstvo, dok počinje da me jebe brzo i grubo, poput životinje. Bradavice mi pulsiraju od samog pogleda na njegove od požude potamnjele oči. Približi mi svoju glavu i gurne jezik u usta tako jako da progutam svoj urlik. „Želila si me.“ Teško diše i oči su mu divlje. „Evo me.“ Jebe me kurcem do iznemoglosti, brzo i jako, čineći da jecam zbog njegove čvrstine u sebi, i kad mišići počnu da mi se grče, pušta me da svršim, dok nastavlja bjesomučan ritam, a zatim reži produžavajući svoj užitak, izvlačeći se kako bi se trljao po mojoj koži. Drhtavo stenjanje mi se otima iz grla dok prelazi skliskom glavom svog kurca preko unutrašnjosti moje butine dok drugom rukom prelazi preko mojih pulsirajućih bradavica. Uvjek sam volila svoje B korpe, ali sada se čine male i krhke u njegovim grubim rukama. On uzdiše kao da zaista voli da ih stišće. Vrti jezikom po mom vratu. „Želio sam da te dotaknem toliko dugo, mali dinamitu.“

153


Zadovoljstvo juri preko mojih nervnih završetaka dok uvrće i steže moje bradavice. Prelazi zubima preko nježne kože ispod moje vilice, dok mi se tijelo podiže ka njegovom. Njegovi mišići me okružuju, tvrdi i snažni, grčeći se i opuštajući, kurac mu je još uvjek čvrst, i trlja ga po mom tijelu razmazujući svoje sjeme svuda po mojoj koži. U delirijumu sam. Hoću ovog čovjeka u sebi, u svojim ustima, u svojim rukama, svugdje odjednom. Odjednom ponovo uranja u mene, jače i dublje, prsti mu se stežu na mojim kukovima, i toliko sam i dalje vlažna i otečena da susrećem svaki njegov pokret i stenjem očajnički njegovo ime „Remington...“ Ovde se ne radi o predigri. Radi se o posjedovanju, uzimanju. Radi se o ovoj očajničkoj bolnoj psihičkoj potrebi zbog koje me duša boli. Ali pjevam u sebi sada. Ne mogu da vjerujem koliko lijepo miriše, koliko ga dobro osjećam. Više od svih mojih fantazija. Onda shvatim da dok ja stenjem molim te, o Bože...toliko si tvrd, osjećam te tako dobro, on govori tako si slatka i vlažna dok mi liže svaki dio koji može da dohvati. Sviđa mi se što je utrljao svoj miris na mene, što me liže svuda, volim osjećaj njegovih zuba, grubih ruku, osjećaj njegove kože, stezanje njegovih prstiju na mom mesu. Divlji zvuci izlaze iz mene, isprekidani kao i moje disanje. Ne postoji način da sakrijem ove sirove, uzbuđene zvukove. Oni dublji koje Remington pravi me izluđuju. Podiže se malo unazad kako bi gledao moje grudi kako se pomjeraju dok me jebe žestoko, i oči mu sijaju predatorski dok kukovima jako udara od moje. Kao životinja je, primitivan, uzimajući me. I moj je. Zubi mi se sudaraju dok mi tijelo stišće svaki centimetar njegovog kurca. Zabadam mu prste u čvrstu zadnjicu dok ga uvlačim dublje, uvijajući se ispod njegove težine dok ne eksplodiram. Ispustim urlik kad me ispuni njegova vrelina, a on me prati tihim stenjanjem, stežući mi kukove dok usporava ritam i dok ne postanemo masa umornih kostiju i mišića mokri od znoja i prepleteni u krevetu. 154


Osjećam se fantastično posle svega, opušteno, toplo i željno. Uzdišući zgrabim jednu njegovu ruku i stavim je oko svojih ramena, tako da se mogu ušuškati na njegovim grudima, i poljubim mu najbližu bradavicu. Ima najmanje, braon, najseksi muške bradavice koje sam ikad vidjela, i nema nijedne dlake na grudima. Samo dok je ljubim, pičkica mi se grči, iako je potpuno istrošena i osjetljiva. Podiže mi malaksalo tijelo i smješta me na sebe, dok leži na leđima, kao da je moj krevet, i noge su mi oslonjene na njegove cijelom dužinom, lice mi je na njegovim grudima, dok on gleda ka plafonu. Ruka na ruci, pupak na pupku. Prelazi nosem preko moje sljepoočnice i polako mi mazi guzu „Mirišeš na mene.“ „Hmmm...“ kažem. Stegne mi guzu šakom i udiše me. „Šta znači to hmmm...?“ Smješkam se u polumraku. „Ti si to prvi rekao.“ „Znači da želim da te pojedem cijelu. Tvoj mali biceps. Tvoj mali triceps.“ Ljubi mi usta i prelazi jezikom preko njih. „Sad ti.“ Uzimam mu ruku, stisnem je i počnem da je pomjeram između nas kako bi osjetio vlažnost koju je razmazao preko mog stomaka. „Znači da se neću tuširati cijele sedmice jer želim da te osjetim na sebi:“ Zareži i okrene me tako da ležim na strani, a onda me dodirne između nogu gdje sam potpuno mokra od onog što mi je dao. Oči mu sijaju u polumraku dok prstom hvata nekoliko kapi svog sjemena koje mi klize niz butinu i istim putem ih vraća u moj otečeni ulaz, kao da ne želi da izađe iz mene. „Lepljivo?“ pita kroz grub šapat, spuštajući glavu i ližući mi rame, dok i dalje gura svoje sjeme jednim prstom u mene. „Želiš li da me opereš sa sebe?“ Pomisao da vraća svoje sjeme u mene me čini toliko vrelom da hvatam njegovu glavu snažno rukama i približim mu se. „Ne. Želim da mi daš još.“

155


Prinese svoje mokre prste mom licu i gurne mi srednji prst u usta, kao da traži da ga okusim. „Želim te od prve noći kad sam te vidio.“ Glas mu je hrapav dok me posmatra kako mu sisam prst. Njegov ukus mi radi lude stvari i pička mi se steže od potrebe da me ispuni, da ga osjetim u sebi. „I ja tebe.“ Bez daha sam i pokušavam da uhvatim vazduh dok ližem svaku kap. Stavlja i drugi vlažan prst u moja usta i njegov slankasti ukus me oživljava. Sklapam oči dok prevlačim jezikom cijelom dužinom njegovog prsta. Toliko sam željna da mislim da zastenjem. „Sviđa ti se moj ukus?“ isprekidano šapuće. „Hmmm. To je sve što želim od sada pa nadalje.“ Vragolasto mu ugrizem vrh prsta i osjetim mu erekciju kako se podiže između nas. Nešto što sam rekla...ga uzbuđuje? „Uvjek ću želiti svoju dozu Remija posle večere“ nastavljam, i ja sam ta koja postaje nenormalno uzbuđena dok osjećam kako se učvršćuje. „I možda prije doručka, i posle ručka. Za vrijeme čaja.“ Zareži i spustio se niz moje raširene noge kako bi me probao. Jezik mu prelazi preko mojih donjih usana. Oči mi se sklapaju dok mi se leđa izvijaju, dok me vrelina njegovih usta kida u paramparčad. Zgrabi mi zadnjicu rukama i stišće mi meso, dok njegov vreli jezik prelazi preko mog klitorisa. „Želim da svršim...na svaki dio...tvog tijela.“ Govori uz moju pičku, podiže se iznad mene i naslanja erekciju na moj ulaz. Gorim od želje. Trebam ga u sebi ponovo, u svojim ustima, u sebi, u cijelom biću. Uhvatim mu glavu rukama i vrtim kukovima nemirno, tiho ga preklinjući dok guram jezik u njegova usta. „Svrši gdje god hoćeš. U meni, na meni, u mojoj ruci, u mojim ustima..“ Kad rukama obuhvatim njegovu čvrstinu istog trenutka eksplodira, vreo i mokar se preliva preko moje ruke. Grči se toliko snažno da mi je pička potpuno mokra i kremasta, dok ga posmatram, i tako je veličanstven i 156


sirov da ne mogu da izdržim više i naglo ga okrećem na leđa i spustim se na njegovu erekciju, uvlačeći ga u sebe uz jecaj iznenađenja zbog njegove veličine. Vikne grubo i grleno i zabaci glavu unazad, stežući mi kukove rukama, podiže me pa me naglo spušta preko sebe dok se njegov kurac još uvjek trza u meni. Vrisak ekstaze mi cijepa grlo dok počinjem da se grčim oko njega, osjećajući vrelinu kako se prosipa u meni. Potpuno sam malaksala i blizu da padnem u komu, dok padam preko njega.

„ One noći kad su ti dali sedative...“ pitam ga satima kasnije dok prelazim vrhom nosa preko njegove bradavice, još uvjek bez daha posle duge sesije maženja. Ne možemo da se zasitimo.Kao tinejdžeri smo. Nadoknađujemo ono što se nedeljama gradilo. Nadoknađujući nedelje i nedelje želje. „Da li je to bila epizoda?“ Jastuk zašuška dok klima glavom, i prevučem ruku preko njegovih trbušnjaka i počnem da ga masiram nježno dok gledam u njega, nesigurna da li će htjeti da priča sad o tome. „Možemo li uopšte da pričamo o tome?“ Čini se da zbog mog dodira zatvara oči, glas mu je nježan dok mi ogromnom šakom privlači glavu i pritišće me uz svoj vrat mazeći me. „Možda je bolje da pričaš sa Pitom o tome.“ Lepljiva sam od naše želje i sviđa mi se to, prelazim rukama preko njegovog tijela i znam da je i on lepljiv takođe. Pomisao da se okupamo zajedno, da ga sperem sa sebe, a onda da se ponovo sva ulijepim čini da zastenjem. „Zašto ti ne pričaš sa mnom o tome Remingtone?“ pitam tiho. Ustaje i spušta stopala sa kreveta prelazeći rukom preko lica. „Zato što se u većini epizoda ne sjećam šta sam radio“. Sranje. Učinila sam ga toliko nervoznim da se ushodao po sobi.

157


„ U redu, pričaću sa Pitom o tome, samo se sad vrati u krevet“ kažem brzo popuštajući kad primjetim tenziju u njegovom stavu. Zuri kroz prozor, tjelo mu je savršeno. Tako savršeno. Noge su mu raširene, ruke prekrštene preko grudi,mišići savršeno oblikovani. „ Sjećam se tebe.“ Glas mu postaje grublji „ U svojoj poslednjoj epizodi. Sjećam se tekile. Sjećam se kako si izgledala. Malog topa kojeg si imala na sebi. I onih noći kad si spavala u mom krevetu. Mnogo mi se sviđa što je primjetio šta sam imala na sebi. Toliko da sam sigurna kad se okrene da ću biti istopljena na krevetu,željno čekajući da dođe da me jebe. Izgledao je tako srećno tog dana kad smo pili tekilu, bio je pun svjetlosti koju je širio oko sebe kao sunce. Odjednom u roku od par sati se ta svjetlost pretvorila u mrak. „ Toliko sam željela da se desimo“ bolno priznajem. Okreće se prema meni „Misliš da ja nisam? Želio sam da se desimo od...“ dolazi do kreveta i privuče me sebi, ljubeći mi usne grozničavo. „ Želio sam da se desimo svake sekunde“ Dodirnem mu vilicu. „ Da li si ikada ikog povrijedio?“ Kajanje mu se ogleda u očima dok izgleda progonjeno, sklanja ruku s mene. „Povrijedim sve što dotaknem. Uništavam stvari! To je jedino u čemu sam dobar. Budio sam se sa kurvama u krevetu, ne sjećajući se da sam ih tu doveo, i izbacivao sam ih gole iz svoje hotelske sobe, bijesan kao pas jer nisam mogao da se sjetim šta sam radio.Krao sam stvari,budio sam se na mjestima za koje se ne sjećam kako sam dospio...“ udiše duboko. „Vidi, pošto Pit i Rajli naizmjenično uzimaju slobodne dane uvjek ima neko ko može da me onesvjesti sedativima na dan ili dva kad postanem nesavladiv.Padnem nisko i nakon toga se povratim.I niko ne bude povrijeđen.“ „ Osim tebe. Niko ne bude povrijeđen osim tebe.“ Tužno šapućem i pružim ruku hvatajući njegovu najbližu plašeći se da će ponovo ustati iz kreveta, a ne želim to. Čini se kao da mi treba cjeli život da ga dovedem ovdje.

158


„ Remi,da li moraju da te onesvjeste tako?“ preplićem prste s njegovima dok mu postavljam to pitanje. „ Da“ kaže nedvosmisleno. „ Naročito ako želim... ovo...“ pokazuje na sebe i mene slobodnom rukom dok me steže drugom. „ Želim ovo. Veoma.“ Prelazi nosem preko moga. „Pokušavam da ne sjebem ovo,u redu?“ „ U redu“ Ljubi mi zadnji dio ruke dok mu oči sijaju. „ U redu.“

***

Moj unutrašnji sat jednostavno neće da me pusti da spavam posle šest ujutru,čak i posle onakve noći sa njim. Pecka me koža dok se prisjećam svih načina na koji smo vodili ljubav prošle noći. Pogled mi pada na njegovo veliko tijelo na krevetu, nenormalan osjećaj posjedovanja koji me obuzima je toliko moćan da činim sve što mogu da se ne zalijepim trajno za njegovo veliko grešno tijelo. Tiho i sa glupavim osmjehom,koji neće da mi siđe s lica, izvučem se iz kreveta,znajući da ga Rajli i Pit neće pustiti da spava duže od pola deset. Pit je već u kuhinji, sipa sebi kafu, i pošto imam milion pitanja za njega pridružim mu se. Savijajući noge ispod sebe na stolici za malim stolom. Posmatram ga kako čita jutarnje novine dok ispijam gutljaj kafe, a onda pročistim svoje promuklo grlo i kažem „ Rekao mi je.“ Na momenat jedina emocija na Pitovom licu je šok. „ Rekao ti je šta?“ sad izgleda sumnjičavo. „ Znaš šta.“ Spustim kafu i podignem obrvu. Pit spusti novine ne smješeći se. „ Nikad nikome nije rekao“ Zbog njegovih riječi se namrštim „ Ne izgledaj toliko uplašeno.Tebi je rekao. Zar nije?“ 159


„ Nije mi rekao,Bruk, bio sam njegov medicinski brat. Na psihijatriji. Bar poslednju godinu.“ Potpuno sam zbunjena,vrti mi se u glavi dok pokušavam da zamislim Pita kao medicinskog brata kako brine o mom velikom strašnom borcu na psihijatriji. Ovo me je izbacilo iz kolosjeka. Potpuno. Ta slika je toliko nezamisliva da mi je skoro nemoguće da je sastavim u glavi. „ Bio si sa njim na psihijatriji?“ U redu, sad već zvučim glupo, ali čini mi se da je to jedino što mogu da pitam. Pit klima čvrsto stisnutih usta „ Razbjesni me svaki put kad pomislim na to.“ Mršti se gledajući u svoju kafu a onda vrti glavom. „ On je dobar momak. Malo nemaran ali NIJE. NJEGOVA .KRIVICA! Nikad nikog nije provocirao. Bio je zatvoren i užasno povučen u sebe, naročito kao dijete. Non stop je samo trčao u dvorištu i radio zgibove na drvetu ceo dan noseći slušalice na ušima i blokirajući sve oko sebe. Stalno su ga drogirali, naročito posle jednog incidenta kada je postao hiperaktivan i rekao svima da treba da bježe. Tad je nastao haos i od tad pa nadalje mu više nisu ni davali šansu da postane hiperaktivan,samo su nastavili da mu ubacuju hemiju u vene, poštedivši time sebe problema.“ „ Moj bože.“ Šok, horor, bijes, prolaze kroz mene i jedva mogu da progutam gutljaj kafe koji imam u ustima. „ Remi nije lud, Bruk“ Pit mi objašnjava „ ali su ga tretirali kao da jeste. Čak i njegovi roditelji. Jedina utjeha koju je pronalazio tokom tih godina je bila iza njegovih slušalica. Zbog toga rijetko pokazuje svoja osjećanja. Jer ne može. Jer je godinama bio previše zatvoren u sebe.“ Dok mi se srce lomi zbog njega, shvatam da se od početka Remi meni otvarao kroz muziku, jer se čini da je to nešto sa čime je upoznat i odjednom želim da čujem ponovo svaku pjesmu koju mi je tokom ovog vremena pustio. Oči me peckaju malo i spuštam glavu kako Pit ne bi vidio koliko me dotiče sve ovo. Remi je tih čovjek. Oduvjek je znao da se fizički izrazi ali nikad da i verbalno izrazi svoje emocije.

160


Pitam se da li sam i sama pomalo zatvorena kao i Remi? U životu sam se najčešće oslanjala na Melani da kaže stvari koje ja želim ali sam se previše stidila da ih priznam otvoreno. Čak nisam nikome rekla koliko mi je loše bilo kad sam pokidala ligamente. Remi je toliko drugačiji od mene, a opet smo toliko slični , i kunem se da mogu da ga potpuno razumijem. Odjednom moram da se borim sa impulsom da skočim na noge, vratim se u krevet i privijem se uz njega. „ Da li je noć u hotelu... kad si mu udario injekciju u vrat... šta je to bilo?“ „ Epizoda. To u suštini nije druga ličnost kako ljudi misle. Pa, djelimično jeste ali je više kao raspoloženje. Postoje okidači koji utiču na nagle promjene raspoloženja.“ Pit me gleda zabrinutim smeđim očima, dok mu se lice mreška od bola. „ Mnogo pati,Bruk. Jer se ne sjeća šta radi kad je maničan.“ Prisjećam se svih onih noći kada je došao po mene u sobu, sa tim tamnim očima, ljubio me do jutra. „Ali rekao mi je da se sjeća nekih stvari?“ pitam puna nade. „ Nekad se sjeća,ali nekad ne. Poenta je u tome da ne može vjerovati sebi da će znati zasigurno šta je radio kad je bio maničan.“ Zbog čega se toliko trudio da bude pažljiv sa mnom... Sva se topim. „ Ko je rekao Rajliju onda?“ „ Ja sam rekao Rajliju. Morao sam da zaposlim još nekoga kako bih uzeo slobodan dan. U suprotnom bih došao i zatekao Remija u nevolji. Trener takođe zna naravno. A Dijana sumnja da se nešto dešava, ali ne zna tačno šta je u pitanju. Misli da je samo ćudljiv.“ Uzdišući nakon toga Pit sipa sebi još kafe. „ Pomogao sam mu da izađe sa psihijatrije onog momenta kad je imao dovoljno godina da sam to učini. Ja 161


sam dao otkaz a on mi je rekao kako želi da ide da vidi svoje roditelje i da će mi platiti da ga odvezem do njih.“ Bijes preleti preko Pitovog lica dok se vraća na svoje mjesto. „ Ali roditelji nisu htjeli ništa da imaju sa njim. Prestravili su se kad su ga ugledali. Sranje, trebalo je da vidiš svu tu dramu. Majka je počela da plače a otac je rekao da samo žele da žive u miru dok je Rem samo stajao i gledao u njih. Vidio sam da se bori sa sobom da pronađe prave riječi. Ne znam da li je htio da ih moli za šansu, ili ne, ali ništa nije rekao. Samo što mu nisu zalupili vrata u lice. Otišli smo i nakon toga je Remi počeo da se bori za pare. Bio je toliko dobar da je upao u profi boks i zaposlio me je na puno radno vrijeme kao njegovog asistenta. Kupio je kuću u Austinu i pokušao još jednom sa roditeljima, i kada su bar bili zadovoljni njegovom rastućom slavom, pozvali su ga na večeru. Ali to je bio vikend kad ga je konkurencija isprovocirala i unajmili su nekog seronju da ga prati van ringa. Remi ima kratak fitilj čak i kad je u normalnom stanju.“ Kafa mi se već ohladila pa i sama ustanem da napravim sebi drugu dok pokušavam da procesuiram sve ovo. Pit nastavlja dok se vraćam na svoje mjesto. „ I tako je izbačen a roditelji se nikad nisu pojavili u restoranu.“ Sjedimo tako oboje tužni i povrijeđeni zbog Remija kad Pit doda „ Ne zvuči kao da ti je rekao mnogo Bruk. Ali živjeti sa tim može biti veoma teško.“ Gleda me ispitivačkim pogledom, znam da me procjenjuje. Vidim mu pitanje u očima kao da ga je već izgovorio. Plaši se da ću ostaviti Remija. I ne znam kakvu garanciju mogu dati ikome, naročito kad ne znam šta da očekujem od njegovog bipolarnog poremećaja. Ali znam da želim da ostanem. Stvarno želim. „Pokušao je da ide na fakultet, takođe.“ Pit nastavlja. „Ali nije uspjeo da završi čak ni prvi semestar jer je stalno upadao u tuče. Reagovao bi i na najmanju provokaciju, i upoznao bi sa svojim pesnicama svakog u školi za koga je smatrao da to zaslužuje.“ „Da li je tako upoznao Rajlija?“

162


„Ne sa druge strane pesnice, ne.“ Smije se a oči mu zasijaju na momenat. „Rem se ustvari zauzeo za njega. Rajli nije bio šarmantan mlad momak kao što je sada.“ Namiguje zaigrano. „Bio je kao ja. Obojica štreberi, kad ti kažem. Nijedan od nas nije bio popularan. Ali Remi je bio najpopularniji loš momak ikada. Svako je htio dio njega, naročito žene. Po cijeli dan bi ih okupljao oko sebe, pa bi ga čak i momci slijedili, naročito kad bi postajao hiperaktivan. U svemu pretjeruje i svega ima u izobilju kad su mu ´crni dani´. Previše alkohola, žena, adrenalina, avantura...“ „ Svih tih godina na psihijatriji je bio pod intenzivnim ispitivanjem baš zbog promjene boje očiju.“ dodaje. „To nije neuobičajeno za one koji su bipolarni ali je rijetko. Sukobljavaju se geni izražavanja, i kad se jedan pokrene drugi se gasi. Imamo uobraženog, samouvjerenog Remija i crnog Remija. Crni Remi takođe ima dobro srce ali nije tako razuman. Nije loš i sigurno nije zao. Ali je nepredvidiv i nasilan, i teži uništavanju stvari, čak i samog sebe. Leti visoko pa pada nisko. Poslednjeg puta si vidjela njegov pad, koji nije bio ni približno loš kako zna biti. Rajli i ja mislimo da je ovaj put tako bilo zbog tebe. Izgleda da želi da te vidi i da se vraća stalno zbog toga.“ „Pite, kako da mu pomognem?“ pitam bespomoćno, odgurujući kafu u stranu i dajući mu svoju punu pažnju. „Molim te reci mi kako mogu da pomognem, jer mi pozli svaki put kad pomislim da mu ponovo udaraš onu hemiju u vene.“ Uzdiše i vuče svoju savršeno vezanu crnu kravatu, popuštajući je malo. „Ne znam Bruk, ali znam da mjenjaš pravila na koja smo do sad navikli. Nikad nije išao za nekim na način na koji ide za tobom, ali i pored toga ipak ne mogu da prestanem da koristim sedative. Remi...cijelog svog života čeka na drugu cipelu da padne. Moraš da shvatiš kako je to kad se njegova normalna strana ne sjeća šta je crna strana radila. Bilo je slučajeva kad bi policija došla kucajući na vrata, govoreći mu da je upravo provalio u prodavnicu alkoholnih pića i opljačkao je a on bi bio kao ˝Nema jebene šanse, bio sam u krevetu cijelu noć˝ a policija bi mu odgovorila ˝Gospodine, alkohol je još uvjek u vašem autu.˝ „Ozbiljno?“ pitam u nevjerici. 163


Klima glavom trezveno. „Plaši se da će leći u krevet crn i probuditi se plav a ti nećeš biti tu. I to zato što je uradio nešto čime te je povrijedio.“ Razmišljam kako je moj ugovor na tri mjeseca izgledao važno. I prisjećam se noći kad je poludio i vikao na Pita i Rajlija gdje sam i šta su mi jebeno rekli o njemu. Dobro se osjećam zbog ovog saznanja. „Sve loše se dešava Remingtomu kad je crn.“ Pit dodaje uz zveket prazne šoljice kafe. „Probudi se i sazna da je izbačen iz profesionalnog boksa. Zadnji put se probudio i saznao da se kladio u sve svoje pare da će pobjediti u ovoj sezoni, u suprotnom će mu ostati samo nešto sitno za preživljavanje. Rajli i ja pokušavamo da ga kontrolišeno, ali sa njim su uvjek pune ruke posla. Previše je jak i prokleto tvrdoglav. A sada si i ti tu. Ne znam da li si dobra za njega ili si najgora vrsta Ahilove pete. Ali to nije odluka za nas, zar ne? Remington te želi.“ Pitove riječi mi se vrte po glavi dok zurim u svjetlo narandžaste tapete hotelskog zida. Treba mi vremena da upijem sve ove nove informacije. Ne znam kako je voliti nekoga takvog. Moj život u Sijetlu me čeka....Melani...moji roditelji. Ostalo mi je još mjesec dana ugovora i želim svaki sekund tog vremena da provedem sa njim. Zbog svega što saznajem ga samo volim više. Komplikovan je i kompleksan, kao lavirint u kojem želim da se izgubim. On je moj borac i zaista želim da se borim da budem sa njim. Ali ne znam protiv čega ću morati da se borim. Da li protiv nekog straha u meni...straha u njemu...ili protiv te njegove crne strane. „I ja njega užasno želim.“ Kažem Pitu, tapšući ga po ramenu. „Toliko da ću ja vama udarati sedative u vene ako vi nastavite to njemu da radite, znaš?!“ Smije se. A ja nosim svoju praznu šoljicu do sudopere, operem je, onda tražim nešto za doručak i pošaljem poruku Melani.

164


Zemlja se pomjerila. Da! Bilo je tako jebeno fantastično!!!! O moj Bože!!!!! I konačno, nešto prije deset sati i prije nego što Rajli dođe da nas uznemirava, odlazim u krevet i zaključam se u sobu sa Remijem. Spuštajući čašu koju sam mu donijela na noćni stočić, nagnem se preko njegovog golog tijela i prošapućem dok mi srce ubrzava, a pička otiče zbog njegove blizine. „Budi se ti seksi čovječe.“ A onda mu zgrabim rukama guzu i stegnem te tvrde mišiće, jer želim da ga ugrizem, toliko je sočan i seksi. „Nisam ekspert kao Dajana, ali ovo je bio šampionski doručak prije nego što je sam šampion pokidao ligamente i šansa za Olimpijadu otišla do đavola. Sad od istog šampiona dobijaš posluženje u krevetu, koje se sastoji od ovih slatkih poslastica, kako bi ojačao ovo “ stisnem mu biceps „ i ovo“ pređem rukom preko njegovih trbušnjaka „i ovo“ potapšem mu lijepu glavu, i nevjerovatni lavirint od njegovog mozga. Odjednom shvatam da nije bilo tog nesrećnog događaja, ne bih ni bila ovdje. Sa ovim čovjekom. I po prvi put shvatam da mi nije samo drago, nego sam i zahvalna univerzumu što me je uputio na ovu stazu. Prelijepi glas mu je prigušen jastukom. „Zašto mi donosiš doručak u krevet?“ Pljusnem ga po zadnjici i meso mu se ne pomjeri ni centimetar. „Zato što izgledaš kao moja fantazija, i hranjenje tebe me jako uzbuđuje. To je ženska stvar. Hajde, pij.“ Uspravlja se u sjedeći položaj, škiljeći kroz te bejbi plave oči i uzima čašu. To je proteinski šejk za kojim sam luda. Imaju ukusa karamele i mogu da pojedem dva tuceta odjednom kad imam ciklus, pa osjećam tu nezasićujuću glad. „Ovo je jebeno dobro.“ kaže i naginje čašu kako bi ispio ostatak. Nasmješim se dok ga posmatram kako pije, osjećajući toplotu kako mi se širi tijelom. Volim način na koji jede, tako zdravo. Njegovo tijelo ga voli 165


zbog toga, kao i njegova koža. Nikad ga nisam vidjela da jede brzu hranu. Čak i kad uzima nešto za grickanje, obično je povrće upitanju ili riblji štapići. Mislim da i ne voli grickalice. Pokazuje koliko je disciplinovan i odgovoran prema svom tijelu, i divim mu se zbog toga. Bori se agresivno i samim tim se mnogo troši, i mnogo mi se sviđa kako se hrani odmah posle borbe, nadoknađujući izgubljenu energiju. Atleta je srcem, glavom i tijelom i to mi je jako privlačno kod njega. Dok ispija ostatak, telefon mi zazvoni nakratko i vidim da sam dobila poruku sa Melaninim odgovorom na moju koju sam joj poslala dok sam mutila šejk. Shvatim da je otprilike sada na trčanju, na koje inače idemo zajedno, pa ostavim telefon sa strane odlučivši da joj odgovorim kasnije. „To je od Melani, moje najbolje drugfarice. Jako je uzbuđena što je napokon došlo do neke akcije između tebe i mene.“ Smijem se. Počinje da se smije, zvukom tako bogatim i muževnim, ali onda se uozbilji naglo, njegove oči me posmatraju tako nježno da se topim. „Nedostaje li ti?“ Klimnem i poželim da mu kažem da ona zna i Noru, da je kao moj lični psihijatar, ali odjednom izleće iz sobe pa počnem da prikupljam svoju opremu za trening, kad se on vrati. „Kaži joj da se pojavi na aerodromu sa kodom na ovom papiru. Dobiće kartu na svoje ime i naći će se sa nama u Čikagu. Ja ću se pobrinuti za njenu sobu.“ „Ne!“ kažem u čistoj nevjerici. Njegov odgovor je osmjeh sa jamicama od kojeg mi se grče prsti na nogama. „Remi, ja...“ Ne znam šta želim da kažem, ali ustvari znam. Želim da ovaj čovjek zna da sam potpuno luda za njim, i da neću odustati čim postane teško. Ali se plašim da ću možda biti jedina koje će reći nešto tako...trajno. 166


Ako kažem riječ na V, šta će to značiti za moju budućnost? Želim ga skoncentrisanog. Želim da moj borac pobjedi. I želim da mi kaže riječ na V ne zato što je to čuo od mene pa uzvraća, nego zato što u dubini svog komplikovanog, unutrašnjeg bića zaista to osjeća. „Zašto radiš ovo?“ pitam umjesto toga. Jedna tamna obrva se podiže do mi prilazi, „Šta ti misliš?“ Ljubi mi uvo i šapuće mi u kosu. „Zato što ti dupe izgleda fantastično u tim uskim pantalonama. To je muška stvar.“ Smijeh mi pobjegne sa usana i njegove jamice se produbljuju. Privuče me bliže, udiše me, a ja uvučem lice do njegovog vrata i mirišem ga, a onda se razdvajamo uz zvuk protesta. Odlazim u svoju staru sobu da se presvučem i u međuvremenu, odgovorim Mel. Moj čovjek je toliko lud za mnom da je upravo kupio avionsku kartu za moju najbolju drugaricu kako bi se našla sa nama u Čikagu. Samo molim te, nemoj da mu ponudiš seksualne uskuge u znak zahvaljenja, jer A) moraću da te ubijem; B)to je ono što ću JA da uradim; C)u blizini su uvjek Pit i Rajli. MELANI: O moj Bože! O moj Bože! O moj Boože! Jesi li ozbiljna? Moraću da odradim šefa kako bih mogla doći! BRUK: Odradi je žestoko! Umirem da te vidim! Pomisao da ću vidjeti Melani me čini užasno srećnom i osjećam balončiće uzbuđenja tokom cijelog dana. Pod hitno moram da pričam sa njom, ili ću eksplodirati zbog svega što osjećam.

