Kronika 109 by Netmedia Sistemi

vladimir dugandžić/HANZA MEDIA

STIPE KRCE: MALENA MISTA MOJE ŽUPANIJE

Po domovini i svitu rasuti ko šenica po guvnu str. 7-9

BROJ 109 • TRAVANJ 2018. • www.dalmacija.hr

ARŽANO

issn 1332-6465

županijski čelnici nA otokU koji stoljeće i pol nosi turistički barjak

HVAR JE NAŠ BISER TURIZMA

živko nenadić, POTpredsjednik ŽUPANIJSKE skupštine

Županije moramo ojačati

RADE POPADIĆ

str. 5

str. 2-3

VESELA JUKIĆ

klesarsko umijeće u pučišćima uče blizanci iz konjica, str. 10-11 josef iz češke, sedam cura...

Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

IVO RADICA, gradonačelnik grada Visa

Pronatalitetne mjere rađaju radost i nadu

egdje iz potrebe, drugdje iz pomodarstva, po cijeloj Domovini se čuje kunderijansko "život je drugdje“. Mi na otoku Visu i u gradu Visu, suprotno stereotipu kada se govori o poteškoćama življenja na otocima, gledamo s optimizmom u budućnost. Iz dana u dan sam uvjereniji da je (bolji) život upravo ovdje, na najudaljenijem naseljenom hrvatskom otoku koji je prije 1990. bio žicom ograđen, nedostupan turistima, pa i mnogima iz Hrvatske nepoznata destinacija. Osobno, kao mladi čovjek sudjelujem u pripremama za obranu Domovine, i kao hrvatski branitelj aktivno sudjelujem u obrani Domovine. Nakon toga sam "bolji život“ pošao tražiti "preko sedam mora“, u dalekoj Australiji. Prije 16 godina donosim odluku o povratku doma zauvijek, jer nisam mogao zamisliti budućnost djece u nekom drugom, meni stranom okruženju. Aktivno sam se uključio u politiku 2005., kao član HDZ-a, ali prije svega kao domoljub i građanin Visa, uvjeren da stranka nije cilj političkog djelovanja nego okvir za političko djelovanje u korist svih građana. Na zadnjim lokalnim izborima građani Visa su mi po treći put ukazali povjerenje i ponovno me izabrali za gradonačelnika, a ja im sa svojim suradnicama i suradnicima nastojim uzvratiti slušajući njihove potrebe i ostvarujući zadane ciljeve, sukladno mogućnostima i okolnostima u kojima živimo. Teško je u ovako kratkoj novinarskoj formi izdvojiti što sve činimo za stvaranje uvjeta za o(p)stanak na otoku, zadržavanje mladih obitelji pa čak i stvaranje uvjeta za doseljenje mladih obitelji iz drugih krajeva Hrvatske, BiH i naših brojnih iseljeničkih obitelji iz cijeloga svijeta. Spomenut ću stoga samo naše pronatalitetne mjere o kojima ne pričamo puno nego ih živimo. Prije tri godine smo usvojili pronatalitetni program (2015. – 2020.) koji obuhvaća jednokratnu naknadu (isplaćuje se u prvoj godini djetetova života, cijeli iznos odjednom), stalnu mjesečnu pomoć (isplaćuje se do desete godine djetetova života, za svako treće i iduće dijete), podmirenje troškova jaslica i dječjeg vrtića za svako treće i iduće dijete, te jednokratnu novčanu pomoć – za parove u slučajevima liječenja neplodnosti. U 2018. naknade za djecu iznose: za prvo dijete – 5.000 kn za drugo dijete – 10.000 kn, a za treće dijete a za treće dijete 20.000 kuna jednokratno i za svako sljedeće 10.000 kuna više, kumulativno, kroz 10 godina 176.600 kn (20.000 – jednokratna pomoć, plus 129.600 – stalna mjesečna pomoć kroz 10 godina, te 27.000 – jaslice i dječji vrtić, kroz šest godina). Tako smo 2017. u gradu Visu imali 21 rođeno dijete, u usporedbi s 2016., kada se rodilo 12 djece i 2015. kada je rođeno svega osmero djece. Za nekoga možda mali pomaci, za nas predstavljaju veliku radost i nadu. Grad Vis sufinancira udžbenike za sve razrede osnovne (izuzev prvog razreda školske godine 2017/2018 kada je udžbenike financirala SDŽ) i srednje škole u iznosu od 50 posto. Mlade obitelji oslobađamo dijela komunalnog doprinosa prilikom gradnje prve nekretnine. U postupku smo ishođenja građevinske dozvole za 22 stana iz programa POS-a. Također Grad Vis na svom zemljištu gradi i 12 novih stambenih jedinica. Potičemo i poduzetništvo, jer držimo kako je za demografsku obnovu važno imati radno mjesto i riješeno stambeno pitanje. Izgrađen je i otvoren novi dječji vrtić i jaslice. U tijeku su radovi na preseljenju srednje škole, čijim će se završetkom steći uvjeti za rad obiju škola (osnovne i srednje) u jednoj smjeni. Postoji još niz projekta na kojima Grad radi (npr. projekt sportske dvorane, dječjeg igrališta…), a koji će zasigurno doprinijeti boljoj kvaliteti života na otoku.

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

kako se živi na škojima ŽUPANIJSKI ČELNICI, PREDVOĐENI ŽUPANOM BLAŽENKOM BOBANOM, POSJETILI SU OTOK KOJI STOLJEĆE I POL PONOSNO NOSI TURISTIČKI BARJAK

a jedan od strateških projekata Hrvatske je kompleks "Four seasons". Procijenjena vrijednost je oko 140 milijuna kuna iako mislim da će to iznositi znatno više. Pohvaljujem dosadašnjeg šefa Centra regionalnog okoliše Tomislava Šutu koji je uložio puno truda u rješavanju problema Staroga Grada, a nadam se da će nova ravnateljica nastaviti njegovim putem. Integrirani projekt Starogradskog polja je odobren, provedba kasni jer nemamo konzervatorsku podlogu, te zahvaljujem županu na pomoći da se projekt što prije provede. Tamo je infrastruktura u katastrofalnom stanju – istaknuo je Škarpa.

Hvar je naš biser turizma

Piše I SNIMIO:

Rade Popadić

Obilježavanje 150 godina turizma u Hvaru europska je i svjetska priča, a ne samo hvarska i hrvatska. Zato se nadam da će Županija i država pomoći pri organizaciji toga događaja. Najavljeni su i Dani hrvatskoga turizma u našemu gradu, kazao je hvarski gradonačelnik Rikardo Novak

ako je i obećao na sastanku s gradonačelnicima i načelnicima iz cijele županije, župan Blaženko Boban nastavlja posjećivati po nekoliko prostorno povezanih jedinica lokalne samouprave. Nakon sastanaka s čelnicima općina i gradova Cetinske krajine, župan se zajedno sa svojim zamjenikom Antom Šošićem, pročelnicima Stipom Čogeljom i Davorom Pavićem te ravnateljem Lučke uprave Domagojem Maroevićem, praćen brojnim novinarima, na našem najsunčanijem otoku sastao s gradonačelnicima Hvara – Rikardom Novakom i Staroga Grada – Antonijom Škarpom, kao i s načelnicima općine Jelsa – Nikšom Peronjom i općine Sućuraj – Ivanom Slavićem. Domaćin je bio hvarski gradonačelnik Rikardo Novak. Dolaskom u Hvar župan se upoznao s radovima na hvarskoj rivi, ali i na obnovi hvarskog Arsenala. Uslijedio je radni sastanak u hotelu "Amfora" te je Boban naglasio važnost nadolazeće sjednice Vlade u Hvaru, u listopadu ove godine. – Hvar je naš biser turizma, ne samo grad, nego i cijeli ovaj prekrasni otok. Obilježavanje 150 godina turizma u gradu je iznimno velik događaj koji će potpomoći i naša županija – kazao je Boban.

Revitalizacija otoka Dožupan Ante Šošić naglasio je da Županija provodi brojne mjere u cilju revitalizacije života na otoku.

– Sljedeće dvije godine država i Županija uložit će ukupno 160 milijuna kuna u otok. Izdašno investiramo one djelatnosti koje su na otocima primarne – lučka i prometna infrastruktura, ulaganja u turizam i ekologiju. Ulaganja u Hvar iznose oko 78,5 milijuna kuna. Rekonstruiran je ulaz u Stari Grad u vrijednosti dva milijuna kuna. U lučkoj infrastrukturi 12 milijuna uloženo je u proširenje rive na Hvaru, oko tridesetak milijuna kuna ulagat će se u Križnu luk. Potrebna nam je luka Sućuraj jer se radi o prometno najizoliranijoj općini na otoku. U perspektivama je i ribarska luka. Ta politika je u skladu s politikom Vlade, u planu su i javne ceste. Rekonstruirat će se 38 kilometara cesta na sjevernoj strani otoka, a izgradit će se i elektromreža, vodovodna mreže i slično. U Sućurju je ljeti veliki problem s vodoopskrbom, pa to izravno ugrožava lokalno stanovništvo i potrebno ga je riješiti – naglasio je dožupan Šošić. Domagoj Maroević je kazao da je proteklih sedam godina Lučka uprava uložila 80 milijuna kuna, napravilo se 70 nautičkih vezova, katamaranska pristaništa u Jelsi i Hvaru, a najavio je da će se u otok sljedećih pet godina uložiti 150 milijuna kuna. Pročelnik upravnog odjela za turizam i pomorstvo Stipe Čogelja izrazio je zadovoljstvo koncesijom na pomorskom dobru. – Lani smo od koncesija imali 26 milijuna kuna dobiti, što je

Vapaj iz Sućurja: Pomozite!

povećanje od 300 posto. Ovakav porast osigurat će povećana ulaganja u pomorska dobra od čega lokalna zajednica uvijek ima koristi. Županija mora sudjelovati u kapitalnim projektima, od projektiranja do same izgradnje. Najvažnije je primijeniti strateški pristup. Hvar ove godine obilježava 150 godina turizma, a moramo poboljšati aktivni turizam, što podrazumijeva izgradnju tematskih staza na cijelom otoku – istaknuo je Čogelja.

150 godina turizma u Hvaru Gradonačelnik Rikardo Novak izrazio je zadovoljstvo što je do ovog sastanka u Hvaru došlo i što je suradnja sa Županijom sve bolja. – Radovi na rivi su pri kraju, očekuje se da će tijekom dva mjeseca sve biti gotovo. Građevinske sezone su sve kraće, a turizam sve dulji, što je dobro. U obnovu Arsenala do sada je uloženo 3,1 milijun kuna, radi se o sredstvima Vlade i Grada. Najavljeni su i Dani hrvatskog turizma u Hvaru. Obilježavanje 150 godina turizma je i europska i svjetska priča, a ne samo hvarska. Zato se nadam da će u organizaciji pomoći i Županija i država. Užurbano radimo na izgradnji sportskog centra, a sljedeće godine želimo ići u izgradnju hvarske pjace. Užurbano radimo na izgradnji zdravstvenog centra poviše hotela "Amfora". Dokumentacija bi trebala biti gotova do svibnja pa ćemo nakon toga pregovarati s

eventualnim investitorima. Od izgradnje hotela "Amfora" nemamo dvoranu, a nužna nam je. Tražimo lokaciju za izgradnju nove škole. Ustupit ćemo zemljište, a osim školske zgrade gradio bi se trgovački centar i zgrada gradske uprave – obrazložio je hvarski gradonačelnik.

