Avtor na tekstot: Perica Sardzoski
Karpa Živa Prikaska za edno ragjanje... Star veke od divi vetrišta skinat malaksan ko cvet na slana pogledot ita talka... Zad ridojne teški tamu stoi edna karpa nema svedok izdrpan i studen stenka stenje i kamenje saka glas da gugne A pod taa karpa stara pogledot voda pie... Nov pohod...a nemo se redat kamče po kamče... Mozaikot... Možebi rod zarodila krvta stara šušti nekoj vetar div niz venive od dušava rasne nekoj cvet ili korov nekoj bluden čuden... Ko da tatni paganski ogan vo gradive očite bolat od vekoven dremež nešto tamu treperi nekoj angel ili demon ke e... Od trepetot deteto svenalo pogled isplašeno da ne ja ruši taa - karpata- celata smela niz žubor se zakikotila... Sega sum nekade pomegju stravot i ljubovta nokta i mugrata gnevot i bolkata smrtta i večnosta i nataka gazam tenok konec na granica so svetosta i ludosta... Ednum duri lika plaknelo deteto dur go zrakot galelo za dobra nok zrakot ja zamolil karpata da šepne ′′leka nok′′! Leka nok...
1