Page 1


Slavko Kulić SUVREMENE CIVILIZACIJE I KULTURE U SUKOBU SA ŽIVOTOM I PRIRODOM Patologija uma i destrukcija ekosustava


Izdavač: Profil Multimedija, dio grupe Profil International Za izdavača: Daniel Žderić Direktor izdavaštva: Krunoslav Krunić Glavni urednik: Drago Glamuzina Urednik: Nevio Šetić Prijevod na engleski jezik: Filip Tanay Grafičko oblikovanje: Mario Rogić Oblikovanje ovitka: Studio 2M © Slavko Kullć 2010 ©Za hrvatsko izdanje: Profil International, 2010. ISBN 978-953-319-085-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 741214. 1. izdanje, Zagreb, Hrvatska Tisak: Profil, Zagreb, lipanj 2010. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.


Slavko Kulić

SUVREMENE CIVILIZACIJE I KULTURE U SUKOBU SA ŽIVOTOM I PRIRODOM Patologija uma i destrukcija ekosustava

PROFIL


Unucima Anni, Manu, Mateu i Mihaelu


SADRŽAJ

Predgovor................................................................................................................ 13 Foreword................................................................................................................ 21

1 Uvodni dio....................................................................................................... 31 2 Čovjekova vrsta, njegovo odnošenje spram drugih vrsta i prirode u vremenu i prostoru svoga bivstvovanja i kretanja...................................... 35 3 Zarobljenost ljudskog uma u dogme s autističnom rasudnom moći (u svijet stvari)........................................................................................ 47 4 Filozofija ekologije, estetike i etike spram prirode i života.......................... 51 5 Buđenje svijesti svijeta o uzrocima i posljedicama ugroze života i prirode.............................................................................................................. 59

6 Al Goreovo ekološko alarmiranje o ugrozi života kao neugodnoj istini - bez pretjerivanja.................................................................................. 67 7 Može li ljudska vrsta spriječiti vlastito usmrćivanje života na planeti Zemlji?................................................................................................. 69 8 Diferencirana svijest iz dubine spoznaje stvarnosti stanja u kretanju - nove biologije i ekosustavi............................................................. 73 9 Novu biologiju podupire kvantna fizika u razumijevanju ugroze života i ekosustava........................................................................................... 81 10 Kozmološka uvjetovanost civilizacijskog ustroja i kulture življenja (jedinstvo atmosfere i biosfere)........................................................ 89 11 Nestale civilizacije - urušavanje zbog destrukcije okoliša............................ 93 12 Promjene u ljudskoj nutrini spram prirode i života - unaprijed mišljena istina umjesto naknadno mišljene istine......................................... 97 12.1. Umjetnost je manje zakazala u iskazivanju prirode od scijentizma................... 102 13 Životnost univerzuma života, civilizacije i kulture uvlači u devoluciju . 113


14

Čovjekova kontrola nad civilizacijom - jedna antropocentrična iluzija i problem kulture.........................................................................129

15

Edukacija za ekologiju kao globalni i lokalni civilizacijski problem Hrvatske i grada Zagreba........................................................ 137 15.1. Dva tipa razumijevanja opstanka i razvoja života..........................................138 15.2. Oblici civilizacijskog ustroja i princip prisvajanja prostora, izvora i dobara ...........139 15.3. Geopolitičko versus geobiosocijalno razumijevanje opstanka i razvoja života. . 141 15.4. Geobiopolitičko razumijevanje opstanka života i prirode.............................. 142 15.5. Geobiosocijalno razumijevanje opstanka života........................................... 142 15.6. Destruktivna versus konstruktivna antropologija kao temelj obrazovanja ............145

16

Studij slučaja I...............................................................................................151 • Pokušaj civilizacijskog i kulturnog pomaka u Istri u rješavanju komunalnog i industrijskog otpada - u očekivanju EU - financijskihfondova i tehnologija zbrinjavanja otpada s izgradnjom Županijskog centra za gospodarenje otpadom «Kaštijun II», Pula, 2008. 16.1. Sociološko stajalište u evaluaciji problema otpada / smeća u svijetu, Europi, Hrvatskoj i Istarskoj županiji........................................................................ 164 16.2.Ekonomsko stajalište o evaluaciji otpada kao civilizacijskog i kulturnog problema zaštite okoliša u RH i Istarskoj županiji............................................ 188 16.3. Ekotoksikološko stajalište u evaluaciji otpada kao civilizacijskog problema zaštite okoliša u RH i Istarskoj županiji............................................ 196 16.4. Zaključak.................................................................................................. 204

17

Studij slučaja II............................................................................................. 205 • Civilizacijski i kulturni pomak grada Zagreba u izgradnji glavnog odvodnog kanala i pročišćivača otpadnih i oborinskih voda - problem otpadnog mulja na odlagalištu raste u iščekivanju tehnološkog zbrinjavanja......................................... 210 17.1. Koncepcija, strategija i organizacija zbrinjavanja i pročišćavanja otpadnih i oborinskih voda kao građansko pravne obveze.............................. 211


17.2.Međunarodno javno nadmetanje za davanje u koncesiju za izgradnju iupravljanje uređajem za pročišćavanje otpadnih voda.................................... 211 17.3. Ugovor o koncesiji - Projekt infrastrukturnih objekata za potrebe izgradnje centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Zagreba.......................... ..216 17.4. Implementacija upravno pogonskih objekata (upravna zgrada, skladišta, radionice, sportski objekti, itd.)........................................................ 225 17.5. Glavni odvodni/dovodni kanal - GOK, u Projektu optimalizacije kanalizacijskog sustava Zagreb (POKS).......................................................... 226 17.6. Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba i problem otpadnog mulja u iščekivanju tehnološko-tehničkog zbrinjavanja.....................243 17.7. Domovinski most - s pristupnom prometnom infrastrukturom (cestovnom) u funkciji premosnice južnog sabirnog kanala (Novi Zagreb) u iščekivanju pravno imovinskih problema............................... 253

Kritički osvrt na stupanj realizacije Ugovora o koncesiji, razlozima o povećanju ugovornog iznosa izgradnje, odlaganje otpadnog mulja u krugu CUPOVZ-a.................................................... 255 Zaključna razmatranja................................................................................ 261 Umjesto zaključka....................................................................................... 265 INSTEAD OF A CONCLUSION......................................................................... 275

Literatura...................................................................................................... 287


CONTENTS

1

Foreword.......................................................................................................... 21

2

Mankind, Its Relationship with Other Species and Nature in the Space and Time of Its Being and Movement................................................. 35

3

The Encarceration of the Human Mind in Dogmas with an Autistic Faculty of Judgement (Concerning the Physical World) ... ...............47

4

The Philosophy of Ecology, Aesthetics and Ethics of Nature and Life ...... 51

5

The Awakening of the World Consciousness regarding the Causes and Consequences of Endangering Life and Nature......................... 59

6

Al Gores Ecological Alarm regarding the Endangerment of Life as an Inconvenient Truth - Without Exaggeration....................................... 67

7

Can Mankind Prevent Its Own Killing of Life on Planet Earth?................. 69

8

Differentiated Consciousness from the Depths of Cognition of the Reality of the Changing Status - New Biologies and Ecosystems ........ 73

9

New Biology is Supported by Quantum Physics in Its Understanding of the Endangerment of Life and the Ecosystem................. 81

10 The Cosmological Conditioning of the Civilisational Structure and Culture of Living (the Unity of the Atmosphere and Biosphere) . ......89 11 Lost Civilizations - Collapse Due to Environmental Destruction .. .................93 12 Changes in the Inner Man Towards Nature and Life - Truth of Foresight instead of Truth of Hindsight........................................................97 12.1. Art has failed less in the expression of nature than scientism........................... 102 13 The Vitality of the Universe of Life, Civilization and Culture Retracts into Devolution.............................................................................. 113 14 Mans Control over Civilization - One Anthropocentric Illusion and Cultural Problem..................................................................... 129


15 Ecology Education a Global and Local Civilisational Problem of

Croatia and the City of Zagreb......................................................... 15.1. Two ways of understanding survival and development of life................... 15.2. Civilization structure types and the principle of claiming space, resources and goods.............................................................................. 15.3. Geopolitical versus geohiological understanding of survival and development of life................................................................................. 15.4. Geobiopolitical understanding of survival of lifeand nature........................ 15.5. Geobiosocial understanding of the survival of life....................................... 15.6. Destructive versus constructive anthropology as the foundation of education......................................................................................... 16 Case Study I:........................................................................................................... •Attempt at a Civilisational and Cultural Improvement in Istria in Communal and Industrial Waste Management - in Expectation of the EU - Financial Funds and Technologies of Waste Management with the Construction of a County Centre for Waste Management «Kaštijun II», Pula, 2008 16.1. The sociological perspective on the evaluation of the problem of waste / refuse in the world, Europe, Croatia and Istria County.................. 16.2. The economic perspective on the evaluation of waste as a civilisational and cultural problem of environmental protection in Croatia and Istria County........................................................................................ 16.3. The ecotoxicological perspective in the evaluation of waste as a civilisational problem of environmental protection in Croatia and Istria County........................................................................................ 16.4. Conclusion..........................................................................................


17

Case Study II.................................................................................................. 205 • The Civilisational and Cultural Improvement of the City of Zagreb in the Construction of a Main Sewage Canal and Purification of Wastewaters and Rainfall - the Problem of Wastewater Silt on the Depository Grows in Expectation of Technological Solutions 17.1. The conceptualisation, strategy and organisation of wastewater and rainfall management and purification as a civil legal responsibility............................................................................................. 210 17.2.International public bidding for the concessionary right to construct and manage the wastewater purification device............................... 211 17.3. Concession contract - Project of infrastructural facilities for the purposes of constructing a central purification device for Zagreb wastewater..................................................................................... 216 17.4. Implementation of control-management facilities (control building, storage, workshops, sports facilities etc.)..............................225 17.5. Main outflow/inflow canals - MOC, in the Zagreb Sewer System Optimalisation Project (SSOP).......................................................... 226 17.6. Zagreb central wastewater purification facility and the issue of silt waste in expectation of technological solutions...................................... 243 17.7. Domovinski [Homeland] bridge - with access transport infrastructure (road) in the function of a bypass of the southern retaining canal (Novi Zagreb) in expectation of legal property issues............................................................................................ 253

18 Critical Review of the Level of Implementation of the Contract on the Concession, Reasons for Increasing the Contractual Construction Amount, Disposal of Silt Waste within the CWPFZ. . . . 255 19 Concluding remarks................................................................................... 261 Instead of a conclusion.............................................................................................. 275


PREDGOVOR

Homo Sapiens Sapiensu je potrebna radikalna promjena u neurologiji nakon već davno dogođene radikalne promjene u biologiji (uspravan hod - Homo Erectus). Razloga za to imamo kao što ga je imao Homo Erectus. Ljudska je vrsta postala sve ograničenija u mišljenju, u umo­ vanju. Svi problemi koje život ima na Zemlji to svjedoče, potvrđuju. Problem je u našem mišljenju, umu, u iz-umima bez razuma. Prirodna evolucija traži da naš um stavimo u funkciju proizvodnje svijesti, za po­ trebe ko-evolucije, a ne teorije (Rupert Riedl i Wolfgang Weisck). Lo­ gika nije dovoljna za ništa jer ništa više nije logično. Dinamika biološke evolucije raste brže od dinamike kulturne evolucije. Impulzija EQ, IQ i SQ je ta koja mora održati integritet. Homo Sapiens Sapiens mora «progledati umom», inteligibilnošću, prije nego se pojave prirodne i socijalne kataklizme pred vratima čovječanstva jer su ta ograničenja u njegovom umu. Ograničenje u našem mišljenju, stvaranju, proizvodi sva druga ograničenja života na Zemlji, sa svim otkrićima, iz-umima, znanjima, tehnologijama, antropotehnikama, proizvodnje svijeta stvari koje se iz sekunde u sekundu pretvaraju u smeće / otpad, kojeg odlažemo u bios­ feru ili atmosferu. Svijet stvari potrošenih služenjem naših kratkoroč­ nih potreba, pretvara se u otpad / smeće, problem suvremenog doba, suvremenih civilizacija i kultura. To potvrđuje tezu da je ljudska vrsta ograničena umom u mišljenju i ponašanju, pojava koja se iskazuje kao ograničenje mogućeg života na Zemlji. Ljudska vrsta se vrsti, rađa i umi­


re, jer priroda nije imala, ni razloga, ni motiva da nas učini besmrtnima. Ljudska vrsta svojim nasilnim umom stvara problem sebi i drugim vr­ stama života. Nasilni um muči život. Problema je sve više jer ih se rješava sve manje. I one koje rješava on ih ne rješava, već ih preimenuje kao da ih rješava, pomoću stalnih reformi i reformiranja civilizacijskog ustroja, u cilju produljenja svoje vrste. Jaki i jači opstaju, a slabiji propadaju. Bo­ lesna nasilna okolina se rješava slabih, oštećuje DNK, ovojnicu stanične jezgre. Suvremena medicina ne može pomoći da se život produži, ali može kao kultura življenja da se život ne skrati. Do Bruca Liptona se malo znalo o utjecaju okoliša na DNK, na gene, na genetiku, genetski kod. Životne stanice (stare) propadaju jer se ne obnavljaju, jer ovojni­ ce stanice jezgre stradaju pod utjecajem bolesnih i nasilnih okolnosti, okoliša. Priroda uvijek daje šansu ljudskoj vrsti, da se osvijesti, iz generacije u generaciju. Ta mogućnost osvještavanja postoji. Neosviještene gene­ racije zarobljavaju nove generacije, kroz sustav odgoja i obrazovanja, naučena pogrešna uvjerenja kao ispravna spram prirode i života. Ljudski razvojni potencijali djeluju razorno jer im je to nametnuto od prethod­ nih generacija, ranijih civilizacija. Nove generacije tako nemaju šansu da se osvijeste i da promijene svoje ponašanje spram života i prirode. Pogrešan stvara pogrešnog, razornog i ograničenog. Sami smo kao po­ java sebi ograničenje, ali i drugima. Živimo duže, ali djelujemo razorno, a ne razvojno, sa sve jačom patologijom života, potrošnjom svega, ali ne s naslova onoga što stvaramo. Svojim destruktivnim djelovanjem utječemo na promjenu postojbine života. Kao sila oblikujemo planetu Zemlju, pogrešnim civilizacijskim ustrojem. Kozmičke sile, koje djeluju na Zemlju izvana govore da planet neće preživjeti, a ljudska vrsta s još manje izvjesnosti. Teorija o iznimnostima života na Zemlji govori da je planet Zemlja poseban planet, živi planet, sa složenim životom koji je uvjetovan silama privlačenja ili gravitacije. Gravitacija ili potisna sila iz kozmosa drži atmosferu i biosferu u funkciji temperiranja životnosti. Atmosfera održava toplinu i osigurava nam, opskrbljuje nas s kisikom,


štiti nas od sunčevog zračenja. Ona je štit života kao djelotvorna zaštita života. Zato je moramo sačuvati od nas samih. Emisija antropogenih tvari u atmosferu koje nam ih vraća (CO2, metan, itd.) ubija život na Zemlji. Pozicija Zemlje u Sunčevom sustavu, ni preblizu, ni predaleko od Sunca, osigurava temperaturu života, zašti­ ćenu Jupiterom i Mjesecom koji tu poziciju Zemlje u Sunčevu sustavu štite od brojnih meteorita. Evolucija i ko-evolucija života na Zemlji ne mogu bez katastrofa. I sisavci su došli na Zemlju s katastrofom. I Homo Sapiens Sapiens je posljedica tih katastrofalnih promjena života na Ze­ mlji. Stabilnost i katastrofe su se izmjenjivale, naizmjence su održavale ravnotežu držeći planet Zemlju u stalnoj kušnji. Izgaranjem fosilnih goriva koje trošimo na račun života i proi­ zvodnje svijeta stvari mijenjamo stanje u atmosferi i biosferi, mijenjamo ravnotežu života u ekosustavu. Te antropogene emisije su sve jače (50 mlrd tona CO2 godišnje emitiramo u atmosferu). Čovjekovo razdoblje od 0.15% vremena od života planete Zemlje dovodi u pitanje sav život na Zemlji. Ugrožavamo uvjete životnosti planete Zemlje, mijenjamo klimu, ravnotežu. Uništavamo hidrosferu (oceane koji upijaju C02 do razaranja podmorja, života u podmorju), ali i litosferu, šume koje upi­ jaju CO2. One su pluća Zemlje. One su upijale oko 25% CO2, nekada. Sad ili ih nema ili se pale, krče, jer nestaju Homo Sapiens Sapiens-ovom djelatnošću, deforestacijom. Osim destrukcije imamo sve jaču urbani­ zaciju, betonizaciju, itd. Povećava se CO2. Kapacitet apsorpcije slabi, što život na Zemlji dovodi u kušnju. Povećava se zatopljenje i otapanje ledenjaka, pa i termofrosta u Sibiru (oslobađanje metana zarobljenog u ledu), gušenje atmosfere i biosfere s antropogenim emisijama. Antro­ pogene emisije su sve jače i nadilaze sve štetne emisije iz utrobe Zemlje u atmosferu. Filozofija materijalizma destruirala je sve oblike života. Ljudska rastrošnost iz pohote, izvršila je udar na ekosustav, na prirodu. Civili­ zacijski ustroj i kulture rastrošnosti svih izvora energije postaju ograni­


