Portnews 23 za web

br. 23 rujan 2016.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

STOLJEĆA HRVATSKOGA STAROG STAROG GRADA

PAROS, FAROS, PAIZ I HRVATSKA

Istraživački život u strpljenstvu arheologa moguća je sublimacija nepreglednih vremenskih prostranstava kao što su u ovom slučaju priča arheologinje prof. dr. sc. Jasne Jeličić Radonić i priča o 2400 godina povijesti staroga Staroga Grada

BLAGO 2400 LJETA STA Za Lučki vjesnik ispričala Elizabeta Sonjara Garber Fotografije i design: Garber media

Jasna Jeličić Radonić

Starogradsko polje pod zaštitom UNESCO-a 2

(U Farosu je jučer padala kiša) Kliznula je pokraj istočnih gradskih vrata i glavnom ulicom, paralelno s morskom obalom, krenula prema bloku u kojemu je bila kuća njezine prijateljice. Tunika je gotovo prekrivala kožnate sandale, ali nije bilo blata iako je u Farosu jučer padala kiša – ulica je po-

pločana, doduše, nepravilnim kamenim pločama, ali urednim i sjajnim. Došla je do vrata kamene kuće i, kao stara znanica, mirno ušla u dvorište. Provirila je u radionicu purpura domaćina, smještenoj na južnoj strani kuće, s vratima na ulicu.

AROG PURPURA What Makes a Boat

3

Sv. Roko, procesija

(Skupocjena unca soka iz volka) Unutra su bili samo radnici. Jedan je upravo zamahnuo velikim oblutkom i stručno odmjerenim pokretom razbio volak. Dragocjenu tekućinu iz njega, jedva vidljivu suzu spremio je na sigurno, a ljušturu školjke bacio na tlo. Da nije tako stručno udario, izgubio bi se dragocjeni sok iz školjke i gazdi bi napravio štetu. Već joj je jednom objasnio da se u Farosu radi nadaleko čuvena boja purpura koja se basnoslovno prodaje. Nije ni čudo: za jednu uncu „soka“ iz volaka, trebalo je uzgojiti i pobiti tisuću volaka. Zato su ih uzgajali u grozdovima u moru. Posebno cijenjena boja

4

purpura bojala je grimizno (a ne previše tamno kao volci nekih drugih pokrajina i kolonija u staroj Grčkoj) tkanine najvećih moćnika. Izvozila se iz Farosa u druge zemlje, prvo u kolonije na našem području. Ljušture su se koristile za tucanik, za izgradnju ulica i cesta.

(Vino za bogove) Radnik se nije osvrtao na nju.

Gospodar kuće s prijateljima se gostio u prostoriji za goste u prizemlju. Za promjenu, jeli su meso. Inače je gotovo svakodnevno na jelovniku bila riba.

Prvo ide bogovima – kosti i salo. Ostalo je stavljeno na stol i svi su navalili rukama. Zdjele, krasno izrađene u domaćim

farskim radionicama, bile su pune maslina. Znala je, kad pojedu, dolazi na red piće i to će potrajati. Vino se prvo malo prolije po podu, za bogove, a ostalo ispija satima u njihovu slavu. Svakako se prvo pomiješa s vodom.

(99. olimpijada, rođenje Aristotela) Neka se goste, pomislila je. Zaslužili su.

Puno rade. Doduše, kad su u godini 99. olimpijade i u godini Aristotelova rođenja, došli s Parosa u Egejskome moru, svaka je obitelj dobila parcelu za kuću i parcelu zemlje u velikome polju istočno od grada. Ali, trebalo je to održavati, saditi lozu i masline i sve ostalo za prehranu obitelji. I još se baviti svojim po-

slom u radionici ili trgovini, kako tko, ili u vojsci, ili u velikoj farskoj kovnici novca i – uzdržavati žene i djecu. Prostorije za žene i inače prostorije za život obitelji nalazile su se na katu, na sjevernom dijelu kuće.

(Volim Ilira i provest ću život s njim!)

Popne se drvenim stubama gore. Otvori vrata, spazi prijateljicu s bosonogom djecom oko skuta i klikne: – Volim Ilira i provest ću život s njim!

METLICOM TISUĆLJEĆE PO TISUĆLJEĆE Eto, tako bi se mogla ispričati priča koja se rađa pod rukama strpljivih arheologa koji godinama, brižno, laganom metlicom otpuhuju tisućljetnu prašinu s naslaga života. Što je bilo s tom Farkinjom, ne znamo jer to je bilo prije Romea i Julije, ali znamo da su se stari Grci i domaće stanovništvo, nazovimo ih zajedničkim imenom Ilira, spojili i pomiješali, stvorivši današnje Starograđane. Zato su valjda oni danas tako bistra uma, od Ilira koji su morali

razvijati oštroumnost u preživljavanju, i umjetničke žice od Grka koji su donijeli napredak i umjetnost u zabitni kraj.

Jer s Parosa su u Faros 384. pr. n. e., prije točno 2400 godina, stigli Jonjani, sa svojim pjesništvom, znanosti i umjetnošću, mnogo napredniji od „prizemnijih“ Dorana, bogatiji i materijalno i duhovno.

– Donijeli su prvi put kulturu, napredni urbanizam, trgovinu, sve u svemu, oplemenili su prostor i od Farosa napravili prvi takav grad razvijene kulture na istočnoj strani Jadrana. Grčki grad – kaže arheologinja prof. dr. sc. Jasna Jeličić Radonić, koja je svoj profesi-

Dijalozi, Tahir Mujčić i dr Vedran Deletis u prvom planu, reporterka Lučkog vjesnika i arheologinja Jasna Jeličić Radonić u drugom

5

onalni život posvetila Farosu (i Saloni), dobitnica nagrade Slobodne Dalmacije za znanost i autorica najnovije knjige „Faros, osnivanje antičkog grada“.

– Rijetko na kojem mjestu, kao u Remetinu vrtu kod crkve sv. Ivana u Starom Gradu, možete na tako maloj površini pronaći tolike naslage stoljeća.

Takoreći na jednome metru čitate vrijeme od 5. st. pr. n. e. pa do 7. stoljeća ove ere. Sve na jednom mjestu – dodaje.

Iz tih naslaga piše se povijest. A ta povijest priča priču.

Dionizije Sirakuški, tiranin kontra barbara Da nije bilo strašnog tiranina Dionizija Sirakuškog, možda danas ne bi bilo ni Starograđana. Jer mu se drmala vlast na Siciliji, podijeljenoj između Grka i Kartažana pa je htio ući u Jadran da bi otvorio put do Adrije. I dozva on Parane da prijeđu Egejsko more i prođu tjesnacem Otrantom, zaveslaju jače do središnjeg dijela i naoštre svoje brončane trobride strelice (pronađene u slojevima arheološkog iskapanja). I posla im pomoć iz Isse da ih vojnici brane jer znaše on da se barbari neće dati lako istjerati s dobra položaja uz more.

6

Tako bi! I planu bitka. I ne samo jedna. Diodor je zapisao: „Barbari što su prije stanovali na otoku bili su gnjevni na helensku nazočnost i poslali su po Ilire što stanuju preko puta te su mnoštvom malih brodova prešli na Faros – a bilo ih je preko deset tisuća – i navaljujući na Helene mnogo su ih pobili.“ Piše on i dalje: „Zapovjednik pak što ga je Dionizije postavio na Issi isplovio je s više troveslarki na ilirske brodiće, dio ih je potopio, a dio zarobio, te je pobio više od pet tisuća barbara, a oko dvije tisuće zarobio žive.“ – Nije ih slučajno zarobio žive – priča dr. Jeličić Radonić. – Zarobljenici su bili radna snaga. Oni su izgradili grad: prvo pravo urbano naselje s ortogonalnim ulicama i blokovima kamenih kuća u nas.

Jaje, kokoš, Paros i Faros A da je Dinozije pomoć slao iz Isse, preko puta, svjedoči i u kamenu urezan isejski natpis na kojemu Harm oplakuje pogibiju oca Kalije u boju s Ilirima. No mnogi su još poginuli i mnogo slojeva na iskopinama o tome govori. Kad su Parani spalili bijedne ilirske kućerke, na

istome su mjestu podigli svoje kuće, u početku drvene. No tada je stigla odmazda Ilira pa su nađeni dijelovi spaljenih parsko-farskih kuća. Onda su opet pobijedili Grci i sazidali kamene građevine. Borbe su potrajale oko godinu dana. Tada su se Iliri definitivno povukli podalje od mora i prepustili dobro mjesto Grcima pobjednicima. To mjesto izgrađeno je kroz godine po grčkim principima koje je poslije ovjekovječio Aristotel – koji je u to doba još bio malo dijete. Okrenuto prema sjeveru i dobrim vjetrovima za zdravlje, u blizini dobre vode i plodna polja, dobro za život i lako za obranu od neprijatelja.

Ti neprijatelji bili su, naravno, protjerano domaće stanovništvo. Još je Efor u „Grčkoj povijesti“ zapisao da je Faros otok na Jadranu s istoimenom rijekom. Ta rijeka bila bi dolski potok Vir koji utječe u more kod današnjeg starogradskog parka Vrba. A Diodor je spominjao kako su se Parani naselili na otok Faros što, uz ostala svjedočanstva, navodi na zaključak da ime Faros nije nastalo kao posljedica imena Paros, što bi se dalo laički logički zaključiti, već da su iz Parosa došli na već postojeći Faros.

A kad su već došli i udobno se smjestili, nisu stajali prekriženih ruku. Dali su se na posao. Razdijelili parcele za kuće i polje, danas najstarije očuvano katastarski omeđeno zemljište, pod zaštitom UNESCO-a. Onda su podigli grad, sa zidinama i kiklopskim bedemom, trgom i ulicama, kamenim kućama s dvorištima u blokovima. Sve su kuće dvokatnice, izgrađene u smjeru sjever-jug, s radionicama ili dućanima u prizemlju na jugu i stambenim prostorom na katu na sjeveru. Ulice su pod pravilnim pravim kutom, popločane. Grci su Farosu, odnosno cijeloj današnjoj Hrvatskoj, donijeli današnji način civiliziranog stanovanja u to „barbarsko“ doba! Svaka im čast.

pak značajna Farska kovnica novca – jedino je Faros u našim krajevima kovao i srebrni novac što svjedoči o blagostanju i o međunarodnoj razmjeni.

Nagnuli smo se malo s dr. Jeličić Radonić nad taj komad farske zemlje iz čijih se dubina izvlače nataložena stoljeća. Shvatite da nije čudo da se ne možete otrgnuti. Jer svaki mali nalaz slika jednu epohu i priča priču o čovjeku koji se zapravo kroz sve te milenije uopće nije promijenio. Uvijek je to ista priča o bitkama i o opstanku. Valjda zato što je u svemirskim razmjerima to ipak samo kap u vremenu.

Vječni čovjek i novac Bio je to bogat grad. Radionice purpura, o čemu opet govore naslage pronađenih volaka i oblutaka za drobljenje u Remetinu vrtu, bile su nadaleko čuvene. Trgovalo se preko mora, a najvažniji pomorski putovi vodili su prema neretvanskom području. Vojnici su, uz stalnu prijetnju bitkama i ratovima, imali veliku važnost. Keramičke su radionice, sudeći po nalazima, bile brojne i vrhunske. Izrađivale su se i umjetnički ukrašavale razne posude i figurice te amfore. Za razliku od grčke keramike, ilirske su na primjer bile primitivne i ukrašene običnim pritiskom prsta! Posebno je

Procesija za sv. Roka kalama Paiza

7

A DEDICATION BY TONKO MAROEVIC To the town of Stari Grad and Hvar Island, the sea is a survival necessity, a place of communication and a place to meet the entire world

The architectural and demographic apogee of our Paiz is connected to its fishing boats, its barges and pelize ships, its sea captains, sailors and crew, all of those who have helped connect Stari Grad, using their nautical touch, with the rest of the world. They gave the town a bit of glamor and riches, and have strengthened our local dimension with an universal criterion, with memories which you can find in a family living room, voices of our ancestors, grandparents of every citizen of Stari Grad – these are the words of Tonko Maroević, writer and academician, in the foreword to Mladen Domazet’s book about the last days of Stari Grad’s sailboats.

T

o this island, the sea is more than a vast field and wide path.

To the islanders, it is a necessary tool for survival, but a place of work, a source of food and income, and at the same time, a place of communication, where the entire world meets. The sea has defined the destiny of Hvar Island, going way back to the days of Ancient Greek settlers from Paros Island, a maritime force of sorts of Demetrius of Paros, the going forward to Venetian and Austrian-Hungarian nautical paths, all of whom had to pay respect to this versatile island located almost in the center of the Adriatic Sea. Besides, it was back in prehistoric times that a communication line between the two coasts of the Adriatic had been established. In their many layers, the caves of Hvar hold many examples of imported neolithic ceramics from Apulia.

Depending on the needs at the time and means of travel, various places on Hvar Island served maritime purposes. The City of Hvar, because of its exposed location, the tiny islands in front of it and its safe port on its south side, during Venetian rule, the town had a dominant role as a well-equipped relay point and a place where galleys would spend the winter. Northern ports on Hvar Island, in the coves of Stari Grad, Jelsa and Vrboska, gave way to wider anchor posts and with it, a great way to develop a domestic naval fleet – a small, coastal fleet. The cove of Stari Grad is especially deep and as such was a haven, while the port itself was heavily developed as of the second half of the 19th century, which is when Croatian shipbuilding started rapidly developing.

The architectural and demographic apogee of our Paiz is connected to that very period, when an already strong agricultural industry was joined by the force of a fast-developing shipbuilding industry, as was shown by the production of dozens of sailboats (mostly Trabakul, Bracera and Peliz types) and hundreds of captains, sailors and crew members.

To this day, Hvar families share memories of their ancestors from this period, the brave people who sailed seas and

oceans as merchants, and you will find historical mementos from far journeys in the living rooms of many Hvar homes.

Maritime culture has given Stari grad a bit of glamor and riches, and has strengthened our local dimension with an universal criterion. However, the move from sailboats to steam powered boats stopped the development of domestic shipbuilders, as large shipbuilding companies took over all the business conducted by independent, smaller shipbuilders. At the start of the 20th century, what was once an impressive fleet of sailboats, Stari Grad was left with only traces of it, and all of its nautical glory was able to fit into a small collection at the local maritime gallery museum, although still incredibly valuable. Luckily, some of the material preserved wound up in the possession of historian Mladen Domazet, and he was dedicated to examine and showcase, in great detail, a period which had the biggest influence on what Stari Grad looks like today.

