Neđelja, 16. novembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXII / Broj 21527 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
DEMOGRAFSKI IZAZOVI CRNE GORE PRATE TREND EVROPSKIH
Mladi odlaze, stanovništvo starije, a stranci mijenjaju sliku društva
Kada omladina napušta zemlju, ne gubimo samo njih, već i djecu koju bi imali. Gubimo sadašnje i buduće generacije. Razlozi su ekonomski: nestabilna zaposlenja, niski prihodi, ograničen napredak, percepcija korupcije, nepovjerenje u institucije, osjećaj nepravednog sistema u kojem rade, kao i osjećaj da znanje nije presudno. Ovaj proces već mijenja identitet Crne Gore – istakla je Mileva Brajušković-Popović STR. 10. i 11.
STAV: Petar II Petrović nije bio onakav kakvim hoće da ga predstave velikosrpski propagandisti Njegoš je bio Crnogorac,
Njegoš je bio nacionalno i etnički Crnogorac i u pasošima svojih podanika potpisivao vlastoručno, sa državnim pečatima, da su etnički, odnosno, rodom Crnogorci, a to znači da su etnički i nacionalni Crnogorci. Crnogorski etnonim i nacionim (označen sintagmom „rodom Crnogorac“) primarno dokazuju crnogorski pasoši izdavani brojnim Crnogorcima u vrijeme Njegoševe Crne Gore (1830–1851). U Njegoševo vrijeme Crnogorci su objektivno i subjektivno, prema službenim, zvaničnim dokumentima, Crnogorci - javnim iskazom bili su etnički i nacionalni Crnogorci. I Njegoš je bio etnički i nacionalno Crnogorac. Takav je bio i kao vladika, državnik, mitropolit i književnik, odnosno, pjesnik
Piše: mr Novak ADŽIĆ STR. 4. i 5.
Poslanik Bundestaga kaže da Unija ima dovoljno svojih Orbana i ne želi nove
Predsjednica Helsinškog komiteta u Srbiji kaže da će vlast u Beogradu pokušati da opstruiše put Crne Gore u Evropsku uniju
Biserko:
AKTUELNO: Stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula upozorava na opasnost od savremene digitalne ere
Juratović: Ako se obje strane prihvate posla, Crna Gora bi mogla ući u EU 2028.
2.
POGLED SA STRANE: Što nam govori izliv političke mržnje splitskih navijača prema želji Srpskog kulturnog centra da se otvori izložba o akademiku SANU
Piše: Dragan VESELINOV
Otrovali smo beogradsko-zagrebačkom politikom djelove omladine time što u dalmatinskom Splitu mladi kliču ustaškom režimu koji je izdao Split, a u Beogradu kliču nedićevskoj kvislinškoj vladi koja je izdala Srbiju. Omladina se ekstremizovala neistinitom istorijom i time su šovinistički politički centri donekle osigurali produžetak naših nevolja sa nacionalizmom za naredne decenije. Pri tome, nacionalistički ekstremizam Beograda uporno daje snagu i velikosrpskim navijačima kluba Budućnost u Podgorici. I svetosavljem zaslijepljenoj crnogorskoj javnosti, otrovanoj tamjanom. Moglo bi drugačije
Karikaturista Darko Drljević za Pobjedu povodom glavne nagrade na najvećem svjetskom festivalu novinske karikature u Lisabonu
Poslanik Bundestaga kaže da Unija ima dovoljno svojih Orbana i ne želi nove
PODGORICA - Crna
Gora treba jasne i glasne ustavne patriote koji se odlikuju međusobnim uvažavanjem tražeći zajednička rješenja za bolju budućnost Crne Gore, umjesto nacionalista i vjerskih fanatika koji se beskrupolozno širenjem mržnje i podjelama među ljudima žele dočepati vlasti. Interesantno je gledati kako se mediji i društvo bave terenom radikala koji ih vode u propast a ne terenom konstruktivnih političara koje su izabrali da ih vode u bolju budućnost - kaže u intervjuu za Pobjedu poslanik njemačkog Bundestaga Josip Juratović. Ističe da je Crna Gora samostalna i ponosna zemlja sa divnim ljudima različitih vrlina i da sama može riješiti probleme bez miješanja izvana.
POBJEDA: Njemačka pruža kontinuiranu podršku Crnoj Gori na evropskom putu. Naša država je i dalje predvodnik u regionu. Mislite li da je uz sve unutrašnje probleme i ovakvu heterogenu vladu realno da Crna Gora do 2028. postane članica EU?
JURATOVIĆ : Crna Gora je stvarno najdalje stigla od svih kandidata za ulazak u EU. Na tome treba svim dosadašnjim akterima čestitati, pogotovo ako se uzmu u obzir sva društvenopolitička previranja zadnjih godina, preko kojih su morali preći. Koliko je realno da Crna Gora do 2028. uđe u EU? To zavisi od više faktora a to su prije svega ispunjavanje uvjeta u Crnoj Gori i spremnosti EU za daljnje proširenje. Dakle, realno je moguće ako će se obje strane ozbiljno prihvatiti posla i preostale korake brže voditi ka cilju.
POBJEDA: Često govorimo o preprekama na putu Crne Gore ka EU, fokusirajući se na unutrašnje pro -
Za članstvo Crne Gore je nažalost potrebna jednoglasnost svih članica EU. To znači da mogući problemi u odnosu sa pojedinim članicama moraju biti riješeni prije ulaska. Nadam se da će istinske demokrate i Crne Gore i Hrvatske moći brzo da riješe otvorena pitanja. Pogotovo mi je bitno da Hrvatska ne krene primjerom Slovenije prije njenog ulaska. Da se javno svađaju oko granice i nekog plićaka koji danas ulaskom u Šengen zonu apsolutno nikome ništa ne znači. To samo koristi radikalima i euroskepticima na jednoj i drugoj strani - kaže Juratović
bleme. Ali unutar same EU, neke države članice i dalje su skeptične prema proširenju. Kako se ta prepreka može prevazići?
JURATOVIĆ: Kao prvo, Crna Gora mora profunkcionirati institucionalno i biti kompatibilna sa evropskim institucijama. To će sigurno uspjeti. Drugo Crna Gora mora biti partner koji neće stvarati dodatne probleme EU. Zato je bitno da društvo Crne Gore aktivno živi demokratske vrijednosti a ne da dozvoli da se to zloupotrebljava.
Drugim riječima EU članice imaju dovoljno problema u svojim društvima sa snagama koje zloupotrebljavajući demokratska prava i slobode vjerskim i nacionalnim ideološkim radikalizmom, demokratske vrijednosti do iznemoglosti crpe, kako bi konačno te iste dočepavši se vlasti uništili. EU ima do-
Crna Gora mora profunkcionisati institucionalno i biti kompatibilna sa evropskim institucijama. To će sigurno uspjeti. Drugo, Crna Gora mora biti partner koji neće stvarati dodatne probleme EU. Zato je bitno da društvo Crne Gore aktivno živi demokratske vrijednosti a ne da dozvoli da se to zloupotrebljava
voljno svojih Orbana i ne želi dodatne.
POBJEDA: Može li se crnogorsko društvo samo oduprijeti uzavreloj atmosferi koja je nizom dezinformacija svjesno kreirana u medijima, a koje su proizvele islamofobiju, poziv na linč, govor mržnje, uništavanje imovine turskih državljana, koji nijesu ni bili krivi za incident na Zabjelu? Kako komentarišete ova dešavanja?
JURATOVIĆ: Da li se Crna Gora može sama oduprijeti uzavreloj atmosferi? Mislim da se ona mora oduprijeti ako se ne želi vratiti u srednji vijek. Crna Gora treba sada demokrate jasnog stava i cilja. Demokrate koje su svjesne da budućnost leži u zajedništvu a ne u podjelama. Da dogovor poštivajući različitost u traženju rješenja nije slabost ili izdaja već jedini garant mira, sigurnosti i prosperiteta. U Evropi je u povijesti svakih trideset godina bio neki veliki rat. Zahvaljujući razvijenoj demokratskoj svijesti u EU vlada eto već 80 godina mir i stabilnost. Pogotovo sloboda medija, obavezuje medije da se ne smiju spustiti na kulturu socijalnih mreža radikala, već odgovorno izvještavati na temeljima Ustava Crne Gore. Crna Gora treba jasne i glasne ustavne patriote koji se odlikuju međusobnim uvažavanjem tražeći zajednička rješenja za bolju budućnost Crne Gore, umje -
sto nacionalista i vjerskih fanatika koji se beskrupulozno širenjem mržnje i podjelama među ljudima žele dočepati vlasti. Interesantno je gledati kako se mediji i društvo bave terenom radikala koji ih vode u propast a ne terenom konstruktivnih političara koje su izabrali da ih vode u bolju budućnost.
POBJEDA : Iako je predsjednik Srbije rekao da „ nema pojma što se dešava u Crnoj Gori“ i da su „lažovi“ oni koji kažu da se Beograd preko Podgorice obračunava sa Turskom, ostaju brojna pitanja. Koliko je za ovu uzavrelu atmosferu u Crnoj Gori i očigledno organizovana okupljanja protiv turskih državljana odgovoran zvanični Beograd?
JURATOVIĆ: Jedno je sigurno, a to je da je nemoguće za povjerovati da predsjednik Srbije nema pojma što se dešava u Crnoj Gori. Sve ostalo, koju ulogu i da li je uopšte ima zvanični Be-
Crna Gora je stvarno najdalje stigla od svih kandidata za ulazak u EU. Na tome treba svim dosadašnjim akterima čestitati, pogotovo ako se uzmu u obzir sva društvenopolitička previranja zadnjih godina, preko kojih su morali preći. Koliko je realno da Crna Gora do 2028. uđe u EU? To zavisi od više faktora a to su prije svega ispunjavanje uslova u Crnoj Gori i spremnosti EU za daljnje proširenje. Dakle, realno je moguće ako će se obje strane ozbiljno prihvatiti posla i preostale korake brže voditi ka cilju
ograd o zbivanjima u Crnoj Gori je teško ocijeniti. Ali moram naglasiti da i tu mora Crna Gora pokazati svoju zrelost i sama riješiti i taj problem. Crna Gora je samostalna i ponosna zemlja sa divnim ljudima različitih vrlina i ona može sama riješiti takve probleme bez miješanja izvana. Radikali su manjina i margina i normalno je da traže incidente i pomoć sličnih izvana, uglavnom iz susjedstva. Kao dobar susjed predsjednik Srbije u najmanju ruku trebao bi osuditi takve incidente. To nije miješanje u unutrašnje pitanje susjedne zemlje već dobra namjera prema susjednoj zemlji sa kojom će morati surađivati i već surađuje, a to može samo sa uređenim društvom.
POBJEDA : Crna Gora je bila primjer dobrosusjedske saradnje. Odnosi sa Hrvatskom su sada prilično narušeni, a ostalo je puno neriješenih pitanja između dvije države. Može li nas ova situacija usporiti na putu EU integracija?
JURATOVIĆ: Za ulazak Crne Gore u EU je nažalost potrebna jednoglasnost svih članica EU. To znači da mogući problemi u odnosu sa pojedinim članicama moraju biti riješeni prije ulaska. Kao što već rekoh, EU ima dovoljno svojih problema i ne želi uvlačiti nove. Nadam se da će istinske demokrate i jedne i druge zemlje otvorena pitanja moći brzo riješiti. Pogotovo mi je bitno da Hrvatska ne krene primjerom Slovenije prije njenog ulaska. Naime, da se javno svađaju oko granice i nekog plićaka koji danas ulaskom u Šengen zonu apsolutno nikome ništa ne znači. To samo koristi radikalima i euroskeptičarima na jednoj i drugoj strani.
Marija JOVIĆEVIĆ
BEOGRAD - Srbija će svakako pokušati da opstruiše ubrzani put Crne Gore ka članstvu u EU, i to preko političkih aktera u Crnoj Gori, uključujući i Andriju Mandića, ali najvažniji kanal uticaja ostaje Srpska pravoslavna crkva. Preko Srbije i SPC djeluje i Moskva. Članstvo Crne Gore u NATO predstavlja veliku branu takvim spoljnim uticajima, što je izuzetno važna i srećna okolnost u sadašnjem, veoma složenom međunarodnom kontekstu – kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.
Govoreći dalje o mogućnosti da političari u Crnoj Gori, bliski Srbiji, na bilo koji način zakoče njen put ka EU, ona podsjeća da je Zapad podržao Specijalno tužilaštvo u procesu revizije slučaja državnog udara iz 2016. godine.
– To je važan korak u vraćanju Crne Gore na evropski kolosijek i u jačanju povjerenja u njenu institucionalnu stabilnost - smatra Biserko.
NEPOTPUNO
ČLANSTVO
Ističući da je Evropska komisija pohvalila napredak Crne Gore i poslala signal da bi mogla biti sljedeća članica Evropske unije, Biserko kaže da je ta ocjena vođena i strateškim razlozima, sličnim onima koji su postojali prilikom prijema Rumunije i Bugarske. Podsjeća da se od tada EU značajno promijenila, i da donošenje odluka konsenzusom dodatno usporava procese, što je bilo vidljivo tokom odlučivanja o podršci Ukrajini. Ističe da je „Mađarska bila glavni kočničar, pa je trebalo dosta vremena da se izbjegnu blokade u donošenju ključnih odluka“. Zbog svega toga pitanje je može li Crna Gora ući u EU s obzirom da se razmatra prijedlog da nove članice određeno vrijeme budu bez prava glasa. Biserko navodi da se na nivou EU razmatra taj prijedlog koji je inicirao predsjednik Francuske Emanuel Makron i objašnjava d „takav model odražava potrebu da se Unija interno reformiše i pripremi za proširenje. Poučeni su primjerom Poljske, Slovačke a sada i Češke, odnosno postsovjetskim ze-
Crna Gora nema otvorene sporove sa susjedima, održava uravnotežene odnose u regionu, priznala je Kosovo i genocid u Srebrenici, što je izdvaja od drugih zemalja Zapadnog Balkana. Drugim riječima, EU želi da se uvjeri da nova članica neće postati faktor blokade ili političkog odstupanja, već pouzdan partner spreman za punu integraciju u evropski institucionalni okvir- ističe Sonja Biserko
mljama koje u određenim situacijama naginju ka liberalizmu“.
Ukazujući da zemlje Zapadnog Balkana do sada nijesu pokazale dovoljnu spremnost ili nemaju kapacitete da sprovedu neophodne reforme, ona ocjenjuje da bi „nepotpuno članstvo“ moglo poslužiti kao mehanizam za podsticanje na promjene. – EU bi, u tom slučaju, morala da uspostavi jasne instrumente za nadgledanje ponašanja no vih članica i njihovog napretka - nešto što do sada nije postojalo. Nakon pristupanja, zemlje više nijesu bile pod tako važnim monitoringom. Iako je Crna Gora, kao što sam napomenula, strateški važna, ona je i dalje daleko od standarda koje podrazumijeva funkcionalno uređena država– ocjenjuje Biserko.
PRELAZNI ROK
KAO TEST
Važno pitanje za buduće zemlje sa „nepotpunim članstvom“ je i na što će EU posebno obraćati pažnju u tom probnom periodu?
Za Biserko bi taj prelazni rok služio kao prošireni test političke i institucionalne stabilnosti. Odnosno tokom tog vremena, EU bi posebno pratila pet oblasti u kojima je do sada imala najviše problema i koje želi da stavi pod strožu kontrolu prije nego što novim članicama odobri punu ravnopravnost.
pogledu ima izvjesne prednosti.
– Nema otvorene sporove sa susjedima, održava uravnotežene odnose u regionu, priznala je Kosovo i genocid u Srebrenici, što je izdvaja u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana. Drugim riječima, EU želi da se uvjeri da nova članica neće postati faktor blokade ili političkog odstupanja, već pouzdan partner spreman za punu integraciju u evropski institucionalni okvir- ističe Sonja Biserko.
OPSTRUKCIJA
PROSRPSKIH SNAGA
Međutim, na tom putu ka EU ne može se zanemariti opstrukcija prosrpskih snaga u Crnoj Gori i njihov blagonakloni odnos prema SPC. Posebno je zanimljivo što je opština Budva sa SPC potpisala sporazum o gradnji nove crkve i daće im milion eura.
Sa druge strane koliko se i na koji način predsjednik Srbije sada bavi Crnom Gorom s obzirom na jednogodišnju političku krizu u Srbiji? – Pr edsjednik Vučić prije svega vodi borbu za svoj lični opstanak. Do sada nije pokazao umijeće niti sposobnost da riješi krizu u kojoj se Srbija nalazi više od godinu dana. Njegov odgovor bio je arogantan i nasilan, dodatno potpirujući bunt među građanima i teško je predvidjeti kako će se sve ovo završiti, s obzirom na to da se nalazimo u svojevrsnom političkom vakuumu – ocjenjuje Biserko. Ona podsjeća da je Vučić pokušao da unutrašnju krizu prebaci u susjedstvo, koristeći parolu o ugroženosti Srba, ali u tome nije uspio. – To, međutim, ne znači da on više ne drži konce u svojim rukama. Sa druge strane, Dodik je bez njegovog znanja sklopio dogovor sa Amerikancima . Uprkos tome što Vučić i dalje uspijeva da preko kriminalnih grupa i finansijskih resursa održava tenziju u društvu, njegov krug se osipa jer su svi svjesni rastuće neizvjesnosti. Kada je riječ o Crnoj Gori, Vučić i dalje pokušava da vuče konce, oslanjajući se na SPC, ali njegov imidž faktora stabilnosti u posljednjih godinu dana potpuno se urušio – zaključuje Biserko. Violeta CVEJIĆ Predsjednica
– Vladavina prava i demokratija – nezavisno sudstvo, sloboda medija, borba protiv korupcije i institucionalna odgovornost. Spoljna politika – puna usklađenost sa zajedničkim stavovima EU, posebno u odnosu na Rusiju i Kinu. Ekonomska i fiskalna stabilnost – održive javne finansije i funkcionalno tržište koje ne predstavlja rizik za evrozonu. Kontrola granica i migracije – pouzdano sprovođenje šengenskih, viznih i bezbjednosnih standarda. Dobrosusjedski odnosi – riješeni bilateralni sporovi prije sticanja pune ravnopravnosti – objasnila je ona. Istakla je da Crna Gora u tom
Biserko kaže da će to predstavljati značajnu opstrukciju, ali da joj se čini da su EU i Zapad najzad zauzeli jasni-
ji stav o geostrateškom značaju Zapadnog Balkana i Crnog mora. Podsjeća da su na nedavnom sastanku NATO u Rimu stručnjaci i analitičari zaključili da Zapadni Balkan ponovo može postati „bure baruta Evrope“ i da je od strateškog značaja za Evropsku uniju i Atlantski savez, posebno u svjetlu ruske agresije na Ukrajinu. Ukazuje da je naglašeno da „EU i NATO moraju ubrzati strateško delovanje i dinamiku prijema novih članica, uz svijest da je neophodno da Zapadni Balkan ostane vezan za Zapad“, odnosno da „zaštita prostora Zapadnog Balkana znači zaštitu slobode transporta, državnog suvereniteta i mira na kontinentu, uz odbranu demokratije, ljudskih prava i vladavine prava – temeljnih vrijednosti NATO i EU“. Biserko smatra da u tom ključu treba sagledavati aktuelnu politiku EU a za potez vlasti Budve kaže da „primjer Budve pokazuje koliko je SPC uticajna u crnogorskom društvu“
– Tu ključnu ulogu imaju i finansijska sredstva koja SPC koristi za jačanje svog uticaja. S obzirom na to da je Crna Gora Ustavom definisana kao sekularna država, neophodno je sistematski ukazivati na to da je SPC manje religiozna institucija a više poluga srpskog i ruskog uticaja. To može uticati na dugoročnu stabilnost i bezbjednost zemlje – kaže naša sagovornica. Ističe da je zbog svega toga ubrzano članstvo Crne Gore u EU više nego odraz sveukupne geostrateške slike u regionu u kojoj se, kako je ocijenjeno u Rimu, mora naći „rješenje za čvor Srbija“.
VUČIĆ VODI BORBU ZA LIČNI OPSTANAK
Piše: mr Novak ADŽIĆ, doktorand istorijskih nauka
Njegoš je bio Crnogorac, predan ideji slobode i borac za Crnu Goru i oslobođenje južnih Slovena ispod tuđinske vlasti. Njegoš je bio nacionalno i etnički Crnogorac i u pasošima svojih podanika potpisivao vlastoručno, sa državnim pečatima, da su etnički, odnosno, rodom Crnogorci, a to znači da su etnički i nacionalni Crnogorci. Crnogorski etnonim i nacionim (označen sintagmom „rodom Crnogorac“) primarno dokazuju crnogorski pasoši izdavani brojnim Crnogorcima u vrijeme Njegoševe Crne Gore (1830–1851). U osnovi riječi narod i nacija-natio, (nasci u latinskom jeziku, znači izvorno, etimoloski, roditi se) je riječ rod, a u pasošima (Crnogorsko provodno pismo, Crnogorski pasaport), dakle, putnim ispravama Njegoševog doba i s Njegoševim potpisom i pečatom Crnogorskog senata, njihovim imaocima, nosiocima pisalo je uz vlastito ime i prezime odrednica „rodom Crnogorac“, iza čega se navodi mjesto odakle je njihov nosilac, odnosno, vlasnik. Mnoštvo je sačuvanih takvih pasoša, mnoge je objavio, u naučnim istraživanjima u formi faksimila, akademik i istoričar dr Jevto Milović, dok je značajan broj njih sačuvan u Njegoševoj arhivi u Biljardi na Cetinju, u okviru Narodnog muzeja Crne Gore, a jedan dio takvih pasoša nalazi se u privatnim, ličnim i porodičnim, arhivima i još uvijek nijesu javno publikovani. Tako je, recimo, vladika crnogorski Petar PetrovićNjegoš svojeručno potpisao CRNOGORSKO PROVODNO PISMO (No 24), izdato na Cetinju sa pečatom Crnogorskoga Praviteljstvujušćeg Senata, 20. februara 1838. godine, čiji je imaoc, odnosno, kako se u njemu kaže „pokazatel“, „Mihailo Vuković rodom iz Cucah Crnogorac“ (Original ovog Crnogorskog provodnog pisma nalazi se u privatnoj arhivi, svojini publiciste i pisca Borislava Cimeše iz Cetinja i do sada njegov faksimil nije javno objavljen). Inače, odrednica „rodom Crnogorac“ označava etničko i nacionalno porijeklo i pripadnost narodu, naciji i državi.
U Njegoševo vrijeme Crnogorci su objektivno i subjektivno, prema službenim, zvaničnim dokumentima, Crnogorci - javnim iskazom bili su etnički i nacionalni Crnogorci. I Njegoš je bio etnički i nacionalno Crnogorac. Takav je bio i kao vladika, državnik, mitropolit i književnik, odnosno, pjesnik. Prof. dr Slobodan Tomović u djelu „Komentar Gorskog vijenca“, Nikšić, 1986, na stra-
ni 395 piše: „Da su Crnogorci u Njegoševim razmišljanjima etnonim, pokazuju i pasoši koje je izdavao svojim sunarodnicima, u kojima je precizirao crnogorsko porijeklo njihovih korisnika“.
Slično, gotovo isto kao i dr S. Tomović, pisao je i akademik prof. dr istoricar Branko Pavićević u knjizi „Sazdanje crnogorske nacionalne države 1796–1878“, CID, Podgorica, 2007, str. 213: „Pasoši u doba vladike Petra II u početku su nosili naziv Crnogorsko provodno pismo, da bi ubrzo naziv bio zamijenjen u Crnogorski pasport. U svim sačuvanim crnogorskim pasportima, a postoji ih ne mali broj, nalazi se rubrika za nacionalnost, a u svakoj je ruka zvaničnog sekretara (uglavnom Praviteljstvujušćeg senata) ispisivala „Crnogorac“. Kao sto je i poznato, svaki crnogorski pasport bio je ovjeren državnim pečatom, „mohurom“, koji je imao ugravirani naslov „Crnogorskog Praviteljstvujušćeg Senata i vsjej Cernoj Gori-mohur“.
Poput S. Tomovića i B. Pavićevića, takođe naučno utemeljeno, konstatuje i akademik prof. dr Mijat Šuković, kada piše: „Konstatujem da su u istorijskoj literaturi objavljene fotokopije nekoliko crnogorskih pasoša, od većeg broja sačuvanih u nekoliko arhiva. Od objavljenih fotokopija, dostupnih svakome, kao ilustraciju identifikujem fotokopiju pasoša izdatog 1840. godine, pod N0 132, Marku Vrbici iz Njeguša. Na pasošu piše: Crnogorski pasport, a u odgovarajućoj rubrici, poslije mjesta rođenja, napisano je „Crnogorac“. Ta dva podatka identična su i u pasošu izdatom popu Stevanu Ivanoviću. Ko hoće da „zaviri“ u arhivsku građu vidjeće više crnogorakih pasoša sa odrednicom „Crnogorac“ (Akademik Mijat Šuković, „Crnogorska nacija izrasla prirodnim tokovima“ u knjizi „Crna Gora od federacije ka nezavisnosti“, CANU, Podgorica, 2001, str. 294–295). Dakle, jasno je da je u državnim ispravama Crne Gore, pasosima izdavanim u Njegoševo doba, u rubrici nacionalnost, nacionalna, etnička pripadnost, upisivano konkretnim licima, korisnicima istih - odrednica Crnogorac („rodom Crnogorac“- a rod je tada bio u Crnoj Gori sinonim za etničku i nacionalnu pripadnost. Rod je značio jednako na(rod). A latinski termin nasci znači, iskonski, roditi se, rod). Recimo i to da Njegoš nikad nije niđe spomenuo Svetog Savu Nemanjića, ali jeste izričito navodio da je Crnogorska crkva autokefalna.
Velikosrpski imperijalisti, kartografi i asimilatori zloupotrebljavali su Njegoša i danas to čine svi oni koji ne misle dobro Crnoj Gori i njenoj nezavisnosti i koji bi najsrećniji bili kad bi Crna Gora bila bez Crnogoraca i kad ne bi bilo Crne Gore. Uvijek sam bio protiv svojatanja i zloupotrebe Njegoša u ideološke i političke svrhe. Njegoša treba ostaviti istorijskoj nauci, istoriji književnosti, književnoj kritici i umjetničkoj analizi, percepciji i recepciji, a izuzeti ga iz okvira ideološke i političke manipulacije, agitacije i propagande. U istorijskoj nauci za spoznavanje onoga što je bilo, kako je i zašto nešto bilo, ko je što bio i činio, relevantni su, odlučni i presudni prvorazredni i primarni istorijski izvori, te oni koji su po saznajnoj vrijednosti relevantni, oni odlučni po sadržini i provinijenciji (porijeklu) na osnovu kojih istoričar - istraživač spoznaje prošlu stvarnost i utvrđuje istorijske činjenice, koje pronalazi upravo u istorijskim izvorima. Stoga, zadatak istoričara je da, u metodološkom postupku, primjenom spoljašnje i unutrašnje kritike izvora, dođe do konstrukcije i sinteze o raznim fenomenima, procesima, odnosima, događajima i ličnostima u prošloj stvarnosti i, na koncu, o tome da saopšte ekspoziciju istraživačkog rada koja sadrži odgovore na istraživačka pitanja. U tom pogledu, radi pouzdane i vjerodostojne predstave o prošlosti, uvijek treba imati na umu da su u tome postupku i u odnosu na temu istraživanja presudni originalni i autentični istorijski izvori. Kada se radi o daljoj prošlosti pisani izvori su opredjeljujući. Sam istorijski izvor nije istorija, ali je ipak temelj za pisanje istorije.
Istorija je nauka u funkciji preispitivanja istorijske svijesti i kritičkog odnosa prema prošlosti i njenim akterima, a ne sredstvo propagande u funkciji političke ideologije ili elite na vlasti i režimskog poretka ili bilo kojih i kakavih interesnih grupa i pojedinaca. Međutim, instrumentalizacije istorije u nenaučne svrhe je uvijek i svuda bilo. I biće je. To je odvajkada bilo prisutno i u
Crnoj Gori i izvan nje i naročito je korišćeno u političkim i ideološkim projektima denacionalizacije, asimilacije i negiranjima Crnogoraca kao samobitnog naroda i nacije i u pokušajima i akcijama rušenja crnogorske državnosti. Istoričari koji se bave, i oni koji su se bavili proučavanjem ličnosti i djela Petra II Petrovića Njegoša imali su i imaju dužnost da metodologiju istorijske nauke
dosljedno primjenjuju u svojim istraživanjima. Naravno, naučni princip da istorija treba da teži istini i objektivnosti, u praksi je vazda i često bio devalviran, uprkos obavezujućim pravilima istorijskog metoda. Uvijek je bilo, i biće, istoričara, a pogotovo propagandista, koji misle da je istorijska nauka sredstvo propagande i potvrđivanja ove ili one ideologije i politike, iako je istorijska nauka, po svojoj definiciji i funkciji, opredijeljena da kritički i činjenički istražuje i posmatra prošlost, nezavisno od dominantne državne i društvene ideološke paradigme. Dakako, u kontekstu ove priče o ulozi i dužnosti istorijske nauke, postavlja se pitanje kako je i zašto ona, u opštem i pojedinačnom smislu, proučavala i tretirala ono što je svakako predmetom njene opservacije, a to je, pored ostalog, i izučavanje života istaknutih pojedinca, odnosno, značajnih istorijskih ličnosti, koje su imale tolikog uticaja da su obilježile jedno vrijeme u razvoju određene državne i društvene zajednice. Kako je Petar II Petrović Njegoš istaknuta ličnost Crne Gore XIX vijeka, posebno je bio interesantan istorijskoj nauci i istoriografiji na našem prostoru i šire. Istoriografsko nasljeđe o Njegošu je impozantno i voluminiozno, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. I pored mnogobrojnih značajnih studija (rasprava), monografija, udžbenika, priručnika, članaka, priloga, eseja i drugih vrsta naučnih radova o Njegošu, postoje i oni, koji čine istoriografsko nasljeđe na južnoslovenskom prostoru i šire, a koji su takvog profila i sadržine da ne predstavljaju naučni doprinos u spoznaji njegove ličnosti i djela. O Njegošu se puno pisalo u skladu sa naučnim kriterijumima, ali se o njemu pisalo i njegovo djelo interpretiralo i u vannaučne svrhe. Pisalo se o njemu i na takav način da je Njegoš i njegovo djelo predstavljano onakvim kako su apriori htjeli neki istoričari, istoriografi i drugi poslenici javne riječi da ga prikažu, a kako bi on postao sredstvo u funkciji određene politike, ideoloških i propagandnih projekata i ciljeva. U istoriografskom nasljeđu o Petru II Petroviću Njegošu susrijećemo se i sa radovima koji su opterećeni nedostatkom primjene pravila istorijske metodologije, te koji su determinisani pristrasnošću i namjerom istoričara i istoriografa da Njegoša (vladiku Rada) prikažu onakvim kakvim oni žele da je trebao biti ili da je bio onakav kako se činjenički, faktografski, u skladu sa primarnim neposrednim isto-
rijskim izvorima ne može dokazati ili potvrditi da je bio. U tom pogledu puno je falsifikata učinjenih sa ciljem da se dokaže navodno Njegošev srpski nacionalni identitet, a da mu se odrekne crnogorska državotvorna, etnička, nacionalna, kulturna, jezička, tradicijska, običajna i druga pripadnost i vlastito opredjeljenje, koje je više puta i na više mjesta iskazivao. Kako bi Njegoša smjestili u zamišljeni srpski nacionalni i ideološki ram i kontekst, neki istoriografi, u svojim radovima, rukovode se time da i po cijenu providnih falsifikata i izmišljanja, domišljanja i fantazija, posrbe Njegoša, kako bi lakše, preko njegove istorijske ličnosti, kolektivno mogli posrbiti, odnosno, denacionalizirati i asimilirati Crnogorce. Brojni agitatori, u cilju posrbljavanja Njegoša, u svojim radovima konstruišu, eksploatišu i propagandno nameću i očevidne primjere falsifikovanja, podmetanja i izmišljanja navodnih „dokaza“ o Njegoševoj nacionalnoj i etničkoj pripadnosti. I sve to pod firmom navodne „naučnosti“ serviraju naučnim, stručnim i laičkim krugovima.