čenje svih oblika života na račun rasta opredmećenja svijesti i energije iz prirode. Autor ove knjige spada u red brojnih mislilaca A. Camusovog Sizifa koji traži nemoguće - promjenu civilizacijskog ustroja, duboku korekciju scijentističko-tehnološke konstrukcije civilizacija i kultura, korekciju antropocentričnog sustava vrijednosti, ekonomije nasilja i biocidnih tehnologija, itd. U svakom slučaju ljudskoj vrsti slijedi susret sa stvarnošću, s eko­ nomijom nasilja koja zloupotrebljava život, ekonomije koja kažnjava stvaralački rad pretvarajući živo u neživo, život u svijet stvari. Scijentističko tehnološka konstrukcija načina života - temelj civilizacijskog ustroja sve grublje odvaja ljudsku vrstu od prirode, od prirodnog bića, a nasilni um tu istu vrstu sve jače sukobljava s prirodom. Od prirodne po­ jave stvara neprirodno biće, destruktivno biće s patologijom uma. Što su civilizacije i kulture jače, moćnije, to su razornija po ili za ili spram prirode. One razaraju ekosustav pomoću sila koje djeluju razorno, a ne razvojno za život. Mozak lovca sakupljača u suvremenoj lubanji postaje sve bolesniji. Suvremena medicina sve više sredstva izdaje za liječenje bolesti mozga, a patologijom uma, umom nasilja ne bavi se nitko. Mozak lovca sakupljača djeluje razorno od početka, a s protokom vremena se ništa ne mijenja na bolje u smislu ljudskosti, čovječnosti i očovječavanja. On postaje sve opasnija vrsta na Zemlji. S jačanjem ljud­ skih potencijala, posebno svijesti kao strukture novog znanja, rasla je i ugroza života na Zemlji. Mijenjali su se intenzitet, oblici, metode i sredstva nasilja spram života i prirode. Ljudski potencijali stavljeni su u funkciju nasilja, kako vojnog, tako i civilnog (tržišnog). Problem nižeg civilizacijskog i kulturnog ranga pretvoren je u sve složenije probleme višeg ranga kroz tzv. civilizacijske reforme. Reforme se pretvaraju u sa­ moobmanu ili obranu slabijih od strane jačih i moćnijih. Ljudski se po­ tencijali iskazuju sve razornijim, umjesto razvojnim. Oni su u sve jačem sukobu s prirodom umjesto suradnje s prirodom. Ta sila destrukcije pre­ nosi se sa Zemlje u Svemir na druge planete Sunčevog sustava.


Rat zvijezda se podupire s novim izdvajanjima za naoružanje, za nova osvajanja i koloniziranje Svemira. Scijentističko-tehnološko Teh­ nička konstrukcija civilizacijskog i kulturnog ustroja, iskazuje se bez­ granično destruktivna. I u XXI. stoljeću suvremene civilizacije i kulture podupiru proizvodnju naoružanja i vojne opreme preko 20% umjesto ulaganja u sredstva za rad. Taj civilizacijski pravac podupire i EU u XXI. stoljeću. Globalno zatopljenje raste, ali i prijetnje od ledenog doba kao posljedice ljudske destrukcije, nasilnog uma. Europa se približila lede­ nom dobu (V. Paar). Preseljenje na jug, ka Sredozemlju postaje aktu­ alno, zbog problema svih oblika energije, od hrane do Sunca. Znači, Europa se ne bavi stvarnim problemima eksponencijalnog vremena. Politički determinizam sije strah lakše manipulacije s narodom, radi. Sve ide u prilog političkog determinizma i prilagođavanja mišlje­ nja i ponašanja naroda, ljudske vrste, u političke svrhe. Političkom de­ terminizmu - vladajućoj političkoj oligarhiji svijeta i Europe nije stalo do osvješćivanja naroda jer je s narodom lakše manipulirati, vladati. Zaglupljivanje naroda i konzumerizam opstaje i u XXI. stoljeću. Ljudska vrsta ostaje zarobljena s patokratskom vlašću, vlašću sociopata, nasilnih umova, sa zlom prirodne manjine spram brojnije većine. Ona utjeruje strah većini. Strah postaje bolest suvremenih civilizacija i kultura (de­ presija). Život na Zemlji nestaje, propada na očigled svih nas, svega što znamo. Planet Zemlja je prepuštena ljudskoj destrukciji, oboljelom umu ljudske vrste. Razularenost ljudske vrste vodi u entropiju društva i svijeta. Postojbina ljudske vrste se sve brže mijenja, što silama iz svemira, što silama na Zemlji. Zemaljske katastrofe kao da su zakonitost evolu­ cijskih promjena. Zemlja je opet u kušnji s naslova sve dublje i grublje političke idiotizacije ljudske vrste kao edukacije za ograničeno mišljenje i ponašanje. Racionalni um je sve dublje u službi političke ponerologije, u službi zla prilagođenog za političke svrhe (geobiopolitičko razumi­ jevanje opstanka). Politička ponerologija drži nadzor i kontroliranu slobodu i potrošnju oskudnih izvora i dobara, kontroliraju višak ljudi


na Zemlji (cjepljenjem, hranom, lijekovima, itd.). Politička se ponerologija više bavi problemom programiranja (manipulacije) ljudskim de­ struktivnim umom nego stvarnim problemima života na Zemlji (Riedl Rupert, Wolfgang Weisch i drugi). O razvoju ljudskih potencijala više se bavi digitalna evolucija i destruktivna antropologija, nego prirodna evolucija i konstruktivna antropologija. Održivost života na Zemlji kao da nije moguć. Ljudska vrsta nije pronašla način upravljanja životom i prirodom. Upravljanje s okolišem nije u skladu s održivošću života i zakona prirode. Ograničeno ljudsko mišljenje upućuje i na ograničeno ponašanje spram života i prirode. O mogućoj održivosti života znamo vrlo malo. Upravljanje izvorima i do­ brima, pa i okolišem traži deblokadu ograničenog mišljenja i ponašanja, oslobađanje od dogmi političke, patogene vlasti (uma), naslijeđenih civilizacijskih devijacija u interesu evolucijskog tijeka. To se posebno odnosi na trošenje planetarnih resursa. Zemlja je planet koji je ogra­ ničen, potrošen do 2050. godine (James Leape, WWF, Svjetska zakla­ da za zaštitu prirode u Izvješću o živom planetu, 2006.). Prema teoriji generativne dinamike (Mae-Wan-Ho) kao integralne spoznaje i Bruce Liptonove epigenetike, život je upitan na Zemlji. Supremacija svijesti nad materijom (filozofija materijalizma) go­ vori da je prema teoriji svega, problem, uzrok u ograničenom mišljenju i ponašanju, u odnosu živog i neživog, na subkvantnoj razini, u totalitetu potencijaliteta, u totalnom odnošenju života s mišljenjem i ponašanjem, u tzv. supridanosti bitka, u totalitetu postojanja (potencijalitetu, kreta­ nju i odnošenju). Opstanak je ili održivost života moguća ako ljudska vrsta reducira i ograniči svoj potencijalitet, tj. materijalnu komponentu svoga potencijaliteta (dematerijalizacija civilizacijskog ustroja i kulture života), u očovječavanju, u konstruktivnoj antropologiji. O kozmološkoj uvjetovanosti ljudske vrste (Geoff Haselhurst, Karen Howie) zna se mnogo. Ta spoznaja nije prisutna u mišljenju i ponašanju ljudske vrste u smislu da je ljudska vrsta dio cjeline - svemira. Mi nismo odvojeni niti izdvojeni iz te cjeline. U prirodi jesmo, u ograničenom mišljenju (vrsta


zatvora) kojega se moramo osloboditi povratkom prirodi, novom mi­ šljenju i ponašanju, u međupovezanosti života s prirodom u harmoniji / skladu života s prirodom. Ljudski život kao individualan i u zajednici mora biti u skladu s prirodom, kao prirodna i socijalna pojava u koncepciji spoznaje sebstva i svemira. Mozak pati zbog trenutne nasilne svijesti spram sebe i prirode. Odvojenost nas od Svemira je iluzija. Mi smo živa energet­ ska bića, čestice (David Bohm) u komplementarnosti života koji naše ograničeno mišljenje ne može razumjeti, zbog konstantne civilizacijske zaglupljenosti, nasljednosti. Velika znanost - neoliberalna doktrina, konvencionalna znanost utemeljena na paradigmama Thomasa Kuhna iz 1962. godine se neda mijenjati boljeg razumijevanja radi. Ta se znanost zabarakadirala u paradigme kojima su problemi suvremenih civilizacija i kultura pobjegli. Ta znanost više nije znanost. Izazovi su novi. Ona postaje dogma prošlosti spram burne sadašnjosti (Abraham Lincoln 1861.). Komplementarnost civilizacijskog ustroja traži dublji uvid u stvarnost, traži novu percepciju u ljudskoj svijesti, o zajednici su­ bjekata u Svemiru, o živom sustavu Svemira i Zemlje kao živog sustava, o kvantnom umjesto stacionarnom svijetu. Sve je veća zabluda očekivati od političke ponerologije (Andrew M. Lobaczewski) da će riješiti probleme energije izgradnjom nuklearnih elektrana, pa i probleme klimatskih promjena, globalnog zatopljavanja, globalnog onečišćenja i kontaminacije biosfere i atmosfere sa zanema­ rivim izdvajanjem sredstava za te namjene. Implozija ekosustava je na pomolu, a s njom i suvremenih civilizacija i kultura. Involucija života na Zemlji je prepoznatljiva, uočljiva i od današnjeg ograničenog mišljenja i ponašanja ljudske vrste. Civilizacije i kulture su suprotstavljene razvo­ ju života, održivosti života i ekosustava na Zemlji. Civilizacije i kulture suvremenog svijeta su po svojoj prirodi nasilne, genocidne i biocidne. To ljudska vrsta treba osvijestiti prije nego dođu socijalne i prirodne kataklizme iz neznanja, iz ograničenog mišljenja i ponašanja koje je u


sukobu sa životom i prirodom. Ljudskom rodu je potreban humaniji civilizacijski ustroj i viša razina svijesti kulture života. Sadržaj ove knjige rezultat je višegodišnjih napora u okviru te­ meljnih istraživanja Ekonomskog instituta, odjela za Interdisciplinarna istraživanja (posebno teme ljudskih resursa i održivog razvoja) koje je financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Posebna zahvala voditeljima istraživačkih tema, dr. sc. Sandri ŠvaIjek, dr. sc. Nenadu Starcu, dugogodišnjim suradnicima Ekonomskog instituta Zagreb. Posebno se zahvaljujem prijatelju i suradniku na istoj stvari Mla­ denu Kvaterniku, bez čije potpore sadržaj ove knjige ne bi imao dubinu razmišljanja o opstanku i razvoju života na Zemlji. Za sve spoznaje o novom obzoru o nužnosti tranzicije vertikalnog civilizacijskog ustroja svijeta u horizontalni, s humanističkom orijenta­ cijom, zahvaljujem prof. dr. Martinu T. Glenu (Radford University & Institute on World Problems, SAD), prof. dr. Patricia Murphy (Saint Josephs University), dr. sc. Preeti Shankar (City Montessori School Lucknow, India), dr. Santi Nath Chattopadhysy (International Soci­ ety for Intercultural Studies and Research, India), prof. Dominique Balouki i dr. Terence Amerasinghe (International Lawyer, Sri Lanka). Dvadesetogodišnji susresti i suradnja s ovim ljudima na međunarodnim kongresima i konferencijama, osigurali su mi širinu i dubinu spoznaje o mogućem budućem svijetu, nadu u budućnost humanizma ljudskoga roda, novi civilizacijski ustroj i kulturu kao ključ opstanka i razvoja ži­ vota na Zemlji. U Zagrebu, 5. travnja 2010.

Autor


FOREWORD

Homo Sapiens Sapiens is in need of a radical neurological change fo­ llowing the radical biological change (the upright walk - Homo Erectus) which happened long ago. We have reasons for this as did Homo Erectus. Mankind has become more and more limited in its thinking, consciousness, reasoning. All of life s problems on Earth bear testimony and confirm this. The problem lies in our opinions, mind, in inventi­ ons1 without intellect. Natural evolution requires that we place our minds in the function of producing consciousness, for the needs of co ­ evolution, and not theory (Rupert Riedl and Wolfgang Weisck). Logic is not sufficient for anything because nothing is logical anymore. The dynamics of biological evolution develop faster than the dynamics of cultural evolution. The EQ, IQ and SQ impulse is the one that must uphold integrity. Homo Sapiens Sapiens must “begin to see with the mind”, with intelligibility, before nature and social cataclysms appear at humanity’s door due to those limitations being in its mind. The limitations in our thinking, in our creation, produce all the other limitations of life on Earth, with all of the discoveries, inven­ tions, knowledge, technologies, anthropotechniques, production of the world of things that from one second to another turn into refuse / waste, which are deposited into the biosphere and atmosphere. The 1 Translators

note: The author in Croatian uses the word ‘iz-um’ meaning literally ‘from-mind’. The word ‘izum’ otherwise means ‘invention’ in Croatian.


