Retko

RETKO LIST OSNOVNE ŠKOLE RETKOVEC 2012./2013.

Urednici Retka Ove godine Retko su uređivali učenici naše škole. Mi smo: Iva - glavna urednica, Paula - službeni fotograf, Antonija (Tonka) - dizajner, Matko lektor i Ana-novinarka. Sve nas je nadzirala knjižničarka, profesorica Slavica Knezović. Cijele smo godine prikupljali vaše radove, intervjue s vama i slično. Na kraju smo sve to uvrstili u ovaj naš list. Trudili smo se, a sad, koliko smo uspjeli, saznat ćemo uskoro. Naša mala grupica složena je od različitih ljudi pa se nadamo da ćete naći ponešto i za sebe.

Rubrike

Impresum List Osnovne škole Retkovec 2012./2013. godine

Iza školskih vrata

UREDNIŠTVO

Susreti koji se pamte

Antonija Ivanjko, Ana Marinić, Iva Međeši,

Kadrovi za uspomene

Matko Petrović, Paula Zoković U znaku sjećanja

VODITELJICA

Projekti

Slavica Knezović, prof.

Aktivnosti koje volimo

NASLOVNICA

Razgovori ugodni

učenici sedmih razreda

Iz riznice školske knjižnice

Jadranka Madunić, nast.

FOTOGRAFIJE

I lektira može biti zanimljiva

Novinarska skupina i suradnici

Kreativnost na djelu

LEKTORI

Korak dalje – smotre i natjecanja

Tea Lovrić i Iva Boras, učenici

Zabavni kutak

GRAFIČKA OBRADA Jasmina Purgar, dipl. uč.

2

IZA ŠKOLSKIH VRATA Dijelimo zrak i klupu Na svoj razred gledam kao na veliku obitelj… Škola je ustanova u kojoj stječeš znanje potrebno za Kao i u svakoj obitelji, bilo je dosta svađa i sukoba, budući posao, a i život. Svaki dan je isti: ustaješ se, ali teško se ljutiti na nekoga koga gledaš svaki dan, s ideš u školu, izmjenjuju se predmeti, a svaki od njih kim dijeliš zrak i klupu. vodi svoju politiku, svaki od njih zahtjeva trud i redovito učenje. Nakon što dođeš doma, umoran od cjelodnevnih aktivnosti, trebalo bi još smoći snage, napisati zadaću i ponoviti gradivo. Sutradan isto, a prekosutra ništa drugačije. Jedino što se mijenja je hrana koju dobijemo u školskoj kuhinji. Ako je takva tvoja škola, onda si ti učenik kojemu roboti drže nastavu ili si veliki pesimist koje na sve gleda s loše strane. No nije sve tako crno. A dobru stranu čine ljudi u mojoj okolini, oni s kojima se mogu poistovjetiti – prijatelji. Škola je mjesto u kojem sam stekla prijatelje, a znaš što se kaže za prijatelje; oni su druga obitelj koju si sam izabrao. Na svoj razred gledam kao na veliku obitelj s kojom sam provela najbolje dane svoga dje- Naizgled nerješivi problemi, danas su samo dio prošlosti, a lijepe ćemo uspomene zauvijek pamtiti. tinjstva.

Bruna Perica, 8. c

Ne možeš s njom, ne možeš bez nje

Hm! Škola. Škola je ustanova prijeko potrebna za obrazovanje. Nije li? 7 je sati. Savršeno vrijeme za spavanje.

Ali ne i za mene. Svaki dan je gotovo jednak. Ustajanje u rano jutro, doručak. Dovlačenje do kupaonice, tuširanje i pranje zube. Spoznaja da je ponestalo paste za zube. Jutarnja svađa oko paste. Ah. Jutro mi je definitivno najdraži dio dana.

Zatim biranje odjeće. Za cure, vjerojatno najteža i najbitnija odluka dana. Pripremanje svih stvari potrebnih za preživljavanje dana u školi i napokon – odlazak u školu. Škola nije nešto što mrzimo, a niti nešto što volimo.

Vjerujem da ćete se svi složiti da nije škola baš ono što nam nedostaje, nego su to prijatelji, dijeljenje tajni, šale, smijanje, zagrljaji, pa čak i obični razgovori.

Razred. Ljudi koje ponekad ne možeš smisliti, ali ih bez obzira na sve potajno voliš kao drugu obitelj. Oni su osobe s kojima si proveo veći dio života, osam dugih godina.

Ponekad tako složni, a ponekad najgori neprijatelji. Pomisao na odlazak od njih, mogućnost da ih više nikada nećemo vidjeti – neizmjerno rastužuje. Čak će nam nedostajati i neki profesori! U početku će nam biti drago što smo ih se konačno riješili, ali sjetit ćemo ih se kad tad. Njihove riječi, upute i prijekori koje smo smatrali nevažnima, postat će nam važne životne lekcije.

Jer škola je jedno posebno mjesto.

Ne možeš s njom, ne možeš ni bez nje.

Angela Peršun, 8. c

3

U ŠKOLI I OKO ŠKOLE… Tečaj hrvatskog znakovnog jezika Ovu školsku godinu započeli smo tečaj hrvatskog znakovnog jezika za učenike 5. b i 6. b razreda te zainteresirane profesore i djelatnike škole.

Za prvu, mogli bismo reći eksperimentalnu godinu, odabran je razred koji ima gluhu učenicu, i razred u koji ide učenik s umjetnom pužnicom.

Nastava se održava jedanput tjedno za profesore i djelatnike škole, u trajanju od jednog školskog sata, a za učenike jedan školski sat svaka dva tjedna, a imali smo i poteškoća oko usklađivanja nastave i obveza u obje smjene.

Tečaj je zamišljen da omogući i olakša komunikaciju među učenicima, što se pokazalo odličnim.

Profesori i djelatnici škole sjajno usvajaju gradivo i šire svoja znanja saznanjima i razumijevanjem Nedavno smo bili gosti i Net televizije i njihove kulture gluhih , a povremeno se bore i s gramati- emisije Klincoteka u kojoj smo pokazali do sad kom hrvatskog znakovnog jezika. naučeno gradivo.

Tečaj mentorira doc. sc. Marina Milković prema programu Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba, čijom smo suradnju iznimno zadovoljni.

Nives Gotovac, voditeljica tečaja HZJ

Debatna tribina Usprkos napornim pripremama za Državno natjecanje iz debate uspjeli smo odvojiti malo vremena da pokažemo svoje umijeće učenicima 7. i 8. razreda. S našim profesoricama, mentoricama debate, dogovorili smo se da ćemo organizirati tribinu kako bismo ostalim učenicima sedmih i osmih razreda pokazali kako se debatira i kako bismo mi stariji učenici osnovne škole sami organizirali i malo više pokrenuli događanja i kulturni život Škole. Teza debate bila je ,,Maturalac (ne)ostvaruje očekivana odgojno obrazovna postignuća''. Na afirmacijskoj su strani bile debatistice: Iva Boras, Klara Žabek i Franka Hruška, a na negacijskoj: Ana Geto, Ana Gabud i Mateo Šoštarić. Nakon niza žustrih govora, debata je bila završena. Bilo je napeto i lijepo, do kraja nitko nije znao tko će pobijediti. Na kraju je publika dobila papiriće i svojim glasovima donijela konačnu odluku. Naravno, pobijedila je afirmacijska skupina, i nije bilo pristrano, birali su sedmaši i osmaši.

4

Nakon toga uslijedio je zabavni dio tribine. Svi su sudionici sudjelovali u igri traženja svoje skupine i kad su se našli, dobili su zadatak da svojim tijelima oblikuju kipove. Nakon toga je prosudbeno povjerenstvo (odabrani učenici) biralo najuspješniji kip koji je bio i nagrađen. Pobjednici su dobili čokolade, a svi smo se dobro zabavili.

Klara Žabek, 8. e

Marijini obroci Znate li možda što se krije iza naziva Marijini obroci? Ako ne znate lako ćete saznati jednim klikom na internet. No u kakvoj su vezi Marijini obroci s našom školom, saznali smo uključivši se u dobrotvorni humanitarni Božićni sajam koji smo organizirali 21. prosinca 2012. godine. Sajmu su prethodile pripreme u svim razrednim odjelima.

Izrađivali smo mnoštvo zanimljivih rukotvorina, čestitaka, nakita i sve to pripremali za prodaju.

Uključile su se i neke mame i bake, a novac koji smo toga dana prikupili poslali smo djeci iz Malavije, Ekvadora i Benina te time, samo nekima od njih, omogućili svakodnevni obrok i jednu godinu školovanja.

Mia Erdelji, 8. e

Ples u školi Na maškare, dana 12. veljače 2013. godine održan je ples u našoj školi. U školi je toga dana bilo sve nekako drukčije, kao u svijetu mašte. Po hodnicima su se šetali različiti čudni likovi, neke su djevojčice bile obučene kao bebe, neke su glumile sultanije, neki učenici su bili klaunove, likovi iz bajki, leptiri, ptice i štošta drugo. Čim smo došli u školi, već su bili namješteni i zvučnici pa kad je glazba zasvirala, počeo je ples. Divno smo se zabavili i svakako bih to htjela ponoviti.

Ana – Marija Ilijevac, 8. c 1. b

1. d

5

Spašavanje svijeta Zelenom čistkom Papirići, vrećice, opušci, čepovi, razne boce i kutijice – samo su neki od elemenata otpada koje su, kolikotoliko marljivi učenici pronašli za vrijeme školske akcije „Zelene čistke“ .

Dana 19. 04. 2013. godine, Osnovna škola Retkovec organizirala je, podignuvši učenike svih dobi na noge, akciju čišćenja školskog dvorišta i okolice škole. Oni nešto mlađi čistili su i skupljali smeće i otpad unutar granica školskog dvorišta, dok su starije generacije na skrb svojim marljivim rukama dobile područja oko škole. Uz pomoć rukavica, hvataljki i plastičnih vreća, odvijala se četrdesetpetominutna borba s krivo odbačenim smećem. Uskoro su Osnovna škola Retkovec i njezina uža okolica dobile noviji i nešto čišći sjaj. „Kad bunar presuši, spoznat ćemo vrijednost vode“ – Benjamin Franklin Mateja Bešlaj Domankušić, 8. d

Festival crtice Dana 15. svibnja 2013. u Osnovnoj školi Retkovec, u Zagrebu, učenici su na satu hrvatskog jezika održali Festival crtica. To je bila smotra najboljih crtica u istočnom dijelu Grada Zagreba. Voditelj je bio, kao i uvijek, čuveni Branko Crtica (Leon Palić). Cijeli su događaj budno pratili naši cijenjeni članovi Prosudbenog povjerenstva: Kristijan Jurić-Bubić, Lana Vujec i Iva Tomkić. Sudjelovale su tri skupine pisaca: Čehovečke crtice, Asevi i Davidova zvijezda.