ći i objaviti original i autentični primjerak pomenutog kalendara „Danica“, na kojemu se nalaze navodna Njegoševa posveta i stihovi užičkom episkopu Nikiforu. Uprkos toj činjenici, plasira se za istorijsku nauku neodrživa konstrukcija da je to Njegoševo autorsko djelo, iako se oni koji to tvrde nijesu potrudili da ponude vjerodostojan dokaz ta takvo nešto. Najzapaženiji agitator u tome pogledu bio je dr Ljubomir Durković Jakšić i od njega su najčešće kasniji agitatori preuzimali konstrukt, koji predstavlja akt podmetanja iskaza o Njegoševom etničkom i nacionalnom opredjeljenju i pripadnosti.
voj nacionalnoj i etničkoj pri-
U tom smislu podmetali su se Njegošu napisi anonimnih autora i to je proglašavano i pripisivano Njegošu kao da je njegovo autorsko djelo. Umjesto da se ponude istorijski dokumenti sačuvani u originalu i koji su autentični, objavljuju se u pješničkoj formi tvrdnje kako je Njegoš pisao da je srpske narodnosti, a da je pritom nikad nije ponuđen taj tekst, dokument, u originalnoj i autentičnoj formi ili u faksimilu, da bi istraživači imali prilike da ga provjere i utvrde da li je to ili nije Njegoševa misao, iskaz, dat u književnoj formi ili uopšte u bilo kojemu pismenom obliku. Tako se tvrdi, i to maksimalno eksploatiše, da je navodno Njegoš primjerak kalendara „Danica“ Vuka Stefanovića Karažića Lovćenu na Đurđevdan, ljeta 1833. poklonio užičkom episkopu Vukosavljeviću viću (koji je boravio u Crnoj Gori od 1. novembra 1832. do 15. maja 1833.) i da mu je tobože napisao svojeručno posvetu, koju nije potpisao, nego je umjesto potpisa napisao stihove u kojima opet tobože Njegoš veli, pored ostaloga, „Srpski pišem i zborim / svakom gromko govorim / narodnost mi srbinska / um i duša slavjanska“. Istoriografija, koliko je poznato, do sada nije heruistički uspjela prona-
iz 1826. godine na
Nikiforu Maksimou knjizi „Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna“ (štampano izdanje, Udru-
Cetinjski“, posebna izdanja, knjiga 1; Recenzent: Episkop šumadijski dr Sava, uredio i za štampu pripremio: Gradimir Stanić, fotografije: Rade Živ), piše da se užički episkop čarsko-kablarskih manastira.
16. novembar
Tom prilikom napisao mu je posvetu: „Dobrom hristijaninu g-d preosvećenom užičkom ep. Nikiforu, o Đurđevudne, Na Lovćenu, ljeta 1833“, pa je mesto potpisa napisao sljedeće stihove: „Ime mi je vjeroljub, prezime mi rodoljub. Crnu Goru, rodnu grudu kamen paše odasvuda. Srpski pišem i zborim svakom gromko govorim: narodnosti mi srbinska, um i duša slavjanska“. Ispod ove Njegoševe posvete episkop Nikifor je dopisao: „Ko se popo na vr Lovćena nek prebiva onđena.
S Njegošem se tune bliže neba
i sunca koje nam svima treba“. Tako konstatuje dr Ljubomir
ge, broj 98, umjesto na izvor za takvu
nijednog drugog istoriografa. Zapravo, da bi svoju konstrukciju potkrijepio, u nedostatku izvora i druge literature, dr Ljubomir Durković Jakšić, poziva se na svoju knjigu, Episkop žički Nikifor Maksimović i mladi Njegoš, Kraljevo, 1980, str. 25-56.
O boravku srpskog episkopa Nikifora Vukosavljevića u Crnoj Gori (od 1. novembra 1832. do 15. maja 1833) naučno precizno i detaljno pisao je akademik dr Jevto Milović i on nigdje ne pominje da se Njegoš sa Nikiforom peo na Lovćen, na Đurđevdan 1833. godine, niti da mu je Njegoš tada poklonio s rečenom posvetom primjerak pomenutog kalendara/časopisa „Danica“ iz 1826. (Vidi o boravku episkopa Nikifora u Crnoj Gori: Jevto M. Milović, „Petar II Petrović Njegoš u svome vremenu“, CANU, knjiga 5, Titograd, 1985, str. 110-117). I prije Ljubomira Durkovića Jakšića bilo je tvrdnji da su pomenuta posveta i stihovi Njegoševo autorstvo, iako i ostali pisci i priređivači sabranih djela Vuka Stefanovića Karadžića nijesu našli za shodno da objave original ili faksimil originala tih tobožnjih Njegoševih iskaza (posvete episkopu Nikiforu). Prije Ljubomira Durkovića Jakšića o istom pitanju pisao je 1963. goMilisav D. , protojerej Srpske pravoslavne crkve, koji je bio glavni i odgovorni urednik časopisa „Pravoslavlje“, u osnovi na istovjetan način kao i Ljubomir Durković
Od Ljubomira Durkovića Jakšića kasniji istoričari, pisci, publicisti preuzeli su ove stihove, iznoseći vrijednosni sud da je Njegoš ovime jasno rekao ko je i što je po etničkoj i nacionalnoj pripadnosti i opredjeljenju. Da bi dokazali da je navodno Njegoš ovime jasno i nedvosmisleno rekao da je Srbin iz pomenute knjige Ljubomira Durkovića Jakšića višestruko sporni navodni Njegošev stihovani iskaz preJovićević u knjizi „Crnogorsko pitanje“, Komovi, Podgorica, 2004. str. 201. Pomenuti dio članka citiran po knjigama dr Ljubomira Durkovića Jakšića zaslužuje pomnu i temeljnu analizu. Ovom prilikom ćemo se kratko osvrnuti na nekoliko aspekata ovoga pitanja. U crnogorskoj istoriografiji tvrdili su da su pomenuta posveta i stihovi bez
Njegoševog potpisa falsifikat, podmetanje i izmišljanje, te da se to ne može dokazati kao Njegoševo autorsko djelo, prof. dr Vojislav P Nikčević i posebno filozof i istoriograf prof. Sreten Zeković, koji je na valjan način osporio Protićeve i navode Ljubomira Durkovića Jakšića, ističući da se u cilju posrbljavanja Crnogoraca pomenuti stihovi „drsko pripisuju Njegošu“ bez „vjerodostojnoga dokaza i Njegoševoga potpisa“.
Profesor Sreten Zeković navodi da Milisav D. Protić objavljuje tekst tobožnje Njegoševe posvete, koji glasi: „Dobrom hristijaninu i učitelju g-d Preosvjaščenom užičkom ep. Nikiforu, O Đurđevdanu. Na Lovćenu, ljeta 1833“. Sreten Zeković potom s pravom konstatuje da Protićeva varijanta posvete ima razlike u odnosu na Durkovića Jakšića, pa u stihovima koje objavljuje Protić stoji riječ „veroljub“.
Za istorijsku nauku vrlo je bitna Zekovićeva analiza koja glasi: „Milisav D. Protić piše da je episkop Nikifor Maksimović, kada se vrnuo iz Crne Gore, u Čačak donio, kao dar od Petra II Petrovića Njegoša, Vukov kalendar „Danica“ za 1826. godinu, koji se nalazi u biblioteci Manastira Sretenja (koji je još poodavno u ratu razuren). Tvrdi, a ne zna se na osnovu čega, da je Njegoš na prvoj praznoj stranici toga kalendara napisao posvetu, a umjesto potpisa ispisao sporne stihove, a ispod njih je stihove dodao i sam episkop Nikifor (Njegoš – vladar – preosveštenik – pesnik, Glasnik, Službeni list Srpske pravoslavne crkve, br. 11, Beograd, novembar 1963, 435).
Pozivajući se samo na rad M. D. Protića, ova tobožnja Njegoševa posveta objavljena je, naravno, bez faksimila, u Sabranim djelima Vuka Karadžića koje je 1972. priredio Golub Dobrašinović, ali u izdanju iz 1987. zajedno sa Milenkom Filipovićem, ista je posveta ispuštena. Ne može da se prepozna ničesov čvršći razlog poradi čega bi ova sporna posveta u „Danici“ bila objavljena u Vukovim Cjelokupnijem djelima, i to u radovima o Crnoj Gori. Uvršćen je tu, navodno, što je napisana od strane anonimnog autora u Vukovom kalendaru „Danica“. Tamo poradi toga što su ova posveta i stihovi posve sporni, nijesu objavljeni ni u jednom od toliko izdanja cjelokupnih djela Petra II Petrovića Njegoša. U stvari, riječ je o krivotvorenoj podmetačini Njegošu da bi se njegovo poetsko neetničko i nadetničko srpstvo nadopunilo i narodnosno-nacionalnim srbovanjem kroz ove popularne i prijemčive stihove. Toga ra-
di nijedan ozbiljan istoriograf i priređivač Njegoševih djela nije našao ni najmanje osnove da ove stihove naknadno autorizuje kao Njegoševe i da ih uvrsti u neko od tolikog broja izdanja Cjelokupnih djela Petra II Petrovića beogradske „Prosvete“ i cetinjskoga „Oboda“, počev od 1951. Sporne, odnosno krivotvorene podmetačine Njegošu nema čak ni u Dodatku sabranih djela pod nazivom Pjesme đe su objavljene (u pogledu autorstva) sporne pjesme - zaključuje Sreten Zeković (Sreten Zeković, „ Vraćanje na izvor(nik) e-imperativ crnogorske istoriografije“, Montenegrina-digitalna biblioteka crnogorske kulture, Montenegrina. net. Vidi o tome i: Sreten Zeković, „Falsifikati crnogorske istorije“, Cetinje, 2011, str. 68-69) Protićeve i konstrukcije i elaboracije Ljubomira Durkovića Jakšića imaju suštinske naučne defekte, odnosno, ne odgovaraju na esencijalna pitanja, koja su ključna u pokušaju rješavanja problema da li su posveta i stihovi Njegoševi ili ne.
To što su oni napisali i od njih nekritički drugi autori preuzimali sporno je iz više razloga: Prvo, ni Milisav D. Protić, ni Ljubomir Durković Jakšić, ni svi kasniji pisci koji su od njih preuzimali pomenute stihove i navodnu Njegoševu posvetu, nikada do sada nijesu naučnim krugovima i javnosti ponudili originalni i autentični primjerak „Danice“ iz 1826. godine, na kojemu se nalazi, bez potpisa, navodno Njegoševa posveta i stihovani iskaz.
Drugo, za Njegoševa života nije poznato da je ikada i igdje objavljena, štampana ova navodno Njegoševa posveta i stihovi. Treće, oni tvrde da je Njegoš nešto napisao, a nijesu došli do izvornika kojim bi to dokazali i potvrdili da je to Njegoševo djelo. Do sada istorijska nauka je uskraćena da može provjeriti te njihove navode, jer izvornika navedenog primjerka „Danice“ iz 1826. godine nema ili još nije pronađen, te prema tome do sada nikada nije fototipski objavljen ili makar izložen i dostupan na uvid zaisteresovanim istraživačima.
Tvrdnje da se nalazio u biblioteci jednog manastira koji je u ratu razoren su za istorijsku nauku neozbiljne.
Kako nema izvornika, odnosno, primarnog istorijskog izvora, dokumenta u originalu, kopiji ili faksimilu originala, istorijska nauka nije u prilici da može konstatovati da su pomenuti stihovi i posveta Njegoševo autorsko djelo. Ostavljamo mogućnost da možda taj primjerak „Danice“ iz 1826. negdje i postoji sa pomenutom posvetom i stihovima, ali do sada, koliko je poznato, on nije nikada objavljen, niti istorijska nauka zna đe se nalazi, đe se može pronaći, da ima uvid u njega i da se posveti njegovom izučavanju. Četvrto, kako pomenuti pisci nijesu objavili prvorazredni istorijski izvor o tome ostaje da istorijska nauka njima „vjeruje na riječ“, što je u naučnom smislu neprihvatljivo.
I peto, kako nema originala ili
kopije originala pomenute posvete i stihova, te kako i na posveti, sve i da je postojala, recimo, da se pretpostavi da je tako (a to do sada ničim nije dokazano), nema potpisa Njegoševa na pomenutom fantomskom primjerku „Danice“, na osnovu dosadašnjih saznanja može se zaključiti da se radi o besmislenoj konstrukciji koja nema uporišta u istorijskim činjenicama, a time ni značaja za istorijsku nauku. Pod, inače, u nauci neodrživom pretpostavkom, da je ta posveta postojala i da postoji, ne može se naučno utvrditi i dokazati da je to Njegoševo djelo, jer na toj posveti i stihovima nema Njegoševog potpisa.
Dakle, ne može se proglasiti autorskim djelom posveta i stihovi anonimnog autora, što znači da nema utvrđenog i priznatog autorstva tamo đe nema svojeručnog potpisa na posveti i stihovima onoga koji nešto piše ili posvećuje.
Uzmimo čak i da je Njegoš napisao pomenutu posvetu i stihove, postavlja se pitanje zašto ih nije potpisao? Standard, praksa, dobar običaj je da se tekst posvete, vlastoručno pisan, potpisuje od strane autora, pisca, posvete ili drugog teksta, inače autorstvo je sporno, odnosono, ne može se dokazati, te se, prema tome, može konstatovati, sve i da je takva posveta sa tim i takvim stihovima postojala, da je to djelo anonimnog, nepoznatog autora.
Pripisivati da je Njegoš napisao nešto što nije potpisao za istorijsku nauku je potpuno bez značaja, potpuno besmisleno. I u istorijskoj nauci vlada princip: ko nešto tvrdi, taj mora to i da dokaže: Ovdje konkretno postoji tvrdnja, ali bez dokaza. Postavljaju se brojna pitanja. Kakva je to posveta bez potpisa, monograma, autografa onoga koji posvećuje; zar nije logično da se posveta ne čini tuđem djelu, nego valjda na svojemu i čiji su to stihovi ako nijesu potpisani od onoga koji ih je, navodno, napisao?
Ako taj originalni primjerak „Danice“ iz 1826. godine, sa posvetom i stihovima, stvarno postoji, zašto - evo 170 godina od svog postanka – nije objavljen, učinjen dostupnim nauci u formi ili originala ili fototipskog izdanja. Zašto u tom smislu „Danica“, ako je sačuvan taj primjerak, ako postoji, nije reprintovan, pa da se grafološkom ekspertizom može izvršiti upoređivanje sa sačuvanim rukopisnim u originalnim Njegoševim bilješkama i drugim tekstovima i utvrdi da li je to Njegošev rukopis ili nije.
Autori priče da je Njegoš 1833. napisao posvetu i stihove na jednom primjerku „Danice“ iz 1826. godine, koji, po svemu sudeći, nije sačuvan, niti postoji, a time kao takav nikad i nije postojao, imali su namjeru njime da pokažu i prikažu kako je Petar II Petrović Njegoš precizno za sebe rekao da je Srbin, ali upleli su se u paukovu mrežu, jer su zaboravili da to i dokažu. Prosto: riječ je o još jednom neuspjelom pokušaju podmetanja i projektovanja srpske narodnosti Njegošu na osnovu nepostojećeg istorijskog izvora. Me-
todološko pravilo u istorijskoj nauci je da se najprije istraže, prouče i objave primarni istorijski izvori, pa tek onda da se piše istorija, a ne da se piše istorija, pa onda da tragamo za primarnim istorijskim izvorima. Mada je pravilo da se istorija uvijek piše i nikad ne može napisati. Njegoša treba analizirati i razumijevati u kontekstu njegovog vremena, prve polovine 19. vijeka. Njegoš ni Crna Gora u to (njegovo) doba, nijesu isto, ne samo sa današnjom Crnom Gorom, nego ni sa Crnom Gorom, u vrijeme vladavine knjaza Danila i kralja Nikole „Svaku ličnost, pojavu i događaj treba shvatati i razumijevati u kontekstu svoje epohe“ (Ernst Nolte). Tada je Crna Gora, u Njegoševo doba, bila bezmalo, jednovjerska i jednonacionalna faktički slododna zemlja i država, a danas je (a posebno od Berlinskog kongresa 1878. naovamo) Crna Gora viševjerska i višenacionalna država i društvo. Njegoš nije bio istoričar. Nikada on nije napisao istoriju Crne Gore, na osnovu vlastite njene spoznaje ili proučavanja, a i da jeste, pretpostavimo takav slučaj, napisao, ali nije, savremena naučna istoriografija bila bi u tom slučaju dužna da izrekne sud o njenoj vrijednosti, utemeljenosti u izvorima i njenom značaju, poštujući načela u prvom redu objektivnosti, provjerljivosti i vjerodostojnosti istorijskog iskaza. Njegoševo književno djelo nije i ne može biti, ponajmanje, kanon za istoričare, koji proučavaju istoriju Crne Gore. Njegoševo književno djelo je, jednim dijelom, koji se odnosi na prošlost Crne Gore, dominantno umjetnička projekcija i vizija, ali ne i činjenički u potvrđenim, provjerenim izvorima, istorijska istina o prošlosti Crne Gore, o kojoj on piše, te je naučnoj kritici ista podložna, kao i svako drugo opisivanje i tumačenje prošlosti opšte, nacionalne i lokalne, pa time i državne i nacionalne i druge povijesti Crne Gore.
Budući da se istorija vazda piše i nikad i zauvijek napisati ne može, jasno je da Njegoša treba smjestiti u kontekst njegovog vremena, i to: pjesnika nacionalnog i jugoslovenskog romantizma, vladike, vladara, političara, mitropolita Crne Gore, čije djelo treba sveukupno analizirati, kao i njegove brojne pjesničke konstrukcije, koje se tiču njegovog viđenja prošlosti Crne Gore. Za naučnu istoriografiju one su u brojnim pitanjima podložne preispitivanju, analizi i interpretaciji, bez deifikacije ili satanizacije, već to treba činiti objektivno, dakle, nepristrasno, savjesno i odgovorno saglasno naučnim principima u traganju za istorijskom istinom. Relevantno je naglasiti i to da Njegoš, odnosno, njegovo književno djelo, nije u smislu istorijske ideologije i dijela kolektivne svijesti odgovorno za to što su uradili brojni zluradi prošli i sadašnji ideolozi, političari, vojni zapovjednici drugi koji su Njegoša dugo vremena poslije njegove smrti eksploatisali i zloupotrebljavali.
U crnogorskim trgovinama počela akcija „Limitirane cijene“, ograničena marža na cijene 49 proizvoda i peleta
PODGORICA – Od juče je na snazi Vladina odluka kojom će naredna četiri i po mjeseca biti ograničena marža na cijene 49 prehrambenih proizvoda odnosno između 800 i 900 artikala. Ovog puta akcijom „Limitirane cijene“ obuhvaćen je i pelet.
Prema riječima potpredsjednika Vlade za ekonomska pitanja i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja cijene bi trebalo da budu niže od 15 do 20 odsto. Na listi namirnica koje su obuhvaćene ovom akcijom dvadesetak ih je manje nego prošlog puta kada ih
je bilo 71. Tada se akcija odnosila na sve artikle iz određene kategorije proizvoda, bez obzira na porijeklo proizvođača, dok je ovog puta u dije-
lu mliječnih i suhomesnatih proizvoda, fokus na domaćim proizvođačima. Akcijom nijesu obuhvaćeni voće i povrće, što su, kako je nedavno kazao
Đeljošaj, tražili domaći proizvođači.
Na 15 odsto je ograničena marža na mliječne, suhomesnate proizvode, pojedine vrste svježeg mesa, rižu, paštu, konzerve i osnovne proizvode za higijenu. Na pet u maloprodaji odnosno sedam odsto u veleprodaji ograničene su marže na cijene brašna, šećera, soli, ulja i mlijeka u kesi. Trgovci su u obavezi da sve ove artikle posebno označe i na deklaracijama navedu o kolikom je sniženju riječ.
Cijena peleta biće ograničena na 270 eura sa PDV-om po toni u maloprodaji, odnosno 250 eura sa PDV-om u veleprodaji, imajući u vidu da je, kako je ocijenio ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković, bez ekonomski opravdanih razloga, ova cijena dostizala i 370 eura po toni. Ranije je naglasio da će, ako proizvođači ne budu htjeli da prodaju po ovim cijenama, zabraniti izvoz kako bi se prvo snabdjelo domaće tržište, a kasnije eventualno izvozili viškovi. M. Lk.
Centralna banka objavila da je u oktobru dug blokiranih preduzeća iznosio 1,56 milijardi eura
PODGORICA – U Crnoj
Gori je na kraju oktobra, prema podacima Centralne banke Crne Gore (CBCG), u blokadi bilo 21.160 preduzeća i preduzetnika sa 1,56 milijardi eura duga, prenosi agencija Mina.
Koncentracija duga je, kako se navodi, relativno velika, tako da deset najvećih dužnika, odnosno 0,05 odsto ukupno evidentiranih, učestvuje sa 36 odsto u ukupnom izno-
su blokade. Njima je blokirano 560,15 miliona eura. Podaci CBCG pokazuju da 852,29 miliona eura blokade otpada na 50 najvećih dužnika, koji čine 0,24 odsto ukupno evidentiranih. U neprekidnoj blokadi do jedne godine bilo je 1.250 preduzeća sa dugom od 36,88 miliona eura. Preko godinu je u blokadi 19,91 kompanija ili preduzetnika, kojima je blokirano 1,52 milijarde eura.
R.P.
Pretovar u Luci Bar za devet mjeseci nešto niži u odnosu na isti period prošle godine
Sa 1,32 miliona tona tereta realizovali 89 odsto plana
PODGORICA - U Luci Bar je u prvih devet mjeseci ove godine pretovareno ukupno 1,32 miliona tona tereta, što je pet odsto manje u odnosu na isti prošlogodišnji period, kada je brodski pretovar iznosio 1,39 miliona tona, piše agencija Mina.
-Biznis planom za ovu godinu je za prvih devet mjeseci bio planiran brodski pretovar od 1,49 miliona tona, pa je na nivou realizacije od 89 odsto – navodi se u izvještaju menadžmenta. Ukazuju da je primjetan pad brodskog pretovara rasutih i generalnih tereta, dok teč-
ni bilježe povećanje u odnosu na uporedni period prošle godine. - Od ukupno pretovarenih 1,32 miliona tona, na rasute terete se odnosi 1,01 milion tona, na tečne 236.740 tona, a na generalne terete 71.880 tona – stoji u izvještaju menadžmenta Luke Bar. R. P.
Neđelja, 16. novembar 2025.
PODGORICA - Finansij-
ske prevare više nijesu sporadični incidenti, već jedna od najbrže rastućih prijetnji savremenog društva. Kako se svakodnevni život preselio u digitalnu sferu – od bankarstva i kupovine do komunikacije – tako su se i kriminalne šeme preselile na ekrane naših telefona i računara. Digitalna era ubrzala je transakcije, olakšala pristup informacijama i otvorila prostor za inovacije, ali je istovremeno stvorila neograničene mogućnosti za prevarante koji sve sofisticiranije iskorišćavaju tehnologiju, ljudsku ranjivost i nedovoljnu informisanost. Danas je dovoljno samo nekoliko klikova ili jedan nepažljiv odgovor na poziv da građani ostanu bez ušteđevine, privatnih podataka ili osjećaja lične sigurnosti.
Digitalna era donijela je brojne pogodnosti, ali i novi talas opasnosti koji sve češće pogađaju građane Crne Gore. Telefonske i internet prevare, nekada rijetka pojava, danas su postale gotovo svakodnevna prijetnja – od lažnih poziva i fišing poruka do sofisticiranih oblika digitalnog nasilja.
- Vidim broj, čujem glas – nije dovoljno. Danas prevaranti mogu prikazati bilo koji broj na vašem telefonu, pa čak i imitirati glas osobe koju poznajete. Tehnologija je otišla toliko daleko da čula mogu biti prevarena - upozorava stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula u razgovoru za Pobjedu.
Iskustva
ćina tih incidenata odnosi se na razne oblike onlajn prevara (fišing poruke, prevare na društvenim mrežama, krađe identiteta) koje pogađaju građane svih starosnih dobi - tvrdi Džakula.
Novi podaci Monteputa Kroz Sozinu od početka godine prošlo 3,76 miliona vozila
PODGORICA - Kroz tunel Sozina je od početka godine prošlo 3,76 miliona vozila, pokazuju podaci Monteputa.
Agencija Mina prenosi da je tokom prošle godine kroz ovaj tunel prošlo 3,78 miliona vozila, godinu prije 3,52 miliona, a 2022. godine 3,07 miliona vozila.
Tunel Sozina otvoren je u julu 2005. godine. Njegova izgradnja koštala je oko 74 miliona eura, od čega je 50 miliona obezbijedila Crna Gora, dok je 24 miliona obezbijeđeno kreditom Evropske investicione banke.
R.P.
Naglašava da rastući broj prijavljenih slučajeva i iskustva građana pokazuju da su prevaranti sve vještiji u korišćenju novih tehnologija, dok institucije i dalje traže način da uhvate korak sa njima. - Nacionalni CIRT (Centar za odgovor na računarske incidente) zabilježio je 751 prijavljeni incident tokom 2023. godine, što je porast u odnosu na 684 incidenta tokom 2022. i 672 tokom 2021. godine. Ve-
Istovremeno, policija, kako dodaje, sve češće upozorava na telefonske prevare: recimo, nedavno su u Podgorici ponovo evidentirani slučajevi gdje prevaranti zovu građane i lažno tvrde da je bliski član porodice doživio tešku saobraćajnu nezgodu, tražeći hitno uplatu novca za pomoć. - Takvi pokušaji prevare zabilježeni su i u drugim gradovima (npr. Nikšić), često preko poziva na fiksne telefone iz inostranstva. Iako ne postoji jedinstvena javna baza podataka o ukupnoj šteti, jasno je da posljedice mogu biti ozbiljne. Građani su nerijetko finansijski oštećeni, od stotina do više hiljada eura po slučaju, a trpe i emocionalni stres i gubitak povjerenja. Centralna banka Crne Gore navodi da je za godinu i po prijavljeno 10 slučajeva fišing-prevare vezanih za bankarske usluge, ali priznaje da ne raspolaže preciznim podacima o ukupnim otuđenim iznosima niti o procesuiranju ovih prevara. Mnoge žrtve, nažalost, slučajeve i ne prijave, što dodatno otežava statističko praćenje problema - kaže Džakula. Najčešće, kao tvrdi, prevaranti koriste slične šablone kako bi pridobili povjerenje žrtve. - Lažno predstavljanje je osno-
Digitalna era donijela je brojne pogodnosti, ali i novi talas opasnosti koji sve češće pogađaju građane Crne Gore. Telefonske i internet prevare, nekada rijetka pojava, danas su postale gotovo svakodnevna prijetnja –od lažnih poziva i fišing poruka do sofisticiranih oblika digitalnog nasilja. - Vidim broj, čujem glas –nije dovoljno - upozorava stručnjak za sajber bezbjednost Branko Džakula u razgovoru za Pobjedu
Neđelja, 16. novembar
bezbjednost Branko Džakula upozorava na opasnost od savremene digitalne ere
va većine šema, bilo da glume bankarske službenike, policajce, rođake ili druge autoritete. Najčešći obrasci uključuju: fišing poruke (mejl/SMS/ Viber/WhatsApp) koje izgledaju kao od banke ili pošte i tvrde da je račun blokiran, da je pokrenuta transakcija ili da treba verifikovati podatke; zatim lažne nagradne igre ili nasljedstva (obavještenje da ste „dobili na lutriji“ ili da vam nepoznati rođak ostavlja bogatstvo) uz zahtjev da prvo platite određene takse; ponude lakih kredita ili investicija (oglasi za brze pozajmice preko interneta, „sigurne“ investicije u kripto ili nekretnine) gdje se traži avans ili lični podaci; te direktne telefonske prevare poput već pomenutog poziva sa hitnom lažnom viješću (nesreća u porodici, naglo bogatstvo uz proviziju i sl.) - objašnjava Džakula, dodajući da se pojavljuju i romantične prevare, tzv. love scam, gdje prevarant glumi zainteresovanost ili romansu kako bi vremenom iznudio novac.
Jedan od izazova, kako ističe Džakula, jeste kako objasniti građanima, naročito starijima, da prikazani broj na ekranu telefona ili čak poznati glas nijesu garancija identiteta pozivaoca.
- Tehnologija danas omogućava tzv. caller ID spoofing, prevaranti mogu prikazati bilo koji broj na vašem telefonu, čak i lokalni broj banke ili policije, dok zapravo zovu sa druge lokacije. Starije generacije
Primijećeno je da su žene češće mete seksualnog uznemiravanja ili osvetničke pornogra je, dok muškarci češće budu žrtve nansijskih prevara, iako oba pola mogu iskusiti sve vrste digitalnog nasilja.
Džakula upozorava na crvene zastavice (znake upozorenja) u ovim pozivima ili porukama.
- To su obično: hitnost i pritisak: Prevaranti insistiraju da reagujete odmah, bilo uplatom novca „dok nije kasno“ ili davanjem podataka na brzinu. Legitimne institucije rijetko zahtijevaju momentalnu akciju telefonom. Zahtjev za lične/finansijske podatke: Ako vam neko preko telefona ili poruke traži PIN, lozinku, jednokratni SMS kod, broj kartice ili JMBG, gotovo sigurno je prevara. Banke ističu da nikada neće tražiti takve osjetljive podatke od klijenata putem nezvaničnih kanala. Predobro da bi bilo istinito: Ponuda ogromne nagrade, nasljedstva ili zarade uz minimalan trud i ulaganje je klasična mamac-prevara. Ako zvuči nerealno, vjerovatno jeste prevara. Nepoznat ili sumnjiv broj/mejl: Pozivi iz egzotičnih inostranih šema (+243…, +882… i sl.) ili mejlovi sa adresama koje ne odgovaraju zvaničnim (npr. gmail umjesto korporativnog domena) su znak za oprez. Gramatika i izgled poruke: Fišing poruke često sadrže pravopisne greške ili neprirodan jezik, ali su u trendu i jako realne i uvjerljive poruke koje se generišu uz pomoć vještačke inteligencije. Takođe, linkovi mogu voditi na sajt koji izgleda kao pravi, ali URL adresa ima sitnu razliku (npr. dodatno slovo ili simbol) - objasnio je Džakula.