Luke, ceste, most... Načelnik Jelse Nikša Peronja istaknuo je da njegova općina nema mogućnosti da samostalno realizira brojne važne projekte. – Svaka pomoć Županije je dobrodošla. Investirano je 140 milijuna kuna od početka moga mandata, a posebno bih pohvalio Županijsku lučku upravu gdje su ulaganja bila viša od 20 milijuna kuna. Nadam se da ćemo sve planirano dovršiti prije sezone. Nikada hvarske općine i gradovi nisu tako dobro surađivali kao zadnjih mjeseci. Trebali bismo isfiltrirati nekoliko bitnih projekata. Prvi je nastavak cestovne infrastrukture, radi se o cesti od Poljica do Sućurja. S Hrvatskim cestama imali smo mnogobrojne razgovore, te su dogovorena određena sredstva, a HEP i Vodovod koordiniraju akcije jer taj dio otoka ne stoji infrastrukturno najbolje. Županijska lučka uprava bitna je zbog luka u Sućurju i Drveniku jer ogroman broj automobila tuda prodefilira i raste iz godine u godinu. Tunel Ravča – Drvenik je jako bitan jer bi se njime, među ostalim, rasteretio i grad Split. O tome se vode razgovori s Vla-

dom jer je taj projekt od iznimne važnosti za cijeli otok. Luka Stari Grad je jako bitna, proširenje je nužno jer se radi o luci u centralnom dijelu otoka. Tu nam je potrebna asistencija Županije, pogotovo u pripremi sjednice Vlade. Prijevoz otpada u Lećevicu je gorući problem s kojim se ne možemo nositi sami. Za Jelsu je bitan most u Vrboskoj. Statičari su rekli da ga moramo napraviti, trenutno se raspisuje natječaj. Vrijednost radova je 2,2 milijuna kuna, od čega bi Općina mogla financirati pola. – kazao je Peronja.

U 'Four kompleks' 140 milijuna kuna Probleme svoga dijela otoka potom je iznio Antonio Škarpa, gradonačelnik Staroga Grada. – U proširenje trajektne luke uložit će se 85 milijuna kuna, a nadam se da će doći i do koncepta uređenja obalnog pojasa. Potrebna nam je kategorizacija plaža. Nadamo se da će do ljeta biti gotovo uređenje plaže Banj, trenutno nedostaje nešto manje od dva milijuna kuna, od čega Grad može financirati pola. Također, bitno je određivanje granica pomorskog dobra i želimo da se procedura ubrza. Po pitanju infrastrukture i cesta, radi se druga faza proširenja Vukovarske ulice na ulazu u grad, ove godine dokumentacija bi trebala biti gotova. Cesta prema Rudinama je u dosta lošem stanju te nam je potrebna pomoć Županije. Bitan je projekt zaobilaznice oko Starog Grada,

Načelnik Ivan Slavić ima najviše razloga za brigu. Velik dio općine Sućuraj ni danas nema struju i vodu, prometno je i infrastrukturno najzaostaliji dio otoka Hvara. – Sućuraj se po indeksaciji, nažalost, uvrštava među razvijene, a mi smo nerazvijena općina i to je ogroman problem. Sada se radi studija izvodivosti od Poljica do tunela Ravča. Tu imamo problem vodoopskrbe i elektrifikacije, a naši stanovnici su uvijek zadnji. Pola općina uopće nam struje, a ljudi u uvalama se bave turizmom. Nemamo vode. Radi se o Bogomoljama i Selcima. Napravljeni su određeni elaborati pa znamo sada cijenu koštanja. S četiri trafostanice riješili bi se problemi četiriju uvala. U HEP-u kažu da im to nije isplativo i da neće ulagati. Uz svu dobru volju, imamo problem s državnom tvrtkom koja radi po poslovnim parametrima. No, što ćemo s tim ljudima, hoćemo li ih iseliti? A danas se bez struje i vode ne može ništa. Do ljeta ćemo dobiti cisternu. Sada je situacija takva da ljudi trebaju vodu. Zakon o otocima, koji se napokon

mijenja, kaže da domaćinstvo ima pravo na dvije cisterne vode mjesečno. U novom prijedlogu zakona OPG-ovi će imati pravo na više cisterni koje financira ministarstvo. Mala smo općina s 500 stanovnika i nikome nismo interesantni. Gledamo što i kako dalje. Luka Sućuraj prebaci više automobila nego Stari Grad! Oko 1200 automobila dnevno prođe kroz luku Sućuraj. Nemamo hotela, pa ti automobili idu dalje na otok Hvar. Mi smo najbliža veza s kopnom. Povećanje prometa kroz Sućuraj je jako veliko od otvaranja tunela Sv. Ilija. Sada nas svega 45 minuta dijeli od autoceste. Bez pomoći Županije nećemo puno napraviti. Općina ima dvoje zaposlenih. Imamo 40 kilometara nerazvrstanih cesta i nikada to nećemo isfinancirati samostalno kako bismo omogućili normalne uvjete našim stanovnicima – kazao je, među ostalim, načelnik Sućurja.

Vladine poticajne mjere Na kraju se sudionicima skupa još jednom obratio župan Boban. Obećao je da će pokrenuti inicijativu da Vlada osigura poticajnu mjeru kojom bi se svim općinama i gradovima na otocima pomoglo financirati odvoz reciklirana smeća prema Lećevici. Također je rekao da se povjerenstvo za sidrište u Šćedru sastaje već sljedeći ponedjeljak. – Važnost dovršetka obnove Arsenala u Hvaru je velika. Objekt je osobito važan za zimski dio godine. U njemu bi se odigravale predstave, koncerti, kino i kazališne predstave. Obilježavanje 150 godina turizma nam je od iznimne važnosti, i do sada se, s obzirom na važnost događaja, kako smo očekivali, u ovaj projekt nisu svi uključili. Također, tu je i projekt obnove hvarske tvrđave koja je simbol grada i otoka – istaknuo je župan.

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

TRAVANJ 2018.

prenesno iz slobodne dalmacije

intervju broja

Prošli 14.000 kilometara

ekspedicija matice iseljenika i županije

ŽIVKO NENADIĆ (HDZ) JE ŽUPANIJSKI VIJEĆNIK OD 1997. GODINE, U DVA MANDATA BIO JE I PREDSJEDNIK ŽUPANIJSKE SKUPŠTINE, A TRENUTNO JE U ULOZI POTPREDSJEDNIKA

Županije moramo ojačati

kako bi pojasnili da su na krajnji jug Čilea stigli Hrvati, a ne Jugoslaveni Lenka gospodnetić

ajjužnija točka na kojoj su se Hrvati, stoljećima gonjeni siromaštvom, gladi i očajem, naseljavali, na karti svijeta pripada antarktičkom krugu države Čile, točnije otočju Navarino i Lennox. Riječ je o izrazito nepristupačnim zonama do kojih treba od, primjerice, Punta Arenasa kao najjužnijega grada kontinenta putovati čak trideset sati brodom, a od Splita je, primjerice, udaljeno 14 tisuća kilometara zračne linije. Dakle, prije 140 godina, kad su prvi Hrvati tamo dolazili, prevaljivali su desetke tisuća kilometara, i to najčešće parobrodima. Vožnje od Brača, odakle se najviše ljudi tada iseljavalo, na čileanski Lennox i Navarino nedaleko od rta Horn, trajale su po nekoliko mjeseci i bile vrlo mukotrpne, pa se nerijetko događalo da iseljenici već putem do Južne Amerike preminu. Inače su bili vođeni željom za zlatom, iako je u osnovi egida puta bila “trbuhom za kruhom”. No, zlatna groznica koncem 19. stoljeća uzbudila je svijet, pa su tako vazda skromni Bračani i drugi Dalmatinci, oni kod kojih je na stolu uvijek falilo “oli zeja, oli uja”, znali preploviti parobrodom pola svijeta od svoga škrtog škoja, e kako bi došli u Južnu Ameriku i ostatak života proveli mokrih nogu u plićaku oceana, tražeći sitom zlatne grumenčiće. Od njih se nikad nisu obogatili, ali su dobili ono što doma često nisu imali: čestit obrok...

Juan Arcos Srdanovic zapovjednik Pomorske oblasti Beagle, Branka Bezić Filipović i Petroslav Sapunar U čast tim požrtvovnim ljudima, koji su svojoj djeci i potomcima htjeli pružiti dostojanstveniji život barem u tuđini, voditeljica Ureda za Dalmaciju Matice iseljenika Hrvatske Branka Bezić Filipović, u povodu 140. obljetnice dolaska Hrvata na antarktički pojas Čilea, predložila je postavljanje spomen-ploče.

Potpora župana Bobana U tome je dobila svesrdnu potporu splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, što je urodilo malom tematskom misijom Bezić Filipović u pratnji predsjednika Županijske skupštine Petroslava Sapunara. – Duboko se divim tim ljudima, našim precima, koji su bili toliko žilavi i opstojni. Inače je važnost postavljanja ove ploče Bezić Filipović uvidjela prije tri godine, kad je boravila u Čileu, na proslavi stote obljetnice hrvatskog društva u Punta Arenasu. Tada je ukazala da, doduše, postoji spomen-ploča iz 1978. go-

dine, ali je u duhu tadašnjih političkih okolnosti, na njoj stajalo da su tu došli prvi Jugoslaveni. Predložila je da treba korigirati taj dio jer su u pitanju Hrvati, štoviše, isključivo Dalmatinci, i to najviše s Brača i iz još nekoliko manjih mjesta, s čim smo se župan i ja složili – pribiližio je Sapunar, zadovoljan, dakle, što je i naš župan prepoznao važnost pojašnjenja tog nesporazuma. Povijesni kontekst doseljavanja prvih Hrvata na to otočje južno od Ognjene zemlje – gdje, usput rečeno, više odavno nema ni zlata ni stanovnika jer je klima iznimno neugodna – također je uzbudljiv. Koncem 19. stoljeća, naime, kad su tamo živjeli Indijanci plemena Yagan, čileanska vlada odobrila je koncesije radi eksploatacije ugljena i zlata, te razvoja stočarstva. Otočić Picton je na “plodouživanje” dobio Thomas Bridges, Englez koji je osnovao grad Ushuaiu. Nuevu je dobio Hvaranin Ante Miličić, a Lennox Stipe Lončarić.

Na Lennoxu je tada zlato tražio i Ivo Borić, pa je jedan potok po njemu dobio ime Arroyo Boric. Borić je inače bio jedan od petsto Hrvata koji su tijekom nekih mjesec dana, u razdoblju od prosinca 1891. do veljače 1892., zajedno pronašli ukupno 115 kilograma zlata! Tijekom dvije godine, od 1891. do 1893., na čileanskim otocima Pictonu, Nuevi, Lennoxu i Navarinu ukupno je pronađeno tonu i pol zlatna grumenja! Vijest o bogatim nalazištima brzo se pročula, pa je to bio jedan od razloga masovnijeg vala dolaska Dalmatinaca na jug Čilea. Prvi koji su došli tako daleko na jug bili su braća Paravić i Petar Zambelić 1878. godine, praćeni poslije brojnim Dalmatincima, najvećim dijelom s otoka Brača, ali i iz Mimica i iz okolice Omiša.

Ljeto nalik zimi U to vrijeme čileanska je vlada davala povlastice onima koji su imali volju poći tamo živjeti. Tko se upisao kao kolonist, dobio je zemlju za male novce, materijal za gradnju kuće i stoku, s odgodom plaćanja od tri godine. Vlada je 1884. tiskala letke na kojima su, osim povlastica, bile navedene prednosti života u Patagoniji. Osim zlata i kamenog ugljena, istaknuto je da nema epidemija bolesti te da je neizmjerno dobra klima pogodna za uzgoj povrća. Ovo zadnje bilo je preuveličano, jer se čak i Charles Darwin, prolazeći tim krajevima, pitao kako je moguće da netko zamijeni sjeverne krajeve za ovako negostoljubiv predio.. Zime su inače na tom dijelu Čilea, kod Južnog pola, hladne i duge, a ljeta kratka, nalik splitskim zimama uz vazda puno vjetra. – Do početka dvadesetog stoljeća u tom negostoljubivom kra-

ju broj stanovnika je porastao za čak 15 posto, od čega su trećinu življa činili stranci, a od njih 30 posto Hrvati. Vrijeme je pokazalo da su hrvatska djeca bila najbolji dar novoj domovini jer ih je veliki broj stasao u uspješne i školovane ljude – istaknuo je Sapunar, uz priznanje inicijatorici postavljanja ploče Branki Bezić Filipović, inače autorici brojnih publikacija na temu Hrvata i naših tragova u svijetu. – Bilo da se radi o traženju zlata u vodi i na vjetru, bilo da se radi o stočarstvu, ribarstvu i plovidbi nemirnim morima, jezičnoj barijeri, stalno lošem vremenu, naši ljudi su prolazili sve prepreke. Nisu imali vremena za kukanje jer su se borili za život sebe i svojih obitelji. U vremenu teške komunikacije, s domovinom su ih vezivala imena vlastite djece, nazvane po nonama i djedovima. Pa, zaslužili su makar spomen-ploču – složili su se predstavnici Splita i Hrvatske na dalekoj prekomorskoj misiji.