I nakon svega došao je i dugo iščekivani trenutak dodjele diploma i najvišeg priznanja, zvanog Šest(i)ar.

Treće mjesto i diplomu osvojila je crtica Mali nećak, Mihaele Tošić; drugo mjesto pripalo je crtici u scenskoj izvedbi Test iz prirode i konačno, prvu nagradu, najviše priznanje Šest(i)ar dobila je autorica crtice, Strah ili hrabrost, Nina Jurakić.

Cijeli program pratili su naši fotoreporteri: Nella Božić i Josipa Bulum s ostalim članovima Nominirano je sedam najboljih crtica. Pr- novinarske ekipe. vo je svoju crticu Strah ili hrabrost predstavila Nina ŠEST(I) A / R Jurakić. Pokazala nam je kako je dobro uza se imati prijatelja. Druga po redu bila je crtica Izgubljeno mače, Helene Vujec. Ona nas je poučila da sreća dolazi u malim stvarima. Nakon Heleninog javnog nastupa, čuli smo i prve dojmove Povjerenstva te predstavljanje crtice Eh, ta vlasulja, Sare Čubek, s poukom da je dobro ponekad slušati i starije. Nastupili su i naši poznati Čehovečki pisci: Tin Andrašec, Mihaela Tošić i Lora Rosić. Na kraju nas je posebno iznenadila čitava skupina Davidove zvijezde: Tina Geto, Sara Mikić, Agata Jozić, Ivan Miloš, Anđa Majetić i Marko Jurić-Bubić, koji su svoju crticu uprizorili i u izvrsnoj izvedbi predstavili publici. Pokazali su nam kako je bitno na prvo mjesto staviti svoje obveze, a tek onda zabavu.

6

SUSRETI KOJI SE PAMTE Kazalištem protiv nasilja Ugostili smo Dramsku skupinu Osnovne škole doktora Vinka Žganca i svojim smo se sudjelovanjem u forum kazalištu uključili u Projekt inkluzije Roma u organizaciji HCDO-a s preporukom Agencije za odgoj i obrazovanje. Naši su se izvrsni pojedinci Klara, Elvis i Robert pokazali uspješnim posrednicima u rješavanju sukoba u nasilnim situacijama. Svi su pokazali empatiju prema žrtvi.

Novinarska skupina

Ovisnosti Glumac Ivo Gregurević posjetio je našu školu.

Sjeli smo u učionicu i on nas je uveo u temu.

Pričao nam je o ovisnostima. Posebno je bio zanimljiv njegov komentar o roditeljima. Gdje su roditelji kad im djeca upadnu u ovisnosti, pitaju se mnogi, no rekao je da takvo što niti jedan roditelj ne zna, niti želi povjerovati kada sazna. Svaki bi roditelj pomislio. Ne, ne bi, to je moj sin, on je dobro dijete, ali istina je često drugačija.

Mnogi slučajevi završe kobno, no postoje i neki koji su se uspjeli izvući.

Lucija Miloš, 8. c

7

KADROVI ZA USPOMENE Posjetili smo...

Izlet u Ogulin

Bio sam u gradu Ogulinu. Putovali smo vlakom i bio sam jako uzbuđen. Vlak je imao više kupea. U kupeima je bilo jako zabavno zato što smo se nasmijavali i pričali viceve. Kada smo došli u Ogulin, svi

smo

bili

pomalo

znatiželjni.

Zanimalo nas je kako izgleda taj grad. Posjetili smo: Zavičajni muzej, crkvu sv. Ćirila i Metoda, Park izviđača i mjesto gdje je rođena svima dobro poznata

hrvatska

književnica

Ivana

Brlić-

Mažuranić. Puno toga smo vidjeli i naučili. Nakon obilaska grada krenuli smo na jezero Sabljaci. Tamo je bio restoran, a mi smo bili jako gladni. Nakon jela slušali smo muziku, polagali let na metli, gledali predstavu i igrali se pokraj jezera. Autobusom smo se vozili do željezničkog kolodvora u Ogulinu. Bio sam jako sretan što sam puno toga naučio i upoznao grad Ogulin. Sretan sam dolazio pred školu gdje su nas čekali roditelji.

Fran Krmić, 3. a

8

Škola u prirodi – Novi Vinodolski Rana jesen donijela je nama, učenicima četvrtih razreda, veselje jer smo početkom listopada boravili pet dana u Novom Vinodolskom. Škola u prirodi oduševila nas je jer smo učili u prirodi, usvojili sve nastavne sadržaje o primorskom kraju, uživali u ljepotama priobalnog područja , koje nas je inspiriralo na stvaranje odličnih literarnih i likovnih radova.

Uz prekrasno smo more šetali, vježbali, pisali, slikali, računali, plesali, trčali, recitirali, pjevali i učili (neki su se i okupali).

Posjetili smo otok Krk (Vrbnik i spilju Biserujku) i Crikvenicu.

Družili smo se i bolje upoznavali, smijali se i rijetko tugovali za roditeljima.

Pet dana je brzo prošlo, ali nama je donijelo mnogo novih dogodovština koje stalno rado prepričavamo.

Pričoljupci, 4. d

Život u staračkom domu Učenici 8. e razreda Osnovne škole Retkovec posjetili su s razrednicom 6. studenoga 2012. godine Knjižnicu Dubrava, gdje su doživjeli zaista poseban susret s korisnicima staračkog doma i njihovim skrbnicima.

Kad su se svi skupili, počeo je zanimljiv razgovor.

Učenici su saznali da postoje korisnici staračkih domova koji se nalaze u ustanovama i oni koji samo primaju njihove usluge, a nalaze se u svojim kućama.

Starija životna dob kao i sve druge životne dobi ima svoje dobre i loše strane pa tako i boravak u staračkim domovima korisnicima može biti ugodan i zanimljiv. Gospođa Marija i gospodin Stanko govorili su nam o domu i svome životu u njemu. U domu se svakodnevno odvijaju mnogobrojne zanimljive radionice. Organiziraju se različite aktivnosti i sadržaji.

Neki se stariji ljudi bave sportovima, održavaju radionice u kojima se izrađuju različiti predmeti za Božić ili za Uskrs i druge prigode. To što izrade prodaju pa novcem koji skupljaju sudjeluju u dobrotvornim akcijama. Gospođa voli pjevati, a gospodin svirati gitaru i pjevati. Za kraj su nam zajedno i otpjevali jednu pjesmu.

Danijela, Tanja i Matea, 8. e

9

Bili smo u kinu....

Uzbudljivu priču prepunu akcije, koja stavlja naglasak na vrijednost prijateljstva, naši su učenici šestih razreda 22. ožujka 2013. godine pogledali u pratnji svojih profesora. Zagonetni dječak drugi je iz planirane serije od četiri detektivska filma s junakom Kokom.

Predstava je došla k nama Kazališna skupina ZKM-a u suradnji sa sličnim kazalištima mladih Italije, Mađarske i Njemačke pripremili su projekt Ideš dalje. S interaktivnom odgojnom predstavom u svojim zemljama posjećuju škole predstavljajući učenicima drugu stranu medalje opće groznice, potrage

za trenutkom slave pod naslovom

Tražim zvijezdu. Naučili smo da smisao naših života ne smijemo tražiti u jurnjavi za slavom. Razlozi naših postojanja nalaze se na sasvim drugom mjestu.

… i u kazalištu:

Znamo li gdje su?

10

U ZNAKU SJEĆANJA In memoriam Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, Domaća zadaća, Zagonetni dječak, Lažeš, Melita i Koko u Parizu samo su neki od romana za djecu poznatog hrvatskog književnika Ivana Kušana koji je preminuo 20. studenoga 2012. godine u osamdesetoj godini života. Autor je slavnog serijala dječjih romana o Koku Miliću čiji nam je lik prvi puta predstavio 1956. godine u knjizi pod naslovom Uzbuna na Zelenom vrhu koja sve do danas izlazi u nizu izdanja i postala je obvezatnom školskom lektirom.

Novinarska skupina

Vukovar Vukovar je legenda, grad heroja. Za vrijeme Domovinskog rata bio je žrtva stradanja.

Stanovnici su puna tri mjeseca proveli u podrumima u kojemu su bili izloženi stalnim granatiranjima i gdje su doživljavali teške gubitke. Ta su strašna stradanja još uvijek živa sjećanja naših roditelja i svih naših starijih državljana Republike Hrvatske.

Ni mi mlađe generacije ne bismo smjeli zaboraviti žrtvu Vukovara, stoga naša škola svake godine obilježava dan pada Vukovara i pali svijeće u školskom dvorištu. Osim toga naša škola već tradicionalno sudjeluje u koloni sjećanja. Ove je godine u svečanoj povorci, između ostalih, bila i Mateja Božić, učenica 8.e razreda s kojom su o dojmovima razgovarali naši novinari. "Bilo nam je jako lijepo. Iako smo se malo umorili od hoda, puno toga smo naučili i puno toga vidjeli, što mislim da je itekako važno znati o Vukovaru“, rekla je Mateja.

Matej Krmić, 8. e

11

OBILJEŽILI SMO… Dan Kruha kažemo: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.

Naučimo štedjeti hranu, školski pribor novac! Možda ćemo baš tako uspjeti u našim životima učiniti više! O tome nam govori ova poruka: Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača!

1. b

Znate li za neka teška opasna zanimanja? Mornari i rudari su među njima. Njihova je zarada vrlo teška pa kažemo.

Svima su poznate riječi: Kruh, brašno, život.

Mornari i rudari jedu kruh sa sedam kora.

S brašnom se kruh rađa.

I što možemo reći za kraj?!

Kruh je naša svakidašnja hrana.

Bez kruha nema života!!! 2. b

Koliko su Vam poznate naše izreke o kruhu?

Ako ih ne znate, PAŽLJIVO POSLUŠAJTE! Prva govori o plemenitim i dobrim ljudima. Za svakog dobrog čovjeka možemo reći: Taj je čovjek dobar kao kruh.

Ako pak nešto ne radimo dobro i ne trudimo se dovoljno, učitelji i roditelji nam kažu: Iz tog brašna kruha biti neće.