world of things consumed serving our short-term needs, turns into refuse / waste, a problem of the modern era, modern civilizations and cultures. This confirms the thesis that mankind is mentally limited in its opinions and behaviour, a phenomenon that shows itself to be a limi­ tation of possible life on Earth. Mankind procreates, is born and dies, because nature had neither reason nor motive to make us immortal. Mankind with its violent mind creates problems for itself and for other species of life. A violent mind tortures life. There are more problems because fewer of them are being solved. Even those that it solves it does not solve, but renames them as though it has solved them, using ever constant reforms and reforming of the civilization structure, with the aim of advancing its own species. The strong and stronger survive, and the weaker decline. The sick, violent surrounding gets rid of the weak, damages the DNA, the nuclear cell envelope. Modern medicine cannot help to make life longer, but it can ensure as a culture of living that it does not shorten. Before Bruce Lipton very little was known about the influence of the habitat on DNA, genes, genetics, genetic code. Life cells (age) degenerate because they do not renew themselves, because the nuclear cell envelopes deteriorate under the influence of ill and vio­ lent circumstances of the environment. Nature always gives mankind a chance, to become enlightened, from generation to generation. This opportunity of enlightenment ex­ ists. Unenlightened generations imprison new generations, through the system of upbringing and education, through the false beliefs learnt as true regarding nature and life. Human development potentials act de­ structively because this has been imposed on them through previous generations, earlier civilizations. In this way, new generations do not have an opportunity to enlighten themselves and to change their be­ haviour towards life and nature. Wrong creates wrong, destructive and limited. As a phenomenon we are a limit to ourselves, but also to others. We live longer, but act destructively, not developmentally, with an ever­ growing pathology of life, consumption of everything, but not from


the onset of what we create. With our destructive activities we influence the change in the life’s homeland. As a force we shape planet Earth, with the wrong civilization structure. Cosmic forces, which affect Earth externally, state that the planet will not survive, but mankind is even more uncertain to. The theory of exceptions of life on Earth states that planet Earth is a special planet, a live planet, with complex life that is conditioned by forces of attraction and gravitation. Gravitation or the thrusting force from the cosmos keeps the atmosphere and biosphere in the function of tempering living. Atmosphere maintains warmth and secures us, supplies us with oxygen, protects us from the sun’s rays. It is the shield of life as an effective life’s protection. For this reason we have to protect it from ourselves. Emissions of anthropogenic matter into the atmosphere which the atmosphere returns to us (CO2, methane, etc.) kills life on Earth. The position of Earth in the Solar System, neither too close nor too far from the Sun, ensures the temperature of life, protected by Jupiter and the Moon which protect this position of Earth in the Solar System from numerous meteorites. Evolution and co-evolution of life on Earth cannot exist without catastrophes. Even the mammals came to Earth with a catastrophe. Even Homo Sapiens Sapiens is a consequence of these catastrophic changes of life on Earth. The stability and catastro­ phes have interchanged, maintaining balance in turns by holding planet Earth in constant uncertainty. Burning fossil fuels that we use on account of life and production of the world of things, we change the balance of life in the eco-system. These anthropogenic emissions are ever increasing (we emit 50 billion tons of COz a year into the atmosphere). Man’s age of 0.15% of planet Earths lifetime brings into question all life on earth. We are endanger­ ing planet Earth’s living conditions, changing the climate, the balance. We are destroying the hydrosphere (oceans that absorb CO2 to the point of destroying the underwater, underwater life), but also the litho­ sphere, forests that absorb the CO2. They are the lungs of Earth. They


absorbed about 25% of CO2 at one point. Now they are either gone or burnt, cut down, because they disappear with Homo Sapiens Sapiens’ activity, deforestation. Apart from destruction we have increasing ur­ banisation, presence of concrete, etc. The amount of CO2 is increasing. The absorption capacity is reducing, which brings life on Earth into question. Warming and melting of icebergs is increasing as is the ther­ mofrost in Siberia (the release of methane trapped in ice), a suffocation of the atmosphere and biosphere with anthropogenic emissions. An­ thropogenic emissions are heightening and surpassing all the harmful emissions from the Earth’s core into the atmosphere. The philosophy of materialism has destroyed all forms of life. Out of greed human luxury has performed an attack on the ecosystem, on nature. The civilization structure and cultures of luxury of all energy sources are becoming a limitation of all forms of life at the expense of the increase in the materialisation of consciousness and energy from nature. The author of this book is one of many thinkers of A. Camus’ Sisy­ phus who seeks the impossible - a change in the civilization structure, a deep correction of the scientific-technological construction of civili­ zations and cultures, a correction of the anthropocentric value system, economics of violence and biocidal technologies, etc. Whatever happens mankind is going to have an encounter with reality, with the economics of violence that misuses life, the economics that punishes the productive process of turning living into non-living, life into a world of things. The scientific-technological construction of a way of life - the foundation of a civilization structure - more and more harshly separates mankind from nature, from the natural being, while the violent mind ever more strongly conflicts this species with nature. From a natural phenomenon it creates an unnatural being, a destructive being with a pathological mind. The stronger the civiliza­ tions and cultures, the more powerful, the more destructive they are to or for or towards nature. They destroy the ecosystem with the aid of


forces that act destructively, rather than constructively for life. The life of the hunter-gatherer in a modern skull is becoming more ill. Modern medicine spends more resources on curing illnesses of the brain, but not on the pathology of the brain. Nobody is taking interest in the mind of violence. The hunter-gatherer s brain acts destructively from the beginning, and nothing changes for the better with the passing of time in terms of humanness, humanity and humanisation. He becomes an ever more dangerous species on Earth. With the strengthening of human poten­ tial, in particular consciousness as a structure of new knowledge, the endangerment of life on Earth has grown as well. The intensity, forms, methods and means of violence towards life and nature have been chang­ ing. Human potentials have been placed in the function of violence, both military and civilian (market). The problem of a lower civilization and cultural rank has been transformed into more complex problems of a higher rank through so called civilization reforms. Reforms turn into self-delusion or defence of the weaker by the stronger and more power­ ful. Human potentials are showing themselves to be more destructive rather than constructive. They are in an ever-increasing conflict with nature instead of a collaboration with nature. This force of destruction transfers itself from Earth into Space and onto other planets of the solar system. Star Wars is supported with new funding for weapons, for new conquering and colonization of Space. The scientific-technological technical construction of civilization and culture structure, shows itself to be limitlessly destructive. Even in the XXI Century, modern civili­ zation and culture support the production of weaponry and military equipment over 20% instead of investing in resources for work. This path of civilization is supported by even the EU in the XXI Century. Global warming is rising, but so are the threats of an ice age as a con­ sequence of human destruction, of a violent mind. Europe has come closer to an ice age (V. Paar). Resettlement onto the south, towards the


Mediterranean is becoming more present, due to problems of all kinds of energy, from food to the Sun. Therefore, Europe is not dealing with the real problems of exponential times. Political determinism is easily spreading minor manipulation fear amongst the public. All goes in favour of political determinism and adjusting the opinions and behaviour of the public, mankind, for political purposes. Political determinism - the ruling political oligarchy of the world and Europe - does not care about making the public more aware because it is easier to manipulate, to rule the public. The dumbing down of the people and consumerism survive even in the XXI Century. Mankind remains incarcerated with a pathocratic government, a government of sociopaths, violent minds, with the evil nature of a minority versus the greater majority. It instils fear into the majority. Fear is becoming an illness of modern civilizations and cultures (a depression). Life on Earth is disappearing, decaying in the face of us all, in the face of what we know. Planet Earth is left to human destruction, to the ill mind of mankind. The rampage of mankind is leading to the entropy of society and the world. The homeland of mankind is changing faster, partly shaped by the forces from Space, partly shaped by forces on Earth. Earthly catastro­ phes seem like a regularity of evolutionary changes. Earth is once again at a crossroads from the foundations of a deeper and harsher political idiotisation of mankind as an education of limited thinking and be­ haviour. The rational mind is more and more in the service of political ponerology, in the service of evil adapted to meet political goals (a geo ­ biopolitical understanding of survival). Political ponerology monitors and controls freedom and the use of scarce resources and goods, con­ trols the excess number of people on Earth (vaccinations, food, medi­ cine, etc.). Political ponerology deals more with the problem of pro­ gramming (manipulation) the human destructive mind than with the real problems of life on Earth (Riedl Rupert, Wolgang Weisch et al.). Digital evolution and destructive anthropology, as opposed to natural


evolution and constructive anthropology, are those that deal more with the development of human potential. The sustainability of life on Earth appears impossible. Mankind has not found a way of managing life and nature. Managing the envi­ ronment is not in accordance with the sustainability of life and the laws of nature. The limited human thinking points to a limited behaviour of humans towards life and nature. We know very little of the possible sus­ tainability of life. Managing resources goods, and even the environment requires a de-blockade of limited opinions and behaviour, a liberation from the dogmas of political, pathogen governance (of the mind), in­ herited civilizations deviations regarding the interest of the evolution­ ary path. This is particularly applicable to the exploitation of planetary resources. Earth is a limited planet, consumed by the year 2050 (James Leape, WWF, World Wide Fund for Nature in Living Planet Report, 2006). According to the theory of generative dynamics (Mae-Wan Ho) as an integral cognition and Bruce Liptons epigenetics, life of Earth is questionable. The supremacy of consciousness over matter (the philosophy of materialism) states that according to the theory of everything, the problem, the cause is in the limited opinions and behaviour, in the re­ lationship between the living and non-living, on a subquantum level, in the totality of potentiality, the total interaction of life with thought and behaviour in the so-called commitment to being, in the totality of existence (potentiality, movement and interaction). Survival or the sustainability of life is possible only if mankind reduces and limits its potentiality, that is, the material component of its potentiality (the dematerialisation of civilization structure and culture of living), in the humanisation, in the constructive anthropology. A lot is known about cosmological conditionality of mankind (Geoff Haselhurst, Karen Howie). This cognition is not present in the opinions and behaviour of mankind in the sense that mankind is part of a whole - Space. We are not separated nor singled out of that whole. In nature we are, in the


limited thinking (a type of prison) from which we must break free by returning to nature, new opinions and behaviour, in the interrelation of life with nature (in harmony / concordance of life with nature. Human life, individually and in society, must be in accordance with nature, as a natural and social phenomenon in the perception of oneself and Space. The brain suffers from momentary violent con­ sciousness towards itself and nature. The separation of us from Space is an illusion. We are living energy beings, particles (David Bohm) in the complementariness of life that our limited thinking cannot compre­ hend, due to constant civilization dumbing, heredity. Big Science - a neoliberal doctrine, conventional science founded on the paradigms of Thomas Kuhn in 1962, cannot be changed for the purposes of better understanding. That science has barricaded itself in paradigms that have failed to account for the problems of modern civilization and culture. That science is no longer science. The challenges are new. It is becoming a dogma of the past confronted with the tumultuous present (Abraham Lincoln, 1861). The complementariness of the civilization structure requires a deeper insight into reality, requires a new perception into human consciousness, regarding the unity of objects in Space, regard­ ing the living system of Space and Earth as a living system, regarding the quantum instead of the stationary world. It is an increasing misapprehension to expect the political pon­ erology (Andrew M. Lobaczewski) to solve the energy problems by building nuclear power plants, or even the problems of climate change, global warming, global pollution and contamination of the biosphere and atmosphere with a negligible setting aside of funds for those pur­ poses. The implosion of the ecosystem is on the horizon, and with it the implosion of modern civilization and culture. Involution of life on Earth is noticeable even by todays limited opinions and behaviour of mankind. Civilizations and cultures of the modern world are by their nature violent, genocidal and biocidal. Mankind needs to be made aware of this before social and natural cataclysms come from ignorance,


from limited opinions and behaviour that is in conflict with life and na­ ture. Mankind needs a more humane civilization structure and higher levels of living culture. The content of this book is a product of several years of efforts within the framework of the core research of the Economic Institute, Department for Interdisciplinary Research (in particular the topic of human resources and sustainable development), which has been fi­ nanced by the Ministry of Science, Education and Sport of the Repub­ lic of Croatia. A special thanks goes to the heads of the research topics, Sandra Švaljek, PhD, Nenad Starc, PhD, long/term associates of the Economic Institute in Zagreb. I would like to specially thank my friend and associate, Mladen Kvaternik, for the same thing, without whose help the content of this book would not have the depth of thought on the survival and develop­ ment of life on Earth. For all of the cognizance regarding the new horizon of the neces­ sity of transition of the vertical civilization structure of the world into a horizontal one, with a humanist orientation, I thank Prof. Martin T. Glen PhD (Radford University & Institute on World Problems, USA), Prof. Patricia Murphy PhD (Saint Joseph’s University), Dr. Preeti Shankar (City Montessori School Lucknow, India), Santi Nath Chattopadhysy PhD (International Society for Intercultural Studies and Research, India), Prof. Dominique Balouki and Dr.Terence Amerasinghe (International Lawyer, Sri Lanka). The twenty-year encounters and cooperation with these people on international congresses and confe­ rences, has ensured me a breadth and depth of cognizance about the possible future world, hope in the future of the humanity of mankind, new civilization structure and culture as a key to survival and develo­ pment of life on Earth. Zagreb, 05/04/2010

the Author


(1) UVODNI DIO

Sve što je živo i život sam imaju unutarnju potrebu opstati u vanjskim životnim okolnostima, ekosustavu života. Oni su dio kozmosa i prirode kao živog organizma - sustava života. To vrijedi i za ljudsku vrstu kao prirodnu i socijalnu pojavu. To pita za odnos pojedinca spram života i prirode. Ljudska je vrsta prisutna u prirodi, na Zemlji samo 0,15% vre­ mena od vremena životnih oblika na planetu Zemlji. Povijest prirode i društva govori da su se naši preci odgovornije ponašali spram života i prirode u smislu ekofilozofije od pripadnika suvremenih civilizacija i kultura. Ugrožavanje života i prirode od strane antropogenih emisija i antropotehnika suvremene civilizacije i kulture, upozorava na sve jači su­ kob civilizacija i kultura sa životom i prirodom. Tradicionalne kulture i civilizacije su, u svom mentalnom ishodištu - karakterologiji, imale više obzira spram očuvanja ekosustava Zemlje od onih koje su se iska­ zale razornim za prirodu i pogubnim za sve što je živo i život (nestanak brojnih vrsta živih bića). To upućuje na to da su civilizacijski ustroj i prateće kulture destruktivne same po sebi, u hranjenju pohlepe i ega izvanjskim svijetom, živim i neživim (stvarima iz prirode) jer uvijek i u svemu teže višemu. Prvom brazdom koju je Homo Sapiens Sapiens zaorao u poljoprivredi i prvog kolja sa savršenim dizajnom starim 3000 godina odredio je smisao svoga ponašanja - nasilno osvajanje prostora i nasilno ponašanje spram drugih živih bića i prirode. Tako je percipirao svoj opstanak s više nasilja. Svoju antropološku moć kao biće nedostat­


ka stalno je ojačavao s novim otkrićima, izumima, znanjima, tehnologi­ jama i antropotehnikama u smislu ojačavanja svojih bioloških i neuro­ loških ograničenosti da bi ugodio svom egu, pohlepi. Istina je, priroda ga nije štedjela, ali ni on prirodu. Od samih početaka njegovog orga­ niziranog bitka u prostoru - lovac sakupljač dominirao je prostorom težeći nadmoći, gospodarenju prirodom. Zoon-politicus zapravo vodi rat s prirodom kroz različite oblike prisvajanja prirode (razaranje). Rat s prirodom pojmio je i nazvao je civilizacijom (organizacijom) i kulturom održavanja bitka. Do kulminacije dolazi kada bivajuće civilizacije i kul­ ture ne mogu više biti opstajanje života radi, ali i ekosustava života koji više ne može pružati usluge za opstanak i razvoj života (onečišćenje bi­ osfere, hidrosfere i litosfere, ali i atmosfere). Sukob civilizacija i kultura s prirodom guši život i pita za osvješćivanje civilizacijskih oblika i kultura koje su u sukobu s prirodom. Ljudska je vrsta pogrešno razumjela svoje odnošenje spram života i prirode. Traži se drugo razumijevanje opstan­ ka i razvoja života, ali i drugačiji odnos spram prirode od ovoga kojeg u sebi uobličavaju suvremene civilizacije i kulture - destrukcije života i razaranje prirode što ugrožava ekosustav planeta Zemlje. Život i priroda traže ekosustav da se osmisle neki drugi oblici civilizacijskog ustroja s kulturom - odnosom suradnje s prirodom umjesto sukoba. Život na Zemlji je pod sve jačim tenzijama civilne i vojne tehnologije, a priroda pod sve jačim utjecajem tehnika civilizacije u funkciji ojačavanja ljud­ skog djelovanja u prirodi. I jedna i druga represija proizvodi suvremenu patologiju života i destrukciju ekosustava na planetu Zemlji. Suživota i koegzistencije u prehrambenom lancu života nema, jer je sve podređeno ljudskoj vrsti kao neka raspoloživost, neke iskoristivo­ sti radi, kroz neku utrživost, kroz neko zbrajanje i odbijanje. Svi i svatko drugom stoji kao meta za ubijanje vlastitog preživljavanja radi, na tlu, u rijekama, u jezerima, u morima i oceanima. Danas više nego ikada rani­ je, tj. u suvremenim civilizacijama i kulturama suptilnije i podmuklije i s predumišljajem, više nego u civilizacijama i kulturama do industrijalizma i suvremene tehničke civilizacije (do prije 400 godina). Suživota nema s prirodom, sve se pretvara u rat i u sukob s prirodom. Sve proi­


zlazi iz načina proizvodnje života - nasilnog prisvajanja i nasilnog po­ našanja ljudske vrste ojačane s antropotehnikama suvremene tehničke civilizacije i kulture, koja u sebe ne prima eko-filozofiju, još manje neku estetiku ili etiku spram prirode.


