God. LXI
Birmingham, 1. april 2009.
Broj 1175
SAD su stvorile Hag i predale Kosovo ©iptarima
PROTIVNE „KADIJE” SLOÆNO PROTIV SRBA Srpske vlasti u ime „meunarodne obaveze” pune Hag Srbim; Kosovo tek πto nije otiπlo... Ustaqeno je miπqewe objektivnih Srba ako takvi postoje - o sebi da oni nisu sposobni za rekorde, nisu nacija rekordera, izuzev, pokadkad u sportu, kao sad,.. na primer trenutno, u tenisu i vaterpolu. Uopπteno, dakle, govoreÊi, Srbi nisu vrhunska nacija, sem, od bezbroj disciplina, po neki put u ponekoj i to nakratko. Postoji, meutim, jedna „disciplina” (navodnici ukazuju da je Srbi ne raspoznaju kao disciplinu; da li namerno?) u kojoj su Srbi zaista vrhunska nacija i nadaleko i permanentno ispred svih drugih naroda, sem, moæda - Crnogoraca!? koji ih verno slede ali i Ëesto vode. Uopπteno, ta disciplina se zove samo-uniπtewe a izvedena je kod Srba iz definitivno krajwe zakræqalog instinkta samoodræawa, koji je inaËe - silovit i nesuprostativ - ugraen u insekte, rastiwe, æivotiwe, qude - u sve æivo... Srpska neotpornost prema asimilaciji Do pre nekih 150 do 200 godina, Srbi su bili najveÊa etniËka grupa, mislim u Budimu pola, dakle, Budimpeπte; danas su to Maari. Pre jedno 40 godina, doveo mi je moj prijateq i kum pokojni Nebojπa MandiÊ svog roaka iz Budimpeπte: i on je MandiÊ, govori srpski. Rekoh mu, vi ste Srbin. Ne, odgovori, ja sam Maar; poreklom Srbin, ali ja se oseÊam Maarem. Ne mogu da verujem da je i tako neπto moguÊe... „Teπim se” Srbi su izuzetak... NajveÊe ustaπe su nastale od pokatoliËenih hercegovaËkih Srba kao πto su MarkoviÊi, PetkoviÊi, JeliÊi, itd. SliËno je istina i za mnoge danaπwe boπwaËke fundamentaliste. Od mnogih etiËkih grupa u SAD, Srbi su izgleda najneotporniji na asimilaciju. Jevreji, na primer, su potpuno imuni od we. Prvo su Jevreji pa tek posle Amerikanci. Oni Ëak i danas zagovaraju Izrael u okviru biblijskih zemaqa „Judeje” i „Samarije” (koje su, uzgred, danas palestinska Zapadna obala), mada su, istorijski gledano, SamariÊani i Judejci bili „smrtni neprijateqi”. To jasno proizilazi iz Hristove priËe „O
milostivom Samarjaninu”. Kod Nemaca, Grka, Poqaka asimilacije poËiwu u drugoj, ali retko, najËeπÊe tek s treÊom generacijom poËiwe taj proces, koji oni nikad potpuno ne sprovode. Uopπteno govoreÊi, Srbi veÊ u prvoj generaciji nestaju. Ovde je, pak, potrebna jedna napomena. U prvoj generaciji nestaju mnogo viπe deca Ëiji su roditeqi bili intelektualci, nego ona od roditeqa `niæeg` druπtvenog porekla. U modernoj Srbiji destruktivnost drugog porekla Asimilacije nisu jedina samo-uniπtavajuÊa boqka Srba. Postoje, opet kod Srba, meutim, boqke koje su po svojoj samo-destruktivnosti mnogo opasnije. Obe su opasne boqke, ali je druga opasnija. Usled Ëega? Asimilacije su plod slabosti prilagoavawa srpske etniËke grupe kad se nae izolovana i u getu, a pod pritiskom veÊinskog naroda; a sve u svrhu da se boqe i bezbednije æivi, Dakle, sve u svemu, asimilacije nisu izabrane; one su nametnute; iako za izgubqene generacije nema povratka, teoretski gledano od asimilacija ima leka; naime, jaËawem nacionalne svesti, buduÊe generacije bi se mogle osloboditi ovog iskuπewa. Za razliku pak od asimilacija, drugi opsaniji oblik samo-uniπtewa, jeste izabran, nameran; to je oblik æivota a sve sa ciqem da se ugrabi dræavna vlast i da se onda potËini ceo narod voqi nekog imperijalizma, uz naravno obilnu materijalnu nagradu za sebe i svoje pristalice. Boqe ime za ovaj oblik samo-uniπtewa jeste izdaja!; sve jedno, πta je posredi: nacionalni interes ili biÊe. Moæda Êe tek posle sledeÊeg poglavqa, biti jasnije razgraniËena ova dva oblika (izdaja i asimilacija) samo-uniπtewa koja inaËe haraju Srbima, ukoliko se ne zaustave, mogli bi, u krajwoj liniji, naËiniti od Srba narod Hazara, koji je, kao πto se zna, izËezao sa istorijske pozornice. Trebalo bi se, meutim, zapitati: otkud ove opasne boqke kod Srba? Jedan deo otpada, na tradicionalnu slabost Srba na asimilaciju, Specijalnu paæwu, meutim, trebalo bi posvetiti samo-destruktivnosti novijih vremena, koja naglo meu Srbima poËiwe da se πiri od slogana po kome