God. LXII
Birmingham, 1. juni 2009.
Broj 1177
Razvoj i sudbina kapitala u zadwih dva stoleÊa
OD MARKSA PREKO NEOLIBERALIZMA PRAVO U - SUNOVRAT! Nikad nisam Ëitao Marksov Das Kapital. Znam ipak da u wemu postoji jedna kquËna postavka pod imenom „viπak vrednosti” koja objaπwava suπtinu kapitala. ©ta je po Marksu „viπak vrednosti”? (Naravno - najkraÊe!; jer ko bi se mogao snaÊi u tom lavirintu od nekih 400 gusto πtampanih stranica Das Kapital-a kad je oko jedne Ëetvrtine posveÊena „viπku vrednosti”?!) „Viπak vrednosti” stvara i uveÊava kapital ©ta je, dakle, viπak vrednosti po mojoj najkraÊoj (i laiËkoj) wegovoj interpretaciji? Pre svega, viπak vrednosti nesvesno stvara radniËka klasa. Kako nesvesno? - zapitaÊe neko. RadniËka klasa stvara svesno delove ali ona u wih, u tom trenutku nevidqivo, ugrauje imaginarne „delove” neophodne celini. Radnik je plaÊen samo za fiziËku obradu dela na kome radi i to minimalno, ali ne i za imaginarni - u tom trenutku joπ samo - pojam ili ideja koji je ugraena u deo wegovim znojem. Skup svih tih od radnika napravqenih delova i nesvesno ugraenih imaginarnih pojmova, predstavqa celinu tj. finalni produkt. Tu se, meutim, deπava i tranzicija. Imaginarnost prestaje pretvara se u „viπak vrednosti” odnosno, kad se produkt proda, u kapital, koji je nesravweno veÊi od kapitala uloæenog u fiziËkoj obradi produkta plaÊenoj radniËkoj klasi. Dosledno, korisnik ove tranzicije nije radniËka klasa veÊ buræoazija. Ostalo veÊ znamo. Zbog oËite karakteristike kapitala da samog sebe uveÊava, buræoazija postaje sve bogatija i u mawem broju ruku, radniËka klasa sve πira i siromaπnija. Drugim reËima reÊi Êe Karlo Marks i Fridrih Engels u svom KomunistiËkom Manifestu - da buræoazija nesvesno „kopa” svoj sopstveni „grob” poπto Êe neizbeæno morati biti sruπena od uvek izrabqivane radniËke klase. Od kapitala iskovana je reË - kapitalizam... Ovde se, meutim, ne zavrπava priËa o kapitalu. Naprotiv, ovo do sad je samo jedan wegov uvodni detaq. Wegove ambicije su mnogo πire i veÊe. I o wima je, u narednom tekstu, sada reË. Iz imenice kapital izvedena je reË kapitalizam. To nikako ne znaËi isto. Kapital je bogat-
stvo, novac. Kapitalizam je politiËko-ekonomski poredak, a moguÊe, wegova jedina veza sa Marksovim komunizmom jeste ta πto mu je kapitalizam odluËno protivan. Naime, komunizam hoÊe da ukine privatnu svojinu za raËun druπtvene; osnova kapitalizma jeste, meutim, baπ suprotno tj. privatna svojina, dok druπtvo samo treba da ostavri povoqne uslove da bi kapitalizam mogao da bukne u svoj svojoj punoÊi. Za hriπÊanstvo se zna da je u wemu i pre Hrista bilo hriπÊana. Primer takvog jeste sveti Jovan Krstiteq. SliËno je i sa kapitalizmom. I pre kapitalistiËkog sistema, postojali su neimenovani kapitalistiËki vernici. Zbog kratkoÊe, jer sawaju o osnovnim idejama kapitalizma, nazvaÊu ih ideolozima. Zagledaju ovi ideolozi Marksov „viπak vrednosti” i kapital koji izrasta iz wega sa svih moguÊih strana. Imaju pomuÊene pojmove o wima. Svia im se to πto se kapital nesravweno uveÊava u odnosu na investicije. I „viπak vrednosti” ima svoju vrednost - osnova je kapital; ali i - koπta! Idealno bi bilo kad bi on to bio bez tog balasta. Vide, naravno, da je to idealno stawe nemoguÊnost i Utopija... Rezignirano odmahuju rukom, ali ipak - zakquËuju - na tom Marksovom projektu treba raditi, pod okriqem, naravno, iskquËivo privatne svojine, pa Êe se u hodu moguÊe ukazati nove moguÊnosti da se koriguje neidealna strana „viπka vrednosti”. SAD kapitalizam stvara milionere Tako je u Americi stvoren kapitalizam. Pokazao je on odmah veliki uspeh. Nicali su milioneri privatnici, ne baπ kao trava, ali ipak ima ih mnogo; i broj im se stalno uveÊava. RadniËka klasa, ne kao u Marksovom komunizmu, ne samo da nije sve siromaπnija veÊ, naprotiv, sve je bogatija i sve je veÊa; jedan lavovski deo druπtva i nema veÊih ambicija veÊ da permanentno ostane na nivou radniËke klase - da ima svoju kuÊu i pokuÊanstvo, svoj automobil, svoju porodicu, svoju sigurnost i, naravno, svoju slobodu koju on, radnik i wegova porodica, mogu da koriste za svoja razna uæivawa. Uopπteno govoreÊi, kao jedan oËevidan rezultat kapitalizma kao sistema, celo ameriËko druπtvo u proseku doæivqava j edan bogatiji i