život škole
POMLAĐENA ŠKOLA
U sljedećim stranicama predstavljamo vam mlade profesore naše škole: Mirelu Lovrić, Ivu Drozdek, Mihaelu Gelemanović-Pracaić, Mirnu Šabarić i Tomislava Vihovaneca Ovo nisu sva nova lica naše škole, razgovore s ostalima objavit ćemo u sljedećem broju ŽVOKS-a!
Razgovor s profesoricom likovne umjetnosti Mihaelom Gelemanović-Pracaić PIŠE: Anita Bićanić, 3.d ŽVOKS: Kako ste prepoznali umjetnost kao Vaš životni poziv? PROFESORICA: Još u predškolskoj dobi likovnost me privukla na jedan neobičan način, naime često sam promatrala svoga strica koji je tada bio vrlo kreativan srednjoškolac zaljubljen u crtanje, slikanje i modeliranje. Fascinirale su me njegove crtačke i slikarske vještine, uživala sam u njegovom društvu, nije mi bio problem često nepomično sjediti i pozirati dok su se vršnjaci igrali. Još tada sam maštala o tome da bih i ja to mogla kad narastem. Nakon završetka osnovne škole započeo je rat, pa sam spletom okolnosti nastavila školovanje u Splitu, ondje me udomio moj stric Mirko Gelemanović , koji se po završetku studija likovnih umjetnosti nastanio u tom prekrasnom gradu, dopustivši da i ja uz njega zakoračim u taj svijet likovnih umjetnosti. Tijekom tog vremena njegova nesebična podrška i kreativno okruženje olakšali su mi ratne dane i odvojenost od obitelji, tako sam surovu stvarnost zamijenila ljepšim temama, dječje maštarenje obLIKovala u stvarnost, završila Školu likovnih umjetnosti i studij na splitskoj Akademiji. Tako mogu reći da je „život sa stricem” uvelike utjecao na moj poziv.
suradnja bili izuzetno ugodni, sam prostor škole, atmosfera na hodnicima, komunikacija s učenicima - sve je bilo u pravom „gimnazijskom” duhu, što nisam osjetila u drugim gimnazijama koje sam paralelno posjećivala. Često sam imala priliku slušati priče iz gimnazijskih dana koje su moji poznanici proveli u ovoj školi, bile su izuzetno zanimljive i također su utjecale na moj izbor. Nakon desetgodišnjog rada u osnovnim školama, htjela sam promjenu i upravo mi je rad u ovoj Gimnaziji bio želja, jer sam se ovdje od početka dobro osjećala. ŽVOKS: Je li Vam ugodno raditi s gimnazijalcima? PROFESORICA: Rad s gimnazijalcima je veliko osvježenje u mom radnom iskustvu. Nastavni sadržaji zahtijevaju drugačiji pristup poučavanju u odnosu na osnovnu školu, tako da je rad u gimnaziji
za mene izazov. Gimnazijalce sam uvijek doživljavala kao posebno vrijedne učenike, sa velikim potencijalima, mogućnostima i perspektivama, zbog toga mi je zadovoljstvo poučavati ih nečemu što će obogatiti njihov vizualni svijet, a možda nekima „odškrinem vrata” koja vode u svijet likovnosti. ŽVOKS: Kako biste opisali Vaš pristup radu? PROFESORICA: Protekli period moga rada nazvala bih svojom prilagodbom na nove načine, uvjete, okruženje, prostor i naravno učenike. S obzirom na brojnost, učenici su uglavnom ugodni za suradnju, ali imam dojam da su dosta opterećeni različitim sadržajima pa mi je želja u svom budućem radu pokušati svoja predavanja, koja se bave lijepim stvarima učiniti što razumljivijima i približiti ih generacijama vizualnog doba.
ŽVOKS: Zašto ste odabrali baš našu školu kao svoje radno mjesto? PROFESORICA: Zanimljivo pitanje! Još kao studentica posjećivala sam ovu školu i hospitirala sam na satima likovne umjetnosti kod cijenjene kolegice profesorice Zdenke Biljan, tada su mi boravak u školi i
veljača, 2010.
ŽVOKS
15