Lučki vjesnik br. 27

br. 27 rujan 2017.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

THE LATIN SAIL OF THE MEDITERRANEAN ALL OUR FALKUŠA BOATS THE SORBONNE OF CROATIAN SHIPBUILDING TRADITION

24 stoljeća pomorstva

DANI U VALI 2017.

Stari Grad, Hvar: Festival hrvatske maritimne kulturne baštine

1

Što je to brod

VEŽITE SE ZA PORT NEWS!

Prije 2400 godina, kad su ovamo uplovili antički utemeljitelji današnjeg Starog Grada, izbijale su pomorske bitke, ratovi, ali život se ne bi nastavio da nisu preživjeli i brodovi. Port News zato već godinama njeguje rubriku „Što je to brod“. Rubrici nema kraja, kao ni pitanjima, jer brod je, kao i drvo, živo biće koje plovi s koljena na koljeno, prateći epohe čovjekova stvaralaštva, što je istodobno i okvir za stvoreni brod

Piše Mario GARBER

Fotografije Muzeja betinske drvene brodogradnje, za Lučki vjesnik izabrala Mirela Bilić, marketing-menadžer muzeja: prizori starih težačkih prekomorskih puteva na drevnim primjercima prvih betinskih gajeta i bracera

2

GUC NA PRVOJ

Autor fotografije Mladen ŠĆERBE Kvarnerski guc na naslovnici Lučkog vjesnika uhvaćen je fotografskim umijećem u idealnom okruženju, u kadru je gotovo sva povijest jedara, pa i čovječanstva, o čemu se na festivalu Dani u vali Staroga Grada upravo i govori br. 27 rujan 2017.

51 luka Splitsko-dalmatinske županije Brevijar za svakoga na moru

THE LATIN SAIL OF THE MEDITERRANEAN ALL OUR FALKUŠA BOATS THE SORBONNE OF CROATIAN SHIPBUILDING TRADITION

24 stoljeća pomorstva

DANI U VALI 2017.

Stari Grad, Hvar: Festival hrvatske maritimne kulturne baštine

N

e treba provjeravati da je sve počelo s brodom. Pa zato je i pokrenut Lučki vjesnik/Port News, breviary for everyone on the sea. Kad vam bace konop u nekoj od pedesetak luka Srednje Dalmacije, vezali ste se i za Port News (jer tu piše što i kako dalje: kamo na večeru, na sidro, u valu, nedajbože na remont, bolje na zabavu itd.).

FALKUŠA, ŽIVO BIĆE Prije 2400 godina, kad su ovamo uplovili antički utemeljitelji današnjeg Starog Grada, izbijale su pomorske bitke, ratovi, ali život se ne bi nastavio da nisu preživjeli i brodovi. Port News zato već godinama njeguje rubriku „Što je to brod“. Rubrici nema kraja, kao ni pitanjima, jer brod je, kao i drvo, živo biće koje plovi s koljena na koljeno, prateći epohe čovjekova stvaralaštva, što je istodobno i okvir za stvoreni brod.

Sve je brod. I Stari Grad na otoku Hvaru je brod. Zorno se vidjelo to i za obljetnicu 2400 godina od osnutka Starog Grada prošlog ljeta (2016.).

Ničega ne bi bilo bez broda. Jer upravo je to drevno biće najprikladniji medij za sva otkrića i revolucionarne spoznaje. A onda brod i zaslužuje najveće počasti.

Hrvatska je s komiškom gajetom falkušom i brodograditeljskom povijesti oplovila svijet u novije doba od priznanja 1998. na Svjetskoj izložbi u Lisabonu, te se kultura čuvanja maritimne baštine razvija i na znanstvenoj osnovi, djelovanjem mnogih specijaliziranih udruga, kao što su i četiri (20 godina stare) počasne udruge na manifestaciji Dani u vali u Starome Gradu ovoga ljeta 2017.

KALAFATI, UMJETNICI A priredbe, poput te starogradske, doprinose poticanju brodograditeljske kreativnosti kao umjetnosti koja izvire iz autohtonog tradicijskog kalafatstva, neke vrsti brodske arhitekture. Tako se to doživljava u svijetu, na najvećim festivalima tipa Brest i Morbihan u Francuskoj, o čemu su prigodom utemeljenja Dana u vali u Starome Gradu na otoku Hvaru, strastveno govorili upravo francuski eksperti, gosti ondašnjeg gradonačelnika Vinka Maroevića, zaslužni i za pokretanje Bresta – Anne Burlat i Jakez Kerhoas.

Francuzi su hvalili i Lučki vjesnik/ Port News pa nastavljamo misiju „Što je to brod“, te za ovogodišnji, drugi po redu festival Dani u vali u Starome Gradu predstavljamo Betinu, Komižu, Krk i Neretvu, četiri zdenca sa školom povijesne maritimne kulture Hrvatske.

Prošlog ljeta za 2400. rođendan Starog Grada i prvi put održan festival Dani u vali Lučki vjesnik je posvetio stranice toj epopeji od 24 stoljeća staroga hrvatskoga grada, a ovaj put – jer je Stari Grad uspio nastaviti s festivalom za čuvanje hrvatskog brodograditelj-

stva – poseban prostor posvećen je 20. rođendanu četiriju udruga s Neretve, iz Betine i Komiže te sa Krka, istinskih čuvara hrvatskog maritimnog nasljeđa.

DIDA STARI GRAD Falkuša je uistinu poput prapočetka hrvatskog brodograditeljstva iako prof.

Joško Božanić uvijek naglašava da su najstariji graditelji s Korčule. Betina uživa veliki ugled kao sinonim za najstariju hrvatsku brodogradnju, ali značajan je dolazak obitelji Filipi s Korčule sredinom 18. stoljeća.

Betinske gajete svakako su postojale već u 13. stoljeću, pa i to govori o velikoj brodograditeljskoj tradiciji, iako nema baš sigurnih podataka kako i gdje su tada građene. U svakom slučaju, kapa dolje hrvatskome didi Starome Gradu koji kao domaćin u prvi plan ističe nositelje hrvatske kulturne maritimne baštine i slavi dvadesete rođendane udruga sa Neretve, iz Komiže i Betine te sa Krka, udruga koje su razvile temeljite projekte s vjetrom u krmu drevnih drvenih hrvatskih brodova, spomenika nacionalne brodograditeljske kulture.

Hommage brodu!

3

Zakon idra kontra sidra

LATINSKO JEDRO MEDITERANA Zaštitni znak Sredozemlja, latinsko jedro, kao pojam pomorske kulture i tradicije, zadnjih desetljeća okuplja brodoljupce, sa svih strana svijeta, na razini artikuliranog pokreta

L

atinsko jedro izmislili su u 13. stoljeću i od tada se više ne mora jedriti samo niz ili uz vjetar nego i kontra njega. Ta vrsta jedra zaštitni je znak Sredozemlja. Tradicija je da se na blagdan svetoga Mihovila, zaštitnika Murterske župe, svake godine održava regata Latinsko idro.

KAIĆ, GAJETA I LEUT Starta se u uvali Hramina i plovi se isključivo latinskim jedrom u tradicijskim brodovima raspoređenima u tri kategorije, leut, gajeta i kaić. Ali neka jedre i drugi! Pozivaju se ploviti svi ostali bez obzira na vrstu jedra, makar i van konkurencije.

Stanovnici Murtera, međutim, nisu primarno bili ribari, nego težaci. I brod

4

im je služio za plovidbu do njihovih golemih posjeda, i na kopnu (Modrave), i na moru, po otocima Kornat, Žut i Sit. Valjalo je veslat ako nema vjetra, a blago se njima kad bi zapuhalo. Temeljno pogonsko gorivo i sredstvo bili su jedro i vjetar. I naravno da će u takvim okolnostima latinsko jedro postat zaštitnim znakom Sredozemlja.

TEŽACI A NE RIBARI Na Murteru se latinsko jedro ukorijenilo dublje nego u ostalim krajevima upravo zbog te prisile što nisu bili ribari nego su kao težaci morali do svojih posjeda.

Sva latinska jedra nisu ni jednaka, ima raznih vrsta. Murtersko se razlikuje od ostalih po svom oštrom gornjem dijelu.

Tako se lakše burtižavalo oko otočića

u Murterskom moru. Po buri i levantu kretalo se u Kornate, a na Modrave po ranim jutarnjim bonacama. Za koristit svoje bogate posjede stari Murterini morali su bit odlični mornari ali i pouzdani meteorolozi.

I baš za uspomenu na vještine predaka i za očuvanje bogate baštine, a sve u prilog nasljedstvu potomaka, prije dvadeset godina ustanovljena je regata Latinsko idro, za ne zaboravit, za bacit generacijsko sidro.

MARITIMNI PLAMEN Kako je regata sa šarmom latinskoga jedra brzo osvojila ljude od mora, postala masovno posjećena i pronijela glas o potrebi njegovanja starih kultura i običaja te o plemenitosti okupljanja ljudi i brodova uz taj kulturno-maritimni plamen, tako je stvar od igre i zabave prerasla u ozbiljan i odgovoran poziv pa je trebalo osnovat udrugu za organizaciju izraslog festivala na moru.

Prilog o fenomenu latinskog jedra na hrvatskoj obali Jadrana od 4. do 23. str.: Urednička ekipa Lučkog vjesnika

dama se nalaže neka prime djecu na brod. Ništa se ne zaboravlja, ruta regate prati težačke putove starih Murterina i pogledi razvijenih jedara na pučini bude emocije, sjećanja, razgaljuju srca svih posjetitelja i stvaraju mit velike kolektivne identifikacije kao svjedočenja povijesnom fenomenu broda kao jezgre postojanja.

Prva je regata murterinskog Latinskog idra održana 1998. Sve je počelo zgodom za svetoga Mihovila u Murteru na prigodnoj regati nekoliko gajeta onako, gotovo spontano, za kuriozitet, ali šarm latinskog idra proširio se na sve strane, eto ubrzo i u Šepurini na Prviću u regati zvanoj Burtiž… Na kraju je jedan otkačeni pokušaj zarazio masovno brodoljupce te se ubrzo radi o nizu regata u kojima sudjeluje najprije na desetke a zatim i na stotine brodova diljem Dalmacije, od Pašmana do Vrgade,

preko murterskih mista Murtera, Betine i Jezera, do Šepurine na Prviću, Zlarina i Krapnja.

NAKLON SVIJETA 1998.

Ljudi su se priklonili ideji oživljavanja plovidbe tradicijskim brodovima. Priča se pretvara zbilja u ozbiljni pokret, pogotovo u Istri i Kvarneru (Rovinj, Mošćenička Draga, Rab, Krk, Lovran, Rijeka, Nerezine), a i na jugu, Hvar, Vrboska, Vis, Komiža, Metković… Obnavljanje i izgradnja starih batana, leuta, gajeta, falkuša, kaića, guca, bracera, lađa, trupica, postaje stvarnost. A te iste 1998. u Lisabonu na Svjetskoj izložbi svijet osvaja šarmom gajeta komiških ribara, falkuša, stara hrvatska ribarska brodica osebujna i svestrana za sve što treba na moru, za veslat, za jedrit, za lovit ribu i prevozit teret, za otisnut se u pustolovinu kroz stoljeća, u jučer ili tko zna čije sutra.

Izloženi primjeri starih betinskih gajeta u Muzeju betinske brodogradnje Pokrenuta je Udruga Latinsko idro Murter-Betine a prvi je predsjednik bio Željko Jerat, suvlasnik i direktor tvrtke Jarušica d.o.o. Ubrzo regata postaje prepoznatljiva na Mediteranu i sve više se internacionalizira. Dobija status međunarodne manifestacije, a uvijek kulturno-zabavni edukativni program koji se odvija unutar Tjedna latinskog idra – daje osobit ton priredbi jer ukupna priča ne zastaje na muzejskoj razini nego se razvija u nimalo zanemarljiv pokret.

TRADICIJA DJECI Na regatama se edukativno priređuju i organiziraju razne radionice za očuvanje i prenošenje tradicijskih vještina i to se demonstrira u ambijentu kornatske kuće. Temeljni ciljevi poticanja autentičnosti Latinskog idra oslanjaju se na izvorna načela, mladost, iskustvo i čast.