Duh Hrvatske u dalekom Čileu Na spomen-ploči prvim iseljenim Hrvatima kod čileanskog Antarktika, Južno od Ognjene zemlje, stoji zapisan tekst autorice Branke Bezić Filipović na hrvatskom i španjolskom jeziku: ‘ POVODOM 140. OBLJETNICE DOSELJENJA HRVATA IZ DALMACIJE, KOJA JE JUGU ČILEA POKLONILA DIO SVOG DUHA. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA, 2018. GODINE’.

Da bi se Hrvatska razvijala što ravnomjernije, mora postojati financijski i administrativno jaka područna (regionalna) samouprava, a to je županija. Ne može državna administracija izravno kvalitetno surađivati s više od 550 gradova i općina joško ponoš/hanza media

Piše:

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

TRAVANJ 2018.

Piše:

Ivan BAĆAK

otpredsjednik Skupštine Splitsko-dalmatinske županije Živko Nenadić rođen je 1956. u Gornjim Vinjanima (Imotski). Po zanimanju je inženjer elektrotehnike. Član HDZ-a je od 1989., a obnašao je dužnost tajnika Inicijativnog odbora HDZ-a Split, potom je izabrani tajnik Općinskog odbora HDZ-a Split do 1993. godine. Od 1997. do danas neprekidno je vijećnik HDZ-a u Županijskoj skupštini, ovo mu je šesti mandat, a u dva navrata, ukupno osam godina, od 1997. do 2001. i od 2005. do 2009. bio je na dužnosti predsjednika Županijske skupštine. U ulozi saborskog zastupnika našao se od 2003. do 2007. godine. Znači, imamo zanimljiva sugovornika za intervju broja "Moje županije".

Tunelom 'Sv. Ilija ostvaren je imotski san Što biste izdvojili iz bogata vijećničko-zastupničkog staža? – Ako izuzmemo stvaranje države i ratno razdoblje, to je

uvijek i vječno na prvom mjestu, onda je to i moja uloga i udjel u realizaciji imotskog sna, Tunel "Sv. Ilija" kroz Biokovo. U prvoj fazi do građevinske dozvole nisam imao nikakvu ulogu, osim glasovanja na Županijskoj skupštini za dodjelu koncesije privatnoj tvrtki koju je vodio Ljubo Grepo. Koliko znam, najviše su mu pomogli tadašnji ravnatelj Županijske uprave za ceste Ivo Peko i načelnik Zagvozda Boženko Dedić. Međutim, radovi se jesu otvorili, ali i stali, vjerojatno u nedostatku novca. Ispijajući kave u Hrvatskom saboru, u mandatu 2003. – 2007. kao zastupnici, dvojica Imoćana, jedan nastanjen u Zagrebu, a drugi u Splitu, često bismo se prisjetili onog imotskog sna o tunelu. Bili su to sada pokojni prof. dr. Marko Turić i Živko Nenadić. Zaključili smo da je sudbina tunela neizvjesna. Hrvatska je tada bila u velikoj izgradnji, probijala se autocesta do Zagvozda. U jednom trenutku reče prof. Turić: "A kako bi bilo da država preuzme probijanje tunela?" Prof. Turić je imao veliki ugled i utjecaj, a ja sam tada bio potpredsjednik saborskog Odbora za pomorstvo, promet i veze, te predsjednik Županijske skupštine i predsjednik Županijskog odbora HDZ-a. Odmah smo dogovorili plan, prof.

Turić treba nagovoriti koncesionara Grepu na odustajanje od koncesije, uz obeštećenje, a ja s tadašnjim županom Antom Sanaderom da Županija na to pristane, te onda svi skupa lobirati kod resornog ministra Božidara Kalmete i tadašnjeg premijera Ive Sanadera da Hrvatske autoceste preuzmu koncesiju i probijanje tunela. Uspjeli smo. Hvala svima. Kako, u kontekstu moguće reforme ili regionalnog preustroja, vidite ulogu županija kao tijela područne samouprave u ukupnom ustavno-pravnom i političkom ustroju Republike Hrvatske? – Cijenim da ulogu županija treba ojačati, time ne ulazim u njihov broj. Naime, da bi se Republika Hrvatska razvijala što ravnomjernije, mora postojati financijski i administrativno jaka područna (regionalna) samouprava, a to je županija. Ne može državna administracija kvalitetno surađivati s više od 550 gradova i općina. Između mora biti jaka županija.

Dvodomni Sabor bio bi dobro rješenje Kao iskusni političar s velikim iskustvom i čestim kontaktima s građanima na terenu, koje promjene u izbornom zakonu očekuju građani, a koje biste vi izdvojili kao nužne za novi izborni zakon? – Prije svega treba razmotriti zabranu prijeizbornog koaliranja, te zbog toga smanjenje izbornog praga na tri posto, povećanje preferencijskih glasova na tri, te smanjenje preferencijskog praga na način da barem pola izabranih s liste bude temeljem preferencijskih glasova.

Zašto? Ako nema prijeizborne koalicije točno se zna tko koliko vrijedi kod birača i što unosi u eventualnu koaliciju. A ne da se svi biraju po preferencijskim glasovima jer onda oni iz male sredine gotovo pa nemaju šanse jer je njihova biračka baza premala, bez obzira na to koliko si kvalitetan i prepoznat od birača. Bi li imalo smisla i opravdanosti ponovno ustrojavanje dvodomnog Hrvatskog sabora? – Većina ozbiljnih, demokratskih zemalja ima dvodomni sabor, gdje ne odlučuje jedan dom. Ako odlučuje jedan onda je tu jednoumni a ne jednodomni sabor. Kada bi se razmatralo uvođenje dvodomnog sabora kod nas, što cijenim legitimnim i demokratskim, bih bio za to da se ne povećavaju sadašnji troškovi Sabora. To bih riješio na način da se sadašnji broj u Zastupničkom domu sa 151 smanji na 90-100, a tih smanjenih 60-ak zastupnika birati u Županijski dom. Za Zastupnički dom bila bi jedna izborna jedinica i birao bih na maloprije iznesen način. Kako se ne bi događalo da zastupnik sa 100 glasova odlučuje o Vladi, možda zastupnike manjina i Hrvata izvan Hrvatske prebaciti u Županijski dom. Za Županijski dom izborna jedinica bi bila svaka županija za sebe, to je logično, jer je administrativno prirodna cjelina. Ali se ne bi u svakoj županiji birao isti broj zastupnika nego razmjerno broju birača. Kako ocjenjujete dosadašnji rad aktualnog saziva Županijske skupštine i župana Bobana? Vidite li negdje prostor za unaprjeđenje rada? – Dosadašnji rad Županijske skupštine, koji se odvija u demokratskoj i tolerantnoj atmosferi,

pod predsjedanjem prof. Petroslava Sapunara, ocjenjujem vrlo uspješnim. Odluke se donose na vrijeme i onim tempom kako to pripremi županijska administracija i uprava na čelu sa županom.

Župan Boban uvijek hoće više, hoće bolje Što se tiče župana Bobana, prateći njegov dugogodišnji rad kao gradonačelnika Solina i njegovu komunikaciju s građanima Solina, znao sam da će se ta uspješnost i taj dobar stil nastaviti i u županiji. No, ipak priznajem da me župan Boban već do sada ugodno iznenadio, dao je i više od moga očekivanja, koje nije bilo malo. On se ne zadovoljava uobičajeno dobrim i nužnim, zato to neću ni nabrajati, nego uvijek hoće više, hoće bolje. Nabrojit ću samo dvije kapitalne stvari u prvoj godini mandata – ukidanje tunelarine kroz Tunel "Sv. Ilija" i preispitivanje inicijative o gradnji termoelektrane na Perući. Župan radno posjećuje gradove i općine te organizira sastanke s čelnicima lokalne samouprave, što su počeli "kopirati" i drugi, i to iskusni župani. Potiče i pomaže tehnološka znanja, dakle ulaže u budućnost. Od dana kada je pristao preuzeti odgovornost za vođenje županije, govori i djelima pokazuje drugim političarima važnost ispravnog pristupa pitanju demografske obnove društva. Pokazao je veliku socijalnu osjetljivost pokrenuvši akciju za djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije. Nikada ne zaboravimo da smo mi prvenstveno ljudi, pa tek onda političari, inženjeri, doktori...

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

ŽUPAN BLAŽENKO BOBAN PREDVODIO JE ŽUPANIJSKO IZASLANSTVO NA SADRŽAJNOM TRODNEVNOM POSJETU KOŠICAMA

Temelji suradnje u automobilskoj, brodograđevnoj i IT industriji Brojke i slova

Piše i snimila

100.000

Maja Zelić

radnika u autoindustriji

Zajednički snimak s domaćinima u Košicama sredstava iz EU fondova i povezivanjem javnog i privatnog sektora, posebno u automobilskoj industriji i razvoju IT sektora. Rezultat svega je zaustavljanje iseljavanja mladih te otvaranje tržišta rada za IT industriju u košičkoj IT dolini, a ujedno su predstavljene prakse i mogućnosti suradnje.

Razmjena novih

plitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban od 9. do 11. travnja boravio je u Košicama u Slovačkoj gdje je, zajedno s domaćinom, županom košičkim Rastislavom Trnkom, otvorio Slovačko-hrvatski inovacijski forum, nakon čega su uslijedile prezentacije slovačkih i hrvatskih gospodarskih, tehnoloških i razvojnih mogućnosti. U razvojnom smislu Košice su prepoznatljive po uzletu u proteklih 10 godina povlačenjem

tehnologija Tijekom prvog dana, izaslanstvo predvođeno županom Bobanom i zamjenicom gradonačelnika grada Splita Jelenom Hrgović sastalo se s predsjednikom Košičkog samoupravnog kraja Rastislavom Trnkom i njegovim suradnicima, a naglasak je bio na povezivanju tvrtki i javnih institucija na gospodarskom planu, posebno u automobilskoj, brodograđevnoj i IT industriji. Splitsko-dalmatinski župan je iskazao zadovoljstvo stalnim povećanjem tu-

TRAVANJ 2018.

malena mista moje županije (2)

slovačka iskustva

Košice su prepoznatljive po uzletu u proteklih 10 godina povlačenjem sredstava iz EU fondova. Rezultat svega je zaustavljanje iseljavanja mladih te otvaranje tržišta rada u tamošnjoj IT dolini

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE

rista iz Slovačke, kojih godišnje više od 120 tisuća posjeti našu županiju, ali i javnim sektorom (liječničkim i policijskim timovima) s kojima surađuje na osiguranju sigurnosti svih građana i turista. Posebno zanimanje privukao je projekt "Smart region" kojim su Košice povezale obrazovanje (već od najranije dobi), tvrtke, fakultete i javni sektor, jednako kao što je Splitsko-dalmatinska županija pokrenula razvoj aktivnosti i ljudskih resursa za dugoročni rast IT sektora. Župan Boban je govorio i o razmjeni novih tehnologija na razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, a dogradonačelnica Jelena Hrgović o unaprjeđenju sustava skrbi osoba treće životne dobi, što je u Slovačkoj prepoznato kao područje "srebrne ekonomije", ali i uzajamnoj međusobnoj suradnji na razvoju kulturnog turizma te ranih programa informatike od predškolske dobi, što Grad i Županija već prepoznaju u pro-

jektima podrške razvoju tehničke kulture i robotike te u centrima izvrsnosti, a što je nužno dalje razvijati.