This historical evocation of the local shipbuilding industry is also like a nostalgic trip through maritime maps and journals, registries and contracts. At first glance, it’s a bunch of sterile information, nothing but numbers and names, technical nautical terminology – but all of that information was used to recreate the pulse of life of those past times, as they were dynamic times, but also used to get a sense of the willpower and can-do spirit that were born in the midst of a crisis. Living conditions were hard, and surviving on scanty island land was hard, almost isolated by natural and historical conditions. Some actions today seem epic and adventurous, such as the establishment of a fishing colony on the tiny Mediterranean island of Lampedusa.

The study conducted by Mladen Domazet, accompanied by a large collection of documents and artwork, will be a welcomed addition to the history of or ancestors’ everyday lives. To us, who have roots in Stari Grad, this is an ideal reminder of those that came before us, because every indigenous family will find their predecessors in these documents.

Even though I am not from the maritime clan of the Maroević family, as my side were farmers, it is with great pleasure and gratitude that I salute this homage to those that helped built this wonderful historical mosaic of what we know as present day Stari Grad.

Tonko MAROEVIĆ Stari Grad, 2014.

Stari Grad, Hvar

Stari Grad, Hvar

Lijepa naša stara mista, Faros i Issa!

P Starogradsko antičko polje

roslava velikog rođendana Starog Grada na Hvaru, 2400 godina njegova postojanja, pamtit će se po festivalu mora, mornara i brodova pod nazivom Dani u vali jer će taj spektakl autohtonih brodova i kalafatske umjetnosti još bolje učvrstiti Hrvatsku u sam vrh cijenjene svjetske maritimne kulture. Produbit će se trag već ostavljen, počevši od senzacionalne parade hrvatske maritimne baštine s nastupom komiške falkuše s otoka Visa na Svjetskoj izložbi u Lisabonu 1998.

Dva najstarija hrvatska gradića, dva Stara Mista Lijepe Naše, Vis i Stari Grad, Issa i Faros, stara još od antičkog doba, na ovaj način postaju udarni osvajači svjetske scene gdje se cijeni nacionalna maritimna kulturna baština. Zasluge

Mario GARBER

valja priznati i Udruzi Cronaves koja se pod vodstvom predsjednika Plamenka Bavčevića i tajnika Saše Lukića godinama trudi doprinijeti promoviranju hrvatskog kulturnog maritimnog bogatstva uz pomoć dobre suradnje s priznatim središtima poput francuskih brendiranih Bresta i Morbihana.

Time je ostvaren i upotpunjen kontinuitet izuzetnih angažmana na području isticanja zaboravljenih hrvatskih maritimnih prednosti u čemu prednjače i na znanstvenoj razini profesori Velimir Salomon iz Zagreba i Joško Božanić iz Komiže, pokretači projekta „falkuša“, a onda se obavezno valja sa svim počastima sjetiti i jednog od posljednjih izvornih kalafata, Trogiranina Tonća Bakice, preminulog 2016.

Komiža, Vis

Our Homeland Old Towns, Faros And Issa

D

ays in the Bay, the grand celebration of Stari Grad’s 2400th birthday will surely be remembered as a festival of sea, sailors and boats; a spectacle that showed why Croatia belongs in the very top of the world’s maritime culture, as it has one of the strongest shipbuilding tradition around and a huge fleet of authentic vessels.

This event is like a grand conclusion of an ongoing parade of Croatian maritime heritage, one that was initiated in 1998, when the Falkuša was showcased at the World’s Fair in Lisbon.

Two of the oldest small towns in Croatia, Vis and Stari Grad, known in Ancient Greek times as Issa and Faros, are now coming to the help of the international maritime scene, a niche industry where national shipbuilding

heritage is greatly appreciated. We have to give props to the Cronaves Association, lead by director Plamenko Bavčević and secretary Saša Lukić, as this group of enthusiasts has been promoting Croatia’s rich maritime culture all over the world, for years now, with the aid of culture hubs like Brest and Morbihan in France.

With this festival, years and years of hard work have come full circle. We especially have to point out professors Velimir Solomon from Zagreb and Joško Božanić from Komiža, who have helped restore forgotten shipbuilding traditions, most notably with their Falkuša project. Then, we can’t forget to mention, with frat honor, one of the last true traditional shipbuilders, Tonći Bakica from Trogir, who passed away earlier this year.

Prirovo, Vis Issa, antičko groblje

1. Barchein Barka iz ribarskog gradića Rovinja u Istri, čija paluba jako nalikuje na palubu batane, nazvane lokalno pokrivena batana ili batana cuvierta.

2. Batana Barka ravna dna od obično šest metara dužine iz Rovinja, s jednim jarbolom, najčešće po krmi i s uglavnom oglavnom snasti. Barka je mogla biti klasična ili otvorena batana ili batana aperta ili pak tzv. pokrivena batana ili batana cuvierta.

3. Batiel Barka ravna dna što ukazuje na oblik presjeka na glavnom rebru korita barke.

Dno barke je bilo ravno, a bokovi blago zaobljeni, jače u predjelu dna što je i karakteristično za trup barke nazvane dragoc.

Krma batiela je bila slična krmi dragoca, nepramčana je statva batiela bila zakrivljena i nagnuta nad morem.

4. Bracera Vjerojatno najkarakterističnija barka Jadrana, podrijetlom s otoka Brača. Brod je tako dobro odgovarao potrebama življa i uvjetima okoliša da je skupa s trabakulima i pelizima činio okosnicu obalne plovidbe.

Prema mjestu i vremenu izgradnje, mogao se razlikovati broj jarbola broda, a isto tako i snast. Kao i veći trabakuli, tako su i bracere na krmi imale uvijek bijelo obojenu ogradicu zvanu vrtić ili đardinet.

5. Gajeta Njezino oblikovno rješenje potječe iz Tirenskog mora iz grada Gaete koji je osnovao trojanski junak Eneja na mjestu gdje je preminula njegova dadilja Kaitea. To je u osnovi barka na dva kraja odnosno oštrog pramca i krme, raširena jadranska gajeta, pa je i gajeta iz zadarskog okružja mnogo čvršće građe od komiške gajete falkuše.

Iako bi se obje nakrcale teškim teretom, komiške bi se falkuše redovito izvlačile na obalu zbog čega su bile lakše strukture. Na gajeti s otoka Mljeta umijeće plovidbe je zacijelo stekao i Nikola Primorac koji je za okladu preplovio Atlantik u oba smjera u dotada najmanjem brodu. Slučaj su zabilježile engleske novine.

6. Galijica Iako je, tijekom dugih stoljeća Dubrovačka Republika uspjela održati svoju neovisnost na Jadranu, grad je u svojem trajanju ipak zabilježio mnogo pomorskih ratnih operacija, a Dubrovčani su bili znani kao vrsni brodograditelji diljem Europe, ali samo za trgovačka plovila. Zato su uvozili stručnjake za ratne brodove. Već u 16. st. sudjelovali su u akcijama protiv sjevernoafričkih gusara, a kasnije i u flotama Karla Velikog, Filipa I., II., III., u pohodu „nepobjedive armade“ ili u pobjedi kršćana nad Turcima kod Lepanta. Galijice su bile

16

8

16

zapravo omanje galije koje su se razlikovale u načinu veslanja. Na galijici „a sensile“ svaki je veslač veslao svojim vlastitim veslom, baš kao na starogrčkoj troveslarki.

Kasnije je na galijici „a scaloccio“ veći broj veslača na pojedinom veslu pridonosio samo snagom svojih mišića dok je jedino veslač na unutrašnjem kraju vesla, nazvan „buonavoglia“, bio vješt veslač.

7. Grip To je najčešće bio jednojarbolni ili dvojarbolni jedrenjak s vjerojatnim izvorištem u sendu u kulturi Liburna. Najčešće su ga koristili u Liburniji i u Dubrovačkoj Republici. Služio je u mirnodopskim i u ratnim operacijama.

8. Guc To je bila mala otvorena barka „na dva kraja“, odnosno oštrog pramca i krme.

Oblikovno rješenje barke poteklo je s Tirenskog mora gdje je naziv „gozzo“ ukazivao na trbušast i nabrekao oblik glavnog rebra brodice.

9. Jedrilica L5 nacionalne klase (5) Najčešće se koristila za priobalni ribolov ostima, parangalima, kao svjećarica u ljetnom ribolovu ili kao pomoćna barka.

U zaljevu Malog Lošinja održavale su se regate u kojima su svoje brodograđevno umijeće predstavljali lokalni brodograditelji. Na temelju njihova iskustva, sagrađena je jedrilica L5 koja je ubrzo postala nacionalnom sportskom klasom.

10. Karaka U 15. i 16. stoljeću karaka je pripadala najvećim europskim jedrenjacima. Razlikovali su se tzv. okrugli brodovi ili „navis rotundae“ s pogonom na jedra i tzv. dugi bro-

16

1

4

5 8

2 7 13 9

3

4

4 14

4 20

4

12

17

dovi ili „navis longae“ s pogonom na vesla.

Brodovi na jedra ponekad su mjesecima morali čekati na povoljan vjetar, usidreni u sigurnim lukama, dok bi ratni brodovi na vesla ovisili uglavnom o svojoj brzini, dakle inerciji, a ne o nestalnom vjetru. Radi zaštite dragocjenog tereta i života putnika od redovitih pljačkaša, karake bi nosile više raznih topova.

11. Koka Oblikovno rješenje koke je zapravo bila koncepcija sjevernoeuropske „koge“, broda Hanzeatske lige na Sjevernom moru koja je u 13. st. stigla i na Sredozemlje i Jadran. U ranom obliku, to je jednojarbolni brod s križnim jedrom pogodnim za jake sjeverne vjetrove, a u Sredozemlju je to bila dvojarbolna jedrilica s latinskom snasti. Razvoj koge u pouzdan trgovački jedrenjak smatra se najznačajnijim tehničkim iskorakom vremena. Radi zaštite od napadača, koge bi plovile u konvojima, a branile bi se strijelama, praćkama i katapultima.

12. Lađa Dok je neretvanska trupa bila maleno plovilo „na dva kraja“, odnosno oštra pramca i krme, lađa je bila veliko plovilo koje su gradili žitelji ušća rijeke Neretve radi transporta većeg tereta. Njega su često prevozili u trupama postavljenima poprijeko na lađu. Uzvodno se lađa mogla potezati ili „lancati“. Danas se na rijeci Neretvi održava popularna utrka lađa od Metkovića do Ploča.

13. Loger To je tip plovila podrijetlom iz Francuske gdje su ga nazivali “lougile“. I čuveni „Chasse Maree“, koji je naslikao i Claude Monet, bio je tog tipa. Služio je, najčešće, kao obalni teretnjak. Na Jadranu je, zahvaljujući velikoj potražnji za pijeskom, loger „Zagreb II“ postao pjeskar odnosno „salbunijer“ u Omišu.

14. Marsiljana Plovilo očito potječe iz Francuske. Najprije se oblikovalo u luci Marseilles. Na Jadranu ta plovila nisu bila osobito popularna.

15. Ormanica Prema Josipu Luetiću, ormanica je bila tip lakšeg ratnog broda to jest potjerni ili izviđački i patrolni brod. Većina ormanica nije imala palube, a klupe za veslače bi se smjestile na današnji način kao npr. na Korčuli.

16. Pasara To je danas vrlo rasprostranjen tip manje barke. Trup odnosno korito barke podsjeća na trup guca kojemu je krma odrezana i nadomještena krmenim zrcalom. Time se znatno povećao krmeni prostor što je olakšalo ribolov i ovjes izvanbrodskog motora. To su bitni razlozi popularnosti te barke.

17. Pelig /piffero Brodice trabakul i pelig teško je razlikovati.

Danas se smatra da je trabakul brod koji ima neprekinutu palubu cijelom dužinom dok pelig ima malo povišenu palubu na krmi čime se osigurava veći prostor za boravak paruna tj. kapetana i gospodara.

Tijekom vremena se vertikalnu pramčanu statvu trabakula malo uspravilo i nije više bila nagnuta ka krmi dok su pelizi, pod uplivom međunarodnih oblikovnih rješenja, sve više nalikovali na zapadnjačke brodove.

18. Sagita Sagite su bile vrlo brze omiške gusarske veslarice. Hrvatski naziv im je bio strijela (na latinskom sagitta). Barke će se sagraditi prema suvremenim prikazima iz crkvice sv. Luke na Braču. Ostatak strukture napravit će se prema još postojećoj tradiciji. Istaknut će se osebujna zamisao „Mostine“, plitkog podvodnog spruda u rijeci Cetini koji bi sagite malog gaza lako preplovile, a na kojem bi se nasukali brodovi progonitelja te slavensko oblikovno rješenje zaštitne košare za ruku na balčaku mača.

NASTAVAK

10 18

12

11

11

19 6 5

5

6

5 15 17 17 4 13

19. Štilac U narodu se kaže da je brod bio dobro „štelan“ što je značilo da je vrlo učinkovit i lijep za oko. Baš kao da je slijedio projektantsku krilaticu „form follows function“ ili „oblik slijedi funkciju“ američkog arhitekta i teoretičara projektiranja Louisa Henrija Sullivana.

20. Trabakul Zajedno s pelizima i bracerama, trabakuli su činili okosnicu obalne plovidbe u Hrvatskoj. Taj je brod očit potomak antičkog

ŠTO JE TO BROD

„okruglog“ broda ili „navis rotundae“ koji je, budući da je imao pogon na jedra – a nije kao tzv. „dugi“ brodovi ili „navis longae“ ovisio o mišićima veslača – morao danima čekati na povoljan vjetar usidren u luci. Trabakuli su obično imali tzv. uzdužna jedra kojima se moglo upravljati s palube i karakterističnu, uvijek bijelo obojenu ogradicu krmenog prostora zvanog „đardinet“ ili vrtić gdje je kapetan uzgajao zelen za hranu.

21. Barkusij Barka iz 14. st. se u Dubrovniku, otkuda izgleda potječe, nazivala barcussium ili barcosu. Bila je najčešći tip jedrenjaka srednje veličine na Jadranu.

22. Dragoc To je bio tipičan brod ravna dna, brod plitkog mora i malog gaza za npr. lagunu Venecije.

Služio je uvelike za ribolov mrežama nazvanim „dragozzo“. Presjek barke na glavnom rebru pokazuje da joj je dno bilo ravno, a bokovi blago zaobljeni, nešto jače u donjem dijelu.

