God. LXII
Birmingham, 1. novembar 2009.
Broj 1182
U obraËunu fudbalskih huligana poginuo Francuz Bris Taton
JEDNO MNOGOZNA»AJNO NASIQE Mi, Srbi, iz dijaspore uglavnom se obaveπtavamo o situaciji u zemqi Srbiji preko Interneta i putem e-poπte, πto znaËi, uvek smo u malom zakaπwewu u odnosu na aktuelne dogaaje, πto opet znaËi da na wih ponekad moæemo i pogreπno da reagujemo. TadiÊeva „narodna æalost” i posledice Pre par nedeqa doprla je tako do mene elektronska vest: Predesednik Srbije TadiÊ, povodom ubistva francuskog dræavqanina Brisa Tatona, objavio je opπtu dræavnu i narodnu æalost, πto znaËi: zastave u Srbiji na pola kopqa; u odreeno vreme, na znak sirena, æivot staje za jedan minut; javni protesti i skupovi - a πkole specijalno - s obaveznim jednim minutom i prigodnim govorima i predavawima nabijeni emocijama. „Ima neπto trulo u dræavi Danskoj” (Ëitaj: Srbiji) - bila je moja reakcuja. Svestan sam TadiÊeve „bezalternativnosti” kad se radi o Evropi i Francuskoj kao wenom „kquËu” - ali πto je mnogo - mnogo je! Jer deπavale su se u Srbiji (i u svetu) mnogo veÊe nesreÊe ove vrste, pa se nikad nije odlazilo u „narodnu æalost”, specijalno u Evropi. Bilo je dovoqno jedno diplomatsko izviwewe sa obaveznom izjavom da Êe poËinilac/i biti pronaen/i i kaæwen/i - i stvar bi „legla”. U meuvremenu, doe do mene elektronski Ëlanak Vasilija MiπkoviÊa naslovqen „Demokratski RaËak” (4.10.09) koji je objasnio misteriju ovog TadiÊevog inaËe, najblaæe reËeno, nedræavniËkog poteza. Kaæe TadiÊ: (...) „borba protiv nasiqa koji vodi u faπizam vaænija je i od evropskih integracija”. Ponovo me je TadiÊ πokirao jer iznad „bezalternativne” Evrope, postoji jedna veÊa „bezalternativnost” - nasiqe!; i pokazao - ne πalim se ovog puta - svoju zaista dræavniËku mudrost; u pravu je: ne moæe se u Evropu sa nasiqem - pogotovo ono koje vodi u faπizam. Ostalo je, pak, u priliËnom mraku koje to nasiqe vodi u faπizam jer izgleda svako to nije. Kako je, pak, ubistvo Brisa Tatona prvobitno bilo okarakterisano kao obraËun fudbalskih „huligana” (Taton je bio navijaË francuskog fudbalskog tima „Tuluz”), postavqa se pitawe kako je Tatonov sluËaj, dospeo u kategoriju nasiqa koje vodi u faπizam, πto je primoralo TadiÊa da izlaz
potraæi u narodnoj æalosti? Drugosrbijanci objaπwvaju „narodnu æalost” Odgovor na tranziciju huligani-faπizam po MiπkoviÊu - dala je tzv. „Druga Srbija” odnosno weni „spin doktori”. Jeste Tatona su ubili huligani fiziËki, ali „krivci za vaπu sramotu - o, vi „bedni Srbi” - su, svi faπisti, ekstremisti i desniËari (...) svi koji su se usuivali da se usprotive NAMA - evropejcima, modernizatorima i denacifikatorima!” Ovakva medijska kampawa od strane Druge Srbije postigla je svoj ciq pa se kod mnogih prvosrbijanica, TadiÊevih najboqih kadrova, pojavio sentiment: „Stvarno smo mi Srbi najgori narod!”. Da bi spreËila odliv svojih redova, Demokratska stranka (DS) je „sa svojom medijskom logistikom izgleda (konaËno?) stala iza zastave Druge Srbije, taËnije, iza wenog politiËkog barjaktara - iza LDP-a i »edomira JovanoviÊa. Nakon viπemeseËne kampawe i napada iz drugosrbijanskih krugova, DS (je) pokajniËki „glajhtπaltovala” i - organizujuÊi miting „protiv nasiqa” ... - poËela da marπira u korak ne samo sa LDP veÊ i sa najotrovnijim drugosrbijanskim druæinama kakve su Helsinπki odbor za qudska prava, Pokret Evropa nema alternative, inicijativa mladih za qudska prava, LS Vojvodine, Gej strejt alijansa” itd. Poπto je proglaπewem opπte narodne æalosti, sklopqen taj „rodoskrvni brak” (izmeu DS i Druge Sebije) i wegovi supruænici „zajedno otπetali do Kalimegdana”, TadiÊ je potvrdio da ga je „on liËno” blagoslovio. Kaæe: „Vidim neprekinutu nit izmeu nasiqa koje se deπavalo devedesetih, zverskih zloËina na prostoru bivπe Jugoslavije, podrπke πtrajkovima JSO, politiËkog jezika koji je proizvodio bes prema takozvanim izdajnicima i stalnog tragawa za neprijateqima u druπtvu”. Dodaje da je: „veoma vaæno da se identifikuju grupe i pojedinci koji su inspiratori i izvrπioci nasiqa i ideje koje inspiriπu nasiqe u druπtvu”. I tako zavrπio je sa veÊ napred pomenutom „novom bezalternativnoπÊu” tj. „nasiqe koje vodi u faπizam”, πto Ëak ima prednost nad onim veÊ klasiËnim wegovim - evro-integracijama?! Zavrπava MiπkoviÊ opis ovog najnovijeg TadiÊevog „bezalternativnog” obrta sa: „Straπno! Iste reËi, iste misli, iste formulacije, sve isto