Tama
obrada i prevod : Klub Brbljivica
elektronički uređaj. Znatiželjno je pogledao u nju. - Trebaš li nešto? - Ne smijem napustiti zgradu, zar ne? Ukočio se u stolici. - Točno. - Ima li ova zgrada izlaz na krov? Oklijevao je. - Da. Zašto? - Moram protegnuti noge. Ovaj balkon nije dovoljno velik da to učinim. Htjela bih vidjeti malo sunca i disati svjež zrak. Možeš li me odvesti tamo gore? To tehnički ne bi prekršilo pravila, zar ne? Nemoj mi zabraniti. Ne bi bilo lijepo. Nekoliko je trenutaka oklijevao pa je zatvorio uređaj i položio ga uz zid. Ustajao je. Samo obećaj da nećeš pokušati nešto. - Nemam krila da letim, a sigurna sam da neću skočiti zbog Darknessa. Tip se nasmiješio. - Ja sam Field. - Lijepo te je upoznati. - Zakoračila je i zatvorila vrata. - Zovi me Kat. Kratko od Katrina. Pokazao je smjer i izvadio identifikacijsku značku iz prednjeg džepa, dotaknuo bravu i otvorio vrata. Stubište je vodilo gore. Prvi je išao, a ona ga je slijedila. Ponovno je izvadio i pokazao karticu na vrhu i gurnuo ravnu stropnu ploču koja je bila postavljena. - Ne koristimo ga često. Samo se držite podalje od rubova. Dug je put pada do dole i strane su nagnute. Nisu instalirali sigurnosne zidove kako bi osigurali prostor. Kat je duboko udahnula dok je izlazila na sunce. Bio je to topao dan, baš kao što je rekao Darkness. Pogled s krova više je pokazivao Homeland. Čak je mogla uočiti visoke zidove koji su ga zatvorili od vanjskog svijeta. Park se pokazao lijevo, u daljini. - Hvala. - Podarila mu je osmijeh. - Razumijem da se osjećaš zatvoreno i da ti je potreban otvoreni prostor. Mogao bih kontaktirati Darknessa kako bih vidio hoće li mi dopustiti da vas odvedem negdje drugdje. - Nemoj se mučiti. Ovo je sjajno. - Otišla je nekoliko stopa od vrata i istegla se, okrenuvši lice ka sunce, zatvorenih očiju. Samo je stajala tamo. Lagani povjetarac se pomaknuo. Bilo je sjajno biti izvan stana.