Prof. dr. Velimir Salamon, specijalno za Port News slaže priču o svim starim brodovima, o kulturnoj baštini hrvatskog brodograditeljstva, o svim potencijalnim replikama

SVE NAŠE FALKUŠE

14

23. Condura U muljevitom dnu luke u Ninu pronađeni su ostaci starohrvatskih barki iz 11. st. Konstrukcija brodskih korita jako nalikuje na još uvijek prisutnu neretvansku lađu. O tim barkama je pisao i antički povjesničar Konstantin Porfirogenet.

24. Galijun Tim se brodom pokušalo objediniti prednosti „dugog broda“, brze i vitke jedrima pogonjene galije s velikim volumenom trgovačkog prostora tzv. okruglog jedrima pogonjenog broda.

Stoga je galijun bio vitkiji od koke ili karake,

ali i malo kraći od galije. Poslije su engleski brodograditelji znatno unaprijedili trup, snast i naoružanje broda.

25. Sandula Sandula je bila malena komiška ribarska barka tzv. „sharpy strukture“ – poprečni presjek barke na njezinu glavnom rebru pokazuje ravno dno i bokove. Trup sandule bio je jednostavan i izveden drvenim daskama zakrivljenima samo u jednom, a ne u dva smjera.

26. Stela Stella izvorno znači zvijezda. Bila je brodica koja je nastala poboljšanjem oblika trupa

BRODSKI VIJAK Ponajprije valja izreći uvjerenje autora da u razdoblju kad se pomorska prošlost nažalost zanemaruje, a današnjica baš i nije obećavajuća, sutrašnjica postaje neizvjesnom i identitet nacije upitnim. Na crtežu tradicijskih plovila hrvatske obale Jadrana, s pogonom na vesla i na jedra, a takvih više po moru nema, jer su izvorna plovila ovog podneblja nestala pojavom pogona na brodski vijak – prikazuju se projekti rekonstrukcije tradicijskih plovila u raznim preriodima. Tako na jednom mjestu, jednim pogledom, možemo obuhvatiti aktualno stanje i odvijanje rekonstrukcija u sklopu Komisije za istraživanje i očuvanje hrvatske brodgrađevne baštine u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

REPLIKE TRADICIJE Samo su neki projekti dovršeni i zaključeni ostvarivanjem replika. Na primjer projekt rekonstrukcije komiške gajete falkuše koja je pod nazivom

bracere pri čemu se se koristila međunarodna oblikovna rješenja. Brodica je bila vitkija i bolje pomorstvenosti od bracere.

27. Trupa Trupa ili trupica tipična je barka Donjeg Poneretavlja koju su žitelji redovno koristili te bi se moglo reći da je ona pravi heraldički znak pokrajine. Barka je duga oko 5 m i simetrična u poprečnom i uzdužnom smjeru, zašiljena na oba kraja i izrazito jednostavnog „sharpy oblika“ odnosno i bokovi i dno su joj ravni u poprečnim presjecima.

ČOVJEK, BROD, OKOLIŠ „Comeza-Lisboa“ predstavila hrvatsku pomorsku baštinu na svjetskoj izložbi „Expo98“ u Lisabonu, a potom i u Barceloni, francuskom Brestu, u Norveškoj i diljem Jadrana. Sagradile su se i replike gajeta „Mikula“ i „Palagruža“ te falkuša za djecu „Molo“. Osnovala se i replika jadranske bracere „Gospa od Mora“. U Rovinju je grad sagradio svoju batanu, u Kominu na Neretvi je Miljenko Čupić sagradio repliku neretvanske trupe. Sagradile su se i brojne neretvanske lađe za regatu od Metkovića do Ploča. Upravo se dovršava i projekt sagite, omiške gusarske lađe.

SPOMENIČKA FLOTA Iako je teško u par riječi objasniti cijeli brod, njegovu strukturu, tijelo i dušu, zanimljivo je ipak čitatelju donekle upotpuniti sliku flote karakteristične za Jadran, flote koja više ne plovi a ostavila je dubok trag, jer pripada vremenu najstarijih čovjekovih građevina.

Bitno je ovdje naglasiti da se, u ovom projektu rekonstrukcije tradicijskih jadranskih plovila, svaki brod promatra kao neprikosnoven i neizostavan element sustava čovjek-brod-okoliš, da se provodi isključivo stručno, a ne znanstveno vrednovanje oblikovnog rješenja prema najmodernijim dostupnim spoznajama. Budući da je još Einstein odijelio znanost od struke, rekavši da „ako je matematika točna, ona ne opisuje prirodu, a ako opisuje prirodu onda nije točna“, i da se prirodni kriteriji vrednovanja smatraju vrhunskim u postupku vrednovanja oblikovnog rješenja, bilo projektiranog ili ostvarenog, te da se drugi brojni ljudski stručni i znanstveni pristupi neće smatrati dovoljno pouzdanima da bi ih se prihvatilo bez temeljite provjere.

15

WHAT MAKES A BOAT In a Port News Exclusive, Professor Dr. Velimir Salamon writes about the cultural heritage of Croatian shipbuilding, and about potential reconstructions of old traditional boats

ALL OUR FALKUŠA BOATS

T

he illustrated map (pages 28 thru 29) of traditional vessels used on the Croatia side of the Adriatic coast, powered by oars and sails, showcase reconstruction projects in various phases, the current state and the direction in which the reconstruction is going, all part of the Commission for the Preservation of Croatian Shipbuilding Heritage at the Academy of Science and Art. The Komiža Falkuša ‘Comeza-Lisboa’ represented Croatian maritime heritage at the ‘Expo 98’ international fair in Lisbon, followed by Barcelona, Brest in France, in Norway and across the Adriatic. Replicas of Gajeta boats were reconstructed, ‘Mikul’, ‘Palagruža’, and a smaller version for children called ‘Molo’. A replica of the Adriatic Bracera boat, ‘Gospa od Mora’ (Our Lady of the Sea) was also constructed. Rovinj has a replica of the Batana, Komin on the Neretva River has a replica of the Trupa from Neretva, and many other Nervetva-based vessels were constructed and used in the Metković-Ploče Regatta. Currently, a replica of the Sagita, an Omiš-based pirate boat, is being reconstructed.

The illustration/map of the giant fleet, common for the Adriatic, presents a look deep into the past of man-made constructions. Every boat, in its reconstruction, is presented as a unique and crucial element of the man-boat-environment system, with the reconstruction being conducted at the

16

highest professional level, and is not judged upon scientific standards which would classify its design based on the utmost modern insights. These are our antient ships and boats: Barchein, hailing from the fishing town of Rovinj in Istria, Barkusilj, a sailboat from 14th century Dubrovnik, Batana, from Rovinj, featuring only one mast – usually at the stern, Batiel, similar to a Dragoc boat, Bracera, the most common barge on the Adriatic, hailing from Brač Island. Dragoc is used in shallow waters, such as the lagoon of Venice, for fishing with nets called ‘dragozzo’, Condura, dating from 11th century Nin. Gajeta, hailing from the Tyrrhenean Sea, the city of Gaeta, which was established by the Trojan hero Aeneas at the location where his nanny Kaitea had passed. It is a barge with a sharp bow and stern, a common ‘Gajeta’ of the Adriatic.

Gajica, a war boar, used by Christians to defeat the Turks at Lepant. Galijun, a slimmer version of the ‘Koka’ or ‘Karaka’, whose body will be greatly improved by English shipbuliders, as well as the boat’s rig and weaponry. Grip, is a one or two-mast sailboat, most probably hailing from the Liburnian civilization.

Guc, a vessel with a sharp bow and sterm, comes from the Tyrrhenean Sea, where the term ‘gozzo’ implied it the main ribcage of the vessel looked swollen, almost like a belly.

The L5 National Class Sailboat (5), used for coastal fishing with spears, longlines and lighting fish boats during the summer, or as a back-up barge. In the cove of Mali Lošinj, regattas used to take place, in which local shipbuilders would show off their skills. Based on their experience, the L5 Sailboat was constructed, and it soon became a national class.

Karaka was used in the 15th and 16th century and was one of the biggest European sailboats. Koka was a North Europan ‘koga’, a vessel used by the Hanseatic League on the North Sea. It arrived in the Mediterranean on the Adriatic in the 13th century, and on the Adriatic, it was a two-mast sailboat with a Latin rig. The development of the ‘koga’ into a reliable merchant vessel was thought of as the biggest technological development of those times. It was defended by arrows, slingshots and catapults.

Lađa was a large transport vessel, from the Neretva River. Loger, hailing from France, painter Claude Monet’s subject, Marsilijana, from Marseillesa. Ormanica, a type of scout patrol vessel. Pasara, which was very common, has a body similar to ‘guc’, but its stern was cut short and replaced by a stern mirror. Pelig or Piffero, similar to the ‘trabakul’, except it has a slightly higher poop deck.

Sagita was a very fast pirate ship from Omiš, powered by oars, also known as the Croatian Arrow (sagitta means ‘arrow’ in Latin). These barges will be constructed based on the modern illustrations featured in the Church of Saint Luke on Brač Island.

Sandula, is a small fishing barge from Komiža, having what is called a ‘sharpy structure’. Stela, originally Star, is a slimmer ‘bracera’, Štilac is pleasant to the eye, as if someone went with the ‘form follows function’ credo, used by American architect and project theorist Lois Henry Sullivan.

Trabakul, along with ‘peliz’ and ‘bracera’, used to be the foundation of coastal sailing in Croatia, and is an obvious descendent of the ancient rounded boat, known in Latin as ‘navis rotundae’, powered by sails. Trupa, a typical barge from the lower end of the Neretva County, a true heraldic symbol of the region, was five meters long, sharp at both ends.

TIMBAR PAIZA

Botteri, Deletis, Fabrio, Hektorović, Kuničić, Lucić, Lavčević, Ljubić, Maroević, Niseteo, Plančić, Raukar, Selem, Šoljan, Tadić, Vranyczany, Zaninović…

SVAKO IME VAM JE U UHU V eliki Starograđanin Šime Ljubić izradio je i objavio u Beču 1856. prvi moderni leksikon osoba iz Dalmacije, „Rječnik uglednih Dalmatinaca“. Starogradski spisatelj Petar Kuničić 1908. sastavlja knjižicu „Prigodom Otvora nove školske zgrade u Staromgradu“ s poglavljem o „odličnijim mješćanima“, a 2014. Muzej Staroga Grada objavljuje rad Milovana Buchbergera „Ugledne osobe vezane uz Stari Grad na Hvaru“. Autor nije Starograđanin nego ga veže djetinjstvo kod bake u tom osobitom gradiću.

Popis starogrojskih uglednika velik je kao i knjiga. Abecednim redom počinje sa svećenikom i pjesnikom imena Antiquario Juraj, Starjanić Zebić (1505.

– 1570.) i onda redom toliko poznatih obitelji, svako ime vam je u uhu.

Veliki umjetnik Dini Botteri i jedna velika obitelj, Vedran Deletis, liječnik i profesor neurofiziologije, dobitnik nagrade Dr. Richard Brown, dodijeljene u Chicagu 2007., književnik i akademik Nedjeljko Fabrio, Ivan Garbati (1833. – 1897.), kapetan i vlasnik skunera „Božja Providnost“, plovio i trgovao po Mediteranu, jedan je od osnivača Hrvatskog doma 1889.

Abecednim redom, bez nekog boljeg kriterija, evo jedva nekoliko imena iz knjige, ličnosti koje su utisnule starogradski timbar i povele za sobom naraštaje: Velikani Hanibal Lucić, Petar Hektorović, pa antifašistički borac Ivan Lučić-Lavčević, operni pjevač Dinko Lupi, arheolog i akademik Šime Ljubić, Petar Kuničić… i niz obitelji sa svakim spomenutim prezimenom.

Na primjer obitelji Maroević. Tonko Maroević, povjesničar umjetnosti, književnik i akademik, i još mnogi Maroevići a jedan je i aktualni poteštat, načelnik Starog Grada Vinko Maroević. Pod „M“ zanimljivo je upoznati se s imenom Elizabeta Morelli Francesca (1761. – 1829.), novinarka i književnica, rođena u Klagenfurtu, živi u Trstu i Veneciji, nakon smrti muža grofa nastavlja izvanbračno sa Starograđaninom Petrom Niseteom, jedna od prvih feministica tog doba, potkraj života je s Niseteom na njegovom Tvrdalju u Starom Gradu…

Koliko imena, toliko bi moglo biti i knjiga: obitelj Niseteo, na čelu s najuglednijim gradonačelnikom Paiza, pa arheolog Mladen Nikolanci, prezimena Paladini, Plančić, Politeo, Premeru, Račić, akademik Tomislav Raukar, brodovlasnik i proizvođač vina Juraj Rossini, akademik Pavao Rudan, Vinko Ružević, pravnik i pisac, Esteban Roque Scarpa-Straboni, Ante Selem, Spalatin, pa Ivan Stalio, osnivač veslačkog kluba „Gusar“ u Splitu, Nikša Stančić, povjesničar i akademik, kulturnjaci Ante Sviličić, Cvjetko Škarpa, književnik Antun Šoljan, obitelji Tadić, Vranković, Vranyczany, Zaninović…

Nije se valjda cili svit rodio u Paizu!

Kuća (danas hotel Apolon) i mauzolej don Šime Ljubića 17

piramide su ipak umjetnici i akademici u tom gradu koji ima izoštren njuh za znanost i kulturu.

PAPRENJACI

HEKTOROVIĆU BEZ PRIGOVORA!

N

e biste vjerovali što je sve u moćima broda. Više nego sudbina. Brod je magična inicijativa, mirakul i misterij. Čovik nas ostavi, umre, ali ostane brod. Zato Lučki vjesnik iz broja u broj naviga na rubrici „Što je to brod“.

I u životu nema toga što se ne nastavlja tako kružno i neumitno unutar zakona fizike, dakle inertno, onako kako isplovi, uplovi, isplovi, uplovi – brod. Ili klip. Četverotaktno ponavljajuće. I s puno takta.

Bez broda ne bi bilo ni Staroga Grada. Znači ničega od svih ovih sada slavljeničkih 2400 godina. Ako je brod za isplovit, luka je za uplovit. Znači, Starome Gradu ipak valja skinuti kapu jer bez te njegove 5 milja duboke vale, uplovio ne bi nitko. A bez broda Grci iz 99. olimpijske, godine 384. prije Krista, ne bi ni isplovili a kamoli stigli tako daleko za utemeljit jedan 24 stoljeća Stari Grad.

GRADIĆ AKADEMIKA Smisao je zaokružen na velikoj vremenskoj distanci jer u drugoj polovici 19. stoljeća Stari Grad razvija flotu od 50-tak jedrenjaka za Mediteran, a zadnjih godina trećeg tisućljeća shvaćanje tog elementarnog pomorskog smisla prepoznaje i Lučka uprava Splitsko-dal18

matinske županije izgradnjom vezova za nautički turizam, spremajući novi izazov na drugoj strani vale za „domaći svit“ u viziji arhitekta Ede Šegvića.