Uzvrat u rujnu Organiziran je i posjet Sveučilišnom naučnom parku "Technicom" za inovativne aplikacije, Sveučilišnom istraživačkom centru progresivnih materijala i tehnologija za sadašnje i buduće aplikacije "Promatech" s ciljem razmjene iskustava i poboljšanja međusobne suradnje, čime su ostvareni prvi koraci za daljnju suradnju. Posljednjega dana organiziran je sastanak sa zamjenikom gradonačelnika Košica Martinom Petruškom, koji je s gostima obišao kulturne znamenitosti Košica, europske prijestolnice kulture 2013. godine. Uzvratni posjet izaslanstva košičkog kraja Splitsko-dalmatinskoj županiji očekuje se krajem rujna, prigodom proslave Dana županije.

Slovačka je među velesilama u proizvodnji automobila, s tvornicama Volkswagena u Bratislavi, PSA Peugeot Citroëna u Trnavi i KIA-e u Žilini, a do kraja godine tvornicu će izgraditi i Jaguar Land Rover. Gotovo 100.000 radnika, ali i brojni kooperanti, proizvode dijelove za automobilsku industriju.

62%

porasla bruto satnica Slovačka je u 2007. imala bruto satnicu 6,3 eura, a danas je 10,5 eura. Hrvatska je 2007. godine imala satnicu od 7,8 eura, a današnjih 8,5 eura je napredak od svega devet posto. Proteklog desetljeća bruto satnica u Slovačkoj porasla je 62 posto.

ARŽANO

NAŠI REPORTERI SKITALI SU, ZAPISIVALI I SNIMALI PO SELU, U KOJE SE ODUVIJEK DOLAZILO I KROZ NJEGA PROLAZILO, A U ZADNJE VRIJEME NAJVIŠE IZ NJEGA ODLAZILO

Po domovini i svitu rasuti

ko šenica po guvnu Piše:

stipe krce snimio: Vladimir Dugandžić /Hanza Media

z Aržana, Ržana, kako vam drago, može se na sve strane. Asfaltiranim cestama… Može se na zapad preko Tijarice do Trilja – "bez cmilja i bosilja", pa dalje u Sinj i – "Sinjanina, purina dušmanina", na jug do mora najbliže je preko Sviba, "di u svibnju Jasenak, Natpolje, Potpolje, Brdari iI Galića draga, cviton zamirišu na svu prišu", baš kao i Lovreć i Cista – "koja su lipa mista". Nadalje, iz ovog vesela sela Imotske krajine i Splitsko-makarske nadbiskupije, tik uz granicu Bosne i Hercegovine, na sjever se može u Kamensko, Tomislavgrad, Livno i "di oćeš", jašta ba. A na istok do Imotskog, "di škije više nije ka i prije", e more se udarit priko Studenaca i Lažeta ili na Opan-

U ovom malenom mjestu velika srca i velikih ljudi, glede demografije, prošlo je ili je već 'odzvonilo podne', kao i u mnogim selima naše Zagore. Ispod dalekih i stranih krovišta Aržančani danas snatre topla rodna ognjišta i modro ržansko nebo, sanjaju ovdašnje hraste uz koje su se verali i čengrljali... A ljepote zavičaja ih dozivaju ke i Krivodol. Summa summarum, sve u svemu, napokon i najzad, kad se sve zbroji i sabere, eto, odavde se može otići, jednako tako ovamo i doći – "oklen oš".

Koja Katarina i koja rž... Stoga se ovamo oduvijek dolazilo i prolazilo, a zadnjih desetljeća najviše odlazilo… Pa ako su svi putovi vodili i vode u Rim, bogme su vodili i vode i u Aržano i iz Ržana, a nas ovom prigodom put ovamo dovede preko Ciste, a ne preko Čaira i Tarabnika, kuda godine Gospodnje 1463. prođe i posljednja bosanska kraljica Katarina, supruga kralja Stjepana Tomaša i kći hercega Stjepana, nakon što se zaustavi i predahnu u Arža-

nu, u bijegu za Rim. – A šta bi ti da ti pričam o Ržanu? – upitat će me jedan Ržančanin, poznanik kojeg sretoh na kavi u Trilju, dva dana prije odlaska u ovo veliko, maleno mjesto. I ja ga lijepo zamolih da mi priča o Tabakovu ponoru, Žajinu vrilu i Bilobrkovoj pećini, o himeričnom – nejasnom i nedorečenom Argentumu, o posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini, o ržanskoj rži… A on me stade blijedo gledati, kao da padoh s Mar(k)sa… Meni čudno što blijedo bulji u mene, a uopće nije star, pače, mlad je, nešto stariji od naše mlade demokracije. Začuđen sam jer samo starci sve gledaju blijedo, pa i sugovornika… Kad mu na to skrenuh pozornost, on na mene otvori palj-

bu: da me jebali Tabakov ponor, Žajino vrilo, Bilobrkova pećina i cijela Argentina, da koja Katarina i koja rž i kakva vrž, da šta mi je to… Da imam li ga ja išta pametnije pitat, da što ne pišem o Istanbulskoj konvenciji i stranoj dominaciji, o zagađenoj vodi i zagađenim odnosima, o našim idiotima na vlasti i srpskim idiomima u našem književnom jeziku… Da šta sam se uhvatio pizdarija. Zar ne vidim da je "kaša ritka, a kašika plitka", da kako mi nije jasno, a pravim se pametan, da ni "sto volova ne može popiti ono što jedno tele zamuti". I kad ćemo napokon shvatiti, i ja i ostali Hrvati, da nam je uzalud škopiti jalove ovce, nu njega, očekujući da ćemo od uškopljene ovce dobiti plodna ovna, te da

ćemo s takvom politikom ostati i bez luga i bez komina. A onda ništa, veljoh mu ja, nema smisla pisati o našim lopovima, lažovima i prilivodama, jerbo o njima svatko i sve zna pa i "tice na grani", dok za Sarsenterum tek rijetki znadu. Stoga, naglasih mu, odoh ja tamo… – A di ti je to? – zavika on za mnom. – Eno tamo! – odgovorih mu s ispruženom rukom prema istoku i Tabiji.

Biskup stolovao do 523. Dakle, Sarsenterum, nekad grad s biskupom i biskupijom, a danas selo s crkvom Svih svetih, zvonika visoka 27 metara, i popom, don Anton Čipčićem, kojega potražismo u župnoj ku-

puta povećan BDP Slovačka je od početka tranzicije do prošle godine povećala svoj BDP za sedam puta, dok je Hrvatska samo za 3,5 puta. Prosječna stopa realnog rasta od 2003. do 2016. godine: Slovačka 4,1 posto, Poljska 3,9 posto, Rumunjska 3,6 posto, Bugarska 3,4 posto, Češka 2,8 posto, Slovenija 1,8 posto, Mađarska 1,7 posto, Hrvatska 1,3 posto. Projekcija rasta BDP-a u 2018. godini: Slovačka 3,8 posto – Hrvatska 2,8 posto. Projekcija rasta BDP-a u 2019. godini: Slovačka 4 posto – Hrvatska 2,7 posto.

nastavak na 8. i 9. stranici �

8 � nastavak sa 7. stranice ći i oko crkve, no tu ga ne zatekosmo. – On vam je u Bikićevoj gostioni, kratko će nas informirati jedan mještanin kojemu se, razvidno, vidljivo i očito bješe, nekamo žurilo. I mi, ne budi nam lijeno, pružismo korak do "gostijone u kojon se igra na karte", gdje ga ugledasmo kako s Tomislavom Jovićem, Antom Bilićem i Žarkom Ljubičićem – "cipa briškulu i trešetu". Ne prekidamo ih, čekamo dok dovrše započetu partiju, jer, kako se veli – prve muči, druge uči, treće pitaj, a nikoga ne ometaj, to stoga jerbo, tako su nas naučiše, "u tuđem selu ne pleše se svoje kolo". I kolo naokolo, društvo završi s briškulom pa nam se don Ante pridruži i kaza: – Ovdje je bio grad Sarsenterum i u njemu je stolovao biskup sve do 523. godine, kada je na crkvenim saborima u Splitu ukinuta biskupija u Sarsenterumu. No i dalje imamo živog biskupa, Peru Rajića, nuncija u Angoli. Ostaci tog drevnoga grada mogu se vidjeti na Gradini, brdu gdje su zaselci Šošići i Kotarci… Znači, nestankom biskupa i biskupije, nestao je i rečeni grad na kojemu je izraslo i nastalo selo. Ržano. Ržano je postalo Aržano kad su došli Mlečani, koji su radi lakšeg izgovora, u knjige ubacili "a". Međutim, za narod je vazda Ržano… Odakle si – iz Ržana, di ćeš – u Ržano… Oj, Svisvete, prvi studenoga/moj će dragi priko Ržanoga. Inače, ovo je oduvijek bilo prolazno mjesto sjever-jug, istok-zapad. Ovuda su prolazile i zaustavljale se karavane i ljudi, blago i roba, trgovalo se… Tako je nekad bilo.

'Cvrčak zapiva u konobi' No, ovdje ništa više nije kao što nekoć bi, kao onomad kad ispod Gradine, Malovanića, Osoja i Janjine drage, brda što grle plodno ržansko polje oko kojega su se raštrkali ržanski zaselci, dakle, kad nije bilo ni struje, ni

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

Don Ante Čipčić ispred mrtvačnice i Crkve Svih Svetih

Poznati Aržančani

Mjesni župnik don Ante Čipčić i naš reporter Stipe Krce Kuća u kojoj je bila nekadašnja kovačnica

vode, ni asfalta, ali bješe – "svita i dice ka mravi". Tridesetih godina prošlog stoljeća, elem, u Aržanu prebivaše dvije tisuće živih duša, šezdesetih 1850, a početkom devedesetih 1100. Danas, pak, kad su u selo došle sve te blagodati, iz sela je sve otišlo. Pa u selu sada prebiva i nastava… "Tri stotine ljudi", kazat će don Ante te slikovito dodati: "Tu je cvrčak zapiva u konobi, nema u njoj ništa. Više je u Aržanu svića nego

Grob prvog poginulog redarstvenika Josipa Jovića

sitnog i krupnog zuba, dakle, ovdje je bilo "ka plive". Krcato po pristranjcima i lastvama, osojima i prisojima, docima i dragama… No, bure su i to blago otpuhale, sve su odnijeli vrijeme i prolaznost, još samo ržu tri paripa u Kotaraca. – Po rzanju konja, tako kažu, selo je dobilo ime, ustvrdit će gospođa Vinka koja je "namigivat znala još dok je bila mala", dok barba Stipan drugačije predmnijeva. Te će reći: – Vjerojatnije je da je korijen imena Ržana u staroslavenskoj riječi rž – raž – ozimoj žitarici koja je od pamtivijeka klasala u našem ržanskom polju.

Josip Jović - prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu, Nikola Žaja - hrvatski politički emigrant (za rad u službi domovine odlikovan Redom hrvatskog trolista), Zvonko Kotarac - poduzetnik, Ante Ledić - političar, Josip Miljak - političar, Ante Šošić - političar, zamjenik župana splitsko-dalmatinskog, Filip Radoš - glumac, Robert Žaja - novinar, Marija Dujmić - novinarka, Jure Žaja - kipar, Božo Žaja - političar i spisatelj, Ivan Žaja - šahist, Ante Žaja - akademski slikar, Petar Žaja - gospodarstvenik, Filip Ljubičić šahist...

