Časopis Osmijeh br. 18 / lipanj 2019.

BESPLATAN �ASOPIS ZA RODITELJE

Broj 18/ Lipanj 2019.

LJETNE ENTEROVIROZE EMOCIONALNA INTELIGENCIJA RANA PISMENOST

ODVIKAVANJE OD PELENA RADNE NAVIKE KOD DJECE

ZA TORTE OD PAPIRA VE SVI ZNAJU, A DJECA IH OBOŽAVAJU

nje Najbolje rješe slave za vrtićke pro rođendana!

enje koje Kreativno rješ djeca vole dna je Svaka kriška je umećete kutijica u koju ćete sitnice kojima uveseliti djecu lus poklon Torta za sve, p telja za svakog prija na rođendanu

specijalizirani proizvodi

SUPER CIJENA TORTI OD PAPIRA U SVIM INTERSPAR I SPAR TRGOVINAMA

za proslave dječjih rođendana

NA POLICAMA PARTY PROGRAMA

VELIKA TORTA (16 kriški) 49,99 MALA TORTA (12 kriški) 46,99 Za super rođendan u vrtiću!

Ukoliko tortu omotate ukrasnom vrpcom u njenoj ćete sredini dobiti prostor za umetanje svječice sa šiljastim završetkom. Umotajte sve u prozirni celofan i oduševite djecu na proslavi.

Proizvedene prema strogim standardima sigurnosti sa certificiranim materijalima i bojama sigurnim za djecu.

Pratite nas na našoj facebook stranici: TORTI-torta od papira za sretan rođendan

Naše proizvode nabavite na sljede im prodajnim mjestima:

ČASOPIS ZA RODITELJE

SADRŽAJ

impresum

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA............................................................... 4 POTICAJNO ODVIKAVANJE OD PELENA...................................................6 RANA PISMENOST.....................................................................................9

Stručni suradnici:

RADNE NAVIKE KOD DJECE....................................................................12

Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar prim.dr. Alemka Jaklin Kekez, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije dr Iva Palčić, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske nefrologije Lana Novota, magistar kineziologije Martina Gilja, nutricionist, dipl. ing. preh. tehn.

Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ.

Iva Radošić, mag. logoped Đana Atanasovska, mag.oec., upraviteljica Zaklade Nora Šitum Matea Josić, učiteljica Martina Sokač, odgojitelj Tarita Mašković, odgojitelj

LJETNE ENTEROVIROZE......................................................................... 14 DJEČJA RUBRIKA – ZOO ZAGREB......................................................... 16 KAKO ODABRATI ŠKOLSKU TORBU? .....................................................20 PRIPREMA DIJETETA ZA PRVE ŠKOLSKE DANE ....................................22 ZADNJE LJETO PRIJE ŠKOLE..................................................................25 ZDRAVI OBROCI.......................................................................................27 MUČNINA U LJETNIM MJESECIMA I KAKO SI POMOĆI......................... 28 UNOS TEKUĆINE KOD DJECE.................................................................30 DAN U DJEČJEM VRTIĆU.........................................................................32 VELIKI SPORTAŠ U POSJETU MALIM SPORTAŠIMA...............................33 MS TIM HRVATSKA..................................................................................34

Izdavač: POPULUS-DUO d.o.o., ured: Štoosova 15, Zagreb, tel: 01 4647 621 e-mail redakcije: osmijeh@populus-duo.hr

Moje dijete Mudar portal u modernom ruhu!

Već dugi niz godina portal Moje dijete uspješno pomaže roditeljima u mnogim pitanjima i nedoumicama.

Odgojivši mnoge generacije s ponosom možemo reći kako naše godine jamče mudrost, ali i obavezu da budemo što bolji.

Moje dijete je portal na kojem ćete se osjećati kao kod kuće i saznati sve što vas zanima o roditeljstvu.

●Zabava ●Trudnoća ●Zdravlje ●Priče za djecu ●Porod ●Lifestyle ●Aktivni zadaci ●Dojenje ●Kuharica ●Vrtić ●Zdrav život za djecu ...i sve ostalo vas zanima….. ●Škola

www.mojedijete.com

Uredništvo: Jelena Sosa, mag.oec, e-mail: jelena.sosa@populus-duo.hr

Grafičko oblikovanje: EPS FORMAT d.o.o.

Fotografije: www.123rf.com

Tisak: Grafički Zavod Hrvatske Uredništvo časopisa Osmijeh ne odgovara za eventualne pogreške u oglasima, kao ni za sadržaj objavljenih tekstova.

Osmijeh

3

ČASOPIS ZA RODITELJE

Emocionalna inteligencija - PUT U SRETNIJI ŽIVOT

Piše: Maja Vukoja, dr. med., specijalist psihijatar

Č

esto se, kao roditelji, povodimo inteligencijom naše djece kao garancijom uspjeha u životu. No je li tome uistinu tako? Ovisi li uspjeh u životu o visokom kvocijentu inteligencije ili su tu značajnije neke druge varijable? Što ukoliko je za bolji i kvalitetniji život važnija ona emocionalna crta, koja progovara jednim sasvim drugačijim jezikom?

Emocionalna inteligencija skup je sposobnosti u čovjeku koje mu omogućuju da se bolje i kvalitetnije nosi sa svojim emocijama, ali i emocijama ljudi u okruženju. Posljednjih godina znanstvenici proučavaju emocionalnu inteligenciju i pitaju se pobjeđuje li ona ovu akademsku inteligenciju u svakodnevnim situacijama? Naime, uočeno je kako ljudi s visokim kvocijentom inteligencije često zaostaju u sasvim običnim svakodnevnim zadacima, nerijetko doživljavaju neuspjehe u socijalnim odnosima, kao i na radnom mjestu, imaju poteškoća pri održavanju stabilnih veza, a često se i teško nose s poteškoćama. Sve ovo navelo je znanstvenike da krenu u istraživanje karakteristika uspješnih i sretnih ljudi, a ona su pokazala zadivljujuće rezultate koji nam govore kako samo 20% faktora kod životnog uspjeha određuje inteligencija, dok ostalih 80% određuju emocije. Stoga ne čudi kako se u posljednje vrijeme sve više govori o terminu emocionalne inteligencije.

Što je to emocionalna inteligencija?

Emocionalna inteligencija definira se, u najširem smislu, kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja te kontroliranja vlastitih i tuđih osjećaja, uključujući ovdje emocionalnu i kognitivnu komponentu.

Do osamdesetih godina prošloga stoljeća znanstvenici i cjelokupno akademsko društvo oslanjalo se je na kvocijent inteligencije kao mjerilo uspjeha u životu i poslovanju. Pritom su se koristili standardni testovi inteligencije koji su se bazirali na logičkim zadacima za čije je rješavanje bila nužna duboka koncentracija koja je sasvim isključivala emocije. Na rješenjima navedenih testova mjerio se je kvocijent inteligencije koji se je koristio kod zapošljavanja na pojedinim radnim mjestima, te se općenito uzimao kao mjerilo uspješnosti u životu i probitačnosti u akademskoj zajednici.

Emocionalna inteligencija počela se je proučavati tek kasnije i davala je sasvim drugačiji pogled na inteligentno ponašanje čovjeka. Ono više nije uključivalo hladno, ozbiljno, racionalno rješavanje problema, već upravo suprotno, emocionalno i toplo prihvaćanje sebe i ljudi oko sebe.

4

Godine 1990. Peter Salovey i John D. Mayer, vodeći znanstvenici u području emocionalne inteligencije, definirali su emocionalnu inteligenciju kao: • sposobnost uočavanja, procjene i izražavanja emocija, • sposobnost pristupa i/ili priziva osjećaja kad oni olakšavaju razmišljanje, • sposobnost razumijevanja emocija i emocionalnih spoznaja, te • sposobnost regulacije emocija u svrhu pomaganja emocionalnom i intelektualnom razvitku.

Emocionalna inteligencija uvijek uključuje i društvene vještine. Usmjerava se na ulogu osjećaja u našem svakodnevnom životu, način na koji oni utječu na naš razum i ponašanje te kako možemo emocije što efikasnije upotrijebiti.

Dio mozga koji najviše utječe na naše emocije zove se amigdala. Ljudi na različite načine iskazuju emocije, međutim iako se način i vanjska ekspresija različi-

ČASOPIS ZA RODITELJE tih vrsta emocija kod različitih ljudi čini nespojiva, emocije ipak možemo na neki način grupirati i unificirati ih za sve ljude prema njihovom iskazivanju. Tako emocije iskazujemo motorički (ekspresijom, mimikom lica i tijela), fiziološki (ubrzan rad srca, pluća, preznojavanje, tremor...), racionalno (spremnošću na akciju i suočavanje), te našom vlastitom percepcijom situacije.

Ljudi često zanemaruju bitnost emocionalnog stupnja razvoja, no kada nam se dogodi teška situacija, najvažnije je da možemo usmjeravati naše osjećaje i što bolje razumjeti sebe i druge. Osobe koje imaju razvijene takve emocionalne vještine, lakše se mogu nositi za zahtjevima i pritiscima okoline, a psiholozi kažu da su to osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju. Takvi pojedinci neće se dati lako zbuniti, rijetko žale za svojim postupcima i odlukama, veoma se dobro suočavaju sa stresom, prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati vlastite vrijednosti. Zahtjevi i pritisci okoline za koje su nam potrebne razvijene emocionalne vještine prate nas u svim razdobljima života, pa čak i od dječje dobi kada zapravo razvoj emocionalne inteligencije započinje.

Razvoj emocionalne inteligencije Za razliku od klasične inteligencije koja je često genetski uvjetovana, emocionalna se inteligencije može graditi kroz cijeli život. Ona se uči i razvija od ranih godina. Učenje djeteta od najranije dobi da se zna nositi sa svojim emocijama, prepoznati ih i kontrolirati, djetetu daje važno oruđe koje ga vodi ka kvalitetnijem i sretnijem životu. Dijete koje je sigurno u svoje emocije, sigurnije je u sebe, osjeća zahvalnost prema životu i empatiju prema svijetu oko sebe. Sve su to značajke koje razvijena emotivna inteligencija daje čovjeku i radi kojih se on bolje snalazi u svijetu i socijalnom okruženju. Djeca s razvijenom emocionalnom inteligencijom postižu bolji uspjeh u školi, u emocionalnim odnosima i u budućoj karijeri.

Za adekvatan razvoj emocionalne inteligencije i stabilne emocije kroz život važno je: ■ biti svjestan vlastitih emocija, svojih

mogućnosti i ograničenja ■ upravljati emocijama u zahtjevnim

životnim situacijama da bi se lakše nosili s problemima ■ postojanje motivacije za postizanje pozitivnih ciljeva u životu ■ imanje empatije - da razumijemo druge, ali i da suosjećamo s njima.

Za empatiju su zaduženi tzv. zrcalni neuroni u mozgu koji nam omogućavaju pregršt vještina, a među njima je i ogledanje u drugim ljudima. Postoji puno slikovitih opisa za empatiju kao što su ‘slušati srcem i mozgom’, ‘hodati u tuđim cipelama’ i sl.

Kod razvoja emocionalne inteligencije ključnu ulogu imaju roditelji i njihova razvijena emocionalna inteligencija. Jasno je da kod roditelja koji imaju slabije razvijenu emocionalnu inteligenciju te na nju ne obraćaju pozornost, niti dijete najčešće neće biti obdareno ovom vrijednom vještinom. Mi kao roditelji moramo biti svjesni vlastitih emocija, ponašanja i mogućnosti, jer se naša djeca zrcale u našem ponašanju. Roditelji su najveći i neiscrpni dječji uzori i djeca od njih uče o svemu, pa tako i o emocijama, pokazivanju osjećaja, ponašanju u određenim situacijama, ispravljanju grešaka i mnogo drugih važnih lekcija. Početak je uvijek u prepoznavanju i iskazivanju vlastitih osjećaja bez poti-

5

skivanja i srama, nakon toga preuzimanje odgovornosti za svoje osjećaje i tek onda, možda najteži korak, onaj ka međuljudskim odnosima, da se zapitamo kako se drugi osjećaju i da ih to izravno pitamo te razvijamo sposobnost slušanja drugih, baš onako kako bi voljeli da drugi slušaju nas.

Što je preosjetljivost? Često čujemo izjavu kako smo ‘preosjetljivi’. Ne postoji osoba koja nema slabosti. Svi smo na nešto osjetljiviji i različito reagiramo u komunikaciji s drugima.

Ukoliko nam netko kaže nešto s čim se ne slažemo, nemojmo se odmah povlačiti ili napadati, jer takve reakcije samo govore da se ne možemo nositi s kritikom te mogu utjecati na našu sigurnost i samopouzdanje, kao i na sliku koju drugi stvaraju o nama. Umjesto toga, možemo zahvaliti na iskrenosti i usredotočiti se na vrijednost dobivenih komentara, odnosno kritika, te naučiti nešto iz njih.

Svi ponekad doživljavamo teške trenutke, ali važno je ne potiskivati emocije, povjeriti se bliskim osobama, a u slučaju da poteškoće potraju, potražiti stručnu pomoć. Učimo sebe i svoju djecu da se od emocija ne može pobjeći, učimo ih da su emocije važan pokazivač smjera kojim nam naša podsvijest govori da trebamo ili ne trebamo krenuti! Emocije treba osluškivati, procjenjivati, treba im ići u susret, ići kroz njih i na tom putovanju učiti i rasti.