Jer je davno krajem 19. stoljeća Stari Grad bio druga luka na Jadranu iza Malog Lošinja. Sve se toliko idealno poklapa da bi i Petar Hektorović bio p’jan od sriće, a većega entuzijastu teško je naći, sve je žrtvovao za Tvrdalj, za dvor kao simbol i na poklon gradu pa je u oporuci ostavio što treba za dovršavanje. Ni ribari mu ne mogu – prigovoriti. A ni težaci! Koji su možda još jača sila Paiza koji 24 stoljeća živi od Polja priznatog i na UNESCO-ovim popisima. Na vrhu

Mora bit da Paizov vršnjak Aristotel nije slučajno izlanuo kako je „nada san budnih“. Lijepa tema za razmislit dok se izležavate na suncu kušajući starogroujske paprenjoke. Paiz je „ono nešto“ na otoku Hvaru, šarm s pokrićem, opušten do razine stresa kad vas izbace iz konobe i pošalju kod susjeda jer znaju što vam treba i što sigurno kod toga prvoga ne biste dobili.

Možda im je to usađeno i prije 2400 godina kad su Grci s Parosa izgradili mjesto u dnu vale i dopustili Ilirima živjeti na okolnim brežuljcima obzidavši svoj Paiz. Ili kad su učili stanovnike daleke Lampeduse, vlastite kolonije usred Mediterana, kako lovit i solit ribu.

Starogradski pomorci istodobno su bili i kao projektanti današnje arhitekture Paiza jer su uz Staru rivu gradili velike kuće i tako trajno oblikovali morsko lice grada.

A DANAS? Ne pitajte nego ajte tamo gdje se oduvijek igralo na karte i znalo se kad su tripice, bakalar, a kad pašta-fažol. Tako je i danas kod Damira Čavića. Kulturno ćete se najist i napit, jerbo vam je to brat od Alde Čavića. U njega ćete saznat sve šta se govori, jer je iza konobe i poseban stol „lokalnih nemoćnika“ koji su ustanovili instituciju konobe pod firmom „Ministarstvo tuđih poslova“.

Zato tu i svrate redovito vinar Andro Tomić, operni pjevač Dinko Lupi i sadašnji poteštat Vinko Maroević poznat po izgradnji kanalizacijskog sustava šta oće reć da bi se novi Stori Grod moga izvuć iz…

BROD U KORIJENIMA

Jurko Dragičević, poznati starogradski ugostitelj, vraća se obiteljskoj tradiciji brodarstva

POMORSKI ZOV NONOTA Kupujem novi brod, spoj turizma i pomorstva, pamtim priče nonota iz moje pomorske obitelji, kaže ugostitelj, vlasnik restorana Pineta i kafića Bistro Simple, te obiteljskog broda Palmižana koji danas prevozi plin i nastupa na festivalu Dani u vali Zabilježio M. Garber

S

tarogradska je pomorska tradicija tolika da bi prava vijest bila jedino ako biste našli potomka pomorske obitelji stare 2400 godina.

Evo u zamjenu jednog malo mlađeg.

Zove se Jurko Dragičević. Zanimljivo je da će Dragičević možda biti prva prava posljedica ove fenomenalne ideje da se prirede Dani u vali po ideji starogradskog kulturnjaka Alde Čavića. Jer pomorstvo je Paiza zadnjih desetljeća potpuno zamrlo, ali nisu se predali oni što su barem pisali knjige poput Mladena Domazeta koji je objavio prekrasni dokument, knjigu pod naslovom „Suton flote jedrenjaka Starog Grada“.

Svakome će odmah bit jasno da su tu zapisani i zauvijek otrgnuti zaboravu slavni pomorci Paiza. A nije teško zaključiti kako se ta plemenita kultura Starog Grada ugasila. Motor je u povijesti pomorstva bio velika prekretnica.

Industrija, veliki porti, trgovina...

STARE PRIČE S MORA Ali to više nije bitno, Stari Grad evo hvata korak s novim vremenom. Dobio je porat za male i velike brode, za kaiće i jedrilice, za ribare, pomorce i nautičare, turiste, za trajekte i masovni turizam, Paiz je iznenada postao udarni otočki brodarski centar. Jurko Dragičević je jedan od zamašnih starogradskih ugostitelja, vlasnik je uglednog restorana Pineta, te kafića Bistro Simple, ali izgleda da će ga zahvatiti novi val s Danima u vali: – Bili su mi pomorci u familiji odavno, sjećam se i dide, a ko zna koliko to ide daleko u prošlost. Međutim, bavio sam se već svim i svačim, samo ne tim iskonskim i našim domaćim, tradicijskim, u korijenima usađenim zanatom. A sad me sve više vuče da se preobratim da tako kažem u pomorca. Idem u jedan mali možda i riskantni pothvat jer ne mogu

odolit. Gradit ću brod od 35 metri. Pravi brod. Za turizam, postat ću i ja pomorac, što nitko nije očekivao, a ni ja jer od toga se nije moglo živit zadnjih godina. Ali uvik sam imao ljubavi za to i nikad, još od djetinjstva, nisam to zaboravio.

Jurku Dragičeviću je dida poživio 96 godina, a bio je pravi svjedok pomorske tradicije.

– U djetinjstvu sam gušta kod njega odlazit slušat priče s mora koje je lipo zna ispričat jer je puno toga i znao i prošao. Dugo je pri kraju života bio nepokretan, ali pamet mu je radila sto na sat. Reka bi ženi, Vinka, napuni mi lulu, kad bi se pripremio za priču meni. A prije nego je umro, okrenuo se Vinki i rekao joj da mu napuni lulu jer da je to zadnja, da se sprema partit, i zbilja, to mu je bila posljednja lula... Popodne partijen, reka je i... otiša zauvijek.

NASTAVAK

19

BRACERA IZ 1886.

Prvi brod u familiji po sjećanju Jurka Dragičevića bio je tipa bracera, ime mu je bilo Ime Isusovo, onda je došla veća bracera i zvala se Sveti Josip, pa na kraju Palmižana.

– Ona još i danas plovi. Smišno, mislili smo da s njom ne možemo više financijski izdržat, a bilo nam je žal riješit se je, pa smo je iznajmili i tako ona zadnjih godina prevozi plin tamo u zadarskom akvatoriju. Međutim, da naš rezon nije bez veze vidi se po tome što mogu reć da je taj brod zadnji trgovački brod na Jadranu. Svi drugi dali su se u turizam. Brodovi su izgubili onu tradicijsku funkciju i nije ih lako održavat.

Motor je postao prednost velikih brodova, trajekata itd., a Palmižana u vlasništvu obitelji Dragičević završila je u najmu u Zadru.

– Od dide pamtim da je ona druga po redu bracera građena 1886. godine, i to u Starome Gradu, a tko zna kad je građena ona prva. Ovaj naš sadašnji brod Palmižana građen je 1901. godine u Piranu. Vozio je svašta, cement, građevinski

materijal, prevoz pića, hrane i ostalog odvija se do 1980. jer kroz socijalizam je tu bilo raznih faza. A onda se i tu pokazalo nerentabilnim u kretanjima novog brodarstva, tako da su u socijalistička vremena brodovi ostali bez posla. Tako i naša Palmižana. Zato smo je mi otkupili. Vozilo se plin, ali opet dolaze nova vremena pa se ne smije prevozit plin, kao opasna tvar, pogotovo s trajektom di se voze ljudi... Tako smo našli izlaz za Palmižanu da vozi plin.

A didine priče?

– E to je bila prava stvar, nikad se zasitit. Jedan put mi je pričao kako su tri i po miseca plovili iz Rijeke do Starog Grada, jer nije bilo vitra, pa su stali na Veli Iž, a nisu se imali čime grijat. Nije se moglo ni isplovit jer je bura držala svih u porat pa su ostali i bez hrane. Išlo se ubrat volaka, u moru se uvijek nađe štogod za pojesti. Ali sve im je bilo mokro, a blizu Senja ih je uhvatila takva bura da su se morali popet na vrh jarbola kako bi vidjeli di plovit jer je bura digla morsku prašinu i ništa se nije moglo vidit.

LOGER, 19 KABINA Dragičević se bavio najmom auta i motora, i ugostiteljstvom, radio kao kuhar u inozemstvu, pokušao i čarterom, ali sve je bliže povratku korijenima: – Krv nije voda, već sam potpisao i predugovor prije nekoliko mjeseci, gotovo je, odlučio sam definitivno, kupujem jedan loger sa 19 kabina. Bit će to spoj turizma i pomorstva, a ja ću bit zapovjednik, iman brevet i sve papire, iako nisam znao da će se sve to dogoditi pa nisam išao na odgovarajuće školovanje.

Ali imam pedigre. Sjećam se po nonotu da je kadeturu položio na brodu Jelena kojim se vozila kraljica, pa di ćeš više.

Čovjek i brod od pamtivijeka, Krilo Jesenice

20

LANTINA I BOCUN VINA

Mario Franičević govori o Udruzi Lantina i starim brodima iz Vrboske

TOLITAR JUBAVI Mario Franičević

V

rboska je toliko malo misto utisno da je po tome automatski najveće na svitu.

Zamislite da se zove New Vrboska, ka New York! Ne bi valjalo jer je Vrboska nešto sasvim obratno, puna je šarma na oni old fashion sistem. I zato nije čudo da za prvi festival starih brodi šta se priređuje

u Starome Gradu pod nazivom Dani u vali u čast 2400 godina staroga Starog Grada baš Vrboska šalje najviše brodi.

Je da su mali ka i Vrboska, ali su u svojoj lipoti, starosti i motu skoro pa i veći od svih jedrenjaka na svitu.

Bacite oko na slike i sve će vam bit jasno! To su brodi koji se guštaju uređivat, slikavat, pokazivat, održavat, štimat,

nudit oku ka lipa, smišna ženskica, bilo da su na vesla oli na jidra, jarbole, jarbolete, lantine...

I ta slika privukla je prije nego je i nastala mnoge stanovnike Vrboske jer je to stvar mašte pa ako (sliku) unaprid zamislite, onda nema straja da ćete učinit pravi posal i veliku romantičnu ljubav koja sve trpi i ništa joj ne udi. Pa čak niti to šta se jedan brod zove Tolitar jerbo su se jedan put zaljubljenici nabumbili i popili tolitar vina.

– Nama je lipo čim izađemo na more tako da ne brinemo o ničemu posebno i sigurni smo da će fešta starih brodi u Paizu bit veličanstvena. Bili smo već i u te vode festivala tipa Morbihan i Brest, ali Stari Grad bi sigurno moga postat i slavniji jer mi smo posebni, niko ne može nadmašit naše lipote, običaje i more.

To su riječi Maria Franičevića iz Vrboske, jednog od inicijatora udruge Lantina koja okuplja ljubitelje stare brodogradnje, tradicije ili, kako on kaže u ime svih iz udruge: – Mi se okupljamo evo već pet-šest godina oko našeg temeljnog motiva, a to su svi naši stari običaji, tradicio21

nalni načini življenja našega čovika na otoku. Nismo imali nikakve astronomske ambicije, jer ionako je samo postojanje udruge zakonski puno više komplicirano nego šta je naše spontano druženje. Ali, eto, sve se to dogodilo iz ljubavi bez puno razmišljanja. Hvarani su nas zvali na jednu organiziranu otočku regatu specijalno baš za stare brode. Odazvali smo se tada sa tri brodića na regatu od Hvara do Komiže. Bilo je puno lipo, pa kad kušaš, ne mo’š više odustat.

Prekriženo jidro s lantinom nam je i znak udruge. Prvo šta ti padne na pamet. A i bolje je nego ono šta ti ka drugo padne na pamet. Triba se vodit stvarima koje ti život nudi, a mi na otoku i nemamo se šta puno mislit.

Zanimljivo je da u okviru možete vidit imena svih brodi i njihovih vlasnika.

Udruga je itekako ozbiljna i precizna iako se voli vrlo rado radi ležernosti lažno predstavljat (haha) s brodom koji se simpatično a još više – simptomatično zove Tolitar.

BRODOVI SU ISTO KA I LJUDI TOLITAR, Pero Viličić GIRA, Tomo Gabelić MOLI GIRA, Nikola Gabelić, sin NERAK, Antonio Franičević PATRIOTA, Zorko Lavčević REČINA, Mario Franičević LIPO JE, Petar Belgijanac ANĐELINA, Damir Krstinić 22

– Uz druženje na moru sve dođe samo od sebe – govori Mario Franičević.

– Vidi se to i po dvojici Belgijanaca koji su članovi naše udruge. Ne znam imena nego ono kako ih zovemo, a bolje im znam ime broda. Evo ovi jedan Belgijanac kojega zovemo Petar, a doša je odavno ovde i već mu je blizu šezdeset godišć ma se dobro drži. Jedan put je bi s nami i odma ga je obuzelo. Pa je kupi brod od 20.000 eura. Ima kuću. Stranci su čudo, ovi drugi Belgijanac živi na brodu, a nije čudo da se oni zaljube u ovo šta mi ovde živimo. To je garant jedinstvena lipota. Prvo smo u udruzi bili Tomo Gabelić, pa Zorko Lavčević, ja, Pero Viličić, rođak mi Antonio Franičević... evo dolazi na motoru Damir Krstinić, profa na PMF-u, po cile dane se ovde oko brodi sastajemo.

A Belgijanci su fetivi Hvarani, još gore, govore kako se govori u Vrbosku, ne znaju drukčiji hrvatski nego to šta su u udruzi naučili, najlokalniji dijalekt.

Uključeni su u sve malomišćanske akcije, pa i oko crikve, govori Franičević.

Impressum Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber Photos: Garber media d.o.o.

Translation: Vuk Oreb Lector: Elizabeta Sonjara Garber Printed in: Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

Electronic moon

Dijete Zemlje nas stalno promatra, pa tako i za vrijeme tri noći festivala Moondancea, dok se slušalo svjetske i domaće izvođače elektronske glazbe

KAMERLENGO VAS ČUVA DOK PLEŠETE! Autor teksta: Segor GARBER Foto: DK PHOTOGRAPHY

M

oondance, kao što i samo ime govori, noćni je ples pod zvjezdanim nebom i mjesecom koji nas s visina promatra. Promatra nas, ali i sudjeluje, nije puki promatrač neupleten u zemaljska događanja, već je dio naše svakodnevnice na koju konstantno utječe i čiji je bitan dio. Iako je zapravo odvojen, nekada je bio dio zemlje. Mjesec je zapravo „dijete“ Zemlje i drugog nebeskog tijela koje je, kada je udarilo u zemlju izbacilo dio zemlje i drugog nebeskog tijela u orbitu. S vremenom se rodio mjesec, naš „mali“ prijatelj i pratitelj bez kojega života na zemlji nikada ne bi ni bilo.