(2) ČOVJEKOVA VRSTA, NJEGOVO ODNOŠENJE SPRAM DRUGIH VRSTA I PRIRODE U VREMENU I PROSTORU SVOGA BIVSTVOVANJA I KRETANJA

Zoon-politicus i geograf u ljudskoj vrsti, ratuju protiv biologa i antro­ pologa. Prvi nose barjak nasilja, institucionalnu moć ugrađenu u scijentističko - tehnološko - tehničku konstrukciju civilizacijskog ustroja. Drugi nemaju tu moć osim znanja o pogrešnosti toga ustroja koji ne da kritičko mišljenje u sebe. Ekofilozofi i etičari kao da svojom kritikom podrivaju mrtvog konja zlatnom potkovom. Nema nazad u divljinu. Nema osvješćivanja antropocentrizma, ali ni prosvjećivanja. Ljudska je vrsta zarobljena psihologijom lovca sakupljača u suvremenoj lubanji, ali ojačava sa zastrašujućim antropotehnikama pomoću kojih provodi na­ silje spram prirode - ekosustava Zemlje. Ugrozu proizvodi civilizacijski ustroj na konstruktu principa nasilnog osvajanja i nasilnog ponašanja spram svih drugih oblika života, pa i spram prirode, s predumišljajem suvremenog lovca sakupljača - njegove požude i pohlepe za više-brže - brže-više profita radi. Preferencija kulturnog mema profita (nasilja) i prešućivanja dugoročnih štetnih posljedica za druge, na bojištu i ratištu, pa i za prirodu, afirmirao je ekonomiju nasilja s tehnologijama i antro­ potehnikama s biocidnim posljedicama. Ekonomija nasilja hranila je konzumerizam Zapada, ali se širila i na ostali svijet po modelu razvoja kao Zapad. Ekonomija obujma svega - svijeta stvari sa sve kraćim vi­


jekom trajanja proizvela je otpad / smeće i zatrpava prostor - planet Zemlju: tlo (biosferu), vode (mora, oceane, rijeke i jezera) do pojave nove paradigme: ekonomije gospodarenja i zbrinjavanja otpada. Opet profita radi, s predumišljajem. Još jedna oblanda ekonomiji nasilja - ci­ vilizacije i kulture nasilja spram prirode (biosfere i atmosfere). Suvremeni lovac sakupljač naoružan «tehničkim sredstvima», antropotehnikama suvremene civilizacije i kulture, vlada Zemljom i Svemirom, trži sve što je iskoristivo i upotrebljivo za uvećavanje njegove civilizacijske premoći - profita radi. Primjenjena je ekonomija polje pri­ mjene geobiopolitičkog razumijevanja života, profita radi. Osim oneči­ šćenja prirode, događa se i nevidljiva ugroza života i prirode: električni smog, kontaminacija koju emitira atomsko oružje, te kemijska sredstva, sve razornija, a nevidljiva. Koriste se sve razornija sredstva tehničke ci­ vilizacije bez kojih kao da je život nezamisliv, bez obzira na posljedice uporabe tih antropotehnika i kulture života pomoću njih. Posljedice uporabe istih na tlu, zraku i na vodi zastrašujuće su po život i priro­ du. Ljudska je vrsta zarobljena tim civilizacijskim ustrojem i bešćutna s predumišljajem prešućuje posljedice nasilne uporabe tih civilizacijskih tvorevina. Uporabni je vijek tih civilizacijskih postignuća sve kraći, a ot­ pad / smeće, sve veće. Antropocentrizam kao dominirajući svjetonazor suvremene tehničke civilizacije uvukao je ljudski rod u sukob sa živo­ tom i prirodom sa sve jačim intenzitetom razaranja prirode, uporabom antropotehnika, ali i njihovim odbacivanjem u biosferu i hidrosferu. CO2 nije jedini oblik antropogenih štetnih emisija, već i sve ono što te civilizacijske tvorevine sadrže u sebi u ime inputa u njihovo stvaranje (proizvodnju) nakon njihove uporabe za ispunjavanje rupe u pohlepi i egu sve većeg broja korisnika tehničke civilizacije. Rana, pa i zakašnjela upozorenja posljedica tehničke civilizacije, scijentističko-tehničke konstrukcije civilizacijskog ustroja, od strane bi­ ologa i antropologa, ekofilozofa, estetičara i etičara, gotovo da se nisu ni čula u glavama zoon-politicusa i geografa-izumitelja sve razornijih sredstava nasilja spram života i prirode, sa sve jačim antropogenim emi-


sijama u atmosferu i biosferu. Misao ekofilozofa i ekosociologa je ostala u sjeni velikih izuma, kao slaba misao koja nije mogla obuzdati tehničku civilizaciju i kulturu nasilja spram života i prirode. Antropocentrizam Zapada po svom modelu razvoja, osvajao je psihu ljudske vrste širom svijeta - pomoću tih tehničkih izuma kao kompenzaciju, kroz konzumerizam svega što je «novo», odbacujući staro u otpad / smeće. Zoon-politicus je upregao ekonomiste u tu tehničku civilizaciju, a jedni i drugi su spregli pravnike da princip nasilja ozvaniče u kodeks - kulturu ponašanja kao neko liberalno ponašanje / društvo, a liberalizam uveli kao demokraciju, oblandu te civilizacije i kulture. Ozvaničavanje prava jačega s procesom globalizacije kao kodifikacije prava jačeg, individu­ alizacije i privatizacije svijeta, izraslo je u neoliberalnu doktrinu s ul­ timativnim pravom kapitalističkog poduzetništva, slobodom kretanja kapitala i utjerivanja radnika u rezervate rada (tržište radne snage) da čekaju do poziva kapitala, stranog ili domaćeg. Ostvarivanje profita u korist kapitala na štetu rada, osiguralo je sve veće izdvajanje za nove tehnologije i tehnike, tehničku civilizaciju na uštrb rada, što je davalo moć tehničkoj civilizaciji i kulturi nasilja jačih spram slabijih i prirode. Sve veći broj radnika i priroda služili su uvećanju moći i premoći sve manjeg broja bogatih sa sve jačom permisivnom potrošnjom svega što i nije trebalo biti potrošeno. Antropocentrizam je zahtijevao sve jači utilitarističko-materijalističko-pozitivističko-hedonistički konzumerizam na račun uskraćivanja nužnog za sve veći broj zaposlenih i nezaposlenih, ali i na račun razaranja prirode i potrage u svemiru za novim izvori­ ma. Usprkos sve jačem intenzitetu toga nasilja spram prirode i svemira nema radikalne promjene u svijesti ljudske vrste, još manje zahtjeva za obuzdavanjem civilizacija i kultura nasilja spram prirode. Zahtjeva za budućnošću ljudskosti - čovječnosti - humanizma, kao da nema. Ja­ čanje antropotehnika s tehničkom civilizacijom i kulturom postaje sve razornije. Civilna i vojna trauma pritišće život sve većeg broja ljudi na Zemlji, pritišće sve što je živo i život, pritišće prirodu. Ekosustav posu­ staje u pružanju usluga kisika, vode, hrane, tj. vitalnih uvjeta života kao da je ljudska vrsta nemoćna spram moćnih koji predvode civilizacijsko


i kulturno nasilje spram života i prirode. Sve veći broj ljudi postaju pro­ matrači te drame, a istraživači su prešli u pretraživače umrežene moći na internetu i intranetu. Gubi se svaka spoznaja u stvarnost o kojoj je riječ. Osvješćivanje antropocentrizma s afirmacijom ekocentrizma, ekofilozofije, estetike i etike vrlo je sporo. Ono je beznačajno spram inten­ ziteta ugroze života i razaranja prirode, spram destrukcije ekosustava. Jednostavno, nasilje ne da u sebe, kao ni tehnička civilizacija. Povratka u divljinu, prirodu, nema jer nema mjesta za sve u divljini. Izdašnost pri­ rode sve je manja za sve veći broj ljudi na Zemlji. Sve jači sukob unutar ljudske vrste je na vidjelu, ali i ljudske vrste unutar prehrambenog lanca života (na način istrebljivanja biljnih i životinjskih vrsta), ali i spram pri­ rode - ekosustava planeta Zemlje. Što ljudska vrsta više pritišće prirodu, priroda jače uzvraća životu, pa i ljudskoj vrsti, u sve jačoj i ubitačnijoj suvremenoj patologiji. S ekspanzijom industrijalizma sa sve efikasnijim tehnologijama i antropotehnikama zapadnog modela, rasla je i ugroza života i prirode sve do danas. Upozorenja i kritike zapadnih kritičara industrijalizma (H. D. Thoreaua, J. Mira i A. Leopolda) nisu bila bez značaja. Na ta zapažanja o štetnosti i ugrozi prirode, sukoba industrijske / tehničke civilizacije s prirodom, nastavili su Rolstar Hahnes, Callicott Baird, Katz Erie, Attfield Robin i drugi bliski filozofiji ekologije, estetici i etici, životu i prirodi. U suštini, suprotstavili su se ljudskoj de­ struktivnosti, ekonomiji nasilja, fenomenologiji više-brže - brže-više profita radi, s liberalizacijom tržišta i konzumerizma stvari sa sve kra­ ćim vijekom trajanja. Rastao je otpad / smeće koji se «zbrinjavao» u biosferu (odlagališta otpada). Destruktivno ponašanje ljudske vrste kao da se ne da obuzdati. Odgovornosti u smislu građansko-pravne obveze zbrinjavanja odbačenih stvari nije bilo kao neke osobne obveze. Sva ta suprotstavljanja i kritike ostale su slabe i prešućene spram antropocen­ trizma kao dominantnog svjetonazora. Slabo mišljenje tih prvih koje nazivamo ekoetičarima ostalo je na niskoj razini spram industrijskog ra­ dikalizma tehničke civilizacije i kulture spram ugrožavanja štetnih vrsta i prirode. Tehnička je civilizacija s oduševljenjem prihvaćena u svijetu,


zadivljujuće se jačala i širila s tehnološko - tehničkim progresivizmom. Suvremene civilizacije i kulture evoluirale su u pravcu digitalne evoluci­ je kao buduće civilizacije i kulture. S industrijalizmom, tehničkom civi­ lizacijom i kulturom, rasla je i urbanizacija. Antropocentrizam je postao okosnica urbanizma s tehničkom civilizacijom, a automobilizam dodat­ ni izvor štetnih emisija i destrukcije života. Mislioci politike, ekonomije i prava afirmirali su ekonomiju obujma, profitni mem kao kulturni diskurs. To je postala diferencirana svijest nediferenciranog i homogenog rasta kao kriterija bogatstva, bez razvoja života i zaštite prirode. Vlast nad prirodom i premoć u cilju vlasti dolazila je od Bacona - znanje je moć za proizvodnju svih drugih tipova moći. Jačanje znanja značilo je nadmoć nad životnim sustavom i prirodom. Suvremene civilizacije i kulture javljale su se kao oblik SUVREMENOG ROBOVLASNIKA MOĆNIH spram većine slabijih i spram prirode. Upokoravanje slabi­ jih i nadmoć spram prirode pomoću sve jačih civilizacijskih otkrića, izu­ ma, znanja, tehnologija i antropotehnika, evoluiralo je u poredak sile kao prava. Pravo na nasilje postaje pravna stečevina kojom se širi kultura kao pravo moćnih. Od XV. do XIX. stoljeća industrijalizam je razarao prirodu bez pogovora o nekoj njegovoj štetnosti. Prešućivanje razaranja prirode gotovo je jednako kako kod desnog tako i kod lijevog doktrinarstva. I jedna i druga doktrina su se iskazale okrutne spram života i prirode o čemu svjedoči svjetska stvarnost i zapada i istoka u osvajanju svijeta i prirode. Tehnička civilizacija i kultura smatrala se emancipatorskom umjesto kompenzatorskom polugom spram života i priro­ de. Scijentističko - tehnološko - tehnička konstrukcija načina života je postala «opće prihvaćena» kao «nametnuta» od strane moćnih i to s predumišljajem, profita radi. Preferiranjem kratkoročnih interesa ekonomije nasilja - profita radi, zapostavljane su dugoročne posljedice spram života i prirode s prezirom i predumišljajem. Tehnički napredak kao modernizam ojačavao je antropocentrizam, ekonomiju nasilja, teh­ nologije i antropotehnike u funkciji ostvarivanja profita. Tehnosferu tehničku civilizaciju i kulturu predstavljalo se kao emancipaciju ljudske vrste od prirode, što je bilo pogrešno. Prethodno je rečeno da se radi o


zamjeni teza, s predumišljajem. Radilo se o kompenzaciji, a ne o eman­ cipaciji ljudske vrste od i spram prirode. Ni filozofi, ni ekofilozofi nisu domislili tu dubinu podvale životu i prirodi. Ne samo da se ljudska vrsta nije odvajala od prirode, već je sve ovisnija o toj prirodi, kao prirodna i socijalna pojava. Izvorna ideja bogaćenja svim sredstvima je europska, od genocida nad američkim Indijancima do danas, ekspandirajuća ide­ ja stare Europe spram bližeg okružja (istočne Europe) po direktivama stvaranja nove ekonomske geografije ili geografske ekonomije opasane schengenskim zidom. Nasilje je ponuđeno svima kao razvoj / napredak, ali po kriteriju prava jačeg. Da je antropocentrični svjetonazor u teme­ lju suvremene civilizacije i kulture u sukobu unutar sebe sa životom i prirodom, govori milijarda tona svakovrsnog otpada konzumiranih proizvoda odbačenih u prirodu, biosferu i hidrosferu. Ekspandiranje proizvodnje i potrošnje materijalnih proizvoda podupiru svi, posebno bogati. To govori o predumišljaju ljudske vrste spram prirode. O ekofilozofiji, estetici i etici, o osvješćivanju ili prosvjećivanju antropocentrizma u smislu obuzdavanja nasilja i ugroze života i prirode. Gotovo da nema nekog pomaka u destruktivnoj antropologiji. XIX. i XX. stoljeće iznjedruju ratove - razaranje života i prirode, bespoštedno i grubo. Mi­ šljenje pojedinaca o ojačavanju bioloških i neuroloških ograničenosti u osvajanju i prisvajanju izvora i dobara - profita radi - jačalo je progresizam - megasustav spram genetskog sustava ljudske vrste. Negenetske sile - tehnički progresizam išao je ispred jačanja genetskih sila pa su havarije tehničke civilizacije i kulture sve jače ugrožavale prirodu i život (atomsko oružje, kemijska sredstva, itd.). To život na Zemlji tek čeka u zasjedi antropocentrizma / s predumišljajem, ali i sukob s prirodom. Znači, nekog etičkog odnosa ljudske vrste, tehničke civilizacije i kulture spram prirode i nije za očekivati, za sada. Scijentističko - tehnološko - tehnička konstrukcija načina života poslužila je i još uvijek služi ljudskoj vrsti da bude arogantna i ignorantna spram razaranja prirode. Ona ne zna da pripada Zemlji, a ne Ze­ mlja njima kao uvjet opstanka i razvoja. Ona se iskazuje kao osvajačka sila, ali i prisvajačka bez ograničenja. Zemlja nije roba, već organska