Osnovna škola Josipa Jovića

čeljadi, ovdje se više umire nego što se rađa. Ja sam lani ovdje ima petnaest pokopa, dva vinčanja i četiri krštenja…" Inače, u cijeloj Lijepoj našoj sve je manje i krštenja i krstitki, ne poradi toga što smo sve manji katolici i što nas se sve manje rađa, već, kako će mi reći jedan Lovrećanin, zarad toga, pazi sad ovo, "šta malo pravimo dicu". Te će mi to jezgrovito pojasniti: "Dok smo bili sirotinja i dok je pravljenje dice sirotinji bila jedina zabava, rođo moj, dica su se pravila leva-leva. Ko je zemanon ima deset dice, a to nije bila ritkost, bija je bogat čovik, a danas je bogatstvo ništa drugo. Ma šta ću ti o tomu govorit, rođo moj, kad danas u nas jedni krste, razumiš ti mene, a drugi prde, da izvineš. Jadan svit bez vire, jadna balanca bez mire". Zaboravili smo onu našu: "junak u mraku, sritan u braku, ko je da usta, dat će i kruva". Eto ga na! No don Ante će ustvrditi: – Ima dice, Stipe moj, ali nema roditelja. Danas roditelji neće žrtvu na se. Kad se išlo boso i s babinim zubom – trnom u bosoj nozi, kad se govorilo "ogladni guze, ist ćeš pure", e tada, to i sam znaš, šta je više usta bilo u kući, više je bilo i roditeljske sriće. A crkva Svih svetih se gra-

Na posjedu poduzetnika Zvonka Kotarca uživaju prekrasni konji

'Jaketa zapela za draču...' A Aržančana je najviše na mjesnom groblju i po svijetu. Nema gdje ih nema, rasuli su se po domovini i po tuđini "ko prosuta šenica po guvnu", pa ispod dalekih i stranih krovišta snatre topla rodna ognjišta i modro ržansko nebo, sanjaju ovdašnje hraste uz koje su se verali i čengrljali, dozivaju vrijeme kad su po pristranjcima brali ljubičice i jaglace za Cvjetnicu. Tamo snatre i rađaju, stoga i ne čudi da ih

je više tamo nego ovamo. Primjerice, u jednom njemačkom gradu, rekoše nam, Žajića je više nego u Aržanu. No, povezanost otišlih s mjestom rođenja jest neraskidiva i nemjerljiva. "Svakom našemu čoviku koji je otiša odavde", čuh u razgovorima, "jedan kraj jakete je zapeja za ovu draču, a drugi je otiša s njim. I ta kraj šta je zapeja, e ta ga vuče ovamo. A svugdi nas ima…" – Ima nas više vani nego ovdje, dopunit će demografsku sliku sela Ante Šošić. Ima nas čak i u Luksemburgu. Dvanaest… E, sad, je li "pet do dvanaest" i u ovom malenom mjestu velika srca i velikih ljudi, glede demografije, prošlo ili je već "od-

Stipe Žaja

Mjesna gostionica 'Jadran' i njezina vlasnica Vinka Ljubičić (desno)

zvonilo podne" kao i u mnogim selima naše Zagore, možda jest a možda i nije. Golema je to dvojba, ogromnija od Nerudine nesigurne ljubavi prema svojoj djevi, kad ispjeva: "Volim je, a možda je ipak ne volim…"

Ljube selo i domovinu

dila sedam godina, od 1885. do 1892. godine. Sad je sve krač na kraču…"

Ne klasa ni rž ni raž

Što će biti teško znati, no znade se da je u ovom selu domoljuba, intelektualaca, gastarbajtera, vrsnih šahista… bilo mnogočega čega više nema. Nema tekstilne tvornice u kojoj je radilo 120 cura u tri smjene, nema ni postolarske radnje, banke i kovačije stare četiri stoljeća, nestao je i pazar, otišla je i mesnica, a nema ni đaka kao što ih je bilo. A bilo ih je "ki u priči…" – Kad sam ja ovdje počeo učiteljovati, ispripovjedit će Stipe Žaja, umirovljenik, pjesnik i osnivač ovdašnjeg šahovskog kluba, "a to je bilo 1961. godine, nakon što sam završio petogodišnju učiteljsku školu, a kasnije i akademiju, osmoljetku je pohađalo 350 djece. Samo u prvom i drugom razredu bilo je preko šezdeset učenika, u tri peta razreda, primjerice, bilo ih je 150, a danas ih u svih osam razreda ima – tridesetak. Inače, ovo selo je dobilo školu 1903. godine i uvijek je bilo na totalnoj duhovnoj

margini, a ja sam prdonjama koji su drmali državom htio pokazati da tu postoji pamet i pametan čovjek pa sam osnovao šahovski klub. To su djeca zavoljela i ubrzo se pokazalo tko smo. Na takmičenjima smo pokazali da smo majstori i velemajstori. Jednostavno, sve sam učinio da ovdje ostane život. Inače, imam petero djece i svi su visokoobrazovani ljudi, no nitko od njih ne živi ovdje. A ja sam oduvijek volio pisati. Izdao sam jednu zbirku pjesama, a druga mi zbirka izlazi u osmom mjesecu". Ali… E, vazda i svukud to "ali"… Da nije tog (ne)zgodnog veznika koji povezuje dvije suprotnosti, možebitno bi sve drukčije bilo i bivalo. No što je tu je, iz kože se ne može… Nije čovjek zmija. Usuprot tomu, eto, nije čovjek ni janje. Kako bilo, bez tog "ali" ne možemo. Ali možemo voljeti… A Aržančani, kako oni koji su tu ostali tako i oni koji su ga napustili pa mu se u prigodama vraćaju, ljube i svoje selo i svoju domovinu. Za obranu domovine su mnogo dali i dragovoljaca i materijalnih sredstava. Mirko Kotarac (sada pokojni) i njegova tri sina među prvima su krenuli u obranu, a Josip Jović je prvi hrvatski redarstvenik i vitez koji je u Domovinskom oslobodilačkom ratu poginuo u borbi

za samostalnu hrvatsku državu. Uz Josipa, za slobodu Hrvatske život su položila još dvojica Aržančana: Petar Žaja i Denis Lozić, te još dvojica mladića podrijetlom iz Aržana – Stjepan Knezović i Tomislav Ljubičić, a Goran Ledić se vodi nestalim, nakon što mu se 18. studenoga 1991. izgubio trag u Vukovaru.

'Gango moja i ti si pri kraju...' "Triba znat", kazaše mi Ante Kotarac, 1996. godine, "u Ržanu nije bilo partizana. Ko je unda moga izbić vojsku – izbiga je, a ko nije – bija je u domobranin ili u ustašan. Valja kazat da se tada iz rata nije vratilo priko 50 Ržančana. Ali, ime nam se nije utrnilo…" Utrnula su se, nažalost mnoga ognjišta, ta mjesta u kućama na kojima se ložila otvorena vatra, uz koja se grijalo, jelo i saborilo, veselilo, tugovalo i drijemalo, gargašalo, prelo i molilo, bukarom nazdravljalo, guslama guslilo i grleno pjevalo. Gangu, izvorni pučki, lirski napjev, čiji su se distisi "grlom pjevali, a srce im je bilo kajdanka", kako zabilježi Mate Ujević. Ganga li se još? – Je, još uvik se kadikad zapi-

va ovde u gostioni, reći će nam vlasnica gostione "Jadran", Vinka Ljubičić, a zapivam i ja. Gangu pivan od svoje pete godine, a pocurila sam se u trinaestoj… "Kad san bila u bešiki mala/i tadan san namigivat znala. Gango moja i ti si pri kraju/mi smo zadnje koje ti pivaju…" I slično i još tako. Međutim, nikomu više nije do pivanja. Inače, ovde se živi od njemačkih mirovina i socijalne pomoći. Prije se svaka njiva u polju radila, sadija se kupus, kunpiri, kapula, sve, sijala se pšenica i kukuruz, oralo se i kopalo. A sada se samo plače, ne radi se. Prije, kad si ima "konja" ili "orla" u džepu – sto dinara, odnosno sto maraka – "bija si na konju". Konja i ostalog blaga, marve

Stari grob uz prometnicu

Ima i onih koji ime Aržana vežu uz drevne gradove Argentum i Sarsenterum, no kako bilo, avaj, po ržanskom polju više ne klasa ni rž ni raž, niti se po njemu više rže, mraka i ore. Postalo je neuzorana ledina, zeleno travnato ržište, po kojemu se ovih dana razlilo proljeće. Pa sve miriše od trave vlasulje, maslačka i majčine dušice, jaglaca i ljubičica… I s brda na razresanu jasenovinu i napučenu hrastovinu, zažutjelu drenovinu i tek propupanu kupinu i šepuriku, brda odakle se više ne čuje pjesma: "I ja bi se ženija do sride/ da mi mala jasenovinu jide". No, jasenovinu više nitko ne čemuša, nit' tko kupi i jede žire ispod hrasta. Sve je zeman očemušao i pojeo, rasušio i posušio. Pa Žajino vrilo više ne curi u Tabakov ponor, nit' se iz Bilobrkove pećine čuje zvon vode nalik zvonjavi crkvenih zvona, zvona koje Aržančani onomad skloniše i skriše od Turaka. A od aržanskih gospodarstvenika, elem, u Aržanu, na nadmorskoj visini od 650 metara, ostadoše njih trojica: Nikola Knezović (trgovina), Zdravko Žaja (dizala) i Ante Perković (namještaj). Zapeti za kamen i za draču, tu ostadoše i mnoga sjetna sjećanja, pa i prisjet na prvog aržanskog učitelja, Tomu Bulića, rođaka čuvenog don Frane Bulića. Uz bojazan, nuder, valja se upitati: tko će biti posljednji? Jerbo, kako narod veli, "sve doklen vlast dlakon ravna brašno, ne piše nam se dobro". Drugim riječima, dok dur dur!

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

umjetnost se i u kamenu piše REPORTERSKI ZAPIS O JEDINOJ HRVATSKOJ KLESARSKOJ ŠKOLI KOJA DUŽE OD STOLJEĆA DJELUJE U PUČIŠĆIMA, U BRAČKOM KAMENARSKOM SREDIŠTU joško ponoš/hanzamedia

'Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin' Sretan sam što s mojim kolegama održavam zanat koji gotovo pa izumire. Sve nam je ovdje super! Nastavnici su nam sjajni, Učenički dom nam je odličan, škola je blizu doma, sve je blizu, sve je toplo, kao da smo došli kući – veli Filip Marjanović, kojemu u istom, drugom razredu bračke škole društvo čini i brat blizanac Jakov Piše:

milena budimir snimili: nikola vilić/HANZA MEDIA vesela lukić, tajnica škole

kameni kapitel glavnog portala Klesarske škole u Pučišćima urezan je moto, također i naslov ovoga priloga: "Moj je posol častan i fin, mene zovu škarpelin". U radionicama ove škole mladi naučnici stvaraju majstorska djela. I ne, ne pretjerujemo! No, hajdemo redom. Mladi gospodin s kojim smo razgovarali zove se Josef Hojdar. Ne znamo je li on brački Čeh ili je, pak, češki Bračanin, kako god – nje-

gov je životni odabir "kamenoga puta" cijeloj obitelji posložio slike na način na koji se svakako nisu nadali i ponajmanje to planirali. – Još kao posve mali uživao sam gledajući kamene kipove. To me fasciniralo. Kako je moguće tako što lijepo uraditi od komada kamena pitao sam se – pripovijeda nam Josef, učenik trećeg razreda Klesarske škole.

Čeh Josef i Blajka Barbara – I odluka je donesena u trenu! Završio sam u domovini osnovnu školu i odlučio školovanje nastaviti na Braču – veli Josef. Najmlađi je u obitelji, dvi-

je sestre su ostale u Češkoj, jedna živi u Australiji, a mama, tata i Josef su doselili na Brač. Imali su i prije vikendicu u Supetru, pa im otok nije bio stran, a činjenica da je tata u mirovini olakšala im je preseljenje. Jasno je to i kad čujete kako naš mladi prijatelj govori sjajan hrvatski jezik, s prizvukom otoka. – Nije bilo u pitanju mogu li naučiti jezik, morao sam. A sada je lakše, u početku je bilo gadno. S češkoga bi u glavi prevodio na hrvatski, s hrvatskog prilagođavao na brački – smije se mladi škarpelin. – Kod nas u Češkoj nema ovakve škole. Kad maturiram, planiram vratiti se kući i otvoriti svoju tvrtku – kazuje budući poduzetnik. Josefova kolegica iz razreda

Turistička atrakcija U sedam razreda Klesarske škole upisano je 75 učenika, kojima je na raspolaganju i Učenički dom. Škola je i svojevrsna turistička atrakcija, jer njezine radionice tijekom ljetnih mjeseci posjeti oko 10 tisuća turista.

je Barbara Tomić, ni ona nije "braška" ona je Blajka. – Ja sam iz Blata na Korčuli – upoznajemo se. – Nemojte me pitati zašto je u muškome poslu žena, jer nije klesarstvo toliko težak fizički posao kada pravilno naučite tehniku. Talent je, naravno, bitan, ali je volja važnija – veli mlada, pametna dama. I ona je od malena zaljubljenica u umjetnost, a kad je shvatila kako ima sposobnost stvarati – nije joj bilo kraja. – Od gruba kamena izraditi, primjerice, vazu! Pa, to je tako dobar osjećaj! Nevjerojatan! Uspjela sam, kažem sebi i osjećam se izvrsno – sanjari Barbara. Kada maturira, planira studirati arheologiju, iskombinirala je tako sve svoje ljubavi, a

mi ne sumnjamo ni trena kako u tome neće uspjeti. Bravo, Barbara!