***

Tog dana, dok Remi trenira, zauzeta sam pozivajući diskretno nekoliko hotela u gradu. Nora nije prijavljena ni u jednom od njih, ali znam da je sa 167


Škorpionom. Taj čovjek je toliko odvratan da ne mogu da svarim činjenicu da se moja mala romantična sestra upetljala sa njim. Čak i ne izgleda kao seksi loš momak poput Remingtona. Ali pravim plan, i Melani će biti ta koja će mi pomoći da ga ostvarim, a da ne probudimo ni mrvu sumnje u Remingtonu. Zbog ovih misli se okrećem ka njemu, i vidim da preskače konopac, praveći sve one pljeskajuće zvuke dok okreće, uvrće konopac oko sebe, pa preskače jednom nogom, onda sa obe... sve u meni gori kad se sjetim kakav je osjećaj imati ga u sebi i kako smo vodili ljubav. Toliko sam želila da znam kako je imati ga u sebi. Sada znam. I osjećam se opsjednuto od svega što je muško i moćno u svijetu. Kasnije ga istežem, i moje ruke se kreću tako slobodno preko njegovih toplih mišića, osjećam kao da je stvoren za mene. Moj da ga dodirujem. Moj. Moj. Moj. Nevjerovatna vrelina prostruji kroz mene, dok mu se skliski torzo grči pod mojim prstima. Grudi mu se ubrzano podižu, umoran je i mora da jede, a sve o čemu ja mogu da razmišljam je da ga zaskočim čim ga budem imala u krevetu sa sobom. Dok obilazim klupu kako bih mu izmasirala leđa, iznenada me hvata za ruku i smješta u svoje krilo, gurajući nos u moju kosu. „Hmmm...“ zareži tiho u moje uvo. Bradavice mi se istog momenta ukrute. Sad kad znam da to njegovo ´hmmm´ znači da želi da me pojede cijelu, ne mogu da zaustavim vlagu koja mi se skuplja između nogu. Odmiče se i gleda me sjajnim očima, stavljajući pramen kose koji je pobjegao iz mog konjskog repa, iza uveta. „Mogu da namirišem koliko si vlažna za mene.“ Šapuće sa izgladnjelim pogledom na mojim usnama. Disanje mi postaje isprekidano, i nakratko bacim pogled preko ramena. Vidim da Trener i Rajli skupljaju stvari koje je Remi ostavio okolo, poput rukavica i konopaca, pa se okrenem prema njemu i tiho kažem. „Pa, da li si vidio sebe?“ usne mi se očešu od njegovo uvo, dok prelazim rukama preko njegovih ramena pa niz mišićava leđa. „Da li si se vidio? Jedva da mogu 168


da skinem ruke sa tebe. Odvojiti oči od tebe je kao da mi tražiš da se svojevoljno utopim, jednostavno ne mogu to da uradim.“ Divne plave oči gledaju moje, dok podiže ruku i hvata me za rep, skidajući gumicu i oslobađajući mi kosu. Baca traku u stranu, i prolazi prstima kroz puštene pramenove. „Sada si moja. Neću dozvoliti da te iko drugi ima.“ „Znam.“ Uzdahnem dramatično. Kao da je to teret. Nježno mi se osmjehne, a onda mi stavi ruke oko svog oznojenog vrata. Vidim kapljice još uvjek na njegovom čelu i poželim da ga cijelog ´osušim´ jezikom. „Sviđam se sebi, kad se vidim tvojim očima, Bruk.“ Polako, hvata mi zglobove na nogama i mota ih oko svojih kukova. Oči mu zasijaju u čistom, muškom zadovoljstvu kad mu erekcija pogodi mjesto između mojih nogu, i spušta glavu u stranu i zagrize mi biceps kroz majicu. „A ti mi se sviđaš ovako najviše.“ „Remingtone!“ pokušavam da se oslobodim ali mi drži čvrsto kukove i smije se dok mu očima pokazujem na Rajlija i Trenera, koji još uvjek rasklanjaju. „Šta je ovo? Dan besplatnog seks-šoua?“ „Prošetajte, momci!“ prodere se, i u roku od samo nekoliko trenutaka smo sami. Ogromna teretana, veliki dio sa prostirkama za vježbanje, bokserski ring...sve to samo za nas. Teretane koje koristi su uvjek iznajmljene samo za njega, i saznanje da nas niko neće ometati čini da mi vatra gori u venama. Remi prevlači ruke preko mojih kukova na guzu, steže je jako i pritišće me na svoju erekciju. Dah mi zastaje dok mu drsko podižem snažnu ruku i stavljam je na oblinu svoje sise, koja je prekrivena uskim topom ispod raskopčane sportske jakne. Nekoliko sekundi uopšte je ne pomjera. A onda spusti glavu i nosem gurne jaknu šire otvorenu sa jedne strane a onda i sa druge. Zbog senzualnog načina na koji se pomjera i otkriva me, temperatura mi skače za nekoliko 169


stepeni. Osjećam kao da sam u groznici do trenutka kad su obe obline mojih grudi izložene. Prije nego se odmakne, Remi me lizne po bradi, a onda se nasloni da gleda, zadubljeno dok se njegovi prsti stežu oko moje sise, očiju poluzatvorenih. Čitav svijet senzacija mi struji kroz krvotok kad me stisne rukom koju sam stavila na sebe. Palcem prelazi preko očvrslog vrha bradavice, koji se gura od moj top. Naglo uzdahnem. I on diše teško. Oči mu tamne dok prelaze preko mog ravnog stomaka , pa preko oblikovanih butina u crnoj uskoj trenerci, sve do uskog V gdje mi se nalazi pička prislonjena uz njegov kurac. Unutrašnji mišiči mi se grče željno kada se te plave oči spuste na baš taj dio mog tijela. Gdje se moja vlažna pičkica pritišće uz njegovu ogromnu erekciju, koja raste vidljivo i zateže sivu trenerku. „Želim te golu.“ Govori hrapavo. „Remi kako da ih pogledam u oči ako znaju da smo to uradili upravo ovde? Upravo sad?“ Oči mu nestašno zasijaju, dok mi svlači jaknu sa ramena. „Mislio sam da ne možeš da skineš oči sa mene.“ „Ne mogu.“ „Znači priznaješ da voliš moje mišiće?“ „Volim tvoje mišiće.“ „Sviđa ti se kako ih koristim?“ „Da.“ Dah mi je kratak i isprekidan dok me grabi za kukove, podigne me u stojeći položaj, i skida me pa ostajem samo u gaćicama i brusu. „Sviđa ti se šta ti radim ustima?“ nastavlja. „Da.“

170


Baš ovog momenta, želim da poljubim svoj Under Armor sportski brus koliko i njega. Ima rasfešlus tačno na sredini, i lako ga je skinuti kao i brus koji ima kopču napred. Dok polako otkopčava rasfešlus grizem usnu i posmatram mu lice. Vidim požudu. Muškarca. Zbog kojeg cijela treperim. „Sviđa ti se šta ti radim prstima?“ glas mu je tih i gladak, i izluđuje me pitanjima koja mi postavlja. „Da, Remi.“ Potpuno mi je otkrio grudi, i znam ukoliko podignem pogled sa njega i pogledam u bilo kojem pravcu, vidjecu sebe golu na ogledalima koja nas okružuju. On ima toliko savršeno tijelo da ne znam šta bi mi uradio pogled na njega iz toliko uglova. Moj seksi, mišićavi, veličanstveno goli Remington, pomnožen sa deset? O Bože... „Da li ti se sviđa šta ti radim sa ....ovim...?“ Kad spusti svoju trenerku, ostajem bez daha od prizora njegove čvrste guze na svim ogledalima, moćnim nogama, uskog struka i širokih ramena. I njegovog kurca, ispred mene. Upravo sam umrla. „Definitivno, da.“ Propnem se na prste i uhvatim se za njegova ramena kako bih obrušila svoja usta na njegova, i on sisa moj jezik i skida mi grubo gaćice. Spušta me na strunjaču, naše golo meso klizi glatko jedno uz drugo. „Šta ako neko dođe?“ slabašno protestujem. „Niko ne dolazi ovde osim tebe.“ (comes* eng- dolazi/svršiti/) Dok ležim širi mi noge i podiže ruke iznad glave. Stoji i samo me posmatra. Dahćem u iščekivanju, osjećajući se izloženo. Izloženo njemu. Njegove prodorne plave oči miluju osjetljivo meso moje gole pičke, i osjećam taj pogled u sebi. Gdje se stežem i potpuno sam mokra i otečena. Klitoris mi 171


pulsira, i kada bi samo razdvojio moje donje usne, vidio bi koliko me otečenom čini. Srce mi divlje tuče kad čujem šuškanje strunjače dok se pomjera i širim noge još više. Želja mi zastaje u grlu kad vidim kako mu se lice steže, a onda pređe rukom između mojih nogu, palcem lagano dodirujući usnice. Kapci mu padaju na pola oka i izraz lica mu je nježniji dok palcem uranja u procjep. Zastaje mi dah i hvatam donju usnu između zuba. Drhtavica prolazi kroz mene dok prelazi palcem od moje pičke do pupka, a onda i između mojih grudi, dok ne dođe do usana i pređe preko njih sa istim palcem kojim je mazio moju pičku. Drugom rukom mi gnječi grudi dok palcem pritiska usne, i ja više ne dišem. Dodiri su mu bolno mučni, i drhtim kad mi jače stegne sisu i podigne je dok saginje tamnu glavu. Produžava trenutak, čineći da jecam do momenta kad njegov mokri jezik pređe preko čvrste bradavice. Pred očima mi je mutno. Vrela drhtavica struji kroz mene i očajnički razdvajam usta kako bih okusila prst kojim je do maloprije prelazio preko moje pičke, i osjetim da miriše na mene. Moram da ližem nešto, da koristim jezik na nečemu, i dok prelazi na moju drugu sisu, gleda me napeto, i gura prst dublje u usta kao da zna šta mi je potrebno. Jezik mi se mota grozničavo oko njegovog palca dok on gricka moju pulsirajuću bradavicu. Ekstaza juri kroz moje tijelo. Udišući naglo, stegnem mu zubima prst dok mi steže bradavicu jednako snažno. Zadovoljstvo prolazi kroz mene dok mi zubima vuče tvrdi vrh. Očajno zarivam nokte u njegova ramena, dok spušta ruku između mojih butina. „Želiš li da učinim da svršiš?“ Gurne dugi prst u mene i osjetim kako ga stežem. Cijelo tijelo mi se grči i steže zbog njegovog dodira. „Da, ali želim te u sebi.“ prodahćem. „Tu ćeš me i dobiti.“

172


Pređe prstom preko zida mog unutrašnjeg kanala i zatvorim oči dok se polako raspadam pod njim. Rukama mu dodirujem čvrsti torzo, i memorišem ovaj veličanstveni osjećaj dok podižem karlicu prema njegovoj ruci u očajničkoj potrebi. Bradavice su mi bolne, i podižem se da ih očešem od njegove grudi dok rukama ostavljam trag na njegovim leđima. „Vodi ljubav sa mnom.“ Zastenje i protlja jezik uz moj. „Ne još...“ šapuće i usisa mi donju usnu u svoja usta, a onda je pusti i dune nježno preko osjetljivog vlažnog mesa. „Ne još, ali uskoro...“ Glas mu je grlen , ali ima i nježnosti u njemu zbog čega se topim i ne mogu da činim ništa drugo osim da dahćem. Spušta se između mojih razdvojenih nogu, stavlja glavu između butina i jezikom pređe preko usana moje pičke. Oči mi se naglo zatvaraju dok se izdižem ka njemu, toplota njegovih usta izaziva kratak spoj u mojim čulima. Grabi mi zadnjicu u ogromne šake i drži me u mjestu, jezikom prelazeći preko klitorisa iznova i iznova. „Sviđa ti se to?“ pita, riječi su mu prigušene. Klimnem glavom, a onda shvatim da ne može da me vidi. „Da.“ uzdahnem.

Spušta glavu ponovo, režeći duboko i seksi, dok jezikom prelazi preko klitorisa. Noge mi se trese dok pokušavam da ih raširim još više. Orgazam nastavlja da se gradi u mom središtu, svi mišići mi se grče i grabim prstima po vrhu njegove glave, hvatajući nekoliko mokrih pramenova. „Ne...molim te....želim da svršim sa tobom.“ Ne sluša me. Glava mu je zauzeta pomjerajući se između mojih butina. Ispušta niske grlene zvukove i tako je iznenađujuće proždrljiv da mu osjećam zube. Njegovi nokti se zarivaju u moje meso dok me drži u mjestu i proždire me 173


tako da izgleda kao da je on taj koji uzima svo zadovoljstvo iz čina, i sve to me toliko uzbuđuje da svršim. Grčim se nekontrolisano ispod njega i on nastavlja da pravi gladne zvukove produžavajući mi zadovoljstvo dok stavlja prst u mene. Podiže glavu i posmatra me dok pomjera prst. I nastavljam da svršavam, eksplodirajući u hiljadu dijelova. Uvjek je intenzivno sa njim, uvjek dugo traje. Tresem se dok se podiže iznad mene, i pulsira mi uz kuk dok počinje mahnito da me ljubi. „Pusti me.“ Kažem, pružajući ruku između nas, ali on mi hvata zglob svojom ogromnom šakom. „Polako...“ govori mi dok se trudi da uhvati dah, ali ignorišem ga i željno rukom uhvatim vrh njegovog kurca. Uzbuđenje projuri kroz mene kad osjetim koliko je veliki, svilenkast i vlažan. Stenjući, prelazi jezikom preko moje ušne školjke, dah mu je ubrzan i vreo. Dodirujem ga nesigurno, nekako očekujući da će da me zaustavi, ali ne radi to. O Bože, ovo je najerotičnija stvar koju sam ikad radila. Zvuk zadovoljstva mi izlazi iz grla dok okrećem glavu ka njemu. Počinjemo da se ljubimo. Produbljuje poljubac, dodavajući jezik i zube, i zbog toga imam osjećaj kao ću već ponovo eksplodirati. Senzacija osjećanja juri kroz moje tijelo sa svakim vlažnim pokretom njegovog jezika, dok rukom klizim njegovom dužinom. Drugom rukom ga hvatam za kosu i ne dam da odmakne usne od mojih. Gusta je i mekana dok prolazim prstima kroz nju, predavajući se njegovom ukusu i njemu. Erekcija mu pulsira u mojoj ruci, i savladava me divlja želja kad osjetim koliko je veliki, čvrst i vreo. Tako je neodoljivo seksi da svake sekunde koju ležim ovde, ispod njega, umirem slatkom smrću. Volim način na koji me pazi, štiti, način na koji 174


me gleda, način na koji osjeća. Najprivlačniji je seksi čovjek kojeg sam imala. Pokušam da sastavim prste oko njegovog kurca ali iako ne mogu , osjetim da kakva god da ga je kontrola držalo do sada otkazuje kad ga stegnem. Lako me okreće i postavlja na ruke i koljena. „Ovako.“ Naređuje pored mog uveta, a onda mi naglo okreće glavu i obrušava usta na moja, dok ne osjetim koliko su otečene od njegovih poljubaca. Odmiče se i naslanja čelo na moj potiljak, i gladno zareži dok naslanja vrh na moj ulaz. Pička mi pulsira kad me udahne, i nastavlja da me udiše iza uveta, po vratu dok prelazi kurcem preko moje guze. Osjećaj je previše dobar kad uđe u mene. Zastenjem glasno i okrenem glavu. A onda vidim njegov odraz na ogledalu. Kako je potpuno iznad mene, okružuje me. I toliko je lijep da me očarava. Go je i tijelo mu se sija od treninga, i svi mišići mu se grče dok mu se kukovi pomjeraju, rukama se držeći iznad mene. Koristi sve dok me jebe, leđa, trbušnjake, butine, guzu. Čak i ne vidim sebe, samo nakratko preletim pogledom i vidim koliko maleno izgledam naspram njega, moj svjetli ten naspram njegovog tamnog, kosa mi više nije u repu, nego slobodno pada niz vrat i ramena. Grudi mi se pomjeraju...i izraz na mom licu... nikad nisam ni znala da mogu izgledati tako seksi i uzbuđeno, ružičastih obraza, očiju sjajnih jer gledam u jedinog čovjeka prema kojem sam ikad gradila prava osjećanja. Nastavlja da me jebe dok sam na koljenima i šapuće „Pogledaj me“ i podiže mi glavu kako bih srela njegov pogled u ogledalu. Želi da nas vidim a jedva da mogu držati oči otvorenim. Prizor nas dvoje kako vodimo ljubav je nevjerovatno erotičan. Kapci mi se polako sklapaju i Remington se izvlači potpuno iz mene, stiskajući mi šakom guzu, a onda uz dekadentno stenjanje sklizne u moju mokru pičku. „Pogledaj me.“

Pogledam. Kad otvorim oči vidim te snažne grudne mišiće, široka ramena, male braon bradavice preko kojih se slivaju kapljice znoja, i drhtim kad 175


vidim kako mu se stežu mišići na desnoj ruci dok je spušta niz moj stomak kako bi me mazio između nogu. Tijelo mu vibrira uz moje, i spremna sam da svršim kad dodaje palac i kruži njim preko osjetljivog klitorisa. Raspadam se od potrebe. Prelijep je, muževan..i moj je. Pogled pun strasti u njegovim očima je tu samo zbog mene. Njegovo uzbuđenje je samo za mene. Žestok orgazam se preprema u meni i stenjem nemoćno, preklinjući ga da me gurne preko ivice. Čuje me. Gleda me u ogledalu kao da nikad nije vidio ništa slično meni...oči su mu divlje, primitivne. Posesivne. Svaki dio mene pulsira od zadovoljstva dok se izvlači i naslanja vrh svog tvrdog kurca na moj mokri ulaz, tim pokretom mi zaustavlja orgazam na samom vrhuncu a onda se vraća unutra sporim, mučnim pokretom. „Daa...“ izdiše, oči su mu zatvorene dok se kreće. Orgazam mi se pokreće opet. Muči me. Stresem se zbog slike njega, tako seksi, izgubljenog u meni...i odjednom zareži grabi me za kosu pesnicom, okrećući mi glavu i obrušavajući se na moje usne. Pička mi je potpuno mokra od želje. Polako se uvlači i izvlači iz mene, kurac mu je debeo i čvrst. Stegnem ga čvršće unutrašnjim mišićima dok nemirno guram kukovima unazad u tihoj molbi. „Gurni svaki centimetar u mene...želim svaki centimetar tebe.“ Preklinjem. Gura dublje sa urlikom, pokret izaziva jecaj iz mene. Tempo koji odjednom postavljamo je divlji, brz. Vidim grudi kako mi poskakuju dok se zabija u mene, tijelo mi se odbija od njegovo od moćnih, snažnih pokreta. Bicepsi mu se grče dok mi grabi kukove i drži u mjestu. Gotov je. Kukovima se zabija u mene i ja sam masa podivljale želje gledajući ga, u ogledalu, iza sebe. Očiju zatvorenih, napetih mišića, lice u ekstazi. Gurnem unazad i prigušim jecaj kad se prospe topao u meni. Trza se toliko jako da mi je pička kremasta i mokra i pratim ga odmah. 176


Nastavlja da se kreće u meni dok se drhtaji smiruju, držeći ruku između mojih nogu i mazeći me tim velikim, grubim rukama koje me dovode do ludila. Promucam njegovo ime a on stenje dok izgovara moje, i tada znam. Znam. Zasigurno. Sto posto sam sigurna. Zaljubila sam se preko glave u ovog čovjeka.

POSJETILAC

Na Chicago O’Hare internacionalnom aerodromu, Pit i ja smo pored dijela za prtljag, sa gomilom ljudi oko nas, čekamo Melanin let da stigne. „Pite, ima nešto o čemu želim da razgovaram sa tobom.“ Kažem mu dok gledam u ekran sa pristiglim letovima. Izgleda kao da mi je telohranitelj u tom crnom odjelu, prateći me čak i kad se zaustavim da istegnem noge. Znam da je to zato što mu je Remi rekao da ne skida oči sa mene, i da je Melani sad ovde, znam da bi molila da ´idemo da piškimo´ samo da bi vidjela šta će jadničak raditi. Ali Pit je tako dobar momak, da nikad ne bih rizikovala da ga dovedem u sukob sa Remijem. Osim možda...pod prinudom. Što znači, moguće, sada. „Pa, Pite, sjećaš li se noći kad je Remington iskočio iz ringa zato što sam ja pratila nekoga? Naravno da se sjećaš.“ Očigledno gađenje u njegovom izrazu me zasmijava.

177


I kad shvatimo da je naše mjesto za sjedenje sada zauzeto grupom studenata, stanemo sa strane da čekamo. „Ta djevojka je moja sestra, Pite. Moja mlađa sestra, za koju vjerujem da se uplela u loše društvo, i stvarno mislim da treba da joj pomognem. Ne. Ne mislim. Znam da moram.“ Naglasim. „Oh, mogu li da dobijem jednu?“ Upravo je izvadio Trident žvaku za sebe, i nudi i mene. „Remington već radi na tome, tako da nemoj da se uzrujavaš.“ „Šta?!“ potpuno me šokira ovom izjavom. Sa izgubljenim pogledom, uzimam ponuđenu žvaku i počnem da odmotavam foliju i stavim je u usta. Kiselkasti ukus mi napada usta na prvi ugriz, pa moram da žvaćem još par puta prije nego uspijem progovoriti. „ Kako to misliš ˝već radi na tome˝? Poslednje što želim je da ima išta sa tim insektom Škorpionom.“ Pit pravi grimasu kao da mu je umjesto žvake u ustima nekoliko gorkih zrna kafe. „Ne želim ni ja, ali Rem je već pokrenuo kontakt sa njima kako bi pregovarao o njenom vraćanju. Upozoravam te. Neće biti lako. Navodno, tvoja sestra nije htjela otići ni kad je Remi ponudio veliku svotu novca.“ Stresem se. U redu, vrijeme istine. Smatram veoma velikodušnim i seksi ovo što Remington čini za mene, ali ne mogu to da dozvolim, pogotovo sada kad znam šta se desilo i definitivno ne želim da rizikuje da dođe u sukob sa jednim od svojih okidača. A Škorpion je možda jedan od njih, ko zna? „Molim te Pite, želim da Remi zaboravi na to. Ne želim da ga dovedem u nevolju.“ Ispred nas mali dječak trči okolo, saplićući se oko kofera, dok zbunjeni otac pokušava da uhvati korak sa njim. Oboje zabavljeno posmatramo. „Ne brini , Bruk. Mi ćemo brinuti o Remiju. I Rajli je taj koji pregovara sa siledžijama tog insekta. Nema šanse da dozvolim da Remington dođe u kontakt direktno sa Škorpionom. Previše je lošeg između njih. Bio je odlučan da ide sam do njega pa sam ga podsjetio da ako bude izbačen iz lige neće biti u mogućnosti da zaposli tebe više, i protestovao je u početku ali na kraju se složio da sve prepusti Rajliju.“ 178


Lice me boli od osmjeha koji imam na licu. Nevjerovatno mi je zanimljivo što je Pit upotrebio mene kao način da ubjedi Remija. „Postoji li razlog zašto su tako prijateljski raspoloženi, naši mali dječaci, Remington i Škorpiončić?“ pitam Pita. „Škorpiončić, “ sarkastično odgovara očigledno zabavljen, „je kreten kojeg je Remijeva konkurencija unajmila da ga namami na tuču kako bi ispao iz lige. Rem ga prezire i ne može da dočeka trenutak kad će obrisati pod sa njim.“ „On je taj? Mrzim tog seronju još otkad sam imala tu nesreću da ga sretnem u klubu!“ eksplodiram a onda okrenem oštar pogled ka Pitu. “Pa, sad stvarno moraš da se složiš sa mnom da je najbolje ako izostavimo Remija iz ovog nereda? Ne želim ni da bude u iskušenju da lično razgovara sa Škorpionom, i definitivno ne želim da plaća za moju sestru. Ona je slobodna žena! Treba svojevoljno da ode. Pite, sigurna sam kad bih samo mogla da popričam sa svojom sestrom da bih uspjela da je urazumim.“ Mali dječak koji je trčkarao okolo pada preko nečije putne torbe. Njegov smjeh naglo prestaje i počinje da plače histerično. Zvuk se širi kroz zgradu dok ga otac uzima u ruke i nosi ga majci, koja čeka da preuzme kofere. „Recimo da kažem da ću ti pomoći,“ gleda me zamišljenim smeđim očima „šta bih ja trebao da uradim?“ „Ništa posebno.“ Slažem ramenima, krenem do kante za smeće da bacim žvaku i smješkam se za sebe kad vidim da i Pit radi isto. „Osim da mi pomogneš da sakrijem od Remingtona da sam išla da je vidim?“ podižući jednu obrvu, ocjenjujem njegovu reakciju. Nikad nisam volila da se krijem, ali ne mogu da dozvolim da se Remi miješa u ovo, to je suprotno svim mojim zaštitničkim instiktima prema njemu. „Razumiješ da je ovo nešto što moram da uradim, zar ne? Koliko sam uspjela da vidim, moram da trgnem Noru malo i vratim je u stvarnost.“ „Razumijem.“ Složi se, sa kratkim klimanjem glave, dok se naginjemo preko ograde. „Samo mi se ne sviđa šta će Remi uraditi ako sazna za to.“

179


„Neće, Melani će mi pomoći da prenesem poruku sestri u toku sledeće borbe. Ugovoriću sastanak sa njom u obližnjem restoranu i moraćeš da me pokriješ samo za to vrijeme dok budem tamo.“ „Bruk, otkinuće mi glavu ako nešto pođe naopako, a pomalo sam vezan za nju, ako me razumiješ.“ „Ništa neće poći naopako. Išla sam na toliko časova samoodbrane da ne znam šta ću sa njima. Jedini čovjek kojeg nisam uspjela da oborim je Remi.“ Pit prasne u smijeh. „Oborila si tog čovjeka pravo na dupe, Bruk!“ „Smiješan si Pedro.“ Oduševljeno se smješim što vjerovatno upropaštava moj pokušaj ´kučećeg pogleda´ „Hajde. Pomozi? Molim te?“ Mršti se dok razmišlja, i tapka prstom bradu. „Samo ukoliko Rajli krene sa tobom i tvojom prijateljicom kad budete išle na taj sastanak.“ „Hvala, može. Da! Hvala Pite.“ Popuštajući instinktu, nježno mu stegnem ruku i shvatim koliko sam se zbližila sa svima u timu. Plašim se vremena kad će se moj tromjesečni ugovor završiti. Želim li da ostanem ili da odem? Želim da ostanem. To uopšte ne dolazi u pitanje. Ali bar moram da ispratim Noru bezbjedno kući, ako budem imala sreće da je ubjedim, a onda posle toga odlučim šta ću da radim, zavisno od toga kako se stvari sa Remingtonom budu razvijale. Pomisao da odem pa makar i nakratko me veoma uznemiri. „Imaš li braće Pedro?“ „Rem.“ Oči mi se šire i ne mogu da vjerujem da će me ovaj tip opet iznenaditi. „On ti je rođeni brat?!“ „Ne po krvi, dođavola, ne ličimo nikako! Ja sam knjiški moljac a Remi je kao bik! Nemam krvne braće, ali moj brat po srcu je Rem.“

180


Razmišljam o tome kako je lijepo ovo što je Pit rekao, i da ako je Remi moja srodna duša, onda mi je Pit djever po srcu... i evo me, razmišljam o glupim stvarima, kad stiže moja najbolja prijateljica da me spasi od sopstvenih misli. Eto je. Kao da je direktno izašla iz filma Pravna plavuša. Moja slatka Melani, vuče vrišteći pink kofer iza sebe, i sa naočarima na vrh glave koju pokriva duga plava kosa. Nije drolja ali definitivno voli da se oblači kao da jeste. Kao eklektičan unutrašnji dizajner, stavlja notu ekcentričnosti i na svoj izgled. Što se nje tiče, sve ide dobro sa svačim. I danas izgleda kao duga, uljepšavajući moj svijet. „Mel!“ trčeći naprijed, omotam ruke oko nje, i puštam je da me okruži svojim tankim rukama i Balenciaga parfemom. „Izgledaš kao d si išla na piling, potpuno sijaš, kučko jedna.“ Kaže, gurajući me unazad kako bi me dobro pogledala. „I nosiš kratku haljinicu radije nego sportsku opremu, pa vidi ti to...“ izgleda prilično inpresionirano, ali njeni ženski instinkti je odmah tjeraju da primjeti Pita i glas joj postaje zavodnički. „Pa, ćao tamo.“ „Zdravo, gospođice Melani.“ Pit kaže. „Oh , Pite , zovi je Melani, Melani zovi ga Pedro. Hajde, idemo da te smjestimo u auto.“ Kažem im. „Kupila sam ti mali poklon.“ Melani kaže kad se smjestimo u Eskaladu koju smo iznajmili, i vadi iz svoje velike putne torbe ogroman paket kondoma. Extra velika veličina. „U slučaju da bi da sačekaš prije nego što počneš da izbacuješ male bebe koje Remi hoće?“ ruga se, mašući nizom kondoma ispred mene. „Nisu mi potrebni kondomi , djevojko, možeš odmah da ih vratiš u torbu. Imam kapsulu u ruci koja čuva moje hormone sjećaš se?“ „Oh! Znači možeš da osjetiš sve tokom...“ „Sve.“ Srećno odgovorim, i tijelo mi se grči dok se sjećam svega. Svakog. Centimetra. Remingtona . Tejta. U meni. 181


„Bruk, imaš užasno napaljen izraz lica. Kaži mi sve o sebi i tom sex bogu.“ Melani zahtjeva. Oči mi se šokirano šire, i dobijam napad smijeha zbog kojeg mi glava pada unazad i držim rukama stomak. „Nisi me upravo nazvala napaljenom.“ Melanin osmjeh se širi i počinje da pjevuši. „Napaljena, Napaaaaljena, naaaapaljenaaa. Ne možeš ni ime da mu izgovoriš a da ne izgledaš napaljeno! Dođavola, mogu čak da osjetim tvoju napaljenost i u porukama! Naročito onu pijanu, kad si povraćala u toaletu.“ Prekasno, shvatim da smo toliko uzbuđene, da imamo potpuno privatan razgovor na zadnjem sjedištu dok Pit vozi, i odjednom mogu da osjetim kako mi crvenilo udara u obraze. Grabeći Melaninu ruku pokažem joj očima na Pita i bez glasa joj govoreći da ne smije da me naziva napaljeno u njegovom prisustvu, za Boga miloga. Ne da mu ne vjerujem. Ali on je muško. A ovo je nešto privatno, prokletstvo. „Ahhh...“ Mel kaže i klimne glavom, onda zapišti i zagrli me opet, i pustim je da mi da malo ljubavi jer sam poželila svoju malu, brbljivu Mel. I tako ona završi pričajući sa Pitom o vremenu u Čikagu, koje je vjetrovito ali sunčano, i jako svježe uveče. A nakon toga je odvedem na ručak. Posle nekih veoma obilnih salata i nekoliko paninija, odvedem je u predsjednički apartman sa dvije sobe koji je Remi rezervisao za nas dvoje. Niko ne koristi viška sobu, i dok Melani ima svoju posebnu sobu, dovedem je u ovu malu kako bi mogle da provedemo neko vrijeme tu a da nas niko ne prekida i ne čuje. Satima smo na velikom krevetu, bose, nadoknađujemo propušteno. Kaže mi da Kajl izlazi sa nekim, da je Pandora nastavila da puši prave cigarete čim joj se baterija na elektronskoj pokvarila a FedEx kasnio sa isporukom nove.Očigledno joj se nije dalo. Onda Melani želi da zna sve o meni, pa joj pričam sve o njemu. O pjesmama koje djelimo, o Škorpionovim siledžijama, kako sam im razbila flaše od glave. I pričam joj o Nori. 182


„Uvjek je bila previše naivna za sopstveno dobro, ali šta misliš da je htjela da postigne time što je slala te lažne razglednice?“ Mel pita potpuno zbunjeno. „Ne znam. Još ne mogu da se oporavim od činjenice da je pobjegla od mene kad sam pokušala da je vidim.“ Obe mislimo o tome, koncentrišemo se, onda ona uzdahne. „Iskreno, Nora je oduvjek bila neodoljiva, mala šupljoglavica. Možda joj je potrebno samo da je neko uputi u pravom smjeru?“ „Možda.“ „Sad prestani da razmišljaš o tome i pričaj mi o svojoj divnoj romansi.“ Okrećući se na stomak, dignem noge u vazduh iza sebe, dok sanjivo uzdišem. Remi je na treningu i mislim da je planirao trčanje kasnije, i nedostaje mi da trčim sa njim. Nedostaje mi da ga istežem, da ga gledam. Ali toliko je dobar osjećaj napokon pričati o svemu, jer mislim da ću eksplodirati od stvari koje ne mogu da vokalizujem. „Tako je ludo, Mel.“ Šapućem pažljivo iako nema nikoga u blizini ko bi mogao da me čuje. Ali priznati ovako nešto je toliko monumentalno za mene, da ne mogu glasnije ni govoriti. „Nikad se nisam osjećala ovako. Svaki put kad me Remi dodirne, Melani, osjećam hiljadu trnaca kako prolaze kroz mene. Bolje je od endorfina. Mislim da je upitanju oksicotin, znaš kako kažu da je moćan? Hormon maženja? Ali ga nikad prije nisam osjetila!“ „Voliš ga glupačo!“ Trznem se na to a onda klimam energično. „Samo ne želim da kažem naglas.“ Priznajem, dok mi srce preskače na pomisao da mi ljubav bude uzvraćena. „Zašto?“ „Zao što on možda ne osjeća isto!“ sama pomisao na to mi lomi srce.