On upozorava da ako građani uoče bilo koji od ovih znakova, treba da prekinu komunikaciju i provjere informaciju iz nezavisnog izvora (npr. pozivom direktno banci na njihov zvanični broj, ili razgovorom sa porodicom u slučaju „hitnih“ poziva i zahtjeva).
Takođe, djeca i mladi su izloženi vršnjačkom nasilju onlajn (npr. grupe na Viberu ili
TikToku koje isključuju i vrijeđaju pojedinca, lažni pro li otvoreni radi ismijavanja i slično) - objašnjava Džakula digitalnog nasilja. isključuju pojedinca, lažni pro li otvoreni
sklone su vjerovati da ako na displeju piše poznat broj (ili poziv dolazi s lokalnim pozivnim brojem +382), onda je to zasigurno legitimno. Nažalost, nije tako: broj se može „maskirati“. Slično, prevaranti koriste uvjerljiv ton i često dobro poznaju psihologiju žrtve. Mogu se javiti poznatim glasom, recimo, glumeći rođaka („Halo bako, ja sam!“) ili prija-
telja, računajući da ćete u šoku povjerovati prije nego što dobro promislite. Objasniti ljudima da čula mogu biti prevarena nije jednostavno; to zahtijeva kontinuiranu edukaciju i konkretne primjerenaglašava Džakula. U praksi se, kaže, savjetuje: ne vjerujte samo prikazu broja ili onome što osoba kaže da jeste. - Uvijek postavite kontrolna pitanja na koja pravi poznanik zna odgovor (npr. „Kako se zove tvoj pas?“ ili da vam
kažu datum nekog značajnog porodičnog događaja) ili prekinite vezu i sami nazovite tu osobu na broj koji već imate u imeniku. Institucije takođe naglašavaju da će formalne stvari rješavati službenim putem, nikad isključivo putem poziva gdje se od vas traži novac ili podaci. Ukratko, „vidim broj, čujem glas“ nije dovoljno, tražite dodatnu provjeru identiteta. Novi trend naprednih prevara je i korišćenje vještačke inteligenci-
je za generisanje glasa koji je identičan nekoj osobi koju poznajete, jer se sa novim alatima može klonirati bilo koji glas sa dostupnih videa na društvenim mrežama i portalima, i iskoristiti se za svrhe koje su već navedene - objašnjava Džakula. Dodaje da telekomunikacioni operatori u Crnoj Gori u posljednje vrijeme aktivnije učestvuju u suzbijanju ovakvih zloupotreba. - Generalno, crnogorski operatori jesu spremni da reaguju i učestvuju u identifikaciji prevara, što potvrđuju i njihova javna saopštenja i brze reakcije. Ipak, borba protiv prevara zahtijeva i proaktivnu koordinaciju: kontinuiranu razmjenu informacija sa policijom o novim modusima, kao i edukaciju korisnika putem kampanje - ističe Džakula. Digitalno nasilje postaje sve ozbiljniji problem i ono, po njegovim riječima, obuhvata različite oblike onlajn uznemiravanja, prijetnji i zlostavljanja na internetu. Obrasci takvog ponašanja mogu biti suptilni ili očigledni, ali se često svode na: prijetnje fizič-
Džakula objašnjava i kako sačuvati dokaze, ako ste žrtva prevara. - Za razliku od usmenog zlostavljanja, onlajn nasilje ostavlja digitalni trag, i to može biti naša prednost. Savjetujem građanima da ne brišu poruke i ne odgovaraju ishitreno uvredama, već da prikupe dokaze: sačuvajte sve relevantne poruke, mejlove, chatove. Najbolje je napraviti screenshot (snimak ekrana) spornih poruka, objava ili profi-
la, pritom pazeći da se vide ključno sadržaj, ime profila, datum i vrijeme. Te snimke čuvajte na sigurnom. Ako se radi o prijetnjama ili ucjenama, ne pristajte ni na kakve uslove, već odmah potražite pomoć. U slučaju društvenih mreža, korisno je i formalno prijaviti profil ili sadržaj samoj platformi (Facebook, Instagram, TikTok imaju opcije Report/ Prijavi) i blokirati nasilnika kako biste spriječili dalji kontakt. Kad prikupite
dokaze, obratite se policiji, Odjeljenju za visokotehnološki kriminal ili najbližoj stanici, i predočite im materijal. Dakle, koraci za odgovor na digitalno nasilje su: prvo, smiri se, ne paniči i ne uzvraćaj; drugo, sačuvaj dokaze, napravi screenshotove; treće, stopiraj, blokiraj nalog i prijavi sadržaj platformi; četvrto, zatraži podršku, razgovaraj sa odraslom osobom kojoj vjeruješ, roditeljem, nastavnikom, školskim savjetnikom.
kom povredom ili objavljivanjem povjerljivih informacija, ucjenjivanje intimnim sadržajem (npr. prijetnja objavom privatnih fotografija ili prepiski ako žrtva ne uradi što se traži), kontinuirano maltretiranje putem poruka, komentara ili poziva, govor mržnje ili ponižavanje na društvenim mrežama, kao i stalkovanje (praćenje i uznemiravanje osobe kroz digitalne kanale).
VRSTE DIGITALNOG NASILJA
- Primijećeno je i da su žene češće mete seksualnog uznemiravanja ili osvetničke pornografije, dok muškarci češće budu žrtve finansijskih prevara, iako oba pola mogu iskusiti sve vrste digitalnog nasilja. Takođe, djeca i mladi su izloženi vršnjačkom nasilju onlajn (npr. grupe na Viberu ili TikToku koje isključuju i vrijeđaju pojedinca, lažni profili otvoreni radi ismijavanja i slično) - objašnjava Džakula. Ističe da je edukacija najmoćnije oružje protiv sajber prevara i nasilja, a tu škole, mediji i lokalne zajednice imaju zajedničku odgovornost. - Mediji imaju možda i najistaknutiju ulogu u masovnoj edukaciji građana. Svjedoci smo da svaki put kad se pojavi novi talas prevara, portali i novine o tome opširno izvještavaju, što je odlično, jer podiže svijest. Ključno je da mediji nastave da pravovremeno objavljuju upozorenja i priče žrtava (anonimno ako treba) kako bi čitaoci prepoznali obrasce. Televizija i radio mogu doprijeti do starije populacije koja manje prati internet. Dobro bi bilo imati i redovne rubrike ili emisije posvećene sajber bezbjednosti, u kojima stručnjaci objašnjavaju nove trikove prevaranata i daju savjete - kaže Džakula. N. KOVAČEVIĆ
Neđelja, 16. novembar 2025.
Piše: Dragan VESELINOV
Izliv političke omraze splitskih navijača prema želji Srpskog kulturnog centra iz Zagreba da se u tom gradu otvori 7. novembra memorijalna izložba o akademiku SANU Dejanu Medakoviću je slika otrova kojom je naša omladina prožeta šovinističkom mržnjom bratoubilačkih nacionalističkih predaka i njihovih savremenih političkih naslednika. Na obe strane. I naših crkava. Međutim, ta izložba pod Medakovićevim književnim nazivom „Efemeris“ nije mogla obuhvatati onaj deo njegovih nastupa koji se protive savremenoj politici režima Aleksandra Vučića i Srpske pravoslavne crkve. On nije mrzeo hrvatski narod, ali mu je znao prebacivati sekundarni status i navodno nejasan identitet. Poznavao sam Medakovića i sarađivao sa njim. Naša veza je bila čudna i nažalost kratka. Nije tačno da nije bio velikosrbin, bio je, ali nije bio ni „ćosićevac“. Potpisao je 1985. godine sa drugom petnaestoricom akademika neslužbeni Memorandum SANU. Taj „dokument“ je bio njihova optužba jugoslovenskih naroda da nisu sposobni da žive sa Srbima i da zaustavljaju njihov razvoj. Beogradski velikosrpski nacionalisti uz pomoć Miloševića i SPC će Memorandum posle 1986. godine postepeno uvrštavati u širi osvajački program Srbije unutar jugoslovenskog prostora – on ne važi izvan Jugoslavije. I nije važna Medakovićeva tvrdnja da je sintagma „Velika Srbija“, austrougarskog porekla. Čak i da jeste – gde mi tu nemamo ništa protiv – tačna je, ona verno opisuje cilj političkog vrha Srbije iz turskog Beograda prema Austriji i turskim posedima na Balkanu. Program Velike Srbije je tajno napisan perom Ilije Garašanina, Miloševog ministra policije 1844. godine, pre formiranja Austrougarske 1867. godine, kada je Srbija bila knjaževina u svojstvu turske autonomne pokrajine, sandžaka, jednog od trideset iz trećeg sultanovog Hatišerifa iz 1833. godine. Otomanska imperija se tada federalizovala a potom je i Hatišerifom iz Gilhane 1839. godine priznala građansku ravnopravnost svih naroda u Turskoj sa ukidanjem monopola islama na prvenstvo. Nije to lako išlo, u stvari, tek će Ataturk to da primeni posle Prvog svetskog rata veštom demagogijom da to upravo zahteva sam islam.
GARAŠANIN I SANU
Garašaninov program se sastojao od napada knjaževine Srbije na teritorije Turske i Austrije na kojima žive Srbi. Tada je imao garibaldijevsku veličinu sveopšteg srpskog ujedinjenja
POGLED SA STRANE: Što nam govori izliv političke mržnje splitskih navijača prema želji Srpskog kulturnog
Otrovali smo beogradsko-zagrebačkom politikom djelove omladine time što u dalmatinskom Splitu mladi kliču ustaškom režimu koji je izdao Split, a u Beogradu kliču nedićevskoj kvislinškoj vladi koja je izdala Srbiju. Omladina se ekstremizovala neistinitom istorijom i time su šovinistički politički centri donekle osigurali produžetak naših nevolja sa nacionalizmom za naredne decenije. Pri tome, nacionalistički ekstremizam Beograda uporno daje snagu i velikosrpskim navijačima kluba Budućnost u Podgorici. I svetosavljem zaslijepljenoj crnogorskoj javnosti, otrovanoj tamjanom. Moglo bi drugačije
koji od Srbije nije niko izričito zahtevao, ali je posle ujedinjenja 1918. godine, i napada i na Crnu Goru, postao program dominacije Beograda nad svim Srbima u jugoslovenskoj državi. A potom, posle 80-ih godina prošlog veka, aktiviran je kao program izdaje Jugoslavije i „prava“ Srbije na rat protiv svih jugolovenskih država u kojima su živeli Srbi u ime „stvarnog“ srpskog ujedinjenja. Memorandum akademika iz SANU se vratio na taj program optužbom da je Srbija žrtva Jugoslavije, kao i ceo srpski narod van nje, i da je rešenje državne krize Srbije u raspadu jugoslovenske federalne zajednice u korist sveopšteg ujedinjenja Srba pod Beogradom, u novu, otvorenu Veliku Srbiju. Memorandum je skrivena apologija osvajačkog rata.
DRUGA RIJEČ
Medaković se u jednoj tački izdvajao od srbijanskih i crnogorskih akademika iz Memoranduma. On je žudio za jedinstvom prečanskih Srba od Banata do Trsta, i nostalgično je želeo da istakne njihov kulturni identitet kao prilog identitetu celog srpskog naroda. Bio je poreklom Zagrepčanin iz imućne porodice, bio je franjevački đak osnovac i izbeglica od ustaškog terora u Hrvatskoj. Odličan nemački jezik ga je uveo u okupirani Beograd. Bio je za pravo Srba da budu i katolici – što je njegova lička porodica delimično i bila, iako je ušao i u SPC. Tu dimenziju njegovog shvatanja identiteta, da Srbi nadmašuju verski pra-
voslavni status, malo ko spominje. Nije isticao nepremostivu razliku između katoličkih, protestantskih i pravoslavnih Srba u Beču, Trstu, Sent Andreji, Zagrebu i drugim prečanskim gradovima. Voleo je barok i baroknu umetnost među Srbima u Austriji i po tome je bio učitelj srpske umetnosti od šireg opsega.
Medaković je oberučke pristao na naš predlog da postane član grupe za podizanje spomenika patrijarhu svih pravoslavnih Srba u Austriji i predsedniku Vojvodine iz 1848. godine, Josifu (rođen kao Ilija) Rajačiću. Rajačić je bio veliki protivnik unijaćenja, ali je bio i veliki zastupnik bratstva sa Hrvatima i saveznik Sremca ličkog porekla, hrvatskog generala, grofa i pesnika, bana Josipa Jelačića iz 1848. godine. Jelačić je služio u Glini i Petrinji, iz područja iz koga je i Rajačić. Jelačić i Rajačić su bili prijatelji do smrti Jelačića 1857. godine. I njih dvojica su istorijski primer da Srbi i Hrvati mogu biti u političkom i vojnom savezu.
O Rajačiću je Medaković pisao i bio mu je najveći poštovalac. Medaković je znao da je jedna druga grupa, pre njega, 2002. godine podigla u Pančevu spomenik vojvodi, gene-
ralu austrijske vojske, Stevanu Šupljikcu, komandantu armije Srpskog vojvodstva. Spomenik je podigla Koalicija Vojvodina u ovom gradu jer je tu bio Šupljikčev generalštab. Tada su u Odboru za spomenik bili akademici Sima Ćirković i Aleksandar Fira, Olja Ivanjicki – ona kao umetnički autor spomenika, potom muzičar Đorđe Balašević, i mi, u svojstvu inicijatora i šefa parlamentarne partije Koalicija Vojvodina. Svi smo bili Vojvođani. Balašević nikada nije dolazio na sastanak Odbora, ali je ostao u njemu.
Kako podići spomenik Rajačiću, obnovitelju srpskog patrijarhata i šefu Vlade Vojvodine?
DOPRINOS
MEDAKOVIĆA
Govorimo o 2007/2008. godini. U grupu iz 2002. godine je tada stigao Dejan Medaković. On je tada bio slobodan od formalnih dužnosti jer je sa mesta predsednika SANU otišao još pre pet godina i želeo je da svoj autoritet založi za istinu o Rajačiću. Sa njim je naša grupa postala „prečanska“, ne samo vojvođanska. Želeli smo da u nju kao počasni član uđe i patrijarh Pavle Stojčević. I on je bio „prečanin“, Slavonac. Konačno, radilo se o dizanju spomenika obnovitelju srpskog
patrijarhata koji nije bio iz Srbije, već iz Like i služio u Vojvodini. Patrijaršija se zahvalila na predlogu, nije ga prihvatila. Patrijarh Pavle je stajao iza podrške SPC ratu Beograda u Hrvatskoj. Medaković nije. Otišli smo - Medaković, Olja Ivanjicki i ja u Sremske Karlovce da o spomeniku razgovaramo sa vladikom sremskim Vasilijem Vadićem. Vladika Vasilije je izuzetno obrazovan klerik, poznavalac je svojstava Anglikanske crkve, oksfordski je bio student, slušao je predavanja kod budućeg šefa grčke pravoslavne crkve u Engleskoj Timotija Vera, poznavalac je statusa Srba u Australiji i Novom Zelandu, i drugo. Sa njim smo želeli da otklonimo jednu prepreku. Naša teškoća je bila u tome što nismo mogli verovati da će Šešeljeva nacional-šovinistička partija koja je tada bila na vlasti u Sremskim Karlovcima dozvoliti dizanje spomenika prvom vojvođanskom predsedniku i tvorcu njene autonomije. U stvari, to ne bi dala ni nacionalistička Vlada u Beogradu. Da li se upuštamo u uzaludni poduhvat? Olja Ivanjicki je već sačinila skicu i mere za impresivan spomenik na glavnom gradskom trgu, upravo ispred balkona sa kojeg je Rajačić proglasio narodu Voj-
Navijačke grupe Hajduka, Dinama, Partizana, Crvene Zvezde i Vojvodine postale su i političke grupe za pritisak. To se odnosi i na organizovane podgoričke navijače Budućnosti. Njima uprave klubova više sigurno ne upravljaju čak ni radi sportske podrške. Te grupe su se otrgle od uprava klubova. I tako su od sponzorisanih navijača prerasle u samostalne klike
vodstvo. Medaković je to mesto i „fizički“ osećao jer je posle franjevačke osnovne škole u manastiru iz 15. veka na ostrvu Badiji kod Korčule bio i đak Karlovačke gimnazije. Vladika Vasilije je bio jasan –ako ne dobijemo odobrenje za dizanje Rajačićevog spomenika od grada, dići ćemo ga u porti oko njegove Saborne crkve. To je bilo hrabro. Bili smo zadovoljni. Ali, nismo doživeli sreću. Ubrzo potom, svega nekoliko nedelja naknadno, umro je akademik Medaković (2008), a posle njega ubrzo i akademik Ćirković kao i Olja Ivanjicki (oboje 2009). I akademiku Firi je već tada vidno popuštalo zdravlje te je i on nestao (2011). I čudno, mi nismo podigli Rajačiću spomenik, ali je karlovačka biblioteka 2022. godine jednu svoju prostoriju preuredila u Sobu Dejana Medakovića sa 1.600 knjiga iz njegove porodične biblioteke. To je lepo.
Navijačke grupe Hajduka, Dinama, Partizana, Crvene Zvezde i Vojvodine su postale i političke grupe za pritisak. To se odnosi i na organizovane podgoričke navijače Budućnosti. Njima uprave klubova više sigurno ne upravljaju čak ni radi sportske podrške. Te grupe su se otrgle od uprava klubova. I tako su od sponzorisanih navijača prerasle u samostalne klike.
Delovi su otišli pod kontrolu kriminala, tajnih službi i manipulativne korumpirane policije – ali i političkih i partijskih struja. I DOS je 5. oktobra 2000. godine u Beogradu bio navijačima borbeno podržan. To je tada bilo dobro, a dobro je i sada kada su se neke navijačke grupe Partizana, Zvezde i Vojvodine ponovo politizovale i krenule na režim Vučića i „pumpaju“ – ali nije dobro što njegov pad zahtevaju i u ime nacionalizma, antihrvatstva, antialbanstva, anticrnogorstva i antibosanstva. Oni ne pominju da su neki studenti iz Hrvatske u Beogradu, deportovani u Zagreb zbog solidarnog univerzitetskog otpora Vučićevom ultra-nacionalističkom režimu. Splitski navijači Hajduka koji su na rivi protestovali protiv izložbe o Medakoviću u Zagrebu nisu sami. I drugi u Hrvatskoj osećaju da on nažalost sada ne može biti primer za ugled među njima i most razumevanja. Ali to ne mogu biti
Ako bi se željelo da se u Crnoj Gori otvori izložba o doprinosu zagrebačke porodice Medaković crnogorskim vladarima iz 19. vijeka, mi bismo to iz sveg srca podržali. To bi bilo divno, jer se o tome malo govori. Predak Dejana Medakovića, Milorad Medaković, bio je savjetnik Petra Petrovića-Njegoša i knjaza Danila. O njemu se govori da je zaslužan što je carska Rusija priznala nezavisnu državu Crnu Goru. Otuda, svi to razumijemo, istorija je živa kada je možemo prihvatiti. Ona nije neutralna. Moramo biti pažljivi
ni oni navijači koji ističu „pravedni“ Pavelićev apokaliptični zločin nad Srbima kada napadaju Medakovića. Memorandum, kao i neki Medakovićevi stavovi o hrvatskom jeziku i poreklu Hrvata svakako ga udaljavaju iz te sredine. Umešao se i u teritorijalne rasprave o veličini Hrvatske dovodeći joj Baranju u pitanje. Ali, tako bi se mogla odricati Hrvatskoj i Istra i Kvarner i Dalmacija. Uostalom, ni Vojvodina nije nikada bila Srbija, ali su je komunisti 1945. godine bez pitanja njenih naroda poklonili Beogradu. A bez komunista ni Slovenija nikada ne bi dobila Piran. Na ivici je Slovenija bila da dobije i Trst koji je Tito osvojio. To akademici SANU neće reći. Kao što neće reći ni da je Srbija 1918. godine otela Crnu Goru. Komunisti su je vratili 1945. godine narodu. A Putinova Rusija ju je kao prva evropska i svetska sila priznala 2006. godine, odmah posle Islanda, te ribarske i IT republike iz Rejkjavika.
ČIJA JE GREŠKA
Ministar Selaković i Ministarstvo kulture iz Beograda, zajedno sa Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu, preko Medakovića su nastupili sa provokacijom. Kao što su povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu želeli u Vukovaru da 11. novembra otvore izložbu pod nazivom „Srpkinja, heroina Velikog rata u Vukovaru“. Ta dvosmisleno zamišljena egzibicija je gotovo zloupotreba ženskog herojstva za političke ciljeve Beograda u 21. veku o kojima žene od 1914. do 1918. godine nisu ništa znale. I nisu padale za njih. Vukovar čeka na drugačije političare sa obe strane. I možda će jednog dana Zagreb prire-
diti izložbu u Beogradu o herojstvu banatskih Hrvata koji su odbili da se mobilišu u Vermaht, a Beograd da u Zagrebu otvori izložbu o zajedničkoj borbi srpskih i hrvatskih partizana da se Hrvatska oslobodi od Musolinijeve, nemačke i četničke vlasti u Splitu oktobra 1944. godine i Hitler-Pavelićeve vlasti na Kaptolu 1945. godine. I, zašto bi bilo nekorisno da Beograd, zbog Dana primirja iz 1918. godine, ne priredi u Hrvatskoj izložbu o učešću hrvatskih dobrovoljaca u Jugoslovenskoj dobrovoljačkoj vojsci koja je pratila i borila se sa Srbijancima za slobodu Srbije? Mi ne podržavamo zabranu izložbe u Vukovaru. Ni viku u Zagrebu. Ni u Splitu. Pokušavamo da razumemo motiv Milorada Pupovca da otvori zagrebačku izložbu o Medakoviću i shvatamo njegov napor da je odvoji od savremenih političkih rasprava i nacionalizma. On je osećajan političar i mogao je to izbeći. Naravno, svi su u pravu kada govore da su mnoge države u Evropi nastale nacionalnim pokretima – tako i kod nas. Ali smo mi zapali posle Prvog svetskog rata i u međusobni nacional-šovinizam započet strašnim pokoljem Crnogoraca od srbijanske vojske posle 1918. godine radi gramzive teritorijalne nezajažljivosti Beograda i njegove Crkve. Zapali smo u užasna bratoubilačka zlodela u Drugom svetskom ratu i to smo ponovili u ratovima od 1991. do 1995. godine. Ceo 20. vek je ostavio nezapamćene ožiljke na sve nas do danas. Nisu isto naši nacionalni pokreti za oslobođenje od stranog zavojevača iz 19/20. veka i naši međusobni nacionalistički ratovi iz mržnje. Naši ratovi su neopravdani iako sa različitim unutrašnjim stepenom odgovornosti.
To je otežalo položaj srpske –nikad manje manjine u Hrvatskoj. Ne smemo oživljavati duh obračuna. Zar ne vidimo da u Latinskoj Americi ruše spo -
Nesavremena razmatranja
Piše: Boro ŠUPUT
Globalizacija nije krah kapitalizma per se - ona je njegova zrela, protivrječna forma koja istovremeno pokazuje i njegovu ogromnu produktivnu snagu i njegovu istorijsku ograničenost. Kao što je feudalizam stvorio gradove i buržoasku klasu koja će ga nadići, tako sada globalni kapitalizam stvara industrijalizovanu periferiju i globalne proizvodne lance koji nose sjeme novog društvenog uređenja
menike Kolumbu koji je tamo doveo Evropu u 15. veku? A Inke su bile nežne prema podjarmljenim narodima? A spomenik banu Jelačiću u Zagrebu iz 1866. godine je njegovom sabljom bio severno okrenut ka Mađarskoj. Zar ne? Jugoslovenski komunisti su ga 1947. godine zbog proleterskog internacionalizma sa Budimpeštom uklonili. Vraćen je falsifikatom nacionalne Hrvatske 1990. godine, obrnut, sa banovom sabljom na jug. Ka Bosni i Hercegovini? Kako se to smelo? To je trajna izložba o neistinitom Jelačiću?
OTROVALI SMO
OMLADINU
Otrovali smo beogradsko-zagrebačkom politikom delove omladine time što u dalmatinskom Splitu mladi kliču ustaškom režimu koji je izdao Split, a u Beogradu kliču nedićevskoj kvislinškoj vladi koja je izdala Srbiju. Omladina se ekstremizovala neistinitom istorijom i time su šovinistički politički centri donekle osigurali produžetak naših nevolja sa nacionalizmom za naredne decenije. Pri tome, nacionalistički ekstremizam Beograda uporno daje snagu i velikosrpskim navijačima kluba Budućnost u Podgorici. I svetosavljem zaslepljenoj crnogorskoj javnosti, otrovanoj tamjanom. Moglo bi drugačije. Jer, ako bi se želelo da se u Crnoj Gori otvori izložba o doprinosu zagrebačke porodice Medaković crnogorskim vladarima iz 19. veka, mi bismo to iz sveg srca podržali. To bi bilo divno, jer se o tome malo govori. Predak Dejana Medakovića, Milorad Medaković, je bio savetnik Petra Petrovića-Njegoša i knjaza Danila. O njemu se govori da je zaslužan što je carska Rusija priznala nezavisnu državu Crnu Goru. Otuda, svi to razumemo, istorija je živa kada je možemo prihvatiti. Ona nije neutralna. Moramo biti pažljivi. •
Globalizacija nije samo ekonomski proces ili tehnološki napredak, već je prije svega istorijski oblik odgovora na strukturnu krizu kapitalizma. Klasični kejnzijanski model, koji je omogućio decenije stabilnog rasta i društvenog kompromisa u razvijenim zemljama, doveo je do iscrpljivanja profitnih stopa početkom 1970-ih. Kao odgovor na ovu krizu, kapitalizam je pokrenuo ofanzivu neoliberalne globalizacije, kao svjesni pokušaj da se održi akumulacija kapitala kroz internacionalizaciju proizvodnje. Za hegemonijalni centar kapitalističkog svjetskog sistema, globalizacija se, posebno nakon 2008, pokazala kao neuspješan projekt:
1. Iako je donijela ogromne korporativne profite, globalizacija nije uspjela da obezbijedi održivi makroekonomski rast u centru. Mnogi proizvodni sektori su ruinirani izmještanjem proizvodnje, a finansijalizacija je postala surogat stvaranja stvarne vrijednosti. Ovaj model je doveo do hronične ekonomske krhkosti, što je posebno vidljivo u finansijskim krizama 2008. i tokom pandemije, kada su se pokazale opasnosti prekomjerne zavisnosti od globalnih lanaca snabdijevanja.
2. Socijalno-tržišna privreda, temelj socijalne stabilnosti druge polovine 20. vijeka, sistematski je razbijen. Platformski rad, prekarnost i nestanak industrijskih radnih mjesta doveli su do erozije srednje klase. Rastuća nejednakost nije samo statistički podatak - ona predstavlja društveni raskid koji ugrožava samu koheziju društva. Radnička klasa centra postala je žrtva sopstvene iluzije društvenog ugovora. Njen rad je devalviran u odnosu na jeftiniju radnu snagu periferije.
3. Nacionalne vlade postale su zavisne od „tržišta“ i više ne mogu da zaštite svoje građane od globalnih ekonomskih sila. Otuda demokratski sistem gubi svoju suštinsku svrhu, što je direktno doveo do političkih potresa: populističkih pokreta, desničarskih reakcija i sve većeg nepovjerenja u institucije. Globalizacija je tako postala najveći neprijatelj liberalne demokratije koju je, navodno, trebalo da unaprijedi.
Dok centar zaostaje, periferija doživljava istorijsku transformaciju. 1. Kina je najbolji primjer kako se globalizacija može iskoristiti kao alat za nacionalni razvoj. Kroz kontrolu kapitala, plansku industrijsku politiku i tehnološki transfer, Kina je uspjela da se popne na vrh globalnih proizvodnih lanaca. Ono što je za Zapad bila „trka do dna“ u pogledu nadnica i radnih standarda, za Kinu je postalo put ka industrijalizaciji i tehnološkoj nezavisnosti. Dok su zemlje centra bile zabrinute za svoje „izgubljene“ proizvodne radnike, Kina je izvukla 800 miliona ljudi iz siromaštva. Ovo nije bio sporedni produkt globalizacije - bio je to direktan rezultat pametne nacionalne politike koja je globalne tokove usmjerila ka društvenom napretku. Dakle, nije globalizacija po sebi omogućila kinesko čudo –nju je, kao priliku, iskoristilo pametno rukovodstvo, koje je, uživajući prednost marksističke analize, razvilo plansko-tržišnu privredu i ostvarilo napredak bez presedana u istoriji. 2. Ekonomska i politička moć u svijetu polako se pomjera od centra prema periferiji, posebno prema Aziji. BRICS zemlje, i ne samo one, danas ne samo da uživaju ekonomske koristi globalizacije, već imaju i privilegiju da ne snose teret globalne hegemonije. One ne moraju da finansiraju skupu globalnu vojnu mašineriju za održavanje globalnog poretka, niti da nose teret „civilizacijske misije“. Ova asimetrija omogućava im da koncentrišu resurse na unutrašnji razvoj, regionalnu dominaciju i globalni uticaj. Dakle, globalizacija kao odgovor na krizu kapitalizma pokazala se paradoksalnom: ona je
istovremeno ubrzala krizu u centru i stvorila uslove za prevazilaženje te krize u periferiji. Ono što je za jedne predstavljalo kraj industrijskog društva, za druge je bilo početak industrijalizacije i ulazak u informatičko društvo. Riječ je o nečemu što za marksističku analizu nije nepoznato – o unutrašnjoj kontradikciji kapitalističkog načina proizvodnje. Već u Manifestu Komunističke partije data je skica kapitalizma, koji neprestano revolucionira sredstva proizvodnje i društvene odnose, stvarajući upravo one uslove koji će dovesti do njegovog prevazilaženja. Industrijalizacijom periferije, kapitalizam je stvorio nove centre akumulacije koji ne samo da osporavaju staru hegemoniju, već nose potencijal za potpuno novi društveni poredak. Globalizujući proizvodne lance, kapitalizam objektivno stvara materijalnu osnovu za istinsko povezivanje svijeta, a ne samo u formi umnožavanja kapitalističkog modela.
Globalizacija nije krah kapitalizma per se - ona je njegova zrela, protivrječna forma koja istovremeno pokazuje i njegovu ogromnu produktivnu snagu i njegovu istorijsku ograničenost. Kao što je feudalizam stvorio gradove i buržoasku klasu koja će ga nadići, tako sada globalni kapitalizam stvara industrijalizovanu periferiju i globalne proizvodne lance koji nose sjeme novog društvenog uređenja.
Krajnji rezultat nije jednostavna zamjena jednog centra drugim, već stvaranje objektivnih materijalnih uslova za prevazilaženje same logike centra i periferije.
(Autor je jugoslovenski diplomata)
Neđelja, 16. novembar 2025.
PODGORICA- Crna Gora se ubrzano suočava sa demografskim procesima koji mijenjaju društvo, ekonomiju i identitet nacije. I dok se posljednji popis iz 2023. godine na prvi pogled činio ohrabrujućim zbog blagog porasta broja stanovnika, stručnjaci upozoravaju: demografsku sliku Crne Gore danas ne oblikuju novorođene bebe, već strane imigracije, i to samo privremeno. U isto vrijeme, sve je manje mladih koji u zemlji vide svoju budućnost, a broj rođenih nikada u istoriji nije bio niži.