Ljudi su od davnina štovali mjesec i divili mu se, pratili njegove cikluse, koristili su ta znanja u svrhu poboljšanja vlastitih života. Shvatili su oseke i plime, mjerili su vrijeme, pa su mu tako, zbog svega, bili i zahvalni na tome. A kako nekome zahvaliti bolje nego jednim dobrim plesom! Tako kako su to radili prije, tako to rade i danas. Možda ne baš tako, ali još to rade. Dive mu se, i treba da mu se dive, kad zamislite: More i oceani, simboli veličine i snage, a mjesec ih pomiću u obliku plime i oseke kao da su niti kose na povjetarcu.

HVALI MORE...

Dive se njegovom svjetlu u crnoj noći, kao da je nebeski svjetionik, pokazuje nam put. Tako nam je pokazao i put do kule Kamerlengo. Postoji kopno, a postoji i otok. A Postoji i otok između kopna i otoka koji se sa svoje dvije mostovske „ruke“ drži za kopno, a s jednom za otok ciovo, zvuci kao „hvali more drž se kraja“ ali ovo nije izreka niti plod nečijeg razmišljanja, ovo je Trogir, prekrasan stari dalmatinski grad istaknut od national geographica, hvaljen kao jedan od najljepših gradova na svijetu i zaštičen unescom, što drugo o njemu možemo reči?!

Ali možemo, možemo precizirati: U Trogiru, uz obalu, na kuli staroj (koliko je kamerlengo star)...godina, gdje se svakakva povijest dogodila plesalo se i divilo noćnom nebu i jutarnjoj zori.

Tri se noći na festivalu moondance slušalo svjetske i domaće izvođače elektronske glazbe. Ove godine, četvrte godine Moondancea, šlag na torti bili su JEFF MILLS I JOSH WINK iz Sjedinjenih država, odličnu zabavu uz njih su pružili i DEETRON (CH), DJ BONE (US), PETAR DUNDOV (CRO), JOHN HECKLE (UK), SIERRA SAM (BE) i drugi domaći izvođači.

Organizator tog spoja povijesnog i modernog je jedan od starosjedioca elektronske glazbe u Splitu - poznati

splitski DJ PERO FULL HOUSE koji je započeo sa ostvarivanjem ove ideje organizirajući partyje u sklopu trogirskog kulturnog ljeta . Ideja se s vremenom razvijala i odrasla u izvanredan festival koji danas znamo pod imenom MOONDANCE. SREDNJI VIJEK ZA PROVOD Stara tvrđava pokazala se kao vrhunski prostor koji pruža odličnu akustiku.

Ambient tvrđave iz srednjeg vijeka (?), visoke opskurne zidine koje se nadvijaju nad publikom i pozornicom osvjetljene obojanim reflektorskim svjetlima i zrakama koje nestaju u beskrajnom dubokom nebu, a jak zvuk zasipa publiku vibracijama i ritmom koji se gasio tek kada i noć – riječima neopisiv doživljaj!

Moondance je festival, ne samo za ljubitelje elektronske glazbe, već za sve ljude željne dobrog provoda. Kula Kamerlengo za svakoga ima nešto za ponuditi, bio to zabavni noćni provod uz dobru glazbu ili misteriozni doživljaj u tajnovitoj noći. Romantični i oduševljavajući pogled sa zidina očaravajuć je i u tišini i u buci, u samoći i u gužvi, običnoj zabavi ili misaonom istraživanju filozofije života, kao da je Kamerlengo živo biće koje vas pazi i čuva, koje vas uistinu razumije pa vam pruži točno ono što ste tražili a da to možda ni sami niste znali.

23

Arhitektura, literatura, skulptura

NIJE DALMACIJA OD JUČER Gradi se vječno i gradilo se oduvijek, na svaki način, stvaranjem i u kamenu, i u peru, nitko nije ostao ravnodušan prema Dalmaciji, nitko joj nije odolio kao izazovnoj sceni, podatnoj svakoj umjetnosti

Priredila Elizabeta Sonjara GARBER KAMERLENGO Tek 1580. godine veliki prepoznatljivi kaštel u jugozapadnom dijelu Trogira spominje se kao sjedište kamerlenga, mrskog mletačkog blagajnika (camerariusa) koji je skupljao porez od građana – i tako je kaštel dobio ime Kamerlengo.

A najveća Kula od veriga, sagrađena je više od dvjesto godina prije. Kako i njoj ime kaže, s nje su se po morskome dnu protezali lanci, verige, na suprotnu obalu, gdje je sada marina, kako bi se spriječio ulazak nepoželjnim brodovima.

Vratimo se u 1419. godinu kada je Pietro Loredano sa svojim Mlečanima započeo opsadu grada i mjesecima bombardirao Trogir – kamenim kuglama i keramičkim posudama – i tako se probio u grad. Odmah je uz Verige započela izgradnja drugih kula i bedema, za stan i smještaj mletačkim vojnicima tada, a nama na radost fotografiranja danas.

Tvrđavu je, po zamislima inženjera Pincina iz Bergama, gradio domaći majstor Marin Radoj, a gradila se 17 godina (od 1420. do 1437.).

26

IVAN RENDIĆ Preko dvjesto djela ostavio je iza sebe čuveni kipar Ivan Rendić, rođen u Imotskome gdje mu je otac bio u službi, umro 1932. u Splitu, a između toga proputovao život od svog zavičaja Supetra na Braču, gdje mu je put i odredila kamenoklesarska tradicija toga kraja, preko Trsta, Venecije i Firence, preko veličajnih uspona i slave pa do siromašnoga kraja i smrti u bijedi, samoći i sljepoći. Zato je iza sebe ostavio bogatstvo – u kamenu.

Umjetnik, čija djela krase mnoge trgove u zemlji i inozemstvu, koji je samo na supetarskom groblju ostavio 12 veličajnih umjetnina za druge, pokopan je na tom istom groblju u mnogo skromnijem počivalištu. Zanimljivo je da je umro 29. lipnja, na dan svetoga Petra, zaštitnika Supetra.

ZVONIK U LOŽIŠĆIMA Središte, i vrh, mjesta Ložišća na Braču svakako je raskošni zvonik što ga je 1886. godine projektirao Ivan Rendić.

U slobodnoj umjetničkoj interpretaciji romaničkoga stila, taj zvonik – smatran najljepšim u Dalmaciji – čuva vječnu stražu od kamena u ponos stvaratelju i čovjeku općenito.

JELŠANSKI PERIVOJ

KLESARSKA ŠKOLA

Rendićev kip velikoga brodara, veleposjednika i dugogodišnjeg gradonačelnika Jelse na otoku Hvaru Nike Dubokovića, od cara Franje Josipa odlikovanog vitezom – kao da ponavlja umjetnikovu sudbinu. Podizan i spuštan da bi opet gledao s visine... Spomenik je, naime, jelšanska općina u lijepome Perivoju postavila Dubokoviću 1923. godine u znak zahvalnosti, da bi ga se u socijalizmu skinulo i 1991. opet vratilo.

Prvenstveno zahvaljujući samoj prirodi i bogatim slojevima bijelo-žućkastoga vapnenca, osobito se na Braču razvio klesarski zanat, a zatim – opet zahvaljujući majci prirodi koja je posebno nadarila talentom neke pojedince, i kiparska umjetnost.

Koliko je bogata klesarska tradicija na otoku Braču, govori i to što se već 1906. godine organiziraju tečajevi iz klesarstva i polažu ispiti za klesare, a početkom 1909. utemeljuje se u Pučišćima Škola za usavršavanje u klesarstvu pod ravnateljstvom Emila Rumla, klesara iz Češke.

Danas je Klesarska škola u Pučišćima, sa đačkim domom koji omogućava obrazovanje učenicima iz drugih krajeva, svakako najjača u toj branši. Upisuje oko stotinu učenika godišnje, a u posljednje su vrijeme novost – učenice. S dlijetom u ruci klesarke su se pridružile tradicijski muškom zanimanju.

BIJELA ZASTAVA Brač je prvi otok na čijim se supetarskim plažama zavijorila Bijela zastava, ekološki simbol čistoće mora, rijeka i jezera. To prestižno priznanje dodjeljuje GUWAA, Global Underwater Awareness Association, Svjetska udruga za zaštitu voda.

ŠKRIP

ROSANDIĆ U SUPETRU Kakvo društvo na Braču! Uz velikoga Ivana Rendića, još jedan umjetnik, likovni pedagog, velikan hrvatskoga kiparstva Splićanin Toma Rosandić (umro 1958.) i suradnik čuvenoga Ivana Meštrovića, ostavio je u Supetru djelo za razgledavanje: mauzolej bogatog bračkog iseljenika Frane Petrinovića. Inače Rendić nikad nije prežalio što nije dobio rad na tom mauzoleju jer ga je smatrao svojom prilikom za životno djelo. Ovako je ta počast pripala Rosandiću. Supetarsko groblje je, uvjerite se, uistinu prava umjetnička galerija!

Kamen i samo kamen, kamene kuće i predmeti od kamena, kamena ljepota – ako je želite vidjeti izbliza, posjetite Škrip, najstarije naselje na otoku Braču, arhitekture bijelih krovova, mjesto s poviješću i pogledom, kako o njemu govore Škripljani, njih sto i nešto.

Nije slučajno da se upravo u Škripu nalazi Zavičajni muzej otoka Brača i da je ublizini najstariji među bračkim kamenolomima.

I najveći kaštel na otoku, dvorac Cerinić, gleda nas iz Škripa. Sagradio ga je, sa svim kulama i zidinama, Mihajlo Cerinić 1570. godine.

A nekidan u Škripu eto festivala Čakavske riči „jušto“ 2016. Od arhitekture i skulpture do literature.

27

LJUDI OD BRODA

Ćakula sa Stankom Svalinom, svestranim zaljubljenikom u sve što je kaštelansko

LUKE NA DNU MORA

N

ije lako danas upoznat čovika koji se tendi u – idemo redom – more, planine, zemlje, znači vrtle, vinograde, polja, onda graditeljstvo, pa pisanje, i glazbu, a na kraju i povijest, zemljopis... I naravno da je to nemirna istraživačka priroda koja će se razumit i u svaku vrst istraživanja, znanstvenog čeprkanja i kopanja po povijesti itd. U što se onda ne razumi? Jedino politika nije spomenuta. A i neće.

To je Stanko Svalina koji živi u Kaštel Štafiliću, po meni možda bliže Resniku, a najbliže, kako će sam reći, na Koludrovcu, onako katastarski.

Ovo je ćakula bez nekih pretenzija jer je lipo liti sist, pojist, popit i onako ležerno dotaknut se skoro svake teme, pa ima vrimena za ozbiljnije se opet vratit tamo di smo stali.

28

NEISTRAŽENO BLAGO Stanko Svalina pojavio se u blizini Lučkog vjesnika najviše zbog teme o Kaštelima u prvom broju ovog ljeta. Naslov je bio privlačan: Dalmacija i sedam patuljaka. A sve u sklopu stalnog usmjerenja ovog časopisa koji se uporno bavi kulturom, umjetnošću, brodograditeljstvom, lukama i starim gradićima Srednje Dalmacije gdje se skriva beskrajno bogatstvo hrvatske kulturne baštine.

Nije potriba pametovat, nego samo blago dodirivat tu, kako je to zadnje vrime uobičajeno reć – nedirnutu prirodu.

I Stanko Svalina se taman kao izmišljen za ta pitanja našao reporteru Lučkog vjesnika na putu. Prvo je pomogao Nebojša Polić koji je u jednoj fazi svoje bogate društvene angažiranosti vodio i ribarsko-lučko društvo Srdela u Kaštel Starome, a onda nije odolio pripomenuti da po kaštelanskim portima na dnu mora živi i više nego tisućljetna lučka prošlost koju se i običnim okom za bistrine može nazrijeti.

Uglavnom, Kaštela su blago još uvijek nedovoljno prepoznato. A to „muči“ i Stanka Svalinu, neobičnog Kaštelanina koji se ne gura nikamo nego radije voli za sebe reći da je ribar. Ima taj lipi brodić, i jedan još manji, oba se vide na slici na tom poznatom isturenom, nekako osamljenom mulu u Resniku. Pogledajte ga kao figuru, vidi se da je Stanko Svalina srastao s morem, ali i s golemim blagom što ga more oplakuje.

– Kaštila su mlada, po jednoj svojoj povijesnoj žili to su ljetnikovci splitske plemštine u Sućurcu, Gomilici i Kambelovcu, a trogirske gospode u Lukšiću, Starome, Novome i Štafiliću. Međutim, Kaštela su i starija, još iz vremena Turaka koji su prodirali i nadirali, a nikad nisu i skočili u more. Nego su se ta Kaštila održavala na razmeđu pritisaka Mlečana i Turaka, pa čak i Trogira i Splita. Oni stariji Kaštelani zvani su kao didići, u smislu starosjedilaca, ali nema ih više.

Izvorni Kaštelani bi to trebali bit, oni s

Kozjaka, Trećanice... U njihovo doba imali su prava i biranja svoje slobode, svoga kralja, ajmo tako reć, svoga župana, jer su bili vlasnici svoje zemlje i gospodari svoje ženidbe.

SELO I MISTO Lipo rečeno. A prodorom Turaka, ti kaštelanski preci našli su se na „prvoj crti bojišnice“ i usprkos tome nisu htjeli napustit svoje zemlje, zarad svoje slobode.

Međutim, utjecajem biskupa i Mlečana, oduzimali su im pomalo zemlju i natjerali ih, poslije i dekretom, i oružjem, spustit se u Kaštela, prepričava Svalina: – Meni je to interesantno jer se u tome krije neobičnost Kaštela koja nisu misto, nego selo. Misto je lipa rič, onako ka malo misto Miljenka Smoje, ali misto je za Staroseljane nedovoljno, njima je Selo autoritet, jer misto je bilo šćućureno uz porat, ali nikad nije bilo ka Selo u snazi da ima svoju vlast, općinu, trg, a to znači i tržnicu, pekaru, upravu... Zato svi

stari Kaštelani kažu da idu u Selo, pa su Staroseljani u Kaštel Starom, a Novoseljani u Kaštel Novom.