183


Kako se Remington nosi sa emocijama? Možeš li voliti a onda i prestati sa promjenom ličnosti? Boli me da mislim o tome. Vrata dnevnog boravka se otvaraju i zatvaraju i čuju se kratko koraci nekon čega se pojavi na vratima. Srce mi tuče na sam pogled na njega. Nosi mokru crnu majicu na kojoj piše ˝Chicago Bulls˝ crvenim slovima, a trenerka koja mu visi nisko na kukovima je crvene boje. Izgleda tako seksi, muževno i komotno u svojoj koži, da mi grudi otiču u brusu. „Ćao Melani.“ Kaže kad je primjeti. „Omojbože!“ oči su joj okrugle ko pica dok se uspravlja na krevetu, očigledno očarana tim jamicama, neuredno razbarušenom kosom, i plavim očima. Ruka joj poleti do usta „omojbože Remingtone. Tako sam veliki fan.“ Ne odgovara joj ništa jer gleda u mom pravcu, i ne mogu da kontrolišem kako reagujem na njega. Cijelo tijelo mi se steže, i osjećam koliko sam vrela i vlažna. „Hej.“ Koristi sasvim drugi ton sa mnom. I kad mu odgovorim i moj glas je potpuno drugačiji. Promukao. „Hej“ Uznemirena sam do srži. On mi to radi. Uznemirava me na svaki način. Na bilo koji način. Od sjajnih bejbi plavih očiju, preko mišićavih ruku, do jamica i načina na koji me posmatra baš sada, od glave do pete, kao da ne zna koji dio mene prvo da liže i ugrize kad mi skine bijelu lanenu haljinu... „Večerala si?“ pita me tim grubim glasom. 184


Klimnem. Klimne i on, a onda me pita tim senzualnim, dubokim glasom koji je samo za mene „Dolaziš u krevet kasnije?“ Klimnem. Klimne opet potvrdno, oči mu uzbuđeno sijaju, a onda lenjo mahne Melani. „Ćao Melani.“ „Ćao Remington.“ Zatvori vrata iza sebe a ja još ne mogu doći do daha. „Bruk, taj momak je zaljubljen u tebe. Čak sam i ja osjetila leptiriće i bili su toliko veliki da je bilo kao da mi slijepi miševi lete po stomaku.“ Ti slijepi miševi lete i po mom stomaku, prelaze i po grudima, kunem se ništa ne može da ih smiri. „Moglo bi da bude bilo šta,“ tvrdim, dok se duboko u sebi nadam kao luda da je upravu. „Mogla bi da bude samo trenutna zaluđenost? Opsesija?“ „To je ljubav, budalo. Zašto bi me inače doveo ovde nego da te usreći, gusko jedna! Hoćeš li mu reći?“ Muka mi je od same pomisli. „Ne mogu još.“ „Prije si uživala da u svemu budeš prva, gospođice Takmičarski Duhu.“ Melani me podsjeća. „Ovo je drugačije. Ne znam da li će moći da mi uzvrati.“ Mislim o tome šta sam naučila o njegovim ´epizodama´ i ono što me zanima da li može da mijenja osjećanja prema meni tokom njih. Ako mu kažem da ga volim, hoće li me odgurati od sebe kad ga trebam više nego ikad?

185


„Bruk toliko je lud za tobom, naravno da će ti uzvratiti!“ Melanine zelene oči uzbuđeno svjetlucaju. Nada i strah vode rat u meni, i mislim da nemam hrabrosti, još uvjek, da rizikujem ovo što imamo. „Nisam sigurna da je.... u mogućnosti da mi uzvrati takva osjećanja. On je drugačiji, Mel.“ Volila bih da mogu sve isprićati Melani, ali čuvaću njegovu tajnu do groba. Sad su mi sasvim jasne riječi pjesme ˝Iris˝ o tome kako želi biti shvaćen. Želi da ga upoznam. Ne Melani. I definitivno ne cio svijet. Zato joj ne objašnjavam ništa više. „Bruk, on je jebeni Remington Tejt, naravno da je drugačiji. Kaži mu Bruukiii! Kaži mi, šta možeš da izgubiš?“ -ruga mi se. Stomak mi se steže od straha. „Njega. Mogao bi da me odgurne od sebe. Mogao bi...da izgubi interes i krene za nekim drugim. Ne znam! Znam samo da mi je previše bitan da bih rizikovala ovo sa njim.“ Nikad se nisam potpuno oporavila poslednji put kad sam slomila neštobilo je to najgore iskustvo mog života- a slomila sam samo koljeno. Pomisao da mi slomi srce me tjera u paniku pa stavljam lice u ruke i prigušeno, mučno zastenjem. Ovako barem, ukoliko uspijem da sakrijem svoju ljubav od njega, možemo imati ovu divnu, neobičnu, uzbudljivu vezu gdje ga volim tajno i pravim se da i on voli mene. „Želim da on prvi kaže meni.“ Kažem joj molećivo. Mel izgleda zgroženo. „Ahhh kokoškice plašljiva.“ Ustaje i prilazi mi i udari mi blago šamar u jedan obraz pa u drugi a onda me zvučno ljubi u čelo. „U redu, dok ti ideš da kresneš svog princa na bijelom konju, i dok ne stignete do srećnog završetka, ja odoh da stavim u upotrebu svoje kondome. Ili ću otići da ulovim Rajlija i Pita da vidim da li bi me izveli negdje. Vidimo se sutra? Detalji, detalji.“

186


Stegnem je jako u zagrljaj prije nego što je gurnem kroz vrata, pljusnuvši je po zadnjici dok odlazi, i zbog uzbuđenja ne mogu da uhvatim dah dok bosonoga koračam ka glavnoj spavaćoj sobi. Voda iz tuša se čuje i umirem od pomisli da se ušunjam pod tuš sa njim. Cijelo tijelo mi vibrira dok polako zatvaram vrata kupatila iza sebe, dok Remi sapuna glavu u staklenoj kabini. Trnci uzbuđenja mi plešu po koži dok skidam sve sa sebe. Nikad nisam bila ovoliko slobodna sa nekim muškarcem, ali ovo je moj muškarac. Moj jedan i jedini muškarac. Koji je seksi i go, i nedostajao mi je nenormalno. Otvaram staklena vrata kabine i ulazim, pritiskajući svoje grudi na njegova mokra, klizava leđa i tvrde mišiće dok ruke stavljam oko njegovog struka. Zastenje i steže moje ruke još čvršće oko sebe i riječi volim te samo što ne izađu iz mene. Nikad prije nikog nisam volila i nisam znala da je moguće voliti ovako jako. To je najnevjerovatniji, najjači i najstrašniji osjećaj koji sam ikad iskusila u životu. Osjećaj od kojeg postajem zavisna. Jezikom pređem preko njegove kičme do vrata, spuštajući ruke kako bih mu dotakla erekciju. Već je potpuno čvrst i uspravan i sva moja pažnja je odmah preusmjerena na njega. Kontakt naših tijela, moje grudi na njegovim veličanstvenim leđima, osjećaj njegove pulsirajuće dužine kako se trza pod mojim prstima. Užasno me uzbuđuje pomisao da mu ja ovo radim. Samo ja. Kroz udaranje vode od pločice čujem njegovo režanje. „Hmm, dodirni me Bruk.“ Mrmlja, hvatajuće obe moje ruke, stežući ih oko svog kurca i počinje da ih pomjera. Vrela groznica mi potresa tijelo. Koliko erotike u tom jednom potezu, dok prelazi mojim rukama preko svoje vrele, tvrde dužine. Gorim između nogu dok mu ližem kapljice vode sa leđa. Kao mačka, trljam bolne bradavice od njegove čvrste mišiće, dok jezikom prelazim preko njegove kičme. „Dobijem leptiriće u stomaku kad mi izgovoriš ime.“

187


Okreće se naglo, hvata mi šakom kosu i podiže glavu tako da se gledamo u oči. Gleda me divljim pogledom i pička mi se bolno steže dok progovara. „Bruk Dumas.“ Zadrhtim i nagnem svoje mokro tijelo na njega. „Definitivno leptirići.“ „Hajde da se pobrinemo za njih..“ osmjeh mu je spor i kao u zlog vuka. „Bruk Dumas.“ Smijem se, ali ne i on i kad spusti usne na moje to nije da bi mi dao nježan, lagan poljubac, nego vreli poljubac koji mi uzima svaku misao iz glave. Sastavlja mi zglobove ruku na leđima i uzbuđenje prostruji kroz mene kao elektricitet. Kida me na dijelove tim neočekivanim pokretom jer mi ograničava kretanje, i daje mi jasno do znanja da će mi raditi šta god poželi, i sviđa mi se to. Stenjem dok mi zubima prelazi preko vrata, bespomoćno pokušavam da se pomjeram dok mi usnama sisa osjetljivu kožu i pravi prvu modricu. Sa oba moja zgloba još uvjek u okovima njegovih ogromni ruku, odmiče se, teško dišući, dok mu se prodorne, plave oči zadržavaju na mojim grudima. Životinjska potreba koja se oslikava na njegovom licu čini da isprekidano dišem. Od želje izvijam leđa, i on se saginje niže prekrivajući ustima moju bradavicu i zasisa žešće nego ikad. Slobodnom šakom mi gnječi drugu sisu, dlanom klizavim i grubim, i obožavam kako moja svjetla koža izgleda naspram njegove tamne. Spretno mi steže jednu sisu, usisavajući tvrdi vrh u usta, dok mi drugom rukom drži zglobove. Tijelo mi se stresa uz njegovo ogromno a pička mi se grči od ludačke požude. Voda teče preko nas i udara od njegova leđa. Postajem mahnita, ne mogu više da izdržim, trebam ga odmah, hitno. „Uzmi me.“ Molim, pritiskajući se uz njega. Oči mu blistaju dok mi štipa jednu bradavicu pa drugu. „To je plan...“ Podiže me bez napora i umjesto da me spusti na svoj kurac, uzima mi sisu u usta. Sisa jednu pa drugu, mišići na rukama mu se grče dok me drži u 188


vazduhu, grickajući mi bradavice. Kao da me pogađa munja. Od svakog pokreta usta na mojoj bradavici, grče mi se prsti na nogama. I kad ne mogu da prestanem da jecam i stenjem od nenormalnog uzbuđenja, spusti me tako iznenada na svoju erekciju da mi urlik para grlo. „Previše grubo?“ glas mu je hrapav od želje i brige, podiže me i bicepsi mu se stežu dok čeka da progovorim. Zadihano ga hvatam za ramena i odmahujem glavom. „Želim te.“ Šapućem. „Dozvoli mi da te imam.“ Steže vilicu. Spušta me sporije ovaj put, ali još uvjek je nevjerovatno veliki i širok i osjetim ga svakim dijelom svoje unutrašnosti. Mučan jecaj mi kida grlo dok se držim za njegova snažna ramena, i kad počne da se pomjera, da me jebe stvarno, gubim se i prelazim jezikom preko grube brade, sisam mu uvo. Uzdišem i stenjem dok ga jašem najbrže što mogu. Onoliko brzo koliko i on mene. Elektricitet mi prolazi niz kičmu kad jezikom počne da mi jebe uvo. „Obožavam...“ njegov promukli glas me gura na samu ivicu orgazma. „...kako mi dobro pristaješ.“ „I ja obožavam...“ napola stenjem napola govorim. Vuče zubima moju ušnu školjku, grudi mu se podižu naglo od ubrzanog disanja dok me drži u naručju i šapuće mi isprekidano na uvo dok ulazi i izlazi iz mene. „Tako si uska. Vlažna. Osjećam te tako dobro. Mirišeš jebeno dobro. Znao sam da ćeš biti moja onog trenutka kad sam te ugledao. Zar nisi? Zar nisi sva moja?“ „Da..“ stenjem jer volim svaku riječ koju izgovori, drhteći zbog njih. Te riječi me pretvaraju u slobodno,divlje biće koje mu šapuće, „Daj mi još, želim te cijelog, Remi, brže, jače molim te.“ Eksplodiram u njegovim rukama, dok mi se pička ritmično grči i pulsira oko njega izazivajući da se prospe u meni.

189


Kad se opustim, spušta mi dlan na potiljak i stavlja mi glavu na svoj vrat, pa se i ne trudim da se spustim na pod. Isključi vodu i nosi me napolje, protrlja nas nabrzaka peškirom, i topim se jer je toliko snažan i seksi da ne mora ni da me spusti za svo to vrijeme, nego nas smješta pravo u krevet, potpuno gole. Ovo nam je tek sedma zajednička noć a već sam se navikla na način na koji me prigrli uz sebe svaki put kad legnemo. Večeras me privuče sebi, pokrije nas i kad vidi koliko sam izmorena i malaksala, namjesti me tako da me okružuje, moja leđa uz njegove grudi. Uzdišem zadovoljno. Udiše me iza uveta. Onda osjetim kako mi rukom prolazi kroz kosu, nježno me mazeći. Jezikom mi prelazi preko mjesta na vratu koje je ugrizao pod tušem. Prelazi preko ramena, uveta, budeći mi svaki centimetar kože. Kao lijeni lav je, dok me mazi, njuši i liže jezikom. Isto je radio i svih prethodnih noći. Neočekivanost njegovog sirovog maženja, me dovodi do ludila od želje i ljubavi. Postajem zavisna od ovog momenta posle orgazma kad ću biti toliko malaksala, a on će još uvjek imati energije da me drži u naručju i radi mi svoje muške, posesivne stvari. Nekad opere svoje sjeme sa moje kože, ali najčešće me ljubi polako dok stavlja ruku između mojih nogu i prstom vraća sjeme u moju pičku, kao da želi da ostane tu. Ponekad me pita, sa samouvjerenim, plavim očima, i tim seksi glasom punim požude kakav ima posle vođenja ljubavi. „Da li ti se sviđa kad ti zamažem kožu sobom?“ Bože, obožavam kako svoju spermu naziva ´sobom´. Obožavam sve što ovaj muškarac radi! Još uvjek mi je ovo spavanje sa njim svježe. Nikad prije nisam spavala sa nekim. 190


Svaki put kad smo u novom gradu, pitam se koju će stranu kreveta htjeti, ali Remington uvjek bira onu bližu vratima, a meni se sviđa druga strana, koja je bliža kupatilu. Mada kada razmislim o tome, od prve noći kad smo spavali zajedno funkcionišemo na taj način. Legne na onu stranu kreveta na kojoj može staviti svoju desnu ruku oko mene, a ja mogu da se okrenem na svoju desnu stranu i omotam se oko njega kao hobotnica. Prve zajedničke noći sam obukla njegovu crnu majicu u krevet ali više se i ne trudim da obučem bilo šta jer me uvjek želi golu pa sve skine sa mene. I on spava potpuno go i ne mogu nikad da ga ne pogledam a da ne poželim da ga zaskočim. Remi je stvoren za reklamiranje svega što je seksi i muževno. Mislim da većina njegovih miliona potiče baš odatle. Promoviše rukavice za boks, konopce za preskakanje, sportske napitke, i brend seksi, uskih, bijelih bokserica. U njima izgleda posebno ukusno. Večeras smo oboje goli i ležimo isprepletenih udova, i moj plavooki lav izgleda zadovoljno što me je mazio već dugo vremena. Privukao me na svoje grudi, dok se on naslonio na uzglavlje kreveta, i primjećujem da mu se jedna duga, mišićava noga non stop mrda ispod prekrivača. Ne izgleda ni najmanje umorno. „Da li postaješ...hiperaktivan?“ pitam ga promuklo, okrećući se ka njemu, mrzeći sebe što i sama koristim taj izraz. „Samo razmišljam.“ Smješka se kako bi me utješio i spušta lagan poljubac na moje usne. „Ali ako ikad izmaknem kontroli sa tobom...“ pruža ruku ka torbi za lap top koja je na noćnom stočiću i izvlači iz nje špric sa bistrom tečnošću. Pruža mi ga ne skidajući poklopac. Trgnem se kao da će ga upotrebiti na meni. „Ne Remi, ne traži mi to.“ „Samo da budemo sigurni da te neću povrijediti.“ „Nikada me ne bi povrijedio.“ 191


Zareži dok provlači ruke kroz mokru kosu, povlačeći ruku sa špricem iziritirano. „Može se desiti, mogu i te kako da poludim zbog tebe.“ „Nećeš.“ „Ne znaš kako činiš da se osjećam! Ja...naglo zatvori usta i vilica mu se steže. „Ljubomoran sam Bruk kad sam normalan,“ govori sumornog lica. „Ne želim ni da mislim kakav ću biti kad sam crn. Ljubomoran sam na Pita, Rajlija, na tvoju drugaricu, na svakoga ko provodi vrijeme sa tobom, ljubomoran sam čak i na samog sebe!“ „Šta?“ „Ljubomoran sam na sebe kad sam crn jer se možda neću sjećati šta sam ti radio. Šta si mi rekla. „ Sva se topim od nježnosti. „Ja ću ti ispričati, Remi.“ Pružam ruku kako bih mu okrenula crnu glavu prema sebi i ljubim mu vilicu. Još uvjek je nespokojan. „Dođi ovamo, Remi.“ Uzimam mu špric iz ruke i ostavljam na noćni stočić sa njegove strane, a onda ga povučem na svoje grudi, i ljubim mu čelo, dok mu masiram vrat snažnim, spretnim prstima. Uzdiše , spušta lice na moje grudi i odmah se opušta. „Hvala što si mi je doveo.“ Šapućem mu u kosu. „Mogu da dovedem i tvoje roditelje, želiš li?“ zvuči trezveno dok nosem kruži oko moje gole bradavice. „Ne.“ Smijem se. Tako je zaštitnički nastrojen i neočekivano velikodušan da samo želim da se uvučem u to njegovo veliko srce, sklupčam i tu živim jer je to jedino mjesto gdje od sad želim biti. „Tvoja sestra.“ Izgleda zaneseno mojom bradavicom, gledajući je i prelazeći prtom preko nje dok ja nastavljam da mu masiram vrat. „Vratiću ti je, Bruk.“ 192


Stomak mi se steže. Definitivno, definitivno želim da zaboravi da sam ikad pomenula Noru. „Ne, Remi, mislim da će ona biti dobro, i samo treba da je ostavimo na miru, molim te. Bori se samo za sebe i mene. U redu?“ Ostaje uz mene još nekoliko trenutaka, ali čim ruka počne sporije da mi se kreće i hvata me san, on ustaje. „Dođi spavaj sa mnom.“ Promuklo zajecam. „Nemoj da ustaješ.“ Vraća se sa iPad-om i privučem se uz njega kao da je magnet. Naginje se preko mog kuka kako bi isključio lampu. „Povrijedićeš oči tako.“ Žalim se. „Ššš mama, smanjio sam svjetlost na ekranu upravo.“ Lizne me pa liznem i ja njega i počnemo da se smijemo. „Da li ti je Pit rekao da su te roditelji tražili?“ pitam. „Da, poslao sam im nešto para. To je ono što žele.“ Obrve mi padaju preko očiju. „Rekli su da su došli da te vide.“ „To samo kažu. Nikad nisu htjeli da me vide dok mi lice nije postalo javno.“ „Šteta za njih.“ Osjećam se užasno zaštitnički nastrojeno jer ne želim da bude tužan, pa mu rukama nježno hvatam vilicu. „To je tako divno lice.“ Cereka se i odmah mi je lakše. Srećna zbog njegove blizine, njegove toplote, mirisa njegovog tijela, okrećem se prema njemu i zagnjurim lice u njegov vrat da mi svjetlo ne bi smetalo. I dok me hvata san, čujem šuškanje papirića i kap tečnosti mi sleti na obraz. Namrštim se. „Reemi.“ „Izvini.“ Ljubi mjesto na koje je kap pala a onda i liže, i zastenjem zbog spontane želje koja me prožima.

193


Zaigrano mi gricne usne i njegove imaju ukus jabuke. Sviđa mi se...i odjednom sam sasvim budna i gladna ali ne jabuke. Volim njegov miris, osjećaj njega uz mene, njegove oči, dodir, volim da spavam sa njim, da se tuširam sa njim, trčim sa njim. Osjećam se ludo. Ludim za njim. Ok, bolje da legnem da spavam prije nego počnem da pišem pjesmu o tome... ali umjesto toga čujem sebe kako govorim. „Remingtone...“ šapućem upitno, glasom već promuklim od uzbuđenja. Ostavlja iPad u stranu i rukama mi gnječi obline. Steže mi prste oko struka dok me pomjera nagore prema sebi kako bih osjetila koliko je tvrd i spreman. Ja sam tako spremna za njega, rođena sam spremna. Spušta usne da me poljubi i šapuće Hmm, tome sam se nadao.

***

„Ovo je tako uzbudljivo, najbolja mjesta koja postoje! Ili daješ prokleto najbolje pušenje ili je tip definitivno zaljubljen u tebe.“ Melani komentariše dok zauzimamo svoja mjesta u prvom redu u Čikago podzemlju. „Pa nisam stigla još do toga, s´ obzirom da je osnovna penetracija toliko uzbudljiva, znaš?“ kažem Mel i odjednom sve što imam na umu je pušenje. Da dam čovjeku najbolje pušenje u njegovom životu tako da me voli zauvjek. Obrve joj polete u nebo. „Da li se ti to razmećeš?“ „Ne! Ustvari sam ozbiljna-bez sarkazma- priznajem svojoj najboljoj drugarici da sam nestrpljiva da dam svom čovjeku prvo pušenje, čim uspijem da se odvojim od njegovih divnih usana.“ Nemoguće se upravo desilo. Mislim da se Melani zarumenila. Lice joj je potpuno crveno dok zuri u mene kao da sam joj priznala kako sam 194


učestvovala u orgiji. „Moj Bože. Šta si uradila mojoj najboljoj drugarici? Gdje je ona dođavola, ti vanzemaljcu? Bruk, ti si ludo zaljubljena u tog tipa. Otkad ti pričaš o pušenju sa mnom?“ Iznenada mi nestaje osmjeh a i glas. „Molim te prestani da govoriš riječ na V, loše mi je od toga.“ „Ljubav, ti voliš Remingtona i Remington voli tebe.“ Melani se ruga. „Evo, curo.“ Zaigrano joj dam žvaku koju sam ukrala od Pita. „stavi to u usta, hoćeš li? Napravljeno je od lijepka i zalijepiće ti usta. A sad mi reci ako negdje vidiš Noru.“ „Vidim je na devedeset stepeni.“ Krv mi nestaje sa lica od iznenađenja. „Stvarno?“ Tijelo mi se ukoči kad je ugledam. To jeste Nora. Duboko u sebi sam se nadala da je sve ovo samo bila noćna mora, da je djevojka sa crvenom kosom, blijedim licem i tetovažom crne škorpije neko drugi. Ali nije.

To. Jeste. Nora. Ova tužna djevojka koja izgleda kao beskućnik. Moram da je spasim od nje same. Dok Nora zauzima svoje mjesto preko puta nas, sa druge strane ringa, stegnem Melaninu ruku i gurnem joj mali papirić u šaku. „U redu, moraš da joj odneseš ovo, veoma diskretno tako da oni veliki tipovi koji su sa njom ne primjete razmjenu.“ „Dogovoreno.“ Melani zabaci svoj konjski rep, i krene okolo na drugu stranu ringa. Mislim da me Nora nije vidjela, ali izgleda napeto kad ugleda Melani. Melani prolazi pored nje kao neka drolja, flertujući okolo. Sapliće se od nekog momka, pa se saginje do Nore da joj se izvini tapšući joj ruku kao da govori ˝u redu je, nisam te povrijedila˝ a onda se uspravlja i kreće na svoje mjesto pored mene. 195


Sve u meni se steže dok mi oči ostaju na Nori. Spušta pogled na svoje krilo i čita poruku na papiriću, i nada i uzbuđenje me obuhvataju kad vidim da je čita i po drugi put. Znači, zainteeresovana je? „Gotovo.“ Melani kaže dok sjeda, i kad Nora podigne glavu i vidi me, smeđe oči kao da joj zasijaju, i izdahnem u olakšanju što bar ne bježi od mene. Dok se gledamo nekoliko trenutaka, nasmješim se kako bih joj dala do znanja da želim da je vidim sa dobrom namjerom. Nasmješi se i ona slabašno, a onda odvaja oči od mene kad spiker počne da najavljuje. Još više sam odlučna da spasim svoju malu sestricu, i ne mogu da dočekam sutra. Samo se molim da se pojavi. „A sada dame i gospodo...“ „On izlazi!“ Melani me grli. Samo zbog saznanja da će se pojaviti uskoro sam nenormalno uzbuđena i kad mu ime počinje odzvanjati kroz gomilu, srce mi ludački udara i drhtim od glave do pete. „...Remington Tejt, vaš jedan i jedini RIPTAJD! Pozdravite Riptajda!!!“ Izlazi kao sunce posle nekoliko kišnih noći, i svijet ne može da prestane da uzvikuje od zahvalnosti. Odlazi do ugla i skida svoj crveni ogrtač i vraća se u centar ringa. Praveći svoj prepoznatljivi okret dok gomila urliče njegovo ime, ispruža ruke prošarane venama, a vrisci postaju sve glasniji i glasniji jer ljudi vole da gledaju kako pravi taj svoj okret, vole taj njegov osmjeh jer znaju da će im pružiti dobar šou. Zaustavlja se u mjestu i njegove oči plave mi govore da zna da je centar svijeta večeras, dok mu se pojavljuju smijavice koje me ubijaju. Ubijaju. Me. Zbog činjenice da spavam noću pored tog čovjeka, ne mogu ni da dišem. Ali uspijem da se nasmješim. Toliko pucam od uzbuđenja da jedva mogu da formiram osmjeh. Borba počinje i ja sjedim pored Melani i balavim, gledajući te snažne ruke sa tetovažom vinove loze kako se stežu i grče dok udara protivnika. Njegova snaga, rad stopalima, njegova brzina me opčinjavaju. 196


Melani vrišti sve one stvari koje ja želim i više od toga. „Ubij ga Remingtone! Da! Da! O moj Bože, ti si bog!“ Grleći je od čiste sreće , grlim je. „O Mel.“ Uzdišem a onda joj šapnem. „Reci mu da je seksi.“ „Zašto mu ti to ne kažeš kukavice?“ sužava pogled i gurne me ramenom. „Reci mu budalice!“ „Ne mogu. Čini se da nikad ne mogu da dobacujem iz publike. Obično sam ja bila ta kojoj su dobacivali.“ Priznam, gurajući je ramenom. „ I imam osjećaj da će ga moj glas dekoncentrisati. Hajde! Reci mu umjesto mene! Kaži mu da je prokleto seksi!“ Mel skače na noge, stavlja ruke oko usta i vrišti. „Bruk misli da si najseksi muškarac ikad, Remi, Remi, Bruk te voli, Remiii! Svaki tvoj centimetar!“ „Melani!“ Šokirano joj stavljam ruku na usta, i povučem je na njeno mjesto, ali gomila je toliko glasna danas, da sam skoro sigurna da je nisu čuli. „Uzmi još jednu žvaku, Mel.“ Gledam je mrko. „I hoću tvoju riječ da to više nikad nećeš reći.“ „Oh, u reedu, samo ću mu reći da je seksi i tako to.“ Smije se kad vidi kako ukočeno klimam glavom, vraća se na noge i gurka me, nazivajući me kukavicom, kokoškicom, a onda nastavlja da vrišti sve one stvari koje ja nemam hrabrosti da izgovorim. Da je jebeno seksi, da je seksi zvijer, da je toliko jebeno seksi da niko ne može da izdrži više.... Kunem se, kad bih i sama smjela dobacivati, vrisnula bih da je moj, volim te, da je on moja seksi zvijer...ali ne mogu čak ni da navijam za njega zajedno sa gomilom. I shvatam da ipak osjećam malo straha. Jer nikad nikom nisam dala srce prije njega. A on ima snagu da ga uništi podjednako jako kao što uništava svoje protivnike...