Pa se i nagrade nazivaju idro, jarbul, vesla, timun, konopi, lantina, a posa-

5

T

he Latin sail was created in the 13th century and changed the way of sailing forever – from this moment on it wasn’t necessary to sail along or down the wind, but now one could sail also against it. This type of sail became the symbol of the Mediterranean. Until today on St. Michael’s day, the protector saint of the Murter parish, a regatta is organized under the name „Latin sail – Croatian latinsko idro“, a true celebration of ship building and navigation. The event takes place on Murter, in the towns Betina and Jezera, a stone-throw away from the

6

popular Kornati island archipelago.

The first regatta dates back to 1998 and until today only the old types of boats called „kaić, gajeta and leut/small rowing boats, half decked fishing boats“ with mounted Latin sails can participate.

Others are welcome to join in too, but then only outside the competition. The Latin sail fed generations of the local population on Murter, because these citizens were mainly owners of huge plots of land on islands Kornati, Žut and Sit, for whom fishing wasn’t crucial, more was the way on how to get to their properties on these islands.

If there wasn’t any wind they would row out, but the „sail – idro“ was the real propulsion for their boats, even under slight winds. The Latin sail from Murter is different from the others because it has a very sharp upper part.

This enabled easier sailing in the sea around Murter. In memory of the ancestors, the „Latin sail“ regatta has been introduced.

Very soon the regatta will be recognized in the Mediterranean and become a registered international event. The cultural, educational and entertainment program that is organized during the

week of the „Latin sail“ regatta adds to the special atmosphere of this manifestation, so that the whole event doesn’t remain only at a historical level, but also develops into an educational movement, a collective identification with past traditions and lives, evidence of the historical phenomena of boats and ships as nucleus of our existence, now passed on to new, coming generations.

THE LATIN SAIL OF THE MEDITERRANEAN Betina je uz potporu svojih entuzijasta i državnih institucija procvala u grad koji sam po sebi obilježava hrvatsku brodograditeljsku povijest i kulturu

7

1. Barchein Barka iz Rovinja s palubom poput batane.

2. Batana Barka ravna dna, duga obično 6m, s jednim jarbolom, najčešće po krmi i s oglavnom snasti.

3. Batiel Barka ravna dna, blago zaobljenih bokova, karakteristično za trup barke nazvane dragoc. Nepramčana je statva batiela bila zakrivljena i nagnuta nad morem.

4. Bracera Vjerojatno najkarakterističnija barka Jadrana, podrijetlom s otoka Brača.

Brod je tako dobro odgovarao potrebama življa i uvjetima okoliša da je skupa s trabakulima i pelizima činio okosnicu obalne plovidbe. Prema mjestu i vremenu izgradnje, mogao se razlikovati broj jarbola broda, a isto tako i snast. Kao i veći trabakuli, tako su i bracere na krmi imale uvijek bijelo obojenu ogradicu zvanu vrtić ili đardinet.

5. Gajeta Njezino oblikovno rješenje potječe iz Tirenskog mora iz grada Gaete koji je osnovao trojanski junak Eneja na mjestu Sveučilišni profesor Velimir Salamon ekskluzivno je za Lučki vjesnik surađivao s prilogom o starim hrvatskim brodovima, kao sudionik projekta replike komiške falkuše

gdje je preminula njegova dadilja Kaitea. To je u osnovi barka na dva kraja odnosno oštrog pramca i krme, raširena jadranska gajeta, pa je i gajeta iz zadarskog okružja mnogo čvršće građe od komiške gajete falkuše. Iako bi se obje nakrcale teškim teretom, komiške bi se falkuše redovito izvlačile na obalu zbog čega su bile lakše strukture. Na gajeti s otoka Mljeta umijeće plovidbe je zacijelo stekao i Nikola Primorac koji je za okladu preplovio Atlantik u oba smjera u dotada najmanjem brodu. Slučaj su zabilježile engleske novine.

6. Galijica Dubrovčani su nekad smatrani kao vrsni brodograditelji diljem Europe, ali samo za trgovačka plovila. Njihove galijice su se razlikovale u načinu veslanja.

7. Grip To je najčešće bio jednojarbolni ili dvojarbolni jedrenjak s vjerojatnim izvorištem u sendu u kulturi Liburna.

8. Guc To je bila mala otvorena barka „na dva kraja“, odnosno oštrog pramca i krme.

Oblikovno rješenje barke poteklo je s Tirenskog mora gdje je naziv „gozzo“ ukazivao na trbušast i nabrekao oblik

16

8

glavnog rebra brodice.

9. Jedrilica L5 nacionalne klase (5) Najčešće se koristila za priobalni ribolov ostima, parangalima, kao svjećarica u ljetnom ribolovu ili kao pomoćna barka.

U zaljevu Malog Lošinja održavale su se regate u kojima su svoje brodograđevno umijeće predstavljali lokalni brodograditelji. Na temelju njihova iskustva, sagrađena je jedrilica L5 koja je ubrzo postala nacionalnom sportskom klasom.

10. Karaka U 15. i 16. stoljeću karaka je pripadala najvećim europskim jedrenjacima.

Razlikovali su se tzv. okrugli brodovi ili „navis rotundae“ s pogonom na jedra i tzv. dugi brodovi ili „navis longae“ s pogonom na vesla. Radi zaštite dragocjenog tereta i života putnika od redovitih pljačkaša, karake bi nosile više raznih topova.

11. Koka Oblikovno rješenje koke je zapravo bila koncepcija sjevernoeuropske „koge“, broda Hanzeatske lige na Sjevernom moru koja je u 13. st. stigla i na Sredozemlje i Jadran. U ranom obliku, to je jednojarbolni brod s križnim jedrom pogodnim za jake sjeverne vjetrove, a u Sredozemlju je to bila dvojarbolna jedrilica s latinskom snasti. Razvoj koge u pouzdan trgovački jedrenjak smatra se najznačajnijim tehničkim iskorakom vremena. Radi zaštite od napadača,

16

16

1

4

5 8

2 7 13 9

3

4

4 14

4 20

4

8

17

koge bi plovile u konvojima, a branile bi se strijelama, praćkama i katapultima.

12. Lađa Dok je neretvanska trupa bila maleno plovilo „na dva kraja“, odnosno oštra pramca i krme, lađa je bila veliko plovilo koje su gradili žitelji ušća rijeke Neretve radi transporta većeg tereta. Njega su često prevozili u trupama postavljenima poprijeko na lađu. Uzvodno se lađa mogla potezati ili „lancati“.

13. Loger To je tip plovila podrijetlom iz Francuske gdje su ga nazivali “lougile“. I čuveni „Chasse Maree“, koji je naslikao i Claude Monet, bio je tog tipa. Služio je, najčešće, kao obalni teretnjak. Na Jadranu je, zahvaljujući velikoj potražnji za pijeskom, loger „Zagreb II“ postao pjeskar odnosno „salbunijer“ u Omišu.

14. Marsiljana Plovilo očito potječe iz Francuske.

Najprije se oblikovalo u luci Marseilles.

Na Jadranu ta plovila nisu bila osobito popularna.

15. Ormanica Prema Josipu Luetiću, ormanica je bila tip lakšeg ratnog broda to jest potjerni ili izviđački i patrolni brod. Većina ormanica nije imala palube, a klupe za veslače bi se smjestile na današnji način kao npr. na Korčuli.

16. Pasara To je danas vrlo rasprostranjen tip manje barke. Trup odnosno korito barke podsjeća na trup guca kojemu je krma odrezana i nadomještena krmenim zrcalom. Time se znatno povećao krmeni prostor što je olakšalo ribolov i ovjes izvanbrodskog motora.

17. Pelig /piffero Brodice trabakul i pelig teško je razlikovati. Danas se smatra da je trabakul brod koji ima neprekinutu palubu cijelom dužinom dok pelig ima malo povišenu palubu na krmi čime se osigurava veći prostor za boravak paruna tj. kapetana i gospodara.

18. Sagita Sagite su bile vrlo brze omiške gusarske veslarice. Hrvatski naziv im je bio strijela (na latinskom sagitta). Barke će se sagraditi prema suvremenim prikazima iz crkvice sv. Luke na Braču. Ostatak strukture napravit će se prema još postojećoj tradiciji.

19. Štilac U narodu se kaže da je brod bio dobro „štelan“ što je značilo da je vrlo učinkovit i lijep za oko. Baš kao da je slijedio

projektantsku krilaticu „form follows function“ ili „oblik slijedi funkciju“ američkog arhitekta i teoretičara projektiranja Louisa Henrija Sullivana.

20. Trabakul Zajedno s pelizima i bracerama, trabakuli su činili okosnicu obalne plovidbe u Hrvatskoj. Taj je brod očit potomak antičkog „okruglog“ broda ili „navis rotundae“ koji je, budući da je imao pogon na jedra – a nije kao tzv. „dugi“ brodovi ili „navis longae“ ovisio o mišićima veslača – morao danima čekati na povoljan vjetar usidren u luci.

21. Barkusij Barka iz 14. st. se u Dubrovniku, otkuda izgleda potječe, nazivala barcussium ili barcosu. Bila je najčešći tip jedrenjaka srednje veličine na Jadranu.

22. Dragoc To je bio tipičan brod ravna dna, brod

NASTAVAK

10 18

12

11

11

19 6 5

5

6

5 15 17 17 4

9

plitkog mora i malog gaza za npr. lagunu Venecije. Služio je uvelike za ribolov mrežama nazvanim „dragozzo“.

Presjek barke na glavnom rebru pokazuje da joj je dno bilo ravno, a bokovi blago zaobljeni, nešto jače u donjem dijelu.

23. Condura U muljevitom dnu luke u Ninu pronađeni su ostaci starohrvatskih barki iz 11. st.

Konstrukcija brodskih korita jako nalikuje na još uvijek prisutnu neretvansku lađu. O tim barkama je pisao i antički povjesničar Konstantin Porfirogenet.

24. Galijun Tim se brodom pokušalo objediniti

prednosti „dugog broda“, brze i vitke jedrima pogonjene galije s velikim volumenom trgovačkog prostora tzv. okruglog jedrima pogonjenog broda.

Stoga je galijun bio vitkiji od koke ili karake, ali i malo kraći od galije. Poslije su engleski brodograditelji znatno unaprijedili trup, snast i naoružanje broda.

25. Sandula Sandula je bila malena komiška ribarska barka tzv. „sharpy strukture“ – poprečni presjek barke na njezinu glavnom rebru pokazuje ravno dno i bokove. Trup sandule bio je jednostavan i izveden drvenim daskama zakrivljenima samo u jednom, a ne u dva smjera.

26. Stela Stella izvorno znači zvijezda. Bila je brodica koja je nastala poboljšanjem oblika trupa bracere pri čemu se se koristila međunarodna oblikovna rješenja. Brodica je bila vitkija i bolje pomorstvenosti od bracere.

27. Trupa Trupa ili trupica tipična je barka Donjeg Poneretavlja koju su žitelji redovno koristili te bi se moglo reći da je ona pravi heraldički znak pokrajine. Barka je duga oko 5 m i simetrična u poprečnom i uzdužnom smjeru, zašiljena na oba kraja i izrazito jednostavnog „sharpy oblika“ odnosno i bokovi i dno su joj ravni u poprečnim presjecima.

In a Port News Exclusive Professor Dr Velimir Salamon writes about the cultural heritage of Croatian shipbuilding, and about potential reconstructions of old traditional boats

T

he illustrated map (pages 28 thru 29) of traditional vessels used on the Croatia side of the Adriatic coast, powered by oars and sails, showcase reconstruction projects in various phases, the current state and the direction in which the reconstruction is going, all part of the Commission for the Preservation of Croatian Shipbuilding Heritage at the Academy of Science and Art. The Komiža Falkuša ‘Comeza-Lisboa’ represented Croatian maritime heritage at the ‘Expo 98’ international fair in Lisbon, followed by Barcelona, Brest in France, in Norway and across the Adriatic.

10

ALL OUR FALKUŠA BOATS What makes a boat

FALKUŠA I ROTA PALAGRUZONA

D

a nije bilo broda, ne bi bilo ni Isse, Visa, Komiže, Staroga Grada… Jer kako bi bez broda antički pomorci stigli ovamo i otkrili nas?! E tako da nije bilo profesora Joška Božanića, istražitelja i pjesnika istodobno, ne bi bilo ničega od cijele ove raspjevane priče počevši od oživljene falkuše koja je osvojila svijet 1998. na Svjetskoj izložbi u Lisabonu i tako dala vjetra raspojasanom pokretu ljubavi prema starom drevnom i drvenom hrvatskom brodu duž Jadrana.