ČASOPIS ZA RODITELJE

POTICAJNO ODVIKAVANJE OD PELENA

Piše: Danijela Mandžić, Montessori odgojitelj

Bliže nam se ljetni dani i toplije vrijeme, a s njima i slatke muke za majke čija djeca još nose pelene.

Uskoro počinje sezona odvikavanja od pelena i velikog koraka za vaše dijete . Možda ste već od drugih mama čule razne priče o ovom procesu, ali ono što je jedino bitno jest da slušate vlastito dijete i njegove potrebe, kako bi ovaj proces bio što ugodniji i prošao bez nepotrebnog stresa za dijete.

S

ve je više djece koja u drugoj ili čak trećoj godini još nose pelene.

Stručnjaci pak kažu da je dijete spremno za odvikavanje od pelena kada počne da hoda i kada počne da govori dvosložnim riječima.

Također, istraživanja su pokazala da je to upravo najbolje doba za odvikavanje od pelena. S druge strane, postoje roditelji koji pokušavaju ubrzati ovaj proces, pa dijete počinju stavljati na tutu već sa šest mjeseci. Struka se slaže da je to prerano. Dijete je u tom razdoblju apsolutno nespremno da kontrolira mokraću i stolicu i takvo prerano odvikavanje od pelena kod njega može izazvati otpor i frustraciju.

Djeca samoinicijativno pokazuju interes najranije oko 12 do 18 mjeseci starosti , ali većina djece takav interes počinje pokazivati s nekih 18 do 36 mjeseci života ili čak kasnije. S obzirom na zrelost i spremnost na odvikavanje od pelena i regulaciju ove vrste fizioloških potreba, svako dijete je drugačije. Kada dijete počne pokazati interes i sve više je zainteresirano za vaše vlastite odlaske u kupaonicu, može se reći da je tada spremno za odvikavanje od pelena. Pratite znakove koji ukazuju da je dijete spremno za odvikavanje od pelena, recimo kada dijete postane svjesno mokre ili pune pelene ili unaprijed vas obavijesti da mu se piški. Čak i ako je vaše dijete naviknuto da ne nosi pelene, to ne znači da je spremno za obavljanje nužde na tuti. Ono s čime se stručnjaci slažu i kontinuirano napominju kao najveću važnost ovog procesa jest da budete strpljivi, jer dijete nećete moći prisiliti na odvikavanje od pelena koliko god se trudili. Radije ga postupno i bez uzrujavanja naučite što se očekuje od njega i

opišite mu što radite dok ga presvlačite.

Razgovor je u ovoj fazi strašno bitan, jer uspostavljanjem shvaćanja procesa, na način na koji ga dijete može razumjeti, uvelike pridonosite djetetovom razumijevanju i prihvaćanju ove velike promjene. Ne zaboravite kako djeca uče kroz opažanje i imitiranje. Ukoliko dijete ima starijeg brata ili sestru oni bi svakako mogli poslužiti kao primjer.

spavanja. Čim se dijete počinje buditi morati ćete brzo reagirati, jer najvjerojatnije upravo tada mora i mokriti.

Savjeti za odvikavanje noćne pelene: ■ ograničite unos tekućine barem

jedan sat prije spavanja ■ nudite više tekućine poslijepodne

ako se bojite da dijete neće dobiti dovoljno tekućine ■ neka dijete ide na WC jedan sat

Dnevno i noćno odvikavanje od pelena Bitno je razlikovati dnevno od noćnog odvikavanja od pelena, jer ono nije isto i ne mora se odvijati u isto vrijeme. Noćno odvikavanje moglo bi vam zadavati dodatne muke, jer djetetova podsvijest mora obavijestiti njegovu svijest da je vrijeme za mokrenje. Najbolje je djetetu koje pokazuje sve znakove spremnosti, odmah ukloniti i noćnu pelenu. Međutim, ukoliko smatrate da dijete još nikako na to nije spremno pelenu mu stavite tek kada zaspe. Zaštitite krevet nepromočivom plahtom i ponudite djetetu da se pomokri prije

6

prije spavanja i neposredno prije odlaska u krevet, kako biste spriječili neželjene noćne incidente ■ smjestite tutu u djetetovu sobu.

Dok se dijete ne navikne izlaziti iz sobe i odlaziti u kupaonicu, to će mu stvoriti naviku ustajanja i korištenja toaleta u polusnu.

Hrabrite dijete da koristi toalet neposredno prije vašeg odlaska u krevet.

Drugim riječima, probudite ga kasnije u noći, prije vašeg odlaska na spavanje i odvedite da se pomokri. Na taj ćete način pomoći tijelu vašeg djeteta stvoriti naviku ustajanja i odlaska u toalet.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Što kada izlazite iz kuće Odlazak od kuće za vrijeme odvikavanja od pelena također je zahtjevno iskustvo. Dijete još nije sasvim uspostavilo ravnotežu i nezgode se događaju. One su u ovom periodu sasvim normalna pojava te ni slučajno nemojte grditi dijete ukoliko mu pobjegne u gaćice. Potaknite ga da shvati što se je dogodilo i da razumije da idući puta na neki način ovaj događaj mora najaviti. Neka djeca odmah shvate, dok je nekima potrebno nekoliko nezgoda prije nego uspostave kontrolu, no sve je to uobičajeno i normalno, stoga ne očajavajte. Naoružajte se svim potrebnim sredstvima, rezervnom čistom odjećom, vlažnim maramicama, malim vrećicama u koje ćete odložiti mokar veš, ali i pokupiti za sobom ukoliko je dijete vršilo veliku nuždu u prirodi, nepromočivom podlogom koju ćete staviti na autosjedalicu, ali od svega najbitnije oružje s kojim biste se trebali naoružati jest strpljenje. Budite strpljivi i nemojte negativno reagirati na djetetove pokušaje i promašaje, kako ono ne bi pomislilo da vas je razočaralo ili da ono to ne može, jer nije uspjelo iz prve. Imajte na umu da jednom kada odlučite započeti s ovim procesom, izrazito je bitno da ustrajete i odradite ga do kraja, jer bi odvikavanje u nekoliko navrata te vraćanje djeteta u pelene samo moglo prolongirati i otežati proces odvikavanja od pelena, a uz to i zbuniti vaše dijete.

ZA BLISTAV DJEČJI OSMIJEH!

Ideje za lakše odvikavanje djeteta od pelena Držite tutu u kupaonici kako bi dijete naučilo da je kupaona mjesto gdje se vrši nužda. Pratite nekoliko dana vrijeme kada vaše dijete obavlja nuždu kako biste ga otprilike u to vrijeme stavili na tutu. Na tutu je korisno dijete staviti i netom nakon obroka. Dozvolite dijetu da pogleda sadržaj tute, pohvalite ga i objasnite mu što se je tu dogodilo, podignite ga i dozvolite da pusti vodu – dozvolite mu da sudjeluje, jer ćete na taj način potaknuti interes i zanimanje kod djeteta. Interes i želja djeteta za odvikavanjem od pelene je nešto bez čega će ovaj proces biti dugotrajan, težak, iscrpljujući, a potencijalno i negativno utjecati na emocionalno stanje djeteta. Djeca koja pokušavaju sama skinuti svoju prljavu pelenu i pokazuju nelagodu prilikom nošenja prljave pelene, bit će sretna saznavši da postoji mogućnost izbjegavanja ove situacije. Neka djeca pokazuju interes odlaskom na wc i pokušajem imitiranja vaših radnji, dok će pojedinci iznenaditi svoje roditelje izravnom verbalnom željom da počnu nositi gaćice.

Najčešći znakovi da je dijete spremno za odvikavanje od pelena: ■ dijete ima redovitu stolicu ■ dijete mokri nekoliko puta na dan ■ može reći da treba kakati i piškiti ■ mota se oko toaleta

� www.dm.hr � www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

■ budi se ujutro sa suhom pelenom

7

ČASOPIS ZA RODITELJE ■ počinje se meškoljiti kada piški ili

kaki u pelenu ■ može sjediti i čučati te može samo-

stalno skinuti gaćice

Čitajte na tuti Ono što vrijedi za odrasle na toaletu, vrijedi i za mališane. Ako čitaju na tuti, bit će im zabavno, a uspjeti ćete ih zadržati neko vrijeme da u miru obave nuždu.

Međutim, ono što je važno jest i shvaćanje djeteta da je sve u redu i kako se jedna sasvim obična dosadašnja aktivnost odvija upravo na tuti. Tuta je dobro i zabavno mjesto!

Pohvalite dijete Djeca osjećaju kada su roditelji ponosni na njih i znaju kada su napravili nešto dobro. Zato je pohvala uvijek dobrodošla u djetetovom životu, osobito u ovom zbunjujućem i zahtjevnom periodu. Pohvale koje dijete dobije od vas mogu dugoročno utjecati na razvoj samopouzdanja. Možda vam sad to tako ne izgleda, ali ukoliko ostanete pozitivni i ustrajni, odvikavanje od pelene brzo će proći i uskoro niti vi, niti vaše dijete, više nećete razmišljati o tome! Zato nikada ne kudite dijete radi nezgode prilikom odvikavanja od pelena! Strpljivo mu ukažite na to što se je dogodilo i razumno, djetetu razumljivim jezikom, pojasnite kako da ubuduće najavi unaprijed da mu je sila.

Praktično oblačite dijete Jednom kada dijete krene na tutu, zaboravite na bodije i na kombinezone. U ovom periodu vam treba nešto što možete brzo skinuti s vašeg djeteta. Imajte na umu da ponekad vrijeme između piški mi se i piškim ne postoji.

Nema više pelena!

Ne zbunjujte dijete skidanjem i vraćanjem pelene, koliko god vam to bilo praktično zvučalo. Ne stavljajte djetetu pelenu samo zato jer idete do trgovine ili do igrališta. Pelenu ostavite samo za noć, ukoliko smatrate da je to potrebno.

Kada 10 dana za redom primijetite da je pelena ujutro suha, nema više potrebe niti za njima. Međutim, za svaki slučaj, na krevetu još neko vrijeme ostavite nepromočivu podlogu ili plahtu.

Nagradite dijete Djeca vole pohvale i nagrade. Nagradite dijete za svaki uspjeh, a razgovorom rješavajte svaki neuspjeh. To je jedini način za uspješno odvikavanje od pelena.

Iako je djeci lijepo čuti pohvalu, drago im je dobiti i nagradu.

Bez obzira jeste li se odlučili za tutu ili nastavak za toalet, važno je djetetu stvoriti rutinu. Tuta je dobar izbor, jer je prilagođena djetetovom rastu, no neki roditelji tvrde kako je nastavak za toalet praktičniji, jer se dijete odmah navikava na uobičajenu zahodsku školjku.

Kako dijete lakše kontrolira crijeva nego mjehur, dobro je početi s velikom nuždom. Postoji teorija kako dijete treba posjesti na tutu uvijek u isto doba dana jer se tako postiže navika i prihvaćanje tute ili nastavka za toalet kao rutine, dok je pak drugo mišljenje da dijete treba posjesti samo onda kad mu je sila jer će tako spoznati vezu između morati, sjesti i napraviti.

Izbjegavajte dio dana u kojem se vašem djetetu spava ili period u kojem je razdražljivo ili gladno. Nemojte ga prisiljavati ako se boji, jer ono će znati kada je spremno za odvikavanje od pelena radije uzmite pauzu i nakon nekog vremena pokušajte ponovno.

Kada dijete već učite na tutu, onda ga odmah usmjeravajte kako da se obriše.

8

Naravno, u početku ćete to raditi vi, međutim dok to radite pojasnite djetetu što i kako radite, te ne zaboravite pranje ruku i oblačenje nakon toga. Djevojčice naučite da se brišu od naprijed prema pozadi, kako mikroorganizmi koji izazivaju upale ne bi dospjeli u mokraćnu cijev.

Odvikavanje od pelena, idealno je vrijeme za usvajanje higijenskih navika.

Pobrinite se da dijete svaki put nakon sjedanja na tutu opere ručice. Pretvorite to u zabavu. Djeca se vole igrati vodom, pa ukoliko dijete obavi nuždu na tuti, dopustite mu nekoliko minuta uživanja u igri s vodom.

Kod privikavanja na tutu ili toalet nema mjesta kažnjavanju, kao što nećete kazniti dijete koje uči hodati ako se spotakne. Prijekori i kazne kada dijete ima nezgodu ili se opire obavljanju nužde mogu uzrokovati ozbiljne i trajne emocionalne poteškoće. Cilj je da dijete, nakon odvikavanja od pelena, ima pozitivnu sliku o sebi te bude sretno, samopouzdano i sigurno.

Kasnije privikavanje na tutu, poput kasnijeg prohodavanja, može biti normalan razvojni put vašeg djeteta, sličan onome mame ili tate kad su bili mali. Možda živci i mišići koji se koriste prilikom privikavanja još nisu dovoljno razvijeni. Na to posumnjajte ako je vaše dijete i ostale razvojne prekretnice dostizalo malo kasnije. Većina djece u dobi od tri godine već dobro kontroliraju dnevno pražnjenje crijeva i mjehura. Želimo vam sreću u novoj avanturi i brz i lak prelazak u novu fazu vašeg zajedničkog života, život bez pelena.

ČASOPIS ZA RODITELJE

RANA PISMENOST

Piše: Iva Radošić, mag. logoped

Pismenost je termin koji, u svom najužem značenju, podrazumijeva sposobnost korištenja pismom.

