iskra1220

Page 1

Onaj koji bi rekao da politika, po pravilu, nema veze sa ËestitoπÊu i posle toga mirno spava neka zna da je najnebriæqiviji domaÊin i najbezduπniji otac koji se moæe zamisliti.

Narod je oseÊawem, navikama, izrekama, vezan za zakon... Naπ je zakon vrlo kratak, ali zato vrlo veliki. On ima samo tri principa: domaÊinstvo, Ëojstvo i junaπtvo. To je zakon naπeg naroda!

NikoliÊ prevario narod - odluËno nastavqa TadiÊevu kosovsku politiku Iako je zbog svoje pesimistiËke percepcije buduÊe uloge SNS-a... od strane znaËajnog dela rodoqubivo orjentisanih analitiËara i novinarskih pera... ne mali deo naπeg naroda bio æigosan kao zagovornik odræavawa status kvoa, odnosno kapitulantske nacionalne politike reæima Borisa TadiÊa... ostalo je nejasano, ili u najmawu ruku nedoreËeno Ëime je taj deo naπeg roda zasluæio novo-nametnuti status, ako je veÊ vrlo eksplicitno zastupao antireæimsko stanoviπte? Moæe se, elem, pretpostaviti da je ovakvo tumaËewe dela narodnog mnewa neposredna posledica zebwe da se kritiËna predizborna popularnost NikoliÊevog SNS-a ne potroπi uludo uprkos programskoj identiËnosti politiËke platforme sa reæimskom Borisa TadiÊa. Malo ko je tada æeleo razumeti da predajom predsedniËke palice Tomislavu NikoliÊu antinacionalna politiËka πtafeta nastavqa da trËi istu trku veÊ utabanom stazom evropskih ultimatuma. Joπ mawe se mislilo o tome u kojoj meri pretpostavqena... razoËarawa novoizabranim predsednikom produbquju nacionalnu tragediju i proπiruju spisak dræavnih voa za koje se ne moæe zakquËiti da su radili u korist sopstvene dræave. A ponajmawe se kalkulisalo troπewem nade i kobnom akumulacijom nacionalne apatije Ëiji konaËni bilans predstavqa aktuelni gubitak poverewa u ikakav politiËki subjekt na nacionalnoj sceni. NaznaËeni ugao gledawa na posebno dramatiËan naËin dobija na teæini ukoliko i potowe ponaπawe predsednika dræave nije uspelo da relativizuje predizborna (i rana postizborna) stajaliπta NikoliÊu naklowenih politanalitiËara u meri da ih uËini kritiËki nastrojenijim i objektivnijim u Ëasu kada je to najpotrebnije Otaxbini. Ali zaπto o predsedniku Srbije ponovo? Zar veÊ nije dosta o wegovoj moralnopolitiËkoj platformi reËeno tokom proteklih pred i postizbornih meseci? I zar se veÊ nisu na robustan naËin i do posledweg razoËarawa obistinile sve sumwe u predsednikovu autentiËnost, izreËene od strane dela Naroda joπ tokom TadiÊeve epohe?... Zaista, zaπto opet o predsedniku NikoliÊu? Ne, naravno, zbog praznoslovnog kriticizma niti opsednutosti predsednikom, ne viπe niti zbog svih ranijih zabluda u koje je doveo sopstveni Narod (mnogo) pre i tokom izborne kampawe, ne Ëak ni zbog nasluÊenog Ahtisarijevog rukopisa u odveÊ nepostojeÊoj platformi o Kosmetu, ne, veÊ stoga πto je upravo predsednik Republike svojom posledwom, u nizu kontraverznih izjava, prema kojoj Êe „Srbija ispuniti sve uslove koje je EU postavila i drugim

zemqama kandidatima” krunisao narastajuÊe nepoverewe Naroda oreolom barem jednako „sjajnim” kao i wegov prethodnik, Boris TadiÊ. Ovom izjavom on je raskrinkao i posledwu iluziju o odnosu aktuelne vlasti prema EU. I ne samo to, ovom izjavom je joπ jednom i na veoma podmukao naËin, jalovom eufemistiËkom terminologijom potvren kontinuitet sa razarajuÊom antinacionalnom dogmom dojuËeraπweg predsednika. Jer kakva je suπtinska razlika u izjavama „EU nema alternativu” kojom se ponosio prethodni prvi Ëovek dræave, Boris TadiÊ, i gore navedene NikoliÊeve, koja implicira da EU ne postavqa nikakve posebne, specifiËne uslove Srbiji, razliËite od onih koje su na svom putu prikquËewa Uniji ispunile sve ostale zemqe Ëlanice!?!. Naime, poπto najpre izuzmemo nepobitno, odnosno zanemarimo da predsednikova izjava ne odgovara istini s obzirom na sva dosadaπwa zlodela uËiwena Srbiji od strane EU, i s obzirom na nedavnu ispostavu sedam novih bizarnih, u istoriji πirewa EU nikada ranije proklamovanih uslova od strane Andreasa Πokenhofa, visokog predstavnika vladajuÊe nemaËke partije kancelarke Angele Merkel, a koji se direktno tiËu atributa suverenosti Srbije, postavqa se jedino smisleno pitawe, πta je onda poseban uslov ako to nije goreuslovqeno uspostavqawe doborsusedskih odnosa sa delom sopstvene teritorije? Moæe li se iz izjave predsednika Srbije iπta drugo zakquËiti do da priznawe Kosmetske nezavisnosti i nije nikakav poseban uslov i da je takva agenda veÊ isplanirana sasvim u skladu sa Ahtisarijevim upozorewem da nijedna zemqa ne moæe pomisliti da ue u EU ako ima unutraπwe ili probleme sa susedima? Da li je najzad ovakva minimalizacija ovako dramatiËnog zahteva/ultimatuma - koji svojom sveobuhvatnoπÊu prevazilazi puk teritorijalne reperkusije i morbidno zadire u dimenzije istorijske pozicije Srbije u evropskoj povesti i weno identitetsko biÊe - simboliËna najava nuænosti poËetka povlaËewa Otaxbine na re-zervni poloæaj? Onog povlaËewa koje moæda uveliko veÊ traje, a ako i nije joπ uvek otpoËelo, zacelo pretpostavqa golgotu analognu onoj koju (simboliËno, opet) pamte zavejane Albanske gudure pod opancima srpskih vojnika na putu ka sredozemqu? Ako nije (najava poËetka povlaËewa na rezervni poloæaj), onda izjava predsednika dræave ne moæe biti kukaviËkija i neËasnija ni u taktiËkom ni u strateπkom smislu. Ako jeste, onda kapitulacija ne sme biti potpisana... Stanimir TrifunoviÊ Srpski kulturni klub 29.11.2012. (Podvukla i skratila - Iskra)