U razgovoru za Pobjedu Mileva Brajušković-Popović, v.d. direktorice Direktorata za demografiju u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji, kaže da se Crna Gora nalazi u složenom, višeslojnom i dugoročno rizičnom demografskom momentu
– Crna Gora je 2020. godine prvi put u savremenoj istoriji zabilježila negativan prirodni priraštaj. Negativni trendovi nastavili su se i 2021. i 2022. godine, dok je od 2023. došlo do blagog oporavka i ponovnog prelaska u pozitivnu zonu. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2023. godine, Crna Gora je zabilježila blagi porast ukupnog stanovništva što pokazuje da imigracije danas imaju važnu ulogu u kretanju ukupne populacije - kazala je Brajušković-Popović.
NajmaNji broj rođeNih Kako je navela, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, u Crnoj Gori trenutno boravi oko 101.000 stranaca, dok je popis registrovao 46.878 onih koji žive ovdje duže od godinu dana ili planiraju duži boravak. - Ipak, taj podatak još ne mijenja činjenicu da je ukupan trend dugoročno nepovoljan, te da je utoku prošle godine zabilježen najmanji broj rođene djece otkako pratimo podatke vitalne statistike, kao i činjenica da još od 1991. godine, kada je stopa ukupnog fertiliteta spala ispod 2,1, ne obezbjeđujemo ni zamjenu generacija. Posebno je zabrinjavajuća situacija u sjevernom regionu jer se stanovništvo smanjuje i prirodnim i mehaničkim putem. Zbog toga je neophodno djelovati strateški, kroz međuresorni pristup koji povezuje demografsku, ekonomsku i socijalnu politiku. Iako doseljavanje stranaca trenutno ublažava posljedice iseljavanja i doprinosi ekonomiji - posebno u Podgorici i primorskim opštinama - taj efekat je ograničen i ne može nadoknaditi gubitak mladih i obrazovanih ljudi koji odlaze - upozorila je Brajušković-Popović.
Bez povećanja nataliteta, kako je objasnila, podrške porodicama, stvaranja uslova za ostanak mladih i povratak iseljenika, Crna Gora rizikuje gu-
stanovništvo
Kada omladina napušta zemlju, ne gubimo samo njih, već i djecu koju bi imali. Gubimo sadašnje i buduće generacije. Razlozi su ekonomski: nestabilna zaposlenja, niski prihodi, ograničen napredak, percepcija korupcije, nepovjerenje u institucije, osjećaj nepravednog sistema u kojem rade, kao i osjećaj da znanje nije presudno. Ovaj proces već mijenja identitet Crne Gore. Društvo postaje starije, pasivnije, manje dinamično. Istovremeno, priliv stranaca mijenja kulturne obrasce i navike. Crna Gora mora sačuvati svoje demografsko i kulturno jezgro, ali ostati otvorena – istakla je Mileva Brajušković-Popović
bitak demografske stabilnosti i promjenu ukupne strukture stanovništva.
- Stoga je ovo stanje istovremeno alarm i poziv na djelovanje - da se kroz demografsku strategiju obezbijedi sveobuhvatan odgovor na izazove koji direktno utiču na budućnost države - naglasila je sagovornica.
Pad Nataliteta
Odgovarajući na pitanje možemo li uticati na to što imamo pad nataliteta a porast mortaliteta, Brajušković-Popović je rekla da vjeruje da možemo ali ne kratkoročno i ne jednostavno.
- To zahtijeva dugoročan, sistemski pristup i jasnu poruku da je porodica vrijednost od nacionalnog značaja. Pad nataliteta nije samo posljedica individualnih odluka, već šireg društvenog i ekonomskog konteksta: uslova života, cijena stanovanja, ravnoteže između posla i porodice, kao i sistema podrške roditeljima itd. Direktorat za demografiju radi na pripremnim aktivnostima za izradu Demografske strategije Crne Gore, koja će objediniti mjere podrške porodici i roditeljstvu - od pronatalitetnih podsticaja i dostupnijih vrtića, do fleksibilnijih radnih aranžmana i programa za mlade parove. Cilj je da odluka o rađanju bude manje opterećujuća, a više podržana od sistema i zajednice - pojasnila je Brajušković-Popović. Kako je kazala, s druge strane, porast mortaliteta je povezan sa starenjem stanovništva i zahtijeva ulaganja u zdrav-
stvenu zaštitu, aktivno starenje i kvalitet života starijih lica, kako bi se produžio period zdravog života i smanjio pritisak na sistem, dodajući da demografska politika nije samo politika brojeva, već politika života, zdravlja i budućnosti. egzodus mladih
Na pitanje o odlasku mladih sagovornica kaže da je situacija već odavno u crvenoj zoni. – Kada odlaze mladi, ne gubimo samo njih, već i djecu koju bi imali. Gubimo sadašnje i buduće generacije. Razlozi su ekonomski: nestabilna zaposlenja, niski prihodi, ograničen napredak, percepcija korupcije, nepovjerenje u institucije, osjećaj nepravednog sistema u kojem rad, kao i osje-
Crnoj Gori treba hitna demografska politika, prije nego što bude kasno
Institucije, stručnjaci i statistika jasno ukazuju na isto: Crna Gora se nalazi u dubokoj demografskoj krizi. - Naš cilj mora biti da Crna Gora bude zemlja u kojoj se rađa, raste i živi, a ne zemlja iz koje se odlazi. Strategija demografskog oporavka, stabilno tržište rada, snažnije institucije, dostupno stanovanje i jasna migraciona politika - ključni su koraci da se zaustavi depopulacija i očuva demografsko jezgro države - poručila je brajušković-Popović
ćaj da znanje nije presudno. Ovaj proces već mijenja identitet Crne Gore. Društvo postaje starije, pasivnije, manje dinamično. Istovremeno, priliv stranaca mijenja kulturne obrasce i navike. Crna Gora mora sačuvati svoje demografsko i kulturno jezgro, ali ostati otvorena – istakla Brajušković-Popović .
Ona je kazala da proces odlaska mlađe populacije ostavlja dubok trag, - Ujedno, kontakt s dijasporom može imati i pozitivne efekte - kroz nove ideje, investicije i kulturne veze - ali samo ako se sistemski njeguje odnos sa
iseljenicima i podstiče njihov povratak ili saradnja. Sva relevantna istraživanja sprovedena od 2018. do danas pokazuju da između 30 i 50 odsto mladih u Crnoj Gori izražava želju da napusti zemlju. Ovi podaci ukazuju na potrebu za sistemskim ekonomskim i institucionalnim reformama, kao i za strategijama koje bi motivisale mlade da ostanu i razvijaju svoje karijere i porodice u zemlji. Zato uvijek ističem da su ljudi - a naročito mladinaš najvažniji resurs - naglasila Brajković-Popović. Mladi, kako navodi, moraju biti centar svake javne politike, jer bez njih nema ni razvoja, ni stabilnosti.
- Moramo ih slušati, razumjeti njihove potrebe i stvoriti uslove da ovdje žele da ostanu: pristojna zaposlenja, dostupno stanovanje, podrška porodici i osjećaj da ih država vidi i cijeni - navela je sagovornica. oPomeNa sa sjevera zemlje Istovremeno, kako kaze Brajušković-Popović, povećano prisustvo stranaca unosi no-
Crna Gora je 2020. godine prvi put u savremenoj istoriji zabilježila negativan prirodni priraštaj. Negativni trendovi nastavili su se i 2021. i 2022. godine, dok je od 2023. došlo do blagog oporavka i ponovnog prelaska u pozitivnu zonu. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2023. godine, Crna Gora je zabilježila blagi porast ukupnog stanovništva što pokazuje da imigracije danas imaju važnu ulogu u kretanju ukupne populacije - kazala je Brajušković-Popović
Društvo statističara i demografa Crne Gore već godinama upozorava na trendove koje potvrđuju i državne institucije. Njihovi zvanični podaci pokazuju da nakon dužeg perioda sporog rasta, od 2018. Crna Gora bilježi godišnje smanjenje broja stanovnika. - Uzroci: nizak natalitet, iseljavanje mladih, nedovoljna imigracija da nadoknadi odliv, starenje populacije. Godine 2022. ukupan broj stanovnika smanjio se za 0,32 odsto. U migracijama od 2012. do 2021. godine
ve kulturne obrasce i navike, što dodatno mijenja društvenu sliku.
– Crna Gora je brojčano mala država, sa sve manjim brojem novorođene djece i kontinuiranim iseljavanjem domaćeg stanovništva. U takvim okolnostima, svaki veći priliv stranaca ima znatno veći uticaj nego u velikim zemljama – on može ublažiti depopulaciju i nedostatak radne snage, ali i ubrzati promjene u starosnoj, kulturnoj i društvenoj strukturi. Naš identitet mora da ostane otvoren, ali i dovoljno snažan da zadrži svoje demografsko i kulturno jezgro.
Zato je presudno da država vodi jasnu i dugoročnu migracionu politiku koja će ovaj proces usmjeriti u korist demografskog razvoja Crne Gore. Naš cilj je da Crna Gora bude zemlja u kojoj se rađa i živi, a ne iz koje se odlazi - upozorila je sagovornica.
Navela je da podaci ne ostavljaju puno prostora za optimizam: prošla godina donijela je najmanji broj rođene djece otkako se prati vitalna statistika,
zemlja je izgubila više nego što je dobila, dok se u desetogodišnjem periodu odselila 74.031 osoba, doselilo se 66.409 a imigracioni saldo iznosi –7.622 osobe. U prosjeku, godišnja imigracija iznosila je 6.375 osoba. Samo tokom 2019. godine, po njihovim izvještajima, najbrojniji doseljenici bili su državljani: Srbije – 24,6 odsto, Turske – 16,8 odsto, Albanije – 10,3 odsto, Rusije – 8,8 odsto. Najbrojnija starosna grupa među migrantima bila je
20–29 godina (23odsto). Posljednji popis je pokazao 623.633 stanovnika, ali pravi rast je minimalan jer povećanje u odnosu na 2011. iznosi samo 0,6 odsto, to je svega 3.604 osobe za 12 godina - navodi se u izvještaju. Društvo statističara i demografa upozorava da za zemlju s izraženim ekonomskim i socijalnim izazovima, ovako skroman rast ne obezbjeđuje stabilnost ni dugoročnu održivost , kao i da je ovo ozbiljan signal za uzbunu.
Imigracije danas imaju važnu ulogu. U Crnoj Gori boravi oko 101.000 stranaca, dok je popis registrovao 46.878 onih koji žive ovdje duže od godinu dana ili planiraju duži boravak. Međutim, to ne mijenja dugoročno nepovoljan trend. Doseljavanje stranaca pruža kratkoročno olakšanje tržištu rada, naročito u Podgorici i priobalju, ali ne može kompenzovati odlazak mladih Crnogoraca i pad nataliteta. Bez porasta nataliteta, bolje podrške porodicama i povratka mladih, Crna Gora rizikuje gubitak demografske stabilnosti i promjenu kompletne strukture stanovništva - upozorila je Brajušković-Popović
a stopa ukupnog fertiliteta još od 1991. godine ostaje ispod 2,1 - broja potrebnog za prosto obnavljanje generacija. Ona je kazala da je posebno alarmantno stanje na sjeveru zemlje, gdje su opštine u kontinuiranom i prirodnom i mehaničkom padu broja stanovnika.
Ministarstvo pripreMa strategiju
Brajušković-Popović je podsjetila da je popis 2023. regi-
Službenici Regionalnog centra bezbjednosti Zapad u više gradova kontrolisali 600 lica
PODGORICA - Službenici Regionalnog centra bezbjednosti Zapad su protekla dva dana, kontrolišući u više gradova operativno interesantna lica, članove OKG i sa njima povezana lica, lišili slobode tri lica kod kojih je pronađena droga i oduzeli vozila, oružje, municiju, kokain i marihuanu – saopšteno je iz Uprave policije.
Navode da su tokom ovih akcija, u kojima je ukupno kontrolisano 600 lica, u tri objekta sproveli raciju, tokom koje su pronašli i oduzeli startni pištolj, nož, tri palice i elektro šoker. Kod tri lica su pronađena pakovanja sa materijom za koju se sumnja da je opojna droga marihuana, dok je kod jednog od njih pronađena i određena količina praškaste materije bijele boje za koju se sumnja da je opojna droga kokain.
Oduzeto oružje i municija
- Lica kod kojih je pronađena droga, M. R. (25) iz Pljevalja, A. P. (20) iz Nikšića i I. V. (38) iz Nikšića, privedena su u službene prostorije, lišena slobode shodno Zakonu o sprečavanju
strovao 623.633 stanovnika, ali taj porast nije posljedica domaće populacije. - Imigracije danas imaju važnu ulogu. U Crnoj Gori boravi oko 101.000 stranaca, dok je popis registrovao 46.878 onih koji žive ovdje duže od godinu dana ili planiraju duži boravak. Međutim, to ne mijenja dugoročno nepovoljan trend. Doseljavanje stranaca pruža kratkoročno olakšanje tržištu rada, naročito u Podgorici i priobalju, ali ne može kompenzovati odlazak mladih Crnogoraca i pad nataliteta. Bez porasta nataliteta, bolje podrške porodicama i povratka mladih, Crna Gora rizikuje gubitak demografske stabilnosti i promjenu kompletne strukture stanovništva - upozorila je ona.
Brajušković-Popović je naglasila da je pogrešno posmatrati natalitet kao lični izbor odvojen od šireg društvenog konteksta.
- Ljudi rađaju djecu kada imaju sigurnost, stan, posao, podršku, predvidivu budućnost. Demografska politika mora biti politika života. Direktorat radi na izradi Demografske strategije Crne Gore, koja će obuhvatiti: pronatalitetne mjere i podsticaje, dostupnije i kapacitetski jače vrtiće, fleksibilne radne modele za roditelje i programe osnaživanja mladih parova. S druge strane, porast mortaliteta zahtijeva značajnija ulaganja u zdravlje, prevenciju i kvalitet života starijih građana -zaključila je Brajušković-Popović. H. janKoviĆ
PODGORICA - Službenici
Odjeljenja bezbjednosti
Herceg Novi su po prijavi građanke lišili slobode ukrajinskog državljanina zbog sumnje za seksualno uznemiravanje.
zloupotrebe droga i privedena dežurnom sudiji Suda za prekršaje - navode iz UP. Dodaju i da su od lica bliskih operativno – interesantnim licima radi provjere regularnosti oduzeli šest putničkih motornih vozila. Tokom pretresa na tri lokacije, po nalozima Osnovnog suda, policija je pronašla i oduzela 16 komada puščane municije. - Policijski službenici su izvršili i pojačanu kontrolu učesnika u saobraćaju u svih pet opština u nadležnosti Regionalnog centra bezbjednosti Zapad – Nikšić, Žabljak, Pljevlja, Plužine i Šavnik, sa akcentom na pojačanu kontrolu vozila visoke klase i lica koja su ovim vozilima upravljala, kao i aktivnosti na suzbijanju svih težih prekršaja, kojom prilikom je kontrolisano ukupno 358 vozila i 587 lica – saopštili su iz UP. r. p.
Hercegnovska policija uhapsila Ukrajinca Osumnjičen za seksualno uznemiravanje maloljetnica
- Lociran je i slobode lišen V. K. (35), ukrajinski državljanin, koji je ovo krivično djelo, kako se sumnja, počinio 13. novembra u jednom ugostiteljskom objektu, na štetu tri maloljetna lica ženskog pola, uznemiravajući ih neverbalnim ponašanjem –gestikulacijom i verbalnim obraćanjem koje je imalo seksualnu konotaciju – saopšteno je iz Uprave policije. r p
Policija protjerala 18 stranaca koji su ilegalno boravili u Crnoj Gori
interneta skidali novac sa računa
PODGORICA – Policija je prilikom ciljane kontrole u iznajmljenoj vili u Kotoru zatekla 18 stranih državljana bez prijavljenog boravka i oduzela im računare, telefone i novac. Sumnja se da su preko interneta skidali novac sa privatnih računa.
- Službenici Sektora granične policije u Tivtu su prema ovim licima preduzeli represivne mjere i radnje iz Zakona
o strancima i njima su uručeni prekršajni nalozi, a potom donijeta rješenja o otkazu boravka sa zabranom ulaska u Crnu Goru, nakon čega su pomenuta lica napustila teritoriju Crne Gore –saopšteno je iz Uprave policije. Riječ je o pet osoba iz Ukrajine, četiri iz Njemačke, tri osobe su iz Rusije, dvije iz Austrije, dok je po jedna osoba iz Azerbejdžana, Turske, Estonije i Sirije.
- Izvršenim pretresom navede-
Uhapšen Cetinjanin zbog nasilničkog ponašanja
Pesnicama na sugrađanina up
PODGORICA - Službenici Odjeljenja bezbjednosti Cetinje juče su, postupajući po nalogu tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju, a nakon prikupljenih obavještenja i sprovedene kriminalističke obrade, lišili slobode operativno interesantno lice V. K
(27) iz Cetinja, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nasilničko ponašanje na štetu jednog sugrađanina. Sumnja se, kako je saopšteno iz Uprave policije, da je V. K. 13. novembra, ispred jedne benzinske stanice na Cetinju, remetio javni red i mir i fizički napao lice staro 21 godinu, na
nog objekta u saradnji sa službenicima Grupe za visokotehnološki kriminal, pronađena je i oduzeta veća količina računarske opreme i mobilnih telefona, kao i novac u iznosu od 5.520 eura. Sumnja se da su pomenuta lica prethodno iznajmila vilu u kojoj su boravili, instalirala tehničku opremu te putem interneta vršila prevare skidajući novac sa računa fizičkih lica iz inostranstva – saopšteno je iz Uprave policije. r p
način što je oštećenom prišao i zadao mu više udaraca pesnicom u predjelu glave i tijela, usljed čega je oštećeni zadobio lake tjelesne povrede. V. K. je, kako dodaju, juče sproveden kod tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju na dalju nadležnost. r. p.
Predsjednica Ustavnog suda na Trećem balkanskom forumu ustavnih sudova u Antaliji
PODGORICA - Brojne odluke Ustavnog suda koje su donešene u posljednjem periodu, posebno odlučujući o ustavnim žalbama,
pokazuju da se ostvarenje ideje ljudskih prava ne može zamisliti bez djelovanja Ustavnog suda, poručila je predsjednica suda Snežana
Armenko na Trećem balkanskom forumu ustavnih sudova u Antaliji.
Govoreći na temu ,,Standardizacija ljudskih prava
i uloga ustavnog sudstva“, Armenko je istakla da demokratija jeste nužan, ali ne i dovoljan preduslov za vladavinu prava, zbog čega je potreban i zaštitni mehanizam. Na tom putu je, kako je ocijenila, posebno značajna uloga ustavnog sudstva i odluke međunarodnih organa, u prvom redu presude Evropskog suda za ljudska prava. - Najplemenitiji zadatak koji imaju pravni poredak i organi koji ga sprovode jeste zaštita slabijeg, zaštita manjina, što je u posebnoj mjeri i zadatak Ustavnog suda koji mora aktivno da sankcioniše povrede Ustava koje učini zakonodavna, izvršna i sudska vlast, i ne smije da izbjegava aktivističke odluke kada su ugrožene osnovne ustavne vrijednosti ili dolazi do narušavanja tih vrijednosti zbog nepoštovanja odluka iz stavova Ustavnog suda - kazala je Armenko. Armenko je ukazala da je nedavno Ustavni sud prvi put ispitao povrede prava na život zbog smrti pacijenta u bolnici, te ukinuo sudske odluke zbog povrede usljed loše kaznene politike u slučaju mučenja i zbog propusta sudova u građanskom postupku da valjano istraže navode o mobingu. Ukinute su, kako je dodala, i dvije presude, te utvrđeno da crnogorski sudovi ne mogu dopisivati uslove za odgovornost države za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih organa, pored onih propisanih zakonom. R. P.
Četvrta ,,Novogodišnja priča u Prijestonici“ od 19. decembra do 7. januara
Za dobar provod Jadranka Barjaktarović, Jakov
Jozinović, Saša
CETINJE - Prijestonica
Cetinje, Turistička organizacija Prijestonice i Centar za kulturu i ove godine organizuju prazničnu manifestaciju „Novogodišnja priča u Prijestonici“, koja će trajati od 19. decembra 2025. do 7. januara 2026. godine na Dvorskom trgu i Balšića pazaru, saopšteno je iz lokalne uprave. Najveći praznični bazar u Crnoj Gori, obilježiće bogat muzički program koji će obuhvatiti nastupe brojnih domaćih i regionalnih izvođača, tribute bendova i di-džejeva. Tokom tri sedmice manifestacije, na Cetinju će nastupiti Prljavo kazalište, Peđa Jovanović, Saša Kovačević, Tijana Bogićević, Jakov Jozinović, Indira Forza, Žurka 90-ih, Knez, Jadranka Barjaktarović, Leon Lasić – Tribute Oliver & Džiboni, Edis Agić i mnogi drugi.
Institut za javno zdravlje obilježava Evropsku nedjelju testiranja na HIV i hepatitise
PODGORICA - Institut za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) se i ove godine pridružuje organizacijama, institucijama i ključnim liderima širom Evrope u obilježavanju Evropske nedjelje testiranja na HIV i virusne hepatitise, pa će od 17. do 23. novembra obezbijediti besplatna testiranja – saopšteno je iz IJZCG. IJZ će sa mrežom savjetovališta za HIV u domovima zdravlja Bar, Budva, Berane, Bijelo Polje, Nikšić, Kotor, Pljevlja i Herceg Novi tokom iduće sedmice organizovati povjerljivo savjetovanje i testiranje u Centru za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti te u ,,drop in“ centrima Juventas i Cazas. - Testiranje na HIV, hepati-
tis B, hepatitis C i sifilis je besplatno, nije potrebna zdravstvena knjižica, za testiranje se koristi uzorak krvi iz jagodice prsta, vrši se brzim testovima i rezultati su gotovi za najviše 30 minuta – kazali su IJZ. Naglašavaju da rano započinjanje liječenja sprečava komplikacije, poboljšava kvalitet života, dok se infekcija hepatitisom C može izliječiti. Hepatitis B infekcija se, kako dodaju, može prevenirati vakcinacijom. - Prilikom testiranja na HIV/ hepatitis, zdravstveni radnici poštuju etički kodeks koji sačinjavaju pristanak na testiranje, povjerljivost, korektno savjetovanje, uz saopštavanje rezultata testa i upućivanje na liječenje uz promociju zaštite. R. P.
Inicijativa mladih za ljudska prava povodom Međunarodnog dana tolerancije – 16. novembra
YIHR: Biramo da
ne vidimo mlade koji
idu u radikalizaciju, one koji prekidaju događaje zato što je film na albanskom
PODGORICA - Tolerancija će možda biti i jedna od najčešće korišćenih riječi savremenog doba - uz solidarnost, ljudska prava, jednakost i ravnopravnost. Stiče se utisak da savremena generacija konačno dolazi do prakse same tolerancije: da smo protiv rata, nasilja, govora mržnje, i da se aktivno edukujemo o svemu tome - ističe se u saopštenju YIHR povodom Međunarodnog dana tolerancije koji se obilježava danas, 16. novembra.
jative mladih za ljudska prava. U saopštenju se dodaje da ,,paralelno sa svim tim utiscima, kada zagrebemo po površini, tolerancija traje samo dok se ne dodirnu duboko ukorijenjene društvene nesigurnosti i identitetske linije razdvajanja“.
Kao i prethodnih godina, posjetioce očekuju montažne kućice sa raznovrsnom po -
Pored glavnih koncerata, program će biti obogaćen nastupima lokalnih bendova i di-džejeva koji će svake večeri donositi odličnu atmosferu i dodatnu energiju na Dvorski trg.
nudom hrane, pića, suvenira i prazničnih dekoracija, besplatno klizalište na Dvorskom trgu, te bogat dječji program na Balšića pazaru, koji će biti pretvoren u dječji grad sa predstavama, radionicama i koncertima za naše najmlađe sugrađane. Pozivamo sve građane Crne Gore i regiona da posjete crnogorsku prijestonicu i uživaju u prazničnoj čaroliji ,,Novogodišnje priče u Prijestonici“. J.Đ.-P.
- Biramo da ne vidimo mlade koji idu u radikalizaciju, one koji prekidaju javne događaje zato što je film na albanskom jeziku, ne vidimo ni one koji bojkotuju druge nacionalnosti i vandalizuju im prodavnice, saopšteno je juče iz Inici-
- To se najbolje vidi u tome što moderno društvo prati i fenomen tzv. cancel kulture. Tolerantni smo - ali samo dok neko dijeli naše vrijednosti. Kada ih ne dijeli, ,,otkazujemo“ ga. Da li je to trend koji su nam donijele društvene mreže i mogućnost da jednim klikom ,,blokiramo“ one koji nam ne prijaju? Ili je riječ o posljedicama novih ,,wellness“ ideja koje nas uče da biramo samo okruženje koje nam odgovara - piše u saopštenju YIHR koje potpisuje Kristina Žugić R. P.
Neđelja, 16. novembar 2025.
Profesorica biologije u podgoričkoj gimnaziji, koja već tri decenije bilježi odlične rezultate učenika na takmičenjima, za Pobjedu govori o izazovima i planovima
PODGORICA – Ako je neko u dilemi kako u današnjim izazovima treba pristupiti nastavi, kako prepoznati talentovane učenike i inspirisati ih da se maksimalno posvete izučavanju određenog predmeta – profesorica biologije, koja radi u Gimnaziji ,,Slobodan Škerović“, u Podgorici, Sanja Ognjanović ,,drži“ sjajan čas kako se sve to postiže. Njeni đaci u kontinuitetu osvajaju najbolja mjesta na državnim, a broje uspjehe i na međunarodnim takmičenjima.
Ognjanović je 2019. godine dobila najveće priznanje za izuzetno ostvarene rezultate u oblasti vaspitanja i obrazovanja - Državnu nagradu ,,Oktoih“. Ta nagrada za nju predstavlja vrhunac u prosvjeti, a najljepše se osjeća kada isprati profesionalna usmjeravanja đaka, na koje je najviše ponosna. Njeni aktuelni učenici osvajaju priznanja na takmičenjima, a bivši dolaze do zapaženih rezultata u poslovima kojima se bave, ne samo u našoj državi, već i u inostranstvu. Profesorica se posebno raduje kada je se bivši đaci sjete nakon više godina, pa neki dođu i da joj - čestitaju rođendan. To je za nju pokazatelj da se kreće pravim putem. Pobjeda je nedavno radila priču sa njenim bivšim učenikom Damjanom Lalovićem koji u Londonu sa renomiranim naučnicima istražuje lijek za kancer, te je on, pored ostalog, rekao da je zavolio ovu nauku zahvaljujući i profesorici Ognjanović. To je bio i povod da razgovaramo sa njom o poslu, iskustvima i izazovima sa kojima se suočava... - Najponosnija sam svakako kad čujem svoje bivše učenike da me se sjete. Poslije toliko godina Damjan me pomene i to je veliki ponos. Takođe, Đorđe Ivanović je rekao da nije trebao da uči biologiju, jer sam mu predavala, da je dobio pravo znanje – kaže Ognjanović. Dodaje da je ponosna i na Marka Šušića koji je osvojio bronzu na međunarodnom takmičenju, na sve ostale takmičare, na Aleksu Petkovića, Luku Velaševića. Ponosna je na sve đake koji su na studijama ili se bave raznim poslovima, među kojima su i ljekari, poput Miloša Stamatovića
- U sigurnim sam rukama, kada je i moje zdravlje u pitanju. Sjajni su svi - kaže Ognjanović uz osmijeh.
NezaboravNa predavaNja
Profesoricu ohrabruje što se učenici sjećaju njenih predavanja, jer se uvijek trudila da ih vodi u neku ustanovu da vide kako sve izgleda, te da je u improvizovanim uslovima izvodila praksu u školi.
- Donosila sam đacima ponešto i od kuće, pa smo radili, recimo, izolovanje DNK iz banane i bili su oduševljeni. Radimo
Iskrenost je ključ svega. Iskreno prilazim učenicima. Ako treba da im objasnim nešto više puta, nema problema. Ne grabim odmah za rečenicom: ,,Nijesi znao, daću ti jedan“. Imam strogu facu i kad upoznam djecu, kažem im da nijesam stroga. Imaju strah na početku, ali onda krenu da se otvaraju i odlično sarađujemo
procese vrenja. Unijela sam im ljubav prema ovom predmetu – navela je Ognjanović.
I ona je zavoljela biologiju zahvaljući njenom bivšem profesoru u Osnovnoj školi ,,Kekec“, u Sutomoru – Slobodanu Bojanoviću. Ognjanović kaže da nema mladog čovjeka kojem taj profesor nije probudio ljubav prema hemiji i biologiji.
- Odatle kreće cijela priča – dodaje Ognjanović. Upisala je biologiju u Podgorici, kada se i otvorio taj fakultet, pa pripada prvoj generaciji biologa koja je stekla visoko obrazovanje u Crnoj Gori. U prosvjeti je 30 godina i kada se osvrne na razne izazove tokom rada, sve se svodi na jedno – obožava posao kojim se bavi. - Iskrenost je ključ svega. Iskreno prilazim učenicima.
Ako treba da im objasnim nešto više puta, nema problema. Ne grabim odmah za rečenicom: ,,Nijesi znao, daću ti jedan“. Imam strogu facu i kad
upoznam djecu, kažem im da nijesam stroga. Imaju strah na početku, ali onda krenu da se otvaraju i odlično sarađujemo. Djeca su fantastična. Otvoreni pristup imam i nikada nijesam imala problem ni sa učenicima, ni sa roditeljima. Ovo je najljepši posao koji postoji – kaže Ognjanović.
Dobija informacije od roditelja da kod kuće djeca pričaju o zadacima iz genetike, krvnim grupama, kako se radi reanimacija...
- Roditelji pitaju čime sam ih opčinila, što sam uradila? A ja samo radim svoj posao – ističe Ognjanović.
Radila je jedno vrijeme u Sutomoru kao profesorica, pa direktorica škole, te se prisjeća kako je – brataniću dala jedinicu.
- On me pitao: ,,Tetka, voliš li me?“. Rekla sam da, naravno, volim, ali da mora da nauči. Ako mi neko dijete kaže da mu treba bolja ocjena za uspjeh, od-
govorim da ću ga čekati do juna da nauči za tu ocjenu i da ne crtam ocjene – kaže Ognjanović. KomuNiKacija sa đacima
Ističe da je privilegija raditi u podgoričkoj gimnaziji i da je upisuju fantastični učenici. Komentarišući kako prepoznaje da su mladi talentovani za biologiju, navodi da pojedini kažu da to nije predmet za njih, ali nakon određenih časova dođu sa rečenicom da na kraju žele da idu i na takmičenje. - Polako zavole biologiju. Vole način na koji predajem. Dajete volju učeniku, prilazite mu polako, bez pritiska, da nešto mora i onda dolazimo do toga da vas ,,dave“ koliko žele časova iz biologije. Posvećena sam im maksimalno. Čujemo kako se priča: ,,Koliko trošite vremena sa Sanjom, odvojite se.“
Ali ništa nije uzaludno. Tu su rezultati – priča Ognjanović. Usmjerava đake da se bave biohemijom, bioinformatikom, kliničkom biologijom... Ognjanović dodaje da malo učenika ima koji bi da se bave profesorskim poslom, ali ističe i da ih ona ne usmjerava ka tome, jer prepoznaje kod njih da mogu više od toga da postignu.
