Onaj koji bi rekao da politika, po pravilu, nema veze sa ËestitoπÊu i posle toga mirno spava neka zna da je najnebriæqiviji domaÊin i najbezduπniji otac koji se moæe zamisliti.
Narod je oseÊawem, navikama, izrekama, vezan za zakon... Naπ je zakon vrlo kratak, ali zato vrlo veliki. On ima samo tri principa: domaÊinstvo, Ëojstvo i junaπtvo. To je zakon naπeg naroda!
O NikoliÊevim reËima o Kosovu pred UN Vlada Srbije joπ nije izaπla ni pred Narodnu skupπtinu ni pred javnost sa najavqenom i obeÊanom „strategijom za KiM”. Zato se sa razumqivim poveÊanim interesovawem oËekivao i odsluπao nastup predsednika Srbije Tomislava NikoliÊa pred Generalnom skupπtinom UN. NikoliÊev govor je, nema sumwe, „skica” onoga πto Êe Ëiniti „strategiju”. Zato su Fakti pitali: πta kaæete za NikoliÊev nastup, πta ste u wemu doæiveli kao novo (i kao raskid sa „kosovskom politikom” Borisa TadiÊa) i ohrabrujuÊe, a πta vam se nije svidelo, πta vas, moæda, plaπi? Æivadin JOVANOVI∆, bivπi πef diplomatije SRJ, predsednik Beogradskog foruma za svet ravnopravnih: DræavniËki i jasan govor. U celini posmatrano, bilo je to dobro istupawe, dræavniËki intonirano i dosta konkretno kada je reË o pitawima koja se tiËu Srbije. NajznaËajnije je da je na tom najveÊem svetskom forumu NikoliÊ rekao neπto πto godinama nismo Ëuli od zvaniËnika Srbije, a to je da je pitawe statusa KiM osnovno, da nije reπeno i - da se ne moæe reπiti bez Srbije. Takoe je znaËajna izjava koju smo sluπali u varijantama i prethodne i sadaπwe vlasti - da Srbija neÊe nikada eksplicitno ili implicitno priznati jednostranu secesiju svoje pokrajine jer je znaËajno da je to reËeno na najreprezentativnijem forumu na svetu. Razume se da ima mnogo drugih znaËajnih pitawa, ali sam liËno u dilemi - da li je trebalo da se tamo bilo ko zakliwe da Êe se primeniti tzv. tehniËke dogovore iz Brisela. Jer, ako su tehniËki, onda nisu za strateπki nivo kakav je predsednik Tomislav NikoliÊ i kakav je Generalna skupπtina UN. Meni je to bilo suviπno, odnosno nije mi bilo adekvatno to zakliwawe. Ali, to ne dovodi u pitawe ocenu o dræavniËkom i jasnom govoru o najvaænijim interesima Srbije. Qubomir KQAKI∆, politikolog i publicista: Mislim da je ovo isto ono πto smo imali i do sada u politici - i Evropa i Kosovo. To je otprilike, u korelacijama koje su bile definisane kao sluæbena politika dræave pod proπlom vladom. Nije se desila neka znaËajnija promena, sem πto je na drugaËiji naËin ispriËano. Razlika je samo u tome πto NikoliÊ predlaæe da se to podigne na viπi nivo, da bude na nivou koji on zastupa, a sa druge strane da bude neko ko mu je pandan. Milan IVANOVI∆, predsednik Srpskog nacionalnog veÊa severa KiM: Predsednik NikoliÊ je najavio direktne pregovore izmeu Beograda i Priπtine, na najviπem politiËkom nivou. Istovremeno je izjavio da Srbija neÊe ni pod kakvim uslovima da prizna nezavisnost Kosova i Metohije. Sa takvim stavovima bismo mogli da se u potpunosti sloæimo i da ih podræimo. Ali,