197


TAJNI SASTANAK

Treba da se nađemo sa Norom u malom japanskom restoranu, koji se nalazi samo nekoliko ulica dalje od našeg hotela. Osjećam se užasno što lažem Remingtona o svemu ovome. „Izmisliću poslovni sastanak sa mnom.“ Pit me uvjerava kad se nađemo u teretani tog jutra. „Reći ću da ste ti i Melani u obilasku grada i da će vas Rajli vratiti u hotel posle večere kako bi on i ja mogli da provjerimo mjesečno stanje finansija.“ Klimam glavom zadovoljno ali nisam ushićena zbog plana. Uopšte. Nervozna sam cijelo popodne, ali čak i tada dajem sebi za pravo da uživam u načinu na koji me Remi gleda iz ringa dok mu mašem izlazeći iz teretane i pokazujem mu na Melani- koja stoji pored mene u svoj svojoj slavi u crnoj kratkoj suknji i malom topu na bretele- dok mu ustima oblikujem „Idem napolje sa Mel.“ Skida sa glave zaštitnu kapu za sparingovanje i smije mi se tim svojim jamicama, i klima mi glavom dok mu oči sijaju kao i svaki put dok me gleda. I čini se da me samo Melanina ruka na laktu zaustavlja da ne potrčim ka ringu i liznem i ljubim mu te divne jamice. Kad se popnemo na sprat obučem se lagano, u bluzu na raskopčavanje i obične crne pantalone. „Još uvjek ne razumijem zašto ne želiš da Remi zna za sve ovo.“ Melani govori dok nas Rajli vozi u restoran. „Zato što Remi ima neke alfa tendencije.“ „Što je jako seksi, poslednji put kad sam provjerila.“

198


„Mel ovo nije film. Ne želim da dođe u situaciju da ne može da se koncentriše ili da upadne u nevolju zbog mene.“ Mel otpuhuje.“Ubijaš svu romantiku u svojoj vezi Bruk.“ Zastenjem, a onda počinjem udarati čelom od prozor. „Mel i onako se osjećam loše. Molim te. Ljudi koji rade to čime se on bavi smatraju se smrtonosnim oružjima. Ne mogu se legalno boriti izvan ringa, da li razumiješ?“ „Da. Mada ne mogu da razumijem zašto muškarci ne mogu da se bore pesnicama na ulici, a legalno je da hodaju sa pištoljima. Stvarno bih trebala da se žalim senatoru“ „U redu djevojke, ukoliko ostavimo pismo za kongres za kasnije, stigli smo.“ Melani se mršti na Rajlija dok joj otvara vrata, a i on mrko gleda u nju. Nemam pojma šta je s njima dvoje. Melani je inače sa svima jako fina a i Rajli je super lik. Ali dobro... „Hvala Rajli,odmah se vraćam.“ Govorim mu. „Da, kako da ne! I ja idem sa tobom.“ „Nisi nam potreban.“ Melani kaže, gledajući ga superiorno preko nosa. “Bruki i ja smo se super snašle za ove dvadeset i četiri godine i bez tvoje asistencije.“ „Radim to zbog Remingtona a ne zbog tebe“ -Rajli joj ukočeno odgovara. Na sreću prestaju da se raspravljaju kad uđemo u restoran. Upijam tihu atmosferu dok prelijećem pogledom preko restorana, zapažajući zelenu farbu na zidovima na kojima se nalaze slike sa sirovom ribom, a onda u prostoriji vidim desetak stolova od kojih samo jedan nije prazan. Na moje zaprepaštenje, jedini ljudi, osim nas troje, u restoranu su Japanac koji izgleda zabrinuto, Nora, koja sjedi ukočeno u udaljenom uglu za 199


stolom, i trojica siledžija koje sam imala zafovoljstvo da upoznam u klubu i, naravno, veliki, zli Škorpion koji sada kreće ka nama kao da je domaćin nekog događaja. Ne znam da li je povukao neke veze sa menadžerom restorana, ili je dobio dozvolu zastrašivajući ih, ili ih je potplatio, ali ko bi zaboga pri svom zdravom razumu htio da ima večeru sa likovima poput njih?! Pa,očigledno moja sestra. Od nas dvije, Nora je uvjek bila ona romantična,uvjek želeći da „spasi“ neku mačku, psa ili tipa. Nikad nisam vjerovala u romansu, o kojoj ona nonstop priča, dok nisam upoznala Remingtona, naravno. Progutaću sve čime me taj čovjek hrani, to ne poričem. Sad vidim Škorpiona kako nam prilazi krupnim koracima. I odmah me grize savjest jer Remington ne zna da sam ovdje. Strah se podiže u meni. Ne samo strah od ovih ljudi, već i od toga šta bi Remington uradio da zna da sam ovdje sa njima. Sve je ovo tako novo za mene, biti u vezi. Ne znam na šta je on spreman da uradi za mene. Ali znam da bih ja uradila za njega sve. Uključujući i to da nikad ne sazna za moj sastanak sa Norom. Samo se nadam da se neću pokajati što sam u sve ovo uvukla Pita i Rajlija. Isprekidano dišem dok nervozno posmatram Škorpiona kako staje na metar od mene, očiju zelenih i zlih. To, kombinovano sa mirisom ribe koji dolazi iz bara, čini da imam blagu nesvjesticu. Crna tetovaža je sve što može da se vidi na njegovom odvratnom licu. Ne mogu da shvatim kako bi iko želio tako nešto na svojoj koži. To je 3D tetovaža i čini se kao da mu škorpija izlazi iz oka.

200


„Pa nije li to mala kurvica?“ baca riječi na mene kao kamenje, podrugljivo gledajući preko mog ramena. „Gdje je Riptajd? Opet se krije ispod tvoje suknje?“ Nemoć i bijes divljaju u meni čineći da mi se grlo steže dok izgovaram „Imao je prečih stvari da radi.“ Gleda me suženih očiju, a onda u Melani i Rajlija. „Samo ti,“ kaže, pokazujući prstom u mom pravcu „možeš proći.“ Krenem da prođem, ali me blokira rukom, zlosutno se ceri kao da nešto iščekuje „Moraš prvo da poljubiš škorpiona“ Oči mu zlobno sijaju dok prstom pokazuje na crnu škorpiju na obrazu. Dok se smije primjetim da su mu svi zubi prekriveni dijamantima. Hvata me mučnina od tog zahtjeva i stegnem usne čvrsto dok gledam preko njegovog ramena u Noru koja sjedi u uglu restorana. Pogledam svoju sestru u oči dok me obuzima očajanje zbog njenog beživotnog pogleda. Kako da joj dozvolim da ovo uradi sebi? Jednostavno. Ne mogu. Škorpion želi malo zabave tako što će me poniziti. Želi da mi pokaže da je moć u njegovim rukama danas. Ali ne može me poniziti ukoliko mu ne pokažem koliko mi se gadi njegov zahtjev. Silno se trudeći da ubjedim sebe da mi sve ovo ništa ne znači, napravim nesiguran korak naprijed. Ali cijelo tijelo mi je pod tenzijom zbog onoga što se spremam da uradim i obrazi mi gore od sramote. „Bruk“ Rajli kaže upozoravajući, ali zvuči kao da me moli. Ali, ili ću poljubiti glupu tetovažu, ili žrtvovati Noru, ili ću rizikovati da upetljam Remingtona sa ovim gubitnicima, a to jednostavno ne mogu da uradim.

201


Njegov pogled na sebi osjećam kao da mi zmija gmizi po koži, dok me gleda kako mu prilazim, ali sve na šta mogu da se koncentrišem je moja sestra za stolom iza njega. Udahnem duboko i naredim sebi da se prestanem tresti. Dok pravim poslednji korak, odjednom mi njegov zahtjev zvuči nemoguće poput penjanja na Mont Everest. U stomaku mi kuva, i opasno sam blizu da povratim, od pogleda na tog odvratnog insekta tako blizu. Smrdi na ribu i na čistog odvratnog seronju. Sve bih dala da imam muda da ga zveknem preko face. Odjednom se prisjećam emisije koju je moj tata gledao Faktor Straha gdje ljudi rade svakakve odvratne stvari i ulaze u kutije sa živim zmijama i škorpijama. Ako ljudi to mogu da rade za pare onda i ja definitivno to mogu da uradim za svoju sestru. Gurajući ponos u stranu, stisnem usne dok se podižem na prste. Mučnina me hvata, čak i prije nego što ostvarim kontakt. „Vidi ti to, Remijeva jebena kurva ljubi škorpiona“- njegove siledžije ispljuju te riječi dok ja zbog poniženja poželim da pobjegnem i sakrijem se. Zgrožena sama sobom, brzo ga poljubim i odmičem se od njega. „Eto. Gotovo.“- kažem, prezirući sebe što mi glas drhti. Smijeh mu je mračan, dubok i odvratan dok se okreće prema svojim siledžijama „ Da li me je poljubila? Da li je Riptajdova kučka zaista poljubila Škorpiona? Ne bih rekao.“ Odvratne žuto zelene oči se vraćaju na mene i u kombinaciji sa tim ljigavim pogledom se uopšte ne osjećam dobro. „ Nisam osjetio tvoj poljubac. Sad ga moraš polizati“-zabljesne me dijamantskim zubima. Oči mi se šire zgroženo, i odlučnost da vidim svoju sestru popušta na mogućnost da ližem bilo koji dio ovog čovjeka. O moj bože, užasno želim da pobjegnem odavde. Da otrčim do auta pa u ruke svom Remiju. Rajli me grabi za ruku lica izobličenog od brige.

202


„Bruk“ – upozorava me i to me trgne da shvatim zbog čega sam u stvari ovdje. Izvučem ruku iz njegovog stiska i okrenem se prema Škorpionu. Kako da odem? Kako ću inače pričati sa Norom o ovom sranju u kome se zatekla? Sama pomisao na Noru u njegovom naručju mi izaziva mučninu. Kako da znam da je sa ovakvim perverznjakom a da ne uradim ništa? Gutajući teško zbog suvog grla podignem lice sa lažnom hrabrošću. Očajna da učinim bilo šta nego da liznem obraz tom odvratnom čovjeku „ Poljubiću, imaš moju riječ“ Faktor straha. Možeš ti to zbog Nore. Kad možeš da pretrčiš 100m za 10,52 sec. Onda možeš poljubiti i glupu kožu ove maskote! Zlo mu zrači iz očiju dok me proučava zamišljeno, a onda mi se podrugljivim glasom obraća „Ako već nećeš da me lizneš, onda ćeš bar morati da se zadržiš usnama na škorpiji, hmm? Remijeva kučkice? Hajde. Poljubi škorpiju.“ Tapka prstom škorpiju, a meni se stomak steže dok se borim da održim neutralan izraz lica i pokažem ovom ljudskom insektu koliko mi se savršeno jebe zbog njegovog zahtjeva. Udišući duboko zabranjujem koljenima da klecaju dok se podižem na prste, stisnem usne, zatvorim oči, a bijes divlja u meni dok su mi usne prislonjene na njegovu tetoviranu kožu. Održavajući kontakt osjećam se zatrovano dok pokušavam da izdržim 5 sec. Osjećam se popuno poniženo. Noge mi se tresu dok prolazi još jedna sekunda i cijeli organizam kao da mi je paralizovan u ovom Čistilištu gdje me samo jaka volja drži pri zdravoj svjesti. Ovo su najdužih pet sekundi u mom životu. Toliko sam ponižena i bijesna i pala sam niže nego kad sam vidjela svoj video na You Tube. „U redu onda“dok se odmičem od njega on pruža ruku prema Nori i krećem prema njoj odolijevajući potrebi da odem prvo da izribam usne. Osjećam kao da su prljava i jeftina. Ne, ne usta. Ja. Ja se osjećam prljavo i 203


jeftino i pomisao da ljubim mog divnog Remija istim ovim usnama čini da se jedva kontrolišem da ne zaplačem. Potpuno sam izmorena dok dođem do stola gdje je moja sestra. Oko nas su podignute stolice na stolove, osim za ovim malim stolom. „Nora“ glas mi je naizgled nježan ali unutar sebe sam masa sukobljenih emocija čak pomalo i mrzim svoju sestru, jer ja moram da ljubim prljavu tetovažu njenog momka. Ali gledajući beživotni izraz njenog lica jednostavno znam da djevojka preko puta mene, istrošena i blijeda, nije zaista moja sestra. Posegnem za njenom rukom na stolu, i rastužuje me kad mi ne dozvoljava i umjesto toga je sklanja ispod stola šmrktajući. Na trenutak gledamo jedna drugu u tišini i shvatam da je crna škorpija koja skoro da izlazi iz oka moje sestre najuznemirujuća koju sam ikada vidjela u životu. „Ne bi trebalo da si ovdje Bruk“ kaže,a oči su joj na siledžijama, Rajliju i Melani, koji stoje zapanjeni pored vrata. Kad nam se oči opet sretnu šokirana sam sa netrpeljivosti koja izbija iz njenog pogleda. Iznenada i mene hvata bijes i sužavam oči „Mama želi da zna da li ti se sviđaju australijski krokodili, Nora. Svidjela joj se razglednica koju si joj poslala. Jedva čekam da vidim gdje još planiraš da putuješ. Pa? Kakvi su bili krokodili, sestrice?“ Gorčina joj se osjeti u glasu kad mi odgovara „Očigledno je da ne znam“ kaže trljajući rukom nos i gledajući u stranu, mršteći se na pomen mame. „Nora...“ spuštajući glas pokažem na prazan japanski restoran u kome se nalaze samo Škorpion i njegovi ljudi koji nas gledaju od bara. „Da li ovo zaista želiš za sebe? Ceo život je ispred tebe.“ „I živjeću ga onako kako ja želim, Bruk.“ Pokušavam da izgledam smireno jer ona zvuči kao da se brani. „Ali zašto si ovdje Nora? Zašto? Mami i tati bi srce puklo da znaju u kakve si se stvari upetljala“

204


„Barem krijem pravu istinu od njih!“ - pukne na mene, i ovo je prvi znak života koji vidim u njenim zlatnim očima. „Ali zašto bi im uradila tako nešto? Zašto si odustala od fakulteta zbog ovoga?“ „Zato što mi je muka da me stalno porede sa tobom!“- mršti se i onda počne da imitira mamin glas “ ,,Zašto ne radiš ovo kao Bruk? Zašto ne radiš nešto značajno sa svojim životom kao Bruk?,, Sve što žele od mene je da budem kao ti. A ja to ne želim. U čemu je poenta? Propustila si svu zabavu odrastajući kako bi trenirala da osvojiš zlatnu medalju, a ne samo da ti to nije uspjelo, već više čak ne možeš ni trčati.“ „ Možda više ne mogu profesionalno da trčim ali i dalje mogu da te namlatim.“-odgovaram ljuto, užasno povrijeđena zbog onoga što mi govori. „Pa šta?“-nastavlja. „Bila si najbolji sportista na koledžu. Svi su pričali koliko si talentovana i kako ćeš biti uspješna, to je sve o čemu si i ti pričala a pogledaj se sad! Ne možeš više da radiš ni ono što voliš i vjerovatno ćeš završiti kao mama i tata, živeći u prošlosti sa svojim glupim zlatnim medaljama, okačenim na zidu!“ „Za tvoju informaciju, trenutno sam srećnija nego što sam ikada bila Nora! Da si iole obratila pažnju vidjela bi da sam nastavila sa svojim životom. Želiš da budeš nezavisna? Shvatam. Samo naprijed! Ali budi nezavisna na svoju ruku a ne zbog nekog čovjeka tamo koji me tjera da ližem njegove odvratne tetovaže samo da bih vidjela svoju sestru!“ „Sviđa mi se kad me štiti.“ – prodere se na mene. „ On se bori za mene“. „Bori se sama za sebe ,Nora. Obećavam ti da ćeš onda biti mnogo više zadovoljnija.“ Ponovo šmrca i trlja nos, gledajući u svijeću na stolu. Spustim glas. „Da li koristiš drogu Nora?“

205


Moja se sestra izgleda poziva na V amandman i ne odgovara mi, zbog čega sam samo još više zabrinuta i frustrirana. „Dođi kući,Nora. Molim te.“-molim je kroz šapat tako da me samo ona čuje. Dodiruje nos prstom, dok diže pogled prema meni “Zbog čega hoćeš da se vratim kući? Da pokušam da budem kao ti?“ „Ja bih radije bila sve samo ne to što si sada. Šta ostvaruješ time? Zar ne želiš da završiš koledž?“ „Ne. To je ono što ti želiš Bruk. Ja želim da se zabavljam.“ „Stvarno? A trenutno se jako zabavljaš? Jer ne vidim da se ikako smiješ. Možda ne vidiš to ali propali san sam prebolila. Sviđa mi se gdje sam trenutno Nora. Nije nešto što sam planirala, istina, ali je definitivno nešto zbog čega sam sretna. Imam fantastičan posao, radim sa divnim ljudima, i u prvoj sam vezi koju sam ikada imala.“ „Sa Riptajdom?“ pita podrugljivo. „Riptajd ne ulazi u veze sestro. Žene se bacaju na njega gdje god da se pojavi. A on prolazi kroz njih kao i kroz svoje protivnike, sjebe ih i ne pitajući za ime. Vidjela sam ga prije nego što si se ti uopšte pojavila, ne zaboravi da sam ovdje duže od tebe. Jednog dana će vidjeti neku drugu i ti ćeš postati prošlost“ „ A tvoj divni Škorpion će te pratiti do vječnosti? Nora, čovjek sa kojim si čak i ne izgleda kako treba.“ Prosikćem dok bacam pogled na njega preko ramena. Smješka se poput Satane kao da čuje svaku riječ, i odjednom jedva čekam trenutak kada će se Remington popeti u ring sa njim i ubiti ga. Jer uopšte ne sumnjam da hoće. Možda tada Nora dođe sebi. „Beni je dobar prema meni.“- Nora objašnjava dok sliježe ramenima „ Brine se o meni.Daje mi šta mi treba.“ „Misliš drogu?“ proderem se u čistom bijesu. Mršti se i odmah požalim što sam je natjerala da zauzme odbrambeni stav.

206


Nastaje tišina između nas i stežem šake u krilu dok mi se nokti zarivaju u kožu, dok pokušavam da je urazumim. „Molim te Nora. Zaslužuješ mnogo više od ovoga.“ „Vrijeme je isteklo!“ trgne nas udaranje ruke od bar, i Nora se trgne što samo potvrđuje ono što sumnjam. Možda ne želi da ide kući ali ne želi biti ni ovde. Misli da nema gdje da se vrati i ne može da ode jer ima više koke u nosu nego što želim o tome da mislim. Sranje. „Osim ukoliko želiš opet poljubiti Škorpiona, pozdravi se sa njom.“ Škorpion stoji pored mene i izgleda prijeteći, a oči mu se sijaju tim odvratnim sjajem koji govori da bi me rado opet ponizio. Nora ustaje, i panika me hvata na pomisao da je možda više nikada neću vidjeti. I sama stajem na noge dok se u meni smjenjuje milion zbinjujućih osjećanja. Želim da zagrlim svoju sestru i kažem joj da će sve biti u redu, a sa druge strane želim da je zveknem zato što je toliko tvrdoglava i glupa. Ipak, obiđem sto i zagrlim je, ignorišući način na koji se ukoči kad okrenem usta ka njenom uvu i šapnem. „Molim te, dozvoli mi da te odvedem u Sijetl. Na kraju borbe u Nju Jorku , sačekaj me kod toaleta i doći ću sa dvije avionske karte. Ne moraš da ostaješ kući ali treba ti vremena da razmisliš o svemu. Molim te.“ Povlačeći se pogledaj je značajno. Panika joj prelazi preko lica, ali onda klima, šmrkće i odlazi. Pogled na nju kako odlazi čini da se osjećam kao da sam upravo izgubila nešto značajno u životu. Sa lošim predosjećajem u sebi, osjećam Škorpionove oči kako me prate dok krećem ka Mel i Rajliju. Dok odlazim ne mogu da se otresem prljavog osjećaja. „Da li neko ima tečnost za ispiranje usta kod sebe? Osjećam kao da dobijam osip.“ Pitam dok nas Rajli vraća nazad u Eskaladi. Mel se mršti zamišljeno. „Ne mogu da shvatim zašto je ovo što si upravo uradila izgledalo bolesno pogrešno kad uopšte nije velika stvar. Mislim, 207


ljubila sam groznije ljude u groznije dijelove njihove anatomije, razmiješ? Ono što si ti upravo uradila zaista nije velika stvar.“ „I te kako je jebeno velika stvar!“ Rajli se dere sa vozačevog sjedišta. „Bruk, žao mi je što moram da ti kažem, ali Remi će saznati za ovo i biće prokleto, ekstremno crn!“ Stomak mi se steže i odmahujem glavom dok pokušavam da se smirim. Želim da zaboravim da sam ikad poljubila tu groznu tetovažu. „Neće saznati ukoliko mu ne kažeš Rajli. Hajde da se svi smirimo, u redu?“ „O čemu on to priča?“ Melani izgleda iskreno zbunjena. „šta znači biće crn?“ „Ti ljudi će se potruditi da sazna, Bruk. I biće zaista jebeno!“ Rajli insistira. Mrštim se dok mislim da je to možda ono što su planirali od početka. Da li je sve planirano kako bi isprovocirali Remija? Pogledam u Rajlija koji me gleda svjetlim očima u retrovizoru. „Šta si očekivao da uradim Rajli? Nemam pesnice kao taj gad i moram da se snalazim na druge načine kako bih dobila ono što želim, a ono što želim je da otrgnem jadnu sestru iz ruku tog govneta!“ „Isuse, nadam se da je vrijedna toga.“ „Da Rajli, jeste. Pojaviće se nakon borbe u Nju Jorku. Sestra mi je. Sve bih uradila da je spasim, moraš to da razumiješ!“ „Rem mi je kao brat Bruk, to će ga...“ Rajli vrti glavom i istresa sav bijes na svojoj kosi, vukući je prstima bez prestanka. „Samo se nadajmo da neće saznati da si...“ ponovo vrti glavom. „Toliko toga je uradio za mene. Bio je tu kad su mi se roditelji razboleli. Remi je jebeno. Dobar. Čovjek. Ne zaslužuje...“ „Rajli, ja ga volim:“ riječi kao da su pokidane iz mene, od bola što sam poljubila njegovog najvećeg neprijatelja. „Vjeruješ li da bih ga ikad namjerno povrijedila? Ne želim da ga miješam u ovo jer ga volim! Kako ne vidiš? Ne želim da postane crn zbog mene. Bože!“ 208


Rajli koči na semaforu, i u retrovizoru traži moje oči,. „Shvatam Bruk.“ U trenu se osjetim osjetljivo i olakšano, poskočim u svom sjedištu. „Molim te nemoj da mu kažeš. Ne samo za sastanak. Nego i ovaj drugi dio.“ Klima glavom, i kad napokon svi ulazimo u svoje sobe, dodam. „Rajli, hvala što si nas vozio tamo.“ I dok odlazi, ignoriše Melani a ona mu očima zabada stotinu nevidljivih noževa u leđa. „Taj tip me nervira.“ „Mislim da i ti njega nerviraš.“ „Da?“oči joj se šire u nevjerici. „Misliš, ne sviđam mu se?“ Zastenjem zbog njene tupavosti i gurnem je u njegovom pravcu. „Mel, samo idi i kresni ga.“ „Ali čak mi se i ne sviđa.“ Raspravlja se, ali već sam je odgurala i ulazim u lift i pritišćem dugme za penthaus, dok umirem od želje da budem sa njim. Sjedi za stolom, sa otvorenim lap topom i muzikom u ušima. Podigne glavu kad priđem i kad vidim to odvažno lice sa prelijepim plavim očima kako me gledaju, počnem nekontrolisano da se tresem. U toj udobnoj trenerci i uskoj majici odiše čistom, sirovom muževnošću. Pogled na te pune usne budi halapljivu želju u meni i osjećam fizički bol od potrebe da ih osjetim na svojima. Želim njegove ruke na sebi. Želim da mu čujem glas, da mi kaže da će sve biti u redu. Jer kako minuti prolazi, prezirem sebe sve više zbog onog što sam uradila. Ali Remi me je zaštitio od svojih fanova, i ja ću njega zaštititi od ovoga. Od svega. Posebno od Škorpiona. Tako da se jedino u ringu sretne sa njim, gdje ću rado gledati kako jebeni gad priželjkuje da je mrtav. Blizu da eksplodiram od emocija, skočim mu u krilo, skinem mu slušalice i stavim sebi u uši da čujem šta to sluša. Mrštim se zbunjeno kad čujem neku divlju rock pjesmu kako udara u zvučnicima.

209


Gleda me sa tamnim plavim očima, kapci mu padaju napola dok prilazi i ljubi mi nos, rukama mi držeći vilicu dok palcem senzualno prelazi preko moje donje usne. Stomak mi se grči, i plašim se da Remi može da vidi strah i prezir koji osjećam u sebi. Spuštajući slušalice na sto, ustanem i potrčim u kupatilo. Perem zube i kad završim promućkam u ustima Listerine dok mi usne ne utrnu. Taman dođem do vrata kad opet osjetim odvratan ukus u ustima i moram da se vratim i ponovo operem zube. Kunem se da osjećam kao da mi škorpije hodaju po koži. Napokon se vratim u sobu. Usta su mi svježa i čista. Remijeva puna pažnja je na meni. Mršti se dok me gleda kako se vraćam. Izgleda zbunjeno i pomalo sumnjičavo. Pogled na njega me čini emotivnom i plašim se da ću pući svakog časa. Mrzim što osjećam kao da ga ne zaslužujem više, iako je sve što sam htjela da uradim je da ga zaštitim. Nikad nisam želila da se brinem o nekome kao što brinem i pazim na njega. Grlo me boli koliko se suzdržavam da ne zaplačem. „Remi“ kažem promuklo jer se plašim kako ću se snaći ako me pita bilo šta vezano za večeras. „Hoćeš li da me držiš malo?“ Očajno trebam svoje specijalno mjesto u njegovim rukama, mjesto gdje se uklapam kao nigdje. Mjesto gdje sam zaštićena, mjesto gdje je toplo kao u gnijezdu. Toliko mi je potrebno da me srce steže u grudima. Dok čekam, tresem se i mislim da to primjeti pa popušta. „Dođi ovamo.“ Nježno mi kaže, odgurujući se unazad na stolici i pružajući ruku. Željno se ušuškam u njegovom snažnom zagrljaju. Kikoće se kad pokušam da se privučem još bliže, i ponašam se tako zahtjevno da mu se pojavljuju jamice, jer izgleda da ga to oduševljava.

210


„Nedostajao sam ti?“ Oči mu sijaju dok mi rukama drži lice i osjećam sve njegove žuljeve na svojoj koži. „Da.“ Jedva izgovaram. Privuče me bliže i stisne uz svoje grudi dok spušta usne na moje. Prvo ih samo očeše od moje a onda se povežemo, dah mu je vreo, zbog njegovog jezika drhtim od želje. Prstima mi prolazi pored obline grudi, ustima preko vilice, dok stavlja nos iza mog uveta i udiše me. Stenje tiho, krv mi udara u mozak... srce preskače od uzbuđenja. „Remi...“ molim ga i vučem mu majicu preko ramena. Grabi tkaninu u šaku i prevlači je preko glave a ja spuštam ruke na njegove grudi i ljubim svaki dio koji mogu da dohvatim. „Toliko si mi nedostajao...“ gušim se od emocija, ljubim mu ključnu kost, vilicu, grabim mu kosu dok pritišćem lice uz njegov vrat. Sve samo da mu budem što bliže. Grli me ogromnim rukama i mazi leđa, a onda se malo odmakne držeći mi lice dok šapuće. „I ti si meni nedostajala.“ Spušta poljubac na usne, nos, čelo. Drhtim zbog njegovog priznanja. „Ali meni je nedostajao tvoj glas. Tvoje ruke. Usne. Nedostajalo mi je da budem sa tobom....da te dodirujem...mirišem...“ Miriše tako dobro, čisto i muževno. Očajno ga ljubim. Uzvraća mi poljubac, u početku polako, a onda sa više sile dok mi otkopčava bluzu i skida me potpuno spretnim, nestrpljivim rukama. Znam da ne zna verbalno da se izrazi dobro kao ja, ali mogu da osjetim njegovu nestrpljivost kad me uhvati za kukove i vrati na svoje krilo, kao da mora da bude u meni koliko je i meni potrebno da me ispuni. Gola sam a on još uvjek na sebi ima trenerku ali umirem od potrebe da se fizički izrazim.

211


Cijelo tijelo mi se steže kad mu se pulsirajuća i vrela erekcija smjesti između mojih butina i u meni je nevjerovatna želja da mu dam nešto što nisam dala nijednom muškarcu prije. Drhteći nekontrolisano, spustim se između njegovih nogu u isto vrijeme kad povuče nadole svoju trenerku, i spuštajući je napola. Prvo ugledam tetovažu zvijezde a onda mu je erekcija oslobođena,. Čim mi koljena padnu na pod, moji prsti i ruke su oko njegovog čvrstog kurca, njegovih testisa. „Želim da te ljubim ovde...“ glas mi drhti od želje, dok ga gledam očima koje jedva držim otvorenim. „Želim da osjetim tvoj ukus Remingtone...“ Sirov zvuk režanja se čuje iz njegovog grla kad ga uzmem u usta i skuplja mi kosu rukama dok pomjera polako kukove, dajući mi ono što tražim, a ja uzimam ono što mi je očajno potrebno. Pička mi gori sa svakom kapljicom sjemena koju osjetim na jeziku i toliko sam opijena ovim muškarcem da ne mogu da prestanem da uživam u sirovom izgledu na njegovom licu dok jezikom prelazim preko njegove ogromne, tvrde dužine. Izgubljen je kao i ja kad dodam zube, sisam mu vrh, a onda ga uzimam duboko u grlo, umirem za još, treba mi još, nikad mi neće niti dosta ovog čovjeka. I kad počne da pomjera kukove nekontrolisano, stežući pesnice u mojoj kosi i dok mu se mišići grče pripremajući se za orgazam, primjetim da su mu oči manje plave dok me gleda.

