E zbirka učeničkih radova

E-ZBIRKA UČENIČKIH RADOVA ŠKOLSKA GODINA 2015./16.

Zbirka učeničkih radova pristiglih na školski literarno-novinarski natječaj u sklopu aktivnosti kojima obilježavamo Svjetski dan hrane, Dan zahvalnosti za plodove zemlje i Dan kruha.

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

SADRŽAJ ZRNO PŠENICE ____________________________________________________________________________________________________ 4 INTERVJU S GOSPODINOM KRUHOM ___________________________________________________________________________ 5 ZRNO PŠENICE ____________________________________________________________________________________________________ 6 PRVA MAKOVNJAČA ______________________________________________________________________________________________ 8 OD POLJA DO STOLA _____________________________________________________________________________________________ 9 HRANA JE UŽITAK ______________________________________________________________________________________________ 10 MOJA MAŠTA MOJ RECEPT _____________________________________________________________________________________ 11 PRIČA O GRENADIR MARŠU ___________________________________________________________________________________ 12 PJESMA O KRUMPIRU __________________________________________________________________________________________ 13 KOTRLJANJE _____________________________________________________________________________________________________ 14 JAGODA __________________________________________________________________________________________________________ 15 MRKVA___________________________________________________________________________________________________________ 15 KAKO PRIPREMITI LAZANJE___________________________________________________________________________________ 16 PJESMA O HRANI _______________________________________________________________________________________________ 18 MARELICE _______________________________________________________________________________________________________ 19 TRI PJESME _____________________________________________________________________________________________________ 20 MRKVA___________________________________________________________________________________________________________ 21 GRAH ____________________________________________________________________________________________________________ 22 LJUBAV IZMEĐU JABUČICE I ŽUĆE ____________________________________________________________________________ 23 LJEPOTA HRANE ________________________________________________________________________________________________ 24 MIRIS STRIČEVIH PLODOVA MORA ___________________________________________________________________________ 25 PATNJE MLADOG GRAHA ______________________________________________________________________________________ 26 MEĐIMURSKA ZLEVANKA _____________________________________________________________________________________ 27 PRIČA O ČAROBNOM KRUHU __________________________________________________________________________________ 28 KRUH ____________________________________________________________________________________________________________ 35 POVIJEST KRUHA _______________________________________________________________________________________________ 36 NA STOLU KRUH ________________________________________________________________________________________________ 37 JEDNOROZI U ZEMLJI KRUHA _________________________________________________________________________________ 38 MIRIS KRUHA ___________________________________________________________________________________________________ 39 LUK ______________________________________________________________________________________________________________ 41 NAJFINIJA PITA OD JABUKA____________________________________________________________________________________ 42

2|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

BLAGDANSKI JELOVNIK OBITELJI KREŠIĆ ___________________________________________________________________ 44 MIRIS MAMINE HRANE ________________________________________________________________________________________ 45 TAJLANDSKA HRANA ___________________________________________________________________________________________ 46 KAKO PRIPREMITI TRADICIONALNI USKRŠNJI KRUH ______________________________________________________ 47 MIRISI, BOJE I OKUSI MAMINOG JELA ________________________________________________________________________ 48 KUHARICA_______________________________________________________________________________________________________ 49 HRANA LJUBAVI U MOJOJ OBITELJI ___________________________________________________________________________ 51 MIRISI, BOJE I OKUSI MAMINE HRANE _______________________________________________________________________ 53 BLAGDANSKI JELOVNIK ________________________________________________________________________________________ 54 PRIČA O KUHARICI _____________________________________________________________________________________________ 55

3|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

ZRNO PŠENICE Ja sam malo zrno na klasu pšenice. Rastem na velikom polju. Jako sam sretan jer me moj gospodar često zalijeva.

Jednoga dana pao sam s klasa na tlo. Nisam znao što da radim. Gospodar je prolazio pokraj mene ne primjećujući me i zalijevajući druga mala zrna pšenice. Bio sam na zemlji tako dugo dok me nije ugledala jedna djevojčica. Podigla me i odnijela svojoj kući. Unijela me u staklenik pun biljaka i cvijeća. Djevojčica je uzela kanticu i lopaticu. Zakopala me u zemlju i zalila.

Niknuo sam sljedećeg proljeća. Bio sam velik i imao bogato klasje!

Klara Jelić, IV. c voditeljica: Davorka Mihoković, mag. paed.

foto: Rea Pešušić, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

4|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

INTERVJU S GOSPODINOM KRUHOM VILMA: Dobar dan, dragi gledatelji. S vama je Vilma u emisiji Zdrav život. Gost emisije je bijeli kruh. Dobar dan. Kako se zovete?

KRUH: Ja sam Bijela Šlapica.

VILMA: Drago mi je. Ja sam Vilma. Imate li braće i sestara?

KRUH: Da, to su crni i bijeli kruh. Imam i polubraću – polubijele kruhove, rođake crne i one od cjelovitog zrna te sestrične kukuruzne kruhove.

VILMA: Au, sigurno ih je puno.

KRUH: Da, i svaki dan ih je sve više.

VILMA: Imate li djece?

KRUH: Da, Kiflicu, Putar Štangicu, Slanac, Krafnu i Žemlju.

VILMA: Odlično. Gdje stanujete?

KRUH: U Gajevoj u Dubravici.

VILMA: Sigurno je lijepo tamo. A sad jedno malo teže pitanje. Koji je tajni sastojak zbog kojeg vas svi vole?

KRUH: A, ne smijem vam reći. To je tajna, ali mislim da je presudan i moj miris.

VILMA: Od čega ste napravljeni?

KRUH: Napravljen sam od brašna, soli, vode i kvasca, umiješanih s puno ljubavi.

VILMA: Priznajem da sam i ja vaša velika obožavateljica. Hvala vam na razgovoru. Bilo mi je lijepo družiti se s vama.

KRUH: I meni. Hvala vam.

Vilma Martinec, IV. c voditeljica: Davorka Mihoković, mag. paed.

5|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

ZRNO PŠENICE

Ja sam zrno Leeloo. Živim u Mijinom vrtu.

Zakopana sam duboko u zemljici s ostalima. Jako sam sitna i svi mi se zbog toga rugaju pa sam tužna. Jednoga dana naišla je krtica. Upitala me zašto sam tužna. Rekla sam joj da sam najmanja od sviju zrna i da se nitko ne želi družiti sa mnom. Krtica me pokušala utješiti. Ispričala mi je priču o malome zrnu koje je bilo hrabro. Jako se trudilo rasti i razvijati se i probilo se na površinu zemlje jer je imalo VJERE U SEBE. Svakim danom upijalo je sunčane zrake i razvilo se u prekrasnu pšenicu, najljepšu od svih. Od takve pšenice dobije se dobro brašno, a pekari od njega peku najukusniji kruh.

Jako me razveselila priča. Odlučila sam biti hrabra kao i to zrno. Više nisam bila tužna što sam malena. Vremenom sam izrasla u prekrasnu pšenicu. Svima je bilo žao što su mi se rugali.

Leeloo Mrvica, IV. c voditeljica: Davorka Mihoković, mag. paed.

6|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Dani kruha u našoj školi iz 2013. godine

7|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PRVA MAKOVNJAČA Kad u toplo mlijeko

Pokrijem ga krpom,

kvasac dodam ja,

i ostavim da se diže.

kao da se stvori

Vrijeme radi svoje -

nekakva čarolija.

kolaču sve sam bliže.

Mirs slatki

Zadaća mi nije laka,

kuhinjom se širi

razvaljati treba i staviti maka:

pjenica od kvasca

„Zamotati nježno“,

iz lončića viri.

govori moja baka.

Sad umijesim

Trud se isplatio,

glatko, mekano tijesto

nije bilo plača,

puno ljubavi i

ispekla se moja

brašna dekagrama dvjesto.

prva makovnjača!

Klara Braja, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

8|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

OD POLJA DO STOLA Dok na nebu žarko sunce grije, na zemlji se zlatno klasje smije.

Kad se žetva bliži kraju, vreće zrnja mlinaru se daju.

Zrnje drobiti težak je posao strašno, ali dobili smo brašno.

Pekar će napraviti kiflice vruće djeca će ih jesti kod svoje kuće.

Klara Braja, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

9|S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

HRANA JE UŽITAK Hrana je meni sve. Bez hrane, ne bi bilo užitka na Zemlji. Bez hrane, ne bi bilo sreće na Zemlji. Bez hrane, ne bi bilo života na Zemlji.