2. d

Kad ne uzvraćamo grubošću već dobrotom,

Mjesec knjige Kazalište Mala scena iz Zagreba tom je zgodom upri-

Čitanjem do nagrade Kao i prethodnih godina i ove je godine organiziran online nacionalni kviz za poticanje čitanja, ovaj put

ličilo predstavu Nine Horvat Ružičasta sanjarica, prema istoimenoj knjizi Silvije Šesto Stipaničić.

pod naslovom Ove su knjige nagrađene, provjeri zašto!, na kojemu se odgovaralo na pitanja o trima književnim uspješnicama - One misle da smo male Julijane Matanović i Anke Dorić, Zeleni pas Nade Mihelčić i Imaš fejs? Jasminke Tihi-Stepanić. Naravno da nismo propustili priliku da pokažemo kako se i u našoj školi čitaju knjige osim lektire. Naša učenica Ana Marinić na završnoj svečanosti sudjelovala je u utrci za glavnu nagradu koja je ni manje ni više bila tablet računalo.

12

Novinarska skupina

PROJEKTI

Prije godinu dana u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara pokrenut je nacionalni projekt poticanja čitanja među učenicima trećih razreda osnovnih škola, u koji su uključeni i njihovi roditelji. Projekt vode školski knjižničari u suradnji s učiteljima trećih razreda. Cilj je projekta ukazati na važnost svladavanja tehnike čitanja kod učenika koje su vrlo važne za njegovo daljnje cjeloživotno učenje, važnost roditelja kao uzora u procesu učenja čitanja i na važnost školske knjižnice kao informacijskog središta škole, koja promiče kulturu čitanja. Nastoji se razviti kod učenika čitateljske navike, ljubav prema čitanju kao kvalitetnom načinu provođenja slobodnog vremena i čitalačke sposobnosti učenika. A, najvažniji cilj je čitanje u krugu obitelji!

Kada čitamo knjige

SNIJEG JE BIO DO KOLJENA TADA,

tata, mama, seka i ja

JA SAM NAPRTNJAČU NOSIO SAV TUŽAN I JADAN.

vesela je obitelj sva!

KADA SAM KUĆI DOŠAO, SVI SMO ZA STOL SJELI I NAPRTNJAČU PREGLEDALI.

Knjiga svaka nije laka za maloga đaka.

Tata voli zagonetke, seka slikovnice,

ČITALI SMO TAKO, SAD TIHO SAD GLASNO I VRIJEME JE PROLETJELO, NE ZANAM NI JA KAKO. SRIJEDA JE STIGLA, NAPRTNJAČA SPREMNA IDUĆEM UČENIKU JA JE SRETAN PREDAM. Luka Anušić, 3. a

a mama i ja vesele priče!

Filip Filip, 3. e

13

Meni je ova ideja izvrsna! Listali smo i pročitali sve knjige. Uz ove se knjige svašta nauči pa sam dobio ideju za ovu pjesmicu. Želim svima da se zabave uz knjige. Dobar dan knjige!

Knjige skakalice

Knjige su dobre, knjige su lijepe.

Knjige su zabavne, knjige su smiješne.

Vole se igrati i skakati od kuće do kuće.

Svi ponešto iz njih nauče.

U njima se skrivaju tajne svijeta, a i one izvan planeta.

Sve su te knjige budne dugo, dugo u noć.

Tužne su samo kad nitko ne želi po njih doć.

Benjamin Teskera, 3. b

14

Hit – pas vodič slijepih osoba Projekt „Želim i mogu više“, koji ove godine provode i vesele mu se učenici četvrtih razreda, ponukao je i učenika 4. d razreda, Patrika Jurića, da nas upozna s još jednim oblikom brige o životinjama.

Patrik i njegova majka Negica predstavili su nam psa vodiča slijepih osoba, Hita, koji se u njihovoj obitelji nalazi na privikavanju i socijalizaciji prije nego ode na obuku za vodiča slijepih osoba.

Bili smo iznenađeni odgovornošću i brigom kojom je Patrikova obitelj pristupila svojoj zadaći, a najviše nam se svidio Hitov dolazak u naše učionice, njegova blagost i poslušnost.

Sigurni smo da će Hit postati odličan vodič slijepih osoba, a Patrik nam je primjerom svoje obitelji pokazao kakvi se rezultati mogu postići dosljednošću, humanošću i odgovornošću.

Pričoljupci, 4. d

Zanimanja Od početka školske godine 2012./2013. drugi razredi Osnovne škole Retkovec pokrenuli su projekt pod nazivom ''Zanimanja ljudi''. Riječ je prvenstveno o nastavi iz predmeta priroda i društvo, no projekt je povezan i s ostalim predmetima. Projekt je organiziran tako da učenici odlaze upoznati zanimanja ljudi u našem gradu ili ih upoznaju kroz organizirana predavanja roditelja, tj. njihovo predstavljanje zanimanja. Cilj je iz njihovog iskustva doznati glavna obilježja, prednosti i nedostatke pojedinog zanimanja te neka od zanimanja vidjeti u praktičnoj primjeni. Do sada su učenici posjetili

vatrogasnu postaju, pekarnicu, upoznali se sa zanimanjima kapetan duge plovidbe, prometnik, posjetili i upoznali rad zaposlenika u tvornici Kraš. Unaprijed dogovaramo pravila ponašanja pri slušanju predavanja, postavljanju pitanja te posjeta određenim mjestima. Potičemo učenike da se međusobno slušaju i uvažavaju tuđe mišljenje. Razmatramo važnost određenog zanimanja za društvo.

Učenici nakon upoznavanja određenog zanimanja pisano izražavaju svoje doživljaje i crtaju što im se najviše svidjelo te izrađuju plakat o zanimanju.

ZANIMANJE – PEKAR U ponedjeljak, 22. 10. 2012., posjetili smo pekarnicu. Vidjeli smo gdje i kako nastaje kruh. Da bi se ispekao kruh ili pecivo, pekar prvo priprema smjesu od koje mjesi tijesto. U smjesu stavlja prosijano brašno, kvasac, sol, vodu i ostale sastojke. Kruh se peče u velikim pećima s parom. Pekar radi i danju i noću.

15

VATROGASAC U srijedu, 7. 11. 2012., posjetili smo Vatrogasnu postaju Dubrava. Razgledali smo unutrašnjost postaje, prisustvovali predavanju i pitali sve što smo željeli znati o odgovornostima i poslovima vatrogasaca. Upoznali smo različite tipove vatrogasnih vozila te opremu potrebnu za gašenje požara i spašavanje ljudi unesrećenih požarom. Neku smo opremu mogli i isprobati. Ljubazni su nas vatrogasci u grupicama provozali vatrogasnim kamionom .

2. a

2.a 2. b

POSJETILI SMO TVORNICU KRAŠ ZAGREB

Tvornica Kraš već više od 100 godina proizvodi čokolade, kekse, bombone... Razgledali smo različita postrojenja i uživali u čarobnim mirisima. Od zaposlenika smo doznali kako nastaje čokolada, a mogli smo i kušati koji probni uzorak.

2. d

PROMETNIK VLAKOVA Na terenskoj nastavi Promet i prometnice grada Zagreba održanoj 28. 2. 2013. upoznali smo zanimanje prometnika vlakova. Biti prometnik vlakova, težak je i odgovoran posao. Prometnik kontrolira dolaske i odlaske vlakova, nadzire razmještanje i pomicanje vagona i vlakova. Nosi crvenu kapu i signalizira vlakovima palicom ili svjetiljkom, a ima i zviždaljku. Radi i danju i noću. On pazi da se poštuje vozni red.

16

SLATKA PRIČA Sigurno mnoge od nas nije jako iznenadio novinarski zadatak Ljudi, stvari ili događaj koji se pamte, ali ljudi koje mi želimo pamtiti, zaista su slatki i jedinstveni. Pogađate o komu je riječ? Želimo vam predstaviti našu dragu kuharicu gospođu Maricu i kuhara gospodina Zlatka te njihove kolegice koje rade u njihovoj suprotnoj smjeni gospođu Anu i gospođu Gordanu. Iz razgovora s kuharicom Maricom i kuharom Zlatkom shvatili smo da je posao koji rade lijep i zanimljiv upravo zato jer ga oni rade s ljubavlju. Osim što vole svoju kuhinju, vole i nas učenike, brojna gladna usta, koja svakodnevno hrane. Što Vas je potaknulo da upišete ugostiteljsku školu?

Ljubav prema kuhanju.

Kako Vam je u našoj školi?

Odlično.

Koliko dugo već radite?

Uuuuu, već 35 godina.

Je li teško kuhati hranu u tolikoj količini?

Da, zna biti i teško.

Koliko obroka dnevno spremite?

Mliječnih obroka 800 komada i 130 ručaka, svaki dan.

Opišite kako izgleda jedan Vaš dan?

Naporno, ali i lijepo.

Je li Vam lakše raditi samostalno ili uz pomoć?

Naravno, da je u dvoje lakše raditi, brže je i efikasnije.

Kako se učenici ponašaju prema Vama?

Svi su poprilično pristojni i uljudni.

Hvala Vam što ste za nas odvojili dio dragocjenog vremena.

I ne pitamo se što znači ono ,,poprilično''??????

Sara Sofijanović i Naxhie Rakipi 8. e

17

AKTIVNOSTI KOJE VOLIMO Tko daje, dvostruko prima I ove je školske godine karitativna skupina bila aktivna u raznim događanjima. Tijekom školske godine pratili smo i uključivali se u događanja naše škole kao što su Dan kruha, Dani zahvalnosti za plodove zemlje, Božićni sajam i sl. Sudjelovali smo u različitim akcijama prigodom Misijskog dana, došašća, blagdana naše župe, korizme, Majčinog dana ... Osobito su nam ostala u srcu događanja obilježavanja Misijske nedjelje kada smo ostvarili i posjet sestrama Služavkama Malog Isusa u Novoj Vesi gdje smo svojim prilozima kupnjom različitih božićnih uradaka pomogli misije a također smo upoznali način, rad i život ovih sestara te posjetili i dječji vrtić u sklopu njihove ustanove.

Sljedeći nam drag događaj bio je posjet Muzeju za umjetnost i obrt u vremenu Došašća kada smo vidjeli mnogobrojne igračke koje su koristila djeca i prije sto godina, a uz prigodnu radionicu izradili smo i čestitke koje smo mogli darivati. Taj posjet smo ostvarili u suradnji s grupom naprednih engleza pod vodstvom profesorica Ksenije Todorović te smo u malom projektu nakon posjeta izradili plakat i napravili akciju darivanja. Posjetili smo i Muzej blaženog Alojzija Stepinca , izložbu Stepinčevim stazama u Svetoj zemlji i naravno posjetili svečev grob u Zagrebačkoj katedrali.