Blizanci iz Jablanice Filip Marjanović je "drugaš", rodom je iz okolice Jablanice, iz susjedne nam Bosne i Hercegovine, a do Brača je "doplovio", priznaje nam, posve slučajno. – Završavao sam osmi razred i nisam imao pojma što ću dalje. Bio sam neodlučan. U razgovoru s jednim rođakom, koji je davno prije završio ovu školu, zainteresirao sam se i mogu vam reći kako stvarno nisam pogriješio – kazuje Filip. – Sretan sam što s kolegama održavam zanat koji gotovo pa izumire. Sve nam je ovdje super! Nastavnici su nam sjajni, Učenički dom nam je odličan, škola je blizu doma, sve je blizu, sve je toplo, kao da smo došli kući – veli naš sugovornik. Kad se alat nauči držati i koristiti pravilno, fizički težak dio posla se ublaži, objašnjava nam

Učenici pučiške srednje škole snimljeni pred ulazom u ovo prekrasno kameno zdanje (strelicom je označen Čeh Josef Hojdar)

Tradicija… Tradicija obrade kamena starim rimskim alatima okosnica je i temelj škole. Svaki od ovih alata ostavlja karakterističan trag koji kamenu daje posebnu toplinu, mekoću ili čak prozračnost, zavisno od želje i umijeća majstora klesara.

Ravnateljica Tamara Plastić Filip. Neodlučan je jer ne zna što će nakon mature. Je li ti teško živjeti daleko od obitelji, pitamo mi, znatiželjni. – Pa brat mi je tu! I on ide u Klesarsku školu?, čudimo se mi. – Da, moj brat blizanac Jakov je sa mnom u razredu, zajedno učimo, lakše nam je kada smo zajedno.

Začeci škole iz 1906. Ostajemo zadivljeni tim mladim ljudima, tim umjetnicima, tim budućim klesarima, a zadivljena je i tajnica škole Vese-

Skupina učenica Klesarske škole (u sredini Barbara Tomić)

Klesari i klesarski tehničari Učenici koji završe trogodišnje školovanje postaju klesari, a oni s četverogodišnjom školom – klesarski tehničari, redom su to istinski čuvari plemenita klesarskog zanata.

la Lukić, koja ponosno nabraja kako među učenicima imaju i jednoga iz Njemačke, šest djevojaka... Profesorica Tamara Plastić je ravnateljica, kazuje nam kako začeci Klesarske škole sežu u daleku 1906. godinu, kada se razvitkom Prve dalmatinske klesarske zadruge ukazala potreba za organiziranim školovanjem klesara. Do tada se klesarski zanat prenosio s majstora klesara na njegove učenike, kalfe, koji su nakon stjecanja iskustva u ovom cijenjenom zanatu uzimali svoje učenike.

– Takav način poučavanja nije mogao zadovoljiti potražnju koja je nastala pojavom mehanizacije. Zbog toga se te 1906. godine, u suradnji s Obrtnom školom u Splitu, u Pučišćima i Selcima organiziraju obilazni tečajevi iz klesarstva i polažu ispiti za klesare. Slični se tečajevi održavaju i u Trogiru i Korčuli. Nekoliko godina kasnije, 2. siječnja 1909., otvorena je Škola usavršavanja za šegrte u Pučišćima – kazuje nam ravnateljica. I Županija splitsko-dalmatinska je prepoznala važnost ovog obrazovnog centra.

Centar kompetencije u obradi kamena – Uložili smo više od dva milijuna kuna u prvu fazu nadogradnje škole, sa željom da prostor bude primjeren nastavi i praksi, a planiramo ulagati i dalje. Želja nam je da Klesarska škola u Pučišćima postane centar kompetencije u obradi kamena – kazuje nam Tomislav Đonlić, pročelnik županijskog Odjela za društvene djelatnosti. A mi, nakon razgovora s učenicima, svim srcem vjerujemo kako škola to i zavrjeđuje.

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

Pripremila Ana-Marija Škorić

kronologija događanja

'tnt split 2018.' Piše:

damir brčić

23. ožujka

Županija podržala Robostart 2018.

Župan Boban najavio je kako će sinergija turizma i ICT tehnologije doći do izražaja sljedeće godine, dovršenjem jednog od krucijalnih projekata - centra za posjetitelje u Dugopolju

Damir Brčić, Mario Čubelić i Toni Trivković

26. ožujka

Završen petnaesti ciklus EU škole

U HOTELU 'RADISSON BLU SPLIT' ODRŽANA KONFERENCIJA O NOVIM TEHNOLOŠKIM TRENDOVIMA U TURISTIČKOJ DJELATNOSTI

Simbioza tehnologije i turizma produžit će turističku sezonu

hotelu "Radisson Blu Split" svečano je održana prva konferencija pod nazivom "Turizam i tehnologija – TNT Split 2018.", a koja se bavi najnovijim tehnološkim trendovima i rješenjima u turizmu. Organizatori konferencije bili su Splitsko-dalmatinska županija (projekt ICT županija), Split Tech City, te tvrtka Cezar.hr., a prijatelj konferencije Hrvatska gospodarska komora. Posjetitelje je najprije pozdravio organizator konferencije Mario Čubelić, najzaslužniji za njezino pokretanje kao i za zanimljiv sadržaj predava-

Uz pokroviteljstvo Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split održano je robotičko natjecanje Robostart 2018. Otvorenju je nazočio i župan Blaženko Boban, a državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Branka Ramljak otvorila je natjecanje. U pozdravnim riječima istaknuti su svjetski uspjesi naših mladih robotičara. Naglašeno je kako takvi uspjesi djeluju motivirajuće na one koji razmišljaju o bavljenju robotikom. Naglasila se važnost ulaganja u znanost, obrazovanje kao i u ovakve projekte, a što predstavlja osnovu za razvoj gospodarstva u zemlji kao preduvjet zaustavljanja trenda odlaska mladih u inozemstvo u potrazi za poslom i boljim uvjetima života.

kanal ima 13,5 milijuna gledanja, i to dokazuje koliko smo napredni – rekao je Stella. Zaključio je kako je upravo ova konferencija početak još bolje suradnje Turističke zajednice i Splitsko-dalmatinske županije. Damir Brčić, voditelj projekta ICT županija, istaknuo je kako Županija posebnu pozornost pridaje razvoju ICT sektora i turizma. Rezultati u turizmu su dobro poznati, međutim, manje je poznato ono što radimo za razvoj ICT sektora. Cilj nam je potaknuti naše lokalne IT tvrtke da se uključe u turizam. Ova konferencija je samo početak te si-

nja, istaknuvši da vjeruje da će svatko naći neki zanimljiv sadržaj za sebe.

Ispred Budimpešte, Rima... Joško Stella, direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, istaknuo je odličnu suradnju Turističke zajednice sa Županijom, te uspješnu online komunikaciju s ciljnim javnostima. – Našu stranicu na Facebooku prati više od 530.000 fanova i jači smo od Facebooka Budimpešte, Rima, pariške regije i sličnih većih regija. Naš YouTube

Joško Stella, Stipe Čogelja, Luka Brčić i Blaženko Boban nergije, a sljedeće godine planiramo puno veću konferenciju – kazao je Brčić.

Turizam i izvan sezone Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban pozdravio je okupljene, zahvalio organizatorima, kao i svim posjetiteljima koji su prepoznali ovakav događaj. – U našoj županiji je oko 1500 zaposlenih u ICT sektoru. Prije nekoliko dana bio sam u Slovačkoj, u jednoj županiji neznatno većoj od naše u ICT sektoru radi 15.000 zaposlenih. Upravo to je razvoj ICT sektora – poručio je Boban.

Župan je najavio kako će sinergija turizma i ICT tehnologije doći do izražaja već sljedeće godine, dovršenjem jednog od krucijalnih projekata – centra za posjetitelje u Dugopolju, u kojemu će se tehnološkim rješenjima na jednome mjestu povezati svi lokaliteti u županiji. Upozorio je na značenje turističke predsezone i podsezone, jer, kako kaže, lako je u srpnju i kolovozu, ali županija treba turizam i izvan sezone. Dodao je kako upravo simbioza tehnologije i turizma može doprinijeti cjelogodišnjem turizmu. – Županija provodi niz aktivnosti. Nametnut ćemo se da podržimo, suorganiziramo i

pomognemo sve konferencije i aktivnosti vezane uz razvoj ICT sektora u županiji – rekao je Boban.

Stručna predavanja Konferenciji su nazočili i predstavnici velikih i malih hotelijera, turističkih agencija te privatnih iznajmljivača, a predavači su bili stručnjaci iz raznih tehnoloških i turističkih tvrtki. Prvo predavanje bilo je o GDPR regulativi, koje je održala odvjetnica Tatjana Salopek, koja je na stvarnim primjerima objasnila kako dobro implementirati ovu regulativu.

Krajem veljače 2018. završen je petnaesti ciklus EU škole koji organizira Javna ustanova za razvoj i koordinaciju Splitsko-dalmatinske županije RERA SD u kojem su sudjelovala 32 polaznika. Do sada je, od 2009. kada je program započeo, kroz ukupno petnaest ciklusa edukacije obrazovano više od 450 djelatnika javno-pravnih tijela SD županije. Značajno je da veliki broj polaznika EU škole i nakon obuke aktivno i uspješno sudjeluje u aktivnostima vezanim uz izradu projekata za financiranje iz europskih sredstava. Javna ustanova za razvoj i koordinaciju SDŽ RERA SD već gotovo deset godina provodi sveobuhvatnu edukaciju o pripremi i provedbi projekata financiranih iz sredstava EU pod nazivom "EU škola“. U pitanju je program cjeloživotnog obrazovanja za upravljanje programima i projektima financiranim iz EU bespovratnih sredstava.

27. ožujka

'Iznajmljivačima sa srcem' sanitetsko vozilo Župan Blaženko Boban ispred zgrade Županije predao je ključeve sanitetskog vozila predstavniku “Vozača velikog srca”. Radi se o grupi entuzijasta iz cijele Hrvatske, njih 30-ak, koji volonterski prevoze osobe, uglavnom je riječ o djeci, kojima je to potrebno. Najčešće to rade u suradnji s grupom “Iznajmljivači sa srcem” koja omogućava ljetovanje na Jadranu obite‑ljima slabog imovinskog stanja te obiteljima s djecom s posebnim potrebama. Vjera Matulić, osnivačica grupe "Iznajmljivači sa srcem" nije krila oduševljenje županovom gestom: – Sad sva ona djeca koja ne mogu ni dva sata biti u sjedećem položaju, mogu otići s obitelji na more. Ovdje se ne radi samo o tome da obitelji odu na ljetovanje, da se kupaju u moru, već je to jedna terapija za cijelu obitelj – kazala je Matulić. Župan Boban izrazio je zadovoljstvo što je ovom donacijom pridonio hvalevrijednom projektu. - Za akciju sam saznao prilikom prijema nagrađenih turističkih djelatnika s područja naše županije, među kojima je bila i gospođa Vjera Matulić. Dogovorili smo kako ćemo donirati ovo vozilo kojim će moći dovoditi nepokretnu i bolesnu djecu i starije pacijente na more. Zahvalio je ravnatelju Hitne pomoći Leu Luetiću, koji je spremno prihvatio njegovu inicijativu i odabrao jedno od najkvalitetnijih vozila koje više ne služi za Hitnu medicinsku pomoć.