Termin rana pismenost obuhvaća period prije i tijekom svladavanja vještina čitanja i pisanja. Polaskom u program predškole dijete se po prvi put susreće sa sustavnijom pripremom za opismenjavanje, dok formalna poduka čitanja i pisanja započinje polaskom u prvi razred.

U

predškolskoj dobi najveći utjecaj na razvoj predvještina čitanja i pisanja kod djeteta ima upravo roditelj. Neke aktivnosti roditelji provode svjesno i s namjerom opismenjavanja djeteta, dok su druge toliko utkane u svakodnevni život, da ih ni sami roditelji ne primjećuju, iako ih spontano čine.

Put prema razvoju pismenosti Na svome putu prema pismenosti dijete prolazi kroz predčitalačko razdoblje koje je obilježeno intenzivnim jezičnogovornim razvojem, razvojem vizuospacijalnih vještina i motorike, te usvajanjem općih znanja o svijetu. Sve su to vještine i znanja koja su važna za uspješno opismenjavanje. Tako vidimo da opismenjavanje zapravo počinje mnogo prije formalnog početka poduke. Mogli bismo reći kako se vještine koje dijete koristi prilikom procesa učenja čitanja i pisanja počinju razvijati čak i prije njegova rođenja.

Već intrauterino, slušajući majčin govor, još nerođeno dijete usvaja intonaciju i ritam svoga materinskog jezika, koji će biti osnova nadolazećim procesima čitanja i pisanja. Brojne aktivnosti u kojima dijete sudjeluje od rođenja nadalje, njegova stečena znanja, proživljena iskustva i vještine koje se u predškolskome periodu razvijaju, zbiru se kao djelići od kojih će učitelj još kroz nekoliko godina slagati mozaik. Na putu prema opismenjavanju svoga djeteta, roditelji često nailaze na termine koji su im možda i nejasni ili pak nisu u potpunosti sigurni koja je njihova uloga u tome procesu. Koji su to termini koji pripadaju ranoj pismenosti na koje roditelji mogu naići?

Svijest o tiskanome Svijest o tiskanome podrazumijeva više koncepata, a svi oni prethode početku formalne poduke. Prvi je taj da dijete prepoznaje da je nešto tekst i da je pisana informacija kao takva stalna i trajna.

Zbog tog će se koncepta vjerojatno naljutiti ukoliko probate skratiti ili promijeniti tekst njihove omiljene slikovnice.

Jedan od važnijih koncepata je taj da dijete razumije da pisano ima neku svrhu, odnosno da zna da se nešto što je napisano može pročitati i na taj način doći do neke informacije.

Zatim, termin podrazumijeva da dijete zna da tekst može doći u različitim oblicima, različitih duljina, različitih boja

9

i oblika slova. Svijest o tiskanome podrazumijeva i pojavu prvih znanja o tehnici čitanja. Tako dijete postaje svjesno da neka knjiga ima naslov, prvu i zadnju stranicu, da se tekst čita s lijeva na desno i od gore prema dolje, da se tekst s jedne stranice nastavlja na idućoj s desna te da na kraju treba okrenuti stranicu. Također, ovaj termin podrazumijeva i razvoj djetetova interesa prema pisanome.

Izloženost tisku Kod djece se već u dojenačkoj dobi spontano javljaju svijest i interes prema tiskanome, što se u literaturi naziva „izranjajuća pismenost“ te postupno rastu s

ČASOPIS ZA RODITELJE

Svijest o slovu i imenovanje slova

porastom dobi. Naravno, razvoj svijesti i interesa ovise i o razini na kojoj roditelji izlažu dijete tiskanome. Roditelji će indirektno poticati djetetov interes prema tiskanome ukoliko sami imaju naviku čitati. Ako dijete ponavljano svjedoči da se roditelj koristi tiskom i traži informacije u pisanoj građi, samo će mu pridodati značenje i zamijetiti njegovu svrhovitost. Tako će djetetovoj izloženosti tisku interesu indirektno pridonijeti svako roditeljevo čitanje knjiga, novina, recepata, teleteksta, članaka, natpisa na ulici, reklama, letaka i sl. Najčešći oblik direktnog izlaganja djeteta tisku je aktivnost zajedničkog uživanja u slikovnicama. Dijete s kojim se često i aktivno čitaju slikovnice, osim ostalih beneficija, zasigurno će i razviti ljubav prema slikovnicama te će biti više motivirano da i samo počne čitati.

Znanje o svijetu Ovaj se termin odnosi na usvojenost svakodnevnih koncepata i znanja. Dijete koje više zna o svojoj prirodnoj okolini, koje poznaje i prepoznaje svakodnevne događaje i likove, koje vlada svojom sredinom i razumije svijet u kojemu živi, lakše može zaključiti o budućim događajima i predvidjeti situacije na temelju konteksta, što olakšava čitanje.

Vizualni rječnik Vizualni rječnik termin je koji označava sve riječi koje dijete globalno zahvaća, tj. obrađuje kao jednu cjelinu. Tako već u vrlo ranoj dobi dijete zna “pročitati”, tj. vizualno prepoznati nazive supermarketa u koje ide s roditeljima, brandove igračaka i sl.

Fonološka svjesnost Fonološka svjesnost postepeno se razvija, a označava djetetovo shvaćanje da je riječ sastavljena od manjih dijelova.

Dijete počinje uočavati prvi i zadnji glas u riječi, prepoznavati i proizvoditi rimu te izvoditi slogovnu i glasovnu analizu i sintezu. Slogovna/glasovna analiza i sinteza označavaju vještinu razdvajanja riječi na slogove/glasove, odnosno spajanja niza slogova i glasova u riječi.

10

Najčešća dilema roditelja oko svoje uloge u procesu opismenjavanja svoga djeteta odnosi se na pitanje treba li dijete znati čitati i pisati prije škole. A odgovor je - ne. Od djeteta koje polazi u prvi razred ne očekuje se da zna čitati i pisati. Roditelje najčešće do te dileme dovodi zadatak imenovanja slova kojem svjedoče prilikom testiranja za upis u školu. Međutim, samo imenovanje slova nije čitanje, koliko god nas ono na njega podsjećalo. Prije polaska u prvi razred dijete treba razviti svijest o slovu, razumjeti koncept slova, znati da je grafem reprezentacija fonema i uspješno imenovati slova, ali ne i čitati. U primjeru bi to značilo da dijete treba znati imenovati slova /a/ i /n/, ali ne mora znati pročitati napisanu riječ: “Ana”.

Vizualna percepcija i grafomotorika Vizualna percepcija termin je koji označava način na koji mozak obrađuje ono što vidimo. Vizualnu percepciju čine brojne sastavnice poput vizualne identifikacije i diskriminacije oblika, vizualnog pamćenja, vizualne obrade s obzirom na prostorne odnose i dr.

Grafomotorika je vještina koju, osim uz razvoj mikromotoričke spretnosti, usko vežemo uz razvoj vizualne percepcije. U predškolskoj dobi brojnim se zadacima, tj. radnim listićima cilja upravo uvježbavanje koordinacije oko-ruka, koja je od velike važnosti za kasnije tečno pisanje.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Dobri jezični kapaciteti Kad mislimo na jezične kapacitete u okviru čitanja i pisanja, uglavnom mislimo na razvijenost gramatike (pogotovo fonološkog aspekta) i semantike (rječnika), te na narativne sposobnosti.

Kod djece urednog razvoja baza materinskog jezika usvojena je oko četvrtog rođendana, iako razvoj gramatike tu ne staje. Također, rječnik koji osoba razumije i koristi nadograđuje se doživotno.

Veličina djetetova rječnika najviše ovisi o broju različitih riječi kojima ga roditelji u komunikaciji izlažu. Rječnik, osim samih riječi, podrazumijeva i različito gramatičko znanje o riječima i njihovu međusobnu umreženost pa je zbog toga rječničko znanje u direktnoj vezi s razumijevanjem pročitanoga. Djeca s većim rječnikom u predškolskoj dobi uglavnom imaju veću šansu postati bolji čitači u školskoj dobi. Naracija, odnosno pripovijedanje ili prepričavanje odražava ovladanost različitim vještinama poput vremensko-prostorne organizacije,

zaključivanja o uzročno-posljedičnim vezama, nizanja događaja, zauzimanja perspektive sugovornika i dr., a prvenstveno govori o sposobnosti djetetove jezične organizacije. Naracija se najbolje uvježbava iskustvom pa je dobro zajedno s djetetom svakodnevno prepričavati proživljene sadržaje kao i ispričane, odnosno pročitane priče. Slikovnice nose odličan vizualni poticaj za prepričavanje. Razvoj jezika i govora možete potaknut direktnim razgovorom s djete-

11

tom, govornim igrama, brojalicama, pjesmicama, pričama, slikovnicama, igrama pretvaranja i sličnim aktivnostima u kojima djeca uživaju.

Uvođenje u svijet pismenosti proces je koji se događa postupno, a roditelj, kao prvi i najvažniji učitelj svoga djeteta, u tome periodu ima ključnu ulogu.

Zato ne štedite vrijeme u kvalitetnoj interakciji s djetetom i što češće uživajte u zajedničkoj aktivnosti čitanja slikovnica.

ČASOPIS ZA RODITELJE

RADNE NAVIKE KOD DJECE Neka djeca već u drugoj godini života svladaju vještine zahvaljujući kojima postaju samostalnija, druga, pak, još dugo traže roditeljsku pomoć. Možda su ljetni praznici prava prilika da djeca usvoje nove radne navike u obitelji i da im pružite mogućnost da preuzmu odgovornost za neke sitne aktivnosti koje će u budućnosti biti njihovi svakodnevni zadataci.

N

ajveća nagrada svakom roditelju je pogled na vlastito dijete koje je zdravo, veselo i lijepo napreduje. Ono čega najčešće nismo svjesni je da ono u svakom trenutku sve više napreduje i često nam se dogodi da, čak i one rutinske zadatke koje je dijete već neko vrijeme u stanju samostalno odraditi, radimo umjesto njega pod izgovorom kako je malo i ne može samostalno obaviti dodjeljen mu zadatak.

U dobi oko druge godine kod djeteta se razvija volja, samosvijest te ono počinje vrednovati samog sebe.

Usavršavaju se govor i motoričke sposobnosti i zadaci koje dajemo djeci postaju sve teži, a djeca sve upornija prilikom njihovog rješavanja. Kako vrijeme prolazi djeca će postupno stjecati sve više navika i sposobnosti, a samim time postati će sposobna preuzeti i izvršavati sve zamršenije zadatke. Upravo je dob oko dvije godine pravo vrijeme za uvođenje jednostavnijih svakodnevnih obaveza koje će kroz igru, smijeh i veselje vaše dijete s radošću izvršavati.

Sigurno da je svim roditeljima najvažnija sposobnost, koju bi dijete kao prvu radnu naviku trebalo usvojiti, pospremanje igračaka nakon igre.

Svi smo se našli u situaciji da se u dijelu stana namjenjenom za dječju igru stvori toliki kaos da ne znamo od kuda krenuti slagati brojne igračke.

Ponekad se uhvatimo kako te igračke automatizmom spremamo i više puta na dan, kako bi naš dom barem donekle izgledao kao mjesto za život, a ne kao kaotična igraonica koju je „pregazilo“ desetero djece.

Uvođenjem pospremanja u igru vaše dijete ne samo da će postati uredno nego će naučiti i klasificirati stvari.

Kako to učiniti?

Prije svega oboružajte se strpljenjem i vremenom kako bi prvo vrijeme i sami sudjelovali s djetetom u aktivnosti pospremanja igračaka. Biti će vam puno lakše ukoliko prema toj aktivnosti nastupite s pozitivnim stavom i sa osmjehom na licu, kroz igru pokažete djetetu kako pospremanje igračaka može biti i vrlo zabavno. Pustite glazbu koju volite i slušate zajedno s djetetom, dignite rolete i pustite danje svijetlo u prostoriju (ukoliko je dan) i malčice otvorite prozor kako bi u prostoriju ušao svježi zrak. Stvorite pozitivnu atmosferu u prostoriji, naoružajte se

12

živcima i krenite! Isprva će se vaša aktivnost slaganja igračaka svoditi na to da vi spremate igračke, a dijete se igra tek pronađenim „novim“ igračkama ili još gore, vadi pospremljene igračke, jer se je baš tog trena odlučilo s njima poigrati. Takvo djetetovo ponašanje spriječiti ćete na način da mu okupirate pažnju i sistematizaciju igračaka pretvorite u zanimljivu igru.

Pokušajte uključiti dijete u sortiranje igračaka na način da komunikacijom preuzmete njegovu pažnju i njegovu igru usmjerite upravo na traženu aktivnost. Bijeli medo ide na bijelu hrpicu, zajedno sa bijelom lopticom i bijelim autićem. Crvena kockica ide na crvenu hrpicu, zajedno sa crvenokosom lutkicom i crvenim cvjetićem... To je najefikasniji način na koji će djete u početku naučiti razvrstavati stvari.

ČASOPIS ZA RODITELJE Razvrstavanje će lakše usvojiti ukoliko zadatak koji mu dajete približite dobi djeteta i njegovim sposobnostima, pa tako primjerice u početku razvrstavanje možete organizirati prema bojama ili oblicima. Nabavite nekoliko kutija za igračke. U jednu dijete može slagati lutkice ili autiće, u drugu kockice, u treću slagalice ili knjigice i tako redom... I ono što je važno, dozvolite djetetu da samostalno ubacuje igračke i ukoliko pogriješi, ne korite ga već mu blagim glasom objasnite gdje da pospremi tu igračku. Pored razvijanja pozitivne navike spremanja igračaka, na ovaj će se način razvijati i mentalne sposobnosti kod djeteta, a sve kroz veselu i bezbrižnu igru. Dijete tako brzo uči donositi odluke, upoznaje se s novim pojmovima (sortiranje po obliku, veličini, boji), te na taj način obogaćuje svoj rječnik. Nove kategorije kao što su veliko-malo, visoko-nisko, mekano-tvrdo, žuto-zeleno, ulaze u svakodnevnu upotrebu.