U korizmi smo se odricali đeparca u korist akcije „Đaci pomažu đacima“ misijske udruge koja pomaže đacima u Tanzaniji, surađivali sa župnim

Lutke u životu ljudi U našoj su školi tri profesora, voditelji županijskih vijeća. Oni aktivno djeluju na organiziranju stručnih skupova na kojima priređuju različita predavanja ili radionice stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika. Od proteklih smo skupova izdvojili jedan koji nam se činio posebnim. Profesorica Mirella Boehm vodila je radionicu animacije i izrade lutaka. Mislili smo da se odrasli ne igraju, ali, ne biste vjerovali, naši su profesori još uvijek samo djeca.

Novinarska skupina

18

Caritasom prikupljenim igračkama napravili tombolu te zaradili novce i za potrebe u našem župnom Caritasu. Bili smo uključeni i u školsku akciju „I njima je Uskrs „ te donijeli potrebne namirnice kako bi pomogli beskućnicima.

U svibnju obilježavamo Dan majki i posebno štujemo i molimo se Nebeskoj Majci Mariji te je ostvarena suradnja s grupom iz engleskog jezika učeći molitvu Zdravo Marijo na engleskom jeziku i radeći prigodan plakat te darove za naše majke. Naša voditeljica je vjeroučiteljica Ljiljana Presečki i volimo kad nas počasti sladoledom nakon naših caritasnih izleta.

Karitativna skupina

RAZGOVORI UGODNI Razgovor s književnikom - Hrvoje Kovačević ZAŠTO PIŠETE KRIMINALISTIČKE PRIČE?

Hrvoje Kovačević, poznati književnik, odazvao se 27. 2.

2013. na poziv svog nećaka Karla i njegovog 4. b razreda i došao u našu školu obogatiti projekt četvrtih razreda „Želim i mogu više“ susretom učenika sa stvarateljem „Tajni“ (Tajna ribljeg oka, Tajna mačje šape, Tajna crne kutije...), koje rado čitamo.

Svi učenici četvrtih razreda sudjelovali su u bogatom razgovoru s književnikom, a mi, Pričoljupci 4.d razreda, zabilježili smo najzanimljivija pitanja i odgovore. ŠTO VAS INSPIRIRA ZA PISANJE?

I sam čitam krimiće. Svaki pisac ima nešto što želi reći, to nije kriminalistička priča, već tu ideju ubacim u kriminalistički zaplet.

MORAMO LI BITI TALENTIRANI ZA PISANJE SASTAVAKA? Talent nije nešto u što vjerujem. Bitno je odlučiti nečim se baviti. Pisanje je također zanat koji se mora izučiti.

ZANIMA LI VAŠU DJECU PISANJE? Ne u smislu pisanja knjiga. Kćer zanima pisanje Kad sam bio mlađi, pisao sam o onome što se donovinarskih tekstova i tu je vrlo uspješna, a sina gađalo meni. Kako su moja djeca rasla, inspiraciju sam pronalazio u djetinjstvu zanima rukomet i gitara. moje djece i njihovih prijatelja.

IMATE LI VI ILI VAŠI PRIJATELJI SLIČNOSTI S NEKIM VAŠIM LIKOVIMA? Svi moji likovi su stvoreni prema stvarnim ljudima.

Prema meni osobno, stvoren je glavni lik u Tajni zmajeva vrta. Likove stvaram prema ljudima koje poznajem, ali to su rijetko moji prijatelji, već poznanici, ljudi koje površno poznajem.

KOME PRVO DAJETE PROČITATI KNJIGU KOJU NAPIŠETE? U početku je to bila moja žena, koja bi knjigu pročitala i dala mi savjete koje bih prihvatio, a kasnije kći, koja mi također daje savjete. Jako mi je bitno njihovo prvo mišljenje.

KOJA VAM JE KNJIGA NAJDRAŽA? Uvijek ona koju sam posljednju objavio i ona koju pišem, za koju mislim da je najgenijalnija. Tek nakon nekog vremena stvorim stvarni sud.

ZAŠTO NASLOVI MNOGIH VAŠIH KNJIGA POČINJU RIJEČJU TAJNA? Kad dođeš u knjižnicu, vidiš hrbat knjige, ime autora i ime knjige. Tada vidiš riječ tajna i tu knjigu ćeš pogledati jer te privlači zanimljivošću, a i prepoznatljivošću.

KOJA JE VAŠA KNJIGA NAJČITANIJA? To je moja prva knjiga, objavljena 1996. godine, Tajna ribljeg oka, i knjiga o vršnjačkom nasilju Zašto baš ja, na koju sam vrlo ponosan što sam je napisao.

GDJE SMJEŠTATE RADNJE SVOJIH KNJIGA? U mjesta koja poznajem, prvo je to bila Požega, nakon toga Zagreb, a onda Stubičke Toplice, u kojima sada živim.

KAKO STE SE OSJEĆALI KAD STE DOBILI NAGRADU „GRIGOR VITEZ“?

Prekrasno, jer sam Tajnu crne kutije dugo pisao (jednu godinu) i to mi je Nastavlja se.... bila nagrada za trud.

19

JE LI VAM TEŠKO NAPISATI KNJIGU? Ja i u čitanju, i u pisanju uživam. Ovo je knjiga – bijeli papir s malim crnim slovima. To je veza između mene i tebe. Sve što sam ja izmaštao, i ti moraš izmaštati. Kako se ti osjećaš dok čitaš, tako sam se i ja osjećao dok sam pisao. Svaku svoju knjigu sam pročitao prije izdavanja tridesetak puta, i to mi je jedini dosadan i težak posao u pisanju knjige, sam kraj, dorađivanje. U svemu ostalom uživam!

Hrvoje Kovačević strpljivo je odgovarao na sva naša pitanja, upoznao nas sa svojim knjigama i životom književnika te nas ostavio nestrpljivo čekati njegovu novu knjigu, neku novu Tajnu.

Pričoljupci, 4. d

20

Razgovarali smo i s Mladenom Kušecom Učili smo od znalca s bogatim književnim i novinarskim iskustvom, poznatim književnikom, novinarom i urednikom radijske emisije Bijela vrana. Što je sve rekao našim malim novinarima pročitajte u nastavku.

Danas je kralj u kući automobil. Mora biti garaža, mora sve biti srušeno samo kako bi „Princ“ imao svoje mjesto. Mi to tada nismo imali, ali smo se družili međusobno. Bilo je osmero djece. Moja sestra je htjela curicu pa je dobila... curicu! Ma vraga, dobila je dečka. To Vam ja sada govorim kao budućim majkama. Zatim je jako htjela curicu pa je dobila još jednog dečka. Onda je jako, jako htjela curicu i dobila...

Dečka!

Ne...

Curicu!

Ne... Dva dečka! Sada je imala četiri dečka i rekla: „Ja više ne želim curicu!“ I onda je dobila curicu...

Kako ste Vi počeli pisati? Kako netko postane pisac?

Ja sam ti tu dolje živio, u Koloniji. Ja sam peto dijete u svojoj obitelji. Moj brat je od mene stariji 18 godina, sestra 16, druga 14, još je bila jedna, ta je umrla kao mala djevojčica, tko zna od čega. Žao mi je.

Ne, onda je prestala rađati... Onda sam ja, dok su drugi igrali nogomet, morao čuvati klince! Oni bi došli ujutro, stanovali su dvije ili tri kuće dalje od nas, i onda bih ja prihvaćao klince na vratima u dvorište. Dok sam se ja okrenuo, već mi je jedan bježao na cestu! Dok sam ovog lovio, drugi mi se popeo na drvo. Dok sam ovog molio da siđe dolje, ova dvojca su se potukla, dok sam ovu dvojcu rastavljao, četvrti se popišao u gaće. Dok sam ovog presvlačio, ovaj je pak, išao od cvijeta do cvijeta i glumio pčelu! Grizao je cvijeće i tako to. Tako sam ti ja, da ih zabavim, počeo izmišljati male zagonetke... Moraš nešto izmisliti. Ja sam bio teta u svom vrtu! Tako je to krenulo, bavio sam se s tom djecom. Pisao sam pjesme za tu djecu. Živite li još na Koloniji?

Ne, sada sam na Kvaternikovom trgu. Žao mi je što sam otišao. Da se mi vratimo, ja sam nastavio pisati pjesme. Ustvari, ja sam jedan od rijetkih književnika koji piše knjige samo za djecu. Da se mi razumijemo, imam ja i knjige za odrasle, ali većinom su sve moje knjige za djecu. Trenutno čekam da mi objave još tri nove knjige.

Da, od neke bolesti, a onda sam ja, znači, od nas živih, tada živih, moj brat je imao 18 godina, ganjao je cure, mama mu u 43. godini života rodi popišanca, kmecavca... Njega je to dotuklo. Moje sestre su bile sretne da se to dogodilo, jer su dobile živu lutku pa su me mogle previjati, savijati i tako slično. Oblačile Je li istina da je oduvijek postojalo rivalstvo izmesu me u haljinice, štramplice... Tako da su one bile đu Kolonije i Ravnica? sretne.

Da, da... Uvijek!

Dobile su igračku...

To smo čule od nekog gospodina. S jedne strane Da... su bile kuće, a sa druge zgrade.

Prava mala lutkica!

Cijeli život sam se vadio da ne postanem curica, a da nema Boga i postao bih! Nego, tako sam ti ja, kada sam imao 10 ili 11 godina, morao početi smišljati pričice. Moja sestra je rodila pa je druga rodila, a brat mi se oženio pa je i njegova žena rodila... U kući nas je bilo osmero djece! Moja majka je morala kuhati za sve, a ja sam ih morao čuvati... Imali smo veliki vrt, ogromno dvorište... Nekadašnje pravo zagrebačko predgrađe! Ne možeš vjerovati! Ljudi su bili siromašni, ali su imali vremena pa su uređivali vrtove, sadili voćke... Sve je bilo drugačije nego danas.

Ma bilo je to i još prije, još jako prije. Bila je livada između Kolonije i Ravnica. Sada se Ravnice zovu ono preblizu Kolonije. Ravnice su ono uz tvornicu.

Zvali smo ih Kozja Varoš. Kod nas je tekao potok, a oni su bili Kozja Varoš i onda smo se mačevali s njima. Tukli smo se na tom potoku. Na toj livadi smo mi ginuli. Između nas je bila livada. Oni su se borili kozama, a mi voćem.