Rota palagruzona je prva u nas obnovljena povijesna regata, opet zahvaljujući inicjativi Joška Božanića i njegove kulturne ustanove Ars Halieutica iz Komiže. Njega je ljutilo da je posljednja regata komiških falkuša priređena 13. lipnja 1936. kad se na Dan svetog Ante u Komiži blagoslivlje more, ali je sve stalo jer je upalio prvi motor u ribarskoj gajeti i zaboravljena su jedra.

Ali je zato suprotiva osnovana regata

Za Lučki vjesnik ispričao prof. dr. Joško Božanić Rota palagruzona, projekt Božanićeve ustanove Ars Halieutice u namjeri da se maritimna kultura afirmira kao dio nacionalne kulture. Božanić svoju ideju uporno

širi obalom Jadrana i skreće pozornost na druge, na regatu Latinskog idra u Murteru, na Maraton neretvanske lađe, na rovinjsku regatu njihovih batana…

11

THE BOAT “FALKUŠA” AND THE REGATTA “ROTA PALAGRUZONA”

W

ithout boats the towns Isse - Vis, Komiža, Stari Grad on islands Vis and Hvar wouldn’t exist …

It was ancient seafarers that came to this part of the world, discovered and populated it. If there weren’t for professor Joško Božanić, researcher and poet, there wouldn’t have been any part of this beautiful story of revival of the ancient fishing boat «Falkuša» that conquered the world in Lisabon at the World fair held there 1998. This started the movement of rediscovered love for old, traditional and authentic Croatian

boats along the Adriatic. The “Rota palagruzona” is the first Croatian regatta for historic boats, that again was instigated by efforts and commitment of professor Joško Božanić and his cultural institute “Ars Halieutica” from Komiža.

The fact that the last regatta involving the local fishing boats from Komiža called “Falkuša” happened on June 13th, 1936 when the sea and all seamen are traditionall blessed in Komiža on St. Anthony day in Komiža, after which the whole thing seems to have been forgotten. Therefore he brings to life the regatta “Rota palagruzona” a project

of his culture institute “Ars Halieutice” with the purpose to affirm the local maritime culture as part of the national culture and identity. Božanić is very adamant in spreading his idea all over the Adriatic shores and also supports similar regattas like the “Latin sail” in Murter, the Neretva rowboat marathon and the Rovinj regatta of their traditional Batan boats...

Fotograf Ivo Pervan, autor velikih projekata vezanih za more, brodove i ljude hrvatske maritimne baštine

12

I rijeka je more MARATHON ON THE NERETVA RIVER

Neretvanska lađa, tradicijski maraton na vesla kroz stoljeća

LAĐE ZA UDAT SE I UMRIT

Milojko Glasović, neretvanski projektant fenomena maratona starih lađa Evo kako počinje priča: – Kad se ideja o maratonu lađa „smućkala“ u mojoj glavi – priča Milojko Glasović – za mnoge sam bio luđak, ali pomogli su mi prijatelji, moji i prijatelji te ideje koju su prepoznali. A drugi su se pitali odakle mi ideja da će netko veslati dvadeset kilometara i to u lađi kojih ima samo nekoliko na Neretvi. Ima ih u mulju, treba ih izvaditi i popraviti, govorio sam, i sreća moja da sam znao predočit što želim. Mnogi su prihvatili moju ideju, „prepoznali maraton“ i – spasili smo lađu.

4000 VESLAČA LAĐE I to je uistinu pothvat u korist maritimne baštine Hrvatske. Kapa dolje Glasoviću iz Opuzena! Od 1998. Neretva i taj kraj dobili su svoj dan. Cijeli svijet danas zna za neretvansku lađu i za spektakularni maraton svakog ljeta početkom kolovoza.

Ljudi koji su poduprli ideju Glasovića, umjesto da sumnjičavo ideju sputavaju, kako to zna bit u nas, zaslužuju redak: naknadno je osnovana i udruga, a prvi je predsjednik bio Pavo Jerković, potom Neno Kovačević, Marko Marušić, Dalibor Obradović... Ivo Šprlje, župan Dubrovačko-neretvanske županije, dugo je bio vodeći dobrotvor Maratona lađa na Neretvi utemeljenog 1998.

Danas ima više od osamdeset različitih ekipa, više od 4000 ljudi koji su na ovaj način vozili lađu, kulturno dobro koje je spašeno od potpunog zaborava i nestanka. ČAMAC U STABLU Postanak lađe temelji se na nazivu jednog njezinog dijela, kobilice, koju puk naziva trupom. Produženjem statve trupe i podizanjem boka broda, stara je trupa prerasla u lađu, a uspomena na podrijetlo sačuvala se u pučkom imenu kobilice. Radi se o monoksilu, pripro-

stom čamcu izdubljenom iz jednog komada drveta.

Priprosti čamac, tzv. copul, poznat je uzduž hrvatske i slovenske obale. Prvi podaci o copulima u Neretvi pripadaju 17. stoljeću. Na krmi je veslo kao timun.

Na provi i na krmi je igla, to jest komad željeza na koji se pričvršćuje sindžir – lanac. Usred lađe je stolac s rupom u koju je zataknut jarbol, jambor koji služi za idrenje i lancanje. Jambor je visok 4 do 5 metara. Jambor služi katkada kao veslo, a na njega može doći i zastava.

BERBE I SVATOVI Neretvanski čamci ne poznaju kormilo, timun, zbog toga što većinom voze po plitkim vodama. Umjesto kormila upotrebljavaju parić. Lađa se upotrebljava za prijevoz trave, volova, krava, konja, grožđa nakon berbe, gnojiva, žita, sijena, slame, povrća, krumpira, pijeska, drva, služi za prijevoz namještaja, mobilje prilikom udaje, prijevoz ljudi do mjesta posla, zabave ili derneka, prijenos mrtvaca i njegove pratnje, svatova na lađi okićenoj hrvatskom zastavom i borovom granom uz pjesmu i harmonikašku pratnju, za lov na jegulje na velikim jarugama, kod poplava za najraznovrsnije prijevoze i prijenose i tako dalje.

13

Krčka jedra

Iz monografije „140 godina Jedriličarskog kluba Plav u Krku“

BODULKA I BODUL Fotoreport: Igor Gržetić i Denis Lešić

B

odulka i Bodul predstavljeni su ovdje kao tipične i vrlo korištene tradicijske barke Kvarnera, Bodulka je pasara, a Bodul je guc. Prema ideji Igora Gržetića, autora monografije „140 godina Jedriličarskog kluba Plav u Krku“, grad Krk se prihvatio opremanja jedne autohtone pasare da bude izložena u krčkoj luci za primjer krčke pomorske baštine.

Pronađena je za tu svrhu pasara iz Malinske, izrađena 1970. u brodogradilištu Jurja Lolića iz poznate brodograditeljske obitelji u Baškoj. I danas se popravljaju i izrađuju barke u tom škveru, u vlasništvu unuka Franka Kraljića. Građena je od hrastovog i smrekovog drva, dok je prelijepi proveni škaf napravljen u kombinaciji s mahagonijem. Bodulka je vidjela svijeta, i Brest u Francuskoj.

Na regatama Fiumare Bodulka je osva-

14

jala zlatni i srebrni pehar.

Grad Krk se iskazao obnovom Bodulke pa je ubrzo krenuo i projekt izrade Bodula, barke tipa guc. U luci Glavotok pronađen je stogodišnji guc, ali zbog

lošeg stanja izrađena je replika u škveru Franka Kraljića. Guc Bodul nastupao je s posadom Danko Milohnić i Nedjeljko Dunato te pobijedio na Mošćeničkoj Dragi i Krčkim jedrima.

Fotografija Mladen Šćerbe

KVARNERSKI GUC OBITELJI MOHOVIĆ

K

varnerski guc, brodica duga 4,72 m, široka 1,50 m i s gazom od 0,30 m, izrađena je od drva, ima jedan jarbol, a opremljena je glavnim jedrom i prečkom (flokom).

Izrađena je 1956. godine u Lovranu, rukom poznatog lovranskog brodograditelja Ivana Nina Gašparinića.

U obitelji Mohović brodica je od 1978. godine, u vlasništvu Josipa Mohovića, a

sinovi Robert i Đani, osim na smotrama i regatama tradicijskih barki na jedra na sjevernom Jadranu, sudjeluju na raznim regatama u Murteru, Veneciji, na Regatti Storica, pa na Pomorskoj bitki u Bakru 2014. godine...

Barka je bila izložena u Mrtvom kanalu u Rijeci u sklopu manifestacije Oživimo Mrtvi kanal 2011. godine te u sklopu Kvarnerskog festivala mora i

pomorske tradicije FIUMARE od 2012. do 2017. godine. Brodica je sudjelovala u nastupu barki Kvarnera i Istre na Festivalu mora i mornara u Brestu 2012. godine, 2014. godine na Manifestaciji Hvar metropola mora i 2016. godine na maritimnom festivalu „Dani u Vali” u Starom Gradu na Hvaru.

15

N

a Danima u vali sudjelovat će i predstavnici talijanskoga Udruženja Vele d’Epoca Verbano sa svojim brodovima. Jedini su iz inozemstva i još sa slatke vode. No njihovoj ljubavi prema starim jedrima i tradicijskim drvenim brodovima ne fali ni zrnce soli, dapače! Na Lago Maggiore, svojoj pučini, okupljaju i pozivaju sve zaljubljenike u jedra, drvo i mjed, u stare i klasične brodove na očuvanje tradicije, riječju i djelom.

I na Dane u Vali u Stari Grad doći će nakon svoje domaće fešte Verbano Classic Regatta, koju ove godine priređuju u Lavenu. Udruga, na čelu s predsjednikom Alessandrom Cortijem i njegovim zamjenikom Paolom Sivellijem, sudjeluje na svim velikim smotrama, na jezerima i morima poput one u Morbihanu i u Brestu.

Vele d’Epoca Verbano s Lago Maggiore

TALIJANI U PAIZU Vele d’Epoca Verbano from Lago Maggiore

ITALIANS IN PAIZ

A

t the upcoming «Days in the bay - Dani u vali» this year representative of the Italian Association «Vele d’Epoca Verbano – Vessels from the Verbano period» will participate with their boats.

They are the only foreign participants and on top of that their boats are for fresh waters. It is their love to old sailing boats and traditional wooden boats that made them apply for participation.

On Lago Maggiore, their sea, they often organize meetings of all lovers of sails, bronze and wood to present

16

their ancient boats and to uphold the tradition not only in theory, but also in practice.

Our Italian friends will arrive to the «Days in the bay - Dane u Vali» in Stari Grad on island Hvar immediately after their own festivities , the Verbano Classic Regatta, which they host this year in Lavena. The Association under President Alessandro Corti and his Vice-president Paolo Sivelli often participates in major shows and events held both on lakes and on the sea, like the ones in Morbihan and Brest.

Bakica

THE TRADITIONAL BOATS GUC AND PASARA, ROWING BOATS UNIQUE FOR THE NERETVA RIVER DELTA…

D

uring the Festival and show of traditional boats “Dani u Vali – days in the bay” that is held in Stari Grad on island Hvar a special treatment will be given to four associations that celebrate their 20th anniversary since establishment. These are associations that care about old boating traditions, especially the local, traditional wooden boats. This year they all celebrate their 20th birthday and they come from Komiža, from island Krk, Betina and the Neretva river region.

The sailing boats from island Krk will be represented in Stari Grad by the boats “Bodul” and “Bodulka”, completely refurbished boats of type “pasara” and “guc” that are specific for the maritime history of island Krk. The town Krk subsidized a part of the costs for the reconstruction, that was done in one of the few remaining traditional

U

1932. – 2016.

mjesto stereotipnih nekrologa tipa „Adio, Tonći!“ Lučki vjesnik/Port News ovdje kao da objavljuje repliku jedne od priča o neponovljivom hrvatskom kalafatu Tonću Bakici kojega će se poklonici njegove opsesije u drvu i u brodu sjećati u valovima, onako kako morem oplakivana živi i tikovina, medij u kojem je tražio najbolji izraz i odraz samoga sebe.

shipyards of family Lolić, today Kraljić.

Stories and photos have been published on this by Igor Gržetić and Denis Lešić, while Danko Milohnić and Nedjeljko Dunato as crew on this “guc” have won several medals on regattas they participated on.