neizvesnost izaziva to πto je predsednik najavio da Êe ispuniti sve dogovore koje je postigla prethodna vlast. Jer, te dogovore smo oznaËili kao kolaboracione i kao ono πto ugroæava naπe vitalne interese. PoËetak implementacije dogovora o integrisanom upravqawu `administrativnim prelazima` i carinama izaziva veliku uznemirenost, strah i neprihvatawe, bez obzira na stranaËku pripadnost. Niko od nas nije upoznat sa sadræinom pisama kojima se prihvata implementirawe carine, kojom se uspostavqa granica na teritoriji Srbije, sa carinicima, albanskim policajcima isl. To faktiËki znaËi prihvatawe i jednu vrstu priznawa nezavisnosti Kosova i Metohije. Nama je bilo reËeno da taj sporazum moæe voditi i destabilizaciji prilika i etniËkom ËiπÊewu Kosova i Metohije. Zato to nije u saglasnosti sa onim πto je prethodno obeÊavano - da Srbija neÊe priznati. Ovo je faktiËko prihvatawe nezavisnosti Kosova. Branko KRGA, bivπi naËelnik Generalπtaba: NikoliÊevo istupawe je bilo dobro pripremqeno i videlo se da je hteo da svetu uputi nekoliko vaænih poruka: svetu - da Srbija zaista opredeqena za mir, Albancima - da je vreme da se napravi nekakav istorijski kompromis i da od sukobqavawa nisu imali niπta posebno ni oni ni Srbi. TreÊa NikoliÊeva poruka je bila je Srbija jasno opredeqena prema EU, kao jednoj strategijskoj viziji. I, mawe viπe, mislim da je to bilo i oËekivano. Suπtinski, jedino novo je moæda to πto je predloæio da se dijalog sa Albancima vodi na najviπem nivou, mada je on to pomiwao i u nekim ranijim svojim istupawima. Tek Êe se u praktiËnom ponaπawu novih vlasti videti da li je retorika oπtrija, a suπtina ista u odnosu na prethodnu vlast. Sanda RA©KOVI∆ IVI∆, bivπa predsednica Koordinacionog centra za KiM: NikoliÊ je imao dobar govor, jasan i oπtar, patriotskog karaktera. U delu u kome govori o ustupcima Albancima, kroz dogovore Borka StefanoviÊa koje je dræava namerna da nastavi daqe, i tu je predsednik NikoliÊ dao priliËno kritiËan ton. ©to se ostalog tiËe, sve pozdravqam, jer je to najava jedne bitno drugaËije politike prema Kosovu i Metohiji od one koju je vodila prethodna vlast. Najvaæniji deo koji je izgovorio je bio da Srbija ne moæe napred bez Kosova i Metohije, a graani Kosova i Metohije ne mogu napred bez Srbije. Dodao je da mi tako neπto nismo traæili ni od jedne druge zemqe i pledirao i upozorio svet da Srbija neÊe iÊi nigde bez Kosova i Metohije. 27. 9. 2012. (Podvukla - Iskra)
Fakti
God. LXV
Birmingham, 1. novembar 2012.