21

A kako ste postali novinar? Kako ste počeli voditi sam ja došao i ja sam ostavio rukopis na stolu. Naradio-emisije?

kon deset dana, ona me nazvala da dođem i potpi-

Moj tadašnji uzor, Milivoj Matošec vidio je da ja šem ugovor za izdavanje knjige. Knjiga se zove Dopišem knjige. Jednog dana, kada je došao mom bra- bar dan, Zagrebe jer sam djeci rekao: Dobar dan! tu, jer su oni zajedno studirali, vidio je moje pjesmi- Vratio sam se! To pričam svoj djeci kada stignem ce jer sam ja, da ih ne zaboravim, počeo rukom upi- jer to je moj slučaj. To je jedna stvar koju zamjeram sivati u jednu bilježnicu. On je došao dok je čekao svojoj domovini. Kada god si iznad svih, kada god mog brata i pročitao neke stvari, uzeo ju je i rekao stršiš, oni će te opaliti, umjesto da te podržavaju. mi da poslušam radio da ću nešto čuti. Pa su glum- Kažu da nemaju novaca za mlade talente?! Ja sam u ci pročitali neke moje pjesme. To me potaknulo, svojoj Bijeloj vrani pričao s jednim dječakom. Imao značilo mi je jako puno. Tako ti je meni Matošec je 6 godina. Tata mu je bio atomski fizičar, a majka pomogao. Ja bih napisao deset pjesmica, a on bi profesorica engleskog jezika. Njemu je bilo glupo i uzeo jednu jer bi sve ostale bile bez veze. Tako se bez veze igrati se autićima. Tatu su mu kupili Ameskupilo tijekom vremena, dosta za knjigu. Dao sam rikanci i oni su se tamo preselili. On je sada jedan tu svoju knjigu u dvije redakcije. Nisu mi ih htjeli od najvećih stručnjaka za atomsku fiziku u Ameriobjaviti. Jure Kaštelan, naš veliki pjesnik i profesor, ci. Nije da ja hvalim Ameriku, dapače, većina zla napisao je da će on urediti knjigu i sve, ali ni to nije koje mi tu trenutno imamo, potječu iz Amerike. pomoglo jer nisam bio iz njihovog kola. Nisam pio Jednom sam ja pitao jednu djevojčicu što je najvažs njima i tako to, još sam bio mlad čovjek. Jedan nije u životu, a ona je rekla... naš poznati pisac, neću reći koji jer ga jako poštujem, pročitao je moju knjigu i rekao mi je da je knjiga odlična, ali da ću morati čekati barem 10 godina da je objave. Ja, zato, kada god vidim neko dijete da nešto piše, objavljujem što god mogu. Pošto je ovaj mene otpilio, ja sam prestao pisati. Zato sam se malo kasnije, zaposlio na Hrvatskom radiju, sada Ra-

U životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupioni.

Da, pitali su me da ima dam savjet. Kakav ja mogu tebi dati savjet? Mogu ti reći samo da budeš ono što jesi! Ne ono što ja želim da budeš ili što tvoji roditelji žele da budeš. Budi ono što ti želiš biti!

dio Zagrebu, i počeo sam putovati kao novinar. Ana Marinić, 7. b Manje sam pisao i zapostavio sam svoju karijeru kao pisac. To je jedna velika rupa u mom životu.

Nakon nekog vremena, prvu moju veliku knjigu objavila je Školska Knjiga. Jedna žena me pozvala jer je vidjela puno mojih pjesmica po novinama i ja sam joj donio rukopis. Nje nije bilo taj dan kada

22

Naši učenici Filip Alaber, 3. c i Karlo Strancarić, 2. f bili su gosti kod Mladena Kušeca u njegovoj radio emisiji Bijela vrana, kao i učenik 5. e razreda Lovro Dokić koji je bio sudionik natjecanja u alpskom skijanju za osobe s invaliditetom 1. ožujka 2013. godine na zagrebačkom Sljemenu.

Što je to bilo na Sljemenu u petak?

A tvoje želje... što želiš biti u životu?

Bilo je paraolimpijsko natjecanje iz skijanja.

Pa, ne znam. Već se 6 godina bavim glumom pa me to

Je li vas bilo puno?

zanima.

Bilo nas je dvadesetak.

Jesu li to bila samo djeca iz osnovnih škola ili...?

Gdje glumiš?

Tamo su bili osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti.

U ZKM-u, u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Čak i studenti?! Koje si ti mjesto osvojio?

Svaka ti čast! Jesi li već bio u nekoj predstavi? To je

Osvojio sam drugo mjesto, srebrnu medalju.

ipak već 6 godina.

Ma da, bravo! Jeste li se natjecali jedni protiv drugih ili...?

Da, snimio sam 2 filma, imao sam puno predstava. To mi

Ne, natjecali smo se po kategorijama.

ide, tako da mi je želja biti glumac.

Aha, po kategorijama. Ipak nije pravedno da se studenti protiv vas mlađih natječu. Dobro, i kako je to bilo?

Podržavaju li te roditelji? Ja mislim da je najvažnije

Odlično.

Da, podržavaju me.

Kad si počeo skijati?

Određuju li ti oni što ćeš raditi ili...?

Profesorica iz tjelesnog me je preporučila tamo i onda su me oni pozvali.

Ne, ja sam biram.

Što su ti rekli roditelji? Jesu li se složili s tim?

Jesam li upoznao budućeg prvaka?

Složili su se s tim.

Imaš li brata ili sestru?

da te roditelji slijede i podržavaju.

Pa, nadam se.

Imam brata.

Kakav je?

Dobar.

Je li stariji ili mlađi?

Stariji.

Kada je stariji onda možeš reći da je dobar, ali da je mlađi onda bi morao biti dobar. Ide li tvoj brat u školu?

Da, on je sad 8. razred.

Kako ti je imati brata?

Izvrsno.

Pomaže li ti ponekad?

Da.

Mladen Kušec

Zezaš li ga kao mlađi?

Da.

23

IZ RIZNICE ŠKOLSKE KNJIŽNICE I lektira može biti zanimljiva Uvriježeno je mišljenje da učenici ne vole lektire. No je li to zaista tako, provjerili smo u šestom razredu u kojemu smo proveli natječaj za najbolju ilustraciju naslovnice lektirne knjige. Bilo je stvarno mnogih lektira, a u ovom prilogu izdvojili smo samo neke. Kreativnost naših šestaša ugodno nas je iznenadila. Dugo smo odlučivali i odlučili da će prvo mjesto podijeliti dvije naslovnice maštovitih sestara, naših učenica, Lane i Helene Vujec. Pohvale svima koji su se očigledno potrudili u crtanju najljepših naslovnica za lektiru.

Bruna Perica i Angela Peršun, 8. c

Petar Hrvoić, 6.b

24

25

KREATIVNOST NA DJELU Likovni i literarni

sedmaši

Život jednog lista Najtužniji list

Bio jednom jedan list, zvao se Kist.

Svi su ga voljeli, živio je na grani, na drvetu stani-pani.

Ja sam posljednji list na hrastu.

Jednog snježnog dana

Osjećam se tako tužno,

nastala je galama.

kao da ću past u tamu.

Došla je jesen, lišće je počelo padati,

Nema nikoga.

a djeca se sve više nadati,

U proljeće je bilo mojih prijatelja,

da će snijeg uskoro padati.

ali nema ni njih više.

Naš list Kist se razbolio, bio je ljut

Vjetar me zaljuljao.

i cijel žut.

Odjednom sam počeo padati,

Uskoro se počeo crveniti,

u duboki, duboki san.

od ljutosti se pjeniti.

Nije mi bilo spasa.

Tada je kao samac,

Morao sam pasti,

padobranac,

na to hladno tlo.

počeo padati i uskoro će stradati.

Petra Alimović, 2. a

Lara Jovanović, 2. a

26

Jesen

Oblak

Kiša pljušti.

On je nebeski putnik.

Lišće šušti.

Zove se oblak.

Šaren je kraj

Putuje nebom kao u san.

moj zavičaj.

A onda te kapljicom kiše pozdravlja i govori ti: „Dobar dan!“ Luka Baniček, 5. c

Ptice lete i odmah se sjete da u krajeve toplije moraju poć.

Polako se spušta noć.

I odmah znam.

Jesen je stigla u moj kraj i prekrila mrakom moj dragi zavičaj.

Luka Baniček, 5. c

Voliš li mjesec Ili zvijezde koje sjaje Kako ćeš znati?

Tu priču samo nebo daje.

Marija Bihar, 4. a

Marta Berišić i Nikola Šponar, 3. c

27

Tužni snješko Dok padao je bijeli snijeg, zabijelio je cijeli brijeg.

Brijeg se razveselio, još snješka je poželio.

Dječica su vesela, snješka napravila.

Snješko im se smijao, dok sunce nije grijalo.

Sunce je na nebu požutilo 1. f

i snješka naljutilo.

Šnješko Bijelić Na brijegu snijeg bijeli

Anja Vojvodić Hadžija, 2. f

djecu razveseli.

Snješko se smije jer sunce ne grije.

Valent Ivanjko, 2. f

Veseli brijeg Na maleni brijeg

u ruku skupe,

napadao je snijeg,

nastade snješku glava,

pa taj vražić bijeli

trup i ruke.

svako dijete razveseli.

Tad sa brijega

Iako je hladan

na svu djecu veselo gleda,

i nimalo ne grije,

dok ne odu kući,

svako mu se dijete

na šalicu čaja i meda.

radosno smije.

Laura Zovko, 2. f

A kad se pahulje male

28

Petak Petak je bio lijep i sunčan dan. Puhao je vjetar. Dok sam se vraćala iz škole, lišće je padalo s grana na tlo i šuškalo pod mojim nogama. Došla sam kući i zamolila mamu da idemo do bake. Željela sam ići k baki jer tamo mogu šetati i igrati se dok vjetar puše. Kod bake sam odmah izašla na dvorište. Pozvala sam svoju sestričnu da se igra sa mnom. Skupljale smo lišće, bacale se po njemu i radile bukete. Tako sam lijepo i zabavno provela petak kod bake.

Magdalena Đokić, 3. b

1. f

Odleti moj prozor Prije nekoliko godina imali smo sjajan prozor. Prozor je bio u obliku leptira. Uklapao se u kuću jer je bio jako bijel, a kuća isto. Jednog sam se dana probudio i op' nema prozora. Gdje je? Kuda? Kamo? Zašto? Strašno sam se prepao. Mislio sam kako ga nikad više neću vidjeti. Nakon nekog vremena sam se sjetio da ga idem potražiti. Što me priječi? Izašao sam van i pošao ga tražiti. Našao sam tragove naše smokve iz vrta. Znao sam da ta krila mogu podići i auto svojom snagom.