The traditional boat from the Neretva river has gained popularity in the recent years as typical for the region and crucial for the survival of the inhabitants of the area from Metković down to the river delta at Ploče. Accordingly and to mark the importance of this boat for the people in this region of Dalmatia, a traditional rowing regatta – the so called “Neretva marathon” is organized every summer with tens of thousands spectators watching the crews row until their last breath in order to win this race.

Milojko Gojsalić and other enthusiasts from the Neretva delta are the

I

nstead of a stereotypical eulogy in the lines of “Adio, Tonći!”, we at Port News in some way re-published one of our stories about the truly unique Croatian shipbuilder Tonći Bakica. Many will remember him for being completely immersed in the art of woodworking and his love for boats, they’ll remember him in waves, like so much team wood cries and lives in the sea, that same sea where Tonći sought out the best way to express himself, finding his own reflection in the process.

ones that brought the marathon to life.

Today more than 4000 individuals are involved in this growing undertaking, which definitely represents a major contribution to the movement of preservation of the Croatian maritime heritage. Since 1998 several associations have been established and today there are some 80 crews that line up to participate in this annual rowboat marathon.

The “guc” boat of the family Mohovic has registered to participate in the “Days in the bay – Dani u Vali” this year.

The boat is typical for the Kvarner bay region, it is a wooden boat with a single mast, manufactured in the shipyard Lovran owned by Ivan Nino Gašparović.

The boat is owned by the family of Josip Mohović since 1978 and his sons Robert and Đani participate in numerous regattas in the northern Adriatic and Murter, Venice, Bakar…

17

Fenomen Betine

SORBONA Å IROKA KA BRACERA

18

M

urter i Betina su svojim autentičnim drevnim i drvenim barkama zapeli za oko i na prvim Danima u vali prošle godine kad je Stari Grad slavio svoj 2400. rođendan, a sad dolaze s cijelom flotom od 25 brodova. Naravno da je to nemoguće jamčiti jer je te stare i vrijedne brodove teško i skupo transportirati, a plovidba morem je neizvjesna zbog meteoroloških prilika, pa i po najboljem vremenu sve traje budući da se ne radi o gliserima.

Ali Murter i Betina jamče barem svojom višestoljetnom upornošću, voljom i ljubavi prema starinskim gajetama, bracerama i jedrenjacima. Nije fer reći da su jedinstveni i najjači na Jadranu, ali Betina i Murter uistinu već dugo predstavljaju nešto kao malu Sorbonu hrvatske maritimne kulture.

Svakako valja ponoviti da su perjanice ovog hrvatskog blaga i stara brodogradnja otoka Korčula, i Komiža s falkušom i znanstvenim fanatikom profesorom Joškom Božanićem, ali u Betini se zadnjih godina dogodilo pravo čudo, razvio se rasplamsali projekt iz čega je upravo temeljem priče o drevnoj brodogradnji – nikao i cijeli jedan mali gradić.

Zato su Murterini i Betina u ovom broju Lučkog vjesnika dobili malo više prostora iako ne pripadaju području Splitsko-dalmatinske županije, ali pripada domaćin Stari Grad, koji će svojom hvalevrijednom priredbom Dani u vali šarmirati svijet, a svima će zastati dah kad se upoznaju s fenomenom betinske brodogradnje. Na Murteru i danas možete naći 14 kalafata, umjetnika stare brodogradnje koja je do pojave falkuše 1998. na Svjetskoj izložbi u Lisabonu

gotovo sasvim zamrla, tako da se za izuzetnog trogirskog kalafata Tonća Bakicu, sudionika projekta falkuša, običavalo reći da je jedan od posljednjih hrvatskih kalafata.

Zaljubljenici kalafatstva nisu više u tome vidjeli smisla ni šanse za preživljavanje, a danas se može govoriti o pravoj revoluciji za što su zaslužni svi koji će se susresti u Starome Gradu na Danima u vali 14. rujna ovog ljeta. Zar se po tome ne vidi najbolje kakav je pothvat izveo jedan od dva najstarija hrvatska grada Stari Grad s otoka Hvara (te Issa s otoka Visa), nastali prije više od dva tisućljeća i to upravo zahvaljujući činjenici da su ovamo doplovili (i Srednju Dalmaciju otkrili) brodovi antičke civilizacije i kulture. Ajmo reć da je hrvatska maritimna kultura široka i temeljita ka bracera.

19

I dizajn je brod

MUZEJ ZA DUŠU I TILO

M

uzej betinske drvene brodogradnje je poput betinske regate „za dušu i tilo”. To umjetničko djelo dovoljno je kao inspiracija i učeniku i antitalentu da – ajmo reć – čak i sagradi brod! Teško je naći tako iskren, profinjen i u povijesnu kulturu udubljen zahvat, baš pravo je zrcalo betinskih pokoljenja u drvu, u brodu, u poštenome odnosu prema baštini, prema nasljedstvu naraštajnog truda i življenja sa strašću i zavičajnom dosljednošću.

Betina je malo mjesto tipične dalmatinske arhitekture, a broji oko 800 stanovnika koji se pretežno bave

20

turizmom, poljoprivredom, ribarstvom, zanatstvom i obrtništvom. Znanje o brodogradnji ljubomorno se čuvalo generacijama pa čak ni članovi obitelji nisu znali tajnu brodograditeljskog zanata, na primjer crtanja brodskih linija.

Znanje o dizajnu unutar brodograditeljskih obitelji strogo se čuvalo, prenosilo se s glavnog majstora prota na najsposobnijeg šegrta. Samo je proto znao dizajnirati brod i on je odlučivao kome će znanje prenijeti. Jedna od značajnijih uloga ovog Muzeja je prenošenje znanja – čemu inače povijest čovječanstva!

Vrhunac umijeća betinskih brodograditelja može se sažeti u betinskoj

gajeti, drvenom brodu od 5 – 8 metara dužine i 2 do 2,6 metara širine, s jedrom kao glavnim porivnim sredstvom.

Umijeće gradnje ovog drvenog broda prepoznato je od strane Ministarstva kulture RH i uvršteno u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalna kulturna baština.

Velike zasluge pripadaju i članovima udruge Betinska gajeta 1740, ali i ostalim stanovnicima otoka. U oblikovanju priče od velike pomoći je bilo korištenje modernih tehnologija kojima se stvorio ambijent u svakoj pojedinoj prostoriji u Muzeju. Kao da iznova živite višestoljetna nicanja jedrenjaka, gajeta, bracera.

Muzej čuva znanje o tradicijskoj drvenoj brodogradnji koja je neizostavan dio hrvatskog pomorskog nasljeđa, a samim time i važan dio europske pomorske kulturne baštine.

Mirela Bilić, profesionalka ali vidi se – zaljubljenica u sve što muzej čuva na ovih nekoliko stranica Lučkog vjesnika, stvorenih uz njenu pomoć

JEDRI ZALJUBLJENICI IZVORNOGA N išta bez zaljubljenika tipa Boško Lučev, autor fotografija sa tradicijske regate u Betini za brod, za drvo, za dušu i tilo.

Lučev živi u Zagrebu ali godinama živi za regate i događaje od Betine do Bresta i Morbihana, pravi fanatik latinskoga idra i drevnih drvenih brodova. Boško za sebe veli da je kao fotoamater prije desetak godina počeo snimati regate tradicijskih brodova: - Često sam i zaplovio na leutima i gajetama pa sam tako bio član posade

na prvoj regati koja je stigla do Palagruže. Snimao sam od Rovinja i Kvarnera uključujući prvu regatu na jezeru Bajer u Fužinama.

Bio je i na maratonu lađa, i na Danima u vali. Istovremeno priređuje izložbe fotografija: Rovinj, Rijeka, Lovran, Mošćenička Draga, Betina, Šepurina, Hvar, Split, Stari Grad, Zagreb. Izlagao je i u Morbihanu 2015 godine. Većinu toga može se vidjeti na web stranici BURTIŽ gdje Lučev “bortižaje” s fotkama.

Za sve što se dogodilo u Betini za-

služni su svi Betinjani ali ipak su oni prvi pokretači bili Željko Jerat iz Murtera, te Đenko Šandrić iz Betine, a ukupnome prilogu ovog povijesnog broja Lučkog vjesnika koji se posvetio povijesnom događaju u 2400 godina starome hrvatskome Starom Gradu - pomogla je najviše dipl. oec. menadžmenta u turizmu, voditeljica marketinga, Mirela Bilić, duša i tilo Muzeja u Betini.

Đenko Šandrić na legendarnoj Cicibeli lijevo i Željko Jerat (desno) za vrijeme regate za Dušu i tilo, dvojica velikih entuzijasta betinske i murterske brodogradnje i maritimne kulture uopće

21

FLOTE BETINSKIH ŠKVEROVA

Z

ašto je brodogradnja Betine drukčija od ostalih na Jadranu?

Samo je Betina tražila brod za težačke a ne za ribarske poslove. Otok Murter naseljen je stanovništvom koje se od samih početaka opredijelilo za poljoprivredu, a tridesetih godina 17. stoljeća kao pastiri zadarske gospode Murterini i Betinjani nalaze nove posjede i na Kornatima jer su na malome otoku Murteru bili primorani tražiti zemlju preko mora, na okolnim otocima.

Tako je svaka obitelj morala imati brod specijalne namjene, za prijevoz radnika, alata, uroda i ostalog u poljoprivrednoj namjeni. Naravno da su to bili brodovi posebne građe, široki, moćni, ali ne i brzi što je bila potreba na primjer ribarske falkuše za hitru plovidbu do udaljene Palagruže.

Sredinom 18. stoljeća u Betinu iz Korčule stiže brodograditeljska obitelj

22

Filipi, ali njihovo prvo brodogradilište u Betini svakako se povezalo s domaćim graditeljima tako da se za betinsku gajetu može reći da je nastala kao spoj s korčulanskom gradnjom. Filipi se ubrzo vežu s domaćom obitelji Uroda te se grade brodovi prilagođeni potrebama lokalnog poljoprivrednog stanovništva orijentiranog na posebitosti murterskog arhipelaga.

Betinska proizvodnja uzela je maha, broj brodograditelja bio je prevelik, nesrazmjeran broju stanovnika, kao što su i poljoprivredni posjedi murterskog stanovništva izvan otoka bili golemi.

Drvenim brodovima betinska brodogradilišta opskrbljuju cijelo područje od Zadra do Šibenika, pa u Betini 1926. djeluje, uz veliko, i devet manjih brodogradilišta. Godišnje proizvedu ponekad i desetak jedrenjaka, poprave ih oko 60, te je ukupna površina betinskih škverova iznosila 11.200 metara četvornih, dok

svi ostali škverovi sjeverne Dalmacije ne prelaze zajedno 10.330. Na škverovima sjeverne Dalmacije u istom periodu zaposleno je 169 radnika različitih struka, od čega ih je 60 radilo u Betini.

Publisher: Port Authority of Split-Dalmatia County For the publisher: Port Authority director, Editor in chief Domagoj Maroević Editor: Mario Garber Editorial concept and design: Garber media d.o.o.

Segor Garber Photos: Garber media d.o.o.

Lector: Elizabeta Sonjara Garber Printed in: Slobodna Dalmacija Print d.o.o.

Online edition: www.lusdz.hr All Rights Reserved by Garber media Ltd. info@garber-media.hr ISSN 1848-4689

23

A DEDICATION BY TONKO MAROEVIĆ To the town of Stari Grad and Hvar Island, the sea is a survival necessity, a place of communication and a place to meet the entire world

The architectural and demographic apogee of our Paiz is connected to its fishing boats, its barges and pelize ships, its sea captains, sailors and crew, all of those who have helped connect Stari Grad, using their nautical touch, with the rest of the world. They gave the town a bit of glamor and riches, and have strengthened our local dimension with an universal criterion, with memories which you can find in a family living room, voices of our ancestors, grandparents of every citizen of Stari Grad – these are the words of Tonko Maroević, writer and academician, in the foreword to Mladen Domazet’s book about the last days of Stari Grad’s sailboats.

24

T

o this island, the sea is more than a vast field and wide path. To the islanders, it is a necessary tool for survival, but a place of work, a source of food and income, and at the same time, a place of communication, where the entire world meets. The sea has defined the destiny of Hvar Island, going way back to the days of Ancient Greek settlers from Paros Island, a maritime force of sorts of Demetrius of Paros, the going forward to Venetian and Austrian-Hungarian nautical paths, all of whom had to pay respect to this versatile island located almost in the center of the Adriatic Sea. Besides, it was back in prehistoric times that a communication line between the two coasts of the Adriatic had been established. In their many layers, the caves of Hvar hold many examples of imported neolithic ceramics from Apulia.