***

Hiperaktivan je. Potpuno hiperaktivan. 212


Pit kaže da je medicinski izraz za ovo stanje-manično. Takođe vjeruje da je ovu epizodu pokrenula ona noć kad sam izašla sa Melani i Rajli, tokom njihovog poslovnog sastanka. To veče je navodno postavio samo tri pitanja i nijedno nije imalo nikakve veze sa poslom. Kad je rekla da će se vratiti? Siguran si da će je Rajli vratiti nazad? Zašto ih dođavola nema toliko dugo?! Pit kaže da je tada zatvorio temu o finansijama i poslao Remingtona u njegovu sobu čim je Rajli javio da smo na putu ka hotelu i tada sam ga našla kako sluša glasno rock pjesmu, izgledajući sumorno i zamišljeno. Zar je mislio da se nikada neću ni vratiti? I da li to radi svaki put kad ulazi u epizodu i u glavi mu divljaju suprotstavljena osjećanja? Sluša glasnu rock muziku? Ne znam. Sve što znam da me je jebao četiri puta te noći, kao da je morao da potvrdi da sam njegova, i sada se ponaša kao da je na Red Bull-u 24/7. Kao da je napunjen energijom. Samouvjerenost mu je povećana za deset puta. Jutros u krevetu me je napao kao lav. „Izgledaš posebno dobro jutros ,Bruk. Vlažna i topla, i ne bi mi smetalo da te imam za doručak.“ Jezikom pravi mokar trag između mojih grudi, onda prelazi na ključnu kost i liže me cijelu, kao što moj lav uvjek radi. “Samo nedostaje jagoda na vrhu, ali siguran sam da možemo naći jednu.“ Topim se od nestašluka u njegovim očima dok mi pokazuje na jagodu u svojoj ruci, zbog čega shvatam da je sigurno ustao u toku noći da je donese iz kuhinje i od tad čeka da se probudim. Gospode, zaista je kao predator.

213


Zastenjem promuklo i okrenem se na leđa dok gledam u njegovo lice od kojeg mi preskače srce. Gruba brada od dva dana. Tamne oči koje sijaju. Osmjeh sa jamicama. Bože, gotova sam. „Ko je tvoj muškarac?“ pita grubo dok prelazi jagodom preko mog klitorisa. „Ko je tvoj muškarac, dušo?“ „Ti.“ Zajecam. „Koga voliš?“ Noge mi podrhtavaju dok dok mi muči klitoris jagodom i u isto vrijeme prodire jednim prstom u mene. Gledam hipnotisano u njegove oči. Mogu da vidim malene plave flekice u njima i očajno želim da mu kažem Tebe, nikog nisam volila, nikad, osim tebe, ali ne mogu. Ne ovako, kad se možda neće ni sjećati. „Izluđuješ me Remi.“ Kažem i drsko ga hvatam za kurac i nestrpljivo privlačim sebi kako bi ispunio moju vlažnu pičku svojom čvrstinom i učinio da opet sva mirišem na njega. Cijele nedelje je užasno hiperaktivan i jedva uspjevam da održim korak sa njim ali uživam u svakom trenutku. Sa´ njim sam u visinama. Mora da pravi pauze za seks tokom treninga. Ne može da me vidi a da me ne jebe. Kad odem da ga istegnem, želi me čim ga dotaknem. Znam da kad je crn, oči mu nisu zaista crne, nego tamno plave sa plavim i sivim flekicama. Ali raspoloženje mu je nekako... crno. Ne uvjek, ali ponekad. Ili je savršeno raspoložen ili je jako bijesan. Nekad ga ništa ne čini srećnim. Dajana ga ne hrani dobro. Trener ga ne forsira dovoljno. A ja previše gledam u Pita, za ime Božije. Ali koliko god da zvuči smiješno, Remiju ove stvari zaista teško padaju. Dani su mi ispunjeni njegovom energijom i potrebom i samo se trudim da održim korak sa njim. „Zbog koga su svi ovi ljudi ovde?“ pitam kad sletimo u Nju Jork i vidim gomilu ljudi okupljenu blizu mjesta gdje se spušta mlaznjak. Obezbjeđenje aerodroma jedva uspjeva da ih kontroliše. 214


„Zbog mene, koga drugog?“ Remi izjavljuje. Zvuči toliko uobraženo da se čak i Pit smije tome. „U redu je, Remi.“ Grabi me svojim ogromnim rukama. „Dođi ovamo, dušo. Hoću da ovaj dobri narod zna da si sa mnom.“ Stiska mi guzu dok sijevaju blicevi. „Remingtone!“ Smije se glasno i gura me u limuzinu prije nego što ostali uđu. Hvata me u svoje ruke i ljubi kao da nam je ovo poslednja zajednička noć, glad mu je divlja i nekontrolisana. „Želim da te odvedem negdje večeras.“ Mrmlja na mojim usnama. „Hajdemo u Pariz.“ „Zašto baš Pariz?“ „Zašto jebeno ne?“ „Jer imaš borbu za tri dana?“ nasmijava me kad je ovakav. Grabim mu lice i ljubim ga grubo i strastveno kao i on mene pa šapućem. „Hajdemo bilo gdje gdje ima krevet.“ „Hajde da se jebemo na ljuljašci!“ „Remingtone!“ „Hajde da se jebemo u liftu.“ Nastavlja da insistira. Smijem se i mašem mu kažiprstom ispred nosa. „Nikad za nikad to neću raditi u liftu, pa ćeš morati da nađeš nekog drugog za to.“ „Želim tebe. U liftu.“ „A ja želim tebe u krevetu, kao normalni ljudi.“ Pogled mu pada ispod mog struka i izraz lica mu se mjenja iz zaigranog u gladan. „Želim te u tim pantalonama“ Osjećajući se poželjno, klimnem i nasmijem se stežući mu ruku dok nam preplićem prste i saginjem se da mu ljubim svaki članak.

215


Naginje glavu u stranu zamišljeno i osmjeh mu nestaje sa lica. Izgleda kao da nikad nije dobijao ovu vrstu pažnje prije mene. Odjednom želim da mu pružim još više. Priđem mu još bliže, poljubim ga jako u obraz, prolazeći prstima kroz njegovu kosu, gledajući kako mu se oči sklapaju napola od želje i od nečeg još. Nečeg što čini da mu oči izgledaju misteriozno tamno i vlažno. Vrata limuzine se otvaraju. Izgleda da se trener vozi napred sa vozačem pa se Dajana, Pit i Rajli smještaju na sjedište preko puta nas. Remi mi stiska prste kad pokušam da se odmaknem -time mi govoreći da se ne mrdam- a onda se spušta sa svog sjedišta dok pokušava da uklopi ogromna ramena. Kad shvati da je to nemoguće, grabi me i privlači bliže tako da mu glava pada na moje grudi, a onda uzdahne. Toliko sam iznenađena da se ne mrdam. Pir podiže jednu obrvu dok gleda Remingtona kako još jače steže ruke oko mojih kukova i privlači me sve dok mu jedna strana lica nije naslonjena na najmekši dio grudi. Ponovo uzdiše. Rajli podiže obje obrve. Dajana se smiješi nježno kao da se upravo istopila. Ja se nisam samo istopila. Pretvorila sam se u puding ispod njega. Moji roditelji, trener i omiljeni učitelj su divni ljudi ali nisu posebno darežljivi što se tiče poljubaca i zagrljaja poput, na primer Melani, koja je cijeli život navikla na to pa podjednako dijeli svima oko sebe. Ali način na koji Remington gleda u mene, kako ne krije koliko ga privlačim čak ni tokom borbi pred toliko ljudi i način na koji se upravo privija uz mene kao da je veliki plišani meda, čini da se se topim od ljubavi prema njemu. Tiho i najnježnije što umijem prolazim mu prstima kroz tamnu kosu, i jednim prstom pratim oblik njegove ušne školjke. Drži ruke oko mene kao da sam mu jastuk. „Želite vrijeme nasamo kad stignemo u hotel?“ Pit govori a glas mu je obojen emocijama. 216


Zamišljeno mu prolazim prstima kroz kosu i osjetim kako klima glavom, ne trudeći se ni da glasno potvrdi. Nikad ga nisam vidjela ovako tihog kad je maničan. Ili da sjedi tako mirno. Pitov i Rajlijev iznenađeni izraz lica potvrđuje da nisu ni oni.

Kad stignemo u sobe, donose nam kofere u apartman, i onda radim što i svaki put kad stignemo u novi hotel. Otvaram svoj kofer i vadim malu kozmetičku torbicu i ostavljam je ispod umivaonika u kupatilu. Remi me gleda sa vrata sa toliko dubokom čežnjom, da prestajem da perem zube, usta punih pjene, kad uhvatim njegov pogled u ogledalu. Izgleda gladno. Divlje. Skoro očajno. Brzo ispiram usta i brišem se peškirom kad počne da mi prilazi. Ne smije se. Guta me tamnim očima. Podiže me u ruke i nosi nazad u sobu. Ne mogu da spriječim podrhtavanje koje me potresa dok se naslanjam uz njegov vrat i udišem kad nas spusti na krevet. Mislim da znam šta želi ali nisam sigurna. Zato čekam i posmatram ga nekoliko trenutaka. Skine mi cipele i baca ih u stranu a onda čujem i tresak njegovih kako padaju na pod. „Želim tvoje ruke na svojoj glavi.“ Klimnem i povučem se unazada da napravim mjesta za njega. „Da li ti smiruje uzburkane misli?“ Odmahuje glavom , uzima mi ruku i širi je preko svojih širokih grudi, glas mu podrhtava dok govori. „Smiruje me ovde.“ Gomila emocija me pogađa kad osjetim kako mu srce tuče, polako i snažno kao kod svakog zdravog sportiste, ispod mog dlana. Gledam mu u oči i vidim istu onu čežnju od maloprije, i toliko ga volim da se kunem da nam srca kucaju u istom ritmu. 217


Spušta se do mene, oboje potpuno obučeni dok se namještamo na dušeku. Spušta glavu na moje grudi, pritiskajući se uz mene koliko god može, udišući me po vratu. Spustim usne na vrh njegove glave i poljubim ga dok počinjem da mu prstima masiram lobanju. Nije spavao nekoliko dugih, nemirnih ludih noći. Noći kad sam osjetila kako mi mazi leđa, kad ga čujem kako sluša muziku. Čula sam ga nekoliko puta kako jede u kuhinji u toku noći, tušira se hladnom vodom, i kad mu ni to ne pomogne budi me osjećaj njega u meni. Ali toliko dugo ga nisam čula kako spava... Tako da kad mu se disanje ujednači i shvatim da mi je zaspao u rukama, u sred bijela dana, i usred manične epizode, jedva se suzdržavam da ne zaplačem od sreće. Tiho obrišem suzu sa svog obraza, a onda još jednu. Nikad nisam mogla ni da zamislim da postoji ovakav tip čovjeka. Niti da ću imati ikad ovako nešto samo za sebe. Ove trenutke. Ovu...povezanost. Nikad ne bih mogla ni da pomislim da ovolika čežnja koju osjećam, skoro bolna može biti obostrana. Plačući od sreće po prvi put u životu, mazim mu kosu, vilicu, vrat, ruke, gledam mu pune, savršene usne, čvrstu vilicu i čelo, nos...diveći se svakom njegovom dijelu. Sunčeva svjetlost se probija kroz zavjesu osvjetljavajući ga dijelimično i omogućavajući mi da upijam svaki njegov dio kao narkoman. Cipele su nam na podu, koferi još uvjek neraspakovani pored vrata. U još jednom smo velikom apartmanu, u još jednom prelijepom hotelu, i kunem se da se nikad nisam osjetila toliko kompletno kao u ovom trenutku. Sa ovim čovjekom koji spava u mom naručju, sa njegovim snažnim rukama oko sebe, sa nosom naslonjenim na moje grudi dok mu osjećam vreo dah na koži. U nepoznatom mjestu, u novoj hotelskoj sobi, daleko od svega mi poznatog...

218


Prislonim usne na njegovo uvo. „Sve je to zbog tebe.“ Šapućem dok zatvaram oči. „Nenormalno sam srećna. Osjećajući se kao kod kuće kad god sam sa tobom.“ Toliko sam odlučna da mu produžim san koliko god mogu, da preskačem večeru čak i dok mi krče crijeva. Ali uskoro mi se stomak smiri a ja nastavljam da ga mazim kao da mu svakim dodirom govorim volim te Remington. Uskomeša se u toku noći, a do tad sam umorna ali odlučna da ga i dalje mazim dok spava. Budeći se uz tiho stenjanje, lagano me podiže i privlači sebi tako da sam sada ja ta koja je ušuškana na njegovim grudima dok mi nježno ljubi ušnu školjku. „Bruk.“kaže. Samo jedna riječ. Promuklo izgovorena, tako tiho i intimno da zvuči kao predlog na nešto grešno, i na bilo kakav njegov prjedlog moj bi odgovor uvjek bio da. „Da, Remi.“ Šapućem, moj glas podjednako promukao i intiman kao i njegov, dok se licem mazim od njegovu ključnu kost. Zastenje, i polako me udahne. „Moja Bruk..“ prstima mi prelazi preko dugmeta uskih farmerica, ljubi mi vrat i nježno potapše guzu. „Zašto si još uvjek u njima?“ Prije nego što uspijem da mu odgovorim, čujem kako otkopčava dugme i raskopčava rajsfešlus. Svaki mišić u tijelu mi se grči. Zastenjem i pritisnem nos uz njegov vrat, privijajući se bliže kao mačka, žudeći za njegovim dodirom. „Čekala sam da ih sa mene skine najseksi čovjek na cijelom svijetu.“

***

219


Oko tri sata posle ponoći Remington mi promrmlja ´gladan´ na uvo i kreće u kuhinju. Dok ležim, crijeva mi krče i ustanem i ja za njim. Upalim lampu na noćnom stočiću, tražim bilo šta da obučem, i nađem njegov crveni, satenski ogrtač na kojem velikim slovima piše RIPTAJD. Stegnem ga čvrsto oko struka i tkanina je hladna i prijatna na mojoj koži. Ogroman je na meni i stiže mi do članka, ali smješkam se jer obožavam da nosim njegove stvari. Krenem bosonoga za njim da vidim šta nam je to Dijana ostavila u kuhinji. Nalazim dva tanjira piletine u parmezanu, salatu od crvenog krompira i spanaća. Izvlačim ih iz rerne kad spazim Remingtona pored trpezarijskog stola samo u trenerci koja mu visi nisko na kukovima. Gricka štap celera umočen u kikiriki puter, ali prestaje da jede čim me ugleda i proguta naglo što je imao u ustima. Oči mu se šire i ispušta ostatak celera, naslanja se na stolicu i prekrsti ruke na grudima zbog čega kao da mu se tetovaža vinove loze na bicepsu pomjera. „Pogledaj se.“ Glas mu je promukao i ispunjen muškim ponosom. Riječ RIPTAJD kao da mi gori na leđima dok krećem ka njemu sa tanjirima u ruci, smješeći se. „Vratiću ti ogrtač kad pođemo u krevet.“ Odmahuje glavom i tapše rukom po krilu. „Ako je moje onda je i tvoje.“ Dok stavljam tanjre na sto hvata me rukama za kukove i smješta u svoje krilo. „Umirem od gladi.“ Uzima komad crvenog krompira i ubacuje ga u usta, ližući prste. „Svidjeli bi ti se krompirići koje pravi moja mama, dodaje im malo mljevene paprike od čega im je ukus samo bolji.“ Govorim dok uzimam i sama jedan viljuškom i uživam u ukusu ruzmarina na jeziku. „Nedostaje li ti dom?“ Zbog pitanja se okrećem i posmatram ga dok jede, shvatajući da on nikada nije ni imao pravi dom. Da li je? 220


Dom su mu do sad bili ringovi i bezbroj hotela. Porodica su mu prijatelji i fanovi. Duša me boli zbog njega. Svo vrijeme provedeno sa njim u hotelskom apartmanu, taj prvi put kad je Pit iskoristio preda mnom sedative na njemu, Remi se trudio da ostane pri zdravoj svijesti zbog mene a ja to nisam ni znala tada. Sve što sam znala je da ne želi da napustim sobu i da ne želi da niko drugi ulazi unutra. Htio me je uz sebe. Bio mu je potreban moj dodir, moje usne, jedini izvor toplote u tom trenutku, ja sam mu bila jedino svjetlo u mraku. Remington nije čovjek od mnogo riječi. On je čovjek od akcije. Ovaj veliki, snažni čovjek s´ vremena na vrijeme treba nekog da se brine o njemu, i kunem se da umirem od želje da budem jedina takva osoba u njegovom životu. Ne postoji ništa što želim više od toga. On, koji nikada nije ni imao dom, želi da zna da li meni nedostaje moj? Kad spavam kao kraljica u mekom krevetu, u toplom zagrljaju i jedem najbolju hranu dok radim svoj posao, provodeći vrijeme sa njim kad je uobražen, ponekad i neraspoložen, ali uvjek neodoljiv? Spuštam viljušku, okrećući se ka njemu i podignem ruke da mu mazim bradu na vilici. „Kad nisam sa tobom, nedostaje mi dom. Ali kad sam sa tobom ne nedostaje mi ništa.“ Jamice mu se pojave na trenutak i sagnem glavu da poljubim onu bližu sebi. Zareži tiho i protrlja nos od moj. „Ušuškaću te uz sebe tako da ti nikad ne nedostaje.“ Šapuće promuklo. „Da, molim. Ustvari, sigurna sam da ima dovoljno mjesta baš ovde.“ Mrdnem guzom u njegovom krilu namjerno, a on mi gricne uvo i zagrli snažnije dok govori. „Tako je!“ Smijemo se i jedemo iz istog tanjira, istom viljuškom, hraneći jedno drugo.

221


Kad osjetim da je nemiran, kao da mu je potrebno da radi nešto povučem se i pustim ga da hrani i sebe i mene, poslušno otvarajući usta kad mi očeše viljuškom usnu. Volim kako mu oči potamne svaki put kad otvorim usta da primim hranu koju mi daje. Nježno zavlači ruku ispod satenskog rukava i mazi mi biceps dok se okreće i drugom rukom uzima na viljušku od svega pomalo za sebe. Posmatram ga kako grize i žvaće a onda čekam da odsječe još jedno parče piletine i da i meni od svega pomalo. Gleda me kako jedem, i kad progutam nježno mi se nasmješi. „Kome pripadaš?“ pita tiho prelazeći rukom niz moja leđa. Srce mi se topi dok istu tu ruku podvlači ispod ogrtača i stavlja je oko mog struka na golu kožu. Saginje se, očeše usne od moje uvo dok hrapavo šapuće. „Meni.“ „Potpuno pripadam tebi.“ Okrećem se tako da ga opkoračim, i zakopam nos u njegov snažni, topli vrat, kružeći rukama oko njegovog struka. „Postajem užasno nervozna zbog finalne borbe. A ti?“ Grudi mu vibriraju od dubokog kikota dok se naslanja unazad kako bi me pogledao. Izgleda prilično zabavljeno. „Zašto bih bio?“ prstom mi podiže glavu kako bi me poljubio. „Bruk, uništiću ga.“ Sigrunost u njegovom glasu ima takvu moć da skoro sažaljevam Škorpiona. Remi ga neće samo uništiti nego će se i zabaviti dok to radi. „Remi, obožavam način na koji se boriš, ali nemaš pojma koliko teško podnosim dok te gledam u ringu.“ „Zašto Bruk?“ „Zato. Zato što...mi previše značiš. Volila bih da te niko nikad ne takne, a svakih nekoliko noći ti se boriš. Iako znam da ćeš pobjediti, ubija me to.“ „Ali srećna si sa mnom? Bruk?“ 222


Lice mu se transformiše od brige i odjednom iščekuje moj odgovor kako kad be me pitao ˝da li ti se svidjela borba˝. Vidim divlju potrebu u njegovim oči i znam da mu znači moj odgovor koliko i meni znači šta on osjeća. „Ludo srećna.“ Priznajem i grlim ga. Uzdišem mu uz vrat i volim kako me njegov miris smiruje. „Činiš me srećnom. Činiš me ludo srećnom i tačka. Ne želim da budem bez tebe ni na momenat. Ne želim ni da gledam sve one žene niti da slušam šta ti sve dobacuju dok si u ringu.“ Glas mu se mjenja u onaj ton koji ima kad vodi ljubav sa mnom. „Tvoj sam. Ti ideš kući sa mnom.“ Njuška mi uvo a onda šapuće. „Ti si moja srodna duša .“ Okreće me na svom krilu i nastavlja da me hrani. Izgleda da uživa gledajući moje usne kako se otvaraju i zatvaraju oko viljuške. Voli da me hrani, i mislim da zadovoljstvo iz toga proizilazi iz doba njegovih predaka- pećinskih muškaraca. Jedemo, mazimo se i ljubimo a ja mu pričam o Mel, kako su ona i Rajli spavali jednu noć zajedno i kako su sad postali sjajni sms prijatelji. Smije se i ohrabruje me da nastavi. „Kaži mi još.“ Dok nastavlja da jede. Pa mu pričam o svojim roditeljima, kako se Nora zaljubljivala u sve živo a on se smije sve vrijeme i jako sam srećna zbog toga. „Sjećaš li se ičega lijepog vezanog za svoje roditelje?“ pitam ga kad uđemo u sobu dok se penjem na krevet. „Majka je imala naviku da me prekrsti svako veče pred spavanje.“ Zaključava vrata i znam da to radi kako nam Rajli ne bi upao rano ujutru u sobu i zatekao nas gole. „Prekrstila bi me preko čela, usta i srca.“ „Bila je religiozna?“

223


Remington sliježe ramenima, i pravi pauzu u priči dok odlazi po svoj iPad i slušalice. Iskreno, sama pomisao na njegove roditelje me muči. Kako neko ko je religiozan može napustiti toliko divno i kompletno stvorenje poput njega. Kako su samo mogli? Remi nosi sve svoje stvari na noćni stočić i shvatam da sve što mu je potrebno ostavlja u blizini. Sprema se da me samo drži u rukama cijelu noć jer je svjestan da neće spavati. „Nedostaje li ti tvoja porodica?“ pitam ga dok mi se pridružuje na krevetu. Krevet zaškripi dok se namješta i odmah me privlači sebi. „Ne može da mi nedostaje nešto što nikad nisam imao.“ Ne očekujem ovakav odgovor i u isto vrijeme želim da plačem i da ga zaštitim od bilo koga ko pokuša da ga povrijedi. Odvezuje mi svoj satenski ogrtač i svlači tkaninu sa mojih ramena. Voli me golu kako bi mogao da mi radi sve svoje ´lavlje´ stvari poput lizanja i maženja. A ja volim da mu udovoljavam pa izvlačim ruke iz rukava i bacam ogrtač na pod, uživajući u načinu na koji me privlači toliko blizu sebi i osjećaju kože od kožu. Odjednom poželim da mu dam sve svoje. Tijelo, srce, dušu, porodicu.... „Ako ti kažem sada nešto,“ šapućem dok se smještamo u omiljenu pozu, okrenuti jedno prema drugom, moja noga između njegovih, a tjela nam se dodiruju koliko god je to moguće. „hoćeš li se sjećati toga sutra?“ Pokriva nas, stavlja moju glavu na svoj vrat i nježno prelazi rukom niz leđa. „Nadam se da hoću.“ Osjećam kako nemirno pomjera stopalo uz moje, nasmješim se i pružam ruke da ga mazim po kosi kako bih mu pomogla da se opusti, a onda mi ideja prođe kroz glavu. Brilijantna ideja. Ideja zbog koje će shvatiti šta želim da mu kažem, a da ga neću pritiskati da uradi ili kaže nešto na šta nije spreman. Ustvari, uopšte neće morati da odgovori ukoliko to ne želi.

224


Pružim ruke preko njega da dohvatim iPad i slušalice sa noćnog stočića, moleći se na nađem pjesmu tu koja mi treba. Luda sam za ovom pjesmo oduvjek ali nikad se u njoj nisam pronašla do sada, i želim svaku riječ da kažem Remingtonu Tejtu. „Stavi ih.“ Kažem ushićeno. Nasmiješi mi se jer znam da voli kad mu puštam muziku. Ispravi se i naslanja na uzglavlje kreveta, podiže me i namješta između svojih nogu gdje se ušuškam i onda stavlja slušalice. Našla sam pjesmu. Savršena je i reći će mu koliko volim svaki njegov savršeni i nesavršeni dio. Pustim mu pjesmu „I love you“ od Avril Lavigne. Čujem kako počinje pjesma i Remi pojačava ton i uzbuđenje raste u meni dok slušam kako mu govori šta osjećam. Znam da se možda neće sjećati sutra ovoga. Znam da su mu oči crne i da se puštanje pjesme na računa kao izgovorene riječi, ali proveli smo toliko noći zajedno. Treniramo zajedno, kupamo se zajedno, trčimo, jedemo, mazimo i pričamo, i mislim da se Remington nikad nikome nije otvorio kao mene. I sama sam imala zidove podignute oko sebe i nikog nisam puštala unutra, dok jednog momenta nisam samo shvatila je je Remington već tu. Živim i dišem za njega, čak ga i sanjam dok spavam sa njim u krevetu. Čak i ako ovaj čovjek ne shvata i ne vidi osjećanja u svom sirovom i neukroćenom srcu, bar se nadam da će kroz pjesmu shvatiti da je postao moje sve. Ushićena do ludila, slušam pjesmu dok se nastavlja i posmatram njegovo lice, i grizem usnu dok proučavam mu izraz. Svaka riječ je savršena, cijela pjesma kao da je stvorena od mene za njega, uključujući i refren koji upravo kreće: Prelijep si, 225


Ali to nije razlog što te volim Nisam sigurna da znaš Ali razlog što te volim si ti Baš takav kakav si Da, razlog što te volim je sve ono kroz šta smo prošli Zato te volim.

Sluša pjesmu dok me posmatra, proučavajući svaki dio mog lica. Moje pune usne, oči boje jantara, visoke jagodice. „Pusti je ponovo.“ Glas mu je toliko tih da skoro da moram da čitam sa usana šta je rekao. Pritisnem ponavljanje ali umjesto da ponovo sluša pjesmu kao što sam očekivala, on me okrene na leđa, i dok je iznad mene stavi mi slušalice u uši. I već sledećeg trenutka slušam pjesmu „Volim te“ koju sam upravo ja pustila njemu. Koju Remington Tejt sada pušta za mene. Zatvaram oči dok mi srce podrhtava u grudima, osjećanja prema njemu rastu još više. Osjećam njegove usne na svojima, pjesma nastavlja da svira u mojim ušima, dok počinje da me ljubi, ne seksualno, nego beskrajno nježno. Ovo je način na koji se Remi meni otvara, i vibriram od glave do pete i upijam sve što pokušava da mi kaže, pjesmom, svojim usnama, nježnim dodirom. I čak iako se on ne sjeti svega ovoga, za mene se ipak desilo i znači mi čitav svijet.

