Suvremene civilizacije i kulture

zadivljujuće se jačala i širila s tehnološko - tehničkim progresivizmom.

Suvremene civilizacije i kulture evoluirale su u pravcu digitalne evoluci­ je kao buduće civilizacije i kulture. S industrijalizmom, tehničkom civi­ lizacijom i kulturom, rasla je i urbanizacija. Antropocentrizam je postao okosnica urbanizma s tehničkom civilizacijom, a automobilizam dodat­ ni izvor štetnih emisija i destrukcije života. Mislioci politike, ekonomije i prava afirmirali su ekonomiju obujma, profitni mem kao kulturni diskurs. To je postala diferencirana svijest nediferenciranog i homogenog rasta kao kriterija bogatstva, bez razvoja života i zaštite prirode. Vlast nad prirodom i premoć u cilju vlasti dolazila je od Bacona - znanje je moć za proizvodnju svih drugih tipova moći. Jačanje znanja značilo je nadmoć nad životnim sustavom i prirodom. Suvremene civilizacije i kulture javljale su se kao oblik SUVREMENOG ROBOVLASNIKA MOĆNIH spram većine slabijih i spram prirode. Upokoravanje slabi­ jih i nadmoć spram prirode pomoću sve jačih civilizacijskih otkrića, izu­ ma, znanja, tehnologija i antropotehnika, evoluiralo je u poredak sile kao prava. Pravo na nasilje postaje pravna stečevina kojom se širi kultura kao pravo moćnih. Od XV. do XIX. stoljeća industrijalizam je razarao prirodu bez pogovora o nekoj njegovoj štetnosti. Prešućivanje razaranja prirode gotovo je jednako kako kod desnog tako i kod lijevog doktrinarstva. I jedna i druga doktrina su se iskazale okrutne spram života i prirode o čemu svjedoči svjetska stvarnost i zapada i istoka u osvajanju svijeta i prirode. Tehnička civilizacija i kultura smatrala se emancipatorskom umjesto kompenzatorskom polugom spram života i priro­ de. Scijentističko - tehnološko - tehnička konstrukcija načina života je postala «opće prihvaćena» kao «nametnuta» od strane moćnih i to s predumišljajem, profita radi. Preferiranjem kratkoročnih interesa ekonomije nasilja - profita radi, zapostavljane su dugoročne posljedice spram života i prirode s prezirom i predumišljajem. Tehnički napredak kao modernizam ojačavao je antropocentrizam, ekonomiju nasilja, teh­ nologije i antropotehnike u funkciji ostvarivanja profita. Tehnosferu tehničku civilizaciju i kulturu predstavljalo se kao emancipaciju ljudske vrste od prirode, što je bilo pogrešno. Prethodno je rečeno da se radi o