Hrana je vrlo važna, ne samo za nas, već i za životinje. Hranu je važno jesti u različitim količinama. Također je važno jesti više vrsta hrane, na primjer: voće, povrće, meso, kruh… Hranu ne jedemo samo zato što hranu treba jesti. Također je jedemo i zbog užitka. Sasvim je u redu ponekad se malo zasladiti, na primjer : čokoladom, lizalicom, keksima ili bombonima (u malim količinama).

Budući da imamo različit ukus za hranu, neki vole voće, a neki ne. Neki vole povrće, a neki ne. Neki vole meso, a neki ne. Ali koliko god različite ukuse imamo, važno je jesti raznoliko. Makar to značilo da ponekad pojedemo i nešto nezdravo.

Meni su, kao i mnogoj drugoj djeci, najdraža hrana slatkiši. Najviše volim jesti Oreo kekse. Ne mogu ih se zasititi. Osim Oreo keksa, volim i Milka čokolade. Od obične, mliječne čokolade, do čokolade sa komadićima Oreo keksa (da, zaista volim Oreo kekse).

Zapamtite, hrana je važna, ali hrana je i UŽITAK!

Ira Geržina, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

10 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MOJA MAŠTA MOJ RECEPT Moja mama stalno peče razne kolače ili torte. Malo čokoladne, malo voćne, šarene, pa jednobojne... Ja znam pripremiti samo jaje na oko, hrenovke i poneko tijesto.

Mama me želi naučiti kako se spravljaju jednostavni kolači, a ja nekima ne znam ni ime.

Nisam vam ja za kolače! Danas idem k baki i djedu. Nadam se da s bakom neću pripremiti kolače i slatko, već ako moram, onda nešto slano.

Zamolila sam baku da zajedno napravimo domaći kruh, jer se bliži Dan kruha.

Baka se odmah složila jer me ona jako voli i sve bi za mene učinila. Počela mi je nabrajati sastojke, a ja sam je u čudu gledala. U sebi sam mislila: „Kako ona to zapamti?“ Kruh je bio pečen i ukusan.

Dosjetila sam se i napisala svoj recept: 1 kilogram ljubavi, žličica sreće, 60 grama strpljenja, 70 kilograma mašte i volje i 6 malih vrećica uzbuđenja! Moj recept je poseban, ali nadam se da će biti svjetski poznat, a baka i mama jako ponosne na mene.

Ana Mažar, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

11 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PRIČA O GRENADIR MARŠU Baka mi je pričala o starom jelu grenadir maršu. Rekla mi je da se to jelo u njenom djetinjstvu često pripremalo. Bila je to kombinacija krumpira, tijesta i kobasice na prepečenom luku.

Ponekad bi baka uživala u slasnom ručku, ali često bi samo „frknula“ nosom i zanovijetala: „Zar opet taj grenadir marš?“ Mama bi joj tada rekla: „Gospođice, pa vi očito niste toliko gladni kad tako izvoljevate!“ Tada bi uslijedilo dugotrajno natezanje za stolom, a završilo bi ljutnjom. Mama joj je rekla da drugo jelo neće dobiti. Baka je znala da će taj slavni grenadir marš dobiti i za večeru.

Tu upornost naslijedila je moja mama. Kad ne pojedem jelo za ručak, znam da ću ga dobiti za večeru. Tako je malo po malo grenadir marš odmarširao sa stola u našoj obitelji, a baka i ja smo se složile da su palačinke staro jelo koje nikada neće pobjeći s našeg stola.

Dora Janja Petrlić, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Vanda Ljolje, VIII. b voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

12 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PJESMA O KRUMPIRU Volim krumpir jer je ukusan, Volim krumpir jer je zdrav, Volim krumpir jer nije savršenog oblika kao niti mi.

Krumpir je okrugao kao i naš planet.

Krumpir može ići u bilo koje jelo, slano ili slatko.

Krumpir može biti pečen, u čipsu, kao pire, polica ili u povrtnoj salati.

Krumpir može skinuti temperaturu i provoditi struju.

Krumpir može sve!!!

Filip Šimić, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

13 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

KOTRLJANJE Kupujem kockastu kuhaču, Kotrljam kuhaču kockastu.

Kotrljam, kotrljam krumpir, Kuhačom kotrljam, kotrljam.

Kotrljastu koru kruha, Kupujem kruh, kušam kruh, Kod kuće kuharica kuha.

Krumpirov kruh kotrljaju, Kroz kmicu kuće, Komične kuharice.

Maja Štefanko Jarčević, V. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

14 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

JAGODA Crvena sam, krasna, i okusa slasna.

Svaka osoba me voli, kad me se u čokoladu uroni.

Ukrašavam torte i kolače, često me se u šlag umače.

MRKVA Narančasta, žuta, slatka, mogu biti duga, kratka.

Tko nije znao, sada zna, ja sam slatka jagoda.

Zeko me često sanja, njegova sam najdraža hrana.

Svaki me kuhar kuha, kao glavni ukras variva i juha.

Magdalena Babec, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

15 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

KAKO PRIPREMITI LAZANJE Sada ću pripremiti lazanje s mesom.

Prvo ću na maslinovom ulju pržiti sitno sječeni luk, dodati začine, doliti malo vode, pola čaše, dodati meso i promiješati pa pirjati 20 minuta uz povremeno miješanje.

Bešamel se priprema tako da u hladno mlijeko dodam brašno, sol, maslac te lagano miješam na laganoj vatri dok ne provri. Kad provri, skinem s vatre i dodam parmezan. Onda treba namastiti dno vatrostalne posude, slagati dvije kore, prekriti ih mljevenim mesom te s par žlica bešamela. Treba ponavljati postupak dok se ne potroše svi sastojci, a posljednju koru preliti umakom od rajčice, posuti origanom i sirom – edamer, gauda…, važno da je topiv. Prekriti folijom i peći na 180 stupnjeva 15-20 min.

Imate svježe pečene lazanje, dobar tek!

Barbara Bekavac, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

16 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Dani kruha u našoj školi iz 2015. godine

17 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PJESMA O HRANI Pjesma o hrani...

E, to su bili dani Za svaki obrok nešto slasno, Nešto puno okusa, nešto masno.

O kobasice moja mila, kako si se ukusno u tom varivu utopila.

Pržene ribice, Sipe i lignjice, Odrezak sočan, Maslac moćan.

Omlet od jaja Ukusan do kraja.

Jabuka slatka pa Pečena patka.

Uštipci krasni, foto: Sara Cetina VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art

Kulen časni.

Hrana nije tama Kad je priprema moja mama.

Krsto Petar Bošnjak, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

18 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MARELICE Marelice su moje omiljeno voće. One potječu iz Kine, a u Europu ih je prema nekima donio Aleksandar Veliki, a prema drugima donijeli su ih stari Rimljani.

Marelice pripadaju koštuničavom voću, a rastu kao nisko drvo s prekrasnim srcolikim listovima. Cvjetići su maleni i nježnobijele boje, a plodovi, koji dozrijevaju u rano ljeto, podsjećaju na malene breskve. Mogu biti žute i narančaste boje, s rumenim dijelom koji gleda prema Suncu. U sredini se nalazi koštica s vrlo gorkom sjemenkom od kojih se mogu pripremiti suhi kolačići Amaretti. Moja mama ih voli grickati uz kavu.

Marelice su vrlo zdravo voće. Imaju vitamine koji su odlični za naše zdravlje. To su vitamini B, C, E. Od marelica se može brzo i lako napraviti ukusan džem. Potrebne su zrele marelice, šećer i malo soka od limuna da voće zadrži svoju svijetlu narančastu boju. To je moj omiljeni džem koji rado jedem za doručak ili mažem na palačinke.

Moji roditelji su ispred naše vikendice prije dvije godine posadili stablo marelice. Već ovoga ljeta ubrali smo prvi plod - jednu jedinu prekrasnu marelicu koju smo podijelile mama i ja. Bila mi je posebna okusa, valjda zato što je bila jedina i iz našeg vrta. Jedva čekam da naraste!

Ana Herceg, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

19 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

TRI PJESME JABUKA Iako neki misle da je bedastoća jabuka je zapravo kraljica voća.

Ona je za naše zdravlje bitna može biti velika ili sitna.

ČOKOLADA Čokolada je ukusan slatkiš, ali ne smiju je jesti ni pas

Jabuke nam mnogo soka daju,

ni miš.

Što je ovo? Lijepa je, žuta,

a mogu biti i u čaju.

Jabuke su voće pravo,

BANANA

Čokolada je jako fina

zavinuta i tanana?

bila Milka ili Dorina.