živa zajednica biorazličitosti. Taj odnos traži drugačije razumijevanje ljudske vrste spram Zemlje - prirode, to treba biti odnos suradnje, a ne sukoba i razaranja. Geobiopolitičko razumijevanje života na Zemlji ima u sebi ugrađenu antropološku pogrešku - sukob s prirodom, ali s predumišljajem da je iskoristi samo za sebe na uštrb drugih životnih vr­ sta. To radi i danas «oblanda» scijentističko - tehnološko - tehnička civilizacija i kultura kao diskursa prema digitalnoj civilizaciji i kulturi, jer se prirodna evolucija za to i u tom razaračkom, utilitarističko ma­ terijalističkom pohodu iskazuje SPOROM u osvajanju prirode. Na to je ukazivao Američanin Aldo Leopold početkom XX. stoljeća u ime teorije evolucije i evolucijske biologije u pravcu ekocentrizma kao etike i novoga svjetonazora. Kako i na koji način osvajače i razarače prirode, od sukoba s priro­ dom osvijestiti u pravcu suradnje s prirodom? To je stvar koja čeka nove mislioce prije nego se život na Zemlji ne uguši i ne uruši od ljudskih otkrića i izuma bez razuma uporabe znanja i antropotehnika za svoju opstojnost, opstojnost organske zajednice i sebe u njoj (megaentitet) jer viška života nema, za sada. To se mora nepodmitljivo razumjeti, posebno u glavama izumite­ lja novih civilizacijskih postignuća i njihove uporabe za kulturni život - u osvješćivanju svijeta u ime ekofilozofije i etike pridonosili su osim A. Leopolda, u drugoj polovici XX. stoljeća i Richard Routley, Hahnes Rolstovi, Ernest F. Schumacher, Peter Singer, Tom Regan i drugi, u smislu da uporaba znanja, tehnologija i antropotehnika imaju svo­ ja ekološka ograničenja, te da antropocentrizam kao diskurs treba ne samo osvijestiti, već i korigirati u novi svjetonazor - ekocentrizam. U suprotnom, antropocentričnost moćne manjine manipulirat će i dalje pomoću kulture i civilizacije osvajanja kao napredovanja u razaranju (Richard i Val Routley, Richard Sylvan, John Rodman, Kenneth Goodpaster, Mark Sagoff, Baird Callicott, Paul Taylor, Lawrence Johnson, Holmes Rolston III, itd., sve ne-antropocentristi, etičari, mislioci po­


trebni Zemlji kao organskoj zajednici života - megazajednici u kojoj nije nitko suvišan, za sada. Svi prethodno navedeni mislioci zalažu se za holizam, za ekocentrizam, protiv dualizma između civilizacije i kulture spram prirode, protiv sukoba ljudske vrste spram prirode. Civilizacija i kultura ljudske vrste i socijalni zakoni moraju biti u skladu sa zakonima prirode. Civili­ zacije i kulture ne mogu s predumišljajem biti protiv i iznad prirode, što danas jesu. Ovi mislioci tvrde da je ljudski rod dio bioetičke zajednice Zemlje, što jest sigurno ljudsko mišljenje i nastojanje, u skladu sa zako­ nima prirode, očuvanja života na Zemlji radi. Oni su protiv dualizma civilizacija i kultura s prirodom, protiv sukoba tehnosfere s biosferom i atmosferom. Oni s pravom zagovaraju univerzum, a ne civilizacije i kul­ ture izvan univerzuma. Ljudska vrsta ne može nastaviti despotsku ulogu spram prirode, ona ne može biti robovlasnik Zemlje. Zadaća je ljudske vrste održivost života na Zemlji. Kako? Moramo drugačije htjeti znati i drugačije činiti u smislu suradnje s prirodom. Moramo težiti transcendenciji geobiopolitičkog u geobiosocijalno razumijevanje opstanka ži­ vota na Zemlji. Odnos sukoba s prirodom traži da se transcendentira u odnose suradnje i suglasnosti unutar života organske zajednice na Zemlji. To nije idealizam, niti utopizam, već nužni realizam. To je mo­ guće samo u slučaju kada stvarnost prosuđujemo iz dubine znanstvene psihologije, iz prosuđivanja cjeline, holističkog ili holografskog pristu­ pa prosuđivanju stvarnosti. Ta stvarnost se ne može prosuđivati samo iz mišljenja (IQ), već i iz osjećaja (EQ), intuicije, čuvstva, stvaralačke slutnje2. Mišljenje (IQ) omogućava spoznavanje i rasuđivanje, osjećaj (EQ) omogućava da znamo što je važno, a što nevažno za druga čuvstva vida, sluha, itd., omogućavaju opažanje konkretne stvarnosti, a intuici­ ja omogućava uvid u skrivenu stvarnost. Svi ti izvori spoznaje očituju se na razini svijesti (SQ), kulturne inteligencije koja određuje ponaša­ nje u skladu sa zakonima prirode. To su znanja (strukturirano znanje) 2

Ernest Peter Fischer: Svjetlucanje na tamnoj strani, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.


na razini svijesti s uporištem u psihologiji jer su svi spomenuti izvori zapravo psihološke funkcije. Problem ugrožavanja prirode traži jasno razumijevanje znanosti, jer ona poopćava stvarnost kroz apstraktnost konkretnog problema, kao što je onečišćavanje i kontaminacija biosfere i atmosfere, tj. ugrožavanje ili destrukcija ekosustava. O problemu ugro­ žavanja biosfere i atmosfere treba javno govoriti, a ne s predumišljajem o ugrozi šutjeti. Ljudska se vrsta izdvaja od drugih životinja što misli dublje, što ima razum (iz intuicije (osjećaja) ili kognicije (umovanja) kao impulsa u razvoju svijesti). Treba razmišljati o tome kako zaštiti ekosustav, a ne kako ga razoriti. Bez javnog razumijevanja znanosti ne možemo zaštititi biosferu i atmosferu kao oblik naše civilizacijske i kul­ turne odgovornosti, kao oblik ophođenja, ponašanja spram prirode u ime novoga poduzetničkog racionalizma (iskorištavanje otpada, spalji­ vanje otpada, odlaganje otpada u biosferu, itd.) što je sasvim sigurno za život na Zemlji iracionalno, štetno. Ugrozi biosfere i atmosfere danas ne može pomoći ni Einsteinova izvjesnost jer je ljudska vrsta izostavila potrebu razumijevanja ugroze prirode. Ljudska vrsta o tome nema potrebne ni postupne jasnoće, pa ni dramatične - iznenadne jasnoće o prirodnim i socijalnim katakliz­ mama koje podstiče i stvara. One su na pomolu, a eksplozije svijesti, ni bljeska znanja, o njima kao da nema. Socijalne zakonitosti su u sukobu s fizikalnim zakonitostima i to s predumišljajem ljudske vrste otpisujući posljedice ugroze prirode i života kao da se neće dogoditi. Ljudska vrsta zatvara oči i um pred tim kataklizmama koje ekosustav ne može sakriti. Znanstvenici koji to znaju šute, a stvarnost o kojoj je riječ nije približena razumijevanju onih koji ugrožavaju biosferu i atmosferu. Nema nove svijesti da to spriječi, a stara svijest o tome i ne želi javno govoriti. Ona problem ugroze prirode proizvodi o čemu ta svijest ne govori, već pri­ kriva, kako u biosferi, tako i u atmosferi. Kritička misao te stvarnosti se teško probija do javnosti jer stara svijest pruža otpor novoj spoznaji o tome da se otpad materijalnog svijeta novim tehnologijama gospodare­ nja otpadom pretvara, transformira i konvertira u neke druge oblike ot­ pada koji ugrožavaju biosferu i atmosferu (bešćutnost ljudske vrste), ali


se odlažu dalje od onih koji ga umišljeno rješavaju novim tehnologijama gospodarenja otpadom, kao racionalizaciju poslovanja (gospodarenja, bez spoznaje i osjećaja ugroze prirode, biosfere i atmosfere). Ta fizikal­ na stvarnost ugroze biosfere i atmosfere s konverzijom oblika otpada se mora osvijestiti prije nego život na Zemlji bude ugušen sa svijetom stvari i sviješću o tom svijetu. To potvrđuju znanja o empiriji gospoda­ renja otpadom, kao neko sustavno rješavanje kroz sustavno odlaganje otpada u biosferu i atmosferu. To je izraz nutrine i vanjštine ljudske vrste, jer ljudska vanjština ugroze prirode proizlazi iz ljudske nutrine (dvojnosti bitka, predumišljaja). I ljudska bića su izgrađena, satkana od atoma koji su podložni promjenama i fizikalnim zakonima. Atomi nisu stvari (kvantna fizika), već energija. Gen je atom u biologiji, a sastoji se od molekula proteina, komada DNK u ljudskoj stanici života i nadila­ zi materijalnu strukturu. Ni to nije shvaćeno, a još manje to da okoliš bitno utječe na molekule proteina, gen, mutaciju gena (energiju mole­ kule), kolektivno nesvjesno, vlastitost. Ta stvarnost je do danas pred redukcionističkim uvidom i daleko je od znanstvene uporabe znanosti u javnosti, suvremene stvarnosti koja kao da nema «duše» jer je na djelu svijet stvari, umjesto svijeta života (psiha je odvojena od materije jer je materija obezdušena). Znanost i znanje o gospodarenju otpadom kao zaštita prirode samo manipuliraju fizikalnim, materijalnim svijetom (tehnologije gos­ podarenja otpadom) što ugrožava okoliš fascinantnim tehnologijama konverzije jednog u drugi oblik otpada. Znači i ovaj dio istine treba pro­ suđivati sa stajališta kvantne fizike, kvantne teorije kao univerzalno va­ žeće spoznaje o materiji, ako je kao prirodne znanosti usmjerena prema društvenom diskursu (svjetlija strana prirodoslovnih znanosti), prema komplementarnosti u stvarnosti, prema cjelini spram dijelova. To ospo­ rava Zapadnu znanost, veliku neoliberalnu doktrinu, Zapadni raciona­ lizam, u konverziji oblika otpada u neki nevidljivi ili skriveni kao neko umirenje, kao neko rješenje, kao neko drugo prebivalište otpada u ne­ kom drugom obliku u determinističkom kaosu kojem se predodređuje pa i novi oblik otpada (svijeta stvari). Priroda nije masa već energija


čime prirodoslovne znanosti gube diskurs, orijentaciju i preokupaciju, a suvremena kvantna teorija dobiva na značenju u smislu osvješćivanja destrukcije ekosustava (ekološka kriza), kao smislenog pojma koji utječe na gene i mutaciju gena iz fenotipa (međuovisnost unutarnjeg i izvanj­ skog). Moćna znanost koja je konstruirala atomsku bombu iskazuje se nemoćnom u zaštiti okoliša, prirode od toga ponašanja znanja kao moći. To važi za scijentističko - tehnološko - tehničku konstrukciju na­ čina proizvodnje svijeta stvari, ekonomije nasilja s tehnologijama s biocidnim posljedicama na njen racionalizam u proizvodnji svijeta stvari sa sve kraćim vijekom uporabe u konzumerizmu koji te stvari sve brže pre­ tvara u otpad, u onečišćenje biosfere i atmosfere, bez osjećaja i spoznaje o ugrozi prirode i sukoba civilizacija i kultura s prirodom (tamna strana suvremenih civilizacija i kultura). Iz te spoznaje o kompleksnosti i su­ glasnosti socijalnih zakona s fizikalnim zakonima trebamo novo znanje 0 ustroju života na Zemlji koje je komplementarno, a ne suprotstavljeno. Znanost i tehnologije KONVERZIJE OTPADA iz jednog u drugi oblik samo su novi racionalizam filozofije poduzetništva u ostvarivanju profita, ali ne i rješavanju problema otpada na planetu Zemlji. To po­ tvrđuje ovu tezu da se ne treba bojati kvantne kataklizme (2012.), već ove fizičke, sa stajališta socijalnih sukoba s prirodom (promjena klime, promjene struja u oceanima, uništavanje ozonskog omotača (sloja) u atmosferi, zasićenje atmosfere s naslova spaljivanja smeća - efekta sta­ klenika, itd.). Isto tako ugroza života na Zemlji može proizaći od strane proizvedenog atomskog oružja za masovno uništenje (kemijskog i bio­ loškog, itd.). Ljudska vrsta kao da priprema sebi sama uništenje, a čega ne želi biti svjesna. Ekonomija nasilja, sve većeg obujma proizvodnje stvari uništava prirodu kao materijalni resurs sa sve većim intenzitetom onečišćenja biosfere (litosfere i hidrosfere) i atmosfere. Civilizacije i kulture suvremenog doba su samoubilačke po svom konstruktu, scijen­ tističko - tehnološko - tehničkoj konstrukciji načina života koji je sve jače u sukobu s prirodom. Neki oblici života mogu i opstati, ali ljudska vrsta zasigurno ne (ostaju bakterije). Krah i ove suvremene civilizacije i kulture nije nemoguć kao što se događalo i sa prošlim civilizacijama i


kulturama o Ä?ijem nestanku ne znamo uzroke (prirodne kataklizme ili sukob s prirodom).


(3) ZAROBLJENOST LJUDSKOG UMA U DOGME S AUTISTIČNOM RASUDNOM MOĆI (U SVIJET STVARI)

Ljudsko pribježište ili utočište ljudskoga umovanja, umovanja lovca sa­ kupljača s psihologijom i sociologijom nasilja, kreće se iz jednog u drugi privid, iz jedne u drugu dogmu - determinizam (vjerski, politički ili scijentistički). Živi s ograničenim prosuđivanjem stvarnog i pojavnog. Zapažanje mu je ograničeno s rasudnom sposobnošću determinizma koji mu utječe na stanje svijesti. To stanje svijesti uvijek je posljedica nečega da nešto jest, nečega što mu se čini da jest, a ono zapravo nije. Ono što nam se čini da jest, izgleda da jest kao neka približnost koja određuje ljudsko ponašanje. Dogma o Bogu i dogma o političkom i scijentističkom determinizmu kao neka približnost onome što stvarno jest, iskazuje se da nije. Pronicanje ljudskoga uma u zakone prirode iska­ zuje se plitkim i površnim; čak ni približnim. Priroda je vrlo složena i u njezinu složenost ne možemo prodrijeti s ograničenim znanjem o njoj. Uvijek ostajemo u nekom nagađanju i nekoj aproksimaciji, plitkoj deskripciji stvarnog i pojavnog. Kada ljudski um pokuša nadići dogmu, diktaturu dogme, dočeka ga vjerska ili politička inkvizicija, a nije rijetka ni scijentistička spram svakog tko pokuša misliti izvan ozvaničenog. I prvi, i drugi i treći determinizam još su uvijek daleko od spoznaje pri­ rodnog determiniza (brzine kretanja čestica i svemirskih sila). Živimo u neznanju o stanju u kretanju koje ne možemo prosuđivati, još manje


predvidjeti. Ne znamo početne uvjete, ni mjerenja s kojima ulazimo u prosudbu zbog ograničene ljudske spoznaje, bez obzira na scijentističko - tehnološko - tehničko ojačavanje bioloških i neuroloških ograničeno­ sti, s računalnim i matematičkim formulama u prosuđivanju materijal­ nog svijeta i fizikalnih procesa3. Ti procesi su za naš um još neuhvatljivi. Za to nemamo ni mozak, ni računala da bismo determinirali, odredili stanje u kretanju. Tu je upitan i scijentistički determinizam. Svi tipovi determinizama su upitni s toga stajališta. Zemlja je postala igračka i sve je u igri pa tako i opstanak života na Zemlji. Zbog brzine kretanja atoma (elektrona i protona) fizikalne zakone teško možemo saznati, a kamoli društvene zakone koji su suprotstavljeni zakonima prirode4. Stvarnost se brzo kreće, a mi sporo mislimo, još sporije prosuđujemo. To potvr­ đuje znanje iz kvantne fizike. Stvarnost je izvan dometa naše rasudne sposobnosti. Stvarnost se zapravo igra s nama, a ne mi s njom, u svakom pogledu. Sve je u valnom kretanju, pa nismo u stanju dati odgovor na pitanje gdje smo, a kamoli kuda idemo, jer smo hrpa molekula proteina prema kvantnoj fizici o ljudskom tijelu ili svemiru. Zapravo stanje u kre­ tanju energije i ne može biti determinističko jer je sve u kretanju. Zato ni znanstveni determinizam nije ono što se misli da jest. I ovaj determi­ nizam ostaje na razini puke aproksimacije, nagađanja o onome što jest. Dijalog s prirodom iskazuje se kao obmana ili samoobmana s pre­ dumišljajem i bez njega, u dijalogu s prirodom i Bogom5. Znači, supstancijalističko poučavanje ne postoji, već relaciono kao stvarno mišlje­ nje u sjeni skrivenog koje se ne vidi, a koje djeluje, a nama je nedostupno umom i tijelom. Živimo u oklopu svijesti, u zatvorenom mišljenju koje nam sustav obrazovanja uvjetuje «napredovanja» radi. Kroz edukaci­ ju kao idiotizaciju, zaglupljivanje. Ljudska se vrsta drži pod amnezijom 3

Vidi: Campbell H. Rose: Orderin chaos, North Holland, Amsterdam, 1983.

4

Vidi: Golub J.; PaarV.: Skriveni Bog - nove dodirne točke znanosti i religije, Teovizija, II izdanje, Zagreb, 2008.

5 Vidi:

Ratzinger I.: Uvod u kršćanstvo, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002.


uma, pogrešnim uvjerenjima kao ispravnim u jednodimenzionalnosti vjerskog, političkog i znanstvenog determinizma (dogme). Ti nas deter­ minizmi drže u neprirodnom odnosu spram prirode i života, destruk­ cije života i prirode. Sve je u funkciji opredmećivanja uma, energije, u funkciji svijeta stvari, profita radi, koji se s konzumerizmom pretvaraju u otpad / smeće. Civilizacijski i kulturni ustroj samog života sve je du­ blje kriminaliziran, nasilan i destruktivan spram života i prirode. Pore­ dak sile kao prava sve je destruktivniji jer se upravljanjem sile kao pra­ va jačeg zadržavaju hijerarhijski raspored moći i oligocentrični sustav vrijednosti, kriminalizacija i destrukcija života i prirode u cilju nasilne preraspodjele prostora, izvora i dobara. Elite moćnih, bogatih, vladaju silom uvjetovanom diseminacijom svih tipova moći, zlokobnom igrom silama, dizajniranjem ili insceniranjem kriza, ratova iza zavjese moći. Živimo u suvremenim civilizacijama i kulturama koje nameću tehnostrukturu - scijentističko - tehnološko - tehnički ustroj života s kojim je biosfera zarobljena tehnološkom dominacijom iz uma lovca sakuplja­ ča, uma dominacije koji je isključio ženu iz ljudskog roda, a rod je kul­ turni pojam. Za um ljudske vrste lovca sakupljača lakše je kreirati nove oblike dominacije, nove oblike i sredstva nasilja od onih za oblikovanje očovječavanja i razvoja života za Zemlji.