- Profesor biologije može biti i osrednji đak gimnazije. Ne znam, možda i ja griješim kad me pitaju za savjet o usmjeravanju, ali procjenjujem što je bolje za njih i izazovnije. Biti dobar profesor je teško, a da li je dovoljno cijenjeno – ne znam – kaže Ognjanović.
Upoređujući današnje đake u odnosu na one kojima je predavala prije više od deset godina, profesorica kaže da su učenici danas opušteniji i da je to dobro, jer dijete u školu ne treba da dolazi imajući tremu.
- Ako dijete treba da bude stegnuto, ono će da oboli. Treba da je opuštena atmosfera u učionici. Ranije su djeca bila pod nekom strepnjom – kaže Ognjanović. Dodaje da se, s druge strane, danas više površno uči.
- Dešava se da đaci brzo zaboravljaju gradivo. Ne tražim da uče napamet i imaju petice, nego da znaju da primijene znanje, da povežu sve, ali poslije godinu dvije kao da je gumicom sve izbrisano. Da li je to uticaj društvenih mreža, da li imaju previše informacija –moguće. Ranije su učenici bili više usredsređeni. Ako uporedim današnju peticu sa onom od prije 15 ili 20 godina – velika je razlika, jer ona od ranije ima
Profesorica ognjanović prokomentarisala je i loše rezultate koje đaci ostvaruju na prijemnom ispitu za Medicinski fakultet u Podgorici. Bilježi se da lučaši dobiju jedinice, dvojke ili trojke. Ona kaže da dobro zna kakvo znanje imaju njeni đaci, posebno oni koji imaju petice, a dešavalo se da dobiju trojku na ovom prijemnom. - Mi im ne crtamo ocjene. To nije tačno. Svi koji su dobili petice i upisali Medicinu daleko su od dvojke, trojke, jer ako je to tako, ja onda nijesam za ovaj posao. Garantujem za ove đake koji imaju petice. Problem postoji – rekla je ona. Ognjanović je objasnila da, što se tiče biologije i hemije, nakon korone došlo je do promjene skripte iz koje su se đaci spremali, te je fokus bio na udžbenike. Međutim, ispostavilo se da u udžbenicima od prvog do četvrtog razreda ima gradiva koje ne predaju, jer nije u sklopu programa. - Takmičar koji je na svjetskom nivou predstavljao državu dobije trojku. Nemoguće je da je svake godine test maksimalno dobar, a nama djeca najbolja dobiju trojku. Naši đaci odlično prođu na prijemnim ispitima u Beogradu, u Zagrebu, jer se pripremaju po usmjerenim skriptama. Ovdje kod nas imamo udžbenike i radne sveske. Ali, na primjer, nemam materijala da uradim sve vježbe koje treba da se urade, nemam uslova. Negdje postoji problem. Ako je do nas, mijenjajte nas – rekla je ona. Dodaje i da su djeca komentarisala da osjećaju pritisak dok polažu prijemni, te da ,,šest profesora stoje kao reflektori i prate što oni rade“.
trajno znanje. Negdje problem postoji – navodi Ognjanović. Profesorica je kratko vrijeme ranije radila u Ministarstvu prosvjete, ali je shvatila da je njeno mjesto – u učionici. Ne odgovara joj kancelarijski posao. Ona i danas dobija razne ponude za posao, ali ih odmah odbije. Ognjanović ne pronalazi nigdje atmosferu kao onu kroz rad sa učenicima. Prija joj dječja toplina, uzajamno poštovanje koje imaju i tako zna da je na pravom mjestu. Priznaje i da joj nedostaju časovi kada je na ljetnjem raspustu. Profesorica ostaje pri odluci da ovaj posao - neće mijenjati do penzije. N. đurđevac
Neđelja, 16. novembar
Karikaturista Darko Drljević za Pobjedu povodom glavne nagrade na najvećem svjetskom festivalu
PODGORICA - Crnogorski karikaturista Darko Drljević, umjetnik koji je jedinstvenim rukopisom već decenijama prisutan na svjetskoj sceni, ponovo je potvrdio status jednog od najznačajnijih autora savremene karikature. Na prestižnom festivalu ,,World Press Cartoons“, po mnogima najvećem svjetskom festivalu novinske karikature, koji je nedavno održan u Lisabonu, Drljević je osvojio Gran pri i prvu nagradu za editorijal.
Ovo izuzetno priznanje stiglo je za karikaturu „Trampov potpis“ - rad koji na izvanredno direktan i univerzalan način progovara o zloupotrebi moći, ograničavanju slobode i paradoksima savremene politike.
Naglašena simbolika, snažan vizuelni minimalizam i prepoznatljiva duhovitost - elementi koji karakterišu Drljevićevo stvaralaštvo i ovoga puta su privukli pažnju međunarodnog žirija. Drljević se vodi potrebom da karikaturom otkrije suštinu, ogoli problem do kosti i ostavi trag jednog vremena. Za njega je karikatura istovremeno i umjetnost i istina, priča ispričana u jednom potezu, ali i komentar savremenog društva koji često govori glasnije od stotine tekstova.
U razgovoru za Pobjedu Drljević otkriva kako nastaju njegove karikature, što jednu ideju čini „svjetskom“, kako uspijeva ostati britak, a ne ciničan, te zašto karikatura, iako ne može promijeniti svijet, može i mora promijeniti svijest.
POBJEDA: Karikatura „Trampov potpis“ donijela Vam je najveće priznanje na festivalu u Lisabonu. Što Vas je inspirisalo da je nacrtate?
DRLJE VIĆ: Iskreno, kada sam prvi put vidio Trampov potpis, asocirao me je na neki štep. Tako da sam razmišljajući kako da predstavim Trampovu nadmenost i samovolju, oduzimanjem prava ljudima
Čovjek koji nije mizantrop nikada neće osjetiti mržnju prema ljudima. Ja imam razumijevanja prema svemu. Pa i prema lošim ljudima. Što će jadni, Bog ih je nagrdio, duha, srca i mozga nemaju. Ali, volim stati isključivo na stranu slabijeg, na stranu pravde i istine. Osuđujem svaku mržnju, glupost i pohlepu –kazao je Drljević
na razne slobode, došao relativno lako do ideje da predstavim njegov potpis kao iglu i konac koji zašivaju slobodi usta.
POBJEDA: Dodjela ove nagrade, nažalost, nije mogla da prođe bez kontroverzi jer je jedan svjetski poznati karikaturista izjavio da je Vaš nagrađeni rad zapravo plagijat, odnosno kopija njegovog autorskog djela. Možete li pojasniti o čemu se tačno radi i da li ste imali priliku da vidite taj rad?
DRLJEVIĆ: Ma, takve stvari se često dešavaju na ovakvim takmičenjima. Odgovorio sam ja na njegove budalaštine na svim svjetskim sajtovima karikature. Taj njegov rad, bolje reći intervencija na lošu kopiju fotografije niko nije nikada ni vidio, a kamoli objavio. A i da je poslao to na takmičenje, ne bi ga žiri ni primijetio. Zahvaljujući mom radu za njegov se sada pročulo. Mjesec se ne vidi dok ga sunce ne obasja. Kada bih ja objavljivao koliko često ugledam neki rad koji sam ja već odavno nacrtao, ne bih ništa drugo sem toga radio. Ali, shvatam da neki ljudi slično razmišljaju i da do toga mora nekada doći. Na kraju, ja idem dalje, stvaram i ne bavim se tračarenjem. I zato svuda pobjeđujem. Konačno, kolege širom svijeta znaju ko sam i daju mi veliku podršku u svemu.
POBJEDA: Što čini jednu karikaturu „svjetskom“ i što zapravo razlikuje nagrađeni rad od dobrog, ali prosječnog crteža?
DRLJEVIĆ: Pobjeda na svjetskim festivalima, svjetske ili globalne teme, globalna po-
litika, borba za mir, pravdu i ljudska prava u svijetu. Snaga poruke, količina doze inteligentnog humora. I na kraju, ime autora.
POBJEDA: Da li je teže nacrtati političku karikaturu ili onu koja se bavi društvenim temama?
DRLJEVIĆ: Sve zavisi od situacije koju predstavljaš. Uglavnom, danas je sve postalo politika. Dobrom karikaturisti je sve lako predstaviti.
POBJEDA: Uvijek ističete da karikatura nije samo humor, već umjetnost i istina. Što se promijenilo u Vašem doživljaju karikature kroz sve ove godine stvaranja?
DRLJEVIĆ: Da, karikatura je sušta istina, ogoljena do kosti. Ide u centar problema i otkriva sve mane čovjeka. Ali, ako nije likovno dobro predstavljena, ako nijesu naglašene stvari onako kako ih oko može lako uočiti, ako nije dobra kompozicija, predstavljena facijalna ekspresija i emocija, to nije dobra karikatura. Karikatura je kao roman u jednoj slici. Brzo, kratko i jasno. Ništa se nije promijenilo, karikatura je nepromjenljiva vrijednost.
POBJEDA: Često Vaše karikature nastaju iz jedne jednostavne misli ili asocijacije koja se pretvori u moćnu poruku. Kako izgleda taj trenutak kada znate - „ovo je ta ideja“?
DRLJEVIĆ: Kada se nasmijem svojoj ideji. Kada se dosjetim dobre karikature, radost je neopisiva. Kao da pronađem skriveno blago. I onda jedva čekam da je vidim na papiru. Zatim je posmatram i analiziram satima. Vidite, malo nam treba za sreću. Nama umjetnicima. Još kada se naš rad nagradi, e to je onda ushićenje!
POBJEDA: Koliko je teško ostati duhovit i britak, a ne upasti u cinizam i gorčinu, pogotovo u vremenima koja su sama po sebi karikirana?
DRLJEVIĆ: To zavisi isključivo od naše duše. Čovjek koji nije mizantrop nikada neće osjetiti mržnju prema ljudima. Ja imam razumijevanja prema svemu. Pa i prema lošim ljudima. Što će jadni, Bog ih je nagrdio, duha, srca i mozga nemaju. Ali, volim stati isključivo na stranu slabijeg, na stranu pravde i istine. Osuđujem svaku mržnju, glupost
i pohlepu. A što kažete, danas neki ljudi sami od sebe prave karikaturu. U tom slučaju, predstavljajući njih, mi karikaturisti postajemo čisti realisti.
POBJEDA: Vi često kažete da karikatura ne može promijeniti svijet, ali može promijeniti svijest. Da li još vjerujete u tu moć?
DRLJEVIĆ: Da, ako ljudi već posjeduju svijest. Oni koji je nemaju - što ima da mijenjaju?
POBJEDA: Kako balansirate između humora i kritike? Gdje prestaje šala, a počinje poruka?
DRLJEVIĆ: Kritika mora da se provuče kroz šalu. Tipa: ,,Baš ti lijepo stoji taj pirsing na nosu. Da li sada lakše dišeš?“ Ili: ,,Da li bolje čuješ tim zašiljenim ušima?“ Ako ne možemo pobijediti glupost, hajde da joj se narugamo. Da se zlu nasmijemo!
POBJEDA: Više puta ste rekli da „karikatura mora imati dušu, ali i mjeru“. Gdje je granica između satire i neukusa?
DRLJEVIĆ: Kada satira pređe u cinizam, sarkazam i mizantropiju. Kada rafinirani i inteligentni humor pređe u prostakluk, nevaspitanje i vulgarnost. Ne možete vi nekog duševno povrijediti pa reći - ,,To sam se samo šalio“.
POBJEDA: U jednom razgovoru ste kazali da karikatura nije dobra ako nije dobro naslikana. Znači li to da karikaturista mora, prije svega, biti slikar?
DRLJEVIĆ: Ne, rekao sam mora imati umjetničku vrijednost. Dobro nacrtana, ne mora naslikana. No, veliki broj karikaturista su slikari, pa i rodonačelnik karikature je bio Miloš Vušković, naš Crnogorac, koji je jedan od osnivača beogradskog ,,Ošišanog ježa“. Postoje naravno i veoma jednostavno nacrtane karikature sa sjajnom idejom i porukom. Ali, ipak, ako će to da bude komplet likovno djelo, onda mora biti i likovno vrijedna. Na kraju, tu su portreti karikature. Pa to su zaista vrhunska likovna djela, prava remek djela. Uzmimo samo primjer Njemaca Krugera i Franka Hoppmana. Ma to su nevjerovatni slikari… I tako dalje.
POBJEDA: Pored karikature, bavite se i slikarstvom, skulpturom, stripom, aforizmima, čak i pozorištem.
Neđelja, 16. novembar
Da li sve te forme za Vas imaju isti izvor?
DRLJEVIĆ: Naravno da je isti izvor. Ista sfera. Umjetnost je jedna sfera iz koje proističu razni pravci. Možda sam malo neskroman, ali što si raznovrsniji, to si i kompletniji umjetnik. Poznato je da svi veliki slikari sviraju neki instrument ili sjajno pjevaju… Mnogi sjajno pišu prozu, poeziju ili satiru… Ja sam se oprobao i u pozorištu. Moja predstava ,,Conekt“ je igrala širom Crne Gore, u Bosni, Zagrebu i Splitu. Osvojio sam na Festivalu amaterskih pozorišta u Bijelom Polju nagradu za najbolji tekst od žirija koji su sačinjavali Blagota Eraković, pokojna Dragica Tomas i Slobo Marunović. Kasnije mi je tekst tražio reditelj Bobo Šćepanović sa namjerom da napravi TV seriju od toga. Ja sam proširio tekst za tu namjeru, a on je napravio knjigu snimanja koja je sada kod mene. Ali se na kraju vjerovatno zbog novca sve to izjalovilo.
POBJEDA: Poznata je Vaša karikatura čovjeka u kavezu koji kuca na laptopu dok je ptica (simbol društvenih mreža) slobodna. Da li je to slika današnjeg čovjeka?
DRLJEVIĆ: Da, upravo to. Mi imamo sve slobode, zarobljeni u virtuelnom svijetu. Kao ona karikatura gdje robijaš bježi kroz zatvorski prozor u slobodu, a dolje na ulici svi ljudi u robijaškim odijelima bulje u telefone hodajući. Kud ćete bolju predstavu današnjeg života?!
POBJEDA: Rekli ste da je čovjek postao rob sistema i da nestaje osmijeh s lica ljudi. Može li humor da nas spasi?
DRLJEVIĆ: Pa humor nam jedini preostaje da se oslobodimo stresa. Humor vincit omnia. Smijeh je najbolji lijek. Ali za humor i radost treba duha. Toga je sve manje u ljudima. Treba vratiti dušu ljudima da bi se iskreno radovali i smijali.
POBJEDA: Kako biste opisali svoju misiju kao karikaturiste danas?
DRLJEVIĆ: O tome neka razmišljaju pokoljenja. Sjutra će reći sve o današnjici.
POBJEDA: Postoji li neka karikatura koju još nijeste nacrtali, a dugo „nosite u sebi“?
DRLJEVIĆ: Nikako to ne bih izdržao. Izbacujem sva osjećanja i ideje sada i odmah. Ako ih ima, naravno.
POBJEDA: Da li se u Crnoj Gori dovoljno prepoznaje značaj karikature kao umjetnosti i društvenog komentara? Kakvo je trenutno stanje karikature u Crnoj Gori - ima li nade da se vrati u medije i u javnu sferu?
DRLJEVIĆ: Nada uvijek postoji. Ali, opet kažem. Kada politika ne bude u svemu na prvom mjestu, kada mediji prekinu sa lažnim i skandaloznim vijestima, crnim hronikama, kada prestanu pridavati na značaju takvim stvarima, a daju prostor pravim društvenim vrijednostima, nauci, književnosti i uopšte umjetnosti, tada će se vratiti i karikatura kao komentar i hronologija jednog vremena. Ne mislim da su za sve ovo isključivo krivi urednici medija, već i samo društvo, koje je željno izgleda skandala i tragedija. Koga interesuje humor? Zato im se ovo sve i plasira, jer to u stvari povećava tiraže novina i gledanost TV kanala. Sve je stvar reciprociteta, nažalost.
POBJEDA: U kakvom je danas stanju duh Crne Gore - ima li još onog specifičnog crnogorskog humora koji ste Vi znali da prepoznate u svakodnevici?
DRLJEVIĆ: Sve je drugačije. Mladi nemaju nikakav smisao za humor, koliko vidim. Nemamo ni ,,podmladak“ u karikaturi, koliko znam. Humorističkih emisija više nema, kojih je nekada u Crnoj Gori bilo napretek. U svijetu je to drugačije. Posebno u siromašnim zemljama. U Turskoj i Iranu, recimo, veliko je interesovanje djece za crtanje stripa i karikature. Izgleda da što je viši životni standard, veće materijalno, sve manje je duhovnog. Jedno sa drugim izgleda ne ide skupa.
POBJEDA: Da li je ikada neka Vaša karikatura izazvala burne reakcije, pa i pokušaj cenzure?
DRLJEVIĆ: Ne posebno. Nekada mi je bilo zabranjeno objavljivanje radova u novinama od strane glavnog urednika zato što sam objavio nekoliko karikatura protiv situacije u zemlji u jednom magazinu. Jedino to.
POBJEDA: Vi ste čovjek koji Crnu Goru predstavlja širom svijeta, a kod kuće, kako kažete, često nailazite na ravnodušnost. Zašto mislite da država i institucije tako olako zanemaruju svoje najuspješnije umjetnike?
DRLJEVIĆ: Zbog svega ovoga o čemu sam do sada pričao. Nešto se mora mijenjati, za ozdravljenje našeg društva.
POBJEDA: Kako vidite ulogu kulture u malom društvu poput našeg?
DRLJEVIĆ: Kao duhovno pročišćenje i vraćanje pravim vrijednostima. To treba početi od porodice, pa škola i na kraju Ministarstva kulture, na čelu sa pravim ljudima koji imaju iza sebe ostvarene rezutate na ovom polju duhovnosti.
POBJEDA: Vaša rečenica„Radi ono što možeš svima ispričati“ postala je svojevrsna životna maksima. Što biste danas poručili mladima koji tek uzimaju olovku u ruke?
DRLJEVIĆ: Hvala na toj konstataciji, zaista mislim da je to maksima i savjet za dug i srećan život, misleći na onaj vječni život, kojem se svi nadamo. Što se tiče mladih, neka crtaju Paju Patka, Mikija Mausa i Šilju, a ne lobanje, terminatore i zombije. Neku bubamaru i leptira, cvjetić i pčelicu… A. ĐOROJEVIĆ
Poznati srpski i svjetski festival u problemima zbog pritisaka iz vrha države
PODGORICA - Umjesto 59. Bitefa, u Beogradu će u decembru biti održan „gerilski“ Bitef, koji će u nešto modifikovanom obliku ponuditi program koji je prvobitno i zamislio umjetnički tim, izjavio je kustos festivala Miloš Lolić, najavljujući i učešće predstave Mila Raua, pa i lično prisustvo tog reditelja. Rau je nezv anično postao persona non grata za režim u Srbiji i zbog njega je, poslije prošlogodišnjeg kritički intoniranog govora o iskopavanju litijuma, predloženi program 59. Bitefa i odbijen, odnosno praktično cenzurisan odlukom festivalskog odbora. Lolić je u intervjuu za Radar, koji je vodio dugogodišnji umjetnički direktor i selektor Bitefa Ivan Medenica, najavio nezavisni Bitef, odnosno „gerilski“ – kako više voli da ga zove, i o kojem umjetnički tim „razmišlja i priprema ga otkad se vidjelo u kom pravcu stvari idu“, a koji su svi umjetnici čije su predstave inicijalno pozvali, spremni da podr-
že i da u njemu „učestvuju na jedan ili drugi način“. - Iza njega očigledno neće stajati velika finansijska podrška, niti infrastruktura, ali će se sigurno dogoditi i to u decembru. Mi trenutno radimo na finalnim dogovorima upravo sa stranim partnerima i saveznicima u ovoj borbi, koji su spremni ne samo da dođu u Beograd, nego da učine i više nego što bi činili u okvirima mirnodopskog Bitefa. Čini mi se da bi bilo već dovoljno da se svi mi, iz zemlje i svijeta, kojima je do festivala stalo, okupimo na nekoj vidljivoj, simbolički bitnoj lokaciji, i družimo se. Već samo to može da bude svjetski kulturni događaj prvog reda - naveo je Lolić, prenosi SEEcult. Program autorskog tima Bitefa odbijen je zbog imena autora predstave „Proces Peliko“, Švajcarca Mila Raua, svjetski poznatog reditelja i direktora prestižnog Bečkog festivala. Umjetnički tim se povukao, te optužio javno Odbor za cenzuru, koje je potvrdio i predsjednik Odbora, glumac Svetozar Cvetković, koji je
Izložba slika Tanje Đikanović u Podgorici
PODGORICA - Prva samostalna izložba radova Tanje Đikanović, pod nazivom „Pjaca“, biće otvorena sjutra, u 19 sati, u holu KIC-a „Budo Tomović“.
Izložbu će otvoriti vizuelna umjetnica Milica Šaranović-Pajović i moći će da se pogleda do 23. novembra. - Izložba donosi boje koje trepere kao glasovi u prolazu, radosni metež subotnjeg jutra, neuhvatljivi ples svijeta u nama i onog oko nas. U tom živom vrtlogu svakodnevice, autorka pronalazi ritam života koji zvonko odzvanja između boje i svjetlosti, bu-
ke i tišine, neprestane vreve grada i ulice, ali i mira jednog trenutka – zapisala je Šaranović-Pajović. Prema njenim riječima, na Tanjinim slikama sve se kreće, preliva i sudara, ali se ništa ne gubi. - U šar enom zapetljanom klupku likovnog eksperimenta postoji tihi sklad, ritam koji se osjeti i prije nego se prepozna. Taj ritam postao je i nit vodilja ove izložbe. U djelima se prepoznaje isto ono bogatstvo koje pronalazimo na pjaci - živost, šarm, veseli sudar različitosti, nesavršeni red. Slike su razigrane i pune života, kao lepeza trenutaka u
jedini i glasao za predloženi program, ali je poslije njegovog neusvajanja i sam podnio ostavku. Zbog Rauovog govora na otvaranju 58. Bitefa tadašnji umjetnički direktor Bitefa Nikita Milivojević, koji je naslijedio Medenicu na toj funkciji, nije dobio drugi mandat. Lolić je ocijenio i da je „sve vrijeme riječ o revanšizmu i to ni za što“. - U ozloglašenom govoru niko nije konkretno napadnut, osim sada već bivšeg njemačkog kancelara Šolca, a uslijedilo je nedodjeljivanje drugog mandata Milivojeviću, drastično smanjenje budžeta, promjena pravilnika kojim viši stepen odgovornosti za program dobija Odbor festivala, dok se pozicije umjetničkog direktora i selektora ukidaju, do konačno ove cenzure. Ne znam što drugo da se očekuje osim da se revanšizam nastavi, možda i tako što bi se Bitef oduzeo nama koji ga oduvijek, na različite načine, živimo, stvaramo, pratimo, i preda onima koji su podobni - naveo je Lolić. R. K.
u
Budimo realni, civilizacija nam se raspada. Planeta umire, nukelarke zveckaju, fašovi mile sa svih strana, para niotkud. Rijetko je ko srećan, skoro niko zadovoljan, dostina bi rado zaustavila planetu i zatražila da siđe. I što uradi Vins Giligan u trenutku kad nam se čini da nam može biti samo crnje i da se nikad, ali nikad između sebe nećemo izmiriti, te znajući da svi jedva čekamo da vidimo njegov naredni projekat nakon „Breaking Bad“ i „Better Call Saul“? Pa, napravi saj-faj seriju u kojoj su svi ljudi srećni i svi se perfektno podržavaju i slažu – i to predstavi kao nešto namrtvo loše. Ma, kao goli užas i neiscrpni izvor egzistencijalnog horora!
Imuna hejterka
Dobro, nijesu u seriji srećni i ne slažu se baš svi, a to koliko će vam „Pluribus“ biti hororističan na prvu loptu najviše zavisi od vaših stavova o individualizmu, kolektivizmu, slobodnoj volji, ljudskoj prirodi, civilizaciji, (be)smislu života. Jedno je sigurno – što ste skloniji mizantropiji ili barem povremenim napadima gađenja prema ljudskoj vrsti, to će vam bolje pasti krstaški pohod Giliganove glavne junakinje. Pogađate, jedine osobe na Zemlji koju je uhvatio totalni popizditis zbog invazije srećnih ljudi. Zavežite pojaseve – vrijeme je za Kerol (Rea Sihorn)! Prije nego što upoznamo bestseler autorku Kerol Sturku i skapiramo koliko je zapravo ogorčena zbog popularnosti
svojih petparačkih fantazijskih romana, saznajemo da je sa planete udaljene 600 svjetlosnih godina otpravljen signal prema Zemlji. Naučnici prčkaju, muče se, o jadu rade, na kraju provaljuju u čemu je fora. I u laboratoriji u pustinji Novog Meksika dobijaju recept za nukleotidni niz koji valja probati na pacovima. E, ludilo kreće nakon što pokusna životinja jednu od naučnica dohvati po prstu. Ono što slijedi vrhunsko je poigravanje s opštim mjestima u filmovima o širenju virusa. Ne događa se ništa što očekujete, odvija se sve što vam ni u ludilu ne bi palo na pamet. Nazad do Kerol. Nakon što se radnja prebaci 14 mjeseci unaprijed, vidimo je na promociji posljednje knjige sa menadžerkom i životnom partnerkom Helen (Mirijam Šor). Super prolaze, publika je oduševljena, ali Kerol nije srećna. I baš kad se potegne priča o pravom i vrijednom romanu koji bi voljela da napiše, Helen se ruši i počinje da se trese. I ne samo ona… Dok uspaničena Kerol traži pomoć kapira da svaka osoba u Albukerkiju trenutno prolazi kroz isti napad. Horor kojem svjedoči Kerol dok pokušava da pronađe pomoć, te tour de force Giliganove „Better Call Saul“ muze Sihorn – najbolje je ne prepričavati, to se mora vidjeti i doživjeti. Zato premotajmo pilot epizodu do trenutka kada naša hejterka radosti i sreće stiže kući, pali televizor i na ekranu vidi poruku da su „oni“ tu za nju, te da ih može pozvati na (202) 808-3981 ako joj je bilo što potrebno. Poziv dobijaju odmah, pa i Kerol dolazi do neke vrste objašnjenja. Ukratko, preko onog vanzemaljskog signala u laboratoriji se došlo do neke vrste psiho-ljepila koje je sve ljude na Zemlji povezalo u jedan kolektivni um. Niko ne zna zbog čega je Kerol ostala imuna na „pridruživanje“, ali zna se da je na čitavom svijetu ostalo još svega 11 takvih osoba. Svi ostali su se sjedinili i sve što žele jeste da pomognu imunima da im se pridruže. Dok
Neđelja, 16. novembar
raspametiti od sreće publiku željnu pametno skockane televizije Kamera, kadrovi, scenografija, muzika – sve je toliko detaljno i promišljeno, da je Eplovu seriju teško uporediti sa bilo čime na televiziji. A najbolja stvar je, naravno, Rea Sihorn
ne smisle kako, njihovo je da odluče kako će da žive. Slobodna volja i te fore.
Fore i Fazoni
Poslije emitovanja dvije od devet jednočasovnih epizoda prve sezone (druga je već naručena, a Giligan tvrdi da ima plan makar za četiri), nije potpuno jasno gdje bi „Pluribus“ mogao da pođe, ali opcija je zilion. I već se čini da je kreator pronašao savršen dom za svoj saj-faj masterpis u najavi, jer i ovo je, kao i druge sjajne Eplove serije poput „Severance“, „Silo“ ili „Foundation“, neobično moćna naučna fantastika koja se tiče ljudske egzistencije, pandemije usamljenosti, koncepta utopije, kolektivne i individualne svijesti. „Pluribus“ je ipak i prije svega – šou gospođetine Sihorn. Giligan ga je i pisao imajući na umu svoju i Solovu Kim Veksler, sa kojom nas je prevodio žedne preko vode kroz svih šest sezona masterpisa „Better Call Saul“. Smoren od Voltera Vajta, loših momaka i generalno publike željne da od takvih kupi fore i fazone, napisao je grešnu i apsolutno nesavršenu heroinu koja je ipak to – heroina. I koja zaista želi da spasi svijet, iako nema vjere u njega, iako niko oko nje uopšte ne želi da bude spašen. Avendžerka i partibrejkerka –to je Kerol na svom krstaškom pohodu, u svojoj misiji spašavanja svijeta od sreće. Maestralno njene kontradikcije približava Sihorn; čudesno nijansira njenu unutrašnju dra-
mu i pokušaj da istovremeno procesuira tragični lični gubitak i novonastalo ludilo sa prekrajanjem svih pravila na kojima je počivala civilizacija od pamtivijeka.
U Reinoj izvedbi, Kerol je totalna kučka, ali i ranjena srna. Cerebralno je zavodljiva, ali je i odbojno zajedljiva. Dobrog je srca i namjera, ali je i suviše arogantna. Koliko je sposobna i jaka, toliko je i tvrdoglava. I taman kad mislite da je pretjerala, da nije u pravu, da bi trebalo da zaigrate za tim koji čine „oni“, svi ostali na Zemlji, Sihorn uradi nešto što vas vrati na njenu, na pravu stranu. Ne, „Pluribus“ je definitivno njena zabava, njen maraton, njen šou. I nema tog domaćina koji bi vas bolje ugostio od Sihorn.
FilozoFski tas
No, kao što znamo, sa Giliganom nema greške kad je riječ o glumcima, pa ovdje i ostali igrači savršeno prate korak i tempo glavne aždaje. Kao posebno simpatični izdvajaju se glumci i likovi još dvoje imunih – Laksmi (Menik Guneratne) koja izluđe od Keroline arogancije, te Koumba Dijabate (Samba Tute), plejboj koji radije bira hedonizam i harem u američkom predsjedničkom avionu nego slobodnu volju i individualizam.
No, dok sa nestrpljenjem čekamo Džeka Hilera (još slavimo onaj neočekivani Emi za potcijenjeni masterpis iz melanholije „Somebody Somewhere“), kao najvažnije lice uz Sihorn nameće se Karo-
lina Vidra. Kao Zoša ili Pirate Lady kako je posprdno zove Kerol, dobila je izuzetno težak zadatak, da personalizuje i što bolje približi taj kolektivni um od kojeg se toliko ježi naša glavna junakinja. Vidra je za sada izuzetna; pronalazi pravu mjeru da dočara taj mir i spokoj o kojem pričaju „oni“. Nije potpuno prirodna, da ne kažemo ljudska, ali ne emituje ni vještački vajb, bio robotski ili vanzemaljski. Zbog toga Zošin lik i jeste vrlo koristan tas na vagi u etičkim i filozofskim raspravama o kolektivnom umu koje pokreće Kerol.