Pa to je, zna se, banana!

Nju sigurno vole svi

Majmunčiću radost stvara

veliki i maleni.

banana mu ljubav prava.

mirisno, hranjivo i zdravo.

Kora žuta u banane jao onom, tko na nju stane!

Leona Lauc, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

20 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MRKVA Povrtna biljka mrkva ima nekoliko narodnih naziva: merlin, koren, žuta repa, mrkvač. Mrkva je ljekovita biljka. Ona sadržava vitamine A, B, C te razne minerale. Rod mrkve obuhvaća oko šezdeset vrsta, a najpoznatija je povrtna narančasta ili žuta mrkva. Divlja mrkva u Hrvatskoj raste u više oblika, tijekom cijele godine, a vrlo je rasprostranjena po livadama i poljima, uz puteve, obale rijeka, na svjetlijim mjestima u šumama. Jako volim jesti mrkvu. Kada sam bio mali, baka i djed su mi govorili da je mrkva dobra za vid.

Lovro Lesić, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Sara Cetinja VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

21 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

GRAH Na svijetu postoji oko 70 vrsta ovog povrća. Grah je donesen iz Amerike u Europu u 16. stoljeću zajedno s krumpirom i kukuruzom. Sazrijeva u jesen, jako je zdrav i sadrži mnogo bjelančevina i minerala. U domaćoj kuhinji grah se uglavnom kuha u obliku juhe ili variva. Kuha se zajedno sa sušenim mesom i/ili s povrćem. Volim jesti grah, najviše kao varivo zajedno s tijestom.

Marin Lesić, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Barbara Šoštarić, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

22 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

LJUBAV IZMEĐU JABUČICE I ŽUĆE Ne tako davno živjela je u bijeloj košari jedna jabuka. Svi su ju zvali Jabučica.

Jabučica je bila jarkocrvena i svima se sviđala. Osim Jabučice u košarici su bile i druge jabuke.

Jabučica je htjela vidjeti i druge vrste voća. Iako je oko nje bilo puno jabuka, osjećala se usamljeno. Druge jabuke su polagano nestajale iz košare. Jabučicu nisu pojeli, valjda zato što je bila malena. Kada su ostale samo tri jabuke, došle su nove. Ali ne samo jabuke. U košarici su se našle: šljive, kruške, banane i limuni. Ali postojalo je voće koje se najviše svidjelo Jabučici. Bio je to ananas Žućo. Jabučici se svidjelo što je Žućo tako velik, snažan i raskošan. Bila je presretna zbog promjena u košarici. Najbolje je što se i Jabučica svidjela Žući. Zaljubili su se. Bili su puno dana zajedno i jako sretni.

Nadali su se da će i ostati zajedno.

Jednog sunčanog nedjeljnog popodneva, djevojčica Ana je odlučila od Jabučice i Žuće napraviti najukusniju voćnu salatu. Bili su jako sretni što će i dalje ostati zajedno. Tako su Jabučica i Žućo živjeli sretno i zajedno do kraja svog voćnog života.

Vita Pavlović, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

Dani kruha u našoj školi iz 2013. godine

23 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

LJEPOTA HRANE Jeste li ikada razmišljali što bi bilo da hrane nema, voća, povrća ili džema?

Jeste li ikada rekli: „Ne želim to jesti!“ Pa, neki hranu kupe po cesti.

Hrana je bitna svima na svijetu pa čak i običnom cvijetu.

Ljepotu hrane znaju svi, foto: Vanda Ljolje, VIII. b voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

sigurno znaš i ti.

Antonella Poslek, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

24 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MIRIS STRIČEVIH PLODOVA MORA Plodovi mora su: razni školjkaši, račići, škampi, a najbolji su kada se pripremaju sa zelenim rezancima. Molila sam strica da mi pripremi plodove mora zato što je to kod njih u Dalmaciji specijalitet. Pitao me želim li ga gledati i pomoći mu u tome.

U plodove mora ide: maslinovo ulje, luk, češnjak, sol, papar, bijelo vino, ako je šug rijedak, treba staviti prstohvat prezla i umak od rajčice. Otišli smo do dućana kupiti luk, češnjak, sol, papar, bijelo vino i zelene rezance, pa smo sve zajedno radili. Ja sam sjeckala peršin, luk i češnjak, bez obzira što me jako peklo za oči, a stric je dodao vino i ostavili smo da se kuha. Meni su se ti plodovi mora jako svidjeli pa sam ga pitala može li ih napraviti u lonac za dvadesetero ljudi, tako da svi možemo jesti. A svaki put kad bi kuhao plodove more, meni bi bili sve finiji i finiji. Stric mi je ovog ljeta pokazao kako se pripremaju dagnje. Dagnje su mi se svidjele još više nego plodovi mora pa sam ga zamolila da mi napiše recept za oboje, i za škampe na buzaru.

Kada su prošli ljetni praznici, mama je pripremila plodove mora. Bili su dobri, ali su mi ipak bili malo bolji stričevi škampi zato što je on pravi kuhar, a oni znaju i imaju osjećaj što i koliko čega treba dodati u jelo. Uvijek kada mama priprema plodove mora, čak i kada je zima, sjetim se mora, ljeta i ljetnih praznika.

Anamarija Ravlić, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

25 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PATNJE MLADOG GRAHA

Mladi seljak

Iz mene će nastati lijepa stabljika,

Posadi zrno graha -

Sretna će biti dječica!''

Punašno, smeđe, kuglasto.

Stabljičica puno rodila,

Zrno se veselo poigrava, skače,

I stvarno, gle,

A onda – samo što ne zaplače!

Djeca odnijela sve!

Od Sunca više ne vidje ni S.

Graha na sve strane -

Oko njega sve tamno je,

Variva ima za hladne dane.

Ali odjednom - gle!

Grah na salatu

Počinje se događati čudo!

Veseli tatu.

Zrno pomislilo da je ludo –

Sve što je lijepo

Iz njega stabljičica zelena kliče,

Ne traje dugo,

Pa zrno veselo poviče:

Graha nema više

,,Ja rastem!

Zbog, pogađate, Kisele kiše!

Kira Vlašić, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

26 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MEĐIMURSKA ZLEVANKA

Na sjeveru Republike Hrvatske nalazi se Međimurje koje je poznato po mnogim tradicionalnim jelima i vinu. Od svih međimurskih jela koja sam jeo, odabrao sam međimursku zlevanku jer mi se najviše sviđa okusom i mirisom. Međimursku zlevanku stoljećima peku međimurske bake. Moja baka isto peče međimursku zlevanku, a recept zlevanke dala joj je njena majka, moja prabaka. To tradicionalno jelo priprema se i u mnogim krajevima sjeverne Hrvatske.

Međimurske zlevanke su žućkaste boje, mogu biti slane ili slatke, a mogu se pripremati od kukuruznog i pšeničnog brašna, s nadjevom od maka ili pekmezom od šljiva. Zlevanka nije desert, a uz međimursku domaću juhu zlevanka ponekad postaje glavni ručak. Za zlevanku su potrebna: jaja, mlijeko, šećer, sol, jogurt, brašno, kravlji sir i kiselo vrhnje. Zlevenka se mijesi ručno oko deset minuta, a peče se između trideset i pedeset minuta u pećnici zagrijanoj na 170 stupnjeva. Kada se peče, miriši cijela kuća!

Kada se zlevanka izvadi iz pećnice, premaže se pekmezom od šljiva. Može se jesti i topla i hladna, a može se posipati i šećerom. Zlevanka je na stolu moje bake svake subote, za sve rođendane i blagdane uz ostala međimurska tradicionalna jela. Svi ukućani i gosti uvijek traže komad zlevanke više, a moja mama traži da joj baka spremi za ponijeti kući. Baka kaže da je zlevanka vrlo jednostavna i brzo se priprema pa je zato često peče. Međimursku zlevanku vole svi u mojoj obitelji. Bakama i djedovima zlevanka je jako drago jelo.

Zlevanka je za mene pravo veselje na stolu. Uz baku i ja ću uskoro naučiti pripremati zlevanku!

Rene Žabčić, V. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

27 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PRIČA O ČAROBNOM KRUHU

Brrrr! Ciča zima udara o prozore, zatrpava kuće, prehladi nosiće. No, duboko u šumi, kraj velikog hrasta, nalazi se malena kućica. U njoj živi baka Branka. Baka Branka dobila je pismo u kojem piše: Draga moja bakice, stvarno sam te se zaželjela, tvojih lijepih priča, mirisnih kolača…

Uglavnom, dolazim ti u tvoju slatku malu kućicu s prvim najhladnijim danom ove zime.