Nakon što je dijete razbacalo igračke po cijeloj sobi, valja ih pospremiti, a zabavnije je kada to pospremanje ima svoj smisao. Dijete će lakše usvojiti naviku pospremanja igračaka, a kroz tu aktivnost se i dobro zabaviti. I ne zaboravite dijete nagraditi za dobro obavljen posao. Da li će to biti samo pohvala ili naka druga nagrada odlučite sami, ali morate znati da je pohvala vrlo važna, jer ona daje djetetu samopouzdanje i volju da ponovi radnju.

radi dosade koju ta rutina djeci stvara vrlo se često počinje pojavljivati otpor kod djece. Djeca počinji izmišljati razne isprike kako ne bi obavila svoje zadatke. Potaknite ih i pomozite im, nemojte ih uvjetovati, niti nastupiti naređivačkim tonom, jer će se svaka vaša negativna emocija kontraproduktivno odraziti na djetetovu volju i ponašanje.

■

Ako potaknete dijete na način da se isprva i sami uključite u aktivnost, zasigurno ćete mu pružiti pozitivan primjer, a to možete učiniti na nekoliko sljedećih načina:

■

Ako dijete ne zna od kuda bi počelo, potaknite ga i pomozite mu u odluci.

Pokušajte ga razgovorom ili vlastitim primjerom navesti da odluči od kud da krene.

■

Ako dijetetu pažnju skrene neka od zagubljenih ili omiljenih igračaka, sklonite ju sastrane i obećajte djetetu da će imati priliku poigrati se, ali nakon što dovrši zadatak

■

Ako dijete odbija pospremiti neku od svojih tvorevina koje je neko dulje vrijeme kreiralo (dvorac od kockica, pista s autićima, kuća za lutke), dozvolite mu da poživi još koji dan. Dijete je ponosno na izgrađeno i možda bi se još malo poigralo. Sklonite djetetovu kreaciju na sigurno mjesto gdje neće smetati i omogućite mu da se još koji put poigra. Nakon što izgubi interes, zamolite dijete da rastavi i uredno posloži i taj dio igračaka.

■

Male mudre glavice zasigurno će se dosjetiti i upotrijebiti argument tipa „Zašto da pospremim igračke, kada ću se sutra ponovo igrati s njima?“. Djetetu blago i nenametljivo objasnite da će, ukoliko igračke budu uredno posložene, sutra lakše pronaći omiljenu igračku, a dom će biti uredan i imati će više prostora za druge vrste igara.

■

I zapamtite, pospremanje igračaka najčešće je prva navika koju dijete usvaja, ali ako uspješno naučite dijete ovoj navici, sve ostalo će vam lako krenuti od ruke. Zato se naoružajte strpljenjem i pozitivnim stavom i prionite zajedno sa svojim djetetom u avanturu pospremanja igračaka.

Što kada dijete odbije pospremiti igračke?

Naravno da svaka nova aktivnost u djetetu pobuđuje interes, međutim s vremenom zanimanje za tu aktivnost opada i dijete počinje stvarati otpor prema ponavljanju naučene vještine.

Upravo u ovom trenutku morate ostati dosljedni i uporni kako bi aktivnost prerasla u radnu naviku, koju će dijete usvojiti i koja će postati rutina u djetetovom ponašanju. A to i je smisao radne navike, zar ne?

Dakle, kao što smo ranije naglasili, s vremenom igra prerasta u rutinu i

J.S

13

ČASOPIS ZA RODITELJE

LJETNE ENTEROVIROZE

N

itko od roditelja ne želi od svojeg djeteta čuti riječi: “Boli me trbuh”. Iskustvo nam već unaprijed prikazuje najgori mogući scenarij borbe s neprekidnim povraćanjem i proljevom, s dehidracijom, malaksalošću, a da ne spominjemo faktor zaraze u kojem vaš dom postaje plodno tlo za klice te se ovaj grozan virus širi poput požara kroz obitelj. Nažalost, prikazan je scenarij vrlo realna situacija u sezoni ljetnih enteroviroza, kojoj visoke ljetne temperature uopće ne idu u prilog. Upravo suprotno visoke su temperature pogodnije za razvoj i dulji opstanak virusa i bakterija, a doprinose i bržoj dehidraciji djece uslijed učestalog povraćanja i proljeva. Važno je napomenuti kako djeca mnogo brže dehidriraju nego odrasli i kako se posebna pažnja mora obratiti na rehidraciju organizma kao i vraćanje elektrolita i minerala izgubljenih kroz proljev i povraćanje.

Uobičajeno je da roditelji brinu i s većom pažnjom promatraju djecu u sezoni viroza tijekom zimskih mjeseci. Na žalost ljetna enteroviroza je, kao što i sam naziv kaže, viroza koja se pojavljuje tijekom ljetnih mjeseci i početkom jeseni. Ono što je značajno kod enteroviroze jest kako se pojavljuje najčešće u dječjoj dobi. Uzročnici enteroviroza su virusi sasvim sličnoga imena, enterovirusi. Simptomi oboljenja od ovog tipa virusa najčešće uključuju: povraćanje, proljev, visoku temperaturu, mučninu, malaksalost.

Liječenje enteroviroze Ono što ne znate o ovoj bolesti može dovesti do pogoršanja stanja vašeg djeteta, stoga je važno da se educirate o simptomima i načinima liječenja kako biste pomogli vašem djetetu

da se brzo izbori protiv teških simptoma ove bolesti, ali da se i organizam brže vrati u normalno stanje. Osnovna pravila liječenja enteroviroza uključuju, kako smo i ranije napomenuli, nadoknadu izgubljene tekućine. Vrlo je važno da dijete tijekom ljetnih mjeseci unosi više tekućine u organizam, ali tijekom enteroviroza ono je neophodno. Najopasnija posljedica ljetnih enteroviroza kod djece jest upravo dehidracija organizma. Kako do dehidracije ne bi došlo nužno je djetetu davati dovoljno tekućine, što nije lako ukoliko ono učestalo povraća. Ukoliko ste se suočili s enterovirusom čiji je simptom učestalo povraćanje djetetu ne biste trebali davati mnogo tekućine odjednom, radije to radite češće i to u malim količinama, kako ga velika količina tekućine ne bi dodatno stimulirala na povraćanje.

Izgubljena tekućina vrlo se uspješno nadoknađuje upotrebom oralne rehidracijske otopine koja se djetetu daje pomalo na čajnoj žličici. Obavezno je snižavanje temperature kod djeteta koja osobito ljeti može narasti vrlo visoko. Prilikom snižavanja temperature slobodno tuširajte dijete, osjećati će se bolje. Važno je skrenuti pažnju i na posebnu prehranu koja će djetetu pružiti osjećaj sitosti, a da pritom neće iritirati želudac, osobito kod djece koja povraćaju. Djetetu možete ponuditi i probiotike kako bi se crijevna flora što prije oporavila.

14

Kako spriječiti zarazu?

Kao kod većine virusnih oboljenja, tako i kod enterovirusa, osnovna mjera prevencije jest higijena. Važno je održavati redovitu higijenu nosa i ušiju, a posebice se ovdje govori o higijeni ruku. Ukoliko s djetetom posjećujete javna mjesta, koristite javni toalet, uvijek posebnu pažnju posvetite higijeni ruku. Ruke djetetu u takvim prilikama dobro operite, osobito prije jela, a ukoliko niste u mogućnosti taj tren oprati ruke uvijek uz sebe imajte dezinfekcijske vlažne maramice kojima ćete obrisati djetetu ruke i na taj način spriječiti ulazak virusa u organizam.

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

16

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

17

ČASOPIS ZA RODITELJE

MOJE LJETO – NEŠTO DRUGAČIJE � www.dm.hr � www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr

18

ÄŒASOPIS ZA RODITELJE

19

ČASOPIS ZA RODITELJE

ODABERITE NE SAMO NAJLJEPŠU, KAKO ODABRATI NEGO I ODGOVARAJUĆU ŠKOLSKU TORBU! PRAVU ŠKOLSKU TORBU? Početak nove školske godine početak je novog ciklusa za svakog osnovnoškolca, a sa sobom redovito donosi i manje ili više slatke dileme kakvu školsku torbu odabrati. Školarci će najčešće birati prema dizajnu, a roditelji će pažnju pridati pravilnom odabiru školske torbe čiji će teret školarci nositi čitave godine.

P

roblem teških školskih torbi nije samo problem hrvatskog školskog sustava, nego je i globalni problem. Najizraženiji zdravstveni problem povezan s utjecajem školskih torbi na zdravlje je bol u donjem dijelu leđa. Osim što se bol može javiti i u cijelom mišićno-koštanom sustavu, svjedoci smo sve češćeg nepravilnog držanja, umora, iscrpljenosti...

Iako najveći dio raspoložive literature preporučuje težinu školskih torbi do 15 % težine tijela djeteta, jer takva težina nije povezana sa zdravstvenim smetnjama, često smo svjedoci da je to pravilo daleko od stvarnosti.

Jedno je novije istraživanje pokazalo da težina torbe treba biti

ograničena na čak 10 % težine tijela djeteta, jer već težina od 15 ili 20 % u odnosu na 10 % povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, iscrpljenosti i boli u leđima, te teškoće u hodanju i održavanju ravnoteže.

Dok se djeca vesele skorim praznicima, roditelji prvašića posebno su uzbuđeni. Roditelji vole da djeca pamte svoj odlazak u prvi razred, da pamte ugođaj novog trenutka, nove stepenice u odrastanju. Zbog toga vole opremiti prvašića najbolje što mogu.

Za razliku od prijašnjih godina, kada su roditelji potegli i do Austrije ili Njemačke kako bi nabavili kvalitetnu torbu, danas se na hrvatskom tržištu može naći više od tisuću raznih modela torbi i ruksaka. Cijene se kreću od stotinjak pa sve do vrtoglavih tisuću i petsto kuna, ponekad i više. Znajući da cijena ne garantira uvijek i kvalitetu, roditelji se prilikom kupovine školskih torbi najčešće raspituju među prijateljima i educiraju putem interneta.

“Torbe se, u principu, tradicionalno biraju prema spolu. Najčešći kupac školskih torbi su žene, odnosno mame, a njihov odabir ovisi o preferencijama djeteta u kombinaciji s racionalnim kriterijima. Ako majka kupuje torbu za dječaka, uglavnom bira sportske motive i na odabir ima puno različitih varijanti i funkcija, dok je s djevojčicama malo kompliciranije. One pretež-

20

no biraju torbe s određenim motivom, poput Hello Kitty ili Gorjuss, pa u tom slučaju majke imaju jako sužen odabir među torbama koje bi trebale zadovoljiti sve njihove kriterije”, ispričao je Zvonko Čubrić, jedan od suvlasnika knjižara Hoću knjigu, koji više od 15 godina radi u branši školskih torbi i popratnog pribora.

Danas je preporučena težina školske torbe do 15% težine tijela djeteta, a neka istraživanja i preporuke ukazuju da težina torbe ne smije prelaziti ni 10% tjelesne težine djeteta. Kod prvašića koji u prosjeku ima 24 kilograma, torba ne bi smjela biti teža od 3,6 kg, ako pratimo preporuku da školska torba teži do 15% tjelesne mase, odnosno 2,4 kg prema strožem kriteriju od 10% tjelesne mase djeteta. Ostvarenje ovih preporuka je i više nego upitno u Hrvatskoj, jer u stvarnosti težina torbe prvašića prelazi 6 kg, a prema nekim mjerenjima je teža čak i od 7 kg.

“Umjetnost je napraviti torbu sa svim sigurnosnim funkcijama, a da teži samo kilogram ili manje. Dok su se torbe nekad radile s metalnim potpornjima za leđa, današnje torbe u sebi imaju kaširane kartone koji su istovremeno tvrdi i lagani. Nepisano je pravilo da torbe moraju imati reflektirajuće materijale sa svih strana, a dobro je znati i da većina dobavljača nudi garanciju od minimalno godinu dana. Svakako bih poručio roditeljima da torbe odaberu na mjestu na kojem mogu dobiti sve relevantne informacije i savjete, što često nije slučaj s velikim trgovačkim centrima”, zaključio je Čubrić.

ČASOPIS ZA RODITELJE

KORACI ZA ODABIR PRAVE ŠKOLSKE TORBE 1. Odaberite pravu torbu za pravu dob Kada birate među mnogo raznovrsnih torbi, pazite da vam se ne prikrade neka koja nije prikladna za dob vašeg djeteta. Djelatniku točno precizirajte u koji razred kreće vaše dijete kako bi vam mogao pokazati torbe namijenjene upravo toj dobi.

2. Kotačići ili ne?

Djeci će kotačići uvelike pomoći pri nošenju teških školskih udžbenika, no ako do škole ili kuće imaju puno stepenica ili neravan teren, kotačići će im samo odmoći. Danas postoje i torbe koje se mogu kombinirati te se kotačići ne moraju koristiti svaki dan pa je najbolje dobro proučiti i tu opciju.