226


SLIKE NA KOJIMA SI

Popodne mi je krenulo savršeno dobro. Remington ima slobodan dan, bez treninga, i unosi ugljene hidrate kao blesav, popunjava mišićnu masu i takođe puni i svoj tanjir. Nije želio da Dajana danas sprema hranu, nego nas je doveo sve u hotelski restoran. Muškarci jedu odvojeno, raspravljajući o borbama, a ja provodim divno vrijeme sa Dajanom, pokušavajući da odredim koje se namirnice nalaze u ovome što jedemo. Ima ukus...narandže? I nagovještaj cimeta? A onda mi zapišti telefon. Oduševljeno vidim da je poruka od Mel. MELANI: Mrzim da odam ikakvo priznanje onom seronji Rajliju ali bio je upravu! Na internetu je slika tebe kako ljubiš ono otelotvorenje odvratnosti onog dana! I širi se kao virus! Cio svjet je stao. U glavi se odmah vraćam u tu noć, kad se propnem na prste kako bih poljubila tog odvratnog insekta i odjednom mi ima smisla da je nekonjegove siledžije- uslikao taj momenat. Naravno. Ako je neko proveo četiri minuta snimajući moj pad na Olimpijadi u najponižavajućem trenutku u mom životu, naravno da će neko uslikati kada se drugi najponižavajući momenat desi. Možda ne prvog puta kad sam poljubila samo vazduh. Ali sigurno jesu drugi put kad sam držala usne na njemu dugih 5sekundi. Osjećam kao da se gušim u oluji i prije nego što tamni oblaci dođu. Zaleđenih pluća, spustim svoj telefon nazad u torbu, i osjećam da je sve što radim kao u usporenom snimku. Bacim pogled za sto gdje muškarci sjede i raspravljaju strategiju za sutrašnju borbu, i vidim da ih Remi pažljivo 227


sluša. Jednog trenutka je normalan i opušten, sa nogama ispruženim ispred sebe dok sjedi na roze trpezarijskoj stolici u restoranu, a već sledećeg momenta ga vidim kako zuri u svoj telefon u ruci kad mu zavibrira. Srce mi silazi u pete, ali sekunde prolaze i ništa se ne dešava. Ne mogu da mu pročitam izraz lica ali potpuno se ukočio u mjestu. A onda se sve desi u treptaju oka. Prevrne cijeli sto uz glasan tresak, i Trener završi na podu sa tanjirima i hranom svuda po sebi. Istog momenta kada se katapultirao na noge, Remington je bacio svoj telefon preko prostorije, gdje se razbija u djelove dok udara od zid i kreće prema meni. Pit skače na noge i brzo stavlja ruku u zadnji džep. „Ne, Pite! Ne!“ prezirem ideju da ga smiruje sedativima. Pokušavam da ostanem smirena ali srce mi udara trista na sat. Nikad se nisam suočila sa bijesnim Remingtonom otkad smo zajedno, i odjednom ga se malo plašim, ali ne želim da on to vidi. Drhteći na svojoj stolici, ostajem potpuno mirna dok mi prilazi, diše kao bik, nozdrve mu se šire. Oči su mu potpuno crne, a pesnice mu se tresu stisnute kraj tijela. Ali je očajanje u njegovom pogledu ono zbog čega me podilazi jeza. Potrebno mi je deset puta više snage da progovorim nego inače. „Želiš li da pričaš sa mnom, Remingtone?“ Pitam hladnim glasom. Spremam se da se prodere na mene, ali nekako mi hladni šapat sa kojim mi odgovara zvuči više prijeteće. „Želim da uradim mnogo više od pričanja sa tobom.“ Dlake na vratu mi se podižu u znak upozorenja. „U redu, razgovarajmo. Izvini me, Dajana.“ Kažem prividno mirno i gurnem stolicu unazad kako bih ustala dok mi koljena klecaju. Izgleda veće nego ikad, i cio restoran ga posmatra. 228


Dajana požuri ka oborenom stolu kako bi pomogla Treneru da se očisti. Remingtonove pesnice se grče kraj njegovog tijela dok gleda bijesno u mene. Vilica mu se pomjera dok diše, dah mu je brz i isprekidan, i primjećujem da je Rajli upravo stao iza njega, odmah do Pita. Divlja borba se odvija u Remijevim očima. Bori se sa sobom kao da zna da mora da se kontroliše, ali ne može. Kao da je bijes jači od njega. Pokušavam da se smirim dok gorim od želje da smirim njega. Znam da kad spustim svoje ruke na bilo koji dio njegovog tijela, odmah se opusti. Znam da mu je ponekad potreban moj dodir toliko jako koliko je meni potrebno da mu ga pružim. Osim što nikad do sad nije bio ovakav, i plašim se da po prvi put u mom životu moj dodir neće biti tako dobrodošao. Pomisao da se jedini muškarac kog sam ikad volila osjeća izdanim od mene je paralizujuća. Nije ni progovorio a sjećam njegov nemir kako me kompletno okružuje, šta god ima da mi kaže već me negdje duboko u meni boli. Povrijedila sam ga. Povrijedila sam ga i mrzim sebe zbog toga. Sve me boli . „Samo sam otišla da vidim svoju sestru.“ Teško dišem i kajanje i zabrinutost se gomilaju u meni. Pruža ruku sa drhtavim prstima prema meni i dodiruje mi usne- kojima sam poljubila Škorionov prljavi obraz- a onda se približi i ugrize me. Naglo udahnem od mješavine šoka i želje koju njegovi zubi na mojoj koži bude. „Išla si da pregovaraš sa ološem poput njega? Bez mog znanja?“ pita tiho, glasa isprekidanog dok drhtavim palcem prelazi preko mojih usana. „Išla sam da vidim svoju sestru, Remi. Nije me briga za ološa.“ Dodiruje mi kosu i dodir je tako neočekivano nježan da želim da umrem koliko je suprotnosti sa ludilom u njegovim očima, i načinom na koji mi palcem gnječi usne. „A ipak si poljubila toj jebenog seronju istim usnama kojim ljubiš mene.“ „Molim te, samo izbroji do deset“ bespomoćno, dodirujem mu rukav. 229


Sužava pogled i brzo govori. „Jedan-dva-tri-četiri-pet-šest-sedam-osamdevet-DESET.“ Naginje se iznad mene i pesnicom hvata dio moje kragne privlačeći me bliže sebi, uznemireni pogled u njegovim učima me kida kao kandže. „Poljubila si tog gada istim usnama zbog kojih bih ja ubio?!“ Oči su mu divlje, dok mi dodiruje ponovo usne, ovaj put sa dva drhtava prsta, i sve što vidim je agonija. Oči su mu potpuno crne. Tamne i progonjene. I ne mogu da podnesem što sam ja stavila tu tamu u njih, i osjećam njegov bol cijelim svojim srcem. „Jedva da sam dotakla tetovažu usnama.“ Glas mi je šapat dok mi se grlo steže. „Uradila sam isto što ti radiš kad pustiš protivnika da te udari i dala mu lažno samopouzdanje kako bih vidjela sestru.“ Udara se po grudima sa glasnim treskom. „Ti si moja jebena djevojka! Ne treba da daješ nikome lažno samopouzdanje!“ „Gospodine, moram da vas zamolim da odmah napustite prostorije.“ Remi naglo okreće glavu kad menadžer krene prema nama, a Pit i Rajli zaustavljaju jadnog čovjeka i sprečavaju ga da priđe bliže. Rajli brzo uzima čekovnu knjižicu dok ˝cijena štete˝odzvanja prostorijom. Remijev suženi pogled se vraća na mene, i toliko je bijesan i divan, i sa njim su uvjek pune ruke posla , da više ne znam sta da radim. Prelazi prstom preko moje vilice, i odgovaram na taj dodir, moje preplašeno tijelo je spremno za seks zbog eksplozije hormona koje njegov temperament izaziva u meni. „Slomiću tog idiota.“ Šapuće nježno obećanje, ispunjeno prijetnjom dok prilazi i gura jezik u moja usta. „a onda ću lomiti tebe dok ne budeš potpuno pokorena.“ „Remi, smiri se.“ Rajli govori. „U redu je, Rajli. Ne lomim se tako lako, i svakako je dobrodošao da proba.“ Puknem konačno dajući Remingtonu bijesnu reakciju koju je izgleda priželjkivao.

230


Mršti se i prilazi bliže, dok me grubo hvata za kosu i obrušava se na moja usta sa brutalnom posesivnošću, mrveći mi usne jezikom kao da me kažnjava. „Kad te budem imao u krevetu, oribaću te sopstvenim jezikom, dok na tebi ne bude nijedan njegov trag. Na tebi će ostati samo moj trag. Samo moj!“ Njegova erekcija me bode u stomak i shvatam da je postao potpuno teritorijalan, kao da želi da mi dokaže da sam njegovo vlasništvo. Uzdišem i prtisnem se uz njega dok mi noge postaju malaksale. „U redu, vodi me.“ Molim, slaba od potrebe da nam olakšam oboma. Trzne se i suzi pogled. „Nemam jebenog vremena da se pobrinem za tebe!“ prodere se dok kreće prema vratima a mene hvata panika. „Remi, vrati se. Nemoj da upadneš u nevolju!“ Okreće se i stomak mi se steže kad vidim ubilački pogled u njegovim očima, ruke mu se nekontrolisano tresu dok pokazuje prstom na mene. „ Zaštiti tebe je moja privilegija. Zaštitiću tebe i sve što cijeniš i voliš kao da je moje.“ Zastaje mi dah zbog načina na koji me gleda. „Taj bolesnik je upravo tražio da mu skratim mizerni život, i rado ću mu udovoljiti!“zareži, dok prelazi očima preko mene. „Uzeo je nešto najsvetije što imam i pljunuo na to!“ Juri ka meni i udara kažiprstom između mojih grudi. „Shvati me! Ti. Si. MOJA!“ „Remingtone, morala sam, ona je moja sestra!“ „I Škorpion je nikada neće pustiti. Drži svoje žene drogirane i zavisne, toliko da ne mogu čak ni da razmišljaju kako treba. Nikad neće odustati od nje osim ukoliko ne želi nešto drugo u zamjenu. Jesi li to ti?! Želi li tebe, Bruk?! Mogao te je drogirati! Skinuti! Jebati! Prokletstvo, mogao te je silovati!!!“ „Ne!“ „Da li te je dodirnuo?!“ 231


„Nije! Rade ovo da bi te isprovocirali, ne dozvoli im to! Sačuvaj to za sutra u ringu! Molim te! Želim biti sa tobom večeras!“ „Bio sam sa njom sve vrijeme, druže, ništa se nije dogodilo.“ Rajli prekida, tapšući mu rame pokušavajući da ga malo odmakne od mene. Vidim osjećaj izdaje u njegovim očima kad čuje Rajlija da govori i prije nego što mogu da ga zaustavim okreće se i hvata ga za majicu. „Dozvolio si mojoj djevojci da priđe licu tog ološa , ti govno malo?!“ Hvata me panika kad odiže Rajlija sa zemlje. „Remi, ne!“ priđem mu sa strane i počnem da mu vučem uzaludno ruku. Protrese ga u vazduhu i Rajli postaje modar u licu. „Dozvolio si da poljubi prljavu tetovažu tog ološa?!“ Pit gleda u mene „Žao mi je“ kaže, a onda govori Remiju. „U redu, druškane, hajde da stavimo Uništitelja u krevet, može?“ i udara mu injekciju u vrat, Remington ispušta Rajlija na pod, istrgne špric iz svoje kože i baca ga praznog u stranu. Zadržavam dah kad dođe i zgrabi me. Zuri u mene, oči mu gore i otvara usta oklijevajući, a onda pravi izmučen zvuk u grlu pa se obruši na moje usne. Kažnjava me poljupcem, a onda mi pušta ruku i kreće prema vratima, ostavljajući me da ližem otečene usne i gledam za njim. Rajli kašlje dok se podiže na noge i trlja grlo dok shvatamo da je Remington nestao. „Šta dođavola?!“ Pit zuri u potpunoj nevjerici u vrata kroz koja je upravo izašao. „Trebalo bi da uspava slona, zar ne?“ Rajli gleda u Pita. „˝Trebalo˝ je operativna riječ.“ Vrteći glavom, Rajli otresa staklo sa svojih farmerica. „Mora da je zbog adrenalina. Sranje!“

232


„Pit, saberi se! Obojica se saberite! Upravo si mu ubrizgao sedativ! Može izgubiti svjest na sred ulice, biti opljačkan ili...o Bože!“ pokrivam lice rukama dok mislim o svim stvarima koje može uraditi ili mu se mogu desiti. „Smiri se Bruk, imamo sve pod kontrolom! Rajli, idi i ponesi još dva ovakva šprica i nađemo se kod auta.“ Pit govori i okreće se ka menadžeru pokazujući na knjižicu koju još uvjek drži u ruci. „Možete li poslati račun u predsednički apartman? Garantujem vam da ćemo otići do jutra.“ „Želim da pomognem!“ „Dođavola, dovoljno si pomogla Bruk.“ Rajli mi govori i gleda me kao da sam upravo oslobodila apokalipsu. „Idi na sprat i čekaj ga. Imaćeš pune ruke posla kad se vrati.“

***

Koračam kroz sobu kao luda dok čekam da se neko javi. Gledam sve njegove stvari u apartmanu, njegov iPad, laptop, odjeća mu je još uvjek u koferu, ponešto je okačeno u ormaru, i hvata me užasna nervoza. Remington je upravo odjurio i mogao bi sve da uništi samo zbog mene. Usne me bole koliko ih grizem dok se vraćam u glavi unazad i pitam se šta bi bilo da nisam poljubila tu glupu tetovažu. Možda nikad ne bih pričala sa Norom. Možda nikad ne bi dobila šansu da se oslobodi. U tom trenutku se činilo bezazlenim, naročito jer nisam imala drugog izbora. Ali dala bih sve da Remington nikada nije saznao za to. Čak i onako bijesan nije mogao da sakrije povrijeđenost i sad umirem od brige. 233


Ako se dočepao Škorpiona, šansa za borbu u finalu Podzemlja će otići dođavola. I ne mogu ni da zamislim šta će taj bolesnik da uradi Nori kako bi je kaznio ako ga Remigton povrijedi večeras. O Bože. Pomisao da sam uništila ne samo svoju karijeru nego i njegovu me ubija. Toliko mi je muka da imam osjećaj da ću utrobu ispovraćati. Želim da je Nora sigurna, ali očajnički želim da se Remington vrati u hotel, jer sam sigurna da mogu da pokušam da ga umirim seksom. Ako želi da me pokori, pustiću ga da vjeruje u šta god hoće, samo da ponovo bude smiren i opušten. Ne plašim ga se. Nikad i neću. I dalje je moj Remi, samo u jebeno lošem raspoloženju. Ali pet sati je ujutru i još se nije vratio. Provjeravam internet non stop, i na TV-u su mi uključene lokalne vijesti, jer se plašim najgoreg. Čujem vrata i podižem glavu, srce mi udara u grlu, i vidim Rajlija. Iste sekunde skočim sa kauča na noge, „Remi? Gdje je? Šta je uradio?“ Rajli me i ne gleda dok prolazi pored mene, kreće u spavaću sobu i pretražuje ormar. „Remi je u hitnoj.“ Jeza mi prolazi niz kičmu i ne mogu da se pokrenem od šoka. A onda odjednom dolazim se i pojurim za Rajlijem. „Šta je uradio? Sačekaj da uzmem svoje stvari. Moram da ga vidim.“ Rajli uzima Remijevu četkicu za zube, brijač, i ubacuje sve u malo kožnu torbicu. „Bolje je da čekaš ovde. Ima samo nekoliko konaca.“ Zatim uzima njegove patike za boks, i svu ostalu opremu za ring. „Nisu diskvalifikovani. Nijedan od njih dvojice neće nikom reći za tuču van ringa. Borba će se održati večeras. Ili da kažem nastaviti večeras?“ Sadržaj želuca mi se penje u grlo. Stvarno nemam petlje za sve ovo. U filmovima je užasno seksi kad se momak bori za djevojku, ali ovo je moj muškarac, bori se zbog mene. Osjećam se jako loše i očajna sam jer sve što želim je da odem do njega i da ga pazim i njegujem.

234


„U kojoj je hitnoj službi?“ prateći ga kroz spavaću sobu, zgrabim svoje farmerice i Remijevu crnu majicu, onu u kojoj često spavam. Okrećući se na peti, dok prilazi vratima, podiže obe ruke ispred sebe. „Molim te nemoj da se pojavljuješ u hitnoj za ime Božije. Ni Pit ni ja ne želimo da te Remi vidi. Molim te Bruk. Samo me poslušaj.“ „Ali kako je on..“ gledam u Rajlija dok pokušavam da zadržim suze. „Samo mi reci kako je?“ „Popizdio je. Dali su mu sedative u bolnici. Iskreno, ne znam kako očekujemo da se uopšte bori večeras. Ali bar je bijesan.“ Mrštim se gledajući u vrata koja mi je upravo zalupio pred nosem. I sama sam bijesna ali i potpuno slomljena iznutra. Potreba da ga vidim je nepodnošljiva ali ne znam da li ću ga smiriti ili samo više razjariti, ništa mi više nije jasno. Koristeći njegov lap top ukucam na google bipolarni poremećaj i izbacuje mi nekoliko članaka sa opisom ponašanja u maničnim epizodama. Piše da su osobe ili previše srećne ili su u previše iritantnom raspoloženju, višak energije troše na seks, alkohol, kockanje. Ponekad imaju i halucinacije, osjećaju se odmorno posle malo sna ili kad ne spavaju uopšte. Ponašaju se nesmotreno ili nasilno, nakon čega obično uslijedi depresivna epizoda i tada jedva da mogu da ustanu iz kreveta. Sigurna sam da je Remi trenutno maničan, a prethodnih nekoliko noći je bio hiperaktivan i jako raspoložen dok smo uživali u divljem seksu. Nije mogao da se zasiti. Sjećam se kako mi je rekao da zna da ću otići čim sve krene nizbrdo, one noći kad mi je priznao da je bipolaran. I odlučna sam da mu dokažem da neće biti tako i ostanem uz njega. Ali pitam se kako se sada bori sa svim kad se suočio sa tim odvratnim insektom. Bože molim te, preklinjem te da mu nisam upropastila večerašnju borbu. To je sve što ponavljam u sebi dok uzimam patike za trčanje, zaštitu za koljeno, i odlazim u teretanu. Dva sata ne silazim sa trake za trčanje. Fokusiram se na planiranje onoga šta ću da uradim kad ga vidim. Želim da 235


mu se izvinim, da sam smatrala neophodnim da mu ne kažem da sam išla vidjeti sestru. Jer sam morala da pričam sa njom a nisam htjela da ga zabrinjavam. Želim da ga ljubim dok ne zaboravim da se bilo šta od ovoga desilo. Ali nažalost, jutro prolazi i ne vidim ga. Ne vidim ga ni u jedan poslepodne. Ni u dva. Ni u tri. Ne vidim ga uopšte sve do borbe. I do tada sam masa potpuno podivljalih nerava. Nisam vidjela ni Pita za sve ovo vrijeme, samo Trenera i Rajlija, a obojica su me odgurala na moje mjesto kad sam pokušala da prođem u bekstejdž kako bih ga vidjela. „Molim te, samo ga pusti da se fokusira.“ Rajli kaže. Samo klimnem glavom dok me loš predosjećaj u dnu stomaka ne napušta i beskrajno čekam momenat kada će izaći u ring. Večeras je samo jedna borba. Samo će se Remington i Škorpion suočiti, i taj jedan meč će trajati satima. Već osjećam kao da je prošla cijela vječnost do trenutka kad čujem njegovo ime kako odzvanja kroz zvučnike, i srce mi ludački udara kad publika skoči na noge da navija za njega. „A sada, dame i gospodo, trenutak koji smo svi čekali. Naš vladajući šampion, jedan i jedini, REMINGTON RIPTAJD TEJT!!!“ Gomila poludi, a ja kao da lebdim u vazduhu kad ugledam tračak crvene boje na početku tunela. Dolazi u ring poskakujući, i u meni eksplodiraju leptirići. Oči mi gore od želje da ga vidim izbliza. Uskače u ring i proteže ruke dok Rajli povlači njegov ogrtač i skida ga. Očima prelazim preko njegovog tijela i hladan šok me drži paralizovanu u nevjerici nekoliko trenutaka. Ljubičaste modrice mu prekrivaju cijeli torzo. Ima posjekotine na usnama i nekoliko konaca na desnoj obrvi. Natjeram se da sjednem, nervozno čekajući Remingtonov poznati okret. Ali ga ne pravi. Gomila divlje skandira njegovo ime i primjećujem da više ima Remijevih nego Škorpionovih obožavalaca u Podzemlju. Ali

236


Remington večeras ne izgleda samouvjereno kao inače, i ne okreće se da me pogleda. Ne okreće se da mi se nasmješi. Stomak mi potone, i shvatam da nikad nisam žudila za nečijim osmjehom kao sada za njegovim. Nikad se nisam osjetila tako nevidljivom kao sada kad nema njegovog pogleda. Kad spiker najavi. „A sada dame i gospodo, košmar za koji ste naslutili da postane stvarnost, pazite se Benija CRNOG ŠKORPIONA!“ Mučnica i nesvjestica me hvataju jer me Remi i dalje ne gleda svojim crnoplavim očima, umjesto toga gleda kako Škorpion izlazi kroz tunel podignutih ruku i srednjeg prsta na obe ruke hrabro poručujući ˝Jebi se Remingtone, jebi se i ti publiko!˝ Ledeni strah širi se kroz mene dok posmatram Remijev ponosni profil, kako čeka u svom uglu i manjak samouvjerene reakcije na Škorpionovu prividnu hrabrost mi je bolno očigledna. I odjednom se pitam da li je previše ponosam da bi mi oprostio? Da li će me ikad više poljubiti? Voditi ljubav sa mnom? Voliti me koliko ja volim njega, jer sam napravila grešku i poljubila njegovog neprijatelja? Umirem od želje da razgovaram sa njim, objasnim mu se, poljubim ga za sreću i nasmješim mu se. Ali ne gleda uopšte u mom pravcu i kladim se da radi sve kako bi gledao u bilo šta samo ne u mene dok Škorpion uskače u ring.

Gledam kako Škorpion skida svoj crni plašt i vidim da i on izgleda loše. Lice mu je prebijeno i ljubičasto od modrica na tačnom mjestu gdje mu je do skoro bila tetovaža škorpije. A sada na oštećenoj koži ima desetak kopči od šivenja baš odakle je taj odvratni insekt prije puzio. Škorpionove žućkaste oči slijeću pravo na Remingtona, i poznat, đavolji osmjeh se širi na njegovim tankim usnama. Osmjeh koji već izgleda kao pobjednički za razliku od intenzivnog, trezvenog izraza na Remijevom licu.

237


Dok mi se srce steže od straha, preletim preko gomile ne bi li vidjela Noru među Škorpionovim siledžijama, ali nema je nigdje. Strah mi postaje još veći kad pomislim da je sve ovo što sam izazvala bilo ni za šta! Ding ding. Oglašava se zvono i sva moja pažnja je preusmjerena na Remingtona, dok oba borca odlaze na centar ringa. Škorpion udara Remija u rebra, a onda u vilicu duplim udarcem zbog kojeg čujem kosti i kožu kako pucaju. Remington stoji čvrsto na zemlji, ali se stresa dok se oporavlja od udarca. Vraca se u centar da nastavi borbu, ruku nisko savijenih sa strana. Mrštim se zbunjeno. U svakoj borbi u kojoj sam ga gledala, i za vrijeme kad sam sparingovala sa njim sam naučila ponešto o boksu, i Remington nikad nije spuštao gard kao sad. Hvata me užasan predosjećaj dok podižem pogled na Rajlija i Trenera kako bi pokušala da pročitam njihove tamne izraze lica. Duboke linije na njihovim čelima samo potvrđuju moje sumnje. Remingtonov gard je potpuno spušten. Njegove velike, mišićave ruke vise beživotno sa strana, i sad samo odskače na petama dok čeka sledeći udarac. Obrve su mu nisko spuštene, oči stisnute i divlje, ali izgleda skoro... gladan bola, na neki razjaren, bezobziran način. Škorpion ga udara jako u stomak a onda taj udarac isprati aperkatom u vilicu koji Remington podnosi suviše lako, ispravljajući se odmah i zureći u njega kao da moli za još. Izgleda skoro....samoubilački. Sledeća tri udarca prima u stomak, grudi i rebra a da nije još nijednom udario Škorpiona. Ne podiže gard, ali sav njegov duh se vidi samo u očima. Koje bacaju vatru na Škorpiona čim se oporavi od svakog napada i podiže se kao da ga izaziva da ga udari opet. Zanijemila sam. Ne postoji način da smirim podivljali puls, ili um od previše razmišljanja. Ne mogu da prestanem da mislim da li mu rebra mogu podnijeti više i 238


jedan udarac, i uporno se trudim da provalim koje još povrede ima od tuče koju su imali prije ringa. Šta ako ne uzvraća jer ne može da ispruži ruku kako bi udario? Ne. Uzvraća. Nikako. Srce neće da mi se smiri i užasan predosjećaj da se nešto jako loše dešava me ne napušta. Želim da se popnem u ring, zagrlim svog muškarca i izvučem ga odatle! Škorpion zamahuje lijevom rukom i udara ga u vilicu, a onda još jedan pravo u lice što baca Remingtona na koljena. Grlo mi je suvo i bolno od neizrecivih vrisaka dok publika počinje da protestuje. „Uaaaa! Uuaaaaa!“ „Ubij kučkinog sina, Riptajde! UBIJ GA!“ Borba se nastavlja, beskonačna i crna kao noć. U svim Remingtonovim borbama sam osjećala nervozu zajedno sa uzbuđenjem, ali sada se u meni smjenjuju samo bol i patnja dok prima udarac za udarcem. Svaki udarac me lomi iznutra. Mogu da osjetim bol u kostima, kao da su njegove. Toliko sam povrijeđena do šeste runde, da u svojoj glavi moram da zamislim da slušamo muziku i pušta mi pjesme. Da smo otišli na trčanje, gdje će mi se smješiti i gledati me sjajnim plavim očima. Da smo u našem krevetu, gdje nam je toplo i mirno. Moram da ga odvedem negdje, bilo gdje, gdje može da mi kaže....šta....dođavola....nije u redu!“ Sjedim ovde i gledam čovjeka kojeg volim kako ga tuku na smrt, i kad padne na koljena nakon nekoliko užasnih udaraca u stomak i dalje neće da odustane. Boreći se za dah i krvavog čela i usta, oduševljava publiku kad skače na noge i bijesno pljuje krv u lice Škorpionu buntovno dok još jednom zauzima stav.

239


„Remi bori se protiv njega!“ čujem sebe kako vrištim, i vrištim iz dubine pluća kako nikad prije u životu nisam. „REMI BORI SE! ZBOG MENE! ZBOG MENE!“ Još uvjek ne gleda u mene. I prihvata opet udarce koji dolaze u brzom nizu. Čujem kako mu je izbijen dah! Panika mi obuhvata cijelo biće, krv mi ključa u venama, otkazuju mi nervi i pluća. Ali prvi put u životu mi se dešava da me strah pobjeđuje i samo želim pobjeći. Želim potrčati do njega i odvesti ga daleko od Škorpiona, daleko od njega samog, daleko od crvenog dugmeta samouništenja koje je pritisnuo. Škorpion ga udara nekoliko puta zaredom u glavu i onda BUM! Remington pada licem na pod. Klonulo tijelo mu je prekriveno sopstvenom krvlju. Obuhvata me sirovo, primitivno kajanje, i crna zmija straha počinje da ubacuje otrov u sred mog srca. Remijevo lice je otečeno i bori se za dah, drhtavica ga potresa sa svakim uzdahom dok stavlja jednu ruku pa drugu na pod. Jeziva tišina nas okružuje dok odbrojavanje počinje i Remi pokuša da se odgurne kako bi ustao! Slika njega postaje zamagljena kroz suze u mojim očima, i moram da progutam molbu u grlu jer želim da ga preklinjem da, za ime Božije, prestane sa ovim sranjem i samo ostane na zemlji! Slomila sam koljeno igrom slučaja, ali pomisao da lomiš sebe dobrovoljno iznova i iznova i podižeš se za još čini da mi oči zasuze u užasnom očajanju. Ali Remi se odguruje i pljuje još više krvi na zemlju, koristi ruke kako bi se podigao na noge samo da bi primio težak udarac u sljepoočnicu od kojeg mu se glava trza u stranu. Rajli i Trener viču glasno na njega: „Tvoj jebeni gard! Šta dođavola nije u redu sa tobom?!“ viču iznova i iznova, njihovi vrisci su glasni i bolno uznemireni. 240


Ljudi vrište kroz prostoriju, niko od njih nije voljan odustati dok se Remington još uvjek vraća na noge. „UBIJ GA, RIPTAJDE! UBIJ GA!!!“ vrište. I dok gledam kako prima još jedan udarac od kog mu krv pljušti preko cijelog ringa želim da vrištim na publiku da jebeno začepe gubice! Da ih preklinjem za ime Božije da ga puste da ostane na zemlji i prekine ovaj jebeni košmar! Ne mogu da zaustavim grčevito drhtanje u sebi. Ljudi nastavljaju da skandiraju „RE-MING-TON! RE-MING-TON!“ Ali mogu da vidim da je Remi u bolovima. Jedna od njegovih ruku se klati sa strane, visi beživotno. U jakim bolovima je ali i dalje daje sve od sebe, kao i u svakoj borbi, kao što uvjek ide do kraja na svakom treningu. I nastaviće dok ne bude mogao ustati. Kad konačno to shvatim u svojoj zapanjenoj glavi, raspadam se u milion dijelova. Vrele suze mi teku niz obraze dok zvuk nekoliko jakih udaraca koje Remi prima odzvanja Podzemljem, od njihove jačine pada na konopce. „Remi! Remi, Remi!“ publika nastavlja da vrišti. Kad cijelom prostorijom počne da odzvanja ovo skandiranje, Škorpionovo lice se grči od bijesa. Remi ga pljune tačno na mjesto gdje bi mu tetovaža trebala biti, šaputajući mu nešto zajedljivo zbog čega gad pobjesni još više. Zamahuje rukom unazad uz zaglušujući urlik i udara Remingtona aperkatom od kojeg pada na pod. Srce mi staje. Nastaje tišina. Zanijemila od straha gledam u Remingtonovo beživotno tijelo. Pao je na stranu, i gledam u ta savršena ramena koja znam po sjećanju, divne kosti vjerovatno polomljene, lijepo istrenirano tijelo prekriveno ljubičastim modricama, dok krvari u tom ringu. Oči su mu zatvorene. I želim da umrem. Čuju se šokirani uzdasi kad se pojavi hitna pomoć u ringu i ljudi počinju da vrište „uaaaa“ dok spiker progovara.

241


„Naš pobjednik večeras Beni Crni Škorpion! Novi šampion Podzemlja, dame i gospodo! Škooooorpiiiiiiiiooon!“ Riječi mi nekako dopiru do mozga, ali i ne registrujem ih dok sjedim ne pomjerajući se nikako u svom mjestu i gledam kako doktori -doktori!okružuju Remija. Mislila sam da me ništa u životu nije bolilo kao pokidan ligament i šepanje preko trake na Olimpijadi slomljenog duha. Ali ne. Od sada najgori dan mog života je ovaj. Kad sam gledala čovjeka kojeg volim kako pušta da ga lome do nesvjesti, i svaki milimetar mog srca je slomljen. Kroz zamagljene oči vidim kako mu bolničari stavljaju tijelo na nosila, i sve me pogađa odjednom. Skačem na noge i počinjem da trčim kroz gomilu ljudi, dok ga odnose. Stajem između dvojice bolničara i hvatam krvavu ruku stežući krvave prste. „Remi!“ Snažne ruke me pomjeraju unazad, i poznat glas govori blizu mene. „Pusti ih da ga pogledaju Bruk.“ Rajli moli promuklim glasom, odvlačeći me nazad dok se borim da se oslobodim. Okrećući se da ga udarim kako bi me pustio, zapazim da su mu oči crvene dok pokušava da me drži u stisku, i pucam. Duboki, grčeviti jecaji mi potresaju tijelo dok mu grabim majicu i umjesto da ga udarim samo se držim za njega. Moram da se držim za nešto a moje ogromno, snažno drvo je polomljeno na nosilima i prebijen na smrt. „Žao mi je“ grcam i svaki centimetar tijela mi se nekontrolisano trese dok suze padaju, kao što su padale samo jednom, prije šest godina. „O Bože! Žao mi je! Tako mi je žao!“ Rajli šmrca, aonda se odmakne i obriše suze. „Znam Bruk...ne znam šta je to dođavola...samo... ne znam šta je to pošlo naopako! Isuse!“ Trener nam prilazi, lica sumornog, očiju punih suza i razočarenja. „Sumnjaju na potres mozga. Zenice mu ne reaguju kako treba.“

242


Imam novi nalet suza i grlo mi se steže dok Rajli kreće za Trenerom. Nora. Jebi ga, još uvjek moram da sačekam Noru! Zgrabim Rajlija i još suza prijeti da potekne kad shvatim da ne mogu ići sa njim. „Rajli! Moja sestra! Rekla sam joj da ćemo se naći ovde!“ Klima glavom u razumjevanju. „Poslaću ti porukom ime bolnice.“ Klimajući i sama bijedno, gledam ga kako odlazi, brišući suze i ne znajući šta da radim sa tornadom osjećanja u sebi. Očajno želim da idem kod Remingtona, ali ne mogu da tražim od Rajlija da se mjenjamo. Nora ga ne poznaje i možda promjeni mišljenje kad ga ugleda umjesto mene. Kunem se da je ovo najteža stvar koju sam ikad uradila, gledajući kako ga odnose potpuno krvavog a ne trčeći za njim. Naslonim se na vrata ženskog toaleta i čekam, i čekam, i čekam, nespokojna od brige i progonjena onim čemu sam upravo svjedočila. U glavi mi se okreće i ubjeđena sam da ću se uskoro probuditi i shvatiti da je sve ovo bio samo loš san, i Remi nije skoro počinio samoubitstvo u tom ringu. Ali jeste. Moj Remi. Čovjek koji mi je puštao „Iris“. Čovjek koji se smijao sa mnom, trčao sa mnom, i nazivao me svoji malim dinamitom. Najsnažniji čovjek kojeg znam a koji je bio najnježniji prema meni. Onaj koji je pomalo loš, pomalo lud i sa kojim je pomalo teško izaći na kraj. Kad prođu tri sata istrošila sam sve suze a nada je nestala. Nora neće doći. Remington je upravo pretučen, i javili su mi u kojoj je bolnici.