Tvoja unučica Zima.

U taj trenutak začuje se kucanje na vratima. Kuc, kuc, kuc!

Baka: „Oh, oh, pa zar već?“ Zima: „Zdravo, bako, došla sam ti u posjet, jesi li dobila pismo?“ Baka: „Naravno, dušo, jutros je stiglo.“ Zima: „Pa… ne smetam ti valjda?“ Baka: „Dušice moja, ti meni nikad ne možeš smetati, dođi kad god poželiš.“ Zima: „Hvala ti, bako, ti si zbilja najbolja.“ Baka: „I... jesi li za jednu priču?“ Zima: „Uvijek.“ Baka: „Evo, samo da uzmem kolače, napravila sam one ukusne s Petit Beurre keksima i pudingom.“ Zima: „Oh, bako, kako si znala?“ Baka: „Pa tko poznaje svoju unučicu bolje od njezine bake?“ Zima se blago nasmiješi baki.

Baka je imala jako blago i nježno lice. Imala je sijedu kosu, bijelu kao najbjelji snijeg. Uvijek ju je češljala u punđu u kojoj su stajale dvije igle za pletenje. Naočale su joj bile malene i okrugle. Obično je nosila dugu haljinu, a preko nje pregaču sa šarenim

28 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

cvjetovima. Uvijek je bila dobra, a bila je i najpoznatija pripovjedačica u obitelji. Jako je voljela svoju jedinu unučicu Zimu.

Zima je imala šest godina i ove je jeseni krenula u školu. Uvijek je nosila malene kečkice ukrašene raznobojnim vrpcama. I ona je jako voljela svoju baku, a kad je dolazila k njoj, najviše je voljela slušati priče i uživati u ukusnim bakinim kolačima napravljenima na šesto načina.

Zima: „Onda, o čemu ćeš mi danas pričati, bakice?“ Baka: „Hm, hm, hm... mogla bih ti pričati o magičnom kruhu.“ Zima: „Magičnom kruhu?“ Baka: „Da, dušice moja, pričat ću ti o magičnom kruhu.“ ••• Nekoć davno, u predivnom kraljevstvu u čarobnom dvorcu, na samom kraju ove šume, živjela je jedna princeza. Princeza bješe lijepa, imala je kosu zlatnu kao sunce, a oči plave kao najdublje more. Zvala se Angela. Roditelji su je tako nazvali zbog njezina anđeoskog glasa. Doista je imala predivan glas. Bila je i pametna, i lijepa, i znala je predivno svirati svoju ljupku violinu... Jedina je princezina mana bila ta što je bila vrlo umišljena. Bila je bahata i bezobzirna prema stanovnicima kraljevstva kao i prema slugama u dvorcu. Zbog toga je ljudi i nisu previše voljeli. Jednoga se dana dvorcem proširila vijest da je u kraljevstvo došao neki stranac iz daleke zemlje. Mladić visokog stasa, rumenih obraza poput jabuke i zlatne kose, došao je kako bi okusio pustolovinu i ljudima za zabavu pričao priče uz zvuk svoje gitare. Došao je na dvor kralju i kraljici.

Mladić: „Poštovani kralju i ljupka moja kraljice... Došao sam ovamo, u Vaše kraljevstvo, u miru, samo kako bih širio veselje i radost.“ Kralj: „A, kako se Vi, mladiću, zovete?“ Mladić: „Kako nepristojno od mene! Dakle, zovem se Hans i dolazim iz daleke prekomorske zemlje. Kao što sam već rekao, dolazim u miru i samo kako bih zabavljao ljude.“ Kralj: „Gdje ste mislili odsjesti?“ Hans: Nadao sam se da ćete mi Vi ponuditi da budem u Vašoj staji uz, naravno, rad u njoj.

Kralj: „Ne znam… Što ti misliš, moja kraljice?“

29 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Kraljica: „Mislim da bi ga trebao pustiti, moj kralju, ionako su ljudi u našem kraljevstvu već godinama tihi i treba im malo zabave, a uostalom, sjećaš li se da si potjerao onog jadnog konjušara?“ Kralj: „U redu, možete ostati, pod jednim uvjetom, držite se podalje od moje kćeri Angele.“ Hans: „Na zapovijed, Vaše Veličanstvo! Vaša je riječ moja zapovijed.“ Kralj: „Sad možete ići.“ „Stražo! Pustite ovog mladića i pokažite mu gdje je staja!“ Mladić se ponizno nakloni i nastavi dalje. Kada se smjestio u staji, otišao je prošetati šumom na konju za kojega se trebao brinuti. Odjednom je u daljini ugledao prekrasnu djevu nježnih ruku kako bere šumske jagode. Prišao joj je.

Hans: „Zdravo!“ Angela: „Što hoćeš, gubi se odavde!“ Hans: „Zašto, ako smijem znati?“ Angela: „Ne volim ljude koji se neukusno oblače.“ Hans: „Kako molim? Ovo je tradicionalna odjeća mjesta gdje živim.“ Angela: „A gdje živiš, u kamenom dobu? HAHAHAHA!“ Hans: „Nikako, moja gospo, ja dolazim iz daleke prekomorske zemlje.“ Angela: „A tko te rodio, Kiklop?“ Hans: „Ispričavam se na drskosti, ali sudeći po tvojoj frizuri, moglo bi se reći da je tebe rodilo strašilo!“ Angela: „Još nitko nikad nije tako sa mnom razgovarao! Kako se usuđuješ?“ Hans: „Znaš li jahati, gospo?“ Angela: „Ne.“ Hans: „Izvrsno, želiš li da te povezem?“ Angela: „Kako mogu znati da me nećeš oteti?“ Hans: „Ne možeš to znati, moraš mi vjerovati.“

30 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Angela: „Kako se zoveš, svjetski putniče?“ Hans: „Zovem se Hans, kralj mi je dopustio da živim u njegovoj staji u zamjenu za rad. A kako se ti zoveš?“ Angela: „... Cristal!“ Hans: „Izvrsno, popni se, Cristal!“ Angela: „Pomozi mi.“ I tako su Hans i Angela krenuli. Nakon prvog jahanja, došlo je i drugo, pa i treće... Sve dok se nisu počeli družiti gotovo svaki dan. Princeza je prestala biti zločesta prema drugim ljudima i zabavljala se s Hansom. Dok, jednoga dana, Hans nije rekao Angeli: „Hej, Cristal, priđi. Pogledaj.“ I mladić iz torbe izvadi kruh.

Angela: „Što je to?“ Hans: „To je kruh!“ Angela: „A kako se radi taj… kruh?“ Hans: „Pođi sa mnom.“ Djevojka i mladić približiše se potoku koji je tekao s druge strane šume.

Angela: „Zašto si me doveo ovamo?“ Hans: „Zar nisi rekla da želiš saznati kako se taj kruh radi?“ Angela: „Jesam, ali...“ U tom času iz vode se stvori čarobni portal koji vodi u drugu zemlju.

Hans: „Uđi!“ Angela, pomalo nesigurna, pođe s Hansom u portal.

Portal ih odvede u zemlju sasvim drugačiju od one u kojoj je živjela Angela. Bila je sjajna, toliko čarobna da ne postoje prave riječi za to.

Angela: „Vau!! Ovo je prekrasno!“ Hans joj samo namigne i ona pođe za njim.

Prišuljali su se zelenoj dolini punoj pšenice. Tamo su malena bića svojim moćima stvarala male vrtloge kojima su podizali tone pšenice. Angela je ostala zaprepaštena. To je bilo nešto predivno! Angela je s Hansom pažljivo pratila vile.

Pšenicu su nosile u veliku šarenu kuću sličnoj mlinu, iz koje je umjesto pšenice izlazio

31 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

bijeli prah zvan brašno. Nakon toga su vile velikim magičnim krilima sve sastojke stavile u veliki kotao. Promiješale su ga i svojim moćima podigle masu i oblikovale ju u razne oblike: srce, zvijezdu, oval, krug, pravokutnik... Nakon toga ispred njih stvorio se veliki zeleni zmaj, koji je izgledao jako strašno, ali on zapravo ne bješe strašan. Bio je on dobar i umiljat zmaj koji je slušao vile i volio se maziti. Vile su točno ispred njega postavile svoju takozvanu masu i on ju je ispekao.

Kruh je izgledao predivno. Sigurna sam da takav kruh, s vilinskim dodirom, još nikad niste probali. Zamislite još samo pekmez ili čokoladu na kruhu, pa simfonija pucketanja tog kruha, za prste polizati!

