S blagoslovom UN-a ili bez njega Buš ide u rat
KRAJNJI SMISAO IRAČKE IGRE Kad se ovaj napis (pisan 16.3.3.) bude pojavio u štampi, vrlo izgledno je da će rat Amerike sa Irakom već otpočeti, a može biti i okončan do tada. Ovo zadnje stoga što, po svim znacima, Irak odnosno Sadam Husejin, o čijoj se glavi uglavnom radi, neće za duže vreme moći da odoli ogromnoj vojnoj, tehnološkoj prednosti i premoći SAD-a. Uostalom, SAD nikad ne bi ušle u rat da nemaju to uvere- nje o brzom svršetku rata. Prepucavanja u Ujedinjenim nacijama Postoji, međutim, i jedna ozbiljna kočnica ratnim naporima SAD-a. Ta kočnica su Ujedinjene nacije (UN). U UN-a baš sad Amerika bije „očajnu” „bitku” za Rezoluciju Saveta bezbednosti (SB) kojom bi SAD dobile „zeleno svet- lo” za rat. Protivnici ovakve jedne Rezolucije su Francuska, Rusija, Kina, Nemačka i Sirija (prve tri imaju pravo veta, pravo koje bez obzira na ishod glasanja čini Rezoluciju nevažećom). SAD, međutim, hoće na svaki način da za Rezoluciju dobiju većinu, pa makar da je ona pravom veta obesnažena. Obećanjima („šargarepa”) i pretnjama („štap”) SAD pokušavaju da pridobiju glasove još šest neoprede- Ijenih članova SB. Zašto? Amerika će u rat svakako, ali sa većinom u SB, imala bi „moralnu pobedu” i, kao takvu, dodatno opravdanje za rat. A ovo sve zbog toga da bi se bar nekako ublažio efekat člana 2 Povelje UN-a koji kaže: „Svi članovi (UN) će se uzdržavati u njihovim međunarod- nim odnosima od pretnji upotrebe oružja, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa ciljevima UN, protiv teritorijalne celosti i političke nezavisnosti bilo koje države”, dok Član VI, tačka 2, Ustava SAD nalaže: „Svi SAD (međunarodni) ugovori postaju najviši zakoni zemlje (SAD)”, koje je, svo- jom zakletvom, predsednik Buš dužan da čuva, štiti i brani. Dakle, s nameravanim ratom, a bez odobrenja SB, predsednik Džordž Buš dolazi u poziciju da postane dvostruki kršitelj Povelje UN-a, čiji su SAD osnivač, i svoje sopstvene Konstitucije. Kako je on odlučan da u svakom slučaju ide u rat protiv Iraka, to mu je makar i samo „moral- na pobeda” u UN neophodna da bi kolikotoliko umirio svoju savest. Čuje se sad (15.03.03) da će SAD, pred izgledom poraza u SB za svoj rat u Iraku, odustati od Rezolucije. Munjeviti rat protiv Iraka S druge, pak strane gledano, pod pretpostavkom da dođe do rata, taj rat mora neophodno biti i vrlo kratak - tzv. „blic”! Zašto? Postoje tu bar tri razloga: (1) svi su izgledi da Rezolucija UN-a kojom Savet bezbednosti (SB) odobrava rat protiv Iraka, neće proći (ili zbog većine protiv ili zbog
najavljenog francuskog veta, ako bi većina bila za Rezoluciju), u kom slučaju bi rat u Iraku bio ilegalan, a SAD zbog toga moguće proglašene - agresoroml. Međutim, zbog birokratske inercije UNa, postoji jedan „otvor” od 10- 15 dana za okončanje rata, posle čega jedno eventualno proglašenje SAD-a agresorom postalo bi praktiično bespredmetno - „prošao voz”!; (2) odugovlačenjem rata antiratni pokret bi mogao dobiti „vijetnamski” zamah ne samo u svetu već i u samoj Americi, što Bušovoj adminis- traciji nikako ne ide u prilog; dodatno, pak, SAD ekonomija - stock market- može kolapsirati, jer ona već sad, samom propagandom o ratu, jedva stoji na „klimavin nogama”; i (3) najzad, duži rat znači sve veće i veće razaranje Iraka, sve više civilnih žrtava, izbeglica i ratnih tegoba stanovništva, što je sve u direktnoj suprotnosti sa izvesnim SAD potajnim namerama. O kojima potom. Postavlja se ovde jedno suštinsko pitanje zašto je Bušovoj administraciji neophodno potreban jedan rat i po- red očiglednog kršenja sopstvenog Ustava i Povelje UN-a? Bušova jedina alternativa Pre svega Buš mora u rat jer je svojom ratnom propagandom doveo sebe u vrlo glup položaj po kom on i nema drugi izlaz sem rata. U suprotnom, „kredibilitet” nje- gove administracije se ruši što bi ga, u krajnjoj liniji, koštalo sledećih predsedničkih izbora, dok bi u međunarodnim odnosima SAD praktično postale „papirni tigar”. Buš ni jedno ni drugo ne sme da dozvoli. Otuda je rat protiv Iraka jedina njegova lična „spasonosna mreža”. Američka zvanična verzija rata u Iraku Zvanično su, pak, SAD u ratu protiv Iraka zbog toga što Sadam Husejin, predsednik Iraka, poseduje oružje za „masovno uništenje” pa kako je on mentalno neu- ravnotežen a, budući da je diktator i „drugi Hitler”, on je direktna pretnja i Americi i svetskoj bezbednosnoj stabil- nosti. Koliko je realno i stvamo ovo znanično SAD objašnjenje? Pre svega, sami Amerikanci znaju vrlo dobro (jer su ih oni i naoružavali, u svoje vreme dok je Husejin, u SAD planovima, igrao ulogu protivteže fundamentalističkom Iranu Ajatole Komenija i njegovim naslednicima, da ovi iako imaju nešto oružja za masovno uništenje da je ono zastare- lo, a dometa ne dalje od Izraela. Prema tome, Irak ne može biti pretnja - pogotovo ne direktna Americi. Proizilazi, dakle, iz ovoga da eventualno posedovanje Iraka oružja za masovno uništenje, samo je SAD-u ne mnogo vešt izgovor za nameravani rat protiv Iraka. Drugo je, pak, pitanje svetske bezbednosne situacije, jer - očigledno je - već