28. ožujka

Svijet obišle srednjodalmatinske ljepote Ljepote Splitsko-dalmtinske županije prošlog su se petka našle u velikom svjetskom izlogu, ušle su u domove širom svijeta. Biciklistička utrka Tour of Croatia, četvrta po redu, za to je zaslužna, točnije njezina treća etapa koju su odabrani momci i momčadi 'pedalirali' od Trogira, pa ukrug preko Čiova, potom roz središte Okruga Gornjeg i odatle do Omiša, pa uz desnu stranu Cetine prema Rad-

manovim Mlinicama i Zadvarju, onda laganim spustom prema Brelima, Baškoj Vodi do središta Makarske, odatle do Tučepa i Podgore odakle je započeo uspon prema vrhu Biokova, do sv. Jure. Uspon je bio vrlo zahtjevan, dugačak 29 kilometara, s visinskom razlikom od čak 1800 metara, ali prekrasno, gotovo ljetno vrijeme biciklistima i ostalima koji su pohrlili prema biokovskim vrho-

vima, razbistrilo je vidike, ne samo biokovske i podbiokobvske, nego i srednjodalatinskih otoka. Slika je bila zaista očaravajuća. Direktor utrke Vladimir Miholjević nije skrivao oduševljenje: - Sjajno je sve ovo što smo doživjeli. Od borbenosti biciklista do domaćina koji su utrku prigrlili otvorena srca. Grad Trogir, Općina Okrug, Splitsko-dalmatin-

ska županija i njezina Turistička zajednica puno su nam pomogli, bez njih ova utrka ne bi bila moguća. Trogir, Omiš, Makarsko primorje, Imotska krajina, sva brojna mjesta koja su s našla na putu treće etape 4. utrke Tour of Croatia imali su sjajnu promociju čiji bi se rezultati mogli iskazati već ovoga ljeta - tko bi, naime, odolio ljepotama koje su svijetu ponudili.

duje klarić/hanza media

TREĆA ETAPA BICIKLISTIČKE UTRKE TOUR OF CROATIA VOZILA SE OD TROGIRA DO VRHA BIOKOVA

Obilježen Dan svjesnosti o autizmu Simboličnim puštanjem grozdova balona s natpisom "Autizam 12000“ u zrak ispred zgrade Splitsko-dalmatinske županije obilježen je Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Uz mnoge poznate osobe iz javnog života, obilježavanju Dana svjesnosti o autizmu nazočio je i župan Blaženko Boban. "Promijenilo se dosta toga u pristupu rješavanja problema s kojima se suočavaju osobe s autizmom. Ono što je dodatno potrebno napraviti jest senzibilizirati javnost kako postoje i među nama ljudi koji se susreću s problemom autizma, te raditi na njihovom kvalitetnijem uključivanju u društvo“, kazao je župan. Petar Matrinić, predsjednik udruge za autizam u SDŽ zahvalio je županu jer je na početku sjednice Županijske skupštine obukao majicu koju je udruga danas po simboličnoj cijeni prodavala ispred sjedišta Splitsko dalmatinske županije. Majice su podijeljene svim vijećnicama i vijećnicima kao dodatno skretanje pozornosti na Dan svjesnosti o autizmu.

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

Pripremila Ana-Marija Škorić

kronologija događanja 29. ožujka

Konferencija 'Gospodarenje vodama u Hrvatskoj' U organizaciji Slobodne Dalmacije i pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar Kitarović u Splitu je održana konferencija "Gospodare‑ nje vodama u Hrvatskoj" na kojoj je su sudjelovali domaći relevantni stručnjaci koji su zajedničkom raspravom pokušali pronaći rješenja za pojedine probleme. Ako će se ratovi u budućnosti voditi oko izvora pitke vode, Hrvatska bi mogla biti na meti brojnih država. No, u posljednje vrijeme sve veći problemi s ogromnim gubicima vode, poplavama, navodnjavanjima te na ovom području dostupnošću i mutnoći vode, dovela je do brojnih problema i pitanja na koja je potrebno pronaći brze odgovore kako bi racionalnije krenuli upravljati s bogatim resursima. Konferenciji je nazočio i župan Blaženko Boban koji je kazao: "Hrvatska je treća u Europi, poslije Norveške i Islanda, što se tiče kapaciteta vode. U Hrvatskoj 80 pos‑ to ljudi ima pristup pitkoj vodi, a što je s onim ostatkom. Nama je Bog dao pitku vodu i očito smo se zbog toga uljuljali i uspavali, a Izraelci, koji je nemaju, morali su znanstveno istraživati i pronaći tehnološka rješenja za nadomjestak svojih kapaciteta. Još uvijek ima toliko potencijala za proizvodnju ekološke energije, no o tome svemu će nam danas struka kazati nešto više“, naglasio je župan.

30. ožujka

Boban i Plenković posjetili biskupa Štambuka Župan Blaženko Boba i predsjednik Vlade An‑ drej Plenković sudjelovali su na Veliki četvrtak u hvarskoj procesiji "Za križen“. Na Veliki petak posjetili su biskupa hvarsko-bračko-viškog, mons. Slobodana Štambuka. Tom prigodom župan Boban je biskupu Štambuku u znak zahvalnosti predao umjetničku foto‑ grafiju blaženog Alojzija Stepinca.

2. travnja

'Kad treba pomoći čovjeku - tu smo kao jedan' "Možemo se međusobno mimoilaziti u mišljenjima ili stavovima, ali kad treba po‑ moći čovjeku, tu smo onda svi k'o jedan“, kazao je župana Blaženka Bobana čije riječi najbolje opisuju bit humanitarnog koncerta za pomoć teško oboljeloj Anđeli Knežević, koji je na održan u parku u cen‑ tru Stobreča. Tisuće sumještana i stanovnika okolnih gradova i općina odazvale su se ovom glazbenom događaju na kojem su nastupili Jole, Giuliano, Alen Nižetić, Milan Terze, Johnny Gitara, klapa "Rišpet", grupe "Dalmatino", "Viva" i "Mjesni odbor". Župan je kazao kako se Splitsko-dalmatinska županija se uvijek odaziva humanitarnim akcijama kad god može, pa će tako i u ovom slučaju po‑ moći Anđeli u sanitetskom prijevozu, ali i financijski.

U GRADU S DVA BISERNA JEZERA, CRVENIM I MODRIM, OSNOVANA ZAJEDNIČKA Piše i snimio

braco ćosić

Htio bih čestitati Imoćanima na ovom iskoraku, jer sada će svaki dio Imotske krajine biti dostupan gostima. Sjajni su ovdje resursi, jer more i sunce nisu više naše glavne prednosti. Ovdje je čitava lepeza ponude koja nije zanimljiva samo u ljetnim mjesecima, istaknuo je Kristijan Staničić, direktor HTZ-a

svijetli na turističkoj karti

Obnovljena zgrada županijskog Zavoda hitne medicine u Trogiru

6. travnja

Vojna suradnja uvijek nosi i onu gospodarsku Zamjenik župana Ante Šošić i pročelnik UO zajedničkih poslova Damir Gabrić u zgradi Županije primili su zapovjednika NATO skupine brodova (SNMG2), komo‑ dora Mikea Utleya. Zamjenik Šošić upoznao je komodora Utleya s poviješću, kul‑ turom i gospodarskim potencijalima Splitsko-dalmatinske županije. "Posebno nas raduje suradnja Hrvatske ratne mornarice s NATO mornaricom i svekolika suradnja HV-a i NATO-a. Vojna suradnja različitih zemalja je uvijek sa sobom nosila i gospodarsku surad‑ nju. Siguran sam da u Splitu i županiji imate što vidjeti te da ćete o tomu govoriti po povratku svojim domovima, i jednog dana se ovdje vrati‑ ti s obiteljima i prijateljima, kao turisti" - kazao je u pozdravnoj riječi dobrodošlice, zamjenik župana Šošić. Komodor Utley se zahvalio na dobrodošlici te je istaknuo izvrsnu suradnju s kole‑ gama iz Hrvatske ratne mornarice.

Tonči Glavina, Blaženko Boban, Kristijan Staničić i Joško Stella

Imotskom je utemeljena Turistička zajednica područja Imota, odnosno turistička zajednica za cijelu Imotsku krajinu, osam općina i Grad Imotski. Time je ostvarena ideja turističkih poslanika, ali i Imoćana neposredno uključenih u turizam, ponajprije sve brojnijih iznajmljivača kuća za odmor. Svakako da je i politika, kako ona lokalna tako i županijska, dala zeleno svjetlo. Ono zanimljivo u ovoj svojevrsnoj turističkoj fuziji jest što je to prvo takvo sjedinjenje svih turističkih čimbenika u

TURISTIČKA ZAJEDNICA IMOTSKE KRAJINE

Imota

5. travnja

U obnovljenu ispostavu Zavoda hitne medicine u Trogiru, u njezinu gradnju i uređenje 140 metara četvornih, Splitsko-dalmatinska županija je uložila oko 1,2 milijuna kuna. Župan se zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog važnog projekta te naglasio kako bi ovakve objekte trebali bi imati na području cijele županije, kako u okvirima hitne pomoći tako i u okvirima domova zdra‑ vlja. "Ne možemo uvijek sve očekivati od resornih ministarstava i države i mi na lokalnim razinama, počevši od općina. gradova i županija, također upravljamo javnim novcem i moramo pomoći našim građanima u korištenju javnih prostora, a hitne pomoći uistinu jesu i javni prostori“, istaknuo je župan.

kronologija događanja

obećano-ostvareno

našoj županiji, a i najveće u Hrvatskoj. Stoga ne čudi da su tom činu nazočili državni i županijski turistički uglednici, državni tajnik u Ministarstvu turizma Tonći Glavina, direktor Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić i direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Joško Stella, kao i čelni ljudi županije – župan Blaženko Boban i dožupan Ante Šošić.

Turizam svih 12 mjeseci Što Imoćani time dobivaju? U prvom redu mogućnost da u cijeloj Imotskoj krajini

zajednički rade na realizaciji određenih projekata, poput izgradnje biciklističkih staza, trim-staza i svega onoga što će poboljšati turističku ponudu. Osim toga, kako je pred realizacijom i strategija razvoja turizma Imotske krajine do 2025. godine, koju izravno financira Ministarstvo turizma, njezina primjena bit će puno lakša zajedničkim dogovorom svih općina i Grada Imotskog. I gosti na ovom za razvoj turizma Imotske krajine povijesnom skupu, bili su jedinstveni u prosudbi da je ovo pravi put razvoja turizma Imotske krajine. – Na moju inicijativu, pismo namjere Ministarstvu turizma i Hrvatskoj turističkoj zajednici otišlo je još u kolovozu prošle godine. Nije teško napuniti gostima naše destinacije u ljetnim mjesecima, no što je s trećim, četvrtim i petim mjesecom, pa konačno i jesenskim mjesecima? Upravo bogomdani predjeli Dalmatinske zagore, pa tako i Imotske krajine, najpogodniji su za to. Zajedno su jači te sa svojom gastronomskom i etnološkom ponudom, prirodnim ljepotama i gostoprimstvom ljudi mogu itekako popraviti predsezonu i posezonu. A oni su tu dominantni. Moram zahvaliti i državnom tajniku u Ministarstvu tu-

rizma Tonću Glavini, a posebno direktoru HTZ-a Kristijanu Staničiću koji je doletio iz Las Vegasa kako bi nazočio ovom za nas povijesnom događaju. Svakako da će ovaj jedinstveni spoj svih turističkih poslanika Imotske krajine svoje rezultate dati u sljedećem razdoblju – izjavio je župan Blaženko Boban.