Depending on the needs at the time and means of travel, various places on Hvar Island served maritime purposes. The City of Hvar, because of its exposed location, the tiny islands in front of it and its safe port on its south side, during Venetian rule, the town had a dominant role as a wellequipped relay point and a place where galleys would spend the winter. Northern ports on Hvar Island, in the coves of Stari Grad, Jelsa and Vrboska, gave way to wider anchor posts and with it, a great way to develop a domestic naval fleet – a small, coastal fleet. The cove of Stari Grad is especially deep and as such was a haven, while the port itself was heavily developed as of the second half of the 19th century, which is when Croatian shipbuilding started rapidly developing.

The architectural and demographic apogee of our Paiz is connected to that very period, when an already strong agricultural industry was joined by the force of a fast-developing shipbuilding industry, as was shown by the production of dozens of sailboats (mostly Trabakul, Bracera and Peliz types) and hundreds of captains, sailors and crew members. To this day, Hvar families share memories of their ancestors from this period, the brave people who sailed seas and oceans as merchants, and you will find historical mementos from far jour-

neys in the living rooms of many Hvar homes.

Maritime culture has given Stari grad a bit of glamor and riches, and has strengthened our local dimension with an universal criterion. However, the move from sailboats to steam powered boats stopped the development of domestic shipbuilders, as large shipbuilding companies took over all the business conducted by independent, smaller shipbuilders. At the start of the 20th century, what was once an impressive fleet of sailboats, Stari Grad was left with only traces of it, and all of its nautical glory was able to fit into a small collection at the local maritime gallery museum, although still incredibly valuable. Luckily, some of the material preserved wound up in the possession of historian Mladen Domazet, and he was dedicated to examine and showcase, in great detail, a period which had the biggest influence on what Stari Grad looks like today.

This historical evocation of the local shipbuilding industry is also like a nostalgic trip through maritime maps and journals, registries and contracts. At first glance, it’s a bunch of sterile information, nothing but numbers and names, technical nautical terminology – but all of that information was used to recreate the pulse of life of those past times, as they were dynamic times, but also used to get a sense of the willpower and can-do spirit that were born in the midst of a crisis. Living conditions were hard, and surviving on scanty island land was hard, almost isolated by natural and historical conditions.

Some actions today seem epic and adventurous, such as the establishment of a fishing colony on the tiny Mediterranean island of Lampedusa.

The study conducted by Mladen Domazet, accompanied by a large collection of documents and artwork, will be a welcomed addition to the history of or ancestors’ everyday lives. To us, who have roots in Stari Grad, this is an ideal reminder of those that came before us, because every indigenous family will find their predecessors in these documents.

Even though I am not from the maritime clan of the Maroević family, as my side were farmers, it is with great pleasure and gratitude that I salute this homage to those that helped built this wonderful historical mosaic of what we know as present day Stari Grad.

Tonko MAROEVIĆ Stari Grad, 2014.

25

2400 godina Starog Grada

Priča o rođenju Staroga Grada na otoku Hvaru u doba antičkih pomoraca i istraživača

VRŠNJACI ARISTOTEL I PAIZ Starome Gradu i otoku Hvaru more je sam uvjet opstanka, mjesto obraćanja drugima, susretanja s ostalim svijetom...

Graditeljski, ekonomski i demografski apogej našega Paiza vezan je uz njegove bracere, trabakule i pelize, za njegove kapetane, mornare i brodske pomoćnike koji su pomorskim dodirom sa svijetom donosili i davali Starom Gradu nešto sjaja i bogatstva, a lokalnu dimenziju obogatili univerzalnim mjerilom i sjećanjima u obiteljskom tinelu na smione pretke, djedove i pradjedove svakog Starograđanina – napisao je književnik, akademik Tonko Maroević u predgovoru knjige Mladena Domazeta o sutonu starogradskih jedrenjaka

26

D

omaćin Stari Grad, star 2400 godina, nakon svog rođendana prošle godine i utemeljenja nove manifestacije pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, festivala mornara, brodova i mora pod nazivom Dani u vali, kreće u novih 2400 godina u kojima se eto barem ovim okupljanjem istomišljenika zarekao čuvati povijesnu maritimnu baštinu Hrvatske.

Lani je veći dio lista Lučki vjesnik bio posvećen 2400 godina Starog Grada, a ove godine taj prostor zaslužuju njegovi gosti jer je cilj da festival Dani u vali postane tradicionalan a to znači da će gostiju biti sve više, pogotovo inozemnih, kako bi događaj dobio težinu Hrvatske kao priznate zemlje u svijetu po nacionalnoj brodograditeljskoj kulturi, te je pristojno da domaćin na odgovarajući način predstavi svoje goste.

POSVETA TONKA MAROEVIĆA U čast goleme povijesti Paiza, Starog Grada ili Parosa, kako ga prozvaše antički pomorci otprije 24 stoljeća, redakcija Lučkog vjesnika je izabrala riječi vrhunskog hrvatskog pjesnika, akademika i Starograđanina Tonka Maroevića koji je još tamo 2014. upamćen ovim recima: More je otoku više od širokog polja i dugačkog puta. Ono je za otočane sam uvjet opstanka, istodobno i mjesto rada, prehrane, zarade i mjesto obraćanja drugima, susretanja s ostalim svijetom.

More je odredilo hvarsku sudbinu, počam od davnog dolaska grčkih doseljenika s otoka Parosa...

Zavisno od aktualnih potreba i načina plovidba razna su mjesta na Hvaru imala svoje pomorske uloge. Grad Hvar je zbog svojega izloženoga položaja i otočićima dobro zaštićene luke (s juga) stekao u razdoblju dominacije Vene-

pravog inženjerskog projekta, zapravo prvog katastra.

cije dominantnu funkciju obaveznog opskrbnog releja i prisilnog zimovanja za velike galije. Sjeverne hvarske uvale Starog Grada, Jelse i Vrboske omogućavale su prostranija sidrišta i time bolji razvitak domaće, lokalne mornarice, odnosno male flote za obalnu plovidbu.

Posebno je duboki starogradski zaljev pružao priliku za sigurno uplovljavanje i boravak , a razvoj luke potaknuo je u drugoj polovini 19. stoljeća pravi procvat brodogradnje i brodovlasništva...

POVIJESNI KATASTAR Iz povijesti Starog Grada niz je zanimljivosti. Na primjer, zajedno slave rođendan, Aristotel i Stari Grad. Koliko je tu priča, od grčkih brodova s otoka Parosa, preko starih Rimljana, Avara, Slavena, Turaka... Paiz je spaljen u većini ratova i prevrata, ali njegova izvorna vatra se ne gasi, svjetlo života održava se na temeljnim elementima u posjedu

Staroga Grada: Luka, Polje i Voda, reći će Aldo Čavić, čovik od kulture u Paizu već desetljećima, uvijek na nekoj takvoj funkciji. S tom činjenicom o Aristotelu i Paizu Aldo Čavić počinje svoju knjižicu iz 2004. „Povijesni vodič“ kroz Paiz.

Najbolje ga je citirati jer kako drukčije ponuditi sve ukratko o 2400 ljeta jednoga grada. Čavić piše kako se Aristotel rodio baš te godine 384. prije Krista kad su Grci s otoka Parosa u Egejskom moru utemeljili grad Faros u dnu današnjeg 4 milje dubokog Starogradskog zaljeva nakon pobjede nad Ilirima koje su tu zatekli.

Grad postaje samostalna država (polis), kovao se vlastiti novac, a osim radionica keramike obilovalo se i hranom s plodnog polja Chora Farou, danas priznatog kao jedinstvenog primjera najbolje očuvane grčke parcelacije na Mediteranu, zbog čega je Polje i uvršteno u popis svjetske baštine. Bio je to prapočetak

MAKEDONSKI, NAPOLEON I TURISTI Svjedočanstvima Diodora – koji spominje kolonizatore s Parosa kao utemeljitelje Farosa (Starog Grada) u 3. godini tadašnje 98. olimpijade (385./384. prije Krista) – zapravo počinje povijest pisane Hrvatske, zaključit će lucidno Aldo Čavić.

A prvi Starograđanin svjetskoga glasa zove se Demetrije, što zvuči duhovito kad se tako ekstraktno sublimira 2400 godina života, no činjenica je da Demetrije iz ondašnjeg Farosa postaje znameniti vojskovođa Staroga svijeta, pa prerasta i u prijetnju za Rim. Emilije Paul i Marko Livije, rimski konzuli, porazit će ga, razoriti Faros i tako povijest Starog Grada okreće novi list pod imenom Pharia.

Da Demetrije nije bio mačji kašalj, vidi se po tome što je skrivenom barkom uspio uteći i spasiti glavu, pa će poslije kovati zavjere i s Filipom Makedonskim i s Hanibalom od Kartage, najmoćnijim „facama“ tog doba, ne bi li se vratio svom Starom Gradu, usput i napakostio slavnome Rimu. Čisti napoleonski sindrom. A i on će (Napoleonov Marmont) za koju tisućicu i ohoho godina akoštat u Paiz. Sve dok to nisu svake godine počeli činit turisti i nautičari modernog doba.

27

Povijesni rekordi Paiza

GLAVNE LUKE JADRANA STARI GRAD I MALI LOŠINJ

N

e biste vjerovali što je sve u moćima broda. Više nego sudbina. Brod je magična inicijativa, mirakul i misterij. Čovik nas ostavi, umre, ali ostane brod. Zato Lučki vjesnik iz broja u broj naviga na rubrici „Što je to brod“. I u životu nema toga što se ne nastavlja tako kružno i neumitno unutar zakona fizike, dakle inertno, onako kako isplovi, uplovi, isplovi, uplovi – brod. Ili klip. Četverotaktno ponavljajuće. I s puno takta.

GRADIĆ AKADEMIKA Smisao je zaokružen na velikoj vremenskoj distanci jer u drugoj polovici 19. stoljeća Stari Grad razvija flotu od

28

50-tak jedrenjaka za Mediteran, a zadnjih godina trećeg tisućljeća shvaćanje tog elementarnog pomorskog smisla prepoznaje i Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije izgradnjom vezova za nautički turizam. Jer je davno krajem 19. stoljeća Stari Grad bio druga luka na Jadranu iza Malog Lošinja.

Sve se toliko idealno poklapa da bi i Petar Hektorović bio p’jan od sriće, a većega entuzijastu teško je naći, sve je žrtvovao za Tvrdalj, za dvor kao simbol i na poklon gradu pa je u oporuci ostavio što treba za dovršavanje. Ni ribari mu ne mogu – prigovoriti. A ni težaci! Koji su možda još jača sila Paiza koji 24 stoljeća živi od Polja priznatog

i na UNESCO-ovim popisima. Na vrhu piramide su ipak umjetnici i akademici u tom gradu koji ima izoštren njuh za znanost i kulturu.

PAPRENJACI Mora bit da Paizov vršnjak Aristotel nije slučajno izlanuo kako je „nada san budnih“. Lijepa tema za razmislit dok se izležavate na suncu kušajući starogroujske paprenjoke. Paiz je „ono nešto“ na otoku Hvaru, šarm s pokrićem, opušten do razine stresa kad vas izbace iz konobe i pošalju kod susjeda jer znaju što vam treba i što sigurno kod toga prvoga ne biste dobili.

Koljeno Staroga Grada

Botteri, Deletis, Fabrio, Hektorović, Kuničić, Lucić, Lavčević, Ljubić, Maroević, Niseteo, Plančić, Raukar, Selem, Šoljan, Tadić, Vranyczany, Zaninović…

CIJELI SVIJET ROĐEN U PAIZU

V

eliki Starograđanin Šime Ljubić izradio je i objavio u Beču 1856. prvi moderni leksikon osoba iz Dalmacije, „Rječnik uglednih Dalmatinaca“. Starogradski spisatelj Petar Kuničić 1908. sastavlja knjižicu „Prigodom Otvora nove školske zgrade u Staromgradu“ s poglavljem o „odličnijim mješćanima“, a 2014. Muzej Staroga Grada objavljuje rad Milovana Buchbergera „Ugledne osobe vezane uz Stari Grad na Hvaru“. Autor nije Starograđanin nego ga veže djetinjstvo kod bake u tom osobitom gradiću.

Popis starogrojskih uglednika velik je kao i knjiga. Abecednim redom počinje sa svećenikom i pjesnikom imena Antiquario Juraj, Starjanić Zebić (1505.