Te rasprave mnogo su mračnije nego što se iz trejlera i najava očekivati dalo. Po promotivnom materijalu, „Pluribus“ je mnogo više nego na sajfaj triler trebalo da liči na crnu komediju. Humora ima mnogo – da se razumijemo. No, ipak je mnogo više panike, frke i crnih misli, naročito u oktanskoj premijeri. A kamera, kadrovi, scenografija, muzika – sve je toliko detaljno i promišljeno, da je „Pluribus“ teško uporediti sa bilo čim na televiziji.
z rno l indelo Fa
Reference se svakako nižu, ima ih hrpa – od Orvela, preko horor klasika „Invasion of the Body Snatchers“, do Giliganove miljenice „The Twilight Zone“. Atmosfera je čas tenzična, čas zabavna i ironična, čas zastrašujuće realna i „na pet minuta“ odavde… Smijete se, pa vam se
plače; ježite se, pa se opuštate i uživate u vožnji; sve vam je pitko i lako i neobično zanimljivo, a onda odjednom zabodete u filozofijadu i što bi bilo kad bi bilo. Dakle, slično kao sa „Severance“. Ili sa „Mrs. Davis“, pa i sa drugim, mračnijim Lindelofovim serijama poput remek-djela „The Leftovers“. Pa opet, iako stvarno liči na nešto što se moglo začeti u njegovom umu, „Pluribus“ je samo svoj i Giliganov. I fura jedinstvenu priču.
Ta priča mnogo je uzemljenija od bilo koje Lindelofove mystery box serije, ali svakako od starta komeša mnogo više pitanja nego odgovora. Što želi kolektivni um; da li
„oni“ imaju neki konkretan plan? Može li se njihovo „pridruživanje“ poništiti? Da li o tome uopšte treba razmišljati? Zar zaista ne zvuči dobro njihovo objašnjenje da je za njih spajanje „biološki imperativ, nešto poput disanja“?
U svijetu u kojem su svi složni, u kojem boja kože i bilo kakve razlike prestaju da budu problem, u kojem nema jakih i negativnih emocija, u kojem je pacifizam imperativ, te u kojem vlada zabrana ubijanja kako ljudi tako i životinja – vrijedi li čuvati slobodnu volju? Čemu to, Kerol? Što ne bi razmislila još jednom? Zašto si toliko ubijeđena da zarad opšteg dobra ne bi vrijedilo žrtvovati „ja“?
Individualnost je možda samo koncept koji valja prevazići; kolektivni um ne mora da znači izdaju, nego možda čak i opstanak ljudske rase. Ultimativno spašavanje sebičlukom na smrt osuđene civilizacije. Ili barem onoga što je od nje ostalo.
kum ChatGP t U nastavku nas bez sumnje čeka još takvih i mnogo kompleksnijih pitanja dok se Kerol nervira oko Zošine i ljubaznosti „onih“ koji žele da je pretvore u vrijednu pčelicu ili mrava. Upravo ta kulturica sa kojom joj pristupaju u kombinaciji sa pacifizmom, te bazom sa kolektivnim sjećanjima, znanjima i i iskustvima – i asocira na metaforu o AI. „Pluribus“ je svakako začet mnogo prije nego što smo
ChatGPT asistente počeli da zovemo za kumove, a i Giligan je govorio o tome kako seriju nije zamislio kao alegoriju o vještačkoj inteligenciji. Ipak, može se shvatiti i tako, posebno jer je i AI važan dio priče o individualizmu, kolektivizmu i slobodnoj volji.
Naziv je izvučen iz latinskog „e pluribus unum“ ili „jedan od mnogih“. No, u svijetu moderne televizije serija Vinsa Giligana sve je samo ne jedna od mnogih. Što će biti dalje vidjećemo, ali za sada „Pluribus“ može da posluži kao jedan od glavnih argumenata u korist slobodne volje. Ukratko, ako će se ovakvih serija praviti više - „ua“ za kolektivnu radost i sreću. Živjela sloboda, neka živi individualnost!
Uostalom, o tome zbog čega (ni)je sreća toliko bitna najbolje je uoči premijere slovozborila Rea Sihorn. „Nesrećni ljudi su ti koji su oduvijek odlučivali o tome da nam je nešto potrebno, bila to roba, sklonište, automobil, avion, demokratija ili umjetnost.“ Da su svi srećni, niko ništa radio ne bi. Da su svi oduvijek i bili srećni, čovjek nikad ne bi izašao iz pećine. Možda nam se ne bi dogodilo ništa loše, ali ne bi ni ništa dobro. Ne bi nam se, jednostavno, uopšte dogodio život… a time ni televizijski događaj i saj-faj masterpis od „Pluribusa“. I bila bi to zaista velika šteta, Kerol, zar ne?
Neđelja, 16. novembar
PODGORIČARENJE: Kako je naš Lazo Sredanović počeo da crta nezaboravni jugoslovenski strip „Dikan“
U Nikšiću Lazovog djetinjstva nije bilo stripova, pa je kao dijete prvi put crtež vidio - na filmskom platnu. Tada je u gradu postojao i dječji bioskop, pa je sva inspiracija stvarno došla od Diznija
Piše: Stojan Stamenić
Strašan je predizborni skup u epizodi „Plava špilja“ stripa „Dikan“. Pljušti li pljušti na seoskom trgu, sjatili se demonstranti sa parolama „Hoćemo sunce“ i „Ua kiša“, a kandidat im ovako zbori: „Narode moj, ako me izaberete za starješinu sela, garantujem vam 60 sunčanih dana tokom godine! Za mene glasajte i Sunce će da vas ogrije!“. Odgovor okupljenih? „A svi su nam tako obećavali“. Nije loše za nešto što je bilo sinonim za strip bivše Jugoslavije.
Ima još: pred jednim vladarom (starješinom, šta li) Starih Slovena (kako to uvijek stari - kao da su svi bili stari) našlo se pet popova sa namjerom da ih kako-tako privole hrišćanstvu. I sve super, sve dogovoreno - dok ne dođe momenat, gdje i kako završiti „proknjiženje“.
„Pristupite poglavaru u Konstantinopolju!“, viče jedan. „Zašto?! Bolje je jerusalimskom!“, odgovara drugi, da bi već treći prizivao antiohijskog, četvrti rimskog, a peti aleksan-
drijskog patrijarha… I džaba molba da se dogovore: već su hodočasnici krenuli pesnicama da se razračunavaju ko je prvi počeo pregovore, ko je tu lažovčina, a ko nečista sila. Zaključak onih još nekrštenih?
„Bolje jedan pop a mnogo bogova, nego mnogo popova a jedan bog!“. Toliko. Dovoljno da znate koliko je „Dikan“ aktuelan i 57 godina nakon objavljivanja prve epizode.
Početak - kao dogovor dvojice Crnogoraca. Ono, u Beogradu. Lazo Sredanović, svjež diplomac beogradske Akademije primenjenih umetnosti, rođeni Nikšićanin koji se obrazovao i odrastao u Novom - našao se u redakciji Politikog zabavnika, u kancelariji glavnog urednika… A urednik - Nikola Lekić Sjećate li se Nikole Lekića i priča o njemu u Objektivu? Uglavnom, rođeni Crmničanin, kao dječak ratni zarobljenik u Italiji, pa poslijeratni oficir vojnog vazduhoplovstva… Potom i službenik jugoslovenske ambasade u Rimu. I sjajan novinar
koji je pedesetih pravio strašne intervjue sa Felinijem, Foknerom, Antonionijem, De Sikom, Sofijom Loren, Đinom Lolobriđidom. Vrlo svestran lik, autor, pa na neki način - i avanturista svog vremena. Uglavnom, to kako Politikin zabavnik sada izgleda - to je Nikola zacrtao ima šest decenija. On mu je dao formu, a dio te priče bio je i „Dikan“. I došao mladi Lazo kod cijenjenog urednika, diploma-
ja je odlučila, jednoglasno smo odabrali tvoj crtež“.
te, oficira, a ovaj mu po kratkom postupku daje instrukcije. Ovim riječima: „Hoćemo da pravimo našeg Asteriksa. Ako Francuzi imaju Gale, što mi ne bismo imali neke naše Slovene? Dva stara Slovena, momčinu i njegovog strica. Jedan visok, mlad i jak sa buzdovanom. Drugi star, nizak i pametan“. I to je to. Lazo se mnogo kasnije prisjećao da je Lekić bio takav profesionalac, da je znao da ne bi imalo smisla da nekako više utiče na autore. Bila to sugestija oko crteža, garderobe junaka, frizure, bilo čega.
Tek je kasnije Sredanović saznao da nije bio jedini kojem je ponuđen taj zadatak. Bukvalno je bio na modernom intervjuu za posao. Dok mu Lekić nije javio: „Ajde, dođi! Redakci-
E da, u jednoj davno objavljenoj epizodi, Dikan i strikan mu Vukoje nabasaju na vizantijskog učenjaka Prokopija. Pa ih on, sav željan znanja o tom novom i neobičnom narodu na Balkanu, pita - kako je kod njih organizovana vlast. „Šta je to vlast?“, odgovaraju mu. Pa kad mu dodaju i da niko ne vlada u njihovoj zemlji, još i objasne: „Najiskusniji i najpametniji Sloveni se skupe i dogovore o svemu što je važno“. Kad im Prokopije kaže da je to nešto kao demokratija, odgovaraju: „Nije baš sve tako, ponekad su dogovori veoma teški… Ali šta ćete. Takva je demokratija…“. Pa još da vidite, kako se žestoko slovenski mudraci svađaju, tu na tom stripskom kaišu. Lazo je cijelog života slušao ta poređenja „Dikana“ sa francuskim „Asteriksom“. A pošteno je reći da slavni Gal nije bio inspiracija za njegovog Slovena. Bio je to, ipak, Volt Dizni! Evo i zašto: u Nikšiću Lazovog djetinjstva nije bilo stripova, niti su se mogli kupiti i naći. Pa je kao dijete prvi put crtež vidiona filmskom platnu. Dobru animaciju u kinu. Tada je u Nikšiću postojao i dječji bioskop, pa je sva inspiracija stvarno došla od Diznija i njegovih animiranih filmova…
* * *
Početak „Dikana“ zove se „Buzdovanske igre“. Vrlo simbolično, odmah makljaža. Za dvojicu Slovena koji na Balkan silaze, tamo iza Karpata, prije dijela naših predaka. Ono, kao prethodnica.
Radni naziv za ime bio je „Bikan“. Nešto kao „jak kao bik“. Samo je u to vrijeme, te 1969.
to djelovalo kao ime zbog kog bi neko mogao i da se uvrijedi… Pa je novinarka i prevoditeljka Krinka Vitorović predložila konačno ime. Njena je dika - Dikan. Lazo je crtao, a Nikola osmišljavao širi kontekst, temelj za priču. Scenaristi su bili, prvo sjajni i duhoviti Ninoslav Šibalić, pa nezaboravni Milenko Maticki. Lazo ih praktično nije upoznao - sve je išlo preko urednika Lekića. Dovoljno za stripsku legendu. Samo što je Lazo Sredanović postojao u stripu i karikaturi - i prije Dikana. Njegovo prvo autorsko djelo, strip „Mišo“, objavljen je na Cetinju! Naravno, u listu Titov pionir. Prvi novac od stripa zaradio je početkom šezdesetih, u listu Ferialac… Pa uporedo studirao na akademiji. Do one šanse da radi „Dikana“ u Politikinom zabavniku. I trajalo je dugo, pet decenija… Naon „Buzdovanske igre“ uslijedila je „Bitka u crnoj šumi“. Početkom sedamdesetih Dikan je putovao i na dvor cara Justinijana, otkrivao gospodara Dioklecijanove palate, išao u imperatorski rimski Sirmijum… Da bi već malo kasnije učestvovao na prvom reliju, suočavao se sa turističkim zvjerima, nekim špijunima. Početkom osamdesetih stigla je i vanzemaljska prijetnja sa Oriona! Pa put do Hazara (taman u vrijeme najveće popularnosti Pavićevog „Hazarskog rečnika“), Atlantide… Uvijek se i bez pogovora tu radilo o angažovanosti i političkoj žaoki. Zbog malo subverzivnijih poruka na račun političkih elita u Beogradu i Zagrebu one famozne 1974. Lazo je praktično dobio ukor. I napustio redakciju, pa dobio zadatak da u Titogradu podigne našu Pobjeduna nivo dnevnog izdanja! Kada je otišao, stao je i „Dikan“, skoro deceniju. I kada su se konačno stvorile prilike da se vrati – ponovo je bio beskrajno duhovit i oštar na račun naše političke i kolektivne svijesti. Kako su samo interesantne te dvije epizode sa Hazarima i na Atlantidi objavljene usred ratnih i inflatornih devedesetih…
I znate šta je bio kraj? Tu je negdje i odgovor na pitanje koliko je Lazu bila bitna veza sa Crnom Gorom. Posljednje dvije epizode bile su briljantne – „Plava špilja“ iz 2004. i „Praznik mimoze“ iz 2009. godine. Na jednoj litici iznad Boke, u toj „Plavoj špilji“, lokalac sa crnim brkovima naprečac nudi zmajeve za slijetanje, a „u cijenu je uračunat i kratak kurs lećenja!“… I eto ih, konačno, blago ugruvani - na kotorskom karnevalu. Eto ih, konačno kući. Znate li kako su Crnogorci prvi put reagovali na „Dikana“? Znali su za njega prije nego što je objavljen; reklamiran je na jugoslovenskoj televiziji. Pa su se Lazovi roditelji pohvalili kako treba da mu izađe neki strip u Zabavniku. Da bi im Zvonko veterinar, tamo u Novom, odgovorio: „A vidjeli smo na televiziji, neke rugobe“… Sve vam je jasno? •
Neđelja, 16. novembar
,,Sokoli“ tvrde da je trijumf nad Gibraltarom važan za samopouzdanje, ali će to morati da dokažu protiv ozbiljnog rivala
PODGORICA – Porazna je činjenica da je pobjeda nad selekcijom kakva je Gibraltar potrebna crnogorskim fudbalerima za podizanje samopouzdanja.
U nekim ,,normalnim“, ne toliko davno redovnim okolnostima, bio bi to meč koji treba samo rutinski odraditi i tu stranicu odmah zatvoriti. Nažalost, naš nacionalni tim došao je na toliko niske grane da se trijumf nad 200. selekcijom svijeta doživljava mnogo značajnije nego što bi trebalo. Za takav zaključak dovoljno je samo uporediti sasta-
ve dvije reprezentacije. Fudbalski tokovi se mijenjaju, svi napreduju (dobro, ne baš svi, ali velika većina), ali tim koji ima igrače iz Lacija, Juventusa, Lansa, Atalante, FCSB, Karabaga, Prestona ne bi smio da zazire od gibraltarskih reprezentativaca. Uz dužno poštovanje izabranicima Skota Vajzmena, jer među njima ima i članova Mančester junajteda i ekipe koja igra Ligu konferencije (Linkoln Red Imps)... Crna Gora je prije dvije noći na krajnjem jugu Evrope slavila 2:1 – nakon početnog šo-
ka i preokreta, ali zasluženo, u meču gdje je razlika u klasi bila očigledna, a rezultat trebalo da bude ubjedljiviji. Zašto nije –vidjeli su svi, a selektor Mirko Vučinić više puta nakon meča naglasio je da koncentracija mora da bude na mnogo višem nivou. I pred sopstvenim i pred protivničkim golom... - Ova ekipa ima ozbiljan potencijal i u narednom periodu će tek pokazati sav svoj sjaj –istakao je Andrija Bulatović Nikola Krstović zvuči još samouvjerenije. - Iako većina nacije možda ne
KVALIFIKACIJE ZA EP: Mlada reprezentacija Crne Gore u dobrom raspoloženju dočekuje Italiju nakon pobjede u Jermeniji
Vuković: Rezultat se pamti, igraćemo bolje u Nikšiću
PODGORICA - Mlada reprezentacija Crne Gore nije se proslavila igrom u Armaviru, ali je ispunila cilj u utakmici sa Jermenijom,,sokolići“ su slavili sa 2:1 u 5. kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo i ostali u trci za plasman na završni turnir. Mnogo grešaka napravili su ,,crveni“ u fazi odbrane, dopustili da ekipa bez boda bude bolja i opasnija, ali na kraju pamti se samo rezultat, a on je prevagnuo u korist našeg nacionalnog tima.
Kapiten Vladimir Perišić je izborio i realizovao penal za vođstvo, potom je domaćin izjednačio nakon individualnog propusta Balše Vukotića, da bi trijumf izabranicima
Gorana Perišića donio Balša Mrvaljević – srećnim golom u 55. minutu.
Ono što je najvažnije – Crna Gora u dobrom raspoloženju dočekuje Italiju, 18. novembra u Nikšiću, gdje će imati priliku da se na tabeli izjednači sa drugoplasiranim ,,azurima“. - Imali smo drugačiji plan utakmice, ali dug put, vremenska razlika od tri sata i još neke okolnosti uticale su da to ne bu-
de naša najbolja izvedba. Štaviše, možda je to bila naša najslabija partija, ali vratilo nam se za neke prethodne mečeve u kojima smo zaslužili više – za Pobjedu je rekao Nikola Vuković - Pravili smo neobjašnjive kikseve, ali nas je spasio golman Balša Radanović. Uspjeli smo da povedemo, ali i da primimo jeftin gol do poluvremena. Nije išlo kako smo željeli ni u nastavku, ali ponovo smo stekli prednost i održali je do kraja. To je ono što nas je interesovalo iz ovog duela. Igru moramo da
popravimo, a znam da to možemo. Očekujem da pokažemo pravo lice u utorak protiv Italije u Nikšiću – dodao je prvotimac mlade selekcije. Vuković obično pokriva poziciju desnog beka, ali je protiv Jermenije imao ofanzivniju ulogu. Probio je nekoliko puta kao krilo i učestvovao u akciji iz koje je Crna Gora dobila jedanaesterac.
- Drago mi je da sam dao doprinos trijumfu. Nije mi strano da igram naprijed. Trudio sam se da iskoristim neke ofanzivne
vjeruje u nas, mogu da poručim da ćemo sve da iznenadimo i da ćemo da napravimo nešto veliko u narednom periodu. Tek u budućnosti će se vidjeti šta može ova selekcija – rekao je strijelac gola iz penala za preokret u Gibraltaru. Odlična je stvar ako je ova pobjeda, zajedno s onom protiv Lihtenštajna od 2:1 u prijateljskom meču - ali tada uz vrlo lošu igru što je nedavno priznao i selektor – najava uspona i boljih dana ,,sokola“. Činjenica je da je, za razliku od skoro svakog meča u prethod-
karakteristike. I kao tim, ali i pojedinačno, možemo više od onoga što smo pokazali u Jermeniji. Sada nam dolazi neuporedivo jači rival, velesila, a to je prava šansa da damo sve što imamo u cilju pobjede – ističe fudbaler Petrovca.
Italija je izgubila od Poljske (2:1) koja je maksimalna nakon 5. kola. ,,Azuri“ su drugi u Grupi E, a Crna Gora treća – sa tri boda zaostatka.
- Gledali smo utakmicu u Poljskoj. Italija je vodila glavnu riječ na terenu, do 83. minutu držala prednost, a onda je domaćin sa dva pogotka u finišu okrenuo meč. Obje selekcije su odlične, ali vidimo šansu protiv Italije koja će nastupiti bez dva igrača iz prve postave. Krilni napadač Koleošo je dobio crveni karton, a desni bek Palestra ima tri žuta. I bez njih, to je super ekipa, ali uradićemo sve da ih savladamo pred svojim navijačima – ističe Vuković. ,,Sokolići“ su u prošlom međusobnom duelu u La Speciji imali gol viška, ali su ,,plavi“ dobili sa 2:1. - Ostaje žal za tom utakmicom. Imali smo aktivan rezultat do finiša, ali nijesmo izdržali. To je bod koji bi nam mnogo značio. Ne možemo to da vratimo, ali makar znamo da imamo čemu da se nadamo. Ukoliko budemo na nivou mogućnosti, rastu nam šanse da uzmemo mjeru jednoj od najboljih evropskih selekcija – zaključio je Vuković. D. K.
ne dvije godine, konačno bilo nekog reda u igri crnogorske reprezentacije, da možda odavno nijesmo imali vezni red sa toliko tehničkog i trkačkog potencijala (Bulatović, Janković, Adžić, Vukotić). Ipak, pravi test eventualnog poboljšanja od dolaska Mirka Vučinića za selektora biće sjutrašnji meč sa Hrvatskom (20.45 h). U Podgoricu dolazi svjetski velikan, osvajač dvije bronze i srebra sa mundijala, redovan učesnik velikih takmičenja. Dolazi ekipa koja će biti apsolutni favorit, s neprevaziđenim
Lukom Modrićem u sastavu. Bila bi senzacija da Crna Gora pobijedi ,,vatrene“, i bod bi bio ogromno iznenađenje, ali i samo jači otpor od onoga u Zagrebu prije dva mjeseca – kada se tim Zlatka Dalića prošetao do trijumfa od 4:0 – bio bi dovoljan za zadovoljstvo. ,,Sokoli“ nijesu toliko loši da bi gubili na način kao što su na ,,Maksimiru“, a dovoljno su kvalitetni da ne smiju da ,,lete od sreće“ zbog trijumfa nad Gibraltarom. Po kakvom god nevremenu da su igrali... N. KOSTIĆ
Omladinska reprezentacija Crne Gore poražena od Ukrajine na kvalifikacionom turniru u Albaniji ,,Sokolići“ otpisani
Ukrajina 3
Crna Gora 0
Stadion: u Rogožini. Gledalaca: 300. Sudija: Kristos Vergetis (Grčka). Golovi: Reduško u 13, Popov u 27, Kamenski u 36. minutu. Žuti kartoni: Popov, Jesin (Ukrajina), Martinović, Ražnatović, Božović, Redžepagić (Crna Gora).
UKRAJINA: Domčak, Kokodinijak, Milokost, Digtijar, Malov, Kamenski (od 62. Hubenko), Soroka, Tjutionov (od 62. Bauman), Reduško (od 62. Ješin), Bogdanov (od 81. Kaliužni), Popov (od 74. Bojko)
CRNA GORA: Đurović, Mugoša, Popović, Jokić (od 46. Božović), Kojić, Ražnatović (od 63. Balević), Redžepagić (od 46. Brajović), Šaranović, Jovanović, Vlahović (od 46 Martinović), Roganović (od 86. Krajina). Omladinska reprezentacija Cr-
ne Gore izgubila je šanse da se plasira u elitnu rundu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. ,,Sokolići“ su na turniru u Albaniji doživjeli drugi poraz – nakon neuspjeha protiv Slovačke (3:0), stigao je negativan epilog i u meču sa Ukrajinom, takođe 3:0. Protivnik našeg tima riješio je utakmicu u prvom poluvremenu kada je postigao sva tri gola. Pokušao je selektor Nenad Vukčević nešto da promijeni trostrukom izmjenom uoči nastavka, potom je uveo još dva nova igrača, ali nije išlo. Crna Gora je posljednja u grupi 5, bez boda i datog gola (0:6). - Neočekivano loše smo odigrali, pogotovo prvo poluvrijeme, gdje su praktično svi igrači podbacili. Ovaj poraz od 3:0 skroz je drugačiji od onih 3:0 protiv Slovačke, gdje je ekipa pokazala mnogo više - rekao je selektor Vukčević. Meč sa domaćinom turnira, Albanijom, igra se u utorak od 14 časova. D. K.
DERBI KAO NEKAD: Bokelji oduševili u 6. kolu Premijer lige
Jadran M:TEL 14
Primorac 15
HERCEG NOVI - Bazen ,,Jadran“. Gledalaca: 200. Sudije: Stanojević i Putniković Rezultat po četvrtinama: 5:3, 3:4, 4:6, 2:2.
JADRAN: Andrić (četiri odbrane), I. Radović (šest odbrana), Holod 6, Stupar 1, Obradović, Vujović 2, Valera 1, Merkulov 1, Gojković 2, Lazić, Sladović 1, Janović, V. Radović, Vraneš.
PRIMORAC: Rističević (13 obrana), Pejović, Brguljan 1, S. Ćetković 2, Inaba 3, Mršić 4, Murišić, Vidović, Vučković 2, Vico 1, Brkić, P. Ćetković 1, Samardžić, Perov 1. Velika utakmica, pravi derbi na Škveru u šestom kolu Premijer lige pripao je gostima iz Kotora. Primorac je slavio protiv Jadrana M:TEL 15:14 i sada može da razmišlja o fajnal-foru,
Danas se igraju tri utakmice 16. kola Druge fudbalske lige
jer je na tabeli preskočio rivala iz Herceg Novog za dva boda. Početak i dobar dio druge četvrtine nije nagovještavao ovakav epilog, tim prije jer su Novljani u derbi ušli sa mnogo više samopouzdanja kreiranog iz
FSCG
PODGORICA – Danas su na programu tri meča 16. kola Druge lige, dok su dva susreta (Kom – Grbalj i Iskra – Otrant) odloženi. S obzirom da vodeći tandem neće danas igrati (Otrant i Grbalj), jasno je da promjena na vrhu neće biti, ali Rudar ima teoretsku šansu da im se primakne. Pljevljaci gostuju Igalu, koje je u lošoj rezultatskoj formi. U derbiju začelja u Donjoj Gorici igra se lokalni derbi – Podgorica će ugostiti Internacional.
Podgorica ima priliku da dodatno uveća bodovnu prednost u odnosu na ,,fenjeraša“, ali i šansu da pobjegne iz opasne zone. Baš zbog toga ovaj duel imaće poseban značaj. Treći meč današnjeg programa
PODGORICA: Podgorica – Internacional IGALO: Igalo – Rudar GRBALJ: Lovćen – Berane Kom –Grbalj odloženo Iskra – Otrant odloženo Sve utakmice počinju u 14 časova. Sa meča Podgorica - Rudar
igraju Lovćen i Berane. Cetinjani su nakon debakla u Pljevljima ,,upalili alarm“, došlo je i do promjene trenera, pa sada sa dosta imperativa čekaju duel protiv Berana. Za oba tima ovaj duel može biti prekretnica – da li krenuti ka vrhu ili se boriti za bijeg od opasne zone. Berane već sedam kola ne zna za trijumf, pa će u Radanovićima obje ekipe tražiti izlaz iz krize… R. P.
Lige šampiona. Što nije imao tim iz Kotora, ali... Na krilima centara i sjajnog golmana Primorac je nakon odmora prvo zaprijetio sa dva brza gola i za prvo vođstvo na utakmici (8:7) poslije samo 90 sekundi, a onda
Detalj sa meča na Škveru
kada je pojačao odbranu, pogodio je još dva puta za seriju od 4:0 i ogromnu zalihu od ,,plus tri“ na 5.15 prije kraja. U ovom periodu, kada su gosti preokrenuli sve u bazenu, istakli su se Savo Ćetković i Nemanja Vi-
Šabac je iznenadio
favorita Novog Beograda 17:16 i to na krilima crnogorskih reprezentativaca. Golman Darko Đurović upisao je 14 odbrana, Aljoša Mačić dao je dva, Andrija Korać gol Budućnost
One večeras od 18 sati igra sa Partizanom
co, a onda kada je trebalo da se pogodi iz daljine Marko Mršić je to lako rješavao. Pokušali su domaći igrači i uspjeli u posljednjih 30 sekundi golovima Valere i Strahinje Gojkovića da koliko-toliko uvedu utakmicu u dramu. Jadran je stigao do gola zaostatka i propustio već u prvom napadu posljednje četvrtine da izjednači sa igračem više. Kazna je stigla brzo, Balša Vučković je bio precizan za ,,plus dva“, ali tu nije bio kraj. Do polovine posljednje četvrtine Novljani su mini serijom ponovo uhvatili ritam za 14:14 (golovima Holoda - šestim i centra Vujovića). A onda se u finišu vidjelo koliku moć kada je u bazenu ima Draško Brguljan. Kapiten je poslije izjednačenja pogodio prečku, a u odbrani je brzo ,,izvadio“ situaciju tako što je blokom spriječio da Jadran dođe do vođstva. Iz takve igre, novog dobrog defanzivnog zaleta Primorac je ponovo djelovao sigurnije. Što se vidjelo po rezultatu. Na 3.15 do kraja Mršić je, ispostaviće se, pogodio za konačnih 15:14. Do kraja utakmice glavnu riječ je vodio golman Rističević jer je odbranio važna tri udarca, od kojih je posljednji u napadu Jadrana za remi bio i odlučujući. A. MARKOVIĆ
EPCG Superliga za odbojkaše (7. kolo) Sve tri maksimalne pobjede
PODGORICA – Vodeći tandem je bez problema upisao maksimalne pobjede u 7. kolu EPCG Superlige za odbojkaše. Budva je slavila u Nikšiću protiv Sutjeske sa 3:0, za šestu pobjedu u prvenstvu. Trener Budve Miljan Bošković odmarao je većinu startera, a poenterski su se istakli Miro
Miljanić sa 16 i Vuk Stanojević sa 10 poena, dok je najbolji u nikšićkom timu, koji je upi-
sao četvrti poraz, bio Vladan Stojanović sa 13. Šesti trijumf zabilježila je i Budućnost, kod kuće protiv Ulcinja sa 3:0. Stefan Petričević sa 11 i Aleksa Nikolić sa 10 poena su se istakli u domaćem timu, dok je Luka Gavrilović bio najefikasniji u Ulcinju sa devet.
Jedinstvo je u deriju kola, u Bijelom Polju, sa 3:0 pobijedilo Mornar i sada ima četiri pobjede i dva poraza, a Barani po tri
EPCG Superliga za odbojkašice (8. kolo) Trijumfi
PODGORICA – Herceg Novi je i nakon 8. kola jedini tim bez poraza i izgubljenog seta u EPCG Superligi za odbojkašice. Šampion je bio siguran u Pljevljima protiv Rudara sa 3:0, a najbolje u pobjedničkom timu bile su Gordana Madžgalj sa 16 i Odet Ndoj sa 14 poena. U domaćem timu bolja od ostalih bi-
la je Zana Čakar sa šest poena. I trećeplasirana Budućnost je bila sigurna u Bijelom Polju protiv Jedinstva sa 3:0, za šestu pobjedu, uz dva poraza. Sve igračice “plavih” su igrale na ovom meču, a poenterski su se istakle Diana Crnojački sa 11, te Mileva Magdelinić i Lana Rakočević sa po devet poena. U bjelopoljskom sastavu, koji je
Nemaju para da završe sezonu
PODGORICA - Ženski rukometni klub Nikšić je pred gašenjem. Nakon više od pola vijeka postojanja ekipa koji nastupa u Drugoj ligi nema para da izgura sezonu. U obavještenju piše da su dovedeni pred gašenjem i da nakon dobrog starta sezone i niza pobjeda, nijesu u stanju da finansijski iznesu sezonu do kraja. - Slanjem zahtjeva za pomoć raznim firmama, praznim obećanjima, naš klub nije pronašao razumijevanja. Podsjećanja radi, naš klub je najtrofejniji ženski klub u Crnoj Gori nakon Budućnosti. Zajedno sa njima smo održavali rukomet u državi proteklih decenija, stvarali talente, igrače, takmičili se na najvećim scenama u Jugoslaviji, SCG i Crnoj Gori. Osim domaćeg prvenstva, učestovali su i u evropskim takmičenjima. Kako su saopštili, u klubu se ne naplaćuje članarina, a finansiraju iz ličnih sredstava nosioca ovog kluba Marka Đukanovića. - Nama ostaje da se nadamo da će nam neko pomoći da opstanemo i dalje trajemo. Nakon sedmog kola klub će poslati mejl Savezu Crne Gore da istupa iz svih takmičenja. Nikšić je u Sbbet Drugoj ligi upisao svih šest pobjeda, danas igra protiv Budućnosti II. R. A.
pobjede i poraza. Bjelopoljce je predvodio Aleksandar Minić sa 22 poena, Vukašin Tuzlančić je dodao 14, dok su po 14 poena u poraženom timu osvojili Lazar Cimbaljević i Stefan Radević Sedmo kolo: Sutjeska – Budva 0:3 (15:25, 22:25, 16:25), B udućnost volej – Ulcinj 3:0 (25:22, 25:15, 25:21), Jedinstvo – Mornar 3:0 (25:16, 26:24, 25:22). Slobodan je bio Lovćen. S. J.
doživio peti poraz, po šest poena su osvojile Andrijana Merdović i Marija Zlajić Na papiru najzanimljiviji meč završen je u tri seta, četvrtoplasirani Albatros je pobijedio petoplasiranu Moraču sa 3:0. Novljanke imaju skor 6-2, dok Morača ima po četiri trijumfa i poraza. Istakle su se Đurđa Nedeljković sa 10 i Anđela Stojković sa devet poena u Albatrosu, te Darja Popović sa 14 i Lara Jovović sa 10 poena u Morači. Danas: Budva - Luka Bar (19), Gimnazijalac - Mediteran (19). S. J.