3. Koliko pretinaca je dovoljno?

Pretinci ne služe samo kao modni dodatak, nego su i iznimno korisni kako bi se vaše dijete što bolje snašlo među gomilom bilježnica i školskog pribora koji su im potrebni za školu. Ipak, treba proučiti da li je baš svaki pretinac na željenoj torbi potreban, poput pretinca za laptop, džepa za bočicu vode i sl., ili je bolje odabrati ipak malo jednostavniju varijantu školske torbe.

4. Koji je materijal najizdržljiviji?

Današnje torbe rade se od visokokvalitetnih sintetičkih materijala, a najlon i poliester svakako su otporniji na vodu no što je,

21

primjerice, pamuk. Ipak, ekološki osvijeroditelji vjerojatno će odabrati i ekološki štene materijale za svog prvoškolca, čak takvi nešto kraće trajati.

šteni osvijei ako će

5. Motiv Vaše dijete je veliki obožavatelj Snježnog kraljevstva? Vjerujemo da je tako, no pitanje hoće li u jednakoj mjeri voljeti Snježno kraljevstvo i za tri godine kada će vjerojatno još uvijek koristiti istu školsku torbu. Dobro razmislite hoćete li izabrati generički motiv ili ćete se prikloniti djetetovim željama i odabrati torbu koju krasi plavokosa Elsa.

6. Ergonomski oblikovana stražnja strana ili ne?

Ergonomski oblikovana tapeciranja stražnja strana torbe omogućuje minimalno opterećenje kralježnice, a danas ih ima većina kvalitetnih školskih torbi, stoga je dobro razmotriti ovu opciju za maksimalnu udobnost nošenja.

7. Sigurne i podesive naramenice Osim što je potrebno obratiti pažnju na udobne i prilagodljive naramenice kako bi svakodnevna udobnost bila zajamčena, iste bi trebale sadržavati i fluorescentne elemente koji osiguravaju sigurnost i vidljivost kroz mrak. Svakako iskoristite i dodatni remen za grudi za stabilizaciju tereta.

ČASOPIS ZA RODITELJE

KAKO PRIPREMITI DIJETE ZA PRVE ŠKOLSKE DANE

Piše: Helena Miloš , odgojiteljica i Martina Sokač, odgojiteljica

Polako se približava vrijeme kad će bezbrižno i zaigrano djetinjstvo malog vrtićanca zamijeniti školske torbe, klupe, domaće zadaće, a povrh svega njegove će se sposobnosti učenja i snalaženja stalno provjeravati i vrednovati. Polazak u školu veliki je iskorak za cijelu obitelj u kojem dijete, iz sigurnog okruženja roditeljske kuće i vrtića, korača u neki novi i odrasliji svijet.

D

ijete se po prvi puta susreće i suočava sa odgovornošću, obvezama i novom organizacijom života stoga je važno da ga se za taj važan iskorak pripremi. Roditeljska uloga u ovom periodu je jako važna i zahtjevna, jer od njene kvalitete ovisi uspješno uključivanje djeteta u školu te razvoj pozitivnih dječjih stavova prema učenju, važnosti školovanja, kao i slike o sebi. Svi želimo biti ponosni roditelji učenika koji će s lakoćom zadovoljavati i izvršavati zadaće koje škola od njega traži. No, pokušajte se staviti u dječje cipele i zamislite kako se osjeća dijete u dobi od 6-7 godina pred ovakvim životnim izazovom kakav jeste škola, zato postavite realna očekivanja obzirom na djetetove sposobnosti i dozvolite djetetu da se snađe i samoostvari u novoj sredini.

O prvom dojmu djeteta i škole ovisi uspješnost cijelog daljnjeg školovanja te smo za taj djetetov osjećaj odgovorni mi, odrasli. Zato, ovo zadnje ljeto prije polaska u školu, roditelji mogu iskoristiti kako bi se vrijeme prilagodbe i količina stresa s kojom se školarci suočavaju smanjila. Ukoliko vi sami nemate baš najbolje sjećanje na svoje vlastito školovanje, nemojte time opterećivati i obeshrabrivati svoje dijete. Naprotiv, o školi govorite kao o mjestu gdje će steći nove prijatelje, divnu učiteljicu koja će mu postati bitna osoba te mjestu gdje će naučiti neke nove vještine i sposobnosti. Vodite računa da riječi, kao i način na koji su izrečene, mogu izazvati kako dobre, tako i loše osjećaje u djetetu. Ukoliko

vaše dijete razvije pozitivan stav prema školi biti će mu puno lakše prihvatiti sve školske obveze, ali i eventualne teškoće će lakše savladavati.

Kako znati da je dijete spremno za polazak u školu?

Mnogi se roditelji, osobito kada se prvi puta susreću s upisom djeteta u školu, pitaju je li njihovo dijete spremno na taj veliki korak. Ono što je važno za napomenuti jest kako vrtićki sustav, cijelu predškolsku godinu, priprema, nadzire i procjenjuje spremnost vašeg djeteta za polazak u školu. Dijete koje ima razvijeno samopouzdanje, samostalno je i odgovorno, zna rješavati probleme i sukobe, kontrolira svoje emocije, surađuje i pridržava se pravi-

22

la, ima dobre preduvjete za uspješan početak školovanja, a svi znamo koliko je važan dobar start.

Ukoliko je dijete raslo u motivirajućem roditeljskom i vrtićkom okruženju u kojem se podržavala dječja radoznalost, igra i stvaralaštvo, kroz ovakve aktivnosti za stjecanje novih iskustava, stvoreni su dobri preduvjeti za budućeg školarca. Važno je znati da spremnost za školu nije izdvojena vještina.

Ono je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, navika, znanja i motivacije. Cjelokupan napredak djeteta rezultat je međudjelovanja biološkog sazrijevanja i razvoja, a odnosi se na tjelesnu, socioemocionalnu, spoznajnu i govorno- jezičnu spremnost. Na svim ovim čimbenicima možete poraditi s djetetom i kroz igru i zajednički provedeno vrijeme jačati djetetove kompetencije.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Tjelesna spremnost predškolskog djeteta Tjelesna spremnost podrazumijeva stupanj tjelesne zrelosti u odnosu na kronološku dob djeteta. Tjelesna zrelost mjeri se kroz nekoliko parametara: visina, težina, indeks tjelesne mase, pojava stalnih zubi.

Kod pokazatelja tjelesne zrelosti razumijevamo da je dijete zdravo, dobro razvijeno i spretno, te promatramo fleksibilnost šake i prstiju. Budite svjesni toga kako je svakodnevna njega, hranjenje, maženje i igra prirodan način poticanja motoričkog razvoja djeteta. Dijete koje je kroz ranije djetinjstvo bilo dovoljno aktivno te je trčalo, skakalo, vrtjelo se, penjalo, lakše će naučiti pravilno držati olovku i naučiti pisati.

Iskoristite ljeto, lijepo vrijeme i boravak u prirodi kako bi pospješili tjelesnu spremnost djeteta. Vježbajte skupa spretnost, ravnotežu i koordinaciju pokreta te finu motoriku.

Sve ovo možete s djetetom vježbati kroz svakodnevni život i igre kojima se igrate, vježba ne zahtjeva od vas da budete nešto posebno educirani, niti opremljeni, samo da se posvetite svojem djetetu i igrate se s njim.

Igrajte se raznih igara loptom kao što su bacanje, hvatanje, gađanje u cilj, kotrljanje. Skačite preko užeta, u vis, u dalj, poskakujte, stojte na jednoj nozi, pužite, povežite trčanje i hodanje ili trčanje i bacanje, izvodite kolut naprijed i slično. Igrajte se lovice, graničara, skrivača, gumi - gumi, plešite i sl.

Vozite bicikl, romobil, rolajte se, penjite se na drvo.

Vježbajte finu motoriku kroz niz zabavnih aktivnosti koje uključuju crtanje, slikanje, modeliranje, nizanje, baratanje škaricama, lijepljenje, slaganje odjeće, zakopčavanje, otkopčavanje, vezanje, igre vodom, brašnom, upotreba pribora za jelo i slično.

Socioemocionalna spremnost djeteta Za polazak u školu posebno je važna djetetova socioemocionalna spremnost te razvoj samopoštovanja i samopouzdanja. Stoga je zadatak nas odraslih poučiti ih izražavati emocije na socijalno prihvatljiv način i pomoći im izgraditi dobru sliku o sebi. Ukoliko dijete nije usvojilo vještine kao što su samostalno korištenje toaleta, svlačenje i oblačenje, vezanje cipela, samostalno uzimanje jela i pića, sada je vrijeme da se pobrinete da ih svlada.

Evo nekih primjera kako vi kao roditelji možete podržavati i poticati socioemocionalne kompetencije djeteta: ■

Budite dosljedni u svom odnosu prema djetetu, odredite granice i dogovorite pravila ponašanja.

■

Postavite realna očekivanja obzirom na djetetove sposobnosti, ni previsoka, ni preniska, već upravo ona koja će pozitivno potaknuti razvoj samopoštovanja.

■

Svojim ponašanjem budite primjer djetetu, jer vi ste njegov najveći uzor.

■

Svakodnevno i dosljedno potičite

23

samostalnost, ne pomažite djetetu već mu dopustite da si samo pomogne.

■

Potičite vještine kulturnog ophođenja u svakoj prilici na ulici, trgovini i slično.

■

Potičite djetetovu asertivnost, neka se bori za svoja prava ne ugrožavajući prava drugih.

■

Njegujte privržen odnos sa svojim djetetom tako što mu pokazujete ljubav, poštovanje, osjećaj da je vrijedno i sposobno, jer tapšanje po leđima ili poljubac neće razmaziti dijete.

■

Ohrabrite dijete, šaljite mu poruke, te izbjegavajte kritike koje se odnose na djetetovu ličnost.

■

Omogućite djetetu osjećaj uspjeha kroz samostalno pospremanje igračaka, briga o kućnom ljubimcu, higijeni itd.

■

Odvojite vrijeme za kvalitetno provođenje vremena s djetetom.

Igrajte se sa djetetom, npr. društvenih igara u kojima djeca uče pravila i poštuju red, surađuju i uče upravljati svojim emocijama. Ovakve su vrste igara memory, čovječe ne ljuti se, crni Petar i sl. Pomozite djetetu osvijestiti

ČASOPIS ZA RODITELJE svoje i tuđe emocije uživljavanjem u situacije drugih. Potičite empatiju primjerom i razgovorima o tome što koja emocija izaziva, zašto se tako osjeća i slično. Uključite dijete u stvaranje zajedničkih planova i odlučivanja vezano uz obitelj, tako ono jača samopouzdanje i samostalnost u donošenju odluka.

mogu podržavati govorno jezične vještine: ■

Čitajte djetetu priče i bajke te ga potaknite na njihovo prepričavanje i jačanje govornih sposobnosti.

■

Potičite dijete na pričanje priča uz pomoć slika, stripa te prepričavanje nedavnih događaja u pravilnom slijedu: uvod, tijek, završetak.

■

Potaknite uživljavanje u lik iz priče i dramsko proigravanje priče.

■

Učlanite dijete u knjižnicu, ako već niste, zajedno čitajte slikovnice.

■

Objašnjavajte djetetu stvari i pojmove koje ne razumije.

Slažite igračke po veličini, od najmanje do najveće kako bi dijete usvojilo pojam serijacije, igrajte društvene igre koje osim predmatematičkih vještina potiču pamćenje i koncentraciju, igrajte se istraživanja zvukova, mirisa, boje, kakvoće različitih materijala.

■

Čitajte priče o slovima, razne abecedne slikovnice, igrajte igre asocijacija.

■

Čitajte ili zajedno izmišljajte riječi u rimi.

■

Osvijestite djetetu da se riječi sastoje iz glasova.

Igrajte se i razgovarajte na temu: moji prijatelji, moje naselje, put do škole/vrtića, svijet u kojem živim i sl.

Razgovarajte s djetetom o realnim opasnostima u koje može doći, te o tome tko mu, osim roditelja, može pomoći u nevolji. Naučite dijete osnovne osobne informacije kao što su: imena važnih osoba, adresa, važni telefonski brojevi.

Dijete uči kroz igru stoga se također možete igrati slovnim kartama, memory karticama, dominama. Cilj ovakve vrste igara jest prepoznavanje i pamćenje te povezivanje slova s glasom. Možete također igrati igre u kojima se od djeteta traži da pronađe početni i završni glas u riječima, rastavi riječi na glasove i sastavi glasove u riječi. Primjer ovakve vrste igre bila bi, u naše doba dobro poznata igra, Kaladont.

Spoznajna spremnost djeteta za školu Iskoristite svakodnevne aktivnosti kako bi potaknuli razvoj dječjih spoznajnih sposobnosti. U svakodnevnim aktivnostima potičite hotimičnu vidnu i slušnu pažnju primjerice u šetnji promatrajte promjene u prirodi, prometne znakove i sl. Igrajte se matematike u svakodnevnim situacijama pa tako skupa uspoređujte, brojite, sparujte, pridružujte, rastavljajte cjeline na dijelove i obrnuto. Nižite skupa predmete, održavajte zadani slijed i slično.

Razvoj govornih vještina Govorne vještine dijete stječe u svakodnevnoj komunikaciji, postavljanjem pitanja i davanjem odgovora, pričanjem priča, dok je glasovna osjetljivost najvažniji preduvjet učenja čitanja.