– 1570.) i onda redom toliko poznatih obitelji, svako ime vam je u uhu.

Veliki umjetnik Dini Botteri i jedna velika obitelj, Vedran Deletis, liječnik i profesor neurofiziologije, dobitnik nagrade Dr. Richard Brown, dodijeljene

u Chicagu 2007., književnik i akademik Nedjeljko Fabrio, Ivan Garbati (1833. – 1897.), kapetan i vlasnik skunera „Božja Providnost“, plovio i trgovao po Mediteranu, jedan je od osnivača Hrvatskog doma 1889.

Abecednim redom, bez nekog boljeg kriterija, evo jedva nekoliko imena iz knjige, ličnosti koje su utisnule starogradski timbar i povele za sobom naraštaje: Velikani Hanibal Lucić, Petar Hektorović, pa antifašistički borac Ivan Lučić-Lavčević, operni pjevač Dinko Lupi, arheolog i akademik Šime Ljubić, Petar Kuničić… i niz obitelji sa svakim spomenutim prezimenom.

Na primjer obitelji Maroević. Tonko Maroević, povjesničar umjetnosti, književnik i akademik, i još mnogi Maroevići a jedan je i aktualni poteštat, načelnik Starog Grada Vinko Maroević. Pod „M“ zanimljivo je upoznati se s imenom Elizabeta Morelli Francesca (1761. – 1829.),

novinarka i književnica, rođena u Klagenfurtu, živi u Trstu i Veneciji, nakon smrti muža grofa nastavlja izvanbračno sa Starograđaninom Petrom Niseteom, jedna od prvih feministica tog doba, potkraj života je s Niseteom na njegovom Tvrdalju u Starom Gradu…

Koliko imena, toliko bi moglo biti i knjiga: obitelj Niseteo, na čelu s najuglednijim gradonačelnikom Paiza, pa arheolog Mladen Nikolanci, prezimena Paladini, Plančić, Politeo, Premeru, Račić, akademik Tomislav Raukar, brodovlasnik i proizvođač vina Juraj Rossini, akademik Pavao Rudan, Vinko Ružević, pravnik i pisac, Esteban Roque Scarpa-Straboni, Ante Selem, Spalatin, pa Ivan Stalio, osnivač veslačkog kluba „Gusar“ u Splitu, Nikša Stančić, povjesničar i akademik, kulturnjaci Ante Sviličić, Cvjetko Škarpa, književnik Antun Šoljan, obitelji Tadić, Vranković, Vranyczany, Zaninović…

Nije se valjda cili svit rodio u Paizu!

29

Druga obala Splita

OTOK U PREDGRAĐU Sjeverna strana otoka Brača s nizom gradića preko puta Splita svjetluca noću kao alternativa i onima na otoku, ali i onima na kopnu

Fotoreport Segor Garber & Sani Šil 30

Porat u Bolu, pogled na Supetar, prizori s otoka Brača

O

tok Brač sjevernom se obalom proteže nasuprot obale Splita, preko puta malih dalmatinskih gradića poput sedam Kaštela, Solina i Vranjica ispred Splita te poslije njega računajući na Stobreč, Strožanac, Podstranu, Krilo Jesenice, Dugi Rat, Omiš, Marušiće, Mimice, Pisak... i dalje se već uplovljava u Makarsku rivijeru.

Doživljaj je poseban jer ona svjetlucava mjesta preko puta, za večernjih sati, uz bićerin s okusom mora i s okusom soli, izazivaju znatiželju je li na drugoj strani morskog kanala isto tako sjedi i uživa netko s uzvraćenim ushitom i pogledom preko mora i noći.

DISKO, PONOĆNI TRAJEKT Bez sumnje je ta poetična priča dovoljan razlog za dijagnozu: riječ je o drugoj obali Splita. A ona u stvari već temeljito postoji. Imate trajekt iz splitske luke koji vozi poput autobusa

non-stop do Supetra, glavnog tranzitnog središta na otoku Braču, odakle se brzo prebacujete u unutrašnjost pa i na ostale gradiće otoka, sve do Bola, Zlatnog rata, Milne, Bobovišća, Ložišća, Selaca, Sumartina...

Ta trajektna veza Splita i njegovog otoka u predgrađu prije svega je jedna stravična, ubitačna prometnica, urbana svakodnevica, opterećena prekomorska pruga uspjenjenih šlepera, kombija, teretnih kamiona, građevinskih monstruma, nabavljača, dobavljača, autobusa, prikolica... Ništa od poezije. A ipak, trajektna veza funkcionira i zimi, kad nema turizma, pa onaj ponoćni trajekt kojim se gimnazijalci vraćaju doma maslinama, vinogradima, možda i koćaricama, plivaricama – trešti od mladosti i njihovog spontano organiziranog disko-kluba na palubi broda. Znači, ipak je tu uspostavljena i neka nježnija teretna veza s „teretom“ za cijeli život.

LITTLE BIG VELEGRAD Druga obala Splita svjetluca kao alternativa, bez obzira na to kako gledate, iz Brača ili Splita, ali ta veza se odvija i razvija, od Sutivana preko Supetra, do Postira, Pučišća i Povlja... Uz Supetar stasaju i nova odredišta, nekad su Postira držala timbar s već zaboravljenim festivalom Postirskim frajama, a danas rastu Pučišća sa svojim bijelim kamenom za sve palače ovoga svijeta i s novom rivom te pristaništima za brodove od svukuda.

Na alternativnoj, bračkoj obali Splita sa šentade na splitskoj rivi uvijek privlače pogledi na Sutivan i malo dalje na Supetar, pravi brački „little big velegrad“ iz kojega se po istom principu kao iz Splita, transplantirate i klonirate po cijelome Braču. Sa splitske rive svatko u glavi ima Bol, koji se ne vidi, na južnoj obali otoka, te njegov Zlatni rat, ali i Milna, Bobovišća, Ložišća na zapa-

31

Brački friz fotografija: Ložišće, Povlja, Gornji Humac pa Bol za Bolom... du ili Selca i Sumartin na istoku, mista su zvana čežnja. I tako nema kraja, jer maštajući drugu obalu Splita vi možete zamisliti i Hvar ili Vis s pogledom iz Bola, Sumartina ili s punte Ražanj, s lanterne na izlazu iz Splitskih vrata odakle se pruža pogled na otvoreno more.

TAJNA HRAPAĆUŠE Brač je veliki izazov i s pustinjom Blaca ili Vidovom gorom, malim mjestima u unutrašnjosti poput Pražnica, Nerežišća, Gornjega i Donjega Humca te Škripa

32

gdje vas čekaju brački sir i pršut, janjetina na mali milijun načina, kao da ste u Dalmatinskoj zagori daleko od mora, pa umjetnost i tradicija malog i prastarog sela Škrip. A pustinja Blaca je izazov za izdržljive, kao i Vidova gora sa svojim letačima (zmajevima), iako – ima Brač i aerodrom iznad Bola (planira se čak i žičara za Zlatni rat), pa... vežite se, polijećemo, što bi rekao legendarni brački novinar Pero Zlatar.

Kad smo već kod zlata, veliko je pitanje tko će osvojiti zlato na Svjetskom

prvenstvu u berbi maslina. Postirani su najavili taj događaj još u proljeće, ali nisu očekivali sušu i nerodnu jesen.

Možda ni to nije loše, iz racionalnog bračkog aspekta, jer prvenstvo neće dugo trajat.

Prije nego uđete u Postira, skrenite desno u Dol, malo selo bez mora, ali s poznatom hrapaćušom, bračkom tortom. I ona vridi zlata, svi orasi otoka Brača. Ministarstvo kulture je hrapaćušu proglasilo nematerijalnim kulturnim

dobrom, odnosno na listi je zaštićenih kulturnih dobara. Svašta?! Da nematerijalno?! A znate li pošto je? I ne samo to, nego je uistinu na listi zaštićenih jer su Bračanke hrapaćušu pripremale noću da se ne bi saznalo recept pa ga ni danas nigdje nema u originalu za javnost.

ORANGE BOL Zamislite kako bi hrapaćuša išla u Bolu!

Bol by Dol! Eto ideje. Otprilike tako sam prije tko zna koliko godina teniski turnir u Bolu jednim naslovom u Slobod-

noj Dalmaciji prozvao „Orange Bol“, aludirajući na svjetski poznati juniorski teniski turnir Orange Bowl. Uostalom, zašto bi Florida imala ikakvu prednost pred Bolom i njegovim Zlatnim ratom.

Nego, treba se sjetiti Karninčićevih ideja otprije 50 godina kad je teza bila da Bol ne smije ići u masovni turizam nego selektivni.

Mjesto je premalo za zbrajanje noćenja, bolje je ponuditi kvalitetu za rijetke i imućne goste. Ali po samom izgledu Bol bi morao zadržati taj svoj originalni

image jer npr. Zlatni rat se ne bi smio pretvoriti u izvitoperene Paklenjake. I sami Hvarani zadnjih godina nisu zadovoljni trendom sve masovnijeg turizma u prekrasnom gradu koji gubi originalna svojstva jer stenje pod pritiskom pretjerane potražnje koju više ne može apsorbirati.

Na početku ljeta Bol je sigurno obišao svijet viješću da su na teniskom turniru WTA Croatian Bol Open ekshibicijski meč spektakularno odigrale Iva Majoli i Martina Hingis kao reprizu finala

Pučišća, Sumartin, Povlja, Bol, Bol, Milna

33

Roland Garrosa iz 1997. Prije 20 godina Iva Majoli je pobjedom nad Martinom osvojila Roland Garros. Ovaj put se Martina osvetila, a Bol je obišao planet.

Sve skupa – nema boljeg servisa, pravi as hrvatskog turizma.

RIBARSKA KUĆICA I Ribarska kućica je restoran koji je davno kao vijest oplovio svjetski marketing.

Radi se o restorančiću koji je okupirao jednu puntu u nizu bolskih plaža prema istoku od gradića, i poznatom području oko dominikanskog samostana. Nevjerojatan je doživljaj jer šetnjom uz obalu iznenada upadnete u restoran, a da pojma nemate a onda se skalinama između

34

stolova srušite na žalo s druge strane tog minijaturnog rta, ujedno i restorana.

Moje prvo iskustvo je iz obrnutog smjera, iz mora, jer smo tu bacili sidro za okupat se s djecom jedan čas, a onda ostali cijeli dan takoreći na pansionu.

Vjerojatno je tako očaran ostao i prvi vlasnik ustuknuvši pred otkrićem, starom ribarskom kućicom, te odlučio da to od sutra bude restoran.

Prema drevnom predanju, trojanski je heroj Antenor (smatran utemeljiteljem Padove i Korčule), nakon pada Troje doplovio na Brač, i to u društvu pastira Braha, ratara Silena i pomorca Elafa. Time je ujedno određeno i zanimanje njegovih nasljednika, stanov-

nika otoka Brača jer se život na otoku i danas temelji na stočarstvu, ratarstvu i pomorstvu.

MITSKA VIDOVA GORA Vidova gora je najviši vrh na jadranskim otocima (778 m nadmorske visine), nazvana po crkvici svetog Vida iz 13. stoljeća. O Vidovoj gori vrte se razne povijesne, mitske i mitološke priče...

Prastari stanovnici Iliri imali su obrambenu kulu čiji ostaci su sačuvani do danas kod velikog križa i odatle se pruža prekrasan pogled na Hvarski kanal i dolinu otoka Hvara, a zna se nazirati i Korčula, Vis, Biševo, poluotok Pelješac, pa čak i vrhovi talijanskih planina.

Pustinja Blaca jedinstven je povijesni spomenik otoka Brača, izolirano područje s redovničkim nastambama isklesanima na strmoj litici. Pustinju Blaca osnovali su poljički redovnici glagoljaši u 16. stoljeću, bježeći pred turskim osvajačima. Redovnici glagoljaši bili su čuvari pismenosti i kulture. Pustinja Blaca je smrću zadnjeg svećenika 1963. godine zatvorena, pretvorena u muzej unutar kojeg posjetitelji mogu vidjeti knjižnicu, teleskop i mnoge druge zanimljivosti.

Glagoljaši su u pustinju Blaca stigli iz prvog utočišta u Zmajevoj špilji blizu sela Murvica na južnim padinama otoka Brača. Po legendama je špilja bila obitavalište slavenske božice Mokoš.