Brod stane u porat, iskrca ili ukrca teret, vino, a điranca stigne ka poštanska kočija i ostavi poštu, kako je i bilo u stara doba. Điranca ka diližansa. Fale samo Indijanci i kauboji, haha.

– Uvik je bilo sedam seli, a ne sedam mista Kašteli, je da zvuči smišnije, ali nama Kaštelanima Selo ima veću težinu.

Svako selo ima i svoj štandarac, kameni stup za jarbol i bandiru, ali izmišljen je u vrime Napoleona za kaznu i opomenu carevu upućenu našemu svitu koji se opira novopridošloj kulturi.

Brce je vjerodostojni simbol starih Kaštela. Riječ je o trgu u svakome Kaštelu, a ime mu potječe od vremena kad se samo mostom moglo u poput zamka i utvrde ograđenog kaštilca kao danas onog u Kaštel Gomilici, samostanu benediktinki izgrađenom na umjetno nasutom otočiću.

29

– Riječ brce došla je od brvna, mosta ispred svakog kaštilca. Jer se zakonom nije smjelo gradit nastambe na plodnoj zemlji nego na moru, na nasutom terenu, a onda je brvno dobro došlo i za obranu od Turaka ili drugih bandi. S vremenom se ispred tih malih dvoraca i gradića počela odvijati trgovina uz most, uz brvno, pa je tako došlo do naziva brce. Tu su se događale sve važnije stvari, donosili svi zaključci za selo, a za Božić se palio badnjak.

BRCE, BRVNO I TRG Gradići opasani zidinama postali su nesnosni za život zbog smrada i boleština, a izgubila se i opasnost od upada pa su nepotrebni mostovi nasuti i kaštela su se počela razvijati izgradnjom okolnih naselja.

30

– Sućurac se prvi razvio u industrijskom smislu i tu se okupljaju prvi intelektualci jer su najbliže informacijama. U ostalim se Kaštelima odvija život poljoprivrednika koji se navečer vrate iz polja i daleko su od svake intelektualne priče. Najveći proizvođači vina su u Kaštel Novom, vinogradari, a najveći ribari u Kaštel Kambelovcu. Kaštel Lukšić sa Starim, Novim i Štafilićem zvao se Podmorjem dosta dugo. Imao je gradsku upravu, a Gornja Kaštela, Sućurac, Gomilica i Kambelovac zvala su se Dilat i gravitirala su Splitu. Dilat znači priko, jer se gajetama išlo do splitske Brodarice.

Veća su prava bila u Donjim Kaštelima jer si moga birat svoga popa, a u Gornjima im to nisu dopuštali Split i Biskupija.

Svako selo osim Štafilića imalo je porat, a sva Kaštela bila su prirodno odvojena potocima i uvijek su imala dovoljno vode za razliku od Trogira koji se dolazio napojit jer se bavio intenzivno poljoprivredom, dok su se Kaštelani bavili isključivo vinogradarstvom.

– Nehaj je oduvijek imao svoj mandrač, ali to nije porat, nego, haha, tu je bio najpoznatiji disko di san i ja zna bit disk-džokej, Apolo čuveni, ali nebitno, nego porat, e to je bitno. Njega su na primjer u Novome gradili trgovci vinom, u Stari je malo bolje pomogla država, onda se to zvalo Obalna straža, da bi recimo u Lukšiću bio izgrađen veliki skoro kao lukobran, pa ima najlipši porat, financiran od plemića... Porti su bili značajni za ukrcaj vina. Bačve bi se bacile u more i onda dizale sohama na brode.

Kambelovac do Jugoslavije nije imao nego mandrač u koji su se ribari vezivali po principu ko prvi uplovi, a Gomilica je bila jaka jer je tu pristajao brod na pruzi Trogir – Split.

KRALJIČINA PLAŽA U starije doba postojala je zakonska klauzula za donit mast, urod, drva i ostali teret na porat na Bile, danas je to plaža od Štafilića prema Resniku.

– Postojao je put, Jelenin, kraljičin put i taj se porat u Resniku sad istražuje pod morem. Njezin je put vodio do Bilina, bijelih stijena uz more gdje je danas plaža, a i ona se tu dolazila kupat putem od Bijaća po kojemu su bili posađeni javori.

U Resniku se istražuje podmorje jer se zna da je tu bio porat, a ima tragova i u ostalim Kaštelima. Naime, posvuda

je bila pličina, npr. Štafilić je bio selo sa sojenicama, nije se moglo pristat, a selo bi za garbinade skoro nestalo. Međutim, druga su Kaštela imala porte jer postoje nalazišta amfora u kojima se čuvala živa riba, ko zna otkad, prije Rima i Grčke, jer koliko je grčkih brodi došlo sa Sicilije...

Samo u Faros na Hvaru, u Stari Grad su došli direktno iz Grčke. A tim putem je među prvima plovio naš dobri i uporni, hrabri istraživač i moreplovac Joža Horvat sa svojom Besom tamo sredinom šezdesetih. U svakom slučaju, spominje se u podmorju Kaštela čak dvanaest porti potopljenih u moru.

A ima još buduće povijesti i vremena za pretražit.

Nebojša Polić, kaštelanski erudit

ZNANJE JE ZAKON

N

ebojša Polić (74) još je jedan od onih rijetkih univerzalaca o kojima se ne govori ovako ukratko zbog mogućih krupnih pogrešaka. Intelektualac njegove razine i Kaštelanin prije svega, bez stranačkog opredjeljenja, jamči kao bastion u skladu sa svojim uočljivim gabaritima kojima ujedno štiti i znanje, zanat i ispravan cilj, smisao ili ideju.

U Lučki je vjesnik dospio kao nekadašnji predsjednik udruge Srdela koja drži mandrač i ribare u Kaštel Starom. Ta mu se uloga dogodila u povratku rodnoj obiteljskoj kući nakon ozbiljne i dugo-

godišnje karijere u turizmu (Makarska, splitski Dalmacijaturist...), a po završetku karijere i na funkciji ravnatelja Zavoda za zapošljavanje u Splitu, sloveći kao stručnjak na području tržišta rada.

Voli se, kao na slici pred svojom kućom, opušteno predstaviti u mornarskoj majici, što slikovito govori o njegovoj elegantnoj eskivaži diplomatske karijere, jer se u biti nikad, pa ni na rukovodećim funkcijama u Jugoslaviji, nije „zaljubio“ niti u jednu političku stranku. Uputio je reportera Lučkog vjesnika u podmorsku povijest Kaštela i krug ljudi koji o tome govore zbog znanja kao poziva, i ljubavi.

31

Projekti županijske Lučke uprave

Luka je preduvjet novog života i ukupnog razvoja niza gradića u Srednjoj Dalmaciji

NOVA ERA SREDNJEG JADRANA Priredio uređivački tim Lučkog vjesnika

Makarska s novim lukobranom i oživljenom nautikom

P

rojekti Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije temeljito mijenjaju fizionomiju Srednje Dalmacije i po tome se najbolje vidi što znači luka svakom mjestu. Jer nije to samo pitanje izgleda, pa nije čak ni samo to što se smatra sigurnošću plovidbe. Najkrupnije promjene su one koje se odnose na način života, razvoj područja koja ovise o lukama jer im luke donose novi promet ljudi, roba, ideja, događaja, novi smjer ukupnog gospodarskog i kulturnog života.

32

Zadnjih godina u projektima Lučke uprave i uređenjem luka, riva i privezišta dogodile su se takve promjene u Srednjoj Dalmaciji da se može govoriti i o povijesnim prekretnicama, o novome dobu, o novoj eri za mnoge gradiće.

A isto vrijedi i za Hrvatsku uopće, pa indirektno i za Europu, jer svaki putnik u tom suvremenom i nezaobilaznom fenomenu, nasušnom prometu današnjice – može zahvaljujući sigurnijim lukama i unapređenim uvjetima putovanja doslovno birati kuda će.

MAKARSKA, SUPETAR, BOL Autocestom iz Zagreba moguće je na najbliži otok Brač preko Splita ili, kako bi se zaobišle gužve, moguće je produžiti do Zagvozda i kroz tunel eto vas u sigurni porat Makarske s golemim lukobranom. A odatle začas trajektom na jugoistočnu puntu otoka Brača u Sumartin odakle se brzo stiže u Bol, možda i efektnije nego preko Supetra. No i luka u Supetru je modernizirana tako da se nije lako ni odlučiti hoćete li ugodnije putovati trajektom preko Splita.

Viška riva s novim kapacitetom za privez

Osim toga svoj izgled i ponudu promijenili su i Split i Makarska pa se putnik oduševljeno zadržava i na tim polaznim točkama, a projektima Lučke uprave mijenjaju se i uvjeti u Sumartinu, ili u Supetru koji postaje u biti po funkciji isto što i Split, s jedne strane prolazni prometni punkt, a s druge strane prekrasan gradić s nizom kupališta, privlačnih obalnih šetnica i kulturnih sadržaja.

Lučka uprava vas čeka i u Bolu, nakon prijelaza preko cijelog otoka Brača bilo da ste putovali preko Sumartina ili Supetra. Za ljeto ili dva, Bol će biti sposoban

u lučkom smislu i za velike brodove. I Milna je na zapadu otoka sposobnija u prihvatu katamarana.

Ako ćete dalje, na idući otok u središnjoj Dalmaciji, a to je Hvar, promjene su jednako značajne. Hvar, Jelsa, Stari Grad, Sućuraj... Svi ti gradići sposobniji su i stalno im se poboljšavaju lučki kapaciteti. Krenimo ponovno s autoceste iz Zagreba i birajte hoćete li na Hvar preko Splita, ili preko Makarske, bračkih Sumartina i Bola, ili preko najudaljenijeg Drvenika južno od Makarske odakle se trajektom brzo možete prebaciti u

Sućuraj na jugoistočnoj punti otoka Hvara pa cestom do Jelse, Vrboske, Starog Grada i Hvara obilazeći prekrasne otočke „divlje vale“.

Svi ovi putnici na tim rutama imaju različitih želja jer mnogi nautičari drže svoje brodove na vezovima u portima Srednje Dalmacije ili u najbližem susjedstvu, a još više je onih što putuju da bi se ukrcali u neki unajmljeni brod, jedrilicu ili trabakul, ovisno o tipu čartera i izletničkog krstarenja.

33

Gradilište na području Trogir-Soline, nova luka za Drvenike VIS, TROGIR, ŠOLTA, DRVENICI Stari Grad na otoku Hvaru izveo je uistinu povijesni zaokret u smjeru lučkog središta za sve vrste brodova, od domicilnih kaića preko nautičara svake vrste do trajekta, a i do kruzera u najbližoj budućnosti. Stari Grad je i po svojoj prirodnoj prednosti bio kao izmišljen za takvu promjenu i desetljećima prije ovih posljednjih promjena jer je zbog tih prirodnih prednosti golemog zaljeva i imao takvu bogatu pomorsku povijest i kulturu staru 2400 godina još od svog rođenja u antičko doba.

Supetar s novim sadržajima na rivi i u luci

34

Vis je otok koji je ušao u novu eru već samim osamostaljenjem Hrvatske, a županijska se Lučka uprava priključila novim okolnostima otoka te ga osposobila za prihvat golemih nautičarskih flota i na rivi usred Visa i na Kutu te na svim ostalim mogućim privezištima tako da je Vis prava nautičarska meka ljeti no sve bolje se prepoznaju i mogućnosti raznih vidova zimskoga turizma. Najnoviji hit je Šolta, sasvim u blizini Splita, pa Mali i Veli Drvenik na krajnjem zapadu Srednje

Dalmacije, jer su ti otoci najbliži terminu „nedirnuta priroda“, no Lučka je uprava unaprijedila lučke uvjete trajektnog pristaništa u Rogaču, glavnom mjestu na Šolti.

Izuzetno bitan projekt je i pristanište na području Trogir-Soline gdje se gradi obala za trajekt koji će povezivati Split i Trogir s otocima Malim i Velim Drvenikom. Još se čeka luka, prva u povijesti Omiša, pa se može govoriti o sasvim novoj Srednjoj Dalmaciji.

NEW PATHS

Sućuraj ljeti pod opsadom automobila u redu za trajekt: Divna i Ivanka rade non-stop

From Central Dalmatia, getting to Brač Island can be achieved in several ways, going from Split to Supetar. You can take the ferry from Split to Supetar, but you can also take the highway from Zagreb, go all the way up to Zagvozd, take the tunnel to Makarska and from there you an take the ferry to Sumartin, another Brač village. If you pass Makarska and head down to Drvenik, you can take the ferry to Sućurje on Hvar Island.

Stari Grad and Hvar Town both have reconstructed their ports and they’re ideal for sailing enthusiasts. There’s also Vis Island. Šolta is an island that keeps getting more modern, and features outstanding nautical destinations such as Maslinica, Rogač and Nečujam. The City of Trogir is currently building a new port that will connect it to the islands of Mali and Veli Drvenik. Yes, Central Dalmatia is becoming more and more accessible to travelers with each passing year.

35

KUŠAJ DALMACIJU

Srednja Dalmacija bila bi jedan puno lipi zalogaj koji vam ne smije zastat u grlu

OTOCI? DOBAR APETIT! U Priredio M. Garber

prvim brojevima Lučkog vjesnika prije pet-šest godina jedan od najčitanijih autora bio je glasoviti splitski kuhar i ugostitelj Kamanjo, poznat po restoranima u Zagrebu u koji su navraćali zbog dobre spize i originalnog druženja i glavni politički lideri Hrvatske, a da se o drugima ne govori. Kamanjo je u Lučkom vjesniku znao preporučiti lijepe restorane po Jadranu tako da se razvijala ta kultura dobre spize i širio se krug specijalista tipa Kamanjo.

Onda smo malo napustili tu koncepciju pokušavajući gosta i stranca najesti još većim vrijednostima Dalmacije, specijalitetima kulture tradicije, ali ipak se svi uvijek raspituju kamo na dobar brujet, poparu, buzaru, gregadu i slične osobitosti dalmatinske kuhinje. Morate znati da je na Visu lipo u mjestu, Komiži ili Visu, pa je tu niz impresivnih restorana poput Jastožere i Baka u Komiži ili u Visu Pojoda, Val, Vatrica itd...

Tako svi znaju par restorana u Hvaru, Starom Gradu, Bolu itd. Međutim, ništa nije ljepše nego zabasat negdje sa strane, u brda, svim jedriličarima i nautičarima puna je kapa mora nakon svih užitaka i, naravno, glavni je cilj uvijek janjetina. Može se naći i originalnije hrane, treba sve kušati, to je jedini ispravan odgovor.