Uzeo sam bicikl i bocu vode te otišao u potragu. Tragovi su vodili sve do Bille i Platane. Upitao sam se zašto prestaju. Dok sam gledao naokolo, evo Tomislava.

On mi je rekao da je i njemu nestao prozor leptir. Zajedno smo ga tražili. Tražili smo, hodali, pratili ih. Tako smo došli do jedne velike livade. Sve je bilo lijepo.

Odjednom, ispred nas se stvorilo nešto veliko i crno. Jako smo se uplašili, ali kada je to došlo na svjetlo, vidjeli smo da su to prozori leptiri. Bili smo jako sretni. Oni su nam rekli da su htjeli otići jer im je bilo dosadno, a zatim su se izgubili. Ispričali su nam se i pošli s nama kući. I sad znam, ako odeš, oni koji te vole, uzet će svjetiljke i potražit će te.

Benjamin Teskera, 3. b

29

Moj Potočec Kad prejdeš cestom čez Vrbovec prema Belovaru, oko bu ti skrenule na sele na prvom brežulku. Tebi bu oko skrenule pogled, a mene saki put srce hitro zaigra kad ga vidim, sejedno jel pada dešč, jel v megli, il je z suncem okupane. Te sele je Potočec, rodne sele mojega deda. Čez sele cesta ide v krug. Kraj nje se zredale pedeset hiž z velikim dvoriščima, štalama i kocima z kojih se čuje kokodakanje, mukanje, roktanje i gakanje. V središču sela je raspele. Kad kraj njega skrenete leve, selskim putem bute došli do lese mojega dvorišča. Z dalekoga vidiš malu, belu, kosmatu fleku, koja hitro beži k lesi i laje. Za belega pesa idu četiri mačka i počnu mijaukati. Kokot počne kukurikati, a kokoši kokodakati. Počne velka galama i prije neg vujdeš v dvorišče. Najlepše je prešpancirati se kraj starega bora i morti vidiš jelena il srnu. A pogled je prelepi: vidiš polja z šenicom, kuruzom, visokom travom, makom i šumu v sim farbami. Ak se poigraš z živinom i nahraniš ih, odma te buju zavoleli. Ak posetiš cvetnjak, očaral bu te z farbami i z mirisima.

Moje sele Potočec nema ni cirkvu, ni dučan, ni školu, al ima srce i dušu. To je sele v kojem se veselim, igram i vživam celega leta, i na koje mislim saki čas.

Dora Fašnik, 4. a

Dragi Pinokio, Zovem se Borna Jurjević. Idem u 2. a razred. Imali smo te za lektiru, da znaš. Pročitao sam da si zločest, a na kraju dobar. I ja nekada ne govorim istinu, ali na kraju priznam. Moja mama vidi kada ne govorim istinu, bez da mi naraste nos. Preporučujem ti da ne lažeš.

Dragi Pinokio, Zovem se Petra i idem u OŠ Retkovec. Čitala sam o tebi. Želim ti reći da i ja nekada ne slušam roditelje i nekada „zabrljam“. Molim te, nemoj više biti svojeglav, neposlušan i zločest. Savjetujem ti da budeš dobar, marljiv i poslušan. Pogotovo se ne druži s nepoznatim ljudima koji te žele povesti sa sobom. Šalje ti pozdrav tvoja Petra iz 2. a!

Petra Alimović, 2. a

30

Proljeće nam stiglo,

Snijeg se topi,

svojim okom namiglo.

peći se gase, krava travu pase.

Negdje na livadi pase krava,

Sunce viri,

ukusna joj trava.

lete papiri, bar u mom domu,

Medo je tužan, teški mu jadi,

jer ja crtam uspavanu sovu.

nema meda da se zasladi.

Paula Stipetić, 3. c

Vjeverici se ručak sprema, do večeri jela nema.

Tin Kolarić, 3. c

Kad proljeće nam stiže,

Krtica po zemlji ruje,

i medvjed se iz sna diže.

zujani oko drveta zuje.

Pčelice marljive rade,

Potok uz šum lišća teče,

Svoje košnice grade.

zeko na livadu kreće.

Tko to zuji,

Marta Berišić, 3. c

tko to bruji?

Gabriel Horvatek, 3. c

Naše pčelice!

A vraćaju nam se i ptice selice!

Lea Leko, 3. c

31

Tajna nestalih dnevnika Tih dana su se događale čudne stvari u školi. Ravnatelj je trčao po školi, malo je bio u zbornici, a malo u svome uredu. Nitko od nas učenika nije znao što se događa, sve dok se nije doznalo da je netko upao na web stranicu škole i počeo pisati svakakve stvari kao npr. : "Sutra su skraćeni sati!" ili "Sutra nema škole zbog sjednice." Najšokantnije je bilo to kad je netko ukrao imenike 5. a i 7. b razreda. Sve je izašlo u javnost pa je bio pozvan inspektor V. zvan Njuškalo. Svi su bili sumnjivci. Ja sam posumnjala na Rinu i Roberta koji nisu baš bili uzorni učenici, odnosno mogu reći da su bili među najlošijima, često su dolazili na svakakve ideje. Čak je i razrednica posumnjala na njih te je pozvala njihove roditelje na razgovor k ravnatelju i inspektoru. Oni su govorili da nisu ništa učinili i da su doznali o čemu je riječ kad i svi drugi. Proteklih par dana sve je bilo u redu, ali jednog jutra gotovo nikoga nije bilo ispred škole. Kasnije sam doznala da je netko na web stranici škole napisao da sutra neće biti škole. Tog istog dana poslijepodne, kada su svi došli u školu, ondje su bili policajci i inspektor Njuškalo, netko je provalio u zbornicu, zapalio imenik od kojega je ostao samo prah i pepeo. Svi mi učenici iznenadili smo se kada smo vidjeli televizijske kamere i reporterku koja je govorila ovo: "U posljednjih nekoliko dana, ovdje u ovoj školi događaju se čudne stvari. Što će biti s ocjenama učenika? Kako će se sve završiti. Hoće li policija uspjeti pronaći krivca?" te tisuću drugih pitanja. Nakon toga nam je ravnatelj rekao da nećemo imati nastave sljedećih nekoliko dana dok se ne riješi slučaj. Mi smo svi, naravno, bili sretni, nemamo škole, nitko sretniji od nas, ali jako puno njih je dolazilo da vidi kako napreduju "radovi". Sve je bilo mirno i tiho. Dobili smo obavijest da će u ponedjeljak nastava ipak početi jer ne bismo uspjeli nadoknaditi nastavu. U ponedjeljak je u školi bilo kao u košnici. Svi su gledali i govorili o tome, a najviše oni iz 5. a i mi iz 7. b jer smo se pitali kako ćemo nadoknaditi ocjene, budući da se bližio kraj školske godine. "Gdje ste bili tog dana kada je zapaljen imenik?" uporno je ispitivao inspektor V., ali odgovora nije bilo. Prvi su bili ispitani učenici 7. b razreda, ali bez uspjeha. "Ja nisam bio u školi tri mjeseca", jadao se Ivan. "Ja ne idem na informatiku, to ne bih ni znao napisati", branio se Bruno.

Andreja je počela plakati i govoriti da će njen tata poludjeti kada čuje da su je ispitivali te da ona nema veze s tim i da je bez razloga uznemiruju. Tako se cijeli razred izjašnjavao da ništa nije znao. Sve je to bilo sumnjivo nastavniku tjelesnoga koji se ponudio V. da mu pomogne u istrazi. Ravnatelj je to ocijenio kao dobru ideju jer je bio omiljen kod djece i često su mu se povjeravali. Nastavnik R. je to ozbiljno shvatio i krenuo u pravu istragu. Je li bio na pravom tragu? Počeo je ispitivati petaše. Tu je bilo svega. Krivili su jedni druge oni koji su bili međusobno posvađani. "Mala, ti si mi gadno sumnjiva, ali nešto ni nije jasno, zašto bi uzimala dnevnike drugih razreda kad si počela ispravljati ocjene." Mirna se smješkala i gledala sa strane što se događa, nije joj bilo jasno pismo koje je našla u torbi. Pisalo je ovo: "Draga Mirna, čekam te večeras u šest ispred dvorane, dođi sama, ja sve znam!" "Što da radim?" pitala se. "Da nekome kažem?"

Naravno, povjerila se Neli, ona joj je bila najbolja prijateljica i uvijek puna ideja. "Može, idi, ali pusti me da idem s tobom", bila je uporna Nela. "Ali kako kad piše da dođem sama, bilo bi najbolje da se ti sakriješ ispod stubišta, za svaki slučaj." "Samo me zanima tko je to? Kakve veze ja imam s tim? Zašto ja?" Odlučila je otići ranije po Nelu, ali radoznala Nela je već bila na svom položaju. Mirna je stigla i čekala, čekala, ali ništa. Nitko se nije pojavio. Nela je kukala ispod stubišta, nije više mogla čučati. "Noge će mi otpasti, ne mogu više, vidiš da nema nikoga, već je pola osam", govorila je. Inače, Mirna je bila najpopularnija u školi.