Naziv špilje nastao je po reljefu zmaja uklesanom u kamenu. Špilja, duga oko 20 metara, po nekim je istraživanjima i mišljenjima energetski iznimno jako područje i, kao cijeli otok, predstavlja srčani centar ovog dijela Europe. U svakom slučaju intrigira.

RIBARSKI TESLA Ali ima nečega u tome Braču. Mario Puratić je čuveni Bračanin koji je zauvijek promijenio svjetsko ribarstvo. Iselio se u SAD tridesetih godina 20. stoljeća.

Konstruirao je Power Block, napravu za ribolov, za izvlačenje ribarskih alata, mreža itd., što se i danas koristi na tunolovcima i koćaricama diljem svijeta.

Patentni ured u SAD-u dodijelio mu je 1975. povelju i priznanje za pronalazak, nazvavši ga revolucionarnim preokretom u svjetskom ribolovu. Kanadska nacionalna banka 1972. izdaje prvu seriju novčanica od 5 dolara koje imaju sliku koćarice s Puratićevim Power Blockom.

A svašta se može saznati o Braču, još od osnovne škole znate da je to najveći otok Dalmacije, a i najviši, pogled seže do Italije, kao i njegov bijeli kamen koji je „doletio” sve do Washingtona kao dragocjen kamen za građevinarstvo, što se vidi i preko puta, po Dioklecijanovoj palači odakle sa splitske rive možete uzvratiti pogled Braču. Kako i mirita.

35

Jedinstvena turistička disciplina

Turistički komandosi, kao olimpijski rekorderi, obaraju barijere mogućega „surfajući“ univerzalnim stazama Srednje Dalmacije

PLANINA, RIJEKA, UŠĆE, MORE

V

eć jedanaestu godinu za redom Malduk Kačić i njegovi mali brzi gusarski brodovi pobijedili su u Omišu venecijansku flotu na čelu s Akoncijem, istjerali ga iz svojih voda i natjerali da u zlatnim dukatima plati za prolaz Bračkim kanalom. Ta reminiscencija stvarnog događaja otprije osam stoljeća uvijek privuče u Omiš i domaće i goste. A neki

36

od njih iskoristili su sve što im sama priroda u tim krajevima pruža i poslužili se sljedećim itinererom.

KAJAK I KANU ZA CETINU Na gusarsku su bitku stigli u Omiš kajakom i kanuom niz Cetinu, uplovili u ušće i okupali se u moru na Velikoj plaži i njezinim nepreglednim plićacima nastalima od taloženja sitnog čistog riječnog

pijeska. Onda su, ne budi lijeni, skoknuli jedan čas do Kule, na 864 metra visoki vrh Omiške Dinare koja se okomito uzdiže iznad grada. Ogladnjeli, samo su se spustili dolje na Gusarski gastro tjedan i zadovoljni krenuli dalje, put Makarske.

Na tom putu zastali su skoknuti u more u malim Mimicama, na mimičkom nadaleko poznatom bijelom žalu. A ako su Mimice, sa svojih 250 stanovnika –

nastanjenih u kućama koje se s Omiške Dinare „prosipaju“ do mora – male, što je onda živopisni Pisak s njih 200?

Svaka uvala ima svoje čari, svoje žalo i litice, malo hladovine i kutak za osamu usred cijele ljetne gužve. Valja ga samo naći.

JOSIPA ZA MAKARSKU I kad se iz omiškoga mnoštva, zabave

i smijeha napuni pluća u tim uvalama i malim mjestima, opet dobro legne stići u vrhunac događanja i zabavljanja u Makarsku, grad s puno onih „naj“. Malu Omišku Dinaru ovdje je smijenilo veliko Biokovo, najveća planina, kažu, najbliža moru na cijelom Mediteranu!

Jer, doista, stoji poput čvrste brane za leđima grada, kao da se propinje da ne umoči noge u more, a na njezinu

vrhu, Svetome Juri, sa 1762 metra puca pogled prema Italiji, preko 200 kilometara plave pučine. Dakako, ako je taj dan bura, još jedan biokovski „proizvod“, čist i radostan, kao što je bio i završetak makarskog Jazz festivala s Josipom Lisac i Soul fingersima, što je i bio cilj putovanja naše male pustolovne skupine.

Biseri Omiške i Makarske rivijere

Tekst i snimci: Segor GARBER i Sani ŠIL

37

I

t is now eleven years in a row that Malduk Kačić and his small, fast pirate boats win over the mighty Venetian fleet led by Akoncius in Omiš, pushing him out of their waters and making him pay in gold ducats passage through the Brač canal. This event as reminiscence of the ancient battle that happened some eight hundred years ago became a very attractive tourist event in Omiš, joined by thousands of locals and foreign visitors. Some of them make usage of what the nature in the surrounding of this beautiful town offers them and come to the event in

38

the most different ways.

Some of them arrive to Omiš to watch the battle between pirates and the Venetians kayaking or canoeing down the Cetina river canyon, taking a bath at the Big beach and its shallow waters created by residual fine river sand washed out into the sea. Then they go for a climb up to Kula, the Omiš Dinara hills peak with 864 meters above sea-level, offering breathtaking views onto the canal and the town. Hungry after the strenuous climb they return to Omiš and enjoy some of the typical local meals prepared during this Pirate

gastro week. Happy and content, they now decide to move on to Makarska.

Some of them cannot resists to stop under way in Mimice, attracted by the beautiful shingle beach and the crystal clear waters of the Adriatic. Mimice is a lovely village along the shore with only 200 population and houses built cascading down the steep mountain slope towards the Adriatic sea. Another beautiful village on the way to Makarska is Pisak, again with great beaches and a very picturesque old part. Each of the bays along this route has something to offer, from shade under ancient pines,

cliffs and fine shingle and you will be able to find your very private spot here, even in high season. Just go and look out for your own special place here.

And when one is saturated after the crowds during the Pirate battle in Omiš and a quick swim in one of the many bays and places along the way it is time to dive into the party feeling in Makarska, a town with a lot of «the best of…..» Makarska is towered over by the impressive and massive Biokovo mountain, called the highest mountain in the Mediterranean rising out of the sea! It truly is a rocky guard above the town, it

seems to rise upwards in order to keep its feet out of the seawater and the peak – St. George’s with 1762 meters altitude enables you to even see the Italian coastline, 200 km distant, on a nice and clear day. This is usually the case when the northern wind «Bura» clears the air like a clean and joyful breeze, as was the final performance of the Makarska Jazz Festival with Josipa Lisac and the Soul Fingers, as final destination of our small adventure group on this trip.

39

Skiper univerzal

MORNARICA SREDNJE DALMACIJE

P

riče o skiperima same po sebi su nesvakidašnje, iako – njima je sve svakidašnje, po stotinjak dana na moru, od ujutro do zalaska sunca, na jedrilicama, gumenjacima, gliserima... Port News već sezonama njeguje poneku priču skipera, a ovaj put, ajmo reć, evo jedne skiperice, i to – univerzal.

Martina Barač (17) nije baš skiperica, ali sve radi, čak ponekad i vozi po potrebi, znači kormilari. Međutim, njezin posao je sve ostalo, kontakt s turistima na brojnim jezicima, a kako zna engleski i talijanski s pohađanjem jezične gimnazije, tako se snalazi s ljudima bez obzira na to odakle su. Njen posao bi na nekom drugom radnom mjestu imao naziv

SKIPER FOTOREPORT ZA PORT NEWS

40

hostesa, a ovdje, na gumenjaku-gliseru, „speed boat“, Martina je u biti mornarica jer valja znat izać i uskoči u brod, baratat s konopima, a u komunikaciji s gostima mora se sve znat, moraš bit jedan mali instant intelektualac, možda i nešto kao google, haha, smije se uvijek Martina:

– Ma ja to radim već dva ljeta, ali ove godine s Rubenom Vujnovićem koji je skiper na ovom brzom brodu, postigla sam prave uspjehe, kao ekipa Ruben i ja smo se pročuli, zovu nas institucija, haha, a s njim u tandem sam upala preko kolegice s posla, dok mi je lanjski angažman našao otac. Evo, i Ruben mi je ispao kao drugi otac, haha, što se tiče mora, naravno da sam od njega puno naučila.

Ruben Vujnović (57), nekadašnji vrhunski jedriličar Labuda s korijenima i ocem predsjednikom Labuda Borisom Vujnovićem Modrim, s višegodišnjim iskustvom u ulozi skipera na svim

vrstama turističkih brodova, svakako je čovik od mora i broda s kojim se ima šta naučit. Znao se prije snalazit i sam u komunikaciji s gostima, zahvaljujući svome humoru i zafrkanciji, ali ipak kaže da mu je Martina itekako olakšala život na brodu jer svakakvih je gostiju, nije im lako znat ugodit.

– Ima ih koji vole na plažu, drugi popit kavu, treći popit piće, četvrti se zanimaju za arhitekturu, muzeje, pa nema tu kraja – priča Martina. – Moraš sve znat. Bit informiran za uputit ih kad se iskrcaju u Hvar. A valja se i snalazit u čemu je i Ruben majstor. Ima nepredviđenih situacija, zapuhala onako malo

kripnija bura, a goste ne smiš priplašit, ne smiš ih ni razočarat, i Ruben se sitija da odemo na Krknjaše umjesto na sasvim otvoreno more. Pa ipak nas je bura lipo poškropila i vidin ja ljude da su ono ublidili, pa opalila ja muziku. Ruben ima onu svoju rokiju, a ja, ako procijenim da je mlađi svit, preko mobitela uvalin elektronsku, moderniju, partijanersku, svašta... Uglavnom, kad smo uplovili u Krknjaše, svi na brodu su bili na nogama i skandirali Ruben-Martina-Ruben-Martina, to je doživljaj. Iako idem na faks, ne virujen da ću se ostavit ovoga, to su gušti!

41

Zadnja vijest za Port News

Zoran Đirlić, lojalni građanin Hrvatske

ČOVIK PALAGRUŽU DOGURA U KAŠTEL STARI! Zabilježio Mario GARBER Fotografije: Elizabeta SONJARA GARBER

Z

adnja vijest je kratko trajala. Jer isti čas ju je smijenila nova, još „zadnjija“ vijest: bura zatrpala Palagružu. I to usred ljeta. A čovik se „satra“ za dogurat jedan golemi kamen na žalo plaže u Kaštel Starom da se dica oko njega mogu igrat, a da neko ne bi slomija nogu na taj kamen koji je bio ukopan malo dublje i svi su zapinjali, naročito turisti koji pojma nemaju šta ih čeka kad zakorače u naš – Jadran.

Taj vječiti kamen spoticanja, kamen smutnje, kamen je svakome čoviku, guraš, guraš, pa uvijek sve iznova. A ovaj čovik je na čistu da to tako mora bit i priključi se prirodnom slijedu vijesti.

BRANITELJ HRVATSKOGA ŽALA Kamenu sam po reljefu dao ime Palagruža, a čovik se zove Zoran Đirlić, rođen 1969. Već u penziji, sve vam je

42

odmah jasno – branitelj. Došao bi na tu plažu koju su stari Kaštelani zvali Paićevo more jer je tu bila kuća nekoga Paića. Plaža je prekrasna, samo žalo, ali kad su je obnavljali, a prije je bila pijesak kao na splitskim Bačvicama, pozaboravljali su radnici svašta, ruzinave komade starih šentada, vatrogasna crijeva, špahere, itd...

Zoran Đirlić je sve to počistio. Mnogi su bili uvjereni da dolazi svakog jutra privrtat kamenje da bi ulovio školjke, glamce ili što... Jer tko danas može pomislit da netko ore morske njive a sve – mukte! Malo pomalo Đirlić je razvio posao, donosio rukavice, alate, poluge, angažirao pomoćnike od djece do namjernika i turista, ali uglavnom je ostao usamljen. Najviše mu je pomogao susjed s alatima, trakama za podizanje tereta.

KRENI, ZORANE! I jednoga dana plaža je osvanula potpuno očišćena, sve samo žalo, a sa strane za uspomenu – Palagruža. Nisam mogao odoljeti i zapitao sam Đirlića te smo se i upoznali – što zapravo radi? A Zoran kaže da je osjetio potrebu za svojim Kaštelima, vratio se iz Trogira doma sa suprugom i dvoje djece, „u penziji sam a još sam dite“, još ga je lako navuć na dobre vibracije, na plemenite i društvene ideje.

