—
M A T I Č N I
VJENČANI
Gordana Josić i Borislav Stjepanović Martina Šolaja i Danijel Milković Zora Ratkić i Denis Bezik Danijela Kušar i Dominik Orlović Lidija Šoštarić i Krešimir Ivanišević Mirela Boršić i Dražen Škrinjarić Katarina Domić i Dario Bartulović Gordana Danić i Josip Turk Slađana Andrić i Boro Vidović Ljiljana Kralj i Franjo Ćumurdžić Ivana Lamza i Igor Massari Jasmina Hrenar i Dino Hrenar Slađana Vujaklija i Slobodan Stanisavljević
UMRLI
Ana Ostarčević 1910., Katarina Barunović 1935., Kristina Mikuljan 1961., Bora Šaša 1908., Franjo Štajcer 1924., Nikola Mikulčić 1932., Katica Piršić 1929., Vladimir Svjetličić 1940., Kristina Hranitelj 1919., Ana Marenić 1920., Luca Števinović 1947., Marija Ponjavić 1933., Anica Vugić 1934., Stjepan Đirlić 1932., Bara Zlovolić 1916., Marija Rakarić 1947., Anđa Radoš 1920., Ana Lisac 1918., Božena Rožanković 1920., Vlasta Miščević 1959., Vjera Drnedelić 1920., Ivan Bjelac 1927., Marijan Markulin 1936. i Zvonimir Štoos 1931..
ROĐENI
U sisačkoj Općoj bolnici „Dr. Ivo Pedišić“ od 20.5. do 16.6.2005., do zaključenja „Petrinjskog lista“ majke dječaka postale su Marinka Gluvić, Sandra Martan, Edina Zenkić Velagić, Brigita Tolić, Davorka Knežić, Milena Đurđević i Ivana Mehmedagić. Majke djevojčica su Tihana Golub, Dušanka Cvijetić, Đurđica Pudić, Miroslava Čolić, Marina Popović, Elvisa Vratarić, Ana Vučković, Jelica Medved, Ivana Radošević, Marina Bezuh i Marijana Škrinjarić
26
U R E D
-
K O L U M N A
—
“VRUĆE” PETRINJSKE TEME Vruće je. Petrinjci i ja sjedimo na kavi u jednom poznatom kafiću. Fokusiramo sijedu kosu na izboranom mladiću. Svi ga znaju: ima zlatan lančić oko vrata, dva gradonačelnička mandata, kola bijesna. Ali mu je ordinacija malo tijesna. Valjda je zato u političkim vodama. Inače nije loš. Čak i Kirete i Trgovčevići slični njemu kažu da je stalno u problemu, da mu ruže jadnom cvjetaju samo na goblenu. Prepozna nas. Ajme meni, kaže, ja sam suđen ovoj političkoj sceni. Treba li vam možda alkohol ili čaj, treba li vam topli politički zagrljaj. Dragi birači, mali su dali. Dali ste svoje glasove. Izabrali ste starog-novog na isto mjesto. Izabrali ste čovjeka koji ima sve. Osim bazena. Dame i gospodo, naš gradonačelnik, dr. Miroslav Gregurinčić. Druga osnovna škola više nije Druga osnovna škola. Ona sada nosi ime naše velikog pjesnika Dragutina Tadijanovića. Čudim se što to ime nije dobila i prije. Ipak je postojala tako čvrsta poveznica. Naime, otac Dragutina Tadijanovića je tri mjeseca služio vojsku u Petrinji. Veća poveznica bi bila samo da mu je majka dva tjedna mijenjala oboljelog prodavača u Elektromaterijalu. Prigodom toga je objavljen i književni zbornik s djelima sadašnjih i nekadašnjih učenika. Ima tu lijepih djela. Glavno pitanje je što znači onaj naslov „Kod treće klupe na nasipu“. Je li to zapravo poziv da odete tamo? Otiđite tamo i saznajte istinu! Ako se dobro sakrijete kod treće klupe na nasipu, saznat ćete da vas majka nije slučajno našla u glavici zelja dok se s ocem naganjala po kupusištu. Saznat ćete da niste tamnoputi jer se roda zaribala pa vas je ubacila kroz dimnjak. Shvatit ćete da se može i bez žvakaća kraj pulta i odjednom će vam biti jasno da vaš otac ne ide tri puta dnevno u vinski podrum čistiti paučinu. Slavijatransovci jednostavno znaju sva pravila zavođenja. Kladim se da svaki od njih ima po pet obožavateljica. Kakav god bio dan, oni će svojim postupcima napraviti vruću atmosferu. Nije slučajnost što im busevi ujutro kasne po sat vremena. Svaki taj vozač dobro zna da što dulje svi mi čekali prokleti autobus, to ćemo više biti željniji. Ja, na primjer, ujutro kod tako dugog čekanja odmah počnem otkopčavati remen. I