Angela je gledala i gledala, ali jednostavno nije mogla vjerovati. Razrogačila je oči.

Hans: „Pa, kako ti se čini?“ Angela: „Aaaaa... Ja ne mogu vjerovati.“ Hans: „Ma daj, želiš probati malo?“ Angela: „Može!“ Kad je Angela probala taj jedinstven, taj strastven, ma jednostavno – veličanstven kruh koji je očaravao njezino nepce, osjećala se kao da leti. Zatim se spustila na tlo.

Angela: „Hans, moramo se požuriti natrag i pokazati cijelom kraljevstvu ovaj veličanstveni kruh.“ Angela: „Hej, vilo, mogu li, molim te, dobiti malo kruha da pokažem svom kraljevstvu kako je ukusan?“ Vila: „Naravno, izvoli!“ Hans: „Jesi li ti to rekla SVOM kraljevstvu?“ Angela: „Vidiš, postoji nešto što ti nisam rekla. Vidiš, ja sam princeza i ne zovem se Cristal već Angela.“ U tom trenutku Hans nije znao bili trebao biti sretan ili nesretan pa je rekao samo: „Idemo!“ Vratili su se.

3 MJESECA KASNIJE...

32 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Hans i Angela više nisu razgovarali. Svatko se bavio svojim poslom. Sve do jednog dana... Trutururutututu! To je bio zvuk trube kraljevskoga glasnika.

Glasnik: „Pozor, slušajte svi! Princeza Angela želi objaviti važnu vijest.“ Angela: „Hvala, govorniče, slušajte svi! Vidite li ovo?!“ I podigne kruh u zrak.

Angela: „Znate li što je to? Sama ću si odgovoriti na pitanje: NE! U ovih zadnjih šest mjeseci doživjela sam nevjerojatne pustolovine s jednim strancem – Hansom. On mi je pokazao sva čuda i ljepotu prirode, on mi je pokazao kako da istražim nove mogućnosti, ON je našao ovo! A TO se zove kruh! I to je najukusnija stvar koju sam dosad jela i zato predlažem da u kraljevstvo uvedemo novu vrstu hrane po imenu KRUH!“ Narod: „DA!“ Kralj: „Ne dolazi u obzir, i miči tu stvar s podija!“ Angela: „Neću!“ Kralj: „Angela!“ Angela: „Neću, oče, nikad! Zar ne shvaćaš, ovo je privilegij za bolju budućnost, i stvarno je izvrstan, probaj!“ Kralj se prvo malo nećkao, ali je naposljetku pristao. Kada je okusio taj božanstveni kruh, kao začaran proglasio je kruh novom hranom u kraljevstvu. Princeza je bila presretna, ali se sjetila Hansa koji je ipak bio, većim dijelom, zaslužan za to.

Angela: „Oče, ipak, kao što sam rekla, nisam ja otkrila kruh, već ga samo prezentirala.

Hans je zaslužan za to i zato te molim da ga proglasiš generalom.“ Hansa su pozvali gore. Kralj je samo kimnuo glavom te se namrštio.

Kralj: „Kao kralj ovog kraljevstva, ja, Ferdinand XI., proglašavam Hansa generalom ovog dvorca, uz uvjet da poslušno odrađuje svoje zadatke.“ Angela mu je samo kimnula u znak pristanka.

Hans: „Hoću!“ I svi su slavili. Nedugo zatim princeza Angela i general Hans su se vjenčali i živjeli su još dugooooo i sretnooooo…

•••

33 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Zima: „Bakice moja, ova priča je bila izvrsna!“ Baka: „Oh, dušice, drago mi je što ti se svidjela i ako želiš, sutra možemo napraviti kruh s vilinskim dodirom!“ Zima: „Joj, bakice, jedva čekam!“ Baka: „Brzo u krevet, ne želimo da se prehladiš. Laku noć, mila!“ Zima brzo utonu u san. Sanjala je i razmišljala o sljedećim pustolovinama bakinih likova iz priča.

Sara Cetinja, VI. a voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

Dani kruha u našoj školi, 2015. godina

34 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

KRUH Kakav bi život bio bez kruha? To je teško zamisliti. Kruh nam je jako važan.

Postoji mnogo vrsta kruha: crni, bijeli, sa sjemenkama...

Zapravo, život bez kruha bio bi težak, jer nam je kruh jedna od najvažnijih namirnica. Možete li zamisliti što bi se dogodilo kad bi se sve pekarnice zatvorile, kad se kruh više ne bi pekao? S čime bismo jeli šunku i sir, što bismo kupili za doručak i užinu kad ne bi bilo finih i mirisnih sendviča, kroasana,

kiflića,

peciva...?

Stvarno bi nam bilo teško.

Neki ljudi nemaju kruha. Teško žive i gladni su. Dok na drugoj strani svijeta ljudi bacaju kruh!

Jedni ga nemaju, a drugi ga bacaju! Da, teško je zamisliti kako neki mogu baciti tu ukusnu i mirisnu hranu, u koju pekari ulože sav svoj trud i svu svoju ljubav.

Eto, sad vidimo kako nam je kruh važan i da bez njega ne bismo mogli. Zato čuvajmo kruh i brinimo se za one koji ga nemaju.

Marta Gojmerac, VI. a voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

35 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

POVIJEST KRUHA Koja je povijest kruha?

Prvi su ga pekli Egipćani. O tome postoje dokazi još u piramidama. Oni su vjerovali u zagrobni život pa su pokojnicima davali predmete i hranu. Usto su imali male kipove, šabate, koji su trebali služiti pokojniku. Pronađeni su ostaci kruha i šabati koji mijese kruh. Egipćani su mljeli kruh između dvaju kamena pa su se često mogli naći komadići kamena koji su znali uništiti zube.

Rimljani su bili dodavali svašta u kruh, poput maslina, usoljene ribe itd. Kinezi su u kruh dodavali med. Zapravo, nisam sigurna je li to bio kruh ili kolač.

Početkom srednjeg vijeka seljaci su jeli tvrdi i crni kruh. Bijeli i meki bio je „rezerviran“ samo za bogate. U kasnijem srednjem vijeku u Britaniji je postojao Pekarski sud, za pekare koji bi se ogriješili o pripremu kruha. Prvi put bi se takvog pekara vuklo po blatnim ulicama Londona. Drugi put bi ga zatvorili u klade na trgu da ga prolaznici gađaju trulim voćem i povrćem. Treći je put kazna bila najgora: uništili bi mu peći da više ne može raditi u tom gradu. Vama se to možda čini kao prestroga kazna, ali u kruhu su se mogle naći stvari poput paučine ili pijeska, što je moglo naštetiti ljudima (usput, da dodam svoj komentar: BLJAK!).

U 19. i 20. stoljeću kruh postaje dostupan svakome jer počinje masovna proizvodnja bijelog brašna.

A danas?! Svatko može otići u pekarnicu i kupiti kruh. Kruhovi, kruščići i peciva peku se u pećnicama koje su ili u odvojenim prostorijama ili iza blagajne. A evo i još jedne zanimljivosti: sigurno svi znate za frizbi, zar ne? A znate li tko je ga je izmislio?

Jednoga dana ljudima u pekarnici je bilo dosadno pa su se počeli dobacivati kalupom za pite (Nimalo lijepo, nimalo pristojno! A mi djeca moramo biti mirni i pristojni!).

Pekar se zvao Johannes Frizbi… i ideja je rođena!

Dakle, pecite i vi kruh, mijesite, mijenjajte omjere, dodajte malo ovoga pa malo onoga, zabavite se! I, tko zna, možda i vaš kruh jednom uđe u Povijest kruha.

Rea Pešušić, VI. a voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

36 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

NA STOLU KRUH "Kruh naš svagdašnji daj nam danas" rečenica je poznata svima, to je crkvena rečenica, svećenik ju izgovara znajući da neće svi koji slušaju i ponavljaju tu istu rečenicu imati kruh na stolu, jer si ga ne mogu priuštiti, dok drugi pak mogu kupiti cijelu pekarnicu. Kruh nije samo hrana, nekima je i blagoslov. Svi smo navikli na njega, na njegov okus, miris, teksturu. I ne možemo zamisliti život bez njega. Kruh postoji još od davnina… A danas postoje i pekarnice pune kruha. Kruh je pravo čudo, a i zdrav je!

Sretan Dan kruha!