32

Bilo je dovoljno reći Mirna i sve je bilo jasno, svi su bili zaljubljeni u nju. Ona je to znala i dobro iskorištavala. Bilo je dovoljno da nekoga pozove imenom i kaže da nešto treba i svi bi dotrčali. Mirna je bila razočarana, još joj se nije dogodilo da ju netko tako prevari. Sutra ujutro u školi cijeli je razred znao što se dogodilo. Nela se zaklinjala da nikome nije rekla, no Mirna nije vjerovala dok nije našla drugo pismo u torbi. "Draga Mirna, rekao sam da dođeš sama. Ja sve znam, ako želiš i ti znati, večeras u osam na istom mjestu, SAMA!" Mirna se spremala za sastanak, ovaj put sama. U glavi joj je bilo tisuću pitanja. Stigla je malo ranije i čekala. Prošlo je osam sati i već je postala ljuta na samu sebe što je došla i što si je dopustila da je opet nasamari. I baš kad je krenula kući, netko je potrčao pored nje i u ruku joj ubacio pismo. Kako se mrak već spuštao, nije uspjela vidjeti tko je to. Kada je došla na svijetlo, otvorila je papirić na kojemu je pisalo: "Draga Mirna, dnevnici su u dvorani ispod strunjača." Sutradan je odnijela pismo inspektoru, opravdavajući se da ne zna zašto je ona dobila pismo i da nema nikakve veze s tim. I stvarno, dnevnici su bili ondje gdje je i pisalo. Ravnatelj je odahnuo i svima je bilo lakše. Dnevnici su tu, sve je spašeno, samo još da se pronađe osoba odgovorna za sve to. Mirna je u posljednjih nekoliko dana u školi provodila više vremena kod ravnatelja u uredu nego na satu. Branila se da ona ništa ne zna. Na putu prema kući zaustavila je Vannu i htjela odgovore. "Ako nisi ti, tko je? Ti sve znaš, reci mi? Tko je pisao pisma i zašto?" Kada joj nije htjela odgovoriti, zaprijetila joj je da će je izdati. Ona se nasmijala i rekla: "Znam da nećeš, strpi se još malo i sve ćeš saznati." Prošlo je par dana i sve se vraćalo u normalno stanje. I inspektor je sve rjeđe dolazio u školu. Počele su pripreme i za maturalac, već su gotovo svi zaboravili na događanja koja su uzdrmala cijelu školu. Mirna je došla kući umorna i otvorila knjigu iz matematike, a iz nje je ispalo pismo, opet isto! "Draga Mirna, htio sam da ti pronađeš imenike. Nisam znao da će ti to stvoriti probleme. Nemoj se ljutiti na Vannu, ona mi samo pomaže. Znaš li zašto sam to napravio? Zbog tebe." Martina je odlučila da će saznati tko to uporno šalje pisma. Napisala je pismo Vanni: "Ovo nema smisla. Zašto dopuštaš da se Mirna zamara, reci tko je to ili ću te prijaviti da se švercaš pod testovima iz geografije. A znaš kako će to onda završiti." Vanna je baš nije puno uzbuđivala i rekla joj da se ne boji ni nje ni njenog cinkanja te da će reći kada za to dođe vrijeme. Nikome nije bilo jasno njezino ponašanje u posljednje vrijeme. Ispravljala je ocjene pa čak i matematiku. Svi su shvatili tko je odgovoran za popravak njezinih ocjena.

"Ja ću poludjeti, opet pismo", stigla je poruka Neli od Mirne."Draga Mirna, sve sam napravio zbog tebe. Ako mi ne vjeruješ, spreman sam priznati. Znam što će mi to donijeti, ali ja sam u tebe...znaš, sviđaš mi se. Mislio sam da ćeš me ovako primijetiti. Sada kad sve znaš, ako želiš, dođi na staro mjesto u osam. Ako ne dođeš, shvatit ću." Nije znala što da radi. "Ako je spreman priznati takvu stvar, pa ne mogu mu to dopustiti", mislila je Mirna. Spremala se za maturalac i u sedam i trideset ipak odlučila otići. U osam sati stigao je on. Malo se iznenadila. "Nikada ne bih očekivala da si ti u stanju napraviti takvo što, i to da bi meni dokazao da ti se sviđam", šokirano je rekla Mirna.

Samo mi reci kakve veze ima Vanna s tobom?" "Pa što misliš, tko joj pomaže oko zadaća i testova, uz to, pa najbolji smo prijatelji", odvratio je Robert. "Sada mi je sve jasno", rekla je Mirna. "Svi su se pitali zašto joj ti pomažeš."

Sutradan na maturalcu, nastavnik R. je i dalje bio odlučan da otkrije tko je sakrio dnevnike. Vanna je samo pogledala Mirnu, namignula joj i rekla: "Neka ipak ostane tajna."

Kraj

Nikolina Vučina, 7. b

33

KORAK DALJE Intervju s Matkom Petrovićem i prof. Jadrankom Rajs Jeste li ponosni Matkovim uspjehom na natjecanju? Mislite li da je mogao bolje?

Ponosna sam na njegovo znanje iz biologije, to je zaista izvrsno znanje i na njegov uspjeh sam ponosna. Ja njega smatram državnim prvakom. Bez obzira što je on osvojio drugo mjesto.

Matko zna. Ja uvijek kažem, Matko bi me mogao ponekad zamijeniti, predavati na satu biologije. J Jesi li ti Matko zadovoljan svojim postignućem?

Paaa, moglo je i bolje, ali jesam, da.

Pa nitko nije zadovoljan drugim mjesto kad tako malo fali do pobjede.

Da, kad gramatičke greške presude...

Nisu gramatičke, nego početničke, male. Samo zato što nije kontrolirao svoje test, nego je izjurio van, vjerojatno od uzbuđenja, 20 minuta prije. Da je kontrolirao, znam da bi bio prvi. Dva boda su mu nedostajala do prvog mjesta.

Tri da budem sam prvi.

Nemoj reći grešku jer će ti se smijati. J Šutimo o tome ne ćemo pričati.

Ne! To se ne govori.

Koliko ste se dugo pripremali za natjecanje?

Koliko, dva tjedna?

Dva tjedna.

Dva tjedna svaki dan skoro dva sata poslije nastave i prije nastave, bilo je jako naporno. I Matku i meni.

Trebalo je ponoviti 5., 6. i 7. razred. Naučiti gradivo do kraja godine. Sve radne bilježnice, svih autora, po 3 udžbenika i po 3 radne. Bilo je jako naporno i svaka čast da je on sve to uspio i da je mogao zapamtiti. Ne može to svatko.

Matko koje je gradivo tebi bilo najteže, ono iz 5., 6. ili 7. razreda? Ti sad znaš ono što ćemo mi tek ove godine učiti.

Da, da sve zna... Što ti je bilo najteže?

Evolucija, ono što je što. Razvrstati promjene.

34

On je išao u školu redovito, onda sam molila dva dana, da se oslobodi od dolaska na nastavu, četvrtak i petak da još vježba, jer je bio umoran. Svaki dan je šmrcao, dolazio bolestan u školu. To je bila zaista velika, mogu reći želja, ambicija, marljivost i volja da nešto postigne, to su kvalitete koje Matko ima. Želja za uspjehom, dobra želja za uspjehom.

Rekli smo, kad već idemo, ne idemo bez veze, idemo nešto osvojiti.

Ti si najbolje napisao županijski test iz biologije.

Samo su trojca natjecatelja u Hrvatskoj imala 67 bodova od 75.

Planiraš li sljedeće godine ići na natjecanje iz biologije?

Da, a i iz kemije.

Je li test bio težak, je li bilo nešto što nisi obradio?

Bili su to krvotoci. To sam znao da će biti, to bude svake godine. I baš sam onda na tome pogriješio. Meni se test činio dosta lagan, ali sam mislio da sam dosta toga pogriješio.

Matko je mene pitao, koji ću biti, hoću biti peti? Ja sam rekla ne, bit ćeš među prva tri, prva tri mjesta, jedno je tvoje. Cijeli dan smo čekali rezultate.

Je li ti bilo lakše kad si znao da imaš neko mjesto?

Pa malo je bilo bolje što nisam peti, kao što sam mislio…

Iva Međeši, 7. b

Državno natjecanje iz kemije i matematike Učenik osmog razreda Lovro Hrvoić ove je godine bio pozvan na Državno natjecanje iz kemije koje je održano u Zadru. Zajedno sa svojim mentorom profesorom Marjanom Vargom predstavljao je našu školu i plasirao se na 11. mjesto. Čestitamo Lovri kao i Tini Geto učenici 6. a razreda koja je zauzela 10. mjesto na državnom natjecanju iz matematike. Ona je sa svojim mentorom profesorom Rudolfom Gulubićem putovala u Dubrovnik.

35

S debatom 4. mjesto na Državnom natjecanju Predstavnici Debatnog kluba Osnovne škole Retkovec svojim su se govorničkim vještinama na Županijskom natjecanju plasirali za nastup na Državnom natjecanju. Ponosni smo na naše dvije skupine debatista: prvu (Ivu Boras, Klaru Žabek, Franku Hrušku) i drugu (Anu Gabud, Anu Geto i Matea Šoštarića) koji su nas zadivili osvojenim 4. i 8. mjestom na Državnom natjecanju. Debatirali su dva dana u jutro i popodne.

Na pitanje novinara jesu li zadovoljne rezultatima, njihove su profesorice (Z. Katalinić i M. Motik) rekle sljedeće: Prva je naša skupina nakon prvog dana jedina prošla bez ijednog poraza, i kao favoriti, plasirala se u polufinale. Polufinalnu debatu su izgubili pa su ostali bez finalne borbe, time su postigli 4. mjesto. Bili su zadovoljni jer nisu očekivali visoke rezultate, ali i tužni jer su ostvarili tek 4. mj. uz prve tri skupine koje su također imale po jednu ili čak dvije izgubljene debate. Kao pojedinačni govornik ove se godine posebno istakla Iva Boras na Županijskom natjecanju s osvojenim trećim mjestom. Ponosimo se njihovim znanjem, kulturom komunikacije, logikom i argumentima kojima zastupaju svoja mišljenja.

Novinarska skupina

LIDRANO Uspjeh Štefeka i Jožeka Ovogodišnja Smotra literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva – Lidrano 2013. bila je vrlo uspješna za učenike 4. d razreda, Luku Karadakića i Petra Grujoskog. Oni su simpatično i veselo predstavljali našu školu dramsko-scenskom interpretacijom teksta njihove učiteljice Gordane Fašnik, „Kak je babica Jagica spasila Božić“. Stručni sud Lidrana pohvalio je njihovu neposrednost i odličnu interpretaciju koju smo vidjeli i na Božićnoj školskoj priredbi.

Prošavši općinsku razinu natjecanja, u Kulturnom centru Pešćenica, izborili su nastup na županijskoj razini u Vidri, kazalištu pravih profesionalaca, što je od ove godine, prema novim pravilima Lidrana, najveći doseg natjecanja za niže razrede.

Ponosimo se našim Štefekom i Jožekom i od njih očekujemo nove šaljive nastupe.

Pričoljupci, 4. d

36

MIHOVIL ŠPANJA OD DUBROVNIKA DO ZVIJEZDA

Malo je hrvatskih sportaša koji su u svojim sportskim karijerama uspjeli nadmašiti svoje snove i postaviti šesnaest svjetskih rekorda, osvojiti dvadeset i šest medalja na velikim sportskim natjecanjima te se okititi brončanom medaljom na POI u Londonu.

Sve je to uspjelo njemu, dubrovačkom ,,dupinu“, Mihovilu Španji.

