God. LXIII
Birmingham, 1. avgust 2010.
Broj 1191
Otvoreno pismo Boπka ObradoviÊa Srpskom rasejawu
»OVEK KOJI JE ZASLUÆIO ODGOVOR Svaka reË gospodina Boπka ObradoviÊa (Srpski Sabor Dveri) je iskrena, otvorena, nadahnuta æarkom patriotskom æeqom da se pomogne srpskom narodu pre svega u matiËnim dræavama, a onda i rasejawu πirom sveta. VeÊ sama upeËatqiva dobronamernost obavezuje na „odgovor”, mada to moæe da podrazumeva odgovor u ime rasejawa, πto bi bilo pretenciozno sa naπe strane. Jer kao πto i sam g. ObradoviÊ konstatuje - ne postoji jedinstvo matice, nema ga ni u rasejawu. Stoga, ako smo i mi deo rasejawa kome se autor obraÊa, ovo πto sledi je naπ osvrt na wegov rodoqubiv apel. Dobronamernost jeste obaveza da se sa poπtovawem i u istom duhu na apel osvrne, ali ne i jemstvo da su ocene, analize i odgovarajuÊi zakquËci u wemu, po naπim saznawima, uvek taËni. Smatramo stoga, da nas dobronamernost sa naπe strane, obavezuje da piscu na iste prijateqski ukaæemo.
bqenosti” u Zapad. SloæiÊemo se da je takvo emotivno stawe apriori nekritiËno i neobjektivno i kao takvo neprimereno donoπewu zdravih i razumnih odluka. Kod Srba prava hroniËna bolest i istorijski jedan od glavnih uzroka ponavqanog teπkog narodnog stradawa i druπtvenih i dræavnih lomova. Ko` razuman, u iskustvu onoga πto nam je Zapad istorijski Ëinio i posledwih godina joπ uvek prireuje, moæe da priæeqkuje takvo stawe i raspoloæewe? U kontekstu ovog naËelno rodoqubivog apela, ova srpska poπast, treba - nadamo se - da objasni neke mawkave ocene kako o matici, tako i o rasejawu.
S druge strane ima u Srbiji i `sjajnih qudi: spsosobnih, Ëestitih... patriota`, ali se `nalaze na marginama druπtva`; nepovezani su i neorganizovani; nedostaje im `autoritet`, kaæe autor - i svakako tu ubraja i qude oko Dveri Srpske.
Jedan vaæan. moæda i presudan faktor, Ëini se nedovoqno osvetqenim. To je danaπwa `globalnost` svetske politike u kojoj dominira politiËka demokratija. Koliko smo zapazili, g. ObradoviÊ je samo jednom indirektno pomiwe, kvalifikujuÊi je `takozvanom`. Demokratija i nije ono πto propagandno i popularno znaËi. Ona je jedan oblik vladavine u matiËnim zapadnim zemqama odakle je ponikla i gde je `dizajnirana` da sluæi prvenstveno wihovim interesima, a drugi u `izvoznim` i `kolonijalnim` zemqama. U svetskoj demokratiji, sliËno poraæenom komunizmu, dominira autoritet i glas najjaËeg i jaËeg; itekako postoji hijerarhija. U matiËnim zapadnim zemqama politiËki sistem je dvopartijski i malopartijski; u `izvoznim` je viπepartijski i sitnopartijski, itd. Otuda i velika nesrazmera u stabilnosti vlada i drugim problemima vladawa uopπte, u matiËnim i `izvoznim` zemqama.
U poglavqu „Snaga Srpskog Rasejawa”, govoreÊi o svetu u kome naπe rasejawe æivi i dela, sasvim jasno, tzv. Zapadnom svetu, g. ObradoviÊ je napisao: „... u koji smo toliko zagledani i zaqubqeni...”. OËigledno piπe u mnoæini i Srbima uopπte, ne iskquËujuÊi ni sebe. Posle svega πto je g. ObradoviÊ napisao u svom apelu, sa nevericom i danas Ëitamo ovo mesto. Tu nam se jedino Ëini nedosledan i protivreËan samom sebi. Hteli bi da razumemo da je u pitawu ironija - mada u kontekstu napisanog ne `zvuËi` tako - ili prostije, da se pogreπno izrazio. S obzirom na wegovu neprikosnovenu dobronamernost, tako se i mora razumeti ova nesretna reËenica pisca apela, ali ne i samo stawe srpske „zagledanosti i zaqu-
S druge strane partijski sistem u demokratijama daje prednost posebnom interesu nad opπtim; pre `diferencira` nego πto ujediwuje. Stoga i teπkoÊa, uprkos imenu demokratija hroniËno potiskivanom - opπtem, narodnom i nacionalnom interesu da doe do izraza. I kao πto veÊina glasova donosi izbornu pobedu, tako je i ceo demokratski sistem usmeren na prednost jaËem politiËki, privredno, ekonomski i finansijski. Dobri poznavaoci Zapada uporno govore da je demokratija politiËki sistem wenog visokog kapitala i tesno povezan sa wime. Danaπwa katastrofalna finasijska kriza, koju su uzroËile hazarderske investicione banke, to nesumwivo potvruje. Dok πiroke narodne mase diqem sveta
PredstavqajuÊi danaπwu vlast i poredak u Srbiji, g. ObradoviÊ ih ovako karakteriπe (biramo samo one najcrwe): tuinomanija, dræavni raspad, kontrolisani mediji, strane agenture koje vode unutraπwu politiku, kolonijalna vlast, priuËeni zapadwaci, tzv. demokratski usreÊiteqi postoktobarske Srbije.