God. LXIII
Birmingham, 1. januar 2010.
Broj 1184
Skoro je 20 godina proπlo od poËetka uniπtavawa SFRJ
„KO S –AVOLOM TIKVE SADI...” Baπ ovih dana, pre Ëetrnaest godina znaËi: proπlog veka, 1995. - sklopqen je Pariski mir kojim su okonËani ratovi oko razarawa Savezne Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). DrugojaËije reËeno, Dejtonski sporazum od 21. novembra 1995. godine, pretoËen je u praksu. To je tema ovog napisa. Upitno je: Kakvu? Ovakva pitawa uvek znaËe neka uporeivawa. Konkretno, u ovom sluËaju, znaËe uporeewe preddejtonskog i postdejtonskog stawa na prostorima bivπe SFRJ. TaËno. Ali obavezno uz ovu kvalifikaciju: oba, i pred Dejton i onaj posle wega imaju svaki uz sebe i svoju vremensku distancu. Tako, pred Dejton, mislim poËiwe 30. juna 1990, dan kad je Ante MarkoviÊ, tada predsednik Saveznog izvrπnog veÊa (SIV) - jer je Predsedniπtvo SFRJ bilo blokirano - izdao zapovest Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) stacioniranoj u Sloveniju da izvrπi deblokadu dræavnih carinskih ispostava na granici prema Austriji i Italiji, jer je slovenaËka Teritorijalna odbrana (TO) neπto ranije protivustavno i secesionistiËki iste okupirala - tako je poËeo rat u Sloveniji. Post Dejton, kao πto smo videli traje veÊ 14 godina. Ukupno, dakle, od rata u Sloveniji do danas jeste, znaËi, bez 6 meseci - 20 godina. Ta dva stawa se stoga uporeuju. Pred -dejtonsko stawe Uopπteno govereÊi, a πto se tiËe nacionalnog pitawa, inaËe rak rana svake Jugoslavije, ali naravno gledano izolovano od politike, u SFRJ praktiËno nije postojalo. Narodi SFRJ izmeu sebe se moæda nisu voleli - mada je to moæda prestrog zakquËak - ali su bili voqni za „suæivot” (kako bi rekli Hrvati) moæda najviπe zbog toga πto im je velika Jugoslavija davala potencijalno unutraπwe uverewe i nadu da Êe im samo kroz wu moæda i biti boqe, a i sam æivot sigurniji. U SFRJ se do posledweg trenutka bukvalno i „igralo” i „pevalo” i „uæivalo” i pored svega. »ini se, baπ zbog toga, vrlo Ëesto, Ëak i danas, na tim bivπim jugo-prostorima dolazi do izliva vrlo jakih tzv. „jugo-nostalgiËnih” sentimenata. Takvo - da ga nazovem - „idiliËno” stawe meu narodima SFRJ, nije postojalo, meutim, kod
komunista, nosilaca wenih vlasti. Meu wima je i bez rata buktao ne obiËan graanski veÊ onaj straπan πovinistiËki, po karakteru, potencijalni rat joπ od Ustava SFRJ iz 1974. Istina, dok je Tito bio æiv (1980), wegove razmere su se jedva primeÊivale. Posle, pak, toga datuma, a te komunistiËke generacije vaspitavane - πto rekli - „od kolevke do groba” kako se grabi i Ëuva jednom ugrabqena vlast, one su u tom ustavu naslutile da Savez komunista Jugoslavije (SKJ) neÊe moÊi da bude viπe rukovodeÊa snaga SFRJ na duæu stazu i da je zbog toga vlast neophodno ugrabiti sad i odmah u svom feudu: republici, pokrajini, srezu, gradu, selu... da je drugi neko ne bi ugrabio. Iz toga je prirodno izbilo u prvi plan pravo nacionalistiËko i πovinistiËko ludilo u svim federalnim republikama SFRJ. Za Ëudo - da li sluËajno? najkonstruktivniji narod tadaπwe Jugoslavije, Slovenci, bili su „barjaktari” tog ruπewa SFRJ. Oni su razbili Ëetrnaesti (posledwi) Kongres SKJ i od wih potiËe prvo, poËetno ratovawe protiv we. MiloπeviÊev fenomen Od Titove smrti deset je godina uzelo da otpoËnu ratna dejstva protiv SFRJ. Taj „interegnum” su ispuwavale æuËne debate kroz Partiju, odnosno dræavne institucije, u kom prvcu krenuti, a s obzirom da je svima bilo jasno da SKJ ne moæe viπe biti nosilac vlasti, mada se ova Ëiwenica jasno i javno preÊutkivala. Kroz wih su se jasno ocrtala tri bloka. Na jednoj strani je bio MiloπeviÊ, odnosno Srbija i Crna Gora, koji se zalagao za oËuvawe SFRJ kakva je do tada bila. Na dugom su, pak, kraju bile Slovenija i Hrvatska. One bi da nastave æivot u SFRJ ali pod samo krajwe konfederalnim uslovima. Taj model su one nazvale - „asimetriËnom federacijom”. U treÊoj grupi su bile BiH i Makedonija. One su za nastavak federalne Jugoslavije, ali sa mnogo mawe centralizma
Naπim Ëitaocima, pretplatnicima i saradnicima pravoslavne vere æelimo sreÊne i blagoslovene nastupajuÊe praznike: Mir Boæiji - Hristos se rodi! SreÊna Nova godina! Uredniπtvo i Administracija Iskre