PODGORICA - Aleks Markes pobjednik je posljednjeg ovogodišnjeg sprinta u Valensiji. Vozač Gresinija je na domaćem terenu treći put u sezoni prošao kao prvi, a juče je iza sebe ostavio Pedra Akostu sa više od sekund zaostatka, a na podijumu se pridržio Fabio di Đanantonio. Četvrti je prošao Raul Fernandez, peti je bio Marko Beceki koji je, inače, bio najbolji u kvalifikacijama, ali brzo je kapitulirao od Markeza, Akoste, Fernandeza, Kvartarara kojeg je mladi Di Đanantonio brzo zaobišao na četvrtoj poziciji. Međutim, nije imao razloga za nezadovoljstvo jer je sa petom pozicijom osigurao mjesto broj tri u generalnom plasmanu. Trka je danas od 14 sati. R. A.
Neđelja, 16. novembar
PODGORICA - Trener Budućnosti Zoran Abramović insistiraće na boljoj efikasnosti igračica u današnjem duelu protiv Esbjerga.
Prije svega se ovo odnosi na otvorene (zicer) šuteve, kao i na što bolje vraćanje i odbrani od tranzicije, odnosno brze igre što je poslastica danskoj ekipi, trenutno četvrtoj u grupi A (osam bodova).
Osmi meč elitnog klupskog takmičenja dolazi pred pauzu jer 26. novembra počinje Svjetsko rukometno prvenstvo, a u redovima našeg šampiona se nadaju da bi mogli da ponove sličnu igru iz Danske, ali sa daleko boljom realizacijom. Prije sedmicu ,,plave“ su izgubile od Esbjerga 36:24 (18:11), a do odmora su bile na dvocifrenom učinku iz dobro izgrađenih situacija. I upravo su ovakve poklone Rejštad i drugarice kažnjavale.
ZNAJU SVE O ESBJERGU
- Bavim se sa njima drugu sedmicu. Neke stvari moram da apostrofiram - Esbjerg je na 27 utakmica, od posljednjih 31, postizao od 32 do 42 gola, u većini slučajeva preko 35. U posljednjih pet utakmica, u prvom poluvremenu, dali su 22, 23 do 24 gola. Mi smo uspjeli da ih svedemo do odmora na pristojnih 18, ali smo dali 11 golova i promašili 10 otvorenih, čistih situacija. Čitali smo dobro njihovu odbranu, stvarali šanse, ali je njihova golmanka bila nepremostiva prepreka. U stvari, možda smo je malo više respektovali, jer trenutno njihov golmanski par najbolji je u Evropi - istakao je strateg podgoričke ekipe.
Osvrnuo se trener Budućnosti na ranija dva meča protiv Dortmunda u Njemačkoj i Glorije kod kuće.
- Ostaje žal, prije svega, zbog toga jer smo 50 minuta u obje utakmice bili bolji protivnik. I ponosan sam na djevojke kako su odigrale te dvije utakmice i kazao da je to na neki način bio miris one nekadašnje Budućnosti gdje se svaka igračica za svaki faul koji napravi više radovala nego kada postigne gol. I tome težimo.
Napomenuo je Abramović da su njegove igračice u Danskoj igrale moderno... - Brzo smo trčali, bili ,,u leđa“ njihovoj tranziciji, onako kako
Da li će i prije svega Esbjerg sa najvećim, u moru zvijezda, Rejštad i Mork, privući pažnju navijačima da dođu u ,,Moraču“?
Đer, kao najmoćniji klub,
može se slobodno kazati na svijetu, nije bio mamac da se tribine popune. Možda i ta karta mladosti pokrene ljubitelje rukometa da pomognu nekadašnjem evropskom
- Ako uđemo u utakmicu sa pravim stavom, gdje branimo gol po svaku cijenu i e kasno izvodimo kontranapade, imaćemo dobru prednost protiv Budućnosti. Uspjeli smo u tome u prvom susretu i to nam je pomoglo da pobijedimo, rekao je Tomas Aksner, trener danske ekipe
smo se dogovorili. Sa njima je teško igrati tako, ako se ne realizuju otvorene šanse, ziceri. Da smo realizovali makar 30 odsto otvorenih šuteva bili bi na četiri gola razlike. Ovako smo u kontra smjeru primili golove jer Esbjerg tako igra.
ZICERI SE MORAJU
POGAĐATI
Ponovio je trener ,,plavih“ da posebno nije bio zadovoljan u Danskoj realizacijom zicera. - Drugo - primili smo puno golova iz tranzicije, a znam da svaki napad ne možemo da neutrališemo. Smatram da nas dobra igra u polju, uz bolju realizaciju može dovesti do boljeg rezultata.
Najmlađi sastav u Ligi šampiona još nema pobjedu, ali ima nagovještaja, možda ne danas (od 14 sati u ,,Morači“) protiv Esbjerga, ali nakon pauze, da
može do pozitivnog ishoda u nekim mečevima kod kuće. Problemi su se nagomilali, ali se, utisak je, polako na terenu smanjuju. A do boljeg rezultatskog epiloga može se samo i pod uslovom da se koriste dobre prilike.
- Vježbali smo posljednji trening pred Esbjerg situacije baš vezane za zicere i uvijek sam tražio da zamisle sliku kao da je pet sekundi do kraja i da se rješava utakmica. Imamo problem, radili smo i radimo na tome da ga riješimo tako da djevojke steknu samopouzdanje i da taj šut ne bude lob, a tri puta smo tako šutirali protiv Esbjerga. To je neozbiljan šut i šut koji se kažnjava od protivnika. I kapiten je lobovao, pa je ušao mlad igrač i isto je uradio. Svjestan sam da je ekipa mlada, nema iskustva i da je i strah prisutan. Ali, naš put je ozbiljnost, a
EHF EVROPSKI KUP ZA RUKOMETAŠE (3. KOLO): Ubjedljiv trijumf Trimo Trebnja
gigantu. Bez obzira što je danski tim apsolutni favorit, mlađe i seniorske reprezentativke Crne Gore iz Budućnosti zaslužuju još koji dlan i aplauz podrške. A ima ih dosta...
GRUPA A
Mec-Debracin 33:26
Danas
14.00 - OTP Group Budućnost-Esbjerg 14.00 - Borusija Dortmund-Glorija Bistrica 14.00 - Storhamar-Đer
GRUPA B
Bukurešt-Sola 34:31
Podravka-Ikast 29:33
Danas
16.00 - FTC-Brest 16.00 - Odenze-Krim
vidjeli ste kako je Esbjerg igrao 60 minuta - jedan šut nije bio neozbiljan. Počeli smo da se kažnjavamo na treninzima za bilo kakav takav šut. Nadam se da će nas i sreća pogledati, jer smo konkretno u Dortmundu pogodili osam puta stativu i prečku. Ali se i sreća zaslužuje ozbiljnim odnosom. Biće Budućnost oslabljena i za posljednji meč pred Svjetsko prvenstvo. Osim Tanje Ivanović, u sastavu nema Nine Marković zbog povrede mišića, tako da će napadati sa jednim srednjim i desnim bekom. Šansu će dobiti i debitantkinja Martina Knežević, najbolja kadetkinja na šampionatu Evrope. Eto prilika za mlade... A. MARKOVIĆ
B. rivijera 23 (10) Trimo Trebnje 33 (11)
BUDVA – Mediteranski sportski centar. Gledalaca: 1.000. Sutkinje: M. Ilijeva i S. Karbeska (Sjeverna Makedonija). Sedmerci: Trimo 8 (4). Isključenja: B. rivijera 8, Trimo 2 minuta.
BUDVANSKA RIVIJERA: Miljenović, J. Medojević, G. Anđelić, Vučić, Kordoba, Maslovar, Kapisoda, B. Glendža, Vujović 1, A. Glendža 7, B. Anđelić 4, Krivokapić 2, Lončar 4, Mrvaljević 3, A. Medojević 1, Ivanović 1 TRIMO TREBNJE: Šalamon 1, Lesjak, Vujadinović, Avdić 5, Didovič 1, Pavlović 1, Jurečič 6, Kresal, Kotar 3, Pavlović 2, Guček, Grmšek 5, Grbić 4, Cingesar 1, Majstorović 2, Smolić 2 Budvanska rivijera se nadala aktivnom rezultatu pred revanš s ekipom Trimo Trebnja,
ali je nakon 60 minuta igre u crnogorskoj prijestonici turizma sve riješeno i prije uzvratnog duela u Sloveniji – ekipa koju vodi Branko Tamše pobjedom od 33:23 otklonila je dileme oko plasmana u osminu finala EHF Evropskog kupa. Sastav Novice Rudovića, koji je do trećeg kola stigao nakon drame sa grčkim Diomidisom, dobro je počeo meč s Trimom jer je vodio 3:0, pa 5:2, 6:3 i 7:4... Razbranio se bio Goran Anđelić, zaustavljao i sedmerce, da bi se nakon 20 minuta igre sve promijenilo. Trimo je preokrenuo na 7:8, Rudović pozvao tajm-aut, ali nije mogao da zaustavi nalet gostiju, koji su poveli 8:11. Do kraja poluvremena nalet je samo usporen (10:11), da bi nakon serije 0:6 za vođstvo od 13:19 sve nade aktuelnog osvajača crnogorskog Kupa bile ugašene... Revanš će se igrati 22. novembra u Mokronogu... Ne. K.
SBbet Prva liga za rukometaše (9. kolo)
Lovćen ubjedljivo slavio u Beranama
PODGORICA – Lovćen je nastavio s ubjedljivim pobjedama u SBbet Prvoj ligi za rukometaše. Aktuelni šampion Crne Gore lako je slavio u nekada velikom derbiju – na gostovanju Beranama 1949 u prvom meču devetog kola bilo je 44:28 za tim Filipa Popovića Najefikasniji su bili nekadašnji crnogorski reprezentativci – Milan Popović dao je 10, Bogdan Petričević devet pogodaka. Đorđo Peruničić se sedam puta upisao u listu strijelaca, Mirko Radović jednom manje, a zapažen je bio i Vasilije Vujović sa 14 odbrana...
Kod domaćina je odskočio DraženPeruničić s osam golova, dva više od Nemanje Marsenića i Luke Došljaka Lovćen ima maksimalan učinak iz sedam utakmica i četiri boda više od Budućnost Podgorice i Rudara. Pljevljaci su odigrali meč više. Najveći konkurent Cetinjana, ekipa Budvanske rivijere, uz dva meča manje je na ,,minus 6“. Večeras će igrati Jedinstvo Bemaks – Brskovo (20 h), za četvrtak je zakazan duel Zabjela i Sutjeske (18), dok su odloženi mečevi Rudar – Budućnost Podgorica i Mornar 7 – Budvanska rivijera. Ne. K.
16.
Budućnost Voli protiv Ilirije zabilježila petu pobjedu u sedam kola ABA lige
PODGORICA – Šuterski dobra treća četvrtina (prije svega finiš tog kvartala) bila je dovoljna košarkašima Budućnost Volija da u ,,MTEL dvorani Morača“ ,,ispeglaju“ neefikasne ostale tri četvrtine i teže od očekivanog upišu pobjedu protiv slovenačke Ilirije sa 84:78, u 7. kolu ABA lige. Za petu pobjeda u grupi B regionalnog takmičenja, trener ,,plavih“ Andrej Žakelj podijelio je minutažu na 11 igrača, nekom više, nego manje, a u igru nije jedino ulazio Jogi Ferel, koji je protekla dva meča preskočio zbog povrede jagodične kosti. Podgoričani su mislima već okrenuti važnom meču kod kuće sa Ulmom u Evrokupu, koji se igra već u utorak, pretposljednjem prije reprezentativne pauze… Budućnost je izgubila prvo poluvrijeme sa posjedom razlike zbog loše napadačke igre (39:37). Od 11 izgubljenih lopti, Budućnost ih je čak sedam imala u prvih sedam minuta i 16 sekundi meča, kada je Ilirija serijom 10:0 povela 16:8. U tom periodu su domaći košarkaši bili bez pokušaja za tri poena,
Sulejmon 4 Megi 9 Mejs 9 Slavković 2
Tanasković 20 FerelJovanovićMorgan 9
4 Nikolić 4 Kovlijar 11 Butej 12
Sudije: Belošević, Jevtović i Hadžić.
Dvorana: ,,MTEL Morača. “ Gledalaca: 500. (16:18, 21:21, 31:20, 16:19)
bez asistencije i ukradene lopte. Uspjela je Budućnost, međutim, da odigra bolje završnicu četvrtine i serijom 8:0, za skoro dva minuta, smanji na 16:14, a dva poena prednosti su gosti imali i kraju četvrtine. Budućnost nije ušla ni u drugu dionicu, pa je Žakelj nakon dva uzastopna koša Ilirije uzeo tajm-aut, nakon svega 49 sekundi igre, i poručio igračima koji su bili na terenu da će ih poslati u svlačionicu ako ne počnu da prave faulove, posebno kada Slovenci trče kontru. Poruke trenera ,,plavih“ nijesu odmah imale efekta, jer je Ilirija 30-ak sekundi kasnije stigla do prve
PODGORICA - Golden Stejt je pobijedio San Antonio rezultatom 109:108, u utakmici u okviru NBA kupa, a sjajnu partiju je pružio Stef Kari As Voriorsa je ubacio 49 poena, uz četiri skoka i dvije asistencije. Iz igre je šutirao 26-16, odnosno 17-9 za tri poena, a pogodio je svih osam slobodna bacanja. Kari je, međutim, ušao u istoriju kao najstariji košarkaš ikada koji je na dvije uzastopne utakmice imao makar 46 poena. Uz to, u trećoj četvrtini je po 99. put u karijeri imao 12 poena za tri minuta i po tome je najbolji u istoriji lige, pošto je 12 ili više poena za tri minuta igre 78 puta postigao Džejms Harden, a po 65 puta su to uspjeli Dejmijen Lilard i pokojni Kobi Brajant Kari je postigao dva ključna slobodna bacanja za 109:108, a Dieron Foks je potom promašio šut za pobjedu. Pored Karija, u pobjedi Golden Stejta se istakao Džimi Batler sa 21 poenom i osam skokova, dok je San Antonio predvodio Viktor Vembanjama sa 26 poena, 12 skokova, četiri asistencije i tri blokade, a Dieron Foks je dodao 24 poena, 10 asi-
stencija i četiri. Detroit je upisao devetu pobjedu u nizu, nakon što je savladao Filadelfiju 114:105. Pistonsi imaju skor 112, dok Seventisiksersi u 12 utakmica imaju učinak 7-5. A Detroit je do pobjede došao ponovo bez pomoći udarnih snaga predvođenih najboljim strijelcem ekipe Kejdom Kaningemom. Osim njega, drugi meč zaredom nije bilo Džejlena Durana, Usara Tompsona i Tobajasa Herisa, ali Pistonsima to nije smetalo da nastave da pobjeđuju i drže vrh Istočne konferencije. Najzaslužniji za novu pobjedu bili su Džavonte Grin sa 21 poenom i Denis Dženkins sa 19 i Dankan Robinson sa 15. Na drugoj strani, po običaju, Filu je predvodio Tajris Meksi sa 31 poenom. Gosti su inače bili oslabljeni za Džoela Embida koji je propustio šesti meč ove sezone zbog povrede koljena. Osmu pobjedu u posljednjih devet utakmica upisao je Hjuston, koji je bio bolji od Portlanda 140:116. Kao i u većini slučajeva do sada, Kevin Durent i Alperen Šengun su bili predvodnici. Durent
GrinGabrijelŠkorjancMurić 7 Tomažič 14 Jaramaz 19 Šitu 12 Jurković 5 VukotićPrepelič 2 Kureš 12 Boisa -
Andrej Žakelj, trener ,,plavih“, očekivao je težak meč sa Ilirijom.
- Znali smo da će biti ovakva utakmica poslije pražnjenja prije tri dana i puta. Očekivao sam težak meč i takav je i bio. Nije da nije bilo želje i da nijesmo htjeli, ali noge su, jednostavno, bile spore. Koncentracija i fokus nijesu bili pravi i to je glavna stvar. Vidjelo se na početku, ništa nijesmo mogli da ubacimo, sve je bilo kratko. Oni su ,,skupljali“ reket, a mi smo iz toga imali neke izgubljene lopte i primili lake poene. U trećoj četvrtini smo to sve ubacili u brzinu više i ta razlika nam je na kraju omogućila da dobijemo utakmicu. Cilj nam je bio da dobijemo i da se fokusiramo na utakmicu koja nas čeka u utorakistakao je Žakelj.
dvocfirene prednosti na meču (26:16). Džuvan Morgan je za domaće prvi upisao poen, sa linije bacanja, a prvi koš iz igre zabilježio je Oleksandr Kovlijar, kada je prvo ukrao loptu a onda položio u kontri, nakon dva minuta i 34 sekundi igre u četvrtini. To je bio početak serije ,,plavih“ od 11:0, koju je zaključio Zoran Nikolić, za vođstvo od 29:26, na četiri minuta i devet sekundi do poluvremena. Međutim, crnogorski šampion nije nastavio u istom ritmu, pa je Ilirija do odlaska na veliki odmor uspjela da vrati vođstvo od dva poena. Budućnost je napadački proradila u trećoj četvrtini (31:20), ubacila je i prve tri trojke na meču, a prvu Skajlar Mejs na početku kvartala za 43:39, kada je izgledalo da domaćin hvata zalet. Međutim, Ilirija je brzo odgovorila, sredinom četvrtine je ponovo povela 49:47 i natjerala Žakelja na tajm-aut. Uslijedio je period igre gdje su se timovi smjenjivali u vođstvu, a onda je Budućnost serijom 7:0 stigla do vođstva od 63:54 i prednost od devet poena sačuvala do kraja četvrtine (68:59). Meč je, definitivno, odlučen u prva nešto više od dva minuta posljednje dionice, kada je Flečer Megi pogodio dvije trojke u nizu, a onda je Nikola Tanasković kompletirao seriju za prvu i nedostižnu i dvocifrenu prednost ,,plavih“ od 76:62… S. JONČIĆ
Detroit produžio seriju pobjeda na devet utakmica u NBA ligi
je meč završio sa 30 poena, od čega 16 već u prvoj dionici, dok je turski centar ostao na korak od tripl-dabla, jer je upisao 25 poena, 10 skokova, devet asistencija, te po tri blokade i ukradene lopte. Džabari Smit junior je bio odličan sa 22 poena, Ejmen Tompson je dodao 19. Najefikasniji u poraženom timu bio je Deni Avdija sa 22 poena. Spektakularnu šutersku utakmicu odigrali su Njujork i Majami, na kraju su slavili Niksi 140:132. Sada obje ekipe imaju skor 1-1 u NBA kupu.
Njujork je bio bez najboljeg igrača Džejlena Bransona , pa je Karl Entoni Tauns preuzeo odgovornost i meč riješio sa 39 poena, 11 skokova i četiri asistencije, a imao je i jednu ukradenu i nijednu izgubljenu loptu! Lendri Šemet je, takođe, izrešetao Majami sa 36 poena, dok je Džordan Klarkson postigao 24, Mikal Bridžis 15, a Džoš Hart je imao tripl dabl sa po 12 poena i skokova i 10 asistencija. Majami nije mogao da računa na Bema Adebaja, Tajlera Hira i Terija Rozira (pod istragom FBI), pa je Norman Pauel sa 38 poena i pet skokova bio najbolji u poraženom timu. Haime Hakez je dodao 23 poena... S. J.
Košarkašice Budućnost Bemaksa ostvarile polovičan učinak u So ji na turniru WABA lige do 17 godina
Male ,,vučice“ već
zakoračile ka Top8 fazi
PODGORICA – Košarkašice Budućnost Bemaksa do 17 godina već su zakoračile ka glavnoj rundi, odnosno Top8 fazi WABA lige.
Podgoričanke su nakon dva trijumfa na svom terenu u ,,Bemaks areni“ ostvarile polovičan učinak na turniru u Sofiji, gdje su nastupale prethodna dva dana. Male ,,vučice“ prvo su poražene od domaćina, ekipe Šampiona 60:49, a onda su za kraj nastupa lako savladale Banoviće 77:47. U prvoj utakmici u Sofiji, ,,plave“ su odigrale dobar meč, dugo bile u egalu, ali je na kraju domaćin uspio da dođe do trijumfa i sačuva prvo mjesto u grupi zahvaljući poenima sa linije slobodnih bacanja (Bugarke izvele čak 30 penala). U tom meču najefikasnija bila je Vasilisa Miljanić sa 18, a dvocifrena je bila još Lucija Baković (10). Martina Terić dodala je 9, Blanka Jovović 6 (uz 7
skokova), a u strijelce su se upisale još Lola Racković 4, Jovana Vukmirović 2, dok se Ana Jovović nije upisala, ali je imala 9 skokova. U drugom meču ,,vučice“ su lako savladale Banoviće. Podgoričanke su napravile seriju 15:4 i stigle do prednosti 25:14. Drugu četvrtinu Budućnost je otvorila sa 17:1 (trojka Jovović za 42:16), a prve poene iz igre Banovići su u drugom periodu postigli tek na 49 sekundi pri-
je odlaska na odmor – 42:20. U nastavku je sve bila rutina na putu do pobjede. Četiri igračice bile su dvocifrene – Miljanić 19, Jovović i Baković po 17, Terić 13, a u strijelce su se upisale još Racković i Jovana Vukmirović po 4, Jovović 3, Mia Radović 2. Posljednji ligaški turnir Budućnost igra u Zagrebu protiv Zagreba i FSV iz Rijeke, gdje će pokušati da još jednom pobjedom olakša posao u Top8 fazi. R. P.
Neđelja, 16. novembar
PODGORICA - Očekivan
epilog. I prije početka meča znalo se da je velika razlika u kvalitetu, pa je ono što se očekivalo samo dobilo i formalnu potvrdu – ženska seniorska košarkaška reprezentacija Crne Gore savladala je juče Azerbejdžan u Bakuu (104:62) u drugom kolu prve runde kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.
Za naše dame očekivano najteži je bio put, dok je na terenu sve bilo samo ne teško. Azerbejdžan je nakon -93 protiv Bugarske želio da napravi kakav –takav pomak, a Crna Gora bila u obavezi da trijumfuje poslije poraza od Ukrajine u Podgorici. Sada su ,,crvene“ na skoru 1-1 uoči utorka, kada će za kraj novembarskog ciklusa, gostovati Bugarskoj u Botevgradu, a upravo taj meč može imati poseban značaj uoči martovskog odlučujeg ,,prozora“ za prolaz u glavne kvalifikacije… - Zadovoljna sam, sve je teklo po planu. Raduje me i dobar procenat šuta za tri poena (42,9 odsto), pogotovo poslije prošle utakmice, gdje smo imale loš procenat. Sada smo to poboljšale što utiče na samopouzdanje ekipe. Djevojke su uradile sve što smo se dogovorili - odbrana i protok lopte su bili dobri, vježbali smo zonu 2-3, 3-2, imali smo rješenja. Pogađali smo šuteve, tako da me raduje današnja utakmica - kazala je selektorka Jelena Škerović.
MLAK POČETAK I KRAJ
Domaće su, istina, uspjele da povedu, ali samo na startu, poenima Aleksandre Molenhauer sa linije za slobodna bacanja (2:0), nakon čega su naše uspostavile dominaciju. Predvođene Draganom Živković, koja je postigla uvodnih osam poena, Crna Gora je povela 8:5, a nakon poena Nataše Mek (šutirala 4-4) je zaokružena serija 7:0 za vođstvo 13:5 Poslije pet vezanih poena Ma-
Jovana Savković blistala je u Bakuu. Postigla je 20 poena, uz šut iz igre 7-9, pri čemu je postigla šest trojki (iz osam pokušaja). Mlada članica Budućnost Bemaksa dokazala je veliki potencijal.
- Srećna sam, prije svega, što sam dobila priliku i iskoristila je na pravi način. Nadam se da ću nastaviti tako. Mislim da smo od početka nametnule kvalitet i intenzitet. Mi, mlađe košarkašice smo dobile šansu i
mislim da smo je iskoristile na pravi način. Šut nas je služio, što nije bio slučaj protiv Ukrajine. Sada je sav fokus na meč sa Bugarskom. Daćemo sve od sebe, nadam se da ćemo pobijediti - kazala je Savković.
rije Leković (šesti minut), naša selekcija je prvi put stekla dvocifrenu prednost (21:11). Duel protiv daleko najslabijeg rivala donio je očekivano ,,jednosmjerni“ meč u kojem je Crna Gora napravila reakciju nakon poraza od Ukrajine, gdje je imala katastrofalan šut za tri (3-24), dok je juče već u 12. minutu imala gotovo perfektnih 9-15 van linije 6.75, čime je bilo jasno da je ovo samo lakši trening na proputovanju do Botevgrada. Ekipa Jelene Škerović je šuterski dobro otvorila utakmicu, u prvoj četvrtini je pogodila osam trojki iz 13 pokušaja, pa je poslije trojke Jovane Savković (36:18) već na kraju prve dionice ostavila rivala za cijeli krug i samo je bilo pitanje konačnog ishoda. Naše djevojke
drugu četvrtinu počele su serijom 12:1 (za tri i po minuta), tako da je nakon poena Savković bilo 48:19, a poslije prvog poluvremena je bilo + 27 (61:34). Djelovala je naša selekcija mnogo bolje u napadu, sa izuzetnim procentima šuta, ali je često bilo neshvatljivo koliko lako Azerbejdžan dolazi do poena. Prednost je rasla i u trećoj četvrtini, da bi u posljednjoj bilo 52 razlike (95:43). Poslije koša Nikoline Ilić Crna Gora je prebacila sto poena (101:54 – na pet minuta prije kraja), a
Naši košarkaši nastavljaju sa odličnim partijama u NCAA ligi
PODGORICA - David Mirković nastavio je da oduševljava i pomjera sopstvene granice u NCAA ligi, a njegov učinak u pobjedi Ilinoja protiv Kolgejta (84:65) bio je istorijski za taj univerzitet – supertalentovani crnogorski košarkaš upisao je 27 poena (trojke 7-3, 8-8 sa linije bacanja), 21 skok (osam u napadu) i tri asistencije.
To je najbolji učinak u Iliniju od 1972. godine, kada je to pošlo za rukom legendarnom Niku Veterspunu, igraču koji je kasnije u NBA ligi igrao za Vašington, Sijetl, Čikago i današnje
Kliperse koji su tada bili u San Dijegu. Od tada do posljednjeg meča, niko u dresu Ilinoija nije ostvario partiju sa najmanje 20 poena i 20 skokova. Mirković je ovom partijom oborio i rekord Kofija Kokberna po broju skokova jednog brucoša - 17, koji je postavljen prije pet sezona. Sa 21 skokom, Mirković dijeli sedmo mjesto na listi svih vremena Ilinoija, a ujedno je bio i njegov treći dabl-dabl u prva četiri meča karijere (u svakoj utakmici je imao dvocifren broj poena), pa je mladi Nikšićanin već na startu NCAA karijere i te kako skrenuo pažnju na sebe. Mirković je prije ne-
prve poene nakon toga postigli smo tek na 40 sekundi prije kraja, kada je Savković zaključila sjajnu partiju trojkom. Mlada Novljanka postigla je 20 poena (šut iz igre 7-9, od čega za tri 6-8), uz 8 asistencija i 5 skokova. Upravo tih četiri i po minuta posta i uglavnom ispucavanja van linije 6,75 učinili su da posljednju dionicu dobije Azerbejdžan.
ŠANSA ZA SVE
Selektorka Jelena Škerović je pružila solidnu minutažu
koliko dana proglašen za brucoša sedmice, a na četiri meča u prosjeku postiže 18,5 poena, uz 12,5 skokova. - U sezoni punoj zvučnih imena, brucoš iz Crne Gore postaje priča koja se ne može ignorisati - napisali su američki mediji. Što se utakmice protiv Kolgejta tiče, Mirković je u drugom poluvremenu ubacio 12 od prvih 21 poena Ilinoija kada je njegov tim potpuno preuzeo kontrolu nad utakmicom. Trojkom na nešto više od četiri minuta prije kraja donio je svom timu najveću prednost večeri (78:54), kada je publika skandirala njegovo ime. Dobar učinak u istoj večeri
imao je i Luka Bogavac, koji je u pobjedi Sjeverne Karoline, u lokalnom derbiju protiv Sjeverne Karoline Central (97:53), za 25 minuta upisao 13 poena, uz po dva skoka i asistencije. Međutim, od svih saigrača je imao najbolji „plus/minus“ učinak u ekipi, pa je njegova ekipa s njim u igri bila na čak 39+ u odnosu na protivnika. Popularni Tar Hilsi otvorili su sezonu sa četiri uzastopne pobjede i već sada pokazuju da bi i ove godine mogli igrati važnu ulogu u NCAA, a Bogavac na startu sezone prosječno bilježi 11,7 poena. Igrali su i Andrija Grbović i Fe-
AkbarzadeAlahverdijeva 7 Gokčol 5 MamadovaRamazanli 6 Akbingol –Niftalijeva –Jusubova –Abasova 4 Gušina –Molenhauer 25 Ščukina 15
Sudije: Skorek, Šalamberidze, Parlak.
Mek 8 Kovačević 11 Živaljević –Radonjić 7
11 Živković 11 Glomazić 5 Ilić 10 Savković 20 Bigović 9 Šćepanović 4 Leković 8
Bugarska nakon dva kola ima dva trijumfa. Bugarke su deklasirale Azerbejdžan (93 razlike), a da su konačno spremne da se bore za Eurobasket pokazao je i meč u Rigi, gdje su bile ubjedljive i protiv Ukrajine 80:60. Jasno je da se sada situacije u grupi E komplikuje, jer bi Crna Gora porazom bila prinuđena da traži brejk protiv Ukrajine u martu od najmanje sedam razlike. Ali, u taboru ,,crvenih“ svjesni su da se može protiv Bugarki. - Biće teška utakmica, Bugarska je mnogo bolji protivnik, ali mislim da ćemo današnju energiju prenijeti i na tu utakmicu, daćemo sve od sebe. Borićemo se, spremićemo se da možemo da pariramo. Idemo da ostvarimo najbolji mogući rezultat - kazala je Jelena Škerović.