Na otoku Visu obavezno morate svratiti u brda iznad Komiže, tamo prema Titovoj špilji i vrhu Hum, malo ispod njega, mjesto se zove Žena Glava, a nema veze sa Ženom nego sa Žednom Glavom jer je kao u pustinji ta uzvisina.

Tamo je fenomenalan domaći restoran, konoba kod Darka.

U unutrašnjosti Visa daleko od mora tako ćete naći i Rokija gdje godinama Englezi dolaze na nekoliko tjedana zbog kriketa, ali, naravno, i zbog spize i vina.

Postoje i biciklistčke staze kojima se stiže gdje auto ne može, a sigurno se jede i pije puno bolje.

Na Hvaru vam je najbolje jesti u gradskim konobama kao što ih u Starome Gradu ima na pretek: Kod Damira (Čavića) jer je to onako po domaću i spontano a ipak originalno, jer najbitnije je da dok jedete ujedno i učite, te je tako i u Eremitažu na drugoj strani vale blizu crkvice sv. Jerolima, zatim u staroj i neobičnoj Antiki, pa u Phariji gdje je roštilj na nekoliko katova...

Ima neobičnih konoba kao što je Duga putem od Jelse prema istoku na udaljenoj punti Sućuraj. To je prekrasno kad iznenada na cesti osvane konoba.

A tu negdje posred otoka imate tri spuštanja prema moru, dakle najprije prema Maloj Stinivi koja je više za okupat se, a dalje prema Veloj Stinivi gdje ćete na kraju završit na doručku barem kod Šer Zane, vidite na slici, i onda konačno evo skretanje za Pokrivenik, hotel Timun, raj, služe vas dok se kupate u „mudantinama“ iznad mora kao što se vidi na slici.

Kod Damira, Paiz

Duga na Hvaru

Da sad prelistamo Brač, ne bismo uspjeli jer bi trebalo povećati i broj stranica i nakladu časopisa. Brač je najnaseljeniji otok s mnogim gradovima, Supetar, Splitska, Selca, Postira, Pučišća, Povlja, Sumartin, Bol, Gornji i Donji Humac, Pražnice, Vidova gora, Škrip, Milna, Nerežišća, Sutivan, Bobovišća, Ložišća...

Nema kraja, a sad zamislite, sigurno nije moguće da svako misto ima samo jednu konobu!

I Šolta ide naprijed, tamo je u Rogaču jedinstvena Pasarela, restoran na sikama uz more, i prava stvar je u Velome Drveniku konoba odmah do većega mula di se vežu nautičari. A tek sad bi se trebalo prebacit na kopno, iako smo preskočiil na tisuće smišnih malih mjesta za lipo se odmorit, pojist i popit.

Budihovci, Andro

Žena Glava

Eremitaž, Paiz

Omiš

Pokrivenik

Šer Zane, predivna uvala Vele Stinive, skrenite sa ceste u Zastražišću, bilo kad, za doručak, ručak ili večeru

VIS MAJOR Otok Vis je danas posljednja šansa za bijeg od urbanog, a prije nekoliko milenija bio je sa Starim Gradom na Hvaru prvi povijesni grad na Jadranu

V

is je na Jadranu zbilja pravi pravcati Vis major kako smo u ovom Lučkom vjesniku objavili prije valjda pet godina, a u Otvorenom moru i drugim prilozima možda i prije skoro dva desetljeća. Jer Vis kao otkriveni otok novijeg doba i ne postoji dulje. Iako postoji, naravno, još od vremena kulture kamenog doba (prema palagruškim nalazima starim 8000 godina).

TITO I TEUTA

Nemojte se plašit, ovo nije znanstveni arheološki časopis, ali zanimljivo je znati da tu nisu bili samo Titova vojska i JNA, nego i neki drugi su kroz tisućljeća prepoznali stratešku poziciju otoka Visa pa se baš ovog ljeta slavila i 150-godišnjica Viškoga boja u kojemu su austrougarske flote pobijedile i potopile talijanske brodove, a Talijana je bilo tko zna koliko puta više, međutim, heee – u Austrougarskoj mornarici bilo je prilično Hrvata, e!

Svakako otok Vis mora biti ponosan na svoju prošlost. Titova Jugoslavija je tu u biti utemeljena u smislu da je na neki način obranjena, a svaka ideja se s vremenom izrodi i izopači, jer i prije Jugoslavije tu je drmao Napoleon, a tko nije? Pa tako možete stići malo bliže umjesto u kameno doba. Na primjer do Ilira. Ili do Grka koji su tu stigli otprilike kao i u hvarski Stari Grad, u antička vremena viške Isse i hvarskoga Farosa.

Ima od toga, ne’š ti, 24 stoljeća, 2400 godina, pa se slavi jer to su dva najstarija hrvatska grada koji u to doba kad su utemeljeni, pojma nisu imali da bi mogli postati i – hrvatski. Zna se sve o toj velikoj povijesti, pa je i prije Grka postojao grad kraljice Teute i to na danas pustom otoku zapadno od Visa, na Svetome Andriji, na Svecu, Teutin grad.

38

DIONIZIJE SIRAKUŠKI Moćni grčki vladar i vojskovođa Dionizije Sirakuški izabrao je najbolju otočku (Vis) prirodnu luku, tu golemu Jurjevu uvalu u kojoj je danas grad Vis. Taj demokratski ustrojeni polis bio je, uz Paros na susjednom otoku Hvaru, prvo urbano naselje na Jadranu, a površina od preko 100.000 metara četvornih na brežuljku Gradini i poluotočiću Prirovo čini taj drevni grad najvećim helenskim gradom na istočnojadranskoj obali.

Bacite pogled na Prirovo! Zamislite, Prirovo prvo na cijelom Jadranu!?

A danas na Vis dolaze kao na zadnju, posljednju i najmanje urbanu točku, pokušavaju pobjeći od ove povijesne okrutne realnosti koja je postala urbana svakodnevica najrasprostranjenija u suvremenoj moderniziranoj „urbanoj pustinji“ čovječanstva na sasvim drugom kraju njegova evolutivnog tobožnjeg prosperiteta.

I nitko se nije ponašao vidovito.

Poslije Grka, eto Rimljana. Pa prolete tako stoljeća. Najpametnijom se čini viška sadašnjost. Ljudi konačno došli do daha, šta ima, tek par desetljeća da se imaju pravo okupat di god im padne na pamet. Navalili ne samo turisti nego i znanstvenici, profesori, stručnjaci, sportaši...

KAD JE NAJLJEPŠI Viški izazov je ta neobična kombinacija divljine koja to nije i napučenosti turističke koja isto nije jer dugi su zimski mjeseci opustjeli viške i komiške rive. A tek tada je Vis najljepši. Zapravo bi trebalo izmisliti skupi zimski turizam za Vis, onaj baš ekskluzivni, za rijetke „parajlije“ jer u to doba bi se moglo imat i kulinarske i kulturnjačke specijalitete, pa čak i one znanstvene, simpozijske.

A svi viški eksperti, od ribarskog Damira Karuze Kalambere i vinskog Rokija ili do povjesničarskog i umjetničkog Joška Božanića te izuzetnog svestranog svaštara, vinara, ribara, ugostitelja, pomorca i filozofa Andre Slavića s Budihovaca – svi bi mogli predstavljati čak i dovoljan razlog za ustanovljavanje Viškog zimskog ljeta!

POKRENI

ITE VIÅ KO ZIMSKO LJETO!

39

A STORY ABOUT 24 CENTURIES

THE SAME AGE AS ARISTOTLE

S

tari Grad is as old as Aristotle.

This is a fact that leaves many in shock, as both the town Aristotle and Star Grad date back to twenty four centuries ago. And it is with those words that Aldo Čavić begins his 2004 guide book called ‘A Historical Guide’, through Paiz.

It’s best to simply use quotes from the book, as it give us a comprehensive description of the 2400 years of history of Stari Grad.

HISTORICAL CADASTRE As Čavić writes, Aristotle was born the same year Stari Grad was established, 384 BC. That is when the Greeks from Paros Island set sail from the Aegean Sea to the Adriatic, and established the town of Faros, four miles deep into the cove of Stari Grad, after they defeated the Illirians who were already living there. Diodorus of Sicily, a historian from the first century BC, wrote about the events.

The town soon became an independent state – polis – produced its own money, and apart from ceramics

40

workshops, the community produced a large quantity of food from the Chora Farou field, which is to this day the best example of Ancient Greek parceling farming in the Mediterranean. The field is a registered global landmark. That was the origin of a true construction project, the first ever cadastre.

DEMETRIUS, KNOWN WORLDWIDE As Aldo Čavić states, the writings of Diodorus, about how colonialists from Paros established Faros – Stari Grad – in the third year of the 98th ancient Olympics, which was 385 or 384 BC, are actually the beginning of Croatia’s written history.

Demetrius was the first worldwide known resident of Stari Grad, which seems funny because he lived twenty four centuries ago, but the fact is, he was well known as he had become quite a military leader back in ancient times, and turned Faros into a threat, even for Rome. Roman consuls Emilio Paul and Marcus Livius defeated him, destroyed Faros and gave way to the next phase of Stari Grad’s history, Pharia.

They share a birthday: Aristotle and the town of Stari Grad – Old Town. There are endless stories about this place, from Greek colonial vessels, across the Island of Paros, Ancient Romans, Avars, Slavs, Turks... Paiz was burned down in most of the wars it found itself in, while its original flame is still going strong, the light of life is still shining with through the basic elements of Stari Grad: Port, Field and Water Demetrius wasn’t an easy target, and managed to escape Faros by using a hidden barge, and later on he forged an alliance with Phillip of Macedonia and Hannibal of Carthage, the most powerful men at the time, with the goal of coming back home to Stari Grad, but he also sought revenge upon Rome. A Napoleon complex. Napoleon will show up later in history, his general Marmont will go to Paiz many centuries later.

These days, the town’s regular visitors are nothing but tourists and sailors.

PAIZ IS BUILDING HVAR The town’s latest visitors certainly enjoy all the archeological sights of Stari Grad, which tell incredible tales from the past.

Mosaic artwork, tombstones, stone reliefs, luxury ceramics, jewelry, money, villae rustice in Polje – all of it is described in ‘A Historical Guide’. Paiz will be burned down several times throughout history, from the Avars to the Turks.

Slavs will give it a new name, Hvar, used both for the town and the entire island.

The bishopric of Hvar and its aristocracy date back to 1147, while Stari Grad is mentioned as a part of the Croatian

Polje was never destroyed and nothing was built over it, which is why the world still recognizes Stari Grad as it once was, as a producer of wine and olives. The first land surveyors had measured the area with their equipment, which was a combination of a cross and two sinkers, and had registered that the field is divided into seventy two rectangle parcels. kingdom for the first time in 1180, after being ruled by the Nervetva County.

The era of Omiš Pirates and their rule followed, and on February 5th, 1278, the town of Hvar is officially established.

Seeking protection from Omiš Pirates, the residents of Stari Grad had signed a contract with the Venetian Republic (much like when Messi signs for Real or Barcelona these days). Their contract obligated them to build a new town on the south side of the island, and that town became Hvar. For a long time, Hvar was known as Novi Grad – New Town, just to be different than Stari Grad – Old Town.

A CROSS AND TWO SINKERS No darkness can turn out the light on Hvar Island, or should we say, Pharos, an endless source of light.

- Hvar is an island that has a deal with the Sun, Aldo Čavić likes to say.

Stari Grad has something indestructible, however, a combination of port, two gates – land and sea, as well as a water source. The town’s cove was at one point five miles deep, while food produced at Polje ensured both survival as well as trade, and trade means money.

Almost every house in Paiz had water, and most of them still have their own wells even today – not a tanker for rain, but a real well. Most of them are not in use, but, back in the day, these elements made Stari Grad what it is, not only an old town, but a timeless town as well.

SAILORS, FISHERMEN AND PHILOSOPHERS Paiz is entering another bountiful phase which can be interpreted as a period of hedonism and art, as summer homes are popping up everywhere, art is being made, and it seems that in modern times, art is not a privilege of the lower class. Paiz is a city of sailors and is defined by its port, it is also a town of fishermen who are also explorers, as they have managed to go as far as 700 miles away from Paiz, to Lampedusa in the middle of the Mediterranean Sea, between Malta and Tunisia, where they had taught the natives how to catch and preserve fish, how to salt it and keep it, produce it and sell it; they taught them the whole industry. Were they the first business managers of Stari Grad?

Then we have the true philosophers of Paiz, such as Petar Hektorović. He constructed Tvrdalj, but also used his pen to construct an incredible piece of renaissance written work, ‘Fishing and the Complaining of Fishermen’, which is still equally important as it was back then.

CULTURAL TOURISM At one point, Stari Grad focused all of its efforts to maritime culture. In 1857, it had a fleet of fifty large ships, the town imported colonial goods, opened up to the world, and gave way to the way things are today, For today, tourists from all over the world come to Stari Grad, sailors, hikers, adventurers and fishing enthusiasts. People hungry for new places, new experiences, culture and heritage. Aldo Čavić has dedicated his entire life to preserving the culture of Stari Grad, and he sees the town’s future in cultural tourism. He sums up his views in one sentence: - Without tourism, which is an industry that keeps the entire Mediterranean alive these days, all of our islands would have died!

41

PAROS, FAROS, PAIZ AND CROATIA

2400 Years to get to a Raft

2400 YEARS OF PURPLE TRESURE

What Makes a Boat

The life of an explorer requires the patience of an archeologist, one that can work across vast timeline. Such is the story of Jasna Jeličić Radonić, a doctor and professor of archeology, who is determined to tell us the 2400 year old story of Stari Grad (It was rainy in Faros yesterday) She slipped by the eastern city gate and went across main street, following the coastal line, moved forward to the block of buildings where here friend lives. Her tunic almost covered her leather sandals, and even though it had rained in Faros yesterday, the streets were not muddy. Stone brick streets are indeed covered by asymmetric stones, but they are neat and shiny. She arrived to the front door of a stone house, and, in the manner of an old friend, entered the home’s yard. She looked into the purple workshop of the homeowner, located on the south side of the house, with its door facing the city street.

(An expensive ounce of juice from the volak shells) Workers were the only people there.

One was in the middle of swinging a big rock, swiftly breaking into a volak 42

– a purple sea shell. Only a teardrop of precious purple fluid came out, as the man saved it for later and threw away the shell’s broken membrane. If he wasn’t so precise, he would lose the juice from the shell and lose money. She already knew how Faros was known as a factory of the color purple, which is sold at a high price. It’s no surprise, because to get an ounce of volak juice, you need to break open about one thousand volak shells. This is why people used to grow them in bundles, under the sea. This high quality purple dye was never too dark, unlike those that were common in Ancient Greece, and was used to color the robes of nobles.