Potičite glazbenu osjetljivost djeteta uz pokret i ritam. Djeca vole glazbu i izričaj kroz glazbu, stoga dozvolite si povremeno da raspalite kod kuće vaše najdraže note i uživate s djetetom u pjesmi, plesu i glupiranju. Sigurni smo da ćete se svi izvrsno provesti.

U nastavku vam donosimo neke primjere i aktivnosti kojima roditelji

Ponudite djetetu različite likovne materijale za slikanje, crtanje, mode-

24

liranje. Na policama trgovina postoji veliki izbor, a neke od tehnika koje će vaše dijete obožavati su akvarel, tempere, tuš, pastele, krede, plastelin, glina itd.

Sve predložene igre i aktivnosti možete igrati i provoditi bez puno prethodne pripreme. Također ovakva vrsta igara ne zahtjeva određen prostor, ona se može provoditi bilo gdje kod kuće, vani, a možda i neke od njih dok se vozite u automobilu. Važno je da igra bude spontana i bez prisile te vašem djetetu zabavna. Tako ćete mu razvijati pažnju, proširiti postojeće znanje i zainteresirati za istraživanje i učenje, ali i svi ćete se izvrsno zabaviti.

Igra i druženje s vršnjacima i odraslim osobama, tijekom predškolskog perioda, služi kao sredstvo učenja, a kroz igru dijete najprirodnije i najlakše uči i to za cijeli život. Uvažavajte djetetove sposobnosti i interese, pohvalite njegov trud jer mu tako pokazujete da ga volite i prihvaćate. Pokažite mu da ste zainteresirani za njegove osjećaje i da roditeljska ljubav ne ovisi o školskom uspjehu. Imajte povjerenja u svoje dijete, a i u sebe te učinite sve kako bi mu škola postala mjesto gdje će veselo i motivirano spoznavati sebe i sve ono što ga okružuje. Osvijestite si da je u pripremi djeteta za školu vaša uloga presudna, slijedite djetetov ritam i osluškujte njegove potrebe kako bi imali sretnog i zadovoljnog školarca.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Zadnje ljeto prije škole www.razvojne.org

Iva Radošić, mag.log., Sara Kozjak Dragčević, mag. praesc. educ.

S

tiže nam ljeto! Odrasli mu se vesele zbog godišnjih odmora, školarci zbog školskih praznika, a mališani zbog uživanja na odmoru sa svojim obiteljima. Ipak, nekim je mališanima ovo ljeto od posebne važnosti. Nekima je to zadnje ljeto prije škole! Iako je ljeto godišnje doba koje povezujemo s odmorom i bezbrižnosti, to ne znači da s predškolarcima ne možemo nastaviti s pripremama za školu. Ali naravno, samo kroz igru! Razvojne igre koje s djecom provodimo u godini prije polaska u školu usmjerene su na osamostaljivanje djeteta, na širenje njegovih općih znanja, na svladavanje osnovnih matematičkih koncepata te na usvajanje pred vještina čitanja i pisanja. Ljetne razvojne igre za predškolarce zabavan su način za svladavanje predškolskog gradiva i pripreme za školu, a zbog njihove ljetne tematike ugođaj praznika neće biti ugrožen. Bilo da se nalazite na plaži, u parku ili na terasi u hladu, sa svojim se budućim prvašićima tijekom ljeta zabavljajte ovim razvojnim igrama i dočekajte jesen

spremni i odmorni! U nastavku vam donosimo jednostavne igre za koje vam ne treba puno pripreme ili rekvizita.

Ulovi slovo Potrebni materijal: plastična posuda, kalup za muffine, zavijača, papir, flomaster Postupak: Ova će vas igra rashladiti za vrijeme ljetnih vrućina! Napišite slova na komad papira i poredajte ih u kalup za muffine. Ulijte vodu i stavite u zamrzivač. Smrznuta muffin slova možete prebaciti u dublju plastičnu posudu i igrati se pecanja.

Kamen po kamen - slovo Potrebni materijal: kreda, kamenčići Postupak: U dvorištu napišite različita velika tiskana slova i prikupite kamenčiće.

Djetetov zadatak je slagati kamenčiće na linije, odnosno pratiti liniju slova. Slažući kamenčiće jednog

kraj drugog možemo dobiti različite oblike, ne samo slova. Kredom možete iscrtavati, a potom kamenčićima pratiti različite vrste linija, nacrtati cvijet, neki geometrijski oblik i sl.

Slova u pijesku Potrebni materijal: pijesak u parku ili na plaži Postupak: Bilo da boravite na pješčanoj plaži ili se igrate u parku u pješčaniku, iskoristite vrijeme za usvajanje oblika slova. Vi ispišite slova po pijesku, a dijete neka ih prati, odnosno podebljava prstom ili štapićem. Obavezno imenujte sva slova i pazite na smjer pisanja.

Pljus na riječ!

Potrebni materijal: kreda, vodeni baloni Postupak: Na betonu šarenim kredama nacrtajte pet razmaknutih krugova i u njih upišite kratke riječi poput ja, ima, moj, ti i sl. Napunite vodene balone.

Kad izgovorite određenu kratku riječ, dijete ju treba čim brže uočiti i pogoditi balonom. Ne dopuštajte djetetu da slovkanjem odgonetne o kojoj se riječi radi jer je cilj ove igre potaknuti cjelovito zahvaćanje kratkih riječi.

Nastavi vodenu liniju Potrebni materijal: kanta, voda, kist Postupak: Pripremite kanticu s vodom i veliki, uski kist. Kist umočite u vodu i na betonu započnite izvoditi razne linije (ravnu, vijugavu, cik-cak, ispreki-

25

ČASOPIS ZA RODITELJE

Napravite i oznake <, >, =. Uspoređujemo sladolede! Tko ima viši, a tko niži sladoled? Koji sladoled ima više kuglica?

Niz kamenčića Potrebni materijal: različito kamenje na plaži ili u parku Postupak: Prikupite različite kamenčiće te od njih sastavljajte nizove! Djetetov zadatak je da uoči uzorak koji tvori niz i nastavi ga. Krenite od jednostavnih naizmjeničnih nizova s dva elementa, a potom dodajte još elemenata i stvarajte teže nizove. Također, možete složiti niz od najmanjeg do najvećeg kamenčića i obrnuto. danu i dr.), a zatim dajte djetetu kist da nastavi linije.

Spužva za plivanje Potrebni materijal: spužva za plivanje, marker, bazen Postupak: Na spužvu za plivanje markerom napišite djetetovo ime, a potom ju izrežite tako da svako slovo bude na jednom dijelu. Dijelove spužve stavite u bazen s vodom. Dijete treba ući u bazen, skupiti sva slova i složiti svoje ime.

A-na-li-za u pokretu Potrebni materijal: udaraljke, lopta, plastelin, sprave u parku Postupak: Djetetu postavite pitanja poput: “Koliko glasova ima riječ MORNAR? Koliko slogova ima riječ MORE?” i sl. Otkucavanje slogova i glasova pokretom možete izvesti na razno razne kreativne načine. Evo nekoliko prijedloga: lupkanje rukom, pljeskanje, nabrajanje na prste, skakanje, stupanje na mjestu, hodanje, čučnjevi, cupkanje na većoj lopti, skakanje na trampolinu, penjanje ili

spuštanje po stepenicama, skakanje u obruče, gnječenje kuglica od plastelina, vođenje lopte, dobacivanje loptom, udaranje u udaraljke, okretanje oko sebe, ljuljanje i klackanje u parku...

Tajno pismo Potrebni materijal: kocke ili školjke, papir Postupak: Ovo je igra kodiranja i dekodiranja.

Izmislite svoje tajno šifrirano pismo!

Uzmite različite kocke za slaganje ili na plaži prikupite razne školjke i kamenčiće. Svaka različita kockica ili školjka neka predstavlja različito slovo. Abecedu ispišite na papir, a pokraj svakog slova stavite kockicu, školjku ili kamenčić. Sada zajedno s djetetom možete sastavljati riječi na vašem tajnom pismu! Krenite od djetetova imena pa nastavite s kraćim riječima.

Tko ima veći sladoled?

Potrebni materijal: hamer papir ili kolaž, škare, ljepilo Postupak: Zajedno izrežite kornet i kuglice sladoleda od različitog papira u boji.

26

Matematički Memory od kamenčića i školjaka Potrebni materijal: kamenčići, školjke, flomaster Postupak: Sakupite 12 plosnatih kamenčića ili širih školjaka. Na jedan kamenčić flomasterom napišite znamenku, a na drugi stavite taj broj točkica. To će činiti par. Tako učinite za sve brojeve od 1 do 12. Sada ih pomiješajte, okrenite na drugu stranu i zaigrajte Memory! Dijete će kroz igru vježbati uparivanje količine i znamenke.

Čitamo novine Potrebni materijal: dnevne novine, povećalo Postupak: Što većina ljudi radi na plaži? Čita novine! Ponesite povećalo i upoznajte dijete sa slovima. Ako vaše dijete poznaje neka slova neka ih traži s povećalom. Kasnije od novina možete raditi i male brodiće ili kapice. Naravno, sve smeće pokupite prije odlaska s plaže i reciklirajte papir u za to predviđen spremnik.

ČASOPIS ZA RODITELJE

ZDRAVI OBROCI – osvježenje u vrućim ljetnim danima Dolaskom ljeta i vrućih ljetnih dana naš organizam opterećen je visokim temperaturama kojima se nastoji prilagoditi. O važnosti unošenja dovoljne količine vode kako bi se tijelo hidratiziralo i kako bi se svi metabolički procesi nesmetano odvijali, već smo govorili. Ono na što želimo skrenuti pažnju u našoj rubrici Zdrav život je pravilna prehrana u ljetnim mjesecima.

Vrućim ljetnim danima svakako je potrebno prilagoditi i prehranu koja organizmu daje energiju i opskrbljuje ga dovoljnom količinom vode, koja se pored redovitog unosa vode u tekućem stanju, može unijeti i putem hrane. Teška hrana koju konzumiramo u zimskim mjesecima svoje mjesto ne bi trebala pronaći u ljetnoj prehrani. Takva vrsta teške hrane u ljetnim mjesecima može izazvati u organizmu cijeli niz poteškoća koje ćete svakako osjetiti. Teška hrana stvara osjećaj težine u želucu, pojačava znojenje, a može čak izazvati i dehidraciju. Izaberite u ljetnim mjesecima na svom jelovniku hranu koja vas neće opteretiti, već će blagotvorno djelovati na vaš organizam. Na vašem bi se stolu ljeti trebali naći obroci u obliku juha, salata, voća i povrća, jogurta, kuhanih a ne prženih objeda, a svakako kao odlično i brzo rješenje preporučamo smoothie obrok. Donosimo vam nekoliko jednostavnih i brzih prijedloga za ljetne obroke, koje ćete moći ponijeti sa sobom, a vaš će organizam opskrbiti hranjivim tvarima koje su mu potrebne u ljetnim mjesecima. Uživajte u ljetu i okusu mnoštva svježih namirnica koje nam ljetni mjeseci nude!

CHIA PUDING - ZDRAVA LJETNA UŽINA 300 ml kokosovog mlijeka (ili po izboru) 3 žlice chia sjemenki 3 žlice kokosa 2 žlice meda voće po izboru (marelica, banana, jagoda, bobičasto voće...) dvije žlice sjeckanih orašastih plodova za posipanje

ENERGETSKI SMOOTHIE

Priprema Pomiješajte mlijeko, chia sjemenke, kokos i med. Stavite u hladnjak na par sati, a najbolje preko noći, kako bi se sjemenke napuhnule i želirale. Prije serviranja izvadite iz hladnjaka i ostavite kratko na sobnoj temperaturi dok pripremite voćni pire. Izmiksajte odabrano voće štapnim mikserom ili blenderom (po potrebi dodajte malo meda ili drugog zaslađivača, ukoliko koristite kiselo voće). Umjesto pirea voće možete i sitno nasjeckati i koristiti kao takvo, biti će jednako ukusno. U čaše za serviranje ili zdjelice stavite sloj pudinga, zatim sloj voćnog pirea, zatim sloj pudinga i završite sjeckanim voćem i posipajte kokosom i sjeckanim orašastim plogovima.

Možete konzumirati odmah, vratiti u hladnjak do posluživanja ili ponijeti sa sobom kao zdravi i osvježavajući obrok.

27

200 g svježih jagoda šaka mladoga špinata ili blitve 1 veća banana 200 ml grčkog jogurta 60 ml mlijeka 4-6 kockica leda 1 žličica meda ili drugog zaslađivača koji volite Priprema: jagode oprati i staviti u blender, dodati bananu, pa svemu tome dodati jogurt, mlijeko, med i 4-6 kockice leda. Izmiksati do željene gustoće i poslužiti.

Napomena: smoothie možete pripremiti kod kuće i ponijeti sa sobom kao zdrav, jednostavan i brz obrok na otvorenom.

ČASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

MU�NINA U LJETNIM MJESECIMA I KAKO SI POMOĆI? Mučnina je neugodan osjećaj nagona za povraćanje, dok je povraćanje autonomni refleks kojim se silom izbacuje želučani sadržaj kroz usta. Povraćanje ima zaštitnu ulogu jer izbacuje štetne tvari unešene u organizam. Akutna mučnina i povraćanje najčešće je posljedica infektivnog oboljenja ili akutnog trovanja, a kronična mučnina i povraćanje pak mogu biti pokazatelj različitih vrsta bolesti.

Razlozi za mučninu su brojni: Vanjski ili ijatrogeni uzroci mučnine su najčešće različiti lijekovi. Gotovo svi lijekovi mogu uzrokovati mučninu.