Zoa Tarle, VI. a voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

foto: Rea Pešušić, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

37 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

JEDNOROZI U ZEMLJI KRUHA U jednoj čarobnoj zemlji žive čarobne životinje koje još nijedan čovjek nije vidio uživo, samo na fotografijama. U toj zemlji svaki jednorog ima svoju boju. Osim Lane, ona je šarena. Tamo se svi jednorozi hrane slatkišima, rijeke su od čokoladnog i običnog mlijeka, a umjesto voća, na drveću rastu gumeni bomboni s okusom voća.

U jednom trenutku, nekim je jednorozima dosadilo jesti samo slatkiše pa se Lana uz pomoć svojeg čarobnog roga teleportirala u druge zemlje; otišla je u zemlju glazbe, marmelade, banana, a onda je došla i na Zemlju. Za oko joj je "zapeo" kruh, kušala ga je i zaljubila se u njegov okus pa je noću išla po pekarnicama i skupljala recepte i sve potrebne sastojke te se vratila u svoju zemlju, svima dala recepte i potrebne sastojke pa su svi jednorozi počeli praviti kruh. A prave ga i dandanas…

Zoa Tarle, VI. a Voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

foto: Sara Cetina, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

38 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MIRIS KRUHA

Svježi kruh se ispekao, A ja sam ga izvadila.

Miris fini sobom se raširio Kad sam ga na stol odložila.

Cijelu noć taj je miris ostao u kući, Pa sam se zbog toga probudila usred noći.

Mirisala sam i mirisala, A kad sam dotamo odmirisala, Na još toplom kruhu Pronašla sam muhu.

Njoj je očito bilo fino, Jer pola kruha više nije bilo.

I dalje ne znam je li to bio san, Ali ujutro kad sam se probudila, Muhe više nije bilo tam'.

A i kruh se ohladio, I moj nos rastužio.

Miris nije više oko mene kružio, Kruh se osušio!

39 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Očito taj kruh nisam dobro napravila, Nisam ga dobro „opravila“.

Sad se loše osjećam, I zbog tog mirisa kruha, Stalno se na to podsjećam.

Sada moram novi kruh ispeći, Novo tijesto moram mijesiti.

A kad ga budem u pećnicu stavljala, Ne smijem se opet opeći.

Ana Bašić, VI. b voditeljica: Julijana Jurković Ravić, prof.

Dani kruha, 2013. godina

40 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

LUK Kao ruža crven Il' ko' sunce žut Možda sladak, A možda ljut.

Svugdje ga poznaju I svi za njega znaju.

Ima mnogo slojeva Prekrasnih krojeva.

Svako je jelo uz njega ukusnije.

Kad se reže na kockice, Dobar je uz bockice A kad se na trakice reže, S ćevapima vrhunac doseže.

U umacima voljen je on, A u tonama jedva ga postiže slon, Naziva ima vrlo mnogo, Tko bi ih danas izgovoriti mog'o!

Suze izaziva on I razbija svaki muk, Gospodo, to je LUK!

Ana Katarina Bahun, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

41 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

NAJFINIJA PITA OD JABUKA Moja baka ima jednu staru, potpuno istrošenu bilježnicu – to je bilježnica tajna, odnosno, bilježnica recepata. Moj tata za razliku od bake zna samo za jedan recept, ali je baš taj recept kruna svih bakinih kulinarskih dostignuća – njezina omiljena pita od jabuka, koju čak ni ona sama ne priprema tako dobro kao moj tata. Znam da je malo smiješno što moj tata peče kolače bolje od moje bake i mame, ali eto, život je nepredvidljiv. Zato pak moja mama priprema najbolje palačinke u okolici i kada ih tko proba, uvijek pita smije li dobiti još ili zatraži recept, ali moja mama se samo zagonetno osmjehne.

A sada se posvećujem piti.

Pita od jabuka tradicionalan je desert iako je teško odrediti odakle potječe jer jabuka ima gotovo svuda po svijetu zahvaljujući i poboljšanim mogućnostima trgovanja.

Recept za pitu od jabuka nije kompliciran, no u pripravljanju se treba držati uputa i ne improvizirati previše.

Za prhko je tijesto potrebno: 40 dag brašna 8 dag šećera 25 dag maslaca 2-3 žlice vrhnja 1 žlica ruma malo limunove korice.

Priprema: U velikoj posudi treba pomiješati brašno, šećer i naribanu koricu limuna, u tu smjesu treba dodavati tanko izrezane ploške maslaca pa dobro izmiješati s brašnom i šećerom da smjesa postane grudičasta, ali ne zgusnuta. Zatim treba dodati rum i mlijeko tako da smjesa postane kompaktna. Treba pripaziti na to da tijesto ne bude ni premekano ni pretvrdo pa je količina mlijeka okvirna. Zatim tijesto treba mijesiti ručno dok ne postane glatko, ali čvrsto i dok se svi komadići ne skupe u jednu cjelinu. Tada ga treba podijeliti na dva dijela kako biste lakše rukovali tijestom i ostaviti ga pola sata u hladnjaku.

Sada se treba pobrinuti za nadjev: 1 kg jabuka

42 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

10 dag oraha količina šećera po volji ( kiselosti jabuka) količina cimeta također po volji 1 vrećica vanili –šećera.

Priprema: Pleh(lim za pečenje) ili kalup treba namastiti i lagano posuti brašnom pa u njega pažljivo premjestiti tijesto koje ste prethodno razvaljali. Preko toga posuti 5 dag oraha pa ispeći u zagrijanoj pećnici na 150 stupnjeva Celzijusa , nakon 20-30 minuta izvaditi i pustiti da se ohladi.

Naribane jabuke lagano ocijediti od viška tekućine pa složiti preko pečene kore, posuti ostatkom oraha, cimetom, vanili šećerom i običnim šećerom prema ukusu. Tako pripremljene jabuke prekriti korom od drugog dijela tijesta. Gornju koru lagano izbosti čačkalicom, od oka ali ravnomjerno, svakih petnaestak milimetara kako ne bi popucala u pečenju. Zatim ponovno staviti kolač u pećnicu na 175 stupnjeva i peći četrdesetak minuta. Još samo treba narezati na kocke, ako se peče u plehu ili na šnite ako se peče u okruglom modlu te po okusu posuti šećerom u prahu i kolač je spreman!

Ne znam hoće li i vama koji budete radili po ovom receptu, pita od jabuka biti tako fina kao kad ju moj tata i ja pripremamo, ali želim vam sreću.

Nadam se da će oni koji izaberu ovaj kolač, pripremiti ga s nekim ili za nekoga jer takvi kolači uvijek budu najfiniji zbog jednog sastojka koji ne piše u receptu – zbog trunčice ljubavi.

Vita Hrgetić, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

43 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

BLAGDANSKI JELOVNIK OBITELJI KREŠIĆ Oduvijek uživao

sam

u

našem

blagdanskom

jelovniku.

Veselim se blagdanskom ručku zato što je cijela šira obitelj na okupu i zajedno

jedemo.

Za

početak, cijelim stanom miriše topla pileća juha koja nas sve uvijek ugrije.

Kada žlicu mamine juhe stavim u usta, to se ne Dani kruha u našoj školi iz 2013. godine

može

ni

sa

čime

usporediti. Baka isto sudjeluje u pripremi juhe. Moja baka priprema domaće rezance pa za svaki blagdanski ručak donese domaće rezance. U kuhanju glavnog jela sudjeluje samo mama, no u serviranju sudjeluje i tata. Mama sve skuha, a tata pažljivo i jako precizno nareže. Uz puricu mama pripremi mlince, no ona ih kupi, a meni su draži bakini domaći mlinci. U pečenju kolača sudjelujemo svi. Netko kupi sastojke, a ostatak obitelji peče kolače i zabavljamo se.

Zato vjerojatno i jesu kolači najbolji dio ručka. Za blagdane jedemo orahnjaču i makovnjaču.

U blagdanskom ručku svi uživamo.

Fran Krešić, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

44 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MIRIS MAMINE HRANE Mislim da svatko voli pojesti ukusno jelo pa tako i ja. Svaki put kada mama pripremi jelo, u meni probudi tisuće osjećaja. Uvijek se prije blagovanja ukusnog i mirisnog jela pomolim Bogu i zahvalim jer imam što jesti i imam zdravu obitelj. Miris mamine hrane svaki put ispuni kuću pa više nema prepirki i svađa, već zavlada mir i dobra volja.

Svi volimo maminu kuhinju i uživamo u njoj. Kuhanje je puno više od dobre hrane, ono čini atmosferu, donosi zabavu, a sve ispuni ljubavlju. Svi koji možemo objedovati uz svoju obitelj, moramo biti zahvalni, ali i pomoći onima koji to nemaju.