Faros exported it to other countries, primarily neighboring colonies. It’s rocky membranes were used for material, for roads.

(Wine for the gods) The worker didn’t pay attention to her.

The lord of the manner was on the ground floor, entertaining some guests.

For a change, they were eating meat.

Usually, they eat fish every day. You need to please the gods first, and give them bones and fat. Everything else is on the table and eaten by hands. There were fine bowls on the table, ones that are crafted in Faros, filled with olives.

She knew that once they were done eating, they’ll start drinking and that will take a while. You spill a bit of wine on the floor as a sacrifice to the gods, and then you drink in their honor, for hours.

Of course, wine is mixed with water.

(The 99th Olympics, the Birth of Aristotle) Let them feast, she thought. They deserved it. They work hard. Back in ancient times, in the year of the 99th

Under UNESCO Patronage

Elizabeta Sonjara Garber for Port News Photos and design: Garber Media Olympic Games and the year when Aristotle was born, colonists traveled from Paros in the Aegean Sea and had settled in the large field outside of town, with every family getting a piece of land where they could build a house.

But, this had to be managed. Grapes and olives needed care and families needed to eat. Along with that, people had day jobs and workshops or stores, some served in the army, some worked at the large mint – and be able to support their wife and kids. Rooms for women and children, as well as shared rooms, were located on the northern side of a typical house.

(I’m in love with an Illyrian and I’ll spend my life with him!)

She walked up the wooden stairs. Opened the door, looked at her gal-pal surrounded by barefoot children and shouted: - I’m in love with a Illyrian and I’ll spend the rest of my life with him!

SWEEPING THROUGH THE MILLENIA There you have it, that’s how a story from ancient times would start, the same story told by patient archeologists who work year after year, using

a light brush to sweep away centuries of dust from the artifacts they find.

What happened to our local girl from our story, we don’t know, but this was a long time before Romeo and Juliet.

We know that the indigenous people of Faros, we’ll call them Illyrians, mixed with Greek colonists. Today’s citizens of Stari Grad are their descendants. This is probably why they’re quick witted, this came from the Illyrian side, and they needed survival skills. Their artistic tendencies come from the Greeks, who brought progress and art to this remote area. Ionians came to Faros in 384 BC, which is exactly 2400 years ago.

They brought poetry, science and art, and were much more advanced that the ‘primitive’ Dorans, and they had more material and spiritual wealth.

- They introduced culture to the island. Advanced urban development, trade. They made Faros better and turned it into a well-developed, cultured center of the Eastern Adriatic – as explained by doctor professor Jasna Jeličić Radonić, who has dedicated her career to Faros and Salon. She is also the winner of Slobodna Dalmacija’s science award. Recently, she wrote a book called ‘Faros and How An Ancient City was Established’.

- There are few places like Remeta’s Garden. In this small area, in this yard near the Church of Saint Ivan in Stari Grad, you’ll find an unbelievable amount of archeological debris in such a small area. In what is just about one squared meter, you can search through layers of time, from the 5th till the 7th century. All in one place, she points out.

These layers write history. This is a place filled with stories.

Stream From Dol in Paiz

Archeologist Jasna Jeličić Radonić 43

naged to take out half of their fleet, kill more than five thousand barbarians, while two thousand were captured alive’.

As doctor professor Jeličić Radonić tells us, they weren’t captured alive by accident. - War prisoners became workers. They built this city. The first urban settlement with orthogonal streets and blocks in our country.

The chicken, the egg, Paros and Faros Škor Square

Dionysus of Syracuse, Tyrant Versus Barbarians If it were not for the horrible tyrant Dionysus of Syracuse, maybe there would be no Stari Grad today. While his rule was being shaken up across Sicily, which was split between the Greeks and the Carthaginians, Dionysus wanted to enter the Adriatic and needed a clear path. He called upon the people of Paros to sail over the Aegean Sea and Otranto, row all the way to the middle and use their copper arrows to attack – we knew that was their weapon of cho-

44

ice based on archeological findings. He also ordered soldiers from Issa to come to their aid, because he knew they wouldn’t get rid of the barbarians easily.

And so it came to be! A battle plan was forged. Several plans. As Diodorus had written: ‘The barbarians that originally inhabited the island were angry at the Greeks and had called upon their neighboring Illyrians to come with their fleet of small ships and aid Faros. There were more than ten thousand of them, and they managed to kill many Greeks in their attacks’. Diodorus writes more: ‘The commander that was sent by Dionysus used several three-rowed boats to attack the Illyrian fleet, and had ma-

A stone carved Iseean sign about Harm grieving over the death of Kalia’s father in battle against the Illyrians tells us that Dionysus had indeed sent for help from Issa. Many had died, as ancient ruins tell us. Once the Parans had burned down the shanty houses of the Illyrians, they had built their own. The first ones were made from wood. But, the Illyrians came back to have their revenge, which is evident by the ruins of Paros-Faors houses. They battled for a year. After that, the Illyrians moved away from the sea side and let the Greeks enjoy the coast. Over the years, the town was construed based on Greek principles that were later on presented by Aristotle, who was a child in the era of these battles. This was a good place to live, facing north and open to sea winds, close to a source of water and rich fields. A place that is easily defended from attackers.

The Arcs of Hektorović

The enemies we’re talking about were actually locals that were chased out of the area. In his ‘Greek History’, Efor writes about the Adriatic Island of Faros that also has a river of the same name. The river he’s talking about is Vir, a stream that goes into the sea near today’s Vrba Park in Stari Grad. Diodorus also writes about how the people of Paros had colonized the Faros Island, giving it a name similar to their home.

Once they had settled, they didn’t just sit around. They went to work. They divided the area into lots for houses and fields, and today that is known as the oldest cadastre in the world, under the protection of UNESCO. After that, they had built a city, one with walls, a central square, streets, stone houses, yards and blocks. All houses were two stories high, constructed in the north by south direction, with workshops of stores on the ground floor facing south. Living quarters were on the second floor, on the north side. All streets were built in a right angle, covered with stone blocks.

The Greeks brought a civilized mode of

living to Faros, but this entire area as well, leaving barbaric elements in the past. Much respect to them.

Eternal man and money It was a rich city. These workshops of purple, we know there was a lot of them because of all the archeological evidence, layers of volak membranes have been crushed in Remeta’s garden, and were well known in the area.

They were traded across the sea, and the most important route was the one leading to the Neretva coast. Soldiers were important, as they always implied the threat of war. Archeologists say there were many ceramic workshops in Faros, many of them producing high quality products. They produced fine, decorated bowls, figurines and amphorae. Illyric bowls weren’t as detailed as Greek ones, these ones were primitive and decorated by fingers! The Faros Mint is particularly important – this was the only town in the area that produced silver coins, which means it was

economically strong and took part in international trade.

With doctor Jeličić Radonić, we leaned above this piece of Faros land from whose depths centuries speak. You realize this isn’t a miracle but real life, yet unbelievable. Every little piece paints a picture of an era and about humankind, which doesn’t really ever change.

It’s always the same, wars and ways of survival. That must be the reason why it all seems like the blink of an eye in cosmic terms.

45

ŠTO JE TO BROD

MILENIJSKI VREMEPLOV ŽIVIH BRODOVA Veliki spektakl Dani u vali zapravo je film u živo o hrvatskoj maritimnoj tradiciji

S

tari Grad će na kraju sezone početkom rujna, kad se beru plodovi, za jematve, biti domaćin rijetkom spektaklu, pravoj berbi starih brodova, ribarica, jedrenjaka, trabakula, svih vrsta tradicijskih brodova, ne samo iz Dalmacije i Srednjeg Jadrana nego bit će gostiju iz Istre, Slovenije, Crne Gore…

Brodari se prijavljuju do zadnjeg časa i popis svih sudionika raste no krajem kolovoza organizator je već prebrojio više od 60 starih brodova koji će sudjelovati u festivalu Dani u vali Staroga Grada. Nema vrste broda koja nije zastupljena, od kaića do trabakula i jedrenjaka.

Možda je najatraktivniji gost Splićanin Sani Delić, labudovac, vrsni jedriličar i autor niza jedriličarskih inicijativa te pokretač novih i starih regata u obnavljanju poput Jadranske. Sani će nastupiti s malim starinskim drvenim prekrasnim kaićem, zapravo s pasarom koja je obnovljena jer joj je starost ni manje ni više nego tri stoljeća, autentični tristogodišnjak!

46

Forte su svakako Komižani, Murterini, Betinjani i Jezerani, pa Vela Luka, Cres, Krk, Hvar, Bol, Omiš, Zadar, Split, Metković, Opuzen… Zanimljiv je konvoj starih drvenih ribarica iz Murtera i Jezera, pod vodstvom glasovitog zaljubljenika i stručnjaka Jerata iz tih krajeva. Desetak brodica, starih gajeta i leuta, što iz Jezera, što iz Murtera, navigat će najmanje dvanaest sati do Starog Grada, što će biti stvarno posebna Jadranska priča kako joj ime daje Plamenko Bavčević iz udruge Cronaves. U konvoju je i ime Kurnatarica što najbolje govori o tradiciji.

Komižani šalju tri falkuše s onom prvom lisabonskom, pa jedan kuter, a Metković dolazi s originalnom neretvanskom lađom, i to sa ženskom posadom, pa Opuzen s autohtonom trupicom. Već je krenula zafrkancija da će se kuter Hrvatske ratne mornarice morati okušati na vesla protiv opasne metkovićke ženske posade. A dolazi i Kraljica mora, školski brod Ministarstva pomorstva i Jadrolinije.

Pozornost sigurno privlači brod sa Cresa, Bente Dorte, pogotovo što većih jedrenjaka nema, ali domaćin Stari

Grad i Starograđanin Jurko Dragičević predstavljaju se s brodom Palmižana koji u sebi krije tradiciju ovdašnjih i jedrenjaka i trabakula. Iz Zadra Condura Croatica izuzetno je vrijedan brod s brendom hrvatske maritimne kulturne baštine. A festival je u biti prava reprezentacija svih vrsta brodova hrvatskog pomorstva.

Dovoljno je nabrajati, batane iz Fažane i Rovinja, guc iz Lovrana, sa Krka, Raba, iz Kvarnera, leut iz Bakra, s Pašmana, pa onaj od Slobodne Dalmacije, paranca iz Omiša, pasara sa Hvara, dvije gajete iz Bola, 15 brodića iz Vrboske, gajeta i leut velolučke gradnje…

Jedan od izuzetnih gostiju bit će Bernard Cadoret, pokretač najcjenjenijeg maritimnog časopisa u Europi (Chasse-Maree) i inicijator prvog festivala u Francuskoj iz čega su se rodili i Brest i Morbihan. Zanimljivo je da je kupio kuću na otoku Prviću ispred Vodica i tu provodi godišnje odmore.

U svakom slučaju Stari Grad Danima u vali podsjeća Hrvatsku da su širom otvorena vrata svijeta i da našu maritimnu kulturu posvuda prepoznaju u svijetu.

Tuesday, September 6th 20:30 OPENING CEREMONY: Jagoda Buić, EXHIBITION Wednesday, September 7th 17:30 — 20:30 INTERNATIONAL SCIENCE CONFERENCE, Faros and Stari Grad Field

A MILLENIAL VOYAGE OF LIVING BOATS Days in the Bay: Like a real life movie about Croatia’s maritime heritage

M

ore than sixty boats are taking part in the maritime festival that is being held in Stari Grad, which will surely be a valid showcase of Croatian maritime heritage. Pretty much every type of traditional boat will pass through the bay: Guc, Leut, Gajeta, large boats such as the Trabakul, sailboats, and many more, representing all sides of the Adriatic.

Days In The Bay

Thursday, September 8th 9:30 — 14:00 INTERNATIONAL SCIENCE CONFERENCE, Faros and Stari Grad Field 14:00 BOOK PRESENTATION: “Faros, Building an Ancient City” Jasna Jeličić Radonić 20:00 — 22:00 DAYS OF OPEN DECKS, SEA AND SAILORS Riva (Promenade) 23:00 — 02:00 Jazz Quartet Repassage, Sailor’s Club, City Restaurant Friday, September 9th 09:30 — 13:00 INTERNATIONAL SCIENCE CONFERENCE, Faros and Stari Grad Field 10:00 — 13:00 OPENING CEREMONY 1st INTERNATIONAL FESTIVAL “Days in the Bay — Stari Grad 2016’” CULTURAL AND ENTERTAINMENT PROGRAM 11:00 — 14:00 PROMENADE SHOWCASE OF TRADITIONAL BOATS 11:00 — 13:00 Children’s shipbuilding WORKSHOP 12:00 CROATIAN TRADITIONAL FLEET IN MORBIHAN 16:00 — 19:00 Children’s shipbuilding WORKSHOP 16:00 — 18:45 INTERNATIONAL SCIENCE CONFERENCE, Faros and Stari Grad Field 17:30 — 18:30 LECTURE: Croatian Maritime Heritage

20:30 “Faces of Faros”, EXHIBITION OPENING Museum of Stari Grad 20:30 — 22:00 FOLKLORE CONCERT, Culture and Arts Association Filip Dević, Tvrdalj 22:00 — 23:00 NIGHTLY SHOWCASE OF TRADITIONAL BOATS 23:00 — 02:00 Jazz Quartet Repassage, City Restaurant Saturday, September 10th 08:00 MASS FOR SAILORS at the St. Nicholas Church 10:00 — 13:00 CULTURE AND ENTERTAINMENT PROGRAM 10:00 — 13:00 Children’s shipbuilding WORKSHOP 11:00 MONUMENT UNVEILING CEREMONY, as presented by the Island of Paros Vorba Park PROMENADE CONCERT BY Imotski 11:00 — 13:00 TRADITIONAL BOAT REGATTA 12:00 MODEL BOAT REGATTA 16:30 — 17:30 LECTURE: Croatian Maritime Heritage 17:00 — 18:30 CLOSING CEREMONY, boat parade 18:30 “Big Bowl”, Novo riva, Stari Grad caterers 19:30 — 20:00 CLOSING CEREMONY Days in the Bay, Stari Grad 2016 Winner announcement, award and acknowledgment ceremony 20:30 — 22:00 MUSIC BY Imotski, Tvrdalj 22:00 — 23:00 A dance of sails and light NIGHTLY PARADE OF TRADITIONAL BOATS 23:00 — 02:00 Jazz Quartet Repassage Sunday, September 11th 10:00 PLAQUE UNVEILING CEREMONY, Paros Island Street, PROMENADE CONCERT BY Stari Grad and Imotski

CENTURIES OF CROATIA’S STARI GRAD