Kimnula sam i teško progutala, iz trenutka u trenutak osjećajući sve manje hrabrosti i sve više krivnje. — Obećaj mi, Erica. — Obećavam. Žao mi je. Morala sam se vidjeti s njim i riješiti to. Njegove su se oči blago razrogačile. — Što? S kim? — S Danielom. On je uzmaknuo i prošao rukama kroz fine vlasi svoje kose. — Šališ se. Molim te, reci mi da se šališ. — Sada je sve u redu. Urazumila sam ga. Bio je ljut, dakako, ali mislim da sam napokon doprla do njega i objasnila mu situaciju. Ostavit će nas na miru. — Kako znaš? Što ako te je samo želio umiriti. Što da je... Kriste, Erica. Ne mogu vjerovati da si to učinila. Na trenutak sam razmislila o tome. Moj sastanak s Danielom mogao je poći po zlu, potpuno drugačije no što se odvio. Blake si nikada ne bi oprostio da mi se nešto dogodilo. — Blake, on je moj tata. Katkad je užasan, ali neće me povrijediti. - Uzdahnula sam, zahvalna jer sam napokon mogla vjerovati u to. — Sporazumjeli smo se. Obećao je da će nas pustiti. — A ti si mu povjerovala? — Vjerujem mu.
*** Ostatak subote provela sam prepričavajući Blakeu svoj razgovor s Danielom i pokušavajući ga uvjeriti da ćemo biti dobro. On je i dalje bio skeptičan, ali sam ga barem morala uvjeriti da ne mora objaviti informacije koje bi naudile Danielu. Natjerala sam ga da se zakune našom vezom da to neće učiniti. Risa i ja dogovorile smo se da ćemo se u nedjelju ujutro sastati u Mochi. Ona je sumnjala da nešto nije u redu, ali sam je morala vidjeti. To je bila moja najbolja prilika da dobijem više informacija o tome što su ona i Max potajno radili. — Hej. — Sjela je na stolac nasuprot meni, svježa i ljupka, kao i uvijek. Nagnula sam glavu i gledala je kao da je vidim prvi put. Na određeni način je i bilo tako. Gledala sam osobu koja je bila cijelo vrijeme, znajući što sam tada znala. — Risa, prilično sam razočarana. Eto što je. Ona je malo problijedjela. — Kako to misliš? — Znatiželjna sam. Koliko dugo si namjeravala glumiti da si dio našega tima prije no što odeš? Je li to bilo samo kad ti se pružila prilika ili ste ti i Max imali dugoročan plan? Ona je oklijevala. — Ne znam o čemu govoriš. — Vidjela sam da si Maxu poslala one dokumente pa sada možeš početi biti iskrena. Zanima me kako si prešla put od ljubavi prema svojem poslu i privrženosti mojoj tvrtki do revnog slanja povjerljivih dokumenata trećoj strani, zato što to doista ne razumijem. Njezino se držanje promijenilo, a na licu joj se pojavila ogorčenost. —Doista? Što ne razumiješ, Erica? S tobom je od prvoga dana užasno raditi. Svi misle da si velika vizionarka koja je stvorila tu tvrtku, ali gdje bi bila bez ljudi poput mene? Silno sam se trudila za tebe, a za što? Zato da ti pokupiš sve zasluge? Namrštila sam se. — Oprosti, ali, nije li to tvoj posao? — Bit će kad Max i ja pokrenemo svoju stranicu. Već radimo na njoj i uzimamo sve oglašivače pa se smatraj upozorenom. Nasmijala sam se u čistom šoku. Njezina je izdaja sezala mnogo dublje no što sam mislila. — Ajme, Risa. Doista si nadmašila samu sebe. A očito i Max. Nikada ne podcjenjuj moć ljubomore. — Max ne bi prezao ni od čega da nadmaši Blakea. Požalila sam jer sam posumnjala u Blakeova upozorenja. — Nazovi to kako želiš. I želim ti sreću u oporavljanju nakon ovoga. Pokajat ćeš se. — Ne uviđaš da uspjeh moje tvrtke ne ovisi o tebi. Ne ovisi ni o meni. Bilo tko od nas može otići i tvrtka bi opstala. Ti si bila dio tima, ali mislim da uopće nisi shvatila što to znači. Sretno s vođenjem tvrtke uz filozofiju utemeljenu na ljubomori i prijetvornosti. — Idi dovraga — otresla se. Ustala sam kako bih krenula. Čula sam sve što sam trebala čuti. Zastala sam prije no što sam otišla. —O, Risa. Još nešto.
126