– Da se složimo zajedno, mogli bismo ovde čuda napravit, a ova plaža je moje djetinjstvo, moja mladost. Šta nije lipše vratit je u čistu plažu, guštan to radit jer tako ne moran mislit na gluposti, a svašta čoviku pada na pamet kad je „branitelj u penziji“.

Kreni, Zorane! Tako je počelo 1991.

Uredimo beskrajno hrvatsko žalo. Kamen po kamen palača.

42

The Betina Phenomena

THE SORBONNE OF CROATIAN SHIPBUILDING TRADITION

M

urter and Betina have caused a lot of attention with their authentic, ancient wooden boats presented at the first «Days in the bay - Dani u vali» last year, when the town Stari Grad on Hvar celebrated 2400 years since establishment.

This year they plan to come to this event with a fleet of 25 boats. Betina is the synonym of traditional Croatian shi-

pbuilding and it is not accidental that traditional shipbuilders (locally called Kalafati), i.e. their biggest schools of shipbuilding in Dalmatia, Korčula and Betina started to work together.

FILIPI AND URODA FAMILIES Following the arrival of the Filipi family from Korčula to island Murter, the ship building industry in Betina starts deve-

loping very fast. The Filipi family starts working together with the local Uroda family. Their historical family home today houses the museum of shipbuilding tradition in Betina. In the thirties of past century Betina establishes itself as the main shipbuilding center of the Adriatic, with some ten shipyards that annually manufacture tens of sailing, fishing and other types of traditional wooden boats.

About half of the labor force of Dalmatia at this time was employed in the shipyards in Betina. Therefore it is no wonder that it was named the «Sorbonne» of Croatian maritime culture, because the ancient tradition of building ships, the know-how and traditional tools until today are passed from generation to generation. So it is not a surprise that Betina has a unique shipbuilding museum.

On island Murter until today there are 14 shipbuilders who are active, as true masters and artists of a trade that almost vanished until the local traditional fishing boat «Falkuša» was presented at the exhibition in Lisbon in 1998. Thanks to the participation in the Falkuša project by the shipbuilder Tonći

Bakica from Trogir, the old shipbuilding tradition is gaining a new momentum, despite the general opinion that this precious, ancient trade will slowly disappear.

The «Days in the bay» manifestation that this year is organized on September 14th in Stari Grad had a major impact in presenting all guardians and lovers of this old shipbuilding tradition.

DESIGN AS PART OF THE BOAT The Museum of traditional shipbuilding in Betina is a true masterpiece, almost a sort of instruction manual for all lovers of boats to start building their own boats, it is a mirror of the generations of traditional shipbuilders and their

44

hones relationship to maritime heritage. Betina is a small town with typical Dalmatian architecture and the approx.

800 citizens work in tourism, agriculture, fishing and various trades.

The know-how of shipbuilding was guarded very strictly through generations and not even all members of the same family didn’t know all secrets, like drawing the ship lines. The knowledge on design of boats was fiercely protected in a shipbuilding family, it was passed on from master called Proto onto their best student. Only the Proto knew how to design a boat and it was him who selected the person to pass on his knowledge onto. One of the most important purposes of this Museum is to pass on knowledge – otherwise the

human history would be at a loss!

THE “GAJETA” BOAT USED TO GET OUT ONTO THE FIELDS The peak of the shipbuilding craft of Betina is best presented in the «Betina Gajeta», a wooden boat of some 5 – 8 meters in lenght and a breadth of 2 and 2,6 meters and a single sail as main propulsion. The craftsmanship in building this authentic wooden boat has been recognized also by the Croatian Ministry of Culture and was listed accordingly into the Register of Croatian heritage as intangible cultural heritage.

Putting us back into some long gone days of building the local ships of type «gajeta, bracera and other sailing boats» this Museum safeguards the

shipbuilding tradition as integral part of the Croatian maritime heritage and therefore an important part of the European maritime cultural heritage.

Why is the shipbuilding tradition in Betina different from others at the Adriatic ? Only Betina demanded ships to be used for agricultural purposes and not for fishing. Namely, island Murter is inhabited by citizens who were traditionally involved in agriculture, so they needed a seagoing vessel to take them out to their land plots scattered all over the Kornati islands.

ENTHUSIASTS AND KEEPERS OF HERITAGE These were of course special boats with a unique structure, wide, powerful, but slower than the fishing boat “Falkuša”.

Today we have to express our gratitude to all the lovers of these boats, like the photographer Boško Lučev who is living for the regattas of ancient boats and maritime events from Betina to Brest and Morbahan. On the other side the development that happened in Betina is to be attributed to all citizens living on island Murter and in the past years particularly to Željko Jerat from Murter, Đenko Šandrić from Betina and also graduate economist in tourism, the head of marketing, Mrs. Mirela Bilić, the soul and body of the Museum in Betina.

45

Četvrtak, 14. rujna 2017.

PROGRAM NA KOPNU 11:00 Otvaranje izložbi - fotografija “Pomorska baština Staroga Grada” - Izložba maketa brodova Luke Fredotovića - stalna “Četiri starogradska umjetnika 20. st.”

Muzej Staroga Grada, Palača Bjankini 12:00 Svečano otvaranje Festivalskog sela “20+”

Novo riva 10:00 Izložba fotografija i maketa brodova

Udruga Cronaves i maketar Velimir Lojpur

Gradska čitovnica 16:00 HRVATSKA DOMOVINA MORA

prezentacije i predavanja

16:00 “2400 godina živimo od mora kamena i poja”, učenici srednje škole Jelsa,

uz mentorstvo prof. Tarite Radonić

17:00 “20 godina Maratona lađa”, Milojko Glasović

18:00 “Kako smo počeli, kamo smjeramo?”, Željko Jerat

Gradska čitovnica 19:00 “Aperitivo italiano”

Udruga Vele d’Epoca Verbano, Italija

Trg Velo podloža 20:00 “Sakralni koncert”

Radojka Šverko,

uz klavirsku pratnju Vladimira Babina

Crkva sv. Petra 22:00 Koktel dobrodošlice, muzika i ples

D. J. Bachy

Mornarski klub (Gradski restoran) PROGRAM NA MORU Doček tradicijskih brodova tijekom cijelog dana

Petak, 15. rujna 2017.

PROGRAM NA KOPNU 10:00 Svečano otvaranje 2. međunarodnog Hrvatskog

festivala Dani u Vali – Stari Grad

2017. Promenadni nastup – HGG Stari Grad,

defile posada / smotra posada i brodova

Riva, Trg Tvrdalj 10:00 – 22:00

Program udruga “20+”, Udruge Palagruža

Trg Malo podloža Program Udruge Vele d’Epoca Verbano, Italija

Trg Velo podloža 10:30 Središnja festivalska pozornica

KUD Srdelice, Stari Grad;

Dječji vrtić Vanđela Božitković

Hvar – Trg Tvrdalj

16:00 HRVATSKA DOMOVINA MORA

prezentacije i predavanja

16:00 “Jezični atlas pomorske i ribarske kulture”,

prof. dr. Vladimir Skračić

17:00 “Iskustvo falkuše – nematerijalno kulturno

dobro Hrvatske”, prof. dr. Joško Božanić

Gradska čitovnica 16:00 Prezentacija o tradicijskom načinu života učenici srednje škole Jelsa

Trg Tvrdalj 17:30 Program na središnjoj festivalskoj pozornici:

KONCERT FOLKLORA I PISME,

KUD Starogrojčice, Klapa Kaštilac, Vrboska,

Klapa Galešnik, Hvar, Faroski kantaduri, Stari Grad

Trg Tvrdalj 19:00 Kušanje hvarskih vina, Udruga Hvarski vinari

Novo riva – Gruja

“Aperitivo italiano”,Udruga Vele d’Epoca Verbano, Italija

Trg Velo podloža

Program festivala Dani u vali Stari Grad, 14. — 17. rujna 2017.

46

19:00 “Kako se živilo pri”

Amatersko kazalište “Petar Hektorović”, Stari Grad

Kazališna dvorana 20:00 Program na središnjoj festivalskoj pozornici

Hrvatska gradska glazba Stari Grad,

cjelovečernji koncert Trg Tvrdalj 22:30 Večer evergreena

Sara & Japa, gost Mate Carić – Gold saxophone

Mornarski klub (Gradski restoran)

PROGRAM NA MORU 11:30 Promenadne plovidbe – Starogradska vala 18:00 Veslačke regate tradicijskih brodova – Riva 22:00 Noćna parada brodova – Riva

Subota, 16. rujna 2017.

PROGRAM NA KOPNU 08:30 Misa za pomorce – Crkva sv. Nikole 10:00 – 22:00 Program udruga u festivalskom selu “20+”

Program Udruge Palagruža

– Trg Malo podloža

Program Udruge Vele d’Epoca Verbano, Italija

– Trg Velo podloža 16:00 HRVATSKA DOMOVINA MORA

prezentacije i predavanja – Gradska čitovnica

16:00 “Možemo li sačuvati tradicijska plovila?!

Želje, realnost, izazovi”, prof. dr. Robert Mohović

16:45 “Recentna kvarnerska i istarska iskustva

revitalizacije pomorske baštine”,

doc. dr. sc. Jakov Karmelić

17:30 “Pomorska baština Staroga Grada”, prof. Aldo Čavić 17:00 Program na središnjoj festivalskoj pozornici

KUD Šaltin, Hvar, KUD Jelsa, Jelsa

KUD Starogrojčica, Stari Grad

Zbor Stella Maris

Trg Tvrdalj

18:00

18:30

19:00

19:30

20:00

22:30

Velika teča “Stori Grod vas časti” Festivalski dar ugostitelja Staroga Grada, chef Jurko Dragičević Novo Riva, Gruja Proglašenje pobjednika regate po klasama, dodjela festivalskih nagrada, zahvalnica, priznanja Trg Tvrdalj “Aperitivo italiano” Udruga Vele d’Epoca Verbano, Italija Trg Velo podloža Kušanje hvarskih vina, Udruga Hvarski vinari Novo riva, Gruja Promenadni nastup KUD Moreška, Korčula – Riva Program na središnjoj festivalskoj pozornici: KUD Moreška, Korčula i Folklorno društvo Šaltin, Hvar, cjelovečernji folklorni koncert Trg Tvrdalj “Noć zabave i plesa” Grupa Uzbuna, Split Mornarski klub (Gradski restoran)

PROGRAM NA MORU 09:30 Regata tradicijskih brodova Dani u Vali

Starogradska vala 12:00 JK Zenta, Regata modela jedrilica

Riva 22:00 “Ples jedara i svjetla”,

vatromet i noćna parada tradicijskih brodova

Riva

Nedjelja, 17. rujna 2017.

07:00 ZAJEDNIČKA KAVA

(pozdrav i rastanak s brodovima i posadama)

Povratak brodova u matične luke

47

Thursday

Saturday

During the whole day - Arrival of traditional boats 11:00 Museum of Stari Grad, exhibitions

- Palace “Bjankini” 12:00 Official Opening Ceremony 16:00 (Croatian Land of the Sea)

Hrvatska domovina mora - City library 19:00 Aperitivo Italiano - On square Velo Podloža 20:00 Concert, Radojka Šverko, - St. Peter’s church 22:00 Dance and music night - (Town restaurant)

09:30 18:00

18:30

19:00

22:30

Friday

Schedule Days in the Bay festival 14. — 17. September 2017.

10:00 Official public opening ceremony, line up of crews

and boats at waterfront Riva and square Tvrdalj 10:00 – 22:00 Program of individual ancient boating associations - Velo and Malo Podloža 16:00 (Croatian Land of the Sea) Hrvatska domovina

mora, presentations and lectures 17:30 CONCERT WITH FOLK DANCES

AND TRADITIONAL SONGS 19:0 Hvar wine tasting 19:00 Amateur theater group “Petar Hektorović”,

Stari Grad 20:00 Town Brass band Stari Grad, - Square Tvrdalj 22:30 Evening of Evergreens, Sara & Japa,

featuring Mate Carić – Gold Saxophone

– At the Club Mornarski klub (Town restaurant) On sea: 11:30 Presentation cruise of participating ships and boats 18:00 Rowing race of traditional boats 22:00 Night parade of boats

48

Full day regatta and lectures The Huge Pot “Stori Grod invites you for a meal” – “Stori Grod vas časti” Award ceremony, Festival awards, Night Parade - Square Tvrdalj “Aperitivo Italiano”, tasting of wines from island Hvar, Folklore company Moreška, Korčula “A night of party & dancing”, Band Uzbuna, Split – At the Club Mornarski klub (Town restaurant)