Zahvalan sam i nadam se da će biti još puno čarolija koje će izići iz mamine kuhinje jer ta čarolija svaki put ujedini našu obitelj.

Tigran Lucić, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Sara Cetina, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

45 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

TAJLANDSKA HRANA Tajlandska je hrana poznata kao najegzotičnija na svijetu. Prije nekoliko godina moj je otac prvi put otišao na Tajland i odlučio kušati tu hranu o kojoj svi pričaju.

Odande je donio bogatstvo začina, tjestenine, ali i mnogo recepata ondašnje kuhinje.

Isprva mi se činilo da mi svi ti okusi neće biti ukusni jer nisu nalikovali ičemu što sam ranije probala. Nikako mi nije bilo jasno kako juha s mirisom i okusom limunske trave (tom yum juha) može biti ukusna, no s prvom žlicom promijenila sam mišljenje.

Također me je ugodno iznenadio okus rižinih rezanaca s kozicama i kikirikijem začinjenih sokom limete.

U tajlandskim se jelima često nađu i plodovi mora koji su, najčešće, samo proprženi s malom količinom začina.

Priprema tajlandske hrane ne traje dugo i uglavnom se sprema u posebnoj tavi woku. U njemu se kratko vrijeme pirja hrana kako ne bi ostala bez onog pravog okusa.

Tajlandska je hrana niskokalorična i sadrži mnogo povrća. Također je poznata po tome što se isključivo jede štapićima koji su dugački i najčešće drveni. Moj otac već nekoliko godina odlazi na putovanja Azijom, a po povratku nas oduševljava novim kulinarskim vještinama.

Hela Marinković, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

46 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

KAKO PRIPREMITI TRADICIONALNI USKRŠNJI KRUH Kruh, pogača, u Dalmaciji zvana sirnica, u Istri i Primorju pinca, peče se od davnina. Nije poznato zašto je zovu sirnica, jer u njoj nema sira, ali pretpostavlja se da su nekad u nju stavljali usireno tijesto umjesto kvasca. Pince starijih receptura karakterizira jaka žuta boja zbog velikog broja jaja. Nekad se jaja nisu smjela jesti u korizmi, pa su ih domaćice tako nadoknađivale. U Dalmaciji su u nju stavljali i šafran kako bi bila što žuća. Za nju je bitno da tijesto bude čvrsto, ali ne pretvrdo. Prije pečenja se premaže žumanjkom i rasiječe po sredini kako bi tu kasnije stala pisanica.

Ima mnogo recepata za pincu (sirnicu), a ovaj se nije promijenio od davnina.

RECEPT ZA BRAČKU PINCU Sastojci: 20 žutanjaka, 28 dag šećera, 28 dag maslaca, 4 dag kvasca, 1 dl prošeka ili ružine vodice, 2 dl mlijeka, sitno naribana kora naranče, 1 kg brašna U mlako mlijeko umiješajte razmočeni kvasac, soli na vrh noža i četvrtinu brašna.

Ostavite da stoji dva sata. Na toplome mjestu miješajte žutanjke sa šećerom oko jedan sat. Dodajte maslac, kvasno tijesto, ostatak brašna, prošek i začine. Tijesto mijesite oko jedan sat. Zatim zamijesite okrugle kruščiće. Ostavite preko noći. Pecite prekrivene papirom.

Pinca (sirnica) se poslužuje ohlađena, najčešće na Uskrs. U sredini stoji najljepše ukrašena pisanica. Žene često nose pincu i jaja u crkvu na blagoslov, pa se pinca jede blagoslovljena.

Marija Odak, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

47 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MIRISI, BOJE I OKUSI MAMINOG JELA

Izmoren i iscrpljen vratio sam se sa subotnjeg jutarnjeg treninga koji je trajao dva sata. Ušao sam u stan i dok sam skidao kopačke, jedinstven miris maminog jela polako je dopirao do mene. Odmah sam zaključio da su to špageti s plodovima mora iz mamine kuharice koju smo kupili u Italiji, a mama ga pripremi bolje nego u bilo kojem restoranu. U njemu su najvažniji sastojci školjke jer one daju najviše okusa, a zatim dolaze špageti, kozice i hobotnica. Još je jedan poseban sastojak - pasirana rajčica. To se jelo rijetko kuha kod nas pa volimo čuti da nam je to za ručak.

Brzo sam sjeo za stol. Velikom sam žlicom uzeo špagete i plodove mora i jeo sporo razmišljajući o različitim okusima i moru.

Mislav Poldrugač, VII. a voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Rea Pešušić, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

48 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

KUHARICA

Promatrala sam ju iz kuta sobe. Udobno se smjestila između posude s letcima i modnog časopisa. Malo sam oklijevala, ali ne dugo. Prsti su sami počeli kliziti zrakom.

Približila sam joj se na metar udaljenosti. Zapuhnuo me miris starog izblijedjelog papira. Opipala sam tvrdu vanjštinu i uzbuđeno otvorila - bakinu kuharicu. Od svih kuharica mojoj je baki najdraža ta stara, požutjelih listova i ljubičastog omota. Napisala ju je Mira Vučetić. Počela sam listati žute stranice i proučavati zanimljive slike. Ni na što se nisam mogla usredotočiti. Svaki put kada bih ugledala šarenu sliku, brzo bih zaboravila onu prethodnu jer mi je ova djelovala još šarenije i još primamljivije. U mislima sam počela mirisati bezbrojna jela. Nosnice mi je punio miris pirjanog luka, slanine, čokolade, mesa, ribe... Kako sam čitala recepte i promatrala slike, zamišljala sam kakav je okus pojedinog jela. Zamolila sam baku da mi posudi svoju čarobnu kuharicu. Došla sam kući, zatvorila se u sobu i počela planirati. Mjerila sam, zbrajala, oduzimala, odlazila do kuhinje, vraćala se u sobu. Te večeri zamolila sam ukućane da ne zalaze u kuhinju sljedećih sat vremena. Odlučno sam zakoraknula u kuhinju i postavila kuharicu tako da ju mogu vidjeti. Okrenula sam stranicu s receptom jela koje sam naumila napraviti. Počela sam čitati. Vanilin šećer, brašno, mlijeko... Spretno sam vadila sve potrebne sastojke jer sam već zapamtila gdje što stoji. U veliku bijelu zdjelu istresla sam brašno prosipajući malo i izvan zdjele. Kucnula sam jajima o sudoper i dodala ih brašnu. Dodala sam vanilin šećer i sve obilno zalila mlijekom. Uključila sam ručnu miješalicu i miješala. Ruka kojom sam držala miješalicu, postajala je sve umornija. Teško je biti kuhar. Kada sam bila zadovoljna gustoćom smjese, pripremila sam nauljenu tavu i počela peći. Puno puta sam gledala kako se pripremaju palačinke, ali nisam bila sigurna u količine potrebnih namirnica. Prva se raspala, tješila sam se govoreći si da sam napravila dobar "šmarn". Nakon nekoliko "šmarnova",uspjela sam ispeći jednu lijepu i cjelovitu. Tada sam prvi put osjetila strast za kuhanjem. Onaj osjećaj ponosa kada nešto skuhaš kako treba ne može se mjeriti ni sa čime. Pripremila

49 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

sam stol i položila tanjur pun palačinki punjenih marmeladom na sredinu. Moji ukućani zadivljeno su promatrali palačinke i sjeli za stol. Pregača mi je bila puna brašna i kapljica mlijeka, ali srce puno radosti.

Tonka Ileković, VII. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

foto: Barbara Šoštarić, VI. a voditeljica: Ivona Biočić Mandić, dr. art.

50 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

HRANA LJUBAVI U MOJOJ OBITELJI Priča o mojoj obitelji zapravo je priča o hrani. Hrana nas sve povezuje, ali na jedan neobičan način. Ništa ne radimo praznih želudaca i na praznom stolu.

Na ulaznim vratima u djedovu i bakinu kuću na Trešnjevci prvo začujem: „Zlato, jesi li jela?“. I prije nego stignem nešto odgovoriti, već se postavlja stol i ja mljackam, žvačem i umačem najfinije djedove čušpajze. On za sebe voli reći da je čušpajz majstor, nedavno se čak učlanio u lovačko društvo, ne kako bi lovio jer obožava životinje, već da sazna tajne lovačkih kotlića.