- Igrale smo bolje, timski, nametnule smo naš stil igre. Nama mlađim igračicama je veoma značajno što smo dobile priliku. Ja kao najmlađa sam veoma srećna. Hvala selektorki na ovoj šansi, vjerujem da ćemo biti bolje. Mi smo podmlađen tim i imamo kvalitet da igramo brzo, timski... Mislim da nam je to najveći kvalitet i da treba da ga iskoristimo - kazala je Akšam
svim košarkašicama, a samo se Sofija Živaljević nije upisala u strijelce. Na taj način Škerović je pokušala da uvede u ritam sve igračice, mada je jasno da u Bugarskoj slijedi teži posao. Pet igračica imalo je dvocifren košgeterski učinak u našoj selekciji. Predvodila ih je Jovana Savković sa 20 poena, koja je tek na 1.33 prije kraja imala prvi promašaj iz igre. Naše košarkašice će direktno iz Bakua nastaviti put za Sofiju, odnosno nakon toga za
Botevgrad, gdje će u utorak gostovati selekciji Bugarske. - Zadovoljna sam, pokazale su kvalitet, zbog čega su u reprezentaciji. Mogle su da steknu sigurnost. Pokazalo se da mogu da igraju, da nijesu ovdje zalutale, nego da imaju kvalitet i da zaslužuju da budu u reprezentaciji - poručila je selektorka. R. PEROVIĆ
dor Žugić. Grbović je u porazu Arizone od Gonzage (77:65) imao šest poena, te po skok i ukradenu loptu, dok je Žu-
gić u trijumfu Krejtona protiv UMES-a (84:45) zabilježio tri poena, uz po dva skoka, ukradene lopte i asistencije. S. J.
16. novembar
CRNOGORSKI ISELJENICI U STRANIM ARMIJAMA
Autor: dr Srđa MARTINOVIĆ
CRNOGORSKI ISELJENICI U AFRIČKIM ORUŽANIM SNAGAMA (NASTAVAK)
Nikola Anteljević, Todor Poznanović i Stevo Milašinović učestvovali su u sastavu Druge i Treće pješadijske divizije koje su tokom januara i februara 1916. napuštile front u Durbanu. Neki od njih dobili su ratna odlikovanja. Među njima je bio i Crnogorac Jovanović (moguće da se zvao Gligo) koji se kasnije prezivao Marković i bio kapetan vojske Južne Afrike. Tokom Prvog svjetskog rata je 1915. u Johanesburgu osnovano društvo „Slovenska sloga” koje je pomagalo Slovene u Južnoafričkoj Republici koji su kao austorugarski državljani bili u nezavidnom položaju zbog tretmana vlasti. Potpredsjednik Upravnog odobra ovog društva je bio Vaso Z. Vukmanović, a jedan od članova Blažo Pavićević. Osim ovog društva crnogorski iseljenici organizovali su ili bili uključeni u rad drugih društava za sakupljanje pomoći i slanje Crnoj Gori i Srbiji. U njemu su naročito bile aktivne Elena Bijelić, Olga Anteljević, Nina Meštrović, Jovanka Pantović. Vjerovatno da su u ratnim operacijama bila i lica koja su tokom Prvog svjetskog rata u Južnoj Africi živjeli: Ilija Rolović, Pero Nikač, Đuro P. Nikač, Milo Mihaljević, Savo Pejanović, Milo Masoničić, Ljubo Stojanović, Nikola Ivanović, Ivo Lopičić, Stanko Janković, Lazo Lekić, Blažo Pavićević, Jovan Babić, Ilija Nikolić, Jovan Pejović. Ova lica, uglavnom Crmničani i Riječani, su uputila molbu za oslobođenje Boža Ćorovića i Sava Jelića Dejan Bijelić sin Vasov je učestvovao u Drugom svjetskom ratu u sastavu oružanih snaga Južnoafričke Republike, kao i njegov brat Milovan (1924-2007).
DENIS BIJELIĆ
Najveći čin u Africi imao je Denis Bijelić koji je rođen u Johanesburgu, Južnoafrička Republika, 1921. godine u porodici Vasa Bijelića iseljenika iz Herceg Novog. Bio je inženjer i brigadni general južnoafričkih oružanih snaga. Njegov otac Vaso stigao je iz Mokrina u Južnu Afriku 1902. i postao jedan od najbogatijih iseljenika u Johanesburgu. Studije mašinstva pohađao je u Johanesburgu na Univerzitetu Vitvotersrend, a zatim na Univerzitetu Natal u Durbanu. Učestvovao je u Dru-
Jovan Aleksić, feldmaršal, oficir austrijske i francuske vojske se kao dječak priključio mletačkoj vojsci u Zadru. Kada je Napoleon zauzeo Veneciju, prešao je u francusku vojnu službu. Učestvovao je u francuskom pohodu na Rusiju 1812/13. godine kada je nakon poraza kod Moskve uspio da dođe do Pariza 1813. godine
gom svjetskom ratu 1939-1945. u sastavu inženjerijskog korpusa južnoafričkih oružanih snaga (SAEC) na Sjevernoafričkom frontu u operacijama u Egiptu kao i na Istočnoafričkom frontu u Abisiniji (19401941). Najveći dio vremena nalazio se u Kairu. Nakon rata nastavio je karijeru u južnoafričkoj vojsci kao inženjerijski oficir u sastavu tehničkog korpusa u Pretoriji. Kao general dugogodišnji je rukovodilac Odjeljenja za tehničke usluge u vojsci. Imenovan je 1972. za projektnog direktora glavnog štaba vojske u Pretoriji. Odlikovan je sa više odlikovanja među kojima Afričkom zvijezdom, Afričkom ratnom medaljom, medaljama za revnosnu službu, Krstom za posebnu službu itd. Zajedno sa svojom porodicom redovno je finansijski pomagao rodni kraj, ali i crnogorske iseljenike. Preminuo je 1998. godine u Johanesburgu, a sahranjen je pored svojih roditelja. Njegov brat Milovan takođe je bio oficir južnoafričkih oružanih snaga i učesnik Drugog svjetskog rata.
ALEKSANDAR
ANTELJEVIĆ
Rođen je 1914. godine u Germistonu, J. Afrika u porodici Milana Anteljevića koji se doselio iz Hercg Novog. U ovom mjestu je pronađeno prvo zlato. Završio je pilotsku školu u Johanesburgu. Učestvovao je
u Drugom svjetskom ratu kao vojni pilot vazduhoplovstva oružanih snaga Južnoafričke Republike. Nakon rata je radio kao pilot aviona za meterologiju. Među potomcima ali i iseljenicima ostao je upamćen kao velik i častan čovjek. Preminuo je 1982. godine i sahranjen je u Južnoj Africi.
GENERALI AUSTRIJSKE VOJSKE – ALEKSIĆI, OTAC I SIN
Iako služba u protivničkim armijama nije bila popularna, dvojica Aleksića – Jovan i Teodor došli su do najviših položaja u austrijskoj i kasnije austrougarskoj vojsci. Međutim nikada nijesu zaboravili svoje porijeklo i Crnu Goru. Pored austrijske sluižbovali su i u francuskoj vojsci.
JOVAN ALEKSIĆ, FELDMARŠAL, OFICIR AUSTRIJSKE I FRANCUSKE VOJSKE
Rođen je 1783. godine u Mainama u porodici kapetana Nikole Aleksića. Kao dječak priključio se mletačkoj vojsci u Zadru sa kojom je sa 14 godina učestvovao u pohodu kod Breše. Potom je 1797. godine sa čitavom posadom mletačkog broda bio zarobljen od strane francuskih vojnika. Međutim, francuska vojska ga je oslobodila, nakon čega se vratio u austrijsku vojsku u kojoj je službovao sve do 1805. godine. Kada je Napoleon zauzeo
Veneciju, prešao je u francusku vojnu službu kao poručnik, a ubrzo i kapetan u Dalmatinskom bataljonu. Učestvovao je u francuskom pohodu na Rusiju 1812/13. godine kada je nakon poraza kod Moskve uspio da dođe do Pariza 1813. godine. Ponovo je kratkotrajno službovao kao kapetan u austrijskoj vojsci, pa u francuskoj vojsci. Već naredne godine borio se u Italiji. Učestvovao je u ratovima koji su se vodili na Siciliji 1821. godine. Ubrzo je ponovo prešao u austrijsku vojsku, kojoj je služio punih 50 godina. Jedno vrijeme je službovao u Karansebešu. Proizveden je 1835. godine u čin general-majora kada je prekomandovan na službu u Sremskoj Mitrovici. Borio se u Italiji 1838. godine pod komandom generala Radeckog. Penzionisan je 1844. godine i živio je u Beču, da bi 1849. godine bio
Denis Bijelić je rođen u Johanesburgu 1921. godine u porodici Vasa Bijelića iseljenika iz Herceg Novog. Bio je inženjer i brigadni general južnoafričkih oružanih snaga. Njegov otac Vaso stigao je iz Mokrina u Južnu Afriku 1902. i postao jedan od najbogatijih iseljenika u Johanesburgu
ponovo aktiviran sa službom u Zemunu. Odlikovan je 1840. viteškim krstom Ordena Gvozdene krune sa pravom na titulu austrijskog viteza. Nosilac plemićke titule „grof od Maina”. Preminuo je u Beču 1861. godine. Održavao je vezu sa zavičajem, a posjećivao je i sina Teodora u Novom Sadu.
TEODOR ALEKSIĆ, GROF OD MAINA I CAREV AĐUTANT
Rođen je 11. maja 1825. godine u Palermu. Otac mu je bio feldmaršal Jovan Aleksić. Posljednji muški potomak poznate grofovske porodice iz Maina. Majka mu je bila Arteruza Kimaro koju je njegov otac upoznao prilikom ratovanja na Siciliji 1821. godine. Vojnu akademiju je završio 1844. godine kada je proizveden u čin poručnika. Kao natporučnik službovao je od 1847. godine u Petrovaradinu. U toku revolucionarnih dešavanja 1848. godine angažovan je bio u 49. Linijskoj regimenti u Erdelju. Za kapetana 2. klase je unaprijeđen 1. jula 1849. godine i prekomandovan u bataljon u Šajkašu (današnja Vojvodina). Borio se u Italiji 1858. godine, a ranjen je u bici kod Solferina 1859. godine kada je proizveden u kapetana 1. klase. Od 1862. godine u čin majora ime-
novan je za bočnog ađutanta austrougarskog cara Franca Jozefa. Kao pukovnik 1866. godine postavljen je za komandanta graničarskog Slunjskog puka u Gornjem Karlovcu, pa u Dubrovniku i potom u Kotoru. Kao general-major od 1869. godine službovao je u Gracu. Penzionisan je usljed bolesti 1870. godine, da bi naredne godine bio ponovo angažovan u vojnoj službi. Međutim, ubrzo je zbog pogoršanja zdavstvenog stanja napuštio vojsku i živio u Novom Sadu. Isticao se hrabrošću, boreći se za Veneciju, Francusku i Austriju. Učestvovao je u borbama za odbranu Čitluka, kao i oslobođenju Ulcinja 1878. godine od strane crnogorske vojske. Istakao se u bici kod Komorana, zatim kod Korne, u osvajanju Prevoze i Bonice, kao i odbrani Modone i Krfa kada je, iako ranjen u prsa, nastavio juriš da bi osvojio šanac, u kojem je ponovo ranjen topovskim projektilom u lijevo bedro. Pored Ordena Gvozdene krune III reda, i pruskog Ordena krune, odlikovan je i crnogorskim Danilovim ordenom II stepena kao i Viteškim krstom sa mačevima. Bio je oženjen kćerkom Jovana Obrenovića. Preminuo je u Novom Sadu 7. oktobra 1891. godine. (Nastavlja se)
Neđelja, 16. novembar 2025.
Janusova lica novca
Uprkos bučnim najavama i velikim očekivanjima, kontrolne mjere nijesu dale opipljive rezultate. Razlog je bio što se uglavnom nijesu - sprovodile. Nasuprot periodu Drugog svjetskog rata, ili onog korejskog, sada nije osnovana nijedna ozbiljna organizacija za sprovođenje kontrolnih mjera. Nadležni za sprovođenje ovih mjera kasnije će iskreno priznati da su iz principa bili protiv njih. Firme su teško dolazile do odgovora na pitanje: Što se zapravo od njih zahtijeva i očekuje. Tumačenja su često dolazila od pripadnika ili bivših pripadnika pogođenih industrija – što je zapravo bio oblik samostalnog odlučivanja ili velikih diskrecionih ovlašćenja, a baš su protiv te pojave Uprave za kontrolu cijena u pomenutim periodima preduzimale vrlo smišljene mjere i sprečavale je. Nije stvoreno nikakvo tijelo koje bi se brinulo da propisane mjere sprovode u život, a prekršioce poziva na odgovornost i kažnjavanje. Umjesto da se za taj posao angažuju činovnici sa iskustvom na polju utjerivanja poreza, uzeti su, zapravo posuđeni ljudi iz Uprave unutrašnjih prihoda. Pa ipak, ova akcija ostvarila je svrhu radi koje je pokrenuta –i to u obimu od umjerenog do upadivog. Zaustavljen je porast nezaposlenosti; godine 1973. čak je i zabilježen mali pad nezaposlenosti. Za vrijeme dok su bile zamrznute, u posljednjim mjesecima 1971. godine, cijene na veliko ostale su stabilne. U ,,Fazi 2“, koja je nastupila poslije faze zamrzavanja, primjena kontrolnih mjera ograničena je, grubo govoreći, na kolektivne ugovore o nadnicama, sklapane sa sindikatima i na cijene proizvoda velikih korporacija, tj. na sektorima na kojima postoji tržišna moć. Ne bi se moglo reći da je to bacilo ružno svijetlo na logiku kontrolnih mjera. Pod ovim režimom, industrijske cijene 1972. godine porasle su za 3,6 posto. Cijene potrošačkih artikala (osim cijena prehrambenih proizvoda koje nijesu bile pod kontrolom) povećale su se te godine za 2,2 posto. Pišući o tome, u januaru 1973. godine, ekonomisti Niksonove administracije tvrdili su sa zadovoljstvom, ali i sa razlogom da od avgusta 1971. godine traje period ,,dramatičnog usporavanja stope inflacije“. Napomenuli su da ova akcija
U jesen 1973. godine izbio je arapsko – izraelski rat, a zatim je uslijedio petrolejski embargo i veliko povećanje cijena nafte. Ekonomisti Niksonove administracije – i ne samo oni – proglasili su navedene događaje osnovnim uzrokom inflacije. Međutim, valja naglasiti da se oko tri četvrtine ukupnog porasta cijena 1973. godine odnosi na period prije rata i prije porasta cijena nafte
pogađa uzroke, a ne simptome. Mjere kontrole, navedeno je, ,,ne svode se samo na puko obuzdavanje rasta cijena, koje bi podivljale, ako bi se kontrola ukinula“
Ipak, stara vjera nije bila sahranjena.
Istovremeno, sa tim izjavama date su i druge, u kojima je izraženo čvrsto uvjerenje kako problem inflacije, sa kojim se suočavaju Sjedinjene Države ,,nije takav da ga razborita fiskalna i monetarna politika ne bi mogla držati pod kontrolom“. Zbog toga su kontrolne mjere, na kraju krajeva, ipak, bačene u vodu. Ministar finansija Džordž Šulc, koji je u međuvremenu postao i glavni kreator ekonomske politike Niksonove administracije, sastao se 8. januara 1973. godine sa novinarima, da ih obavijesti kako je i dalje protivnik politike kontrole. Napomenuo je da su kontrolne mjere, doduše, dobro funkcionisale, da su bile efikasne u mlitavoj ekonomiji, ali da bi danas, kad se ekonomija primiče nivou pune zaposlenosti, bile mnogo manje efikasne. S obzirom, da je i na izborima bila izvojevana pobjeda, moglo se posegnuti za ukidanjem kontrolnih mjera i demontiranjem mehanizama za njihovo sprovođenje, bez straha od posljedica.
Ovaj posao potrajao je čitavu 1973. godinu i sprovođen je sporadično, čak sa povremenim uzmacima. Fiskalna i monetarna politika bile su doduše dovoljno oprezne i razborite. Državni prihodi povećali su se u razmjeru prema rashodima: federalni budžetski deficit koji je 1972. godine u obračunima nacionalnog dohotka iznosio 15,9 milijardi dolara pretvorio se u suficit od 600 miliona dolara. Sprovodila se restriktivna kreditna politika i zajmovi su postali skupi. Krajem 1973. godine reeskontna stopa popela se na neviđenih 7,5 posto. Kamatna stopa po kojoj su komercijalne banke davale kratkoročne zajmove popela se iznad 9 posto. „Oprezna fiskalna i monetarna politika“ našla se na velikim iskušenjima. Godine 1973. životni troškovi porasli su za gotovo 9 posto, znači tri puta više nego 1972. godine. Cijene na veliko te iste godine porasle su za 18 posto. Tako su se prognoze ministra Šulca i njegovih kolega srušile kao ,,kule od karata,,.
U jesen 1973. godine izbio je arapsko – izraelski rat, a zatim je uslijedio petrolejski embargo i veliko povećanje cijena nafte. Ekonomisti Niksonove administracije – i ne samo oni – proglasili su navedene događaje osnovnim uzrokom inflacije. Međutim, valja naglasiti da se oko tri četvrtine ukupnog porasta cijena 1973. godine odnosi na period prije rata i prije porasta cijena nafte.
Naredne 1974. godine nastavljena je oprezna politika. Reeliminarna procjena federalnog deficita u obračunima nacionalnog dohotka iznosila je 7,6 milijardi dolara. Monetarna politika ostala je restriktivna sve do početka jeseni, a onda je neznatno ublažena zbog gorkih pritužbi industrije koje su bile njome pogođene i zbog kritike koje su joj uputili ekonomisti. Godine 1974. uslijedila je još jedna ,,nagrada“ za ono što se nazivalo opreznom politikom –bio je to skok cijena na veliko za 18,5 odsto i porast životnih troškova za daljih 11 posto.
Krajem godine počele su se smirivati cijene poljoprivrednih proizvoda. To se dogodilo i sa cijenama sirovina i naravno sa cijenama usluga, jer su to sektori privrede na kojima je tržišna moć neznatna i slabašna. Na onim sektorima na kojima postoji tržišna moć, otpor obuzdavanju bio je jači i uporniji, što se moglo i očekivati. U januaru 1974. godine Američko državno udruženje za čelik objavilo je povećanje cijena za gotovo pet posto širokom asortimanu čeličnih proizvoda pa se kasnije malo povuklo na lični zahtjev predsjednika Niksona. Zatražena su velika povećanja cijena komunalnih usluga, uključujući i telefonske usluge.
Cijene proizvoda prerađivačke industrije i dalje su rasle, iako se tempo njihovog rasta usporio kada su se jednom nagomilale zalihe.
Cijena kojom je plaćen taj pristup nije bila mala. Monetarna suzdržljivost – glavni oslonac te politike – izazvala je do tada neviđenu stagnaciju u stambenoj izgradnji, pa je tako još jednom došla do izražaja tendencija monetarne politike koja najteže pogađa one koji su prisiljeni poslovati pozajmljenim novcem. Ukupna proizvodnja privrede, uzeta u cjelini, takođe se smanjila, doduše, u skromnijim razmjerama. Izražena apsolutnim brojevima, nezaposlenost pred kraj 1974. godine bila je najveća u cijelom periodu od završetka velike depresije; relativno, po postotku nezaposlenih, koji je iznosio 7,1 bila je gotovo najveća od tih davnih dana. U Detroitu je zapaženo da procedu-
ra primanja pomoći za nezaposlene iziskuje dva i po sata stajanja ,,u repu“. Takođe je primijećeno da u takvim redovima stoji priličan broj činovnika i manjih funkcionera koji su prije otpuštanja sa posla imali dobre plate. Ali, opredjeljenje za ,,svete i velike principe“ ostalo je čvrsto. U januaru 1974. godine Alan Greenspan, predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika, koji je na tom položaju naslijedio dr Mek Krakena, odnosno njegovog nasljednika Herberta Štejna, na elegentan način, sažeto je objasnio svoj stav grupi vašingtonskih ekonomista: ,,I tako, kad jednom duh inflacije izađe iz boce, veoma je osjetljiv problem ekonomske politike, kako da se odmjeri na dlaku tačno kalibriranje i kako da se izabere najpovoljniji trenutak kada će se usporiti akceleracija, premija rizika koju stvara pad dohodaka, a da se pri tome ne spriječi privremeni pad premija rizika što ga izaziva ta ista inflacija. Očigledno je da takav kurs nije lak, ali mi moramo njime ići“. Još se vjerovalo da je inflacija sila koja, kada se ,,jednom istjera“ nestaje zauvijek. Potrebna je samo čvrsta volja da se podnesu neizbježne tegobe. Takva je 1974. godine bila ekonomska misao. Ali, ona se opet nalazila na kursu koji je vodio u ozbiljan konflikt sa političkom realnošću. U posljednjim trenucima godine na izmaku, dok je još duh inflacije bio i te kako ,,izvan boce“ okupili su se predsjednikovi ekonomski savjetnici u zimskom pejzažu Kolorada i oni lijepo priznali da su tegobe ipak prevelike, i da bi zato bilo bolje imati manje nezaposlenosti a više inflacije. Bila je to, u cjelini gledano, tužna epizoda koja je još jednom pokazala da je i u ekonomiji vjera jača od iskustva.
16.
НАДЕЖДА Радованова БАБОВИЋ рођена МИШКОВИЋ
Саучешће примамо у капели на Чепурцима 15. новембра од 10 до 15 часова и 16. новембра од 9 до 10 часова, када се креће за село Коњухе, гдје ће се обавити сахрана у 15 часова на сеоском гробљу Дулипоље.
ОЖАЛОШЋЕНИ: синови СЛОБОДАН
Dana 15. novembra 2025. godine preminula je naša draga
MILOJKA - MIKICA Vlatkova LJUMOVIĆ rođena SJEKLOĆA
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci u Podgorici, 15. novembra od 13 do 15 časova i 16. novembra od 11 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana u porodičnoj grobnici na Čepurcima. Kuća žalosti: Vasa Raičkovića 33, Podgorica.
OŽALOŠĆENI: sin STEVAN, kćerka MIRIJANA, unuci LUKA i ĐORĐE, praunuk VLADIMIR, bratanična MARINA, snahe DEJANA i DOROTEA, jetrve ANĐELKA, JOVANKA i ostala porodica LJUMOVIĆ i SJEKLOĆA Formati
Cjenovnik čitulja
1/9 OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
1/8 OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20.
Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Neđelja, 16. novembar 2025. Oglasi
Umrla je poslije kraće bolesti u 83. godini
SLOBODANKA – BUKA Sekulina IKOVIĆ
Sahrana je obavljena u Sarajevu 15. novembra 2025. godine.
OŽALOŠĆENA PORODICA
Кућа жалости Вијенац косовских јунака
3. ОЖАЛОШЋЕНИ: супруга ДАРКА, син ВЛАДИМИР,
МИРЈАНА, сестра МИЛКА, снаха КРИСТИНА, синовац БРАНКО, снаха ЈЕЛА, братанична МАЈА, сестрична ДАРИЈА, зет СРЕТЕН, сестрићи ДЕЈАН, БОШКО и БОЈАН, унучад АНДРЕЈ, АЊА, ДАНИЛО, ЈОВАНА и ЛАЗАР и остала родбина
Posljednji pozdrav najboljem suprugu i ocu
братанићи ВАЊА, ВУКМАН и СТЕВАН, сестрићи ЂОВАНИ, ДИКА и КРСТО, сестрична КРИСТИНА, браћа
Posljednji pozdrav našoj poštovanoj i plemenitoj tetki
MIKICI
Počivaj u miru.
Porodice tvoje braće SVETA i ANDRIJE Milova SJEKLOĆE
667
Hvala ti za prelijep život
Tvoji SONJA, MRGA i GUZO
660
Tvoja dobrota, plemenitost i ljubav ostaće zauvijek u našem sjećanju. JOVANKA, MARINA, MARKO i NATAŠA 664
S tugom se opraštamo od naše drage jetrve i strine
Opraštamo se od
MILOJKE - MIKICE Vlatkove LJUMOVIĆ
Pažljive i nježne sestre i tetke.
Tuguju ZORICA NOVELJIĆ sa djecom IVANOM, NEDOM i LUKOM sa porodicama
669
Opraštamo se od našeg
Tvoj život je bio dar, tvoj odlazak rana koju vrijeme ne liječi. Bol je postala tišina u kojoj te tražimo. Gospod te pozvao k sebi, ali tvoja duša će živjeti u nama. Gledamo u nebo i pitamo se zašto se nisi vratio sa nama, da li znaš koliko smo tužni bez tebe, koliko nedostaješ?
Tvoji najmiliji: ANKICA, LULO i MARIJA
Posljednji pozdrav dragom bratu od tetke
DANILU PERAZIĆU
Brat od ujaka ŽELJKO, sestre DRAGOJKA, LJILJANA, SLAVICA i TANJA sa porodicama
DRAGAN MILJA MILJENOVIĆ
U svakoj našoj uspomeni živi dio tebe. Nedostaje nam tvoj osmijeh, glas i blizina. Volimo te!
TVOJA PORODICA 656
658
Vrijeme prolazi, velika je praznina bez tebe!
Brat ALEKSANDAR, MILENA, FILIP, MAŠA i IVA
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE 020/202-455 020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Neđelja, 16. novembar 2025.
Posljednji pozdrav kumu
BRANISLAVU SMATLIKU
Bio si oličenje dobrog i poštenog čovjeka, iskrenog druga i prijatelja. Počivaj u miru.
GORAN SEKULOVIĆ sa porodicom
663
Navršava se godina dana bez našeg voljenog supruga, oca i
VUKO i IVANA 665
S ljubavlju i poštovanjem sjećamo se našeg dragog strica, koji nas je napustio prije deset godina.
GOLUB Vukov PERIŠIĆ 14. 11. 1947 – 18. 11. 2015.
Godine prolaze, ali uspomena na tebe ostaje jednako jasna i živa.
Tvoja dobrota, miran pogled i plemenita riječ pratili su nas kroz život i ostavili trag koji vrijeme ne može izbrisati. Hvala ti za svaki trenutak koji si nam poklonio, za savjete koji i danas odjekuju, za osmijeh koji je znao da umiri, i za dobrotu koju si nesebično dijelio. Neka te čuva vječni mir, a naše misli biće uvijek uz tebe. Počivaj u svjetlosti kojoj si i sam pripadao.
Dana 16. novembra 2025. navršava se pet godina od smrti našeg voljenog
Bio si stub naše porodice, mirna luka i najveći oslonac. Prošlo je godinu dana otkad si otišao, a mi još uvijek ne znamo kako bez tebe. U svakom tvom savjetu i osmijehu koji pamtimo tražimo snagu da nastavimo dalje. Neke tuge se ne prebole, samo naučimo živjeti sa njima. Hvala ti na svemu što si nam dao. Zahvalni što smo te imali. Ponosni što si bio naš. Beskrajno tužni što više nijesi tu sa nama.
Tvoji najmiliji, supruga MILICA, ćerke ANA, NATALIJA, EMILIJA i ALEKSANDRA i unuke ANIKA i ITANA
Godina dana otkad nije sa nama
Voljeni brate, Ništa ne može da zamijeni tvoju bratsku ljubav, brigu i pažnju koju si pružao meni i mojoj porodici. Nedostaješ mnogo.
Sestra DINKA LAKIĆ, sestrići GORAN i SRĐAN sa porodicama
Neđelja, 16. novembar 2025. Oglasi i obavještenja
SJEĆANJE
Sedam je godina od smrti godina dana je od smrti
16. 11. 2018 – 16. 11. 2025.
Ponosni na naše druženje i prijateljstvo. Vječni vam pomen među ljudima bio.
PORODICA KOVAČEVIĆ
16. 11. 2024 – 16. 11. 2025.
648
Dragi
TATA
Prošlo je godinu dana od tvog odlaska. I dalje mi se sve čini nestvarno. Dani prebrzo prolaze, ali bol za tobom ne jenjava. Mnogo nam nedostaješ.
Tvoja kćerka VESNA sa porodicom
Dragi
TATA
Godina je prošla od kada nijesi sa nama. Otišao si naglo i sa sobom odnio dio nas. Zauvijek ćemo te pamtiti i čuvati od zaborava.
Tvoja kćerka VALENTINA sa porodicom
649
650 Dana 19. novembra 2025. navršava se godinu dana od smrti našeg dragog
RADULA BOJIĆA
Već je prošla godina dana od tvog iznenadnog odlaska, ali ne prođe ni jedan dan da te ne spomenemo. Nedostaješ.
Supruga MARIJA i sin DARKO
Navršava se godina od kada nas iznenada napusti naš brat
RADULE BOJIĆ
Teško je prihvatiti da te više nema, bio si ponos i veliki oslonac svima nama.
Počivaj u miru!
Tvoje sestre ROSANDA, RADMILA i DANICA sa porodicama
651
Dana 19. novembra 2025 navršava se godina od smrti našeg dragog
RADULA BOJIĆA
Ne prođe dan da ne pogledamo u pravcu trešnje pod kojom si sjedio, dok smo živi pominjaćemo te. I živjećeš u našim sjećanjima. Nedostaješ svima, a svojim đavolicama najviše. Sin VUKAN, snaha MARIJA, unuke KATARINA, MARTINA i KRISTINA
659
Navršava se pet godina od odlaska
OLIVERE – OLJE MIJAJLOVIĆ
BRANKA – BANJA MIJAJLOVIĆA
Naših oslonaca, naših temelja i naše najveće podrške Ali ljubav živi i živjeće vječno.
VAŠI NAJMILIJI
662
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga:
VANjA pUstAh I jA
REDAKCI jsKI
KOLEGI jUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA UsKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI jA jOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
sRđAN pO pOVIĆ ekonomija
jELENA MARtINOVIĆ društvo
jOVAN NIKItOVIĆ
kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA sEKULIĆ hronika podgorice
jOVAN tERZIĆ arena
sLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MI jAtOVIĆ fotografija
LOGOtIp pOBjEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
pORtAL pOBjEDE
Urednik
BOjAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA pO pOVIĆ
OBjEKtIV
Urednica
MARI jA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova pobjeda“ - podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
16.
Kupovinom u vrijednosti preko 20€, dobijate poklon knjigu NAJVEĆI ZLOČIN U ISTORIJI
Specijalnu publikaciju pripremili su Pobjeda i Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašisti Crne Gore
Crna Gora u Drugom svjetskom ratu i 80 godina antifašizma, slave i ponosa
Specijalna publikacija povodom 9. maja, a u čast osam decenija od pobjede nad fašizmom - nije samo knjiga. Ona je i zavjet, opomena, udžbenik hrabrosti i spomenik slobodi i vodi nas kroz dramatične trenutke crnogorske istorije: od prvih ustaničkih pušaka do konačnog oslobođenja zemlje.
Knjiga je moćno svjedočanstvo, oživljava scene iz bitaka na Sutjesci, Neretvi, Pljevljima… podsjeća na stradanja i surove zločine na Lazinama, u Velici i Pivi, ali i na neugasle ideale slobode, bratstva, jedinstva i ljudskog dostojanstva.
Ovo je hronika i opomena – da se zaborav ne smije dogoditi, da revizionizmu ne smije biti mjesta, a da antifašizam mora ostati najčvršći temelj savremenog društva.