(4) FILOZOFIJA EKOLOGIJE, ESTETIKE I ETIKE SPRAM PRIRODE I ŽIVOTA

O ekološkoj etici spram prirode i života napisano je puno. I ono što se zna odsutno je iz naše svijesti, iz uporabe civilizacijskog ustroja pa i kulture ponašanja. O povijesnosti osnovnih ideja i koncepcija na tu temu imamo vrlo malo radova. U jednom od rijetkih radova na temu kritike te misli - ekofilozofije i etike dano je sažeto kritičko mišljenje koje popunjava znanstvenu i stručnu prazninu u hrvatskoj misli i osvje­ šćivanju hrvatske stvarnosti i očuvanja života u prostoru gdje jesmo6. Brojni autori ističu da je etika utemeljena na evolucijskoj biologiji, evo­ lucijskoj psihologiji i evolucijskoj sociologiji, na ekocentrizmu, a ne na antropocentrizmu (Callicott B., 1989./99.). Suvremena civilizacija i kultura ignorira holizam, etiku i ekologiju. To traži od ljudske vrste veliki napor, odricanje života u bioetičkoj zajed­ nici. Ona zagovara organski život, međuovisnost unutar prehrambenog lanca života i s prirodom, ravnotežu života s prirodom pomoću kulture. Ono što su ranije civilizacije znale o etici to je ekološki destruktivizam Zapadnog industrijalizma izostavio. Ekocentrične etike nema. Ona je suprotstavljena scijentističko-tehničkoj konstrukciji načina života tehničkoj i tehnološkoj civilizaciji i kulturi u smislu teorija evolucije i sociobiologije. Gotovo svi suvremeni mislioci etike, ekološkog holizma 6

Vidi: Markus T.: Ekološka etika - razvoj, mogućnosti, ograničenja, Socijalna eko­ logija, br. 1,1-23, Zagreb, 2004.


govore o unaprijed mišljenoj istini - da će u budućnosti doći do drastič­ nih i represivnih mjera u ograničavanju ljudskih sloboda zbog ekološke situacije koju stvaraju s predumišljajem (Don Marietta, 1995.). Suvre­ mene civilizacije i kulture suprotstavljene su etici integriteta i organ­ skom životu, humanizmu zbog uskog antropocentrizma (Laura Westra, 1998.), koji je okosnica tehnokratskog mentaliteta s nagonom intervencionizma, kao slobode djelovanja, kao nekih ljudskih prava. S uskom sviješću i disciplinarnim znanjem nije moguće razumjeti kompleksnost i međuovisnost života i prirode (ekointegriteta) naspram instrumentalizacije despotizma - nasilja spram života i prirode. Taj despotizam Homo Sapiens Sapiensa jača u zadnjih 400 godina (Robin Attfield, 1994.) jer je sam sebe postavio u umu dominacije u centar svega (kao genetskog i memetskog terorista, dominatora). U povijesnost etike, kritičkog mi­ šljenja antropocentrizma i ekofilozofije kraja XX. stoljeća, ulazi sve veći broj u smislu socijalnog konstruktivizma, kulturne antropologije. Sva ta nova mišljenja, mada zakašnjela, ukazuju na nužnost ograničenja pro­ izvodnje svijeta stvari (dematerijalizaciju načina života). Usprkos tim upozorenjima da su suvremene civilizacije i kulture sve destruktivnije, socijalna i ekološka, kolektivna sociopatologija neoliberalne doktrine ne posustaje u nasilju, a urbana civilizacija bez kulture sustavno odlaže potrošene stvari u svojoj neposrednoj okolini (dalje od očiju). Industrijalizam s polugom konzumerizma ne posustaje. Svijet stvari pretvara se u otpad / smeće. Permisivna potrošnja raste. Promjene svjetonazora nema. Suvremene civilizacije i kulture sve su nasilnije spram života sla­ bijih, ali i spram prirode u smislu dualizma - odvojenosti ljudske vrste od prirode. Zanemaruje se fizička ovisnost ljudske vrste od ekosfere kao i degradacija prirode i ekosustava života. Suvremene civilizacije i kul­ ture negiraju sva ograničenja i kritička mišljenja o ugrozi života i pri­ rode, nastavljajući tehničku civilizaciju - izvan koje kao da ne znamo opstojati (antropocentrična brutalnost i arogancija). Nasilje tehničke civilizacije nastavlja se usprkos spoznaji da sve prethodne civilizacije i kulture nisu napravile toliko zla kao ove živuće, suvremene. One u sebi nemaju potrebnu razinu obveze spram brige o životu i prirodi, u smislu


obuzdavanja ljudskog nasilja i pohlepe spram prirode. To je problem kulture, vrijednosne orijentacije na svijet stvari. Kako napustiti način ži­ vota određen s tehničkom civilizacijom, ekonomijom nasilja i profitom, samovoljan i pohlepan? To ne znamo. Jednostavno, to ljudsku vrstu kao da i ne zabrinjava. Konzumerizam podržavaju svi javni mediji, a time i tehničku civilizaciju koja guši život na Zemlji. Svi smo u tom nasilju sa sve jačom traumatizacijom života, suvremenom patologijom suvremene civilizacije, bez kulture života i moralne svijesti na vidiku. Destruktivna antropologija sustava obrazovanja uvjetuje svako napredovanje u su­ vremenoj civilizaciji i kulturi s usvajanjem pogrešnih uvjerenja da je to ispravno ljudsko kretanje. Odnos čovjeka i okoliša u smislu povijesnosti - kritike ekohistorije postaje znanstveno-istraživačka preokupacija i u hrvatskoj misli7. Ta povijesnost proizlazi iz gospodarske povijesti, ekonomske histografije, kritike društvenih znanosti, socijalne ekologije i bioetike. I ova misao spada u višu razinu obveze spram brige o životu, rastuću zabrinutost istraživanja uzroka problema koje nam proizvode suvremene civilizacije i kulture. Misao zahtjeva prevladavanje dosadašnjih kultura i nastojanja mrtvih kultura spram života i prirode (Kolar-Dimitrijević-Perić, 2005.) Ekohistorija je odnos, interaktivni odnos ljudske vrste spram priro­ de, kultura ponašanja ljudske vrste spram života i prirode. Dosadašnji utjecaj ljudske vrste na okoliš, prirodu, svijet nije razumio, niti ga je taj problem mučio. Nije ga mučila njegova destrukcija, nekultura spram prirode i života. Autor ovoga iskaza o povijesnosti interakcije kulture i prirode otvara problem socioekonomskog i sociokulturnog ponašanja u prirodi - ekohistorije, uporabi prirode. Problem je u svakom pogle­ du razumijevanja zahtjevan i traži interdisciplinarni pristup, primjenu ili uporabu znanja prirodnih, tehničkih, biotehničkih, biomedicinskih znanosti u funkciji društvenih i humanističkih znanosti u sintezi sociobiologije i socijalne ekologije - interakcije ljudske vrste i prirode. Ljud­ 7

Vidi: Krznar T.: Prilog istraživanju odnosa čovjeka i okoliša u vremenu, Socijalna ekologija, br. 2, Zagreb, 2008.


ska staništa i okoliš života kao neki civilizacijski ustroj kultura života govore da je ljudska vrsta išla ispred znanja, ispred unaprijed mišljene istine. Umjesto konstruktivnog djelovanja u prirodi temeljem unaprijed mišljene istine o ishodu, ljudska vrsta je destruktivno djelovala u prirodi temeljem unatrag mišljene istine. O tome se šuti: sve što je ljudska vrsta učinila prirodi, učinila je s predumišljajem sa stajališta neosviještenosti ekologije i nepromišljene socioekonomije i sociokulturnog ponašanja temeljenih na unatrag mišljenoj istini. O obrisima ekofilozofije, socioekonomije i održivosti života zao­ stajemo u mišljenju o novom modelu razvoja života, naspram modela razvoja kao Zapad, neoliberalnog modela globalnog kapitalizma kao renesanse kapitalizma. Problem socijalne polarizacije u svijetu, pa i u pojedinim društvima, s destrukcijom ekološke ravnoteže postaje opći problem, problem svijeta. Zahtjev za promjenama političkog, eko­ nomskog, pa i društvenog načina života traži nove paradigme, dublje razumijevanje razvoja života od geobiopolitičkog razumijevanja, civili­ zacijskog ustroja kulturnog ponašanja s naslova prava jačeg. Geobiosocijalno razumijevanje života i novi civilizacijski ustroj i kultura ponaša­ nja - odnosa suradnje ljudske vrste umjesto odnosa sukoba, sve se teže probija u svijest svijeta zbog dogme o geobiopolitičkom razumijevanju i inkviziciji političkog determinizma spram takvog mišljenja i djelova­ nja. Isticanje humanističkih i etičkih načela u mišljenju nailazi na otpor jednog duboko ukorijenjenoj nasilnog odnosa spram prirode i života s predumišljajem iz nutrine ljudske vrste, iz mentalnog sklopa i karakte­ rologije. Sloboda kreativnosti ljudskoga nasilja traži odgovornost u smi­ slu odgovornog ponašanja u ostvarivanju ljudskih potencijala za razvoj. Što će prevladati u pojedinom društvu ovisi o civilizacijskoj tradiciji i kulturnom obrascu, ali i o okolnostima koje određuju pojedinca i druš­ tvo8. Autor ovoga kritičkog mišljenja traži «uvjete pod kojima se može spasiti ljudska civilizacija u trećem tisućljeću». On traži drugog čovjeka 8

Vidi: Mesarić M.: Obris novog socijalno pravednog, ekonomski učinkovitog i ekološ­ ki održivog modela; Poseban prilog, Ekonomski pregled, br. 57, Zagreb, 2006.


za spas ove civilizacije umjesto da traži drugi oblik civilizacijskog ustroja da spasi ljudski rod od njega samoga. On s pravom traži ljudskost kao uvjet opstanka ne ulazeći u suštinu suvremenih civilizacija i kultura koje istiskuju ljudskost iz stvarnog života. Stvaranje humanijeg načina života traži novi civilizacijski ustroj i kulturnije ponašanje spram života i pri­ rode, izvjesniji život ljudske vrste. Autor ovoga pristupa nabraja brojne filozofe, ekonomiste i sociologe koji se kritički odnose spram neoliberalnog kapitalizma (J. Kenneth Galbraith, G. Myrdal, L. Thurow, J. Stiglitz, F. Capra, K. Willow, M. Castells, J. Ziegler, U. Beck, A. Giddens, N. Chomsky, G. Soraso, J. Bacon, H. Ruenga, itd.), o transformaciji modela razvoja kao Zapad, za pravednije društveno-ekonomsko uređe­ nje. Ovi autori ne vjeruju u održivost kapitalističkog modela - zbog ne­ prihvatljive socijalne polarizacije, individualizacije i privatizacije svijeta te bezobzirne devastacije prirode. Gotovo svi navedeni autori traže rav­ notežu stanja u društvu i prirodi, tzv. prilagodbe kapitalizma «novim civilizacijskim zahtjevima». U toj kritici kapitalizma nema ispravnog zahtjeva spram kapitalizma - promjene civilizacijskog ustroja i kulture nasilja spram života i prirode. Maksimizaciju profita sa svijetom stvari samo po sebi minimizira kvalitetu života i zaštitu prirode (proamerički i proeuropski tip kapitalizma). Isto tako, autor govori o neoliberalnom modelu kapitalizma kao izvorno američkom tipu kapitalizma, ne znaju­ ći da je izvorna ideja pljačke - nasilja svim vojnim i nevojnim sredstvi­ ma u ostvarivanju bogaćenja - europska. Taj izvorni model nasilnog bogaćenja svim sredstvima radikalizira se u SAD-u krajem XX. stoljeća spram svijeta. Model neoliberalnog ka­ pitalizma nameće se svijetu, pa i hrvatskoj stvarnosti života i rada, s preferiranjem svijeta stvari i konzumerizma koji nas zatrpava s istrošenim stvarima, opasnim otpadom, komunalnim otpadom za koji nemamo način zbrinjavanja osim sustavnog odlaganja ili spaljivanja na europski način (deponiranje u atmosferu). Posljedice suvremenih civilizacija i kultura promišlja i znanost i mistična filozofija kao filozofiju holizma, ali bez rezultata nametnutih novom holističkom i ekologijskom svjeto­


nazoru. Otac sustavske filozofije i opće teorije evolucije, Laszlo Ervin9, otvara temeljno pitanje značenja života i prirode, sudbine života pa i ljudskih društva (porijeklo prirode i svemira), tijek evolucije života i svijesti, promjena u suvremenim civilizacijama i kulturama10. U njego­ vu ljudskom nastojanju, djelovanju postoji jasan zahtjev za promjenom međunarodnog ekonomskog poretka, zahtjev za odnosima regionalne i interregionalne suradnje, umjesto sukoba11. Njegova misao govori o stvaralačkom svemiru, o međupovezanosti i evolutivnosti, o odnosima svijesti i materije, o mrtvoj točki kao zajedničkom kozmičkom izvoru koji ih generira, o povezanosti znanosti i duhovnosti12. On misli unapri­ jed mišljenu istinu o međupovezanosti kozmičkog polja kao izvoru svih stvari u prostoru i svemiru. Laszlo upućuje na tu dimenziju, zadatost našeg civilizacijskog ustroja i kulture ponašanja spram života, prirode i kozmosa. On to smatra trajnom memorijom naše unaprijed mišljenje istine o našem opstanku. F. Capra nastavlja promišljati istinu, iz uvida u dinamičnu mrežu nerazdvojnih energetskih obrazaca13. Sadržaj njegove unaprijed mišljene istine je u temelju holističke znanosti, ali i filozofije. On je uputio na povezanost suvremene fizike (kvantne fizike) i istoč­ njačkog misticizma. Radi se o problemu svjesnosti o jedinstvu i međuo­ visnosti stvari i događaja. Stvari se mora sagledavati u cjelini, jedinstvu, u uzajamnosti dijelova velike kozmičke cjeline - očitavanja različite i iste stvarnosti. Tako unaprijed mišljena istina o neodvojenosti i doka­ zanoj međuovisnosti na kvantnoj razini svega u svemiru mora ući u ljudsko razumijevanje potrebe za novim civilizacijskim ustrojem. Cen9 Vidi:

Laszlo Ervin: Introduction to System Philosophy, Yale, 1978.-1985., USA

10 Vidi: 11

Vidi: Laszlo Ervin: The creative Cosmos, 1993. & The Interconnected Universe, 1995.

12 Vidi: 13

Laszlo Ervin: The grand Synthesis, 1987.

Laszlo Ervin: Science and the Acasthic Field, 2004.

Vidi: Fritjof Capra: Tao fizike: istraživanje paralela između suvremene fizike i istočnjačkog misticizma, Poduzetništvo Jakić, Zagreb, 1998.


tar za ekopismenost14, ishodište je novoga ljudskoga promišljanja istine, dubinskog promišljanja ekologije iz koncepta mreže. Capra upućuje na razvoj znanstvenog razumijevanja novoga civilizacijskog i kulturnog sa­ moodređenja spram ekosustava i prirode života. Razumijevanje načela ekologije sastoji se u stjecanju uvida u me­ đuovisnost svega, u recikliranju, partnerstvu, raznolikosti, održivosti života u smislu dematerijalizacije civilizacijskog ustroja i kulture života. Suvremeni holistički pristup dobiva sve više značenja kod znanstvenika koji već odavno uvećavaju redukcionizam. Prethodnim misliocima pri­ družuje se i Rupert Sheldrake kad razmišlja o univerzumu kao mreži in­ teraktivnih čestica15 u kvantnom sustavu, u smislu interaktivnog uvida i filozofije prirode o biljnom i životinjskom svijetu16, o formiranju života u polju inteligibilnog. O svemiru govori kao o ogromnom organizmu, živom organizmu koji ima inteligenciju i svijest. O razvoju univerzuma kao živom organizmu govori i Ken Wilber. On govori o integralnoj teo­ riji svijesti, integralnoj filozofiji i psihologiji, kako Zapada, tako i Istoka. Radio je na sintezi zapadne i istočne filozofije, psihologije, ali i fizike17, o individualnom, ali i historijskom razvoju svijesti sve do suvremenih civilizacija i kultura. Ono što karakterizira njegov holistički pristup jest traganje za integralnim mišljenjem za razumijevanje problema suvre­ menih civilizacija i kultura. Tu se misli na problem današnje integralne ekologije, itd. sa stajališta integralne filozofije. On sagledava svijet kao jedno jer je sve u tom jednom svijetu. Mogućnost da opstanemo ili da propadnemo18 s aspekta psihologijske znanosti i stanjima svijesti. I on govori o mrežnoj transformaciji svijesti suvremenih civilizacija i kul­ tura. O upitnosti stanja svijesti suvremenog svijeta, toleranciji nasilja i 14

Center for Ecoliteracy, Berkley, California, USA.