Pretjerana konzumacija alkohola također je čest uzrok kako jutarnje pa i cjelodnevne mučnine.

Pušači mogu imati uz jutarnji kašalj i mučninu radi kroničnog podražaja želučane sluznice. Konzumacija obilnih večernjih obroka ili ljute i začinjene hrane može biti uzrok jutarnje mučnine.

Gastrointestinalni uzroci mogu biti akutni kod različitih upalnih oboljenja probavnog trakta, poput upale slijepog crijeva ili žučnjaka, dok opstruktivne ili funkcionalne bolesti probavnog trakta češće uzrokuju kroničnu mučninu.

Uz mučninu, gastrointestinalne bolesti često prate i simptomi poput bolova u trbuhu, neugodnog okusa u ustima ili oslabljenog apetita.

Bolesti centralnog živčanog sustava i psihijatrijska oboljenja su nerijetki uzroci mučnine. Tu ubrajamo akutna stanja poput ozljede glave, moždanog udara ili infekcija središnjeg živčanog sustava.

Takva stanja obično su praćena i poremećajem stanja svijesti, vrtoglavicom i glavoboljom. Kronične bolesti poput migrene, vrtoglavice, dugotrajni emocionalni, psihički i fizički stresovi vrlo su česti uzroci jutarnje mučnine.

Neredovit, isprekidan i nekvalitetan san također može uzrokovati jutarnju mučninu.

No, ipak jedna vrsta mučnine zadaje dosta muke ženama, naravno radi se o mučnini kod trudnica.

Jutarnje mučnine, taj tako prepoznatljiv simptom trudnoće, javljaju se

kod skoro 70% trudnica, češće kod prvorotkinja i onih koje imaju višeplodnu trudnoću. Neka istraživanja pokazuju da su im sklonije mršave žene.

U prosjeku, mučnine u trudnoći počinju s nekih 5,5 tjedana, a traju uglavnom do 12. tjedna. Kod jednog broja žena mogu potrajati nešto duže – do 16. tjedna. Postoji i mali broj trudnica koje ova neugoda prati kroz čitavo razdoblje trudnoće, ali takvih je vrlo malo (često je u pitanju višeplodna trudnoća). Iako se većinom koristi termin jutarnja mučnina, ove tegobe se mogu javljati i tijekom poslijepodneva i uvečer ili čak tijekom cijeloga dana. Ipak, rijetko toliko utječu na prehranu trudnice u toj mjeri da bi mogla narušiti pravilan razvoj bebe.

Uzroci jutarnjih mučnina kod trudnica Još uvijek nije poznat točan uzrok mučnine, i sve što se zasad može reći jest da je uzrokuju hormoni. Neke su majke sklonije mučninama ukoliko imaju raniju povijest želučanih problema ili migrena,

28

također ukoliko nose blizance. Mnogi su mogući uzroci, na najčešći su “krivci” placenta, fetus i želudac koji se sporije prazni. Visoka razina hormona trudnoće ß-hCG (humani korionski gonadotropin) u krvi tijekom prvog tromjesečja trudnoće mogao bi biti jedan od razloga pretjerane stimulacije centra za mučninu i povraćanje u mozgu. Svaka tri dana njegova se količina dva i pol puta poveća. Svojim djelovanjem na žuto tijelo on održava opskrbu estrogenima i progesteronom i sprečava menstruaciju te time održava trudnoću. Hormoni također uzrokuju bržu potrošnju šećera u krvi što izaziva osjećaj gladi i mučnine.

Drugi razlozi koji bi mogli biti odgovorni za nastanak mučnine su neredovita i nezdrava prehrana, previše kiseline u želucu i manje uspješna probava uslijed opuštanja mišićnog tkiva probavnog trakta pod utjecajem visoke razine drugog značajnog hormona tijekom rane trudnoće - progesterona.

Druga vrsta mučnine koja podjednako pogađa djecu i odrasle je putna mučnina.

Mnogi ljudi pate od putne mučnine, bez obzira putuju li zrakom, morem, cestom ili željezničkom prugom.

Simptomi mogu uključivati osjećaj mučnine, povraćanje, znojenje i proljev. Oni su izazvani kretanjem vozila, što ometa vezu između onoga što oko vidi i onoga što mehanizam za ravnotežu u srednjem uhu osjeća. Oko se prilagođava pokretu, no uho ne; rezultirajući “signali” iz oka i uha ne poklapaju se.

Ako osjetite i najmanju mučninu, nemojte pokušavati čitati ili pisati u vozilu — kretanje stranice moglo bi utjecati na vaše oči. No pokušajte zaposliti svoje misli: igre, igračke, zagonetke i audiovrpce odlične su za odvlačenje pozornosti, osobito djeci. Gledajte van ispred automobila. Gledanje predmeta koji jure kraj postraničnih prozora može pogoršao mučninu. Gledajte horizont, a ne bliske predmete. To će vam pomoći da vam glava ostane mirna i umanjiti mučninu.

Kako si možemo pomoći na prirodan način? Đumbir je prije svega poznat kao biljka koja ublažava mučninu. Vrlo karakteristični đumbirovi spojevi nazivaju se gingeroli ili đinđeroli, među kojima je biološki najzanimljiviji 6-gingerol, zbog čega se ekstrakti standardiziraju na gingerole. Sami gingeroli su umjereno ljuti, ali relativno nestabilni spojevi koji sušenjem biljke prelaze u šogaole. Zbog toga, šogaola ima više u suhoj, a manje u svježoj biljci, dok za gingerole vrijedi obratno. Šogaoli su ljućeg okusa od gingerola i zato je prah suhog đumbira tipično ljući začin od svježeg đumbira. Kuhanjem svježeg đumbira, iz gingerola nastaje zingeron, manje ljut spoj koji je aromatičniji, zbog čega su juha ili čaj od svježeg đumbira blaže ljuti.

Svježi ili suhi đumbir je biljka dispepsije, odnosno loše probave, koja djeluje na drukčiji način od klasičnih gorkih droga, poput srčanika ili kičice koji pojačavaju rad želuca na sekretornoj razini, odnosno lučenje probavnih enzima. Ðumbir ublažava mučninu u slučaju loše probave, a zanimljivo je i da postoji studija koja potvrđuje njegovo povoljno djelovanje na umanjenje vrtoglavice izazvane pojačanim unosom kalorija (hrane). Ðumbir ubrzava i pražnjenje želuca nakon obroka, smanjujući tako subjektivan osjećaj pritiska.

No, đumbir je prije svega poznat kao biljka koja ublažava mučninu. To je jedna od najpraktičnijih primjena ekstrakta đumbira i u odrasloj dobi najbolje ga je uzimati u obliku tableta kako bi se izbjegao ljut okus. Kod bolesti vožnje uspoređivan je s mnogim standardnim lijekovima protiv mučnine, a čemu ćemo dati prioritet, ovisi o osobnim preferencijama. Ðumbir je djelotvoran i kod trudničkih mučnina. Za jednu ljekovitu biljku, mehanizam djelovanja đumbira kod mučnine je neobično dobro definiran. Već spomenuti 6-gingerol ključan je za djelovanje na neurokinin-1, serotoninske i dopaminske receptore. Ti nazivi prosječnom čitatelju možda ne znače mnogo, no svakako treba naglasiti kako takvo djelovanje ostvaruju i mlađi, sintetski lijekovi koji se koriste kod mučnine. Njegova doza kod mučnine i bolesti vožnje prilično je precizna: 1-2 grama suhe biljke ili ekstrakta ekvivalentnog toj količini. Kod bolesti vožnje najbolje ga je uzeti oko pola sata prije vožnje, a ako je riječ o duljem putovanju, nakon nekoliko sati doza se može ponoviti. Ðumbir je vrlo sigurna biljka koja rijetko izaziva nuspojave.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Unos tekućine kod djece Školska godina se bliži svome kraju, a ljetni mjeseci samo što nisu zagrijali zrak do svoga maksimuma. Naša djeca se spremaju provesti praznike na moru, kod baka i djedova, na selu ili u gradu. Gdje god će naši najmiliji provesti skoro tri mjeseca ljetne zabave i odmora, njihov organizam moramo adekvatno pripremiti na ljetne vrućine i sparine. Adekvatna i lagana prehrana te puno tekućine samo su neki od uvjeta na koje moramo misliti kada pripremamo djecu za ljetne mjesece.

Piše: Martina Gilja, nutricionist dipl. ing. preh. tehn.

D

obro znamo kako veliki udio našeg organizma čini voda (55-70%), ali moramo se malo podsjetiti koje su sve njene funkcije. Voda je tekućina koja regulira tjelesne temperature, pomaže izlučivanju štetnih tvari iz organizma, putem znoja i urina te ima veliki i pozitivan utjecaj na probavu. Tokom dana tijelo gubi vodu znojenjem, mokrenjem, probavom i disanjem.

Vrlo je važno izgubljenu tekućinu nadoknaditi, kako putem hrane tako i samom tekućinom. Ukoliko ne nadoknađujemo izgubljenu tekućinu, može doći do stanja dehidriranosti koje može biti i smrtonosno za naš organizam ukoliko traje predugo.

Prema znanstvenim istraživanjima djeca mogu brže doći do stanja dehidriranosti nego odrasli ljudi.

Dječji metabolizam brže radi i izmjena tvari i tekućina je kod njih brži tjelesni proces. Stoga djecu treba stalno nuditi tekućinom a naposlijetku i hranom. Dehidracija može dovesti do razdražljivosti, umora, glavobolje, smanjene koncentracije, poremećaja u probavi, grčenja mišića, ubrzanog disanja, vrtoglavica i opće slabosti. Zbog svih navedenih stanja treba djeci u svakom trenutku osigurati dovoljno tekućine kako ne bi bili žedni i kako ne bi došlo do dehidracije te raznih opasnih i loših stanja za njihov organizam.

Dehidracija može biti posljedica viroza, proljeva i povraćanja te pre-

malog unosa tekućine. Međutim i vanjski uvjeti kao što su velike vrućine i sparina, ali i prirodna pojačana pokretljivost kod djece, mogu povećati potrebu za pijenjem tekućine.

Kako nam se bliže ljetne temperature djeca će više vremena provoditi na otvorenom te ih treba adekvatno zaštititi od vrućina i štetnog utjecaja sunca. Ne samo zaštitnim kremama sa odgovarajućim faktorom, kapicama i sunčanim naočalama, već i izbjegavanjem direktnog sunca u periodu dana kada je ono najjače.

Djeca bi svakako trebala izbjegavati provoditi vrijeme na direktnom suncu od 10 do 17 sati. Također, osigurajte im adekvatnu, laganu i pravilnu zdravu prehranu. U prehranu uvrstite puno tekućine kao što je voda,

30

jogurt, nezaslađeni čajevi ili svježe cijeđeni sokovi bez dodanog šećera.

Svježe voće i povrće, najbolje sirovo te lagana hrana puna vlakana za dobru probavu, bez previše masnoća i jednostavnih ugljikohidrata. Ovo su samo neke od ideja koje biste trebali osigurati svojim mališanima da pravilno rastu i razvijaju se te da ne dođe do raznih loših stanja za njihove organizme, uključujući i dehidriranost koja može biti pogubna. Ljeto je idealno vrijeme za bogate i šarene plodove prirode. Sezonski iskoristite sve što možete od jagoda, malina, kupina, lubenice, breskvi, rajčica, svježih krastavaca i paprika, tikvica i patlidžana. U obroke uvrstite puno salata, bilo voćnih ili povrtnih sa kvalitetnim masnoćama kao što je maslinovo ili

ČASOPIS ZA RODITELJE

U vrč utočite vodu, stavite koju kockicu leda te dodajete voće, povrće i začinsko bilje koje imate pri ruci. Malo malina, koja kriška limuna ili naranče, pokoji komadić svježeg đumbira i dobiti ćete pravo ljetno osvježenje.

Servirajte svojim klincima napitak u veselim čašama s kojom kockicom breskve ili lubenice i ne zaboravite vesele i šarene slamke. repičino ulje. Neka se na vašem stolu nađe hladnih juha ili laganih variva koje će okrijepiti naše mališane, ali i lešo mesa te povrća kao priloga. Vrlo jednostavno možete napraviti pravu hladnu voćnu poslasticu od sezonskog voća s malo grčkog jogurta žličicom meda. Dobro rashlađeno u zamrzivaču ovo će biti idealan desert ili kasno popodnevna užina.

Donosimo vam recept za osvježavajuću aromatičnu vodu, idealnu za vruće ljetne mjesece za vaše mališane, kada im treba ponuditi nešto osim obične vode, a ne želite da piju kupovne industrijske sokove.

31

ČASOPIS ZA RODITELJE

KOMPETENCIJE KROZ POTICAJNO OKRUŽENJE

DAN U DJEČJEM VRTIĆU Gordana Glogovšek, odgojitelj i Mirjana Salopek, odgojitelj

U

z roditeljski dom djetetu je prva najpoznatija sredina dječji vrtić u kojem se ono svakodnevno nalazi i druži sa svojim vršnjacima. Zamislite laboratorij u kojem se svakoga dana istražuje i otkriva, veseli postignućima, stvaraju se prilike i rješavaju problemi. Sve to je vrtić. Šuma svega, raznolikost iskustva, mnogobrojne prilike, sloboda kretanja, bogatstvo materijala, „živ organizam“ (Fullan) koji se neprestano mijenja, raste i to sve prema potrebama i interesima djece.