God. LX|V

Birmingham, 1. januar 2013.

Поводом антисрпског пресуђивањa Хашког (не)суда

Broj 1220

OЛУЈА НАД „ОЛУЈОМ”

Србија је готово једновремено доживела два ментална „шока” који још увек витлају њеном свешћу. Некако али постепено из њих се развија бес који достиже временом снагу разумске и моралне олује. Опет временом, она се излива ван Србије - тако да и свет више није имун од ње. Подсетимо о чему је реч? Две антисрпске ослобађавајуће пресуде

Прво, тзв. „Жалбено веће” хашког трибунала је ослободило хрватске генерале Анту Готовину и Младена Маркача сваке одговорности у вези операције „Олуја” коју је хрватска војска извела уз логистичку и командну потпору САД „умировљених генерала” којом приликом (август, 1995 године, нападом на Книн и „Српску Крајину”) из Хрватсске је „етички очишћено” око 250, 000 Срба а неколико хиљада углавном цивила побијено. Подсетимо се такође да су Анте Готовина и Мaркач у Хагу у првостепеном судском процесу осуђени респективно на 24 и 18 година робије. Друго, само неколико дана доцније, то исто веће, ослободило је сваке одговорности Рамуша Харадинаја, шиптарског команданта тзв. Ослободилачке војске Косова (ОВК), који је такође првостепеним поступком у Хагу осуђен на дугорочну робију за убијање Срба, српских полицајаца па чак и оних Албанаца који су били лојални према Србији. Све у свему, дакле, Хашки трибунал је основан да би казнио индивидуалне починиоце злочина и тако допринео помирење међу народима који су ратовали. После пак горњих одлука Жалбеног већа Трибунала у Хагу, злочини су остали без починиоца и тако вратио народе назад у ратове деведесетих, другим, за сада, средствима. Треба рећи још и то, до оваквих одлука (у сразмери 3:2) не би сигурно дошло да иза њих није стaјао председник Трибунала, САД судија, Теодор Мерон (и два судца из Јамајке и Турске). Још један, дакле, САД покушај, да свој не мали допринос ратовима у растакању СФРЈ, сакрију и тако све пребаце на свог „најомиљенијег” „жртвеног јарца” - Србе и Србију. Овај господин,

није био свестан Олује која је произашла из „Олује” и одмах се прелила у свет његових колега. Тако је, бивши председник Трибунала, сада само његов један од судија, Фаусто Покар, са још једним колегом, по пресуди дао своје издвојено и мањинско мишљење, а по ком тa одлука нема везе са правдом и да је она „једноставно гротексна”. Слично је поступио и главни тужиоц Трибунала, Серж Брамерц, нзјавивши своје „разочарење пресудом”.

Узвитлана српска свест - још се Олуја није родила Овај напис, отпочео је с „менталним шоковима” који „витлају” српском свешћу, па је ред, пошто је о првим (шоковима) доста речено, да се сад позабавимо другим. Тема је, дакле, „узвитлана” српска свест! Прва опаска о њој јесте, мада је објективно говорећи снажна, али с обзиром да је она критично закаснела, њен учинак је практично никакав. Да је таква српска реакција била од самог почетка, многе ствари биле би у толикој мери другојачије тако да горње ослобађајуће пресуде никад не би биле могуће. Што су, дакле, Готовина, Марчап и Харадинај данас слободни људи, имају захвалити у првом реду српској глупости или - још тачније - српском кукавичлуку да се „испрси” пред тзв. међународном заједницoм. Питање је овде откуд код Срба такав кукавичлук? Дуга је то прича. Срећом, међутим, само неколико детаља биће довољно да укаже на његов корен. После Милошевићевог пада, владајући ДОС нашао се у беспарици а требало је обновити Србију али у првом реду и обогатити огромну досовску власт. Неколико мангупа из ДОСа се договорило да такав новац постоји и то бесплатан само у Европској Унији (ЕУ). Напред у ЕУ! заорило се. Ко те пита што је то противуставно јер требало је издовјити један део свог суверенитета једном страном ентитету. ЕУ је на тај поклич одговорила: добродошли у ЕУ!, али прво да испуните неке „ситнице” - хашко робље! И тако је отпочео кукавичлук код досовских влада


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.