15 Vidi:

Sheldrake K.: A New Science of Life, 1981.

16 Vidi:

Sheldrake R.: The Rebirth of the Nature, 1990.

17 Vidi:

Wilber K.: The Spectrum of consciousness, 1973.

18 Vidi:

Wilber K.: Integral Psychology, 2000.


zlouporabi moći u miru, paralelno ili čak ranije govorilo se i u hrvatskoj zbilji i znanosti19. Ograničenje u razvoju ljudske svijesti proizlazi iz pro­ blema kulturne dinamike iz prirodnih ograničenja, ostvarivanja uvida u suptilne razine postojanja, u stanje i kretanje subatomskih čestica za što su potrebna znanja iz kvantne fizike, nove paradigme u znanstvenom razumijevanju opstanka i razvoja života. Tajne univerzuma su nepozna­ te za suvremene civilizacije i kulture spram života i prirode. Ta spoznaja je odsutna iz naše svijesti, naše kulture i civilizacije. Živimo u neznanju o stanju u kretanju. Sve što Homo Sapiens Sapiens misli da zna i što čini, ukazuje da je zapravo on sa svim tim što jest ograničenje života na Zemlji.

19 Kulić

S.: What is consciousness of the modern world?, EIZ, 1998.


(5) BUĐENJE SVIJESTI SVIJETA O UZROCIMA I POSLJEDICAMA UGROZE ŽIVOTA I PRIRODE

Nasilje spram života i prirode stalno se perpetuira iz civilizacijskog ustroja i ne-kultura. Upozorenja brojnih institucija i svijeta sve su alar­ mantnija i dramatičnija, ali ekonomija nasilja i konzumerizam ne posu­ staju20. Stvarnost i javnost svijeta razilaze se. Ljudska vrsta - suvremene civilizacije i kulture postaju sve razornije u ostvarivanju svojih potreba za stvarima. Oskudnost energetskih i materijalnih resursa u jačanju ci­ vilizacijskog ustroja ne bira sredstva osvajanja i prisvajanja svega što je preostalo, svega što je upotrebljivo. Sukob unutar i između civilizaci­ ja i s prirodom postaje sve jači profita radi. Onečišćenje i kontamina­ cija prirode razara ekosustav. Kako obuzdati civilizacije i kulture koje su sve brutalnije, traži mobilizaciju svijesti svijeta i pojedinih društva i pojedinaca. Transcendenciju svijesti svijeta osvješćivanja radi traži dematerijalizaciju civilizacija i kultura, obuzdavanje ekonomije nasilja s tehnologijama s biocidnim posljedicama, nove tehnologije, novi na­ čin civilizacijskog ustroja21. Priroda se troši, razara, a atmosfera zatvara. CO2 i metana u atmosferi je sve više od strane antropogenih emisija i zatopljenja (otapanje leda i emisije metana). Nazire se smrt prirode, 20

Međunarodni odbor za klimatske promjene (Izvješće 1995. i 2001.), World Watch Institute; World Resources Institute; Environmental Policy Institute; etc.

21

Vidi; Mekibben B.: Čovječanstvo, klimatske promjene i priroda, Planetopija, Za­ greb, 2005.


urušavanje života, a staništa života postaju sve siromašnija životom. Ogromne količine atomskog oružja kao otpad još nitko ne vidi kao ugrozu iz nevidljive dimenzije. Nasilje s predumišljajem raste. Oholost za moć jača umjesto samosvijesti što pita za svrhovitost civilizacijskog ustroja. Međuvladina tijela za klimatske promjene (IPCC, WMO i UNEO) imaju znanstvene spoznaje unaprijed mišljene istine, koje za­ htijevaju buđenje svijesti svijeta i smanjenje antropogenih emisija, tj. stakleničkih plinova na razinu 450 ppm-a CO2 eq, tj. smanjenje emisija za 25-40% do 2020. godine. APEL za razumijevanje o problemu, ra­ zvoj svijesti svijeta o tome problemu jer je utjecaj civilizacijskog ustroja na klimatske promjene nedvojben (rast globalnih temperatura zraka i oceana, otapanje snijega i leda, porast razine mora, koncentracije antro­ pogenih stakleničkih plinova, itd.). Problem je u zahtjevu prilagođavanja života tim promjenama, umjesto sprečavanja te za život nepoželjne promjene. Problem sakupljanja i pohranjivanja CO2 da bi se očuvao ozonski sloj i globalni klimatski sustav, traži promjenu civilizacijskog ustroja od vrijednosne orijentacije, gospodarenja preostalim resursima do kulture potrošnje (smanjenje konzumerizma svijeta stvari). Ono što ljudska vrsta, suvremene civilizacije i kulture poduzimaju za ublažava­ nje intenziteta klimatskih promjena traži uzročnu, a ne samo posljedič­ nu svijest o problemu. Da bi se otklonila treba prikrivati uzroke koji uzrokuju tu ugrozu prije nego nas priroda iznenadi. Unaprijed mišljena istina o ugrozi temelj je novoga civilizacijskog ustroja i kultura pona­ šanja. Sebe nisu kultivirale civilizacije dominacije, ni na kopnu, ni na moru (ekološki kolaps dolazi ili prolazi iz neljudskosti, nehumanosti, neosviještenosti)22. Ekonomija nasilja i fenomen više-brže - brže-više profita radi, jačala je spram života i prirode koju suvremena civilizacija i kultura nemilosrdno troše, iscrpljuju. Životnost Zemlje se smanjuje, otpad se povećava. Biodegradacija je očita. Biorazličitost se svakog dana smanjuje. Ishod zagrijavanja ne zna nitko. Taj je problem još uvijek da­ 22

Vidi: Hawkes J. H.: Prethistorija, historija, kulturni i naučni razvoj, Naprijed, Zagreb, 1966.


leko od ljudske svijesti i civilizacijske odgovornosti. To se odnosi na ra­ zorno zračenje Sunca, vulkansko djelovanje kao izvor topline, uragane, morske struje, oksidaciju, djelovanje meteora, posljedice nanotehnologija kao postignuće suvremenih civilizacijskih izuma, antropotehnika u industriji i domaćinstvima. Znači, pored svega i sa svim postignućima suvremenih civilizacija život nestaje zbog pohlepe koja guta prirodu bez milosti sa sve više kul­ ture cinizma i predumišljaja. Ekološke deklaracije ne znače ništa. Stvar­ nost se ruga razumu. Problemi suvremenih civilizacija i kultura kao da se ne shvaćaju ozbiljno. I dalje se preferira konkurentnost u proizvod­ nji i na tržištu profita radi, kompeticija ili korupcija kao zapovijedaju­ ći princip za sve, bez inteligencije. Novoga znanja o stanju u kretanju nema. Suvremene civilizacije i kulture tragaju za energijom ojačavanja sebe za sukob sa svima oko sebe23. Stvari nisu slučajne. Ljudska vrsta ima zadaću A. Camusovog Sizifa - susret s nemogućim, umjesto negiranja umiranja života i destrukcije prirode. Percepcija o fizičkoj stvarnosti da se može nastaviti po civilizacijskom ustroju je lažna, jer je upitna. Is­ pod svega krije se predumišljaj i kultura cinizma suvremenih civilizacija i kultura. Ljudska vrsta kao prirodna i socijalna pojava sve teže može pravdati svoju ulogu u prehrambenom lancu života i prirode. Promjene spoznaje o stvarnosti u fizici, klasičnoj i kvantnoj traže drugačiju aktiv­ nost našeg uma (IQ), ali i osjećaja (EQ) spram stvarnosti. Novo zna­ nje, za novo razumijevane je nužno. Mit o A. Camusovom Sizifu traži procjenu vrijednosti i smisla življenja u univerzumu, ali i dublji uvid u stvarnost od ove u ime nametnute svijesti o stvarnosti. Traži se drama­ tična promjena stanja svijesti i promjene mišljenja o stvarnosti. Fizička je stvarnost o pojavnom upitna. Civilizacijsko i kulturno sazrijevanje ljudske vrste nužno je u provođenju slobode volje spram života i prirode bez odgovornosti. Kako da se odluči opstati u besmislenom poslu civili­ zacijskog ustroja na nasilju kao obliku razvoja. Susret s nemogućim traži 23

Vidi: Greene B.: Tkivo svemira - prostor, vrijeme i zašto su stvari kakve jesu, Naklada Jesenski-Turk, Zagreb, 2006.


nova znanja, iskustva i dublju spoznaju pronicanja u stvarnost. Uspr­ kos životu u očaju, potrebno nam je dublje razumijevanje holističkog ustroja - svemirskog - univerzuma kao izdizanje života iznad svijeta stvari. Suvremeni Sizifi tragaju za dubljim razumijevanjem mogućnosti ove stvarnosti i Svemira jer im to održava život sa smislom i vrijednost života (Newton, Einstein, Niels Bohr, R. Feynman, itd.). Oni uranjaju dublje u stvarnost, a saznanje prenose drugima da sačuvaju mogućnost opstajanja života na unaprijed mišljenoj istini o životu. Mi moramo znati slagalicu - sintezu pomoću koraka u spoznaji. Daleko smo od te­ orije o svemiru, kao neke konačne teorije, što dio ljudskoga roda čini moralnim i poniznim u prirodi, a neke brutalnim spram prirode i živo­ ta. Sadržaj ove knjige neka bude karika u ljudskoj iluziji o budućnosti opstanka na unaprijed mišljenoj istini o sustavnom odlaganju otpada u biosferu i atmosferu kao sustavnom rješavanju otpada i smeća koje to nije. Istraživanja problema komunalnog otpada i mulja s pročišćivača otpadnih voda tražila su ogroman napor, trnovit put s puno znanstvene znatiželje i pronicanje u stvarnost koja se s predumišljajem krije u teh­ nologijama konverzija otpada i smeća s deponijama u biosferi i atmos­ feri. Problem o kojem je riječ traži koherentnu spoznaju (koherenciju svijesti svijeta) u vremenu i prostoru našega postojanja i djelovanja. Sa­ žimanje znanja u postignutom sustavom odlaganja ili spaljivanja otpada / smeća pomoću tehnologija konverzije s odlaganjem istoga u prirodu i atmosferu je unatrag mišljena istina ili unaprijed mišljena zabluda. Novi civilizacijski ustroj traži novi izričaj - unaprijed mišljenu istinu - ishod ljudskoga djelovanja. Um dominacije - antropocentrizam kao sustav vrijednosti - mo­ zak suvremenog lovca sakupljača s filozofijom i psihologijom nasilja u suvremenoj lubanji je isključio konstrukt života i biološka danost24. To 24

U misaonoj i filozofskoj tradiciji napredne civilizacije i kulture, čovjek je muš­ karac stariji od 18 godina, kao sinonim antrôpos = aner - andros = muš­ karac, mužjak. Ostali su isključeni prema Aristotelu, pa i žena u konstruktu razumijevanja života, a rod je kulturni pojam.


nije slučajno. Ljudska vrsta vrlo malo zna o antropogeografiji - društvu, civilizaciji u skladu s prirodnim okruženjem, tj. s ekološkim prostorom. Antropogeografije nema, ni u svijesti Europe i svijeta, pa ni Hrvatske. Antropogeografije kao spoznaje o biološkim, psihološkim i socijalnim karakteristikama naroda, također nema u smislu kolonizatorske civili­ zacije i kulture. Nove ekonomske misli u smislu solidarnosti ljudske vr­ ste na razini društva, kontinenata i svijeta nema (Michael Albert). Svijet živi život u sve jačoj napetosti i sukobu jer je ustroj kapitalizma kao ci­ vilizacijskog ustroja u sebi i svojoj prirodi konfliktan (društvena proi­ zvodnja i privatno prisvajanje). Po svom ustroju suvremene civilizacije i kulture iskazuju se kao diktature, nasilje profita radi, kroz stalno antagoniziranje odnosa civilizacijskog ustroja. Ljudskom je rodu nužna su­ radnja unutar civilizacijskog ustroja umjesto sukoba, s društvenom pro­ izvodnjom i raspodjelom dobara i mogućnošću da odlučuju o sudbini života. To je antiteza ekonomiji nasilja i korporacijskom ultimativnom poduzetništvu. Toga ne može biti bez biologije morala, moralne svijesti i općenito moralne prosudbe o tome. To određuje i pravni poredak. Moral se uči. Pravo nije znanost, već kultura. Kultura je više od zna­ nosti. Kultura suradnje ključ je novoga civilizacijskog ustroja. Kultura suradnje je zamjena za prisilu. Ljudska vrsta dolazi na svijet s urođenim osjetilima i pretpostavkama za moralni korpus, urođenim smislom za dobro i zlo da postanemo čovječniji ili da ostanemo ovo što jesmo. Toga nema bez moralnih prosudbi. One proizlaze iz osjećaja za moral, čina koji je proizvod intuicije. U načelu znamo što je ispravno ponašanje iz pred-genetike, iz urođene sposobnosti za gramatička pravila (jezik) koje traži evolucija života. Moralnost proizlazi iz podsvijesti o svemu kao i predumišljaj s kojim živimo bez moralnosti. Život je fundamentalna prirodna pojava na Zemlji. Iako niska razina obveze spram brige za opstanak i razvoj života proizlazi iz ne­ razumijevanja uvjeta opstanka života, preferencije svijeta stvari ispred života. Klimatološke promjene ne idu u prilog opstanka života. Suvre­ menu patologiju već danas karakteriziraju epidemije za koje nemamo


sredstva protiv ugroze života, a nasilje ide dalje sa životom u strahu i sa sve manje izvjesnosti. Kozmičke svijesti nemamo, još manje predodžbe o univerzumu, o izvanzemaljskim civilizacijama gotovo da ne znamo ništa, a tvrdi se da su identični nama ili posve različiti. Isto tako i o naprednim planetima u našoj galaksiji, o uređenosti galaksija, o kontroli naše civilizacije od izvanzemaljskih civilizacija, itd. Govori se o dimenziji razvoja života, o kulturi življenja s višim razinama svijesti, o kozmičkim pravilima, o razvijenim civilizacijama, o višku ljudi na Zemlji, itd., o 5% nastanjenih planeta u Univerzumu25. Tko i o čemu raspravlja o budućnosti, o smislu civilizacije i kul­ ture, o legalnoj i ilegalnoj mafiji u gospodarenju otpadom zbog novca? U Hrvatskoj o olakšanom uvozu otpada iz inozemstva, a svoj vlastiti ne znamo zbrinuti. O kontejnerima toksičnog i radioaktivnog otpada i potapanja - 42 lutajuća broda u vodama Sredozemnog mora, Atlant­ skog oceana, u Tirenskom moru, itd., posebno u talijanskim vodama. To ne radi samo europska mafija za odlaganje toksičnog i radioaktivnog otpada, već i Rusija, USA, itd. To rade svi, svi rade sve i to za novac s predumišljajem. To radi i Hrvatska. Oni koji se tome suprotstavljaju (Zelena akcija) također su progonjeni od civilizacijskog ustroja RH. I naš civilizacijski ustroj i kultura spadaju u zapadnu civilizaciju koja ne može dugo opstati jer se urušava u svijet stvari, jer je destruktivna. Mo­ del razvoja Zapada ostaje i širi se na svijet. Onečišćenje i kontaminacija raste, a svijest o tome se zatomljuje. O ugrozi života na Zemlji nema ni svijesti, ni odgovornosti. Ljudska destrukcija oblikuje Zemlju za svoju pohotu. Svijest o kontroli prirodne evolucije zbog usporenosti Homo Sapiens Sapiensa traži u polju biopolitike ubrzanje u smislu digitalne evolucije. Rat između geografa i političara vodi se protiv biologa i an­ 25 Vidi:

Vay Adehno: Tajne svemira, 1996.


tropologa, između transhumanista i biokonzervativaca26, kao neko ci­ vilizacijsko unapređenje čovjeka, kao neka duboka ekologija. To pita za granice razuma suvremenih civilizacija i kultura, za sumnju u razum, u ljudsku intuiciju u prirodu života da bi se vršila kontrola nad umom i ti­ jelom u ime kognitivne slobode i prava na više života. O transcendenciji ljudske vrste, u što, odgovara transhumanizam, intelektualni i kulturni pokret koji zagovara tu mogućnost transcendencije ograničenjaljudskoga tijela kroz primijenjeni razum, poboljšanja intelektualnih, fizičkih i psiholoških kapaciteta, bez nadnaravne pomoći. Sve to u cilju razvoja digniteta i vrijednosti čovječanstva, slobode, demokracije i jednakosti (Julian Huxley). Transhumanizam versus post-čovjek, kao transčovjek, tranzicijski ljudi kao post-ljudi kao neku buduću evoluciju ljudske vrste (H. G. Wells i O. Stapledon)27. Oni tumače tu dubinsku ekologiju kao evoluciju civilizacije i kultura u smislu genetske, a ne kulturalne promje­ ne. Kao diferencijalno preživljavanje samorazmnožavajućih subjekata, kroz varijabilnost i selekciju. Radi se o genetskoj inovaciji prilagođenoj na okolišne (kulturalne) uvjete u skladu s intelektualnim ekosustavom koji favorizira šansu pripremljenog uma. To bi ovisilo o prevladavaju­ ćim uvjetima u okolišu. U tom okolišu preživljavaju najsretniji, a ne naj­ sposobniji (Moto Kimura). To sve ovisi o našem genomu (Jean-Claude Weill, M. Radman), jer nas geni koriste za svoju vlastitu reprodukciju pa nas napuštaju putem modifikacije linije mikroba za korist sebične soma. Ta dubinska ekologija pita: je li etično ne činiti nešto što može povećati kvalitetu života budućih stanovnika Zemlje ? To je odgovor za svu ekologiju s naslova etike, naše samosvijesti. Imperativ za budućnost života i nas samih kao ljudske vrste jer razumjeti prirodu kreativnog 26

Vidi: Hughes J. James: Citizen Cyborg: Institute for Ethics and Emerging Tech­ nologies, Public Policy, Trinity College, Hartford CT, 2005. Vidi: Fukuyama F.: Kraj čovjeka? Naša postljudska budućnost: posljedice biotehnološke evolucije, Izvori, Zagreb, 2003.