Kompetencije se stječu kroz razne životne situacije, a dijete ih razvija od najranije dobi. One su razvojne, procjenjuju se cjelovito, a dijete ih stječe aktivno.

Prostor u dječjem vrtiću je sredina koja omogućava djetetu proširivanje iskustva, stjecanje osnovnih znanja o okolini, biljnom i životinjskom svijetu, prirodnim pojavama i sl. Važno je da sredina bude poticajna i usmjerena na dijete, samo tako dijete će se osjećati ugodno i prihvaćeno te u takvom poticajnom okruženju rasti i razvijati se, a što je najvažnije, biti sretno.

Kako bi vrtićki prostor i život u njemu bio blizak djetetu potrebno je zamisliti vrtić kao svoj dom; topao, vedar, s prostorom za blagovanje, spavanje, za dnevne aktivnosti i sl. Vrtić je kao kuća u kojoj žive i rastu djeca. Ozračje

je puno podrške i suradnje. Djetetu se pružaju prilike za direktan kontakt s ljudima, materijalom i stvarnim životom.

Potiče se cjelovit djetetov razvoj. Neki kažu da je vrtićki prostor drugi odgojitelj. Ono što je važno u svakoj grupi jest koncipirati prostor prema razvojnim potrebama djece, njihovoj kronološkoj dobi, interesima i nadasve brinuti da okolina bude poticajna i sigurna. Kada pomislite na kuhinju i blagovaonu, vidite pećnicu, hladnjak, posuđe, stol i stolice. Sve to postoji i u vrtićkim grupama.

Djeca se igraju šalicama i tanjurićima, a svoja čuvstva razvijaju kroz igru s kuhinjskim potrepštinama sasvim prilagođenima njihovoj dobi. Tako se u tim malim kuhinjama unutar vrtićke grupe često nađu lončići, kutije od keksa, stolnjaci, male stolice i stol.

U vrtiću često, u takvim centrima, djeca slave rođendane s prijateljima u simboličkoj igri te tako razvijaju socijalne vještine, uče dijeliti i pozivati, reći hvala i oprosti jer u takvim centrima mi smo kao i vi u vašim svakodnevnim situacijama. Smijemo se i oponašamo, imitiramo i sretni smo. Centar kuhinje povremeno postaje obiteljski centar, proširujemo ga i mijenjamo. Dodajemo slikovnice, male krevete i fotelje.

Kao što vi čitate priču svom djetetu, tako i vaše dijete lista slikovnicu svom prijatelju u vrtiću. Ponekad se uzme i stetoskop ili pronađe stara kutija od lijekova i za čas se sve pretvara u liječničku ordinaciju. Dogovara se i raspravlja, vode se dijalozi, diskusije, obrazlaže se i predlaže tko će biti liječnik, a tko pacijent. Gotovo uvijek se daje injekcija, to je sigurno.

Još mnogo centara imamo u našoj sobi dnevnog boravka, a posebno bi istaknuli centar građenja. Drveni građevni materijal neizostavno

32

je sredstvo, svakodnevna inspiracija i poticaj za rješavanje najrazličitijih problema. Znamo da kocka ide na kocku, kugla će pasti, a piramida može biti krov. Učimo što je cijelo, što je pola, što je ispod a što iznad. Konstruiramo, kombiniramo i što je bitno, dogovaramo se.

Vaša djeca stvaraju mostove, zgrade i ceste od kocaka. Uče o svijetu i okolini u kojoj žive, grade farme i sela te brinu o životinjama koje unesu u igru. Odlaze do centra slikovnica i provjeravaju tko živi na farmi. Odlaze do centra didaktike i slažu pokrivaljke ili puzzle o godišnjim dobima i životinjama u njihovim staništima.

Od trenutka kada uđu u prostor dječjeg vrtića djeca uče i rade u igri. Aktivna su, stječu znanja, usavršavaju vještine i navike, formiraju moralne vrijednosti. Uz roditeljski dom dječji vrtić im je najpoznatija sredina. Prostor je strukturiran da potiče dječju kreativnost, želju za istraživanjem i otkrivanjem novoga. Odgojitelji formiraju centar likovnih aktivnosti, centar manipulativnih aktivnosti, centar prirode i glazbe. Zamislite punu kutiju pompona od vreća za smeće, zamislite veselje šuškanja, bacanja, uzbuđenje šarenila i zvukova kada svi pomponi odlete u zrak. Odgojitelji uvijek imaju i kutiju punu najrazličitijih materijala (čepova, poklopaca, trakica, posuda, kartončića i tuljčića), a na vašoj je djeci da istražuju, kombiniraju, dijele i stvaraju. Poticajno okruženje je uvijek usmjereno na dijete. Time se osigurava raznolikost iskustva, stvaraju se mnogobrojne prilike za interakciju i zdrav razvoj djeteta. Prostor omogućava slobodno kretanje djeteta, stvara ugodu i potiče kvalitetu socijalnih interakcija djece međusobno. Stvaraju se uvjeti za razvoj mogućnosti samostalnog izbora aktivnosti, uzimanje sredstava te razvoj shvaćanja da je dijete član grupe u kojoj uspostavlja odnose i ima prijatelje. Dijete razvija i jača različite kompetencije za cjeloživotno učenje. I sve to uz velik poticaj okruženja u kojem boravi. Roditelji, ali i vrtić, odgojitelj i poticajan prostor važni su faktori djetetovog razvoja. U simbiozi rastemo, smijemo se i razvijamo s ciljem sretnog, bogatog, razvoja djeteta.

ČASOPIS ZA RODITELJE

Veliki sportaš u posjetu malim sportašima

S

port se u vrtićkoj skupini „Ježići“ provodi već četvrtu godinu kao kraći program integriran u redoviti.

Program vodi stručna prvostupnica trenerske struke (sportska rekreacija) i odgajateljica Suzana Špoljarić te educirana odgajateljica sportskog programa Antonija Turčić. Četvrtak je bio veliki dan za djecu te sportske skupine. Tog velikog četvrtka, 16. svibnja 2019., u DV Kolibri, područni objekt Potočić, stigao je u posjet malim sportašima najveći hrvatski skijaš Ivica Kostelić.

Odgajateljice Suzana i Antonija su uspjele, igrom sreće, stupiti s njim u kontakt početkom siječnja 2019. god., tik nakon skijaškog natjecanja na Sljemenu, Snježne Kraljice.

Kako su tekle velike pripreme?

Razgovorom s djecom o „skijaškom kralju“, gledanjem dokumentarnog filma, slušanjem CD-a, izradom materijala dobrodošlice te sakupljanjem bitnih infor-

macija o njemu, djeca su se pripremila za veliki posjet.

Pripreme su bile temeljite i djeca su uživala u svakom trenutku.

Kada je konačno stigao taj dan, cijeli vrtić je disao kao jedno. Ivica dolazi! Svi su ga dočekali u kockastim dresovima, sa glasnim uzvicima: Ivica! Ivica! Ivica!

Osmijeh na licu Ivice Kostelića govorio je sve - ponos i sreća. Pozdravio je svu vrtićku djecu a onda kratko porazgovarao s malim sportašima „Ježićima“.

Nakon razgovora, sportaši su odradili i trening s Ivicom. Ponosno su pokazali svoje sportske sposobnosti igrajući igru „Semafor-loptice“ te se razgibavajući, gdje je jedna vježba dobila i ime po najboljem skijašu. Vidno su svi uživali i ponosno vježbali s Ivicom.

Za kraj druženja skupila su se sva vrtićka djeca u dvorani, pozdravljajući Ivicu i otkrivajući mu veliko iznenađenje. Pripremljena

33

mu je električna gitara s pojačalom za rock zvukove koji su mu tako dragi. Djeca su uzela svoje improvizirane instrumente i zajedno s Ivicom odsvirala nekoliko pjesama. Atmosfera je bila odlična, prava rokerska.

Na kraju su djeca Ivici poklonila gitaru od kartona na koju su mu se mali sportaši i potpisali za uspomenu.

Dječja mala srca bila su ispunjena i pamtit ce ovaj dan cijeli život. Hvala ti Ivice! Pozdravili su ga svi i pitali ga kada će opet doći. Jer kako je i sam Ivica rekao: „Bilo je šarmantno.“

ČASOPIS ZA RODITELJE

DOBRO JE �INITI DOBRO

Piše: Đana Atanasovska, mag. oec., upraviteljica Zaklade Nora Šitum

MS TIM HRVATSKA O bolestima rijetko želimo čitati, gotovo nikad. Ne volimo za njih niti znati no one su, bez obzira na to, ipak tu. I ne pogađaju uvijek „nekog drugog“ jer netko drugi, nažalost, uvijek možemo biti i mi sami. U ovom broju Osmijeha predstaviti ću vam udrugu oboljelih od multiple skleroze - MS TIM HRVATSKA.

M

S TIM HRVATSKA djeluje na području cijele Hrvatske.

Misija im je poboljšanje života oboljelih od multiple skleroze kroz poticanje aktivnog života, bavljenje sportom, promoviranje hodanja i međusobnog druženja oboljelih. Cilj je senzibilizirati javnost za ovu bolest, a i putem medija upozoriti na ključne probleme s kojima se oboljeli bore. Njihova je vizija raznim projektima potaknuti širu javnost na akcije i donacije te prikupljena sredstva donirati za istraživanje bolesti i u konačnici, kao rezultat istraživanja, doći bliže konačnom cilju – pronalasku lijeka za ovu autoimunu bolest.

Što je MS? Multipla skleroza (MS) je najčešća upalna autoimuna demijelinizacijska bolest središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne tj. kralješničke moždi-

ne). Karakterizirana je upalnom reakcijom i potom propadanjem mijelinske ovojnice produžetaka živčanih stanica koje služe prijenosu impulsa tj. podražaja između živčanih stanica. Posljedično tome je stvaranje tzv. «demijelinizaciiskih plakova» (ožiljaka ili lezija) u strukturama mozga ili u kralješničkoj moždini, na mjestima nestanka mijelinske ovojnice.

Pretežno je to bolest mladih osoba i drugi uzrok invalidnosti te dobi. U većine bolesnika znakovi bolesti se javljaju između 20-te i 45-te godine života, rijetko prije 15-te i nakon 55-te godine. Žene obolijevaju dva puta češće od muškaraca. Bolest je češća u zemljama koje su smještene između 40. i 65. stupnja sjeverne geografske širine što je vjerojatno povezano s manjim brojem sunčanih dana i manjkom D vitamina, vrlo je rijetka u tropima i na Dalekom istoku, a češća je u populaciji višeg socioekonomskog statusa.

Pravi uzrok MS do danas nije poznat. Smatra se da nije uzrokovana samo jednim uzročnikom. Danas je najprihvatljivija teorija da je MS uzrokovana kombinacijom djelovanja nekoliko različitih čimbenika kao što su genska predispozicija, okolina i izloženost virusima tijekom djetinjstva. U vjerojatne uzroke MS ubrajaju se i alergijska zbivanja u samom organizmu, a kontroverzna je i teorija o traumi kao mogućem dodatnom čimbeniku nastanka bolesti. Ozljeda glave ili pak emocionalni šok mogući su precipitirajući faktori za pogoršanje bolesti. U etiologiji bolesti se još spominju ranije bakterijske infekcije, cijepljenja, upotreba antibiotika.

Početni simptomi multiple skleroze najčešće su subjektivne smetnje osjeta, smanjenje oštrine vida, gubljenje snage u jednom ili više ekstremiteta, dvoslike, poremećaji ravnoteže i vrtoglavice, smetnje kontrole mokrenja i stolice. Mogući su i poremećaji koordinacije pokreta, tremor, skandiran govor, pojava spasticiteta, mentalni poremećaji, depresivne tegobe.

Procjenjuje se kako od multiple skleroze u Hrvatskoj boluje gotovo 6.000 osoba. Točan broj nije poznat jer nema registra oboljelih. Kada sve ovo uzmete u obzir i dodate tome da se radi o bolesti s tisuću lica i nema dva ista slučaja oboljelih, jasno je koliko su oboljeli zbunjeni i koliko su im informacije važne.

Jedno je sigurno - s multiplom se treba boriti samo pozitivom! Nema odustajanja i nema depresije!

34

Ä&#x152;ASOPIS ZA CIJELU OBITELJ

Kreme ne smiju biti jedini suncobran vašoj djeci!

SAL-ADV-MV-PAT1/08-RH/30_05_2019

Izlaganje suncu je neizbježno, ali i neophodno za sintezu određenih nutrijenata u našem organizmu. Međutim, ponavljanje nezaštićene izloženosti sunčevim UV zračenjima može uzrokovati oštećenja kože, očiju, slabljenje imunološkog sustava te maligna oboljenja kože koja su u porastu među sve mlađom populacijom. Vrlo je važno sebe i svoju obitelj pravilno zaštititi od izlaganja suncu i štetnim UVB zrakama. Iako su zaštitne kreme dobra zaštita, često zbog nepravilnog i nedovoljnog nanošenja njihova zaštita nije dovoljna, pa je od izuzetne važnosti prehranu obogatiti antioksidansima koji će pružiti dodatnu zaštitu. Oni štite naše stanice od štetnog djelovanja sunčevog zračenja, u tijelu djeluju kao čistači slobodnih radikala čime sprječavaju ili popravljaju već nanesenu štetu blokirajući put slobodnim radikalima.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju kože, dok vitamin A doprinosi održavanju normalne kože. Dodatno, vitamini C i E doprinose zaštiti stanica od oksidativnog stresa.