Broj 1218
Posle predsedniËkih izbora u SAD
OBRA»UN SA IRANOM - PREDIGRA VEROVATNOM TRE∆EM SVETSKOM RATU Ovog novembra odræavaju se izbori za predsednika SAD, najmoÊnije dræave i najuticajnije sile dominantnog svetsko-demokratskog poretka. O ulozi predsednika SAD u tom poretku dosta govori Ëiwenica da nema ozbiqnog kandidata za predsednika koji sam nije milijarder, ili ako to nije, ne podræava visoki svetski kapital, jer to je cena uËeπÊa na izborima (sa nekim izgledima na pobedu). »iwenica da se kapital ne povodi sentimentom, veÊ svojim profitom i interesom, ukazuje i na to kome prevashodno sluæe i predsednik SAD i svetskodemokratski poredak. Sami izbori su uglavnom periodiËno zabavqawe javnosti i prividno davawe oduπka `narodnoj voqi`; od liËnog interesa za kandidate i donekle stranke koje ih kandiduju, ali savrπeno nevaæni πto se suπtine poretka tiËe. Mewaju se povremeno predsednici, ali ne i kapitalistiËko-demokratski poredak - „promene bez promena”. Osnovni operativni metod demokratije je slabqewe protivnika; wegova `diferencijacija`, razbijawe wegovog jedinstva i podela. Izvorne demokratije se od wegovih posledica brane privilegijom dvopartijskog sistema vlasti. UnutraπwepolitiËki stranke se mogu razlikovati u `naglasku` nekog druπtvenog pitawa; recimo, da li Êe zdravstvo biti besplatno i dræavno, ili zasnovano na privatnom osigurawu. Spoqno-politiËki su u bitnom jedinstvene. Povrπan utisak da je svetsko-demokratski poredak neπto `labavo`, sponatno, nenametqivo i `slobodno` je u najmawem naivan, a u mnogom tako i predstavqan od `demokratske` propagande. Savremena svetska demokratija se preko tri stotine godina uigrava, razrauje i iskustveno unapreuje. Danas je to vrlo `sofisticiran` i kompleksan druπtveno-politiËki svetski poredak, zasnovan na strogoj hijerarhiji, odrazu ekonomsko-finansijske i vojne moÊi sudeonika. Ima mnoga svoja lica i vidove, `na oko` Ëesto nepovezanih, stvarno tesno (akcijski) koordinirani, podræani πtabovima struËwaka i planirawa, obaveπtajnim sluæbama, javnim i tajnim organizacijama, raznim `nezavisnim` pokretima i `nevladinim` organizacijama; na finansijskoekonomskom planu, Svetskom bankom i MMF-om...
Danas je sve to u takvoj meri organizovano, napadno i nametqivo, te podræano moÊnom propandnom maπinom koja iz svih uglova `nezavisnog` medijskog sveta πiri mit o vrlinama `narodne` demokratije, a u svojoj hipokritskoj `samokritiËnosti` ne ide daqe od slogana: `Demokratija nije najboqi druπtveno-politiËki sitem, ali nema boqeg...` I tu stavqa veliku taËku, preko koje drznik prelazi samo po cenu bujice anatema i kleveta, vernika demokratije. U toj svetlosti treba kritiËki suditi o `demokratskim` propagandnim tvrdwama: `Slobodi medija` u preteæno privatnom i stranom vlasniπtvu, ili takvih mogula kao Merdoh kome se klawaju i Ëiju podrπku traæe i u vrhunskim demokratijama mnogi predsednici vlada. `Slobodnom træiπtu` na kome vrhune monopoli, tajkuni, strane banke i velika svetska preduzeÊa. `Borbi i suzbijawu korupcije`, gde samo `instalirawe` demokratije poËiwe bezoËnom korupcijom - mitom, finansirawem subverzivnih pojedinaca i grupa, Ëak i stvarawem takvih organizacija kao `Otpor`, do direktne kupovine sutraπwih stranaËkih prvaka i buduÊih nosilaca `demokratske` vlasti. Navodnoj `narodnoj voqi izraæenoj na slobodnim izborima` gde neupuÊen narod povremeno bira `svog` predstvanika meu kandidatima viπe politiËkih stranaka - tvorevini savremene demokratije - koje imaju skoro iskquËiv monopol kandidacije qudi za `narodne` poslanike. Stvarni zadatak politiËih partija je slabqewe narodnog, nacionalnog i dræavnog otpora vlasti (izraæenoj kroz skupπtinu) stranaka i wihovim teoretskim i veπtaËki stvorenim interesima. Novoj neprirodnoj Ëesto zakrvqenoj podeli naroda, mimo prirodnih druπtvenih i strukovnih interesa seqaka, radenika, preduzetnika, slobodnih profesija, itd., a time i gurawe u zapeÊak stvarnih druπtvenih i dræavnih pitawa i opπteg i neprikosnovenog narodnog interesa. Jedna od Ëesto upotrebqavanih poluga novovekovne kapitalistiËke demokratije je imperijalizam. Wegovo savremeno lice je globa-lizam sa