Svaku jesen njihovu kuću, a posebice djeda, opsjeda duh zimnica. Djed i baka nas sve zaposle i kuhamo nekoliko vrste pekmeza, pečemo paprike za ajvar, kiselimo krastavce, satima miješamo paradajz. Na kraju tog višednevnog ludila dolazi delegacija susjeda predvođenih susjedom Baricom da kušaju „kaj smo mi tu delali.“ Tada svi s nestrpljenjem gledamo u susjedu Baricu koja uvijek kaže: „Je, nekaj ste fajn zmešali“, i poliže cijelu teglicu ljutog ajvara.

Kada se malo smirimo počinju pripreme za Božić. Baka se svake godine natječe s tetom Lelom koja će napraviti više kolača. Borba je prilično neizvjesna i unatoč tome što teta često pobijedi, baka ipak peče finije kolače. Ja najviše volim bakine medenjake koje ona oblino zalije čokoladom. Jedem ih vruće i u velikim količinama. Nakon toga par sati ležim jer mi je tijelo u šećernom šoku, a baka me ljubi sretna i zadovoljna.

Kao mala često sam, dok su me naravno hranili, čula priču o tome kako je u našoj obitelji sve krenulo od hrane. Prapradjed Karlo Vaški, niži general u austrougarskoj vojsci, došao je u tadašnju Bansku Hrvatsku iz Češke po zapovijedi nekog komandanta.

Upoznao je moju praprabaku Evu kojoj je pričao o tome kako mu fali dom i mamine knedle. Praprabaka mu je napravila takve knedličke sa slatkim kupusom i patkom da je prapradjed Karlo rekao da se nema razloga vratiti u Češku. Tako je i nakon atentata na Ferdinanda i raspada Austrougarske djed ostao tu. S koljena na koljeno prenosila se

51 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

pjesmica koju je prapradjed Karlo pjevao mojoj prabaki Zdenki, a ona mojoj mami i meni. Pjesmica glasi: „Važila mišička kašičku, na zelenim vangličku…“ U prijevodu: „Kuhala mišica kašicu, na zelenom lončiću…“ Tako je i prva pjesmica koju smo svi u obitelji naučili vezana uz hranu.

U našoj je kući poznata i poslovica Jedi sad jer nikad ne znaš kada ćeš ponovno jesti.

Pitala sam djeda što ona zapravo znači. On misli da je ona ostatak ratnih vremena kada se oskudijevalo hranom.

Mogla bih pisati još o hrani i njezinom mjestu u našoj obitelji. O teti koja može pojesti 18 palačinki i radi na podizanju rekorda, o bakinoj kuharici koja se prenosi s koljena na koljeno i trenutno je kod moje mame ili o tome kako sam mijesila vanil kiflice prije plastelina. Ono što znam jest da ljubav kod nas ide kroz želudac. Neki kuhaju kako bi pokazali da nekoga vole, a drugi ta jela jedu u slast da bi dokazali isto.

Lara Lašić, VII. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

52 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

MIRISI, BOJE I OKUSI MAMINE HRANE Slobodno vrijeme moja mama često provodi u kuhinji pripremajući razna ukusna jela: puricu s mlincima, varivo, ćufte i pire krumpir, njoke s umakom, štrukle ili lazanje. Ne smijemo zaboraviti ni salate koje mama vješto sprema; cikla, zelje, grah, krastavci s vrhnjem ili obična zelena salata, nije važno, sve odlično paše uz bilo koje mamino jelo. Osim u kuhanju, moja je mama odlična i u pečenju kolača. Uvijek me razvesele štrudla od jabuka, kolač od maka ili cimet-kocke. Poseban miris dopire iz kuhinje kad mama peče Sacher tortu koju priprema s pekmezom od marelica koji je sama napravila. Sacher tortu obično peče za rođendane, a za Božić nas počasti išlerima, medenjacima, vanili kifilicama i kuglerima. Često zna pripremiti čak petnaest vrsta sitnih božićnih kolača koje jedemo sve do Nove godine!

No, moja mama ipak najviše uživa u pripremanju juha, a cijela obitelj uvijek je iznenađena receptima koje mama čuva u svojoj kuharici. Najčešće jedemo goveđu ili pileću juhu s rezancima ili juhu od rajčice koju moja sestra zove "crvena juha". Mama juhu uvijek začini bosiljkom i celerom koje uzgajamo na balkonu. Moja mama gotovo nikad ne kuha "umjetne" juhe, odnosno juhe iz vrećice. Kaže da su domaće juhe zdravije i mnogo ukusnije. Kušala sam juhu od šparoga, tikvica, poriluka, bundeve, brokule, cvjetače i krumpira. Moja se mama okušala i u spremanju japanske miso juhe i francuske juhe od luka. Meni je ipak najdraža domaća juha od šampinjona! Gosti koji nam dođu u posjet, često kažu: "Pripremaš juhe bolje od poznatih šefova kuhinje!".

Jednom sam mami u šali predložila da sudjeluje u nekoj kuharskoj emisiji, ali je rekla da radije kuha kod kuće nego pred kamerama. Tko zna, možda jednom otvori i svoj vlastiti restoran.

Marta Jelić, VII.b voditeljica: Ana Mesić, prof.

53 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

BLAGDANSKI JELOVNIK Kad počnu pripreme blagdanskih jela, cijeli stan, osim što prekrasno zamiriše, postane začaran i blagdanskim ozračjem. Tada miješanje i kuhanje prerastu u zadovoljstvo, planiranje se ispuni pozitivnom energijom pa su i jela koja pripremimo nekako ukusnija, puna okusa koji će svima ostati u sjećanju.

Moja sestrična i ja oblikujemo medenjake, a zatim nestrpljivo odbrojavamo vrijeme koje im je potrebno da se ispeku. Nakon što i zadnji kolač stavimo u pećnicu, svi se, pomalo žalosni što se kuhanje bliži kraju, okupimo i gledamo kako se kolač peče.

Kako tijesto raste, raste i naša želja da ga kušamo. Pripreme počnu nekoliko dana ranije pa iščekivanje postaje još dulje.

Na blagdan stol ukrasimo borovim grančicama, prostremo prekrasan stolnjak i izvadimo suđe za posebne prigode. Na stolu se nalaze i svijeće koje ga čine još čarobnijim. Kolači, ukrašeni raznim glazurama, natječu se koji je ljepši. Teško je odrediti koje je jelo kraljica večere. Gosti čestitaju na ukusnim jelima i pitaju za recept.

Rado razmjenjujemo recepte pa nakon svake gozbe imamo mnogo ideja za sljedeću.

Uz priču i smijeh jela neprimjetno nestaju s tanjura, svi čestitaju jedni drugima, a blagdanska čarolija još dugo ostaje među nama.

Olga Jerković Perić, VII. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

54 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

PRIČA O KUHARICI Ova priča započinje u maloj kuhinji na kraju grada s bakom kojoj je najdraži posao na svijetu kuhanje. Mirisi torta, kruha, juhe i raznoraznih jela šire se njezinom kuhinjom i gradom. Najdraže joj je kuhati za svoje drage unuke za vrijeme blagdanskih veselja i proslava. Ona kuha, a djeca se smiju i trče oko nje. Sanjala je da napiše svoju kuharicu i da otputuje u svijet s njom. I pisala je ona tako i napisala. Poslala je jednoj kulinarskoj tvrtki i čekala. Čekala je godinama i ništa se nije dogodilo s njezinom kuharicom. Jednog hladnog jesenskog jutra začuje se zvuk telefona i baka se javi. Zvali su ljudi iz kulinarske tvrtke. Rekli su da im se svidjela njezina kuharica i žele ju objaviti.

Baka je bila presretna, njezin se san napokon ostvario.

Godinu dana poslije, javili su se svjetski poznati kuhari i rekli da bi htjeli surađivati s njom. Baka je bila presretna, ali je odbila. Rekla je da joj je najljepše u njezinoj kuhinji i da nikada ne bi htjela otići iz nje.

Ruta Špoljarić, VII. b voditeljica: Ana Mesić, prof.

55 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

Fotografija na naslovnoj stranici rad je učenice Vande Ljolje, VIII. b razreda pod mentorstvom Ivone Biočić Mandić, dr. art.

OŠ Josipa Jurja Strossmayera Varšavska 18 10 000 Zagreb http://www.os-jjstrossmayera-zg.skole.hr/ knjiznica.jjstrossmayera@gmail.com

Studeni, 2015. godine

56 | S t r a n i c a

O Š J o s i p a J u r j a S t r o s s m a y e r a, Z a g r e b

57 | S t r a n i c a