243


I dok idem da nađem taksi, ja sam ta koja osjeća kao da je nešto u meni slomljeni i nikad više neće biti isto.

***

U bolnici je u privatnoj sobi. Tokom prve sedmice sjedim u stolici i gledam u njegovo prelijepo lice sa cjevčicama koje mu pomažu da diše, i plačem od bijesa, frustracije i bespomoćnosti. Nekad mu stavim slušalice na tu divnu glavu, i puštam svaku pjesmu koju smo do sad puštali jedno drugom, čekajući da mu oči zatrepere ili bilo kakvu indikaciju da se nešto dešava u njoj. Nekad hodam hodnicima kako bi vratila cirkulaciju u noge i ruke. Nisam vidjela Pita i niko mi ne govori gdje je. Danas Rajli proviri u čekaonicu gdje sjedim i zurim u kesicu kikirikija. Nisam znala šta da uzmem iz automata što bi bilo koliko toliko zdravo, a već sam pojela granule. Mislim da sam smršala jer mi farmerice vise sa kukova. Ali stomak mi je zgrčen poput pesnice, i nekoliko puta kad se činilo da se dovoljno opustio grlo nije htjelo da proguta ništa. „Budan je.“ Rajli kaže. Trepćući, odjednom sam u trenutku na nogama. Bacam nepojedenu kesicu kikirikija na praznu stolicu do moje, i trčim niz hodnik samo da bih stala i zurila u vrata njegove sobe. Plašim se da ga vidim. Plašim se šta da kažem. Mnogo sam razmišljala ovih nekoliko dana. To je sve što sam radila, ustvari. Ali od svih tih misli, nijedna mi ne dolazi u glavu dok ulazim unutra. Dubok , težak bol me probada dok prilazim krevetu. Mislila sam da sam umrtvljena i utrnula ali sad shvatam da nisam. Zakoračim polako i pogledam u mjesto gdje je cijeli moj svijet. I ugledam ga. Oči su mu otovrene. Nije me briga koje su boje. I dalje je Remington Tejt, čovjek koga voli,. 244


Biće dobro ali ja neću. Mislim da nikad neću. Odjednom briznem u plač i sve misli mi se vraćaju. Imam toliko toga da mu kažem i samo stojim na sred sobe i otvaram mu se. Riječi su mi bjesne, ali jedva razumljive od jecanja. „Kako si se u-usudio da me t-jeras da ggledam to...kako si mogao da dozvoliš da stojim tako i g-gledam kako te lomi! Tvoje kosti! Tvoje lice! T-ti...si...moj! Moj da ...te...čuvam! Kako se usuđuješ da se tako slomiš! Kako se usuđuješ da me slomiš!“ Oči mu postaju crvene kao i moje i znam da bi trebalo da prestanem jer ne može čak ni da mi odgovori, ali ne mogu da se zaustavim, jednostavno ne mogu! Natjerao me je da gledam i sad mora da me sasluša, šta je njegovo sjebano, idiotsko sranje uradilo meni! „S-samo sam htjela da pomognem svojoj s-sestri i ne uvalim te u nnevolju! Htjela sam d-da te zaštitim, brinem o tebi i budem sa tobom! Da osstanem s-sa tobom dok ti ne bude muka od mene i ne budem ti trebala viš-še! Htjela sam da me voliš jer ja...ja....o Bože ali ti...ne mogu. Ne mogu više. Teško mi je da te gledam kako se boriš ali gledati te kako izvršavaš samoubistvo...neću to gledati Remingtone!“ Pravi mučan zvuk u grlu i pokušava da se okrene čak i sa jednom rukom u gipsu, a oči su mu krvavo crvene i kidaju me na pola. Ne mogu da podnesem kako me gleda. Kida me očima. Uništava me. Vrele suze mi padaju niz lice dok odolijevam buntovno impulsu i krećem prema njemu. Dodirujem mu slobodnu ruku i saginjem glavu na njegove grudi, dok mu podižem prste i ljubim zglobove grozničavo. Svjesna sam da ih kvasim suzama ali ne mogu da se zaustavim jer je ovo poslednji put da ih ljubim i to me boli. Zastenje dok nezgodno stavlja ruku u gipsu iznad moje glave i teško mi gladi kosu. Ima cjevčicu u grlu ali kad obrišem suze i pogledam ga, njegove oči vrište toliko stvari koje ne mogu da podnesem sada. Ustajem, ponašajući se kao kukavica, kako bi Mel rekla a on mi grabi ruku i ne pušta. Ne želim da me pusti, ali mi je to potrebno. Povučem je naglo, hvatam mu rukama glavu i ljubim u čelo, poljupcem koji se nadam da će 245


osjetiti duboko u duši jer baš odatle i dolazi. Zareži mučno i počinje da vuče cjevčicu iz grla a mašina na koju je prikačen pišti kad uspjeva da pokida sve na šta je prikačen. „Remi nemoj! Nemoj!“ preklinjem ga i kad mu napori samo postaju jači dok reži bijesno, otvaram vrata i dozivam sestru. „Sestro“ Molim vas!“ Sestra utrči u sobu i osjećam neopisiv bol dok gledam kako mu ubrizgava sedativ. Kao da ne mogu ništa drugo da osjetim osim ovog razarajućeg bola. Ne mogu da vjerujem da ću mu uraditi ovo, da sam tolika kukavica i bezvrijedna kao i ostali koji su ga napustili. Ali kad ga sestra smiri i podesi mu respirator, gledam ga s´ vrata. Izgleda mirnije sada, dok me posmatra i nasmiješim mu se. Osmjehom koji je lažan, osmjehom od kojeg mi podrhtavaju usne, i odlazim. Mrzim što će se probuditi sa svojim predivnimpl avim očima i možda se neće sjetiti šta sam rekla, niti gdje sam ili šta mi se dogodilo. Ali ne mogu da ostanem. Nađem Rajlija u kafeteriji i dam mu koverat koji sam nabavila kod sestara prije par dana. „Odlazim Rajli, Ugovor mi je istekao prije sedam dana. Samo...pozdravi Pita i molim te....“ dajem mu koverat sa Remingtonovim imenom i gledam kako se nekontrolisano trese u vazduhu. „daj mu ovo kad mu oči opet budu plave.“ Te noći, letim za Sijetl srozana u svom sjedištu, osjećajući se teško i prazno, i pitam se dok zurim kroz prozor, ne videći ustvari ništa, da li su mu se oči već vratile u plave i da li čita moje pismo. Pročitala sam ga stotinu puta u glavi, pročitala sam ga stotinu puta i treće noći u bolnici, dok sam ga pisala i kad sam znala da neću ostati.

Dragi Remingtone, Mislim da si me imao od prvog momenta kad sam spustila oči na tebe. I mislim da si to znao. A kako i ne bi? Znao si da si mi potresao tlo pod nogama. Jer jesi. Obojio si mi život ponovo. I kad si pošao za mnom i 246


poljubio me, znala sam duboko u sebi, da mi život više nikad neće biti isti. I nije. Najnevjerovatnije i najljepše trenutke života sam proživjela s´ tobom. Ti i tvoj tim ste postali moja nova porodica, i nikad, ni na trenutak nisam planirala da vas napustim. Ni njih. A naročito ne tebe. Svakim danom koji sam provodila sa tobom , samosam te sve više trebala. Danima, sve što sam želila je da ti budem bliže. Bolilo je biti blizu a ne dotaći te i želila sam svaki budni trenutak da provedem sa tobom a svaki spavajući u tvojim rukama. Toliko puta sam htjela da ti kažem kako činiš da se osjećam, ali želila sam da prvo čujem tebe kako to izgovaraš. Moj ponos je nestao sada. Nemam mjesta za njega, i ne želim da se kajem što ti nikad nisam rekla. Volim te, Remi. Cijelim svojim srcem. Ti si najljepši, najkomplikovaniji i najnježniji borac kojeg sam ikad upoznala. Učinio si me nenormalno srećnom. Izazivao si me i zadovoljavao, činio da se osjećam kao dijete koje se raduje stvarima koje treba da se dese, jer sam sanjala da dijelim budućnost sa tobom. Nikad se nisam osjećala tokiko sigurnom kao kad sam sa tobom. I hoću da znaš da sam ludo zaljubljena u svaki dio tebe, čak i u onaj koji mi je upravo slomio srce. Ali ne mogu da ostanem više, Remi. Ne mogu da gledam kako se povrijeđuješ, jer kad to radiš povrijeđuješ mene na načine na koje nisam znala da me iko može povrijediti. Plašim se da ću se slomiti i nikad više neću biti kao prije. Molim te, nikad, nikad više ne dozvoli da te neko povrijedi ovoliko. Ti si borac kakvi svi ostali žele biti, i zato te svi toliko vole. Čak i kad pogriješiš, staješ na noge i boriš se opet. Hvala ti, Remi, što si mi pokazao svoj svijet. Što si toliko podjelio sa mnom. Hvala za posao i za svaki put kad si mi se nasmiješio. Želim da ti poželim da se brzo oporaviš, ali znam da hoćeš. Znam da ćeš biti plavook, samouvjeren i da ćeš se boriti opet, a ja ću ostati u tvojoj prošlosti kao i sve stvari koje si prebrodio prije. Samo, molim te znaj, da nikad više neću čuti ˝Iris˝ a da ne pomislim na tebe. Tvoja zauvjek, Bruk.

SIJETL JE KIŠNIJI NEGO IKAD 247


Čak ni Mel ne može da me oraspoloži. Pričala sam sa roditeljima i rekla im da stvari sjajno stoje namjerno ne pominjući Noru dok ne smislim kako ću je konačno vratiti kući. Već sam pretraživala i sledeća sezona u Podzemlju počinje u februaru sledeće godine, i kreće od Vašingtona. Vjerovatno ću prihvatiti posao Vojne akademije Sijetla kako bih podučavala osnovnu školu u avgustu, ali ako prihvatim, možda neću moći da putujem u februaru kako bih pronašla sestru. A to mi se nikako ne sviđa. Ali opet, ako odlučim da krenem u potragu za Norom, iskreno ne znam da li sam dovoljno jaka da vidim ponovo Remingtona u Podzemlju. Melani, koja ga progoni na Tviteru, kaže da njegovi fanovi nagađaju da li će se ili neće boriti u novoj sezoni sledeće godine. „Molim te“ govorim joj sad dok trčimo, kad opet otvori tu temu. „Molim te, nemoj mi pričati o njemu više.“ „Zašto da ne? Ma hajde budalice. Nikad prije nisi imala nikakve ljubavne drame i zabavno je napokon pričati o jednoj a da nije moja.“ „Samo mi ne pričaj o njemu! Volim ga Melani. Volim ga. Za mene nije samo zvijezda, za mene je on cijelo jebeno nebo! On je sunce i svaka planeta u svemiru! Boli me kad mislim o njemu, da li razumiješ?“ Na granici suza koje najzad ućutkuju Melani, uzimam svoj iPad i stavljam slušalice u uši, ali dok ga uključujem, čak me i muzika boli jer se za svaku pjesmu pitam da li bi je pustila njemu. Uznemirena zbog toga koliko sam nestabilna postala, vraćam iPad u traku oko ruke i fokusiram se na trčanje, tap tap tap, udaranje od asfalt. Sunce se podiže na nebu, i kad prilazimo uglu gdje je moja zgrada, vidimo crnu Eskaladu parkiranu tačno ispred nje.

248


Lagano trčimo prema autu i dok prilazimo, vrata se otvaraju i izlazi čovjek koji nepogrešivo izgleda kao Pit. A za njim i drugi koji bi mogao biti Rajli. I odjednom preko puta mene stoji, divni, vitalni Remington Tejt. Vidim mu sjajnu crnu kosu, dječačko lice, pomalo zaraslu bradu na vilici, savršenu tamnu kožu i mišiće. I srce mi staje. Prestajem da trčim. Prestanem da diše. Prestanem da postojim. Mozak mi je prazan, pluća ne rade a na uši ništa ne čujem. Gledam u njega. I on gleda u mene. I dok zurimo, moje oči na njemu, njegove na meni, srce mi ispunjava samo jedna emocija. Kreće i trči prema njemu, obrušava se na njega i eksplodira, i iako boli kao otvorena rana dok ga gledam, sva čula mi kreću u život. Ne mogu da skinem oči sa njega ni da mi život zavisi od toga. Milion vatrometa mi eksplodira u stomaku, i osjetim kako me Melani gurka u leđa i krećemo polako prema njima. Nenormalno polako. Izgleda kao da je cio svijet kao usporeni snimak. Kao da svaki korak traje godinama. Remington izgleda tako...ogromno dok prilazimo. Veći od života, i ne mogu da vjerujem da je ovo upadljivo divno stvorenje nekad bilo malo moje. Loša strana svega toga je da moje tijelo ne shvata da više nije moj, i svaki dio mene vibrira zbog njegove blizine. „Sunce ti, taj čovjek je jebeno seksi!“ Melani uzdiše pored mene. Klimam glavom bespomoćno, i odmjeravm ga od glave do pete. Nešto prostruji kroz mene kao da je ovo prvi gutljaj vode koji imam nedeljama, a 249


svaka pora mi je dehidrirana. Drhtavica mi obuzima srce. Znam da nema sumnje da sam potpuno zaljubljena u njega kao i prije. A to je ništa, ništa u poređenju sa onim što mi se desi kada mi se nakratko, skoro dosadno nasmiješi. „Gospođice Dumas?“ Pit kaže smješeći se dok prilazimo. „Vjerujemo da ovo pripada vama?“ Pokazuje u pravcu Remingtona koji mi se i dalje smiješi tim smorenim osmjehom ali koji polako nestaje dok me proučava. Puls mi divlja toliko da ga čujem u ušima, a onda odjednom vidim da još neko izlazi iz auta. Djevojka. Koja izgleda kao...Nora. Trepnem i srce mi staje. „Nora?“ „Nora?“ Melani ponavlja, zvučeći gluplje i od mene. „Samo smo htjeli da se uvjerimo da će stići kući bezbjedno.“ Pit kaže. „Nora?“ ponavljam, i sad definitivno zvučim gluplje od Melani. „Ja sam!“ izgleda živahno i kao stara Nora, prilazi i grli me i trese se sve vrijeme od uzbuđenja. „Ja sam starija seko! Vratila sam se! Išla sam na odvikavanje! Pit mi je pomogao.“ Žuri da objasni. „I skinula sam tetovažu“ pokazuje na svoj rumeni obraz. „Osjetila sam se tako mizerno kad si me pogledala tog dana, Bruk. Tako mizerno i...prljavo.“ „Ne, ne! Nikad!“ teturajući se od iznenađenja povučem je u još jedan zagrljaj , još uvjek zapanjena i u nevjerici da je moja mala sestrica sa mnom. A onda je Melani zgrabi da joj da malo svoje ljubavi. „Nora“ Kamora! Lalora! Ludaola!“ grli je, steže i okreće je u krug a ja se okrećem da pogledam u trojicu muškaraca ispred sebe. I pošto ne mogu da natjeram sebe da pričam sa jednim sa kojim bih najviše volila, obraćam se Pitu. „Pite, šta se dešava?“ „Iznenađenje!“ kaže podižući obrve gore-dole i pokazuje na Noru. „Super se oporavila. Divna je djevojka.“

250


Nastavljam da zurim u njega a on mi samo klimne u Remingtonovom pravcu, koji stoji sa rukama u džepovima. Prelazi preko mene očima od glave do pete, čineći da postanem svjesna svoje sportske opreme, načina na koji mi se zateže preko zadnjice i grudi. I proširenog struka od čokolade koju sam non stop jela kako bi izašla iz ljubavne depresije. „One noći kad je Remington otišao za Škorpionom, taj gad mu je ponudio tvoju sestru u zamjenu za pobjedu u finalu. I Remi je pristao.“ Pit mi objašnjava. Na trenutak stojim beživotno, prazne glave i zbunjena. Kad očima potražim Remingtona, osjetim kao da me udara struja od intenziteta u njegovom pogledu. Potpuno sam šokirana. „Misliš, pristao je da ...izgubi ?“ Zbog Nore? Ne, ne zbog Nore, idiote. Zbog tebe. Moćna emocija me savladava i prolazi kroz moj mozak kao munja, prosvjetljavajući me nečim što zvuči nemoguće, ali što mi upravo govore da je istina. Lagano odmahujući glavom, gledam bespomoćno u te bolno poznate plave oči sa dugim crnim trepavicama. Puls mi divlja koliko sam zbunjena i u nevjerici. Rat emocija se odvija u meni dok uznemirujuća pomisao dolazi i gnječi mi srce. „Uradio si ovo zbog... Nore?“ pitam ga bez daha. Toliko je lijep da samo želim da ga zgrabim za tu tamnu kosu i ljubim do iznemoglosti, ali mislim da ne zaslužujem ovog čovjeka ni da stoji ispred mene. Gleda me dok mi bez riječi govori koji sam idiot što sam ga napustila na onakav način. 251


Osjećajući se bolno uništeno iznutra, što nije emocija koju treba da imate kada saznate da vam se mlađa sestra vratila kući živa i zdrava, sjednem na stepenice ispred svoje zgrade. Izbačena sam iz kolosjeka zbog svog idiotluka i trudim se svim silama da zadržim suze koje prijete da će poteći. Pit uzima putnu torbu iz Eskalade i kreće unutra sa Norom. „hajde da ti ponesem ovo Nora.“ Ostajem sa Rajlijem čiji pogled skače sa mene na Melani kao ping pong loptica, i takođe sam ostala sa Remijem. Moj Remi. Remi kojeg sam napustila u bolnici. Onaj kojeg obožavam. Onaj za kojim sam luda. Onaj Remi koji je uništen i ponižen zbog bezbjednosti moje sestre. Zbog mene. Grlo mi se steže od bola i jedva izdržavam da ne puknem. Tako je zgodan, poznat mi, osjećam se kao zatvorenik u sopstvenom tijelu, vrištim da dotaknem što sam nedeljama smatrala svojim. Velike šake su mu zarivene u džepove, i pitam se da li se bori sa istim što i ja? Ali u pogledu mu ima nešto mračno, što se rijetko kad dešava kada su mu oči plave. A toliko su plave da se utapam u njima. Omotam ruke oko sebe i spustim glavu dok sramota raste u meni. „Zašto mi nisi rekao? Da si se odrekao pobjede zbog...nje?“ Ne mogu čak ni da kažem ˝mene˝ -osjećam se užasno. Remington nježno kaže. „Misliš zbog tebe?“ Rajli nas prekida. „Ni ja nisam znao, Bruk. Ni Trener. Samo je Pit znao. On ga je našao one noći, i pomogao je da se osigura tvoja sestra dok je Remington predavao pobjedu u ringu.“ Vratim oči na lice iz mojih snova, i utišavam glas dok se bol koji osjećam zbog onog što je uradio zbog mene, širi u meni. „Kako si? Da li si dobro?“ pogledam ga i oči mu gore dok me gleda i klima glavom. Ljut je na mene. Mislim. Ne znam. Osjećam kao da me neko udara u stomak kad ga gledam, ali u isto vrijeme to je jedino što želim da radim. 252


„Šta ovaj gubitak sada znači za tebe?“- pitam ga. O Bože. Nedostaje mi moj Remington toliko da kad vidim te prelijepe plave oči, prelijepo lice samo želim da sjednem i plačem. Mislim da ni on ne može da priča, jer nastaje tišina. Nasilan, neočekivan očaj juri kroz mene dok gledam u ovog iznenađujućeg, nepredvidivog, vječnu misteriju Remingtona Tejta. I shvatam da me ništa na svijetu nije povrijedilo kao imati njega pa ga izgubiti. „Gubitak? Osim toga što smo siromašni?“ Rajli konačno odgovara kad izgleda da ni Remington ni ja nećemo progovoriti. Cereka se pomalo preglasno i vuče rukom kosu. „Ima nekoliko miliona da ga proguraju tokom godine.Pravimo povratak kad počne nova sezona. Remijevi obožavaoci zahtjevaju osvetu.“ „Zaista imaš vjerne obožavaoce, zar ne?“ pitam tiho, upućujući pitanje Remingtonu dok se prisjećam svog onog cvijeća koje ih je natjerao da mi donesu, i osjećam se uznemireno i uzbuđeno ponovo. Trenutno se osjećam kao da sam čekala cijeli život da pričam sa njim. Moj partner za trčanje i prijatelj, moj ljubavnik. Moja ljubav. „Pa, vrijeme je da krenemo.“ Rajli tapše Remija po leđima a ja umirem od bola. „Ustvari, Bruk, ovde smo i zato što tražimo specijalistu za sportsku rehabilitaciju za novu sezonu. Treba spremno započeti trening.“ Rajli govori, vadeći nešto iz svog zadnjeg džepa. „U slučaju da si zainteresovana, broj gospodina Tejta je na poleđini. Tu piše i ime hotela u kojem smo se smjestili. Odlazimo za tri dana.“ Gledam ga kako ulazi u auto a odmah iza njega izlazi Pit iz zgrade i pozdravlja se. Pogledam u Remingtona i vidim da gleda pravo u mene. I od svih emocija koje vidim u njegovim očima, ne znam koja me najviše ubija. Po koži mi se širi jeza u prećutnoj molbi za njegovim dodirom- pecka me dok se

253


prisjećam kako me mazi i prelazi preko mene jezikom. Moj tamnokosi lav. Liže i obilježava me. Srce me boli dok se posmatramo, nijedno od nas dvoje ne progovara, iako imamo milion stvari koje nas muče. „Izgledaš dobro Remi.“ Melani kaže sa blistavim osmjehom. Nagradi je tim svojim jamicama na obrazima, a onda vraća oči na mene i jamice nestaju. „Znaš gdje me možeš naći.“ Ulazi u auto i odlazi, dok se ježim cijela. Melani prva ulazi unutra, ali ja ostajem napolju, na suncu...razmišlajući o svemu. A onda pojurim u svoj stan i srce mi poskače od sreće na zvuk Norinog uzbuđenog glasa, podsjećajući me da je tu. Odjednom mi stan zvuči kao studentski dom sa gomilom prijatelja koji se smiju unutra, i to sve zbog Remija. „Mislim da mu se stvarno sviđam!“ „Nora!“ ulazim u eklektični dnevni boravak- krivica Melaninog slobodnog dekorisanja- i stegnem sestru u veliki medvjeđi zagrljaj, u kojem sam ja medvjed. „Dozvoli da te pogledam. Dobro si?“ Pogledam je od glave do pete i vidim da izgleda dobro. Rumeni obrazi, blistav osmjeh. Odsjekla je onu vatrenu grivu u slatki paž do ušiju, i ima boje na slatkim, nasmješenim usnama. Izgleda vitko i zdravo, i živahnost u njenim očima me očarava. Ovo je Nora kakve se sjećam. Moja mala sestrica. Steže mi ruke i klima glavom, preplićući svoje hladne prste sa mojima. „Nora mi je upravo pričala kako se Remington tukao sa Škorpionom zbog nje.“ Melani širi oči i klima značajno. „Misli da je Remington užasno seksi zbog načina na koji se borio za nju.“ Podmukla ljubomora mi se mota po stomaku. „Oh, naravno.“ 254


Nora ga je viđala poslednje četiri nedelje, možda, i pomisao da ijedna druga žena uživa u njegovom osmijehu i glasu, dok sam ja sama sebe toga lišila izaziva mi mučninu. „Bruk, trebalo je da ga vidiš!“ Nora nastavlja uzbuđeno nesvjesna mog unutrašnjeg mučenja. „Samo je upao u našu iznajmljenu sobu i nokautirao dvojicu muškaraca, a onda je počeo da razbija Benijevu facu, neprestano. Zabio mu je olovku toliko duboko u tetovažu da je uspio potpuno da je deformiše.“ „Čekaj! Ko je dođavola Beni?“ Melani pita. „Škorpion!“ Nora objašnjava, oči joj igraju od oduševljenja. Iskreno, ja još uvjek samo zurim u nju jer izgleda potpuno drugačije u poređenju sa drogiranom, crvenokosom djevojkom sa tetovažom škorpije na licu koju sam vidjela u Japanskom restoranu. Kakva čuda čini mjesec dana na odvikavanju. I moj tamnokosi borac.... „Oo ,Beni je Škorpion, shvatam!“ Melani govori, kolutajući očima. „Remi je bio kao sam đavo pušten iz pakla, non stop udarajući. Beni nije mogao da ga zaustavi dok je vikao o tome da ostane dalje od njegove djevojke, da neće otići bez onoga što mu djevojka želi, i još tonu loših riječi, a onda je Beni otpuzao i ponudio mu dogovor. Rekao je da će me osloboditi u zamjenu za šampionat. Onda me Remi pogledao i pitao da li sam ja tvoja sestra. Klimnula sam glavom i pristao je na dogovor. Nije oklijevao uopšte. Želio je da me pusti te iste noći, ali Beni je rekao da me neće osloboditi dok ne preda pobjedu, pa je Remi zvao Pita da bude sa mnom. Nakon svega Pit me je odveo na rehabilitaciju u Konektikanu a Remi je platio cijeli moj boravak. A onda je poslao Pita po mene.“ Padam na stolicu jer više ne mogu da stojim uspravno. Posle onoliko isplakanih suza, osjećam da bih mogla isplakati ponovo jedno veliko jezero. Zbog Remingtona Tejta. Zbog sebe. I zbog potcjenjivanja vjerujući da će uraditi nešto pogrešno a ustvari je uradio nešto toliko nevjerovatno zbog mene. Remi, kad je crn , radio je mnogo loših stvari, ili bar tako kažu. Ali čovječe kako je ispravno uradio ovo sa Norom! Zbog mene. 255


Znam, uprkos Norinoj romantičnoj strani, da se borio za mene. Zbog mene je predao borbu. Zbog mene i zbog onog što volim je obećao da će nas zaštiti one noći kad je polupao cio restoran. Sjećam se kako je ponosan bio tokom borbe, prihvatajući svaki udarac. Koliko mu je bilo teško da ne uzvraća! Jer to je sve što Remington zna. On je borac u srcu. Čak sam mu i u očima vidjela svirepost. Jedva može da se suzdržava kad je isprovociran, a kad pomislim da je kontrolisao da ne uzvrati, a toliko je bio povrijeđen, zbog mene. Zbog moje sestre. Nešto mi klikne u glavi i srce mi preskače dok ne pomislim da ću umrijeti od bola i mješavine emocija. Bombardovana sam mislima od one noći, kad sam ga prvi put vidjela. Sjajne, plave oči, taman ten, raštrkana crna kosa, dječačko lice i čvrsto tijelo.