Kada ste se i zašto počeli baviti plivanjem?

Plivanjem sam se počeo baviti kada sam imao godinu i pol. Bio sam mala beba kada sam proplivao u moru. No, budući da sam sa šest mjeseci prebolio dječju paralizu koja je kod mene uzrokovala određene zdravstvene poteškoće zbog kojih se danas teže krećem, a u bazenu sam puno brži, odlučio sam se baviti plivanjem.

U kojim se disciplinama natječete?

Natječem se u brojnim disciplinama, i to u 50 – 100 metara prsno, 100 metara leđno, 100 metara delfin, 400 metara slobodno, 200 metara mješovito, u štafeti ... Dakle u gotovo svim disciplinama.

Koja su Vam odličja najdraža?

Svaka medalja ostala mi je u lijepom sjećanju jer je do svake medalje jako teško doći.

Potrebno je uložiti puno truda i rada da bi se uspjelo osvojiti medalju na tako velikim svjetskim natjecanjima. Do sada sam osvojio preko 400 medalja na međunarodnim natjecanjima. Od toga 27 sa europskih i svjetskih natjecanja te paraolimpijskih igara.

Ukupno sam 16 puta oborio svjetski rekord. No najdraže su mi ipak olimpijske medalje kojih dosada imam četiri. One su san svakog sportaša. Kada se osvoji olimpijska medalja, i kada zasvira Lijepa naša, svi napori koje smo uložili kako bismo do njih došli istog se trena zaborave.

Mogu biti, i jesam, izuzetno zadovoljan ostvarenim uspjehom u dosadašnjoj karijeri.

Pamtite li sportska natjecanja samo po medaljama?

Naravno da ne. U hrvatsku reprezentaciju ušao sam 1998., znači već punih 15 godina sam u prvoj ekipi hrvatske plivačke reprezentacije te sam, zahvaljujući svojim uspjesima, proputovao čitav svijet, obišao sve kontinente, stekao puno prijatelja i to je ono najvrjednije što sam uspio ostvariti tijekom svoje karijere. Upoznavanje različitih kultura i ljudi najveće je bogatstvo koje sportaš može steći.

Kakva su bila Vaša očekivanja vezana za posljednju Olimpijadu u Londonu?

Očekivanja su bila, kao i uvijek, jako visoka s obzirom na sve moje rezultate koje sam uspio ostvariti u dosadašnjoj karijeri. Letvica je, reklo bi se sportskim rječnikom, bila postavljena dosta visoko i zaista sam imao visoke ambicije za nastup na POI u Londonu.

Izuzetno sam sretan što sam uspio ostvariti ciljeve koje sam si postavio osvojivši brončanu medalju.

37

Kako ste se pripremali?

Pripremao sam se svaki dan trenirajući između 10 i 12 km u bazenu, naravno, dva treninga dnevno, a treći sam odrađivao na suhome u teretani. Doista sam činio sve što je u mojoj moći da se što kvalitetnije pripremim za London. U Londonu sam uspio izboriti finale u sve četiri discipline u kojima sam nastupao te sam na 100 m leđno uspio osvojiti broncu koju sam posvetio poginulim vatrogascima na Kornatima, njihovim roditeljima i prijateljima. Tim nastupom odlučio sam se oprostiti od nastupa na POI. Imaju li paraolimpijci jednake uvjete za treniranje i sudjelovanje na natjecanjima?

To je jako teško reći ... Naime, ja imam jako dobre uvjete za rad u mom rodnom gradu jer su u Dubrovniku plivanje i vaterpolo jako važni sportovi. No, nažalost mnogo je mojih kolega koji treniraju u Hrvatskoj i nemaju tako dobre uvjete za treniranje. Nadam se da će se uskoro to promijeniti i da će svi imati jednake uvjete kako bi se uspjeli pripremiti za velika europska i svjetska natjecanja. Što je potrebno da bi se ostvarili ovako dobri rezultati?

Potrebna je vjera u samog sebe. Ne samo svaki sportaš, nego svaki čovjek koji želi uspjeti u životu, mora imati sliku onoga čime se želi baviti i što želi raditi. Ja sam zaista od malih nogu znao što želim u životu. Želio sam uspjeti, a plivanje mi je samo pomoglo da to uspijemo ostvariti. Želio bih spomenuti da plivanje nije jedino u čemu sam uspješan. Naime, bio sam uspješan i u školskim klupama. Završio sam i fakultet te sam time dokazao sebi i drugima da, ako je čovjek uporan, može sve ostvariti.

Iva Perić, 7. e

38

NATJECANJA 2012./2013.

UČENIK

NASTAVNI PREDMET

MARTINA ŠOLA, 5. a

NATJECANJE MLADIH TEHNIČARA (MAKETARSTVO)

DIJAČIĆ, prof.

GEOGRAFIJA

VALENTINA

LUKA BANIČEK, 5. c TINA GETO, 6. a

MENTOR/I

OPĆINSKA RAZINA

VALENTINA

RUDOLF GOLUBIĆ, prof.

ZDENKO ČOR, prof.

5. MJESTO 1. MJESTO

4. MJESTO

1. MJESTO

7. MJESTO

PETAR HRVOIĆ, 6. b

INFORMATIKA

KATARINA JURIĆ, 6. c

NATJECANJE MLADIH TEHNIČARA (GRADITELJSTVO)

IVANA BABIĆ, 7. a

BIOLOGIJA

JADRANKA RAJS, prof.

5. MJESTO

POVIJEST

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ, prof.

6. MJESTO

GEOGRAFIJA MATEMATIKA MATKO PETROVIĆ, 7.b

BIOLOGIJA MATEMATIKA

VALENTINA

VALENTINA

7. MJESTO

MIHIĆ, prof.

MARETIĆ, prof.

5. MJESTO

JADRANKA RAJS, prof.

MARKO MARETIĆ, prof.

1. MJESTO 1. MJESTO

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ, prof.

12. MJESTO

KRISTINA CRNOGORAC, 7. c

POVIJEST

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ, prof.

7. MJESTO

LOVRO HRVOIĆ, 8. b

KEMIJA

MARIJAN VARGA, prof.

5. MJESTO

BIOLOGIJA

KRISTINA VUJIĆ TESKERA, prof.

5. MJESTO

11. MJESTO

ANA GETO, 8. c

MATEMATIKA

IVA BORAS, KLARA ŽABEK, FRANKA HRUŠKA

DEBATA

M. MOTIK, prof., Z. KATALINIĆ, prof.

4. MJESTO

MATEO ŠOŠTARIĆ, ANA GABUD, ANA GETO

DEBATA

M. MOTIK, prof., Z. KATALINIĆ, prof

8. MJESTO

IVA BORAS, 8. d

DEBATA

M. MOTIK, prof., Z. KATALINIĆ, prof.

ĐURKESAC, prof.

39

1. MJESTO

2. MJESTO

10. MJESTO

POVIJEST

ĐURO

10. MJESTO

2. MJESTO

DIJAČIĆ, prof.

MARKO

DRŽAVNA RAZINA

2. MJESTO

MIHIĆ, prof.

MATEMATIKA

ŽUPANIJSKA RAZINA

11. MJESTO

NAGRADA ZA 3.

GOVORNIKA

POHVALJENI UČENICI 2012./2013.

LIDRANO – ŽUPANIJSKA RAZINA - PETAR GRUJOSKI I LUKA KARADAKIĆ, 4. d, MENTOR, GORDANA FAŠNIK, učiteljica u KATEGORIJI DRAMSKO STVARALAŠTVO – DRAMSKO-SCENSKA IGRA „KAK JE BABICA JAGICA SPASILA BOŽIĆ“ - IVA PERIĆ, 7. e, MENTOR, MIRELLA BOHM, prof. u KATEGORIJI NOVINARSKO STVARALAŠTVO – NOVINARSKI RAD „OD DUBROVNIKA DO ZVIJEZDA“ - Dječje duhovno stvaralaštvo u Križevcima - istaknula se sa svojim radom „Poziv Marije Propetog Petković“ SARA KOPRIVICA, 7. a, mentor Dinka Mock - Međunarodno matematičko natjecanje Klokan - naši učenici su među deset posto najboljih- Banjamin Teskera, Marta Berišić, Mislav Jurić, Ivano Konenko, Borna Ĉaĉić, Nikola Zoković 3. raz., Sara Barić, Ines Vahtarić, 6. raz., Jakša Bilać, Dorian Podgorski, Sara Rivić Carević, 5. raz.

INOVA MLADIH 2013.

LANA KOVAČIĆ, LAURA EREIZ, MARTINA ŠOLA, MARIO GUCIĆ, TIMOTEJ SOFIJANOVIĆ – 5. a., SARA BARIĆ, LEONARDA ŽABEK – 6. b, PATRICIA ŠIMIĆ, DOMINIK MATIŠIN, MIHAEL LJELJAK, ŠIMUN FUČEK, MIHAEL KRUNIĆ – 6. c., MENTOR, VALENTINA DIJAČIĆ

UČENIK

NASTAVNI PREDMET

MARTIN ĐEVENICA, 8. a

KEMIJA

JOSIPA JERABEK, 7. c

POVIJEST

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ,

10. MJESTO

POVIJEST

prof.

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ,

17. MJESTO

EDYTA TUČEK, 7. c

MARIJAN VARGA, prof.

prof.

JADRANKA RAJS,

BIOLOGIJA

PAULA ZOKOVIĆ, 7. b

POVIJEST

TEA LOVRIĆ, 8. d

POVIJEST

LUNA JURIĆ, 8. d

BIOLOGIJA

MENTOR/I

prof.

BRANKA SAKAČ JANKOVIĆ, prof.

JASNA DOBRENIĆ, prof.

KRISTINA VUJIĆ TESKERA,

ŽUPANIJSKA RAZINA

11. MJESTO

11. MJESTO

18. MJESTO

14. MJESTO

9. MJESTO

prof.

PAVAO KUSAK, 8. e

KRISTINA VUJIĆ TESKERA,

BIOLOGIJA

14. MJESTO

prof.

JADRANKA RAJS,

ARA KOPRIVICA, 7. a

BIOLOGIJA

ROBERT PAVLIŠ, 8. b.

NJEMAČKI JEZIK

prof.

40

JUDITA REY HUDEČEK, prof.

22. MJESTO

11. MJESTO

ZABAVNI KUTAK Lana Vujec, 6.a

Iva Tomkić, 6.a

41

42

Helena Vujec, 6.a

43

44

Matej Šoštarić, 8. c

45

46

Anđa Majetić, 6. a

47

2. d 48