gledam gdje u blizini ima kakvo drvo da se objesim. Naši vozači-zavodnici također jako dobro znaju da kad je gužva, u ljudima se bude kojekakvi nagoni. Stoga vas za Zagreb ne vozi autobus nego minibus ili, još bolji opis, kombi. Mi smo svi tako stisnuti. Vrući. Znojni. Poželimo skinuti svoje oklope. Uzeti ih u ruke. I... I baciti ih vozaču u glavu. Našim profesorima je već dojadila činjenica da i kumice sa sirom i vrhnjem imaju veću kreditnu sposobnost od njih. Zbog toga su se bacili u štrajk. Sve je započelo oštro. Tjerali su nas iz škole uz povike: Jeste vi nepismeni? Jel ne vidite šta piše na vratima? U najgorem slučaju školska godina bi završila ranije. Primorac je već počeo pripremati zamjene za profesore. Radnici na benzinskoj su se već počeli privikavati da ih zovu profesore. Dizaličari su već počeli pisati pripreme za sat. Mljekari su počeli razmišljati kako će riješiti problem velikog broja neopravdanih izostanaka. Primorac je tražio da se popišu oni koji ne štrajkaju. Oni koji ne štrajkaju slobodno su se mogli potpisati i na drugo prazno mjesto. Iznad kojeg piše dupelizac. Sve je bilo tako napeto. Slabiji đaci su već počeli govoriti mamama i tatama da idu na popravak. Obećanja o motorima su naglo nestala. Maturanti su se već odrekli snova o fakultetu i našli drugi spas. Drugi put. Prema baušteli. I tada je sve prestalo. Potpisao se kolektivni ugovor. Profesori se prodali za manje od dvjesto kuna. Tresla se brda, rodio se miš. Pejo Trgovčević je ogorčen zbog pobjede koalicije na čelu s dr. Miroslavom Gregurinčićem. Uvjeren je da su birači krivo izabrali. Ali što je, tu je. Mora se nastaviti. Sada tvrdi da će biti oštra oporba komunističkoj vlasti. Krenuli su žestoko. Jednom dječjem vrtiću su darovali ljuljačke. Opasno sredstvo za pridobivanje glasova. Kad se stvarno ufuraju ,počet će još radikalniji koraci. Dijelit će se barbike. U park će se postaviti vrtuljak. U sljedećoj predizbornoj kampanji gradom će letjeti loptice-hopsice. Neće biti Tine i Nikše. Bit će Dino Jelušić. Pejo će s djecom na Čovječe, ne ljuti se. Sve se čini za buduće glasove. Pa čak i tako žestoki, bespoštedni koraci. U našem gradu se prije nekoliko tjedana dogodio jedan svečani događaj. Došlo je do primopredaje vlasti. Kao da se radi o štafeti. Da se to kojim slučajem dogodilo 25. 5., naš gradonačelnik bi morao sa štapom trčati sve do Peckog. Ovako je sve prošlo drugačije. Neaktivnije. Nedostajat će nam Josip Milaković. Čovjek koji je shvatio da u Petrinji stvari ne funkcioniraju pa se uhvatio razrješavanja dužnosti. U Hrvatskom domu. Čovjek kojemu je stalo do kulture. Ni nekoliko dana poslije svog odlaska ostavio nam je dva lijepa koncerta. Tinu i Nikšu. I Vesnu Zmijanac. Nismo znali što ćemo. Kupiti čepiće za uši. Ili se preseliti u drugi grad. Iz našeg grada su potekle neke zvijezde koje ne zaboravljaju svoj grad. Mario Valentić se vratio nakratko u Petrinju. Ostavio se pudranja. Drapanja s glumicama. Pokazivanja po časopisima i došao u svoj rodni grad. Biti aktivan. Voziti bicikl. I na čuntićkim stazama je ostavio zvjezdani trag. On bar dolazi u svoj grad. Imamo mi još jednu zvijezdu. Mirnu Berend. Borbenu Petrinjku koja će doći u Petrinju. Kad i ovdje počnu peglati lice i podizati guzice. A do tada... Neka kvaliteta pobjeđuje u Piramidi. Ona. I Ljubo Česić-Rojs. Ako naš dragi gradonačelnik odluči umaknuti u neke sretnije vode, tu su dva dogradonačelnika da ga zamijene. A da oni ne bi pobjegli, svaki mjesec će dobiti potporu od 3 500 kn. Tim novcima se mogla popuniti i koja rupa. U asfaltu, na primjer. Ovako se popunjava jedna sasvim druga rupa. Rupa u obliku političarskih usta. I. Glazer
Petrinjski list broj 6