˝Tvoje ime˝ zareži, teško dišući, oči mu prodiru u moje. ˝Ovaj..Bruk˝ Bruk šta?˝ pukne, dok mu se nozdrve šire. Drhtavim naporom odvojim svoju ruku i uplašeno pogledam u Melani koja stiže iza njega razrogačenih očiju. ˝Bruk Dumas˝ kaže, a onda mu diktira moj broj telefona na moje zaprepaštenje. Usne mu se razvlače u osmijeh dok susreće moj pogled ˝Bruk Dumas˝ upravo mi je jebao ime, tačno preda mnom. I pred Melani. Pravi korak napred i vlažna ruka mu se spušta na moj vrat. Puls mi divlja dok se saginje da spusti mali, suv poljubac na moje usne. ˝Bruk˝ zareži nježno, značajno uz moje usne dok se povlači sa osmjehom. ˝Ja sam Remington.“ O Bože, znala sam da će mi se život promjeniti. Samo nisam znala koliko. Volim. Tog. Muškarca. 256


Da, muškarca koji je težak i bipolaran. Jak je i ponosan, i ne očekujem da me moli. Ali iako me neće moliti da se vratim, bar ne traži da preklinjem za oproštaj, što sam ispala tolika kukavica i ostavila ga dok je bio u bolnici. Osjećajući prvi tračak radosti kako mi treperi u stomaku nakon nekoliko nedelja, bacim pogled na adresu hotela ispisanu na kartici i srce mi poskoči u iščekivanju. Želi da bude moj pravi a ne moja avantura. Ali čak i da je najrealističnija stvar u mom životu, znam da će mi jednim dijelom uvjek biti i avantura. Jer to je on. Kao uzbudljivi skok sa bandži džampa...slobodan pad...za mene je uzbudljiv kao cijela godina na Olimpijadi...tako mi izgleda biti zaljubljena u njega. Biti sa njim znači pitati se kako se izboriti svaki put kad je crn. I sada je to sve o čemu mogu da mislim. Odjednom je moje povrijeđeno koljeno jedina stvar koja me spriječava da pojurim za njim. Želim posao koji mi nudi. Želim biti sa svojom velikom, seksi zvijeri, i neću se pravdati nikome zbog toga. On je bipolaran, ali ja sam luda za njim. Nikad nije rekao da me voli. Ali vratio se po mene. Vratio mi je sestru. Izgubio je svoje pare, šampionat, ležao je bez svijesti u bolnici. Zbog mene. „Nora, pozvaću mamu i tatu kako bi mogla da provedeš neko vrijeme sa njima, da li želiš to?“ „Da, Bruk. Razmišljala sam o onome što si mi rekla, i želim da nastavim fakultet.“ Melani zavrišti. „Jeeee! Nora, fakultet je mjesto gdje ima seksi tipova, djevojko! To je nešto što definitivno ne želiš da propustiš!“ dodaje uzbuđeno, još uvjek sva rumena i oznojena od našeg trčanja. 257


Sjedajući pored Nore, kažem joj. „Stvar je u tome da neću biti tu neko vrijeme. Moj novi posao uključuje česta putovanja.“ „Novi posao?“ Melani proviri, oblikovane tamnoplave obrve joj padaju preko očiju. „Ispljuni Bruk!“ kaže prijeteći. „Mel. Vratiću se na posao koji mi je potreban kod čovjeka kojeg želim.“ Priznajem. „Misliš, vraćaš se čovjeku koji ti je potreban i prihvataš posao koji želiš?“ ispravlja me. „Ista stvar!“ smijem se, bacajući karticu na nju. „Vraćam se na posao.“ „Kod Remingtona?“ Nora pita. „Nora, tvoja sestra je, bez obzira što nije veliki romantičar, ludo, preko glave zaljubljena u tog tipa. A i on nju proganja već mjesecima.“ Mel joj govori, vraćajući mi karticu. Obe procjenjujemo njenu reakciju, i usta joj se otvaraju u iznenadjenju dok pokazuje prstom na sebe. „Oo..mislile ste da..? Nisam pričala o tome kako se Remingtonu sviđam. Jesam rekla da je super seksi ali sam sve vrijeme pričala o Pitu!“ „O Pitu!“ smijem se oduševljeno i stežem je u zagrljaj ponovo. „Oh, pa Pedro je divan momak. Ukoliko se vratim na posao, imam osjećaj da ćeš ga često viđati.“ „Bruk, znam da sam uvjek bila malo više ... romantična, ali ono što je uradio,“ govori mi ozbiljno „Remington, mislim....Bruk nikad nisam vidjela muškarca da se tako bori za nekoga.“ Zatvram oči i grlim je jednom rukom dok Melani ne zavrišti. „Sendviiiič!“ i dolazi sa druge strane da me zagrli dok me obe umalo ne uguše. „Hoćeš li često slati mlaznjak po mene?“ Melani mrmlja u moje uvo dok se odmiče. „Hoću, po obe.“ Iako budem morala da štedim kao luda da bih uspjela. 258


***

Trideset šest sati kasnije, smjestila sam Noru kod mame i tate, koji je uporno ispituju o prokletim krokodilima. Sirota Nora će platiti za sve što je lagala, sada kad je ispituju od Indijskoj kulturi, Ajfelovom tornju i poslu. Melani mi je pomogla da se spakujem, i oči su joj suzile, dok me je pratila, ali uporno sam joj ponavljala. „Ovo nije zauvjek. Idem samo na jednu sezonu, ti budalice. I slaću po tebe kad god mogu.“ Zvučala sam samouvjereno, ali iskreno, nemam pojma kako će proteći moj intervju večeras, sastanak ili šta god da je ovo. Ali idem ka Remiju i tijelo mi je već kao bojno polje ljubavi, straha, želje, potrebe i kajanja. Nisam sigurna kojeg ću Remija dobiti večeras. Ono što znam je da Remington Tejt nije vrsta muškarca sa kojim planiraš vezu na duge staze. Magnet je za žene i nevolja, i ima tamnu stranu koju je teško kontrolisati. On je moja zvijer. Moja tama i svjetlost. Moj. Za mene jednostavno ne postoji druga opcija osim da budem sa njim. „Toliko nam je prokleto drago što te vidimo! Zagrlio bih te da se ne plašim da ću ostati bez ruke kasnije.“ Rajli govori kad me ugleda na ulazu, i toliko se široko smiješi da njegove tužne surferske oči sijaju iskrenom radošću. „Hej momci, mislila sam da ste sada siromašni. Siromašni ljudi na iznajmljuju predsedničke apartmane.“ Kažem dok ulazim i ostavljam torbe kod vrata. „Siromašni smo prema Remijevim standardima.“ Pit prilazi kako bi odnio moje torbe u jednu od soba. „Troši nekoliko miliona godišnje, pa naravno, mora i da zarađuje toliko. Ali, prodali smo kuću u Austinu, a i trenutno dok pričamo, radimo na nekim promocijama.“

259


Klimajući, bacam pogled čežnjivo ka sobama, pitajući se da li je tu. Kad me momci konačno smjeste u dnevni boravak, konačno pucam i počnem. „U redu, moram da znam da li je gospodin Tejt i dalje zainteresovan za moje usluge? Kao specijaliste za rehabilitaciju?“ „Naravno.“ Pit me uvjerava, dok pada na kauč i igra se sa svojom kravatom, kao što to uvjek radi. „Želi da se fokusira na ono što je bitno. Želi tebe, i bio je jako specifičan da ne želi nikog drugog.“ Smijem se tome a onda naglo prestanem kad vidim da me gledaju kučećim očima kao da sam dar sa neba. „Momci.“ Kažem i kolutam očima. „Ne budite blesavi. Da li je on tu? Rekao vam je da me mučite do vječnosti?“ „Nikad!“ obojica se smiju, ali Pit prvi dolazi sebi, izraz lica mu je ozbiljan. „Užasno je nervozan ovih dana. Trenutno je na trčanju.“ Gleda me progonjenim očima, dok spušta glas, ispravlja se i naslanja na koljena. „Tvoje pismo, Bruk. Pročitao ga je hiljadu puta. Sa nama neće da priča. Ne znam kako se osjeća.“ Čujem zvuk otvaranja vrata i kada skočim na noge ostanem bez daha. Stojeći preko puta sobe, prekriven znojem je razlog zbog kojeg sam spremna sve staviti na kocku.Srce mi na trenutak potpuno stane, a onda počne ludački da udara, jer mi ovaj čovjek uvjek to radi. Trčim ka njemu iako sam zakopana u mjestu. Kosa mu je savršeno razbarušena, dok stoji tu, bog seksa iz mojih snova, moj đavo plavo-crnih očiju. Pogleda me, zati u Pita i Rajlija, a onda kreće prema meni. Vidim mješavinu osjećanja u njegovim očima, počevši sa iznenađenjem uz nagovještaj bijesa, a zatim vidim očajničku potrebu. Ne znam koliko dugo zurim u njega, ali je dugo, dok ne osjetim hemiju kako pucketa u vazduhu, kao nešto nestvarno i naelektrisano između nas. Grudi mu se podižu i spuštaju i zbog potrebe da zatvorim distancu između nas jedva dišem. „Volila bih da pričam sa tobom, Remingtone, ako imaš vremena.“ „Da, Bruk, i ja želim da pričam sa tobom, takođe.“ 260


Njegov nezainteresovan ton ne pomaže mom padajućem samopouzdanju, ali pratim ga dok prolazi pored mene. Svjež miris jeseni koji se mješa sa mirisom okeana na njegovoj koži me užasno uzbuđuje, i jedva se držim na nogama dok me vodi u glavnu spavaću sobu. Zatvara vrata, okreće se i vrele varnice mi potresaju cijelo tijelo dok spušta toplu ruku na moj vrat i spušta glavu da mi osjeti miris. Potpuno uništena zbog njegovog nosa u mojoj kosi, dok duboko udiše, stavljam mu ruke na grudi, gužvam prstima majicu i zagnjurim lice u nju. „Ne daj mi da odem, molim te.“ Preklinjem. Trgne se i pusti me, kao da je iznerviram što mi je prišao uopšte. „Ako me toliko želiš, zašto si onda otišla?“ izliva mi nervozu dok sjeda na klupu pored kreveta, prekrsti ruke, obrve su mu nisko spuštene dok zauzima skoro prijeteći stav. „Da li sam rekao nešto dok sam bio maničan?“ U trenutku mi je osvježeno pamćenje i prisjećam se svakog divnog momenta. „Želio si da me odvedeš u Pariz.“ „A to je loše?“ „I da vodiš ljubav sa mnom u liftu.“ „Da li sam?“ „I da me imaš u mojim roze pantalonicama.“ Promuklo priznajem, i neočekivano rumenilo mi obliva obraze. Zuri u mene, na licu mu je maska koju ne mogu da pročitam. Ruke su mu čvrsto skrštene kao da se suzdržava od podivljalih emocija. Tresem se jer ne mogu da odlučim da li u njegovim očima vidim ljubav ili mržnju. Jednostavno je obuzimajuće. Obuzima me. „Zaboravila si dio kad smo jednom drugom pustili pjesmu.“ Kaže mi tiho i shvatam da se vjerovatno sjeća nježnog načina na koji je vodio ljuav sa mnom posle toga. Grlo mi se steže od emocija.

261


Zadržavam dah kad mi uzima ruku u čvrst stisak i podigne prste svojim usnama. Srce mi ubrzava dok sjedim u svom mjestu, gledajući u neodoljivoj agoniji dok mi okreće ruku. Gleda mi u dlan, a onda jezikom prelazi preko cijele dužine. Potreba eksplodira u meni. „Ta slika me je mnogo razbjesnila, Bruk.“ Pomjera usne uz moju kožu, prelazeći vlažnim jezikom preko nerava u centru dlana. „Kad pripadaš nekome, ne ljubiš nikoga drugog. Ne ljubiš njegovog neprijatelja. Ne lažeš ga. Ne izdaješ ga.“ Cijelo tijelo mi se budi dok prelazi zubima preko korijena dlana. Glas mi podrhtava. „Žao mi je. Htjela sam da te zaštitim, kao što ti štitiš mene. Nikad ti više neću raditi iza leđa, Remi. Nisam otišla zato što si maničan. Samo ne želim da budeš maničan ili depresivan zbog mene.“ Mračno klima glavom, dok prelazi pogledom preko mene, i spušta mi ruku na krilo. „Onda sam nešto propustio. Jer još uvjek ne mogu da razumijem , zašto si me jebote napustila kad si mi jebeno bila potrebna?!“ Bol u njegovom glasu me ubija, i oči mi istog trena zasuze. „Remi, žao mi je!“ zajaučem. Zareži potrešeno a onda vadi pismo koje sam mu napisala iz farmerica prebačenih preko stolice u uglu. Papir je pogužvan i izblijedio od toliko čitanja. „Da li si zaista mislila ono što si mi napisala u pismu?“ dlake na rukama i vratu mi se dižu kad čujem njegov potresen, tužan glas. „Koji dio?“ Grabi papir, otvara pismo i debelim prstom pokazuje na riječi. Volim te Remi. A onda ga opet zgužva u ruci i gleda me sa očajem i bijesom u očima. Srce mi se kida kad shvatim da ne može ni da izgovori riječi naglas.

262


Ko mu je ikad rekao da ga voli? Ja sam. U pismu. U hiljadu riječi. Ali nikad naglas. Čak i njegovi roditelji uvjek žele samo novac. Nikad ga nisu prihvatili niti mu dali ljubav koju zaslužuje. A ja? O Bože. Ostavila sam ga. Kao i svi drugi. Bolnog grla, klimnem brzo potvrdno glavom , a on steže vilicu kao da se suzdžava od nečega. „Kaži.“ Šapuće grubo. „Zašto?“ „Moram da čujem.“ „Zašto moraš da čuješ?“ „Da li je to razlog zašto si otišla nakon borbe?“ Vrele suze mi ispunjavaju oči. Sirov bol mi razdire grudi dok ga zamišljam kako se budi u bolničkom krevetu, posle svega što je uradio za mene, samo da bi shvatio da sam otišla. A rekla sam da mi ga nikad neće biti dosta.... „Da li je Bruk? Zašto si otišla? Ili je razlog zato što odustaješ od mene? Mislio sam da imaš više petlje, mali dinamitu, zaista jesam.“ Divlje mi preispituje lice, dok i sama žudno posmatram njegovu ljepotu, koja ostavlja bez daha, i primjećujem mali ožiljak na njegovoj obrvi. Dotaknem ga instiktivno, i onog momenta kad osjetim njegovu kožu riječi pršte iz mene.

263


„Volim te. Volim te.“ Dah mu zastaje a ja nastavljam kao u groznici. „Više nego što sam mislila da je moguće voliti drugo živo biće. Otišla sam jer si mi slomio srce, iznova i iznova sa svakom svojom polomljenom kosti. Otišla sam jer nisam mogla više da izdržim!“ Zatvara oči i osjećam koliko se muči. Zbog svog priznanja se i sama osjećam ranjivo. Čujem mu izmučen uzdah, i sve me boli kad se sjetim šta je uradio za mene, kako bi spasio Noru. Spuštam ruku i glas mi drhti nekontrolisano. „Neću da ikad više dozvoliš namjerno da te neko ponovo povrijedi. Nikad. Čak ni zbog mene, Remi. Nikad. Vrijediš mnogo. Previše. Da li me razumiješ?“ Podiže drhtavu ruku i spušta je na moj obraz, privlači me na grudi, i tresem se dok upijam osjećaj njegovih ruku ponovo na sebi. Srce mi ludo tuče jer znam da je ovo prva noć od ostatka mog života, i želim tu biti. „Uradio bih to hiljadu puta za tebe.“ Udiše me i ja udišem njega. „Hiljadu puta. Milion. Nije me briga ako sam ponižen. Ni za šta me nije briga. Sve što sam znao bilo je da si spremna poljubiti tetovažu tog odvratnog gada zbog sestre, i morao sam da ti je vratim.“ „O Remi, nisi morao da uradiš ništa.“ „Jesam. I hoću. Uradiću to još hiljadu puta. Žao mi je samo zbog toga što je jedino Pit znao. Ostao je u hotelskoj sobi sa njom i jednim od Benijevih siledžija, a onda mi pomogao da je dovedem kad sam predao šampionat. Nisam moglao da dozvolim da me zaustaviš.“ „Ali nisi htio ni da me pogledaš...“ kažem, stežući oči čvrsto zatvorene. „To je bolilo koliko i sve ostalo što se desilo.“ „Da sam te pogledao, ne bih mogao da istrajem.“ Glas mu je grub dok pokušava da me ubjedi da je dobro postupio, a ja pokrijem rukama lice i trudim se da ne mislim na način na koji je Škorpion pokušao da ponizi mog ponosnog borca. Jer čini da želim da se potučem i plačem u isto vrijeme. Tih je. 264


A onda, pušta me sa bolnim zvukom iz dna grla. Stane, pa počne da korača kroz prostoriju, sve vrijeme vuče kosu prstima k´o kandžama. „Znao sam da će se ovo desiti!“ taman pogled mu prelazi preko očiju dok se mršti. „Zato nisam htio da te dotaknem. Znao sam da ću poludjeti kad te dodirnem, i sad me ubija da ti tražim da budeš sa mnom kad znam da ću uraditi nešto što će te jebeno povrijediti!“ „Da! Da, vjerovatno si upravu, ti budalo jedna! I biće mi jebeno teško, ali držaću se za tebe i pratiti te uz sve što dolazi. Luda sam za tobom. Život mi je očajan bez tebe! Nisam ovde zbog posla. Iako volim to što radim, ali želim tebe. Zbog tebe sam došla one prve noći. Uvjek je sve bilo zbog tebe. Želim biti sa tobom, ali neću da budem sama u ovome! Želim da i ti voliš mene Remi! Nikad mi nisi rekao šta osjećaš prema meni.“ Oči su mu blistavo plave i u njima gori vatra koja mi grije cijelo tijelo. Zurim u njega, a on spušta koljeno na krevet i drži mi rukama lice. „Isuse, kad sam te vidio te prve noći u Sijetlu, kao da me struja udarila. Bio sam kao na drogama samo od načina na koji si mi se nasmješila, Bruk. Način na koji si me gledala, sa izrazom bola i straha dovodio me do ludila. Okrenula si se da odeš a na sebi si imala te neke zaista dobre pantalone. Dupe ti je u njima bilo podignuto, okruglo i izbačeno. I samo sam želio da završim prokletu borbu kako bi krenuo za tobom. Prethodnu borbu sam se onoliko dugo borio samo da bi me gledala. Kako bi me vidjela. Kako bi vidjela da sam snažan, da mogu da se borim za tebe, da te zaštitim. Maštao sam kako te ljubim i vodim ljubav sa tobom. Planirao sam sve to čak i dok sam skakao iz ringa i trčao za tobom. Kad mi je tvoja prijateljica dala broj telefona, vratio sam se u hotelsku sobu i zatekao je punu djevojaka. Iste one koje Pit uvjek dovede za mene i nisam mogao ni da ih pogledam. Samo sam želio da te pogledam u oči i ponovo nasmijem.“ „Tražio sam te na google, sačuvao tvoj broj u telefonu, i proveo cijelu noć zamišljajući kako ću te jebati kad te budem napokon imao u rukama. Poslao sam ti one karte, znajući zasigurno da ću te imati te noći. Ali onda sam vidio video o tebi, kad sam te ponovo potražio na google. Bila je tvoja 265


prva Olimpijada i poskakivala si na jednoj nozi jer ti je pokidan ligament i plakala toliko jako, i samo sam želio...tebe. Htio sam da zadavim idiote koji su komentarisali da ti je život završen i o depresiji u koju si upala. Bila si kao ja, Bruk. Kao ja. I toliko sam jebeno htio sam da dođem tamo i prenesem te preko završne linije. Trebalo je da napustimo grad uskoro a znao sam da moram da te vidim ponovo. Zato sam te zaposlio.“ Kad je potvrdio da je vidio moj video, umalo da se slomim, od malaksalosti mi se oduzimaju koljena. Odmah se sjetim našeg prvog leta i kako je Remi bio zainteresovan za moje povrijeđeno koljeno. Dodirivao ga je skoro sa ljubavlju, prelazeći palcem preko ožiljka. I kako da zaboravim kad je posvetio pažnju brisanju moje noge, nakon tuširanja kad su me njegovi fanovi gađali jajima? „Pokušao sam da idem polako sa tobom, želio sam da me upoznaš. Kao i ja tebe, i svakog dana sam te želio više Bruk. Nemaš pojma koliko. Nisam smio da te dodirnem i uništim sve prije nego što saznaš sve. Htio sam da ti je stalo do mene. Htio sam da vidim da li možeš da me razumiješ....mučio sam sebe svaku noć, priželjkujući da sam u tvojoj sobi a ne u svojoj.“ „One noći kad smo bili u klubu i kad si plesala sa mnom nisam više mogao da kontrolišem sebe. Bio sam tako napet od čekanja. I kad si oborila dvojicu tipova zbog mene, poludio sam. Htio sam da te ušuškam u krevet i vratim se kako bih polomio svu četvoricu. Ali ostala si sa mnom i zaboravio sam na sve to, i sve što sam želio je da te ljubim cijelu. Pokušao sam da se kontrolišem, ali u avionu si me ubila sa svim onim pjesmama poručujući mi da vodim ljubav sa tobom. Morao sam da te imam. Pomisao da te imam podigla me je u tolike visine da sam se osjetio drogirano. I do kraja te večeri sam bio maničan prije nego što sam uspio da te uopšte odvedem u krevet.“ „A onda sam se probudio pored tebe, i vidio da si se sklupčala uz mene, Bruk. Slatka i meka. Sledećeg puta kad sam ležao sam u krevetu, poželio sam da isječem sebi vene koliko si mi trebala, pa sa se vratio po tebe. To je sve što me držalo tih dana. Razmišljanje kako ću te odvesti u krevet i ljubiti do besvjesti. Stalno sam u svojoj muzici tražio neku pjesmu koja bi

266


ti rekla kako se osjećam. Unutra. Nisam dobar u ovome ali htio sam da ti kažem da si mi veoma posebna, da si kao nijedna žena u mom životu“ „Htjela si da vodim ljubav sa tobom i nemaš pojma koliko puta sam zamalo popustio. Kad sam te kupao onda, kunem se, raspadao sam se iznutra. Ali nisam mogao to da uradim, ne dok ti ne kažem da sa mnom nešto nije u redu, a tolika sam kukavica Bruk. Nisam mogao naći hrabrosti ni da ti kažem riječ ˝bipolaran˝. Pa sam produžavao svoje vrijeme sa tobom. Jer sam sebičan i htio sam da osjećaš nešto prije nego što saznaš. Mislio sam da će tako biti sve drugačije, i da ćeš ostati. Čak me ni rođeni roditelji nisu mogli dugo trpiti. Ali nešto u vezi tebe me tjeralo da mislim da me znaš, i razumiješ kako niko drugi ne može.“ „Remi...“ „Bio sam upravu, Bruk.“ Dodaje dubokim, promuklim glasom, hipnotišući me svojim riječima i sjajnim očima. „Kad sam ti rekao sve o sebi i dalje si me želila. A bio sam zaljubljen u tebe ni sam ne znam koliko dugo. Još otkad si pokušala da me nokautiraš u ringu, i završio sam stavljajući tvoje malo stopalo na svoj stomak kako bih ga ugrijao. Isuse, kad sam vidio tu sliku na kojoj si sa Škorpionom, poželio sam da ga ubijem. Htio sam da ti dam to što si toliko želila da si pristala da poljubiš odvratno lice tog gada. Htio sam da ti dam to, kako bi ljubila mene.“ „Otišao sam kod njega i čekao me je. Naravno da je čekao. Znao je da ću doći. Vidio je kakav sam bio u klubu. Nikad prije nisam bio zaštitnički nastrojen prema nekoj ženi. Vidio je da sam izletio iz ringa zbog tebe kad sam bio diskvalifikovan. Zna da si moja slaba tačka. Kad sam ga napao plakao je kao beba. Molio je da prestanem. Nisam planirao dok mu nisam izbio zube. Ali ponudio je tvoju sestru u zamjenu za šampionat. Završio je sa njom. Bila je nespokojna otkako te je vidjela a on nije htio probleme. Gledala nas je kako se borimo, plačući. Pitao sam je da li je ona tvoja Nora i potvrdila je. Tada sam pristao. Sve sam stavio na papir, pozvao Pita da bude sa njom i osigura je, i bilo je riješeno. Biće puštena odmah nakon borbe.“ Uzdiše duboko i prelazi rukom preko lica. „To je prvi put da sam uradio nešto ispravno kad nisam bio...najpogodniji.“

267


Prislanja se uz mene, prelazi nosem preko sljepoočnice, i drhtavica mi silazi niz kičmu kad mi šapne blizu uveta. „Žao mi je što ti nisam rekao, ali moralo je da se desi ovako. Kad sam rekao da ti neću dozvoliti da me ostaviš one noći kad smo vodili prvi put ljubav, mislio sam to. Želim te , Bruk, za sebe. Mogu da te povrijedim, mogu da pravim sranja ali ja...“ njegov pogled me ubija. „Toliko sam jebeno zaljubljen u tebe da ne znam šta više da radim sa sebe.“ Grlo mi se toliko bolno steže, da samo klimam glavom dok suze padaju niz obraze, ne mogu da progovorim, da mu kažem koliko sam i sama ludo zaljubljena u njega. Čini da se osjećam tako dobro. Pušta mi muziku. Trči sa mnom. Ljubi me i mazi. Predivno me liže. Postaje užasno seksi kad je ljubomoran. Jedan dan je džangrizav a drugog je uobražen, ali volim sve njegove strane. Dok me gleda plavim ili crnim očima, znam da sam tamo gdje želim biti. „Opet ćeš poželiti da me ostaviš.“ Šapuće nježno dok mi rukama obuhvata lice. „Ne možeš Bruk. Ne možeš me ostaviti. Ti si moja.“ Rukom mi prolazi kroz kosu i okrećem glavu kao mačka, tražeći još njegovog maženja. „Obilježila si me kao svog, mali dinamitu. Oborila si dvojicu muškaraca koji su duplo teži od tebe. Nikad to neću zaboraviti. Istjerala si moje kurve iz apartmana. Pit mi je rekao. Obilježila si me i ne znajući da sam te i sam obilježio kao svoju.“ Povuče mi rukom kosu i privuče me svojim usnama. „Sada sam tvoj i ne možeš me ostaviti kao što si to već uradila. Čak iako zajebem ovo, biću tvoj zajebant.“ Trebam ga blizu sebe, pa pritisnem tijelo uz njegovo, stavljajući mu ruke oko vrata. „Ne moj zajebant. Moj pravi.“ Zastenje grubo, okreće glavu i lizne mi obraz. Srce mi se topi kad shvatim da se moj lav vratio, i osjećam kako mu se topim u rukama dok spušta usne niže. Polako, vlažnim jezikom mi lizne vilicu. Bradu. A onda... moje usne. Mislim da osjeti koliko se tresem, jer provlači ruku i stavlja je na 268


donji dio leđa, i privlači zaštitnički bliže sebi. Liže put do mojih toplih usta, mekim pokretima dok ne raširim usne uz uzdah, puštajući ga da mi radi šta želi. „Nemoj više nikad da me jebeno ostaviš.“ Mrmlja, jezikom prelazi preko moje gornje usne, pa donje, zatim ga gura duboko u usta dok širi ruku na mojoj guzi i stiska me posesivno. Pijana sam. Osjećaji koje mi njegov poljubac i lizanje probude su duboki i trepere u mojoj srži kao uzastopni zemljotresi, svaki novi je veći od prethodnog. Trljam bradavice od njegove široke grudi, i pička mi pulsira od želje da ga osjeti u sebi. Izgleda tako seksi u svojoj odjeći za trčanje, dovodi me do ludila mirisom koji ima kad trenira, želim da ga skinem. Uzmem ga. „Imam oko stotinu pjesama na novoj listi pod imenom ˝Bruk˝ svaka je o tome kako te volim, mrzim, obožavam, kako mi nedostaješ.“ Kaže promuklo, dok stavlja ruku ispod haljine da mi svuče gaćice. Zbog ovoga sam i obukla haljinu, i u rekordnom vremenu sam je svukla preko glave i ostala samo u brusu jer je Remi već uspješno skinuo gaćice. „I ja imam neke pjesme, želim da provedem cijeli dan puštajući ti ih.“ Šapućem. Podigne me i spusti na krilo, sada već potpuno golu i počinje da ljubi. Toliko me uzbuđuje poljupcima da se plašim da ću svršiti čim uđe u mene. O Bože, toliko mi to treba da i ne shvatam da mu stavljam noge oko struka, trljajući se od njegovu erekciju. Želim ga. U sebi. Želim ga toliko da ne mogu da prestanem da se tresem. „Volim te.“ Izdahnem. Nevjerovatno je. Živjela sam cijeli život bez njega, ali ostvarili smo ovu tako ludačku konekciju, da se osjećam prazno bez njega. Drogira me još jednim poljupcem dok privijam tijelo uz njegovo, izaziva me svojom čvrstinom, vrelim ustima, stenjanjem. Čini da ga želim divlje, na najintenzivniji mogući način. Odmiče se i počinje da skida šorc. 269


„Želim da ti pustim ˝I love you˝ od Avril Lavigne opet.“ Kažem dok pokušava da svuče šorc a da ne mora da me pomjeri sa krila. „Donijeću slušalice kad završimo.“ Mrmlja, uspješno ga svlačeći sa jedne noge, a ogromne ruke mu se grče dok pokušava i sa druge. Zastenjem na pomisao da ću ponovo moći da slušam muziku a da ne boli. Posebno jer sve što sam želila je da slušam ˝Iris˝ a da se ne plašim koliko će me povrijediti da čujem te riječi. Svaka pjesma bez njega me je uništavala. Preplavljena sam emocijama dok mu prstima prolazim kroz kosu. „Takođe, želim da ti pustim i ˝That´s when I knew˝ od Alicia Keys .“ počnem da mu pjevam ovu srceparajuću romantičnu pjesmu na uvetu, a on pravi neobičan zvuk između cerekanja i stenjanja. „Nemaš pojma o pjevanju, dušo.“ Mrmlja. Oboje prestanemo da se smijemo kad uđe u mene. Ja naglo udahnem. On zastenje. Obruši se usnama na moje ali žeđ nam je neutoljiva. Zabija se kukovima, dok mu se mišići grče, osjećam mu stezanje butina ispod sebe i stomaka uz moj. Volim kad mu osjetim snagu ovako dok vodimo ljubav, u pokretima njegovih kukova, u rukama, erekciji. Volim... Opet počinjem... Volim sve u vezi njega. „Bruk Dumas,“ šapuće, prelazeći jezikom uz moju ušnu školjku, oči mu sijaju. „Ja sam Remington.“ Smijem se pa zastenjem, a onda se stopim sa njim. Ozbiljno, toliko je seksi da ne mogu da izdržim.

270


EPILOG REMINGTON

Ponekad još uvjek ne mogu da vjerujem da me Bruk voli. Poludim kad priča sa Pitom i Rajlijem, a ponekad ne mogu da spavam jer se plašim da ću se probuditi i ona neće biti pored mene. Postajem ljubimoran i na sebe i plašim se da ću pući ali čim me ona dotakne, nađem svoj mir. Borim se za nju večeras, i želim njene oči samo na sebi. Želim njene ruke na sebi kasnije. Želim da čujem kako mi govori da me voli. Pokazuje mi ljubav ali nikad prije nje nisam čuo te riječi. Pušta mi ljubavne pjesme i držim se za svaku riječ kao da ih je ona pisala. Nekad mi je teško da kažem šta osjećam. Često osjećam milion stvari odjednom i ne postoji način da joj kažem baš ono što želim. Zato tražim pjesme, i čim se pronađem ne mogu da dočekam da joj pustim da čuje. Pustio sam joj ˝Iris˝ jer sam želio da zna da sam spreman uraditi sve samo da budem sa njom. I više od toga, želio sam da me upozna. I zna me. Možda me zna bolje nego što znam sam sebe. Svaki put kad se probudimo, provjeram je.„Da li sam te povrijedio?“ pitam. Ponekad se sjećam svega kad sam crn ali najčešće ne. Cijeo život mi se raspada kad sam crn. Plašim se da ću je povrijediti. Plašim se da će otići ponovo.

271


Ali onda mi obeća da će mi reći sve što sam radio, sranja koja sam rekao ili napravio, i to me smiri. Iskreno, mislim da nisam sposoban da je povrijedim. Usađeno je duboko u meni da je štitim čak i od samog sebe. Mislim da bi i crni Remington prije ubio sebe nego nju povrijedio.

Ali i dalje imam košmare kako se budim i saznajem da nije više tu. Svake noći mi govori da sam njen pravi. Ona je moja prava. I jedina. Ali želim to na papiru. Pobijediću ove godine i kad to uradim, pitaću je. Jer je moja. Večeras, čujem gomilu dok se penjem u ring, i upijam sve, osjećam sve, ali već se okrećem ka mjestu gdje znam da ona sjedi. Svaki detalj onog što je obukla večeras je u mojoj glavi. Vidim lice, na kojem su oči toliko zlatne da se osjećam kao najveći bogataš. Obrazi su joj rumeni. A osmijeh širok. I pogled na nju me udara kao doza adrenalina. U visina sam od dopamina. Testosterona. Endorfina. Pucam od njih. Ona mi to radi, i nasmijem se i pokažem prstom na nju jer planiram da radim tako od sad pa nadalje i govorim joj time „Ovo je za tebe.“ Sve je za tebe. Bruk Dumas. Šalje mi poljubac i hvatam ga rukom. 272


Publika voli to kao što ja volim nju. A onda stavim taj poljubac na svoje usne, i publika zaurla. I pokažem na nju dok se smijem, vidim sjaj u njenim očima, i ne mogu da dočekam da budem u njoj. Da je čujem kako diše, kako svrši za mene. Već sam u visinama. Adrenalin divlja kroz mene. Nokautiraću svakog koga stave ispred mene samo da budem pobjednik. Da pokažem ovoj ženi, da ja, Remington jebeni Tejt, sam muškarac kakav joj treba. „Jedan i jedini, Remington RIPTAJD Tejt!“ Još jednom čujem svoje ime, i u visinama kao na drogama sam zbog publike, zbog njenog osmijeha. U visinama zbog nje.

273


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.