Nada u bolje sutra I državni tajnik u Ministarstvu turizma Tonći Glavina ni-

je krio zadovoljstvo ostvarenjima Imoćana. – To je prvi pilot-projekt u Hrvatskoj, u kojem s brojnim jedinica lokalne samouprave stvaramo turističku zajednicu na oko 700 četvornih kilometara. Ovo je i preteča izmjena zakona o turizmu koje ćemo uskoro donijeti, a koje idu u smjeru objedinjavanja turističkih zajednica pojedinih područja, kako bismo zajednički izgradili sve ono što pojedinim sredinama može poslužiti kao

Sudionici povijesnog skupa u Imotskom

kvalitetna turistička ponuda. Turizam ne poznaje administrativne granice, on poznaje kvalitetne destinacije. Upravo komparativne prednosti cijele Imotske krajine ovdje će doći do izražaja – izjavio je Tonći Glavina. – Htio bih čestitati Imoćanima na ovom iskoraku, jer će sada zapravo cijela Imotska krajina, svaki njezin dio biti dostupan gostima. Sjajni su ovdje resursi, jer more i sunce nisu više naše glavne prednosti. Ovdje je čitava lepeza ponude koja nije zanimljiva samo u ljetnim mjesecima. Uz kvalitetnu promociju Županijske turističke zajednice valorizacija ovih prednosti brendirat će Imotsku krajinu na globalnom turističkom planu – izjavio je direktor HTZ-a Kristijan Staničić. Imoćani, to je sada izvjesno, punim koracima kreću u razvoj turizma. Počeci, a oni datiraju od 1998. godine, s nekoliko renoviranih starih kuća u napuštenim selima i njihova prilagodba za boravak gostiju, danas nakon dva desetljeća, kada postoji više od 200 modernih kuća za odmor, s bazenima, saunama, igralištima, biciklističkim stazama, opravdano budi nadu u imotsko bolje sutra. Upravo, kako je istaknuo i župan Boban, osnivanje Turističke zajednice područja Imota veliki je korak da se radom svih jedinica lokalne samouprave postave temelji za ostanak i opstanak mladih ljudi u Imotskoj krajini, koji bi se kroz poljoprivredu, obrtništvo i druge aktivnosti mogli pridružiti turističkim djelatnicima. Županija će svakako biti potporanj ostvarenju tih težnji, kazao je župan.

11. travnja

Otvoren 20. 'Croatia boat show' Ovogodišnji jubilarni, 20. sajam nautike Croatia Boat show u Splitu okupio je dvostruko više izlagača nego prošle godine. Luke nautičkog turizma, brodogra‑ ditelji, proizvođači brodske opreme, čarter tvrtke, ugostitelji i mnogi drugi predstavnici tu‑ rističkog i gospodarskog sektora na Zapadnoj obali prezentirali su svoje proizvode i usluge na atraktivan način. Izloženo je više od 150 plovi‑ la, s više od 300 izlagača opreme. "Čestitam na sjajnoj organizaciji manifestacije, a zahvaljujem gradonačelniku Splita što je pomogao da se potpiše ugovor slijedom kojega će se Croatia Boat Show održavati na Zapadnoj obali i sljedećih pet godina. U interesu nam je mobilizirati sve snage da se razvija turizam u našoj županiji, koja je najbrže rastuća nautička destinacija u Hrvatskoj“, kazao je Šošić.

Predsjednik Finske otvorio konzulat u Splitu Finski predsjednik Sauli Niinistö otvorio je konzulat te skandinavske zemlje u Spli‑ tu, u nazočnosti finskog veleposlanika u RH Risto Piipponena, novog počasnog konzula Marina Budimira, zamjenika župana Ante Šošića i splitskog gradonačel‑ nika Andre Krstulovića Opare. Predsjednik Niinistö nije mogao sakriti zadovoljstvo do‑ laskom u Split i oduševljenje gradom. U svom govoru više puta je istaknuo vremenske prilike koje ima Split, kulturu, tradiciju i baštinu, te je na kraju svečanog govora dodao: Svaki dan kada se probudite pogledajte se u ogledalo i budite zadovoljni mjestom gdje živite i radite, jer postoji mjesto gdje su zime mračne, a proljeće još nije stiglo.

12. travnja

Projekt sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda mora ići dalje Prije više od mjesec dana, gradonačelnici Splita, Solina, Kaštela, Trogira i župan Blaženko Boban uputili su pismo premijeru Plenkoviću u kojem su zatražili ukla‑ njanje prepreka za realizaciju projekata sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišća‑ vanja otpadnih voda aglomeracije Kaštela-Trogir vrijednih 2,2 milijarde kuna. "Mi, kao izvršna vlast, ne želimo sudjelovati u tome tko će obaviti posao već želi‑ mo ubrzati realizaciju. Možda je to malo neobično, ali neki novi vjetrovi i garniture jesu u sva ova četiri grada i u Županiji i ne libimo se postaviti uvjete ma tko bio u Hrvatskim vodama ili Vladi. Stručnjaka u okviru Eko agencije ima, surađivao sam s njima 11 godina i to je jedan od najvažnijih projekata koji se u ovom bazenu događao u zadnjih 15 godina“, kazao je župan na nedavnoj sjednici županijske Skupštine, nakon pitanja vijećnika o ovom Projektu. Nakon izvjesnih "šumova u komunikaciji“ između čelništva institucija i tvrtki uk‑ ljučenih u izradu Projekta, župan je organizirao sastanak vodstva gradova Splita, Kaštela, Solina i Trogira s čelnicima Hrvatskih voda, splitskog Vodovoda i kanalizacije i Eko-agencije Kaštelanski zaljev. Zamjenik direktora Hrvatskih voda, Valentin Duj‑ mović je kazao kako je na nedavnoj Konferenciji o vodama u Splitu dogovoreno da se cijela priča vodi unutar Vodovoda i kanalizacije, a da je Sporazum između ViK-a i Eko-agencije nešto što se može u kratkom vremenu usuglasiti prema zahtjevima EU konzultanata iz Jaspersa. Tomislav Šuta, direktor Vodovoda i kanalizacije je kazao da jedinica za provedbu projekta ostaje ViK, a stručnjaci iz Eko-agencije će biti delegira‑ ni u tim za provedbu projekta. Tina Runjić Ćuk, direktorica Eko agencije Kaštelanski zaljev je kazala da s ovim Sporazumom, Eko agencija ulazi u novi način funkcionira‑ nja, ali su se spremni, po odobrenju Upravnog vijeća Eko agencije, prilagoditi no‑ vom modelu rada, kako projekt ne bi bio bez potrebe usporavan. Na prijedlog župa‑ na Bobana, prihvaćeni su zaključci sastanka: - Priprema za izradu projektne dokumentacije mora biti dovršena u što kraćem roku, o čemu će na sjednici Vlade RH premijera Plenkovića izvijestiti ministar Ćorić i ministrica Žalac; - U realizaciji Projekta će se koristiti usluge Eko agencije Kaštelanski zaljev temeljem Sporazuma s Vodovodom i kanalizacijom; - U radni tim za praćenje stanja Projekta određeni su: Irina Putica, direktorica VGO Split, zamjenik župana Ante Šošić, zamjenik gradonačelnika Splita Nino Vela, di‑ rektor Voda i kanalizacije, Tomo Šuta i direktorica Eko agencije Kaštelanski zaljev, Tina Tunjić Ćuk.

MOJA ŽUPANIJA • KRONIKA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE TRAVANJ 2018.

arheološko-povijesna baština IZLOŽBA 'CESTE KOJE CARSTVO ZNAČE II. - RIMSKIM CESTAMA SREDNJE DALMACIJE' U ZAGREBU

este koje Carstvo znače II. – Rimskim cestama Srednje Dalmacije" tematska je izložba autora Miroslava Gogala, Silve Kukoč, Anite Penović, Mare Radan, Ivana Šute i Lina Ursića, koja se u Arheološkom muzeju u Zagrebu može pogledati od 6. travnja do 20. svibnja 2018. Izložbu je otvorio župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Naglasio je kako je cilj izložbe objediniti priču o rimskim cestama na području županije te ih predstaviti kao dio antičkog prometnog sustava rimske provincije Dalmacije. Priča počinje u Saloni i nastavlja se, kako je rekao, kroz sve inventarizirane arheološke lokalitete. Direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije Joško Stella najavio je kako će izložba biti prezentirana kao rezultat sinergijskog projekta kulturnog i turističkog sektora, na tragu promoviranja arheološko-povijesne baštine.

jadran babić/hanza media

Iz Salone u srce Ilirika C

antički prometni sustav Tematska izložba Lina Ursića, Ivana Šute, Mare Radan i Miroslava Gogala postavljena je u tri jedinice: Pretpovijesne komunikacije, Rimske ceste na području Srednje Dalmacije te Rimske ceste – turizam i valorizacija kulturne baštine.

Rimske ceste dio su antičkog prometnog sustava u rimskoj provinciji Dalmaciji poznatog i pod imenom Dolabelin sustav cesta, po carskom namjesniku koji je prema tzv. Solinskim

S otvaranja izložbe u Arheološkom muzeju u Zagrebu

natpisima do 20. godine poslije Krista završio gradnju prvih pet cesta. Dolaskom Rimljana na područje između obale i unutrašnjosti rijeka Krke i Neretve, a osobito nakon sloma Velikog ilirskog ustanka (Bellum Batonianum, od 6. do 9. g. posl. Kr.), koji je svojom snagom "pokolebao i preplašio i srce Cezara Augusta" (Paterculus II, 110), Carstvo je u svrhu pacifikacije prostora i povezivanja Salone i unutrašnjosti moralo otkloniti upravo posljedice nepostojanja primjerenih prometnica. Izazov je prihvatio, na samom početku vladavine cara Tiberija 14. g. posl. Kr., njegov poduzetni namjesnik Publije Kornelije Dolabela, koji je dao izgraditi ceste koje su od Salone vodile u unutrašnjost provincije Ilirik (koja se od tog vremena naziva i Dalmacija). Prema Solinskim natpisima u 7 godina izgradio je 550 rimskih milja (ili 814,55 km cesta kroz provinciju Ilirik).

Time su postavljeni temelji cestovne mreže koja je na ovom području bila u upotrebi čak do 7. stoljeća. Propašću Rimskog Carstva u 5. stoljeću sve više se smanjuju uloga i značaj cestovne mreže, pa time i potreba za njezinim održavanjem i nadogradnjom. Postojeće komunikacije s manjim izmjenama još će stoljećima, nakon propasti Carstva, biti jedina kopnena prometna infrastruktura u većem dijelu Europe i Mediterana. Potaknuta industrijskom revolucijom, tek će novovjekovna Europa uspostaviti moder-

ni cestovni sustav upravo na rimskim temeljima. Otvaranju izložbe nazočili su i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, državni tajnik u Ministarstvu turizma Tonči Glavina, načelnik općine Dugopolje Perica Bosančić, načelnik općine Lećevica Ante Baran, direktor TZ Splitsko-dalmatinske županije Joško Stella, direktor TZ Dugopolje Tomislav Balić i mnogi drugi. Posebno oduševljenje posjetitelja izložbe izazvao je dolazak uvijek dragog gosta u Dalmaciji – Ćire Blaževića. I.B.

Impressum ♦ Moja županija / Kronika Splitsko-dalmatinske županije, informativno glasilo SDŽ ♦ Nakladnik: Splitsko-dalmatinska županija ♦ Uredništvo: Marija Čizmić, mag.iur., Ana-Marija Škorić, prof., Luka Brčić, prof., Anđelka Vuković, mag.oec., Ivan Baćak, dipl. novinar, Linda Nerlović ♦ Glavni urednik Mijo Grabovac ♦ Zamjenik glavnog urednika mr.sc. Davor Pavić ♦ Grafička urednica Sabina Podobnik ♦ Fotografije SDŽ, Hanza Media ♦ Grafička priprema i tisak: Slobodna Dalmacija ♦ Adresa Uredništva Split, Domovinskog rata 2, telefon 021/400 019 ♦ E-mail: splitsko.dalmatinska.zupanija@dalmacija.hr ♦ Web: http://www.dalmacija.hr