27

Svjetska transhumanistička asocijacija pri Institute for Ethics and Emerging Te­ chnologies, Trinity College, Hartford CT.


procesa (Arthur Komberg) na unaprijed mišljenoj istini o ugrozi života i prirode. Genetska inovacija teško da može razumjeti dematerijalizam suvremenih civilizacija i kultura u smislu preživljavanje novonastalih okolnosti u okolišu. Zadiranje u ljudsku prirodu u smislu etike unapređenja pomoću modifikacije razuma i emocija, nosi sa sobom rizik destrukcije prirodne evolucije u smislu moralne prihvatljivosti. Isto tako i u smislu ishoda neuroetike i neuroznanosti kao neko poboljšanje ili korekciju stanja u kre­ tanju suvremenih civilizacija i kultura u kontekstu moralno-političke filozofije (liberalizma, modernosti, autonomije integriteta, znanstvene rigoroznosti, odgovornosti istraživača, itd.).


(6) AL GOREOVO EKOLOŠKO ALARMIRANJE O UGROZI ŽIVOTA KAO NEUGODNOJ ISTINI - BEZ PRETJERIVANJA

U riječima, brojkama i slikama stanja na planeti Zemlji, Al Gore dra­ matično interpretira ono što jest unaprijed mišljena istina. Od otapanja leda do kretanja leda kao najjače sile od Arktika do Alpa, Himalaje, itd. Al Gore upozorava na prirodnu kataklizmu i katastrofe izazvane ljud­ skim djelovanjem na planetu Zemlji. Uragani i pijavice kao sve češća pojava na kopnu i oceanima, do poplava i pustinja, sa sve većim šteta­ ma u gospodarstvu koje postaju nenadoknadive. Osvješćivanje uzroka i posljedica zatopljavanja planeta Zemlje svjetski je problem, posebno problem industrijskih zemalja koje ga i stvaraju. Al Gore ukazuje na neka načela u ponašanju pojedinaca, obitelji, gospodarstva, kompanija i društva suvremenih civilizacija i kultura koja mogu pridonijeti ublaža­ vanju katastrofa koje su na pomolu28. Kako smanjiti uzroke zagrijavanja bez smanjivanja proizvodnje energije i plinova? Energija i jest namijenjena uzrokovanju promjena u trci za profitom, kad je potrošnja energije uvjet jače konkurencije i kompeticije radi, u tržišnom fundamentalizmu s konzumerizmom. Energija je uzrok svih promjena odnosa svega unutar suvremenih civilizacija i kultura, ali i tzv. svemirsko određivanje pojma energije. Energetske stra­ 28

Vidi: Kulić S.: Neoliberalizam kao socijaldarivinizam, Prometej, Zagreb, 2004.


tegije su zahtjev svih civilizacija i kultura u funkciji prestiža, konkuren­ tnosti u neoliberalizmu kao darwinizmu. Roger Ebert, filmski kritičar Chicago Sun-Timesa, ukazuje na Al Goreov film «Neugodna istina» koji govori o tome kao o nečemu što ljudska vrsta ne smije propustiti vidjeti i čuti. Al Gore je upozorio (alar­ mirao) da čovječanstvo živi na tempiranoj bombi koja je visoko razorne moći u smislu snažnih oluja, poplava, suša, epidemija i toplinskih udara koje do sada nismo poznavali. Al Goreove poruke pokreću sve tipove ljudske inteligencije: emocionalnu, intelektualnu, spiritualnu (kul­ turnu), itd. Traži cjeloživotnu borbu ljudske vrste u cilju zaustavljanja smrtonosnog rasta globalnog zatopljenja koje proizlazi iz civilizacijskog ustroja i kulturnih zabluda s kojima živimo. Radi se o snažnom upozo­ renju na zablude civilizacija i kultura svijeta stvari, o uznemiravajućoj putujućoj predstavi o globalnom zatopljenju kao «planetarnoj nesre­ ći» iz neznanja.


(7) MOŽE LI LJUDSKA VRSTA SPRIJEČITI VLASTITO USMRĆIVANJE ŽIVOTA NA PLANETU ZEMLJI?

Uporaba energije od strane prirodnih i društvenih znanosti u sukoblja­ vanju civilizacija i kultura svodi se na korištenje i konverziju energije iz jednog oblika u drugi. Sa stajališta kvantne fizike (od psihološke, psi­ hičke, fizičke, energije uma, do životne energije), energija je konstanta u svemiru Ta se životna energija troši djelovanjem i nedjelovanjem spram okoline. Kreator postojanja svemirske energije N. Tesla govori o polju nulte točke, o životu u «moru energije». Mi još uvijek živimo u pojmo­ vima i poimanju klasične fizike (Newtonove mehanike). Kvantna fizika i kozmička energija, more energije u kojem «živimo»29, omogućavaju nam novi pristup civilizacijskom ustroju i kulturi suradnje bez sukoba oko energije kao pojma razlike u izgledima za opstanak ili prestiž. Poi­ manje energije kao mora energije, smanjilo bi ugrozu ekosustava i živo­ ta na Zemlji. Ovo što smo do sada razumijevali o energiji smanjilo bi sukob oko energije, o iracionalnoj proizvodnji i iracionalnoj potrošnji energije. To bi nam omogućilo drugačije ustrojavanje života, civiliza­ cijski kod i kulturu ponašanja30. Prema Jungovom konceptu moguće je istraživanje dubokog realiteta kao temelja za novi civilizacijski ustroj i 29

Vidi: Scientific America, January 1999.

30

Vidi: Laszlo E.: Subtle Connection: Psi, Grof, Jung and the Quantum Vacuum, The International Society for the Systems Sciences and The Club of Budapest, Copyright Erwin Laszlo, 1996.


kulturu ponašanja, u smislu povezivanja uma s umom (energije umova), te uma s materijom. To je temelj istraživanja tekuće matice istraživa­ nja svijesti, umjesto istraživanja mentalnih događanja u paradigmama fizikalnih procesa u mozgu. Imamo nisku razinu i plitki uvid u život i životnost, u uvjete opstanka. Tumačenje mentalnih procesa pojedinca i pojedinačnog djelova­ nja mozga traži dopunu i suptilnije interpretacije povezanosti ljudskih mozgova u poimanje svijeta i kozmosa. Zašto? Naš mozak (svijest) i svi­ jet su povezani, kao i svijest i svemir kontinuiranim informiranjem31. Prihvaćena znanja o vakuumu u kvantnoj fizici je kvantni vakuum kao najniže energetsko stanje, sustav čije se jednadžbe podređuju valnoj me­ hanici i specijalnoj relativnosti. Vakuum se smatra više od sustava. To je mjesto enormnog energetskog polja koje nije i klasično elektromagnet­ sko, niti gravitacijsko polje, a nije ni nuklearno u svojoj prirodi. Radi se o praizvoru same materije, o prapočetnom izvoru poznatih elektro­ magnetskih, gravitacijskih i nuklearnih sila i polja. U smislu definicije kvantnog vakuuma, radi se o kontinuiranom moru energije u kojem su čestice materije (pa i mi) specifične substrukture. Prema Paul Diracu sve čestice u pozitivnom energetskom stanju imaju svoje komplemente u «Diracovom moru», kao praizvor materije i života. Čestice su virtu­ alne, stvarne, a ne neka fikcija. Stimuliranjem negativnih energetskih stanja polje nulte točke stvara (izbacuje) realno stanje pozitivne ener­ gije. Iz vakuuma integrira čestice pozitivne (realne) energije, a (virtu­ alna) čestica negativne energije ostaje u polju nulte točke. Diracovo je more svuda oko nas i vidljivi svemir. Prema John Wheeleru ekvivalent energije kvantnog vakuuma kao ekvivalent materije je 1094 po 1 cm3, više od sve materije u svemiru zajedno. To se odnosi na gustoću ma­ terije. U odnosu na tu gustoću energije, jezgra atoma izražava i sadrži najenergetskiji grumen materije u poznatom svemiru. On je potpuno beznačajan jer njegova energija odgovara «samo» 1014 gram/cm3. Na­ 31

Vidi: The International Universe: World Scientific, Singapore and London, 1995.; The Whispering Pond, Element Books, London and New York, 1996.


spram neugodne istine za svijet u iracionalnoj proizvodnji energije i zatopljenju s usmrćujućim dometom, postoji neiskorišteno «Diracovo more» energije. Prema Davidu Bohmu vakuum nije materijalan. Sve energije nulte točke su veće od energija uvezanih u materiju 1040 puta u negativnom stanju. Einsteinova relacija ekvivalencije mase i energije, govori o korespondiranju energije i mase, a masa prenosi potisne sile svemira prema Zemlji (gravitaciju). Negativna je energija za nas pozitiv­ na sa stajališta nežive i žive materije što nam omogućava život umjesto usmrćivanje života na Zemlji. U smislu energije, materijalni svijet nije SOLDIFIKACIJA kvantnog vakuuma već razrjeđivanje materijalnog svijeta usprkos spekulacijama o vakuumu. Istraživanja kvantnih fizičara govore o interakciji između vidljivog svijeta materije - energije i vakumskih energija nulte točke, a kreator svega u smislu totaliteta odnošenja, svijeta materije. Prema Kajas Janossyju, fizikalno polje integrira s objek­ tima koji se kreću u prostoru i vremenu. Bez ovih znanja i kvantne fizike nema ni nove svijesti o potrebi novoga civilizacijskog ustroja i kulture života, nema obuzdavanja civi­ lizacija i kultura dominacije (nasilja) spram života i prirode. Ovo što je istinitost kao vrijednost u temelju novoga civilizacijskog ustroja i kul­ ture života jest suglasnost zapadnih i istočnih kvantnih fizičara. To je spoznaja o interakciji između vakuumskih energija i mikro kao i makro svijeta materije - energije. Civilizacijska razina pozitivne energije je za­ pravo negativna energija etera koja se nalazi oko nas, slobodna inteli­ gentna energija oko nas kao još neinteligentnih bića koja to ne znaju. Nismo slučajno tu gdje jesmo u sukobu zbog energije prestiža radi, kroz sukob. Umjesto u odnosu suradnje, ko-kreativnosti i koevolucije civili­ zacijskog ustroja i kulture sa svemirom u smislu uravnoteženosti harmo­ nije, humanizma kao smisla civilizacijskog ustroja u «Diracovu moru» energija oko nas, ljudska vrsta srlja u rat, preraspodjele energije radi. U suvremenom civilizacijskom ustroju u smislu geobiosocijalnom, umjesto geobiopolitičkom tipu razumijevanja života, slobodna energija nulte točke vakuuma, pa i vakuuma unutar materije, postoji pozitivna


energija kao slobodna, dostupna, nezagađujuća, neugrožavajuća. Ona ima visoki potencijalitet na životnost u smislu ko-kreativnosti u koevoluciji. To ljudski um mora osvijestiti i usvojiti. Energija uma je za­ tomljena na razini pojedinca i ljudske vrste zbog diktature vjerskog i političkog determinizma. Diktat političke inkvizicije geobiopolitičkog razumijevanja života nameće nam oblike nasilja kao oblike razvoja, na­ silje kao konstrukt civilizacijskog ustroja i kulture. Ko-kreativnost i koevolucija geobiosocijalnog tipa razumijevanja je nužna umjesto razor­ nih revolucija suvremenih civilizacija i kultura, kao razornih, umjesto razvojnih oblika uporabe životne energije i energije iz prirode. Taj tip forme embrionalne energije proizlazi iz energirajuće globalne svijesti čovječanstva, pa i ove koju unosimo u civilizacijski ustroj informacij­ skim putovima i fraktalima rezonancije uma u totalitetu potencijaliteta opstanka i razvoja života. Ova saznanja su nužna o energiji u zamjeni za ona koja danas koristimo za iracionalnu proizvodnju i iracionalnu potrošnju energije. Nema sumnje da je vjerojatnost veća od 90% da su ljudske aktivnosti izazvane (ojačane) korištenjem fosilnih goriva odgo­ vorne za globalno zagrijavanje u proteklih pedeset godina32. Svjetski klimatolozi ukazuju na zabrinjavajuće i alarmirajuće promjene u ekosu­ stavu Zemlje koje izaziva, uzrokuje ljudsko neznanje i nasilno djelova­ nje pomoću tehnologija proizvodnje energije koje emitiraju stakleničke plinove - ugrozu Zemlje. Imamo rastuće elektroničko smeće / otpad u milijunima tona, najbrže nevidljivo rastuće smeće. Ekosustav omogu­ ćava život na Zemlji. Ljudska vrsta ugrožava život na Zemlji i postaje ograničenje života patologijom uma i destrukcijom ekosustava.

32

Vidi: Izvješće IPCC - Međuvladina skupina stručnjaka zadužena za istraživa­ nje klimatskih promjena, Paris, 2007.


(8) DIFERENCIRANA SVIJEST IZ DUBINE SPOZNAJE STVARNOSTI STANJA U KRETANJU - NOVE BIOLOGIJE I EKOSUSTAVI

Problem suvremenog civilizacijskog ustroja i kulture nasilja još je uvijek u nadmoći materije nad umom - svijeta stvari iznad svijeta života kao neke vladajuće biologije vjerovanja33. To pita za diferenciranu svijest o tome u smislu koherencije svijesti svijeta o životu. Kvantna biologi­ ja ruši mit o genetskoj predodređenosti, tj. molekularnoj filogenetici. Funkcioniranje našega mozga, kognitivnih funkcija mozga s okolišem je presudno za naš opstanak. To pita za stupanj ljudske inteligibilnosti u komuniciranju s prirodom, za vibracije receptorskih proteina u stanicama mozga. To određuje kvalitetu ljudske percepcije okoliša, tj. funkcioniranje središnjeg živčanog sustava pojedinca, ali i zajednice spram okoliša. Stanje zdravlja središnjeg živčanog sustava pojedinca i zajednice, ljudskog roda (svijeta), govori o ispravnosti naše percepcije stanja u okolišu. Prema Bruceu Liptonu, živimo u samoobmani s na­ slova nove biologije (1985.), naspram konvencionalne biologije koja kaže da ljudska vrsta može evoluirati (prirodno) u načinu života, što je nova osnova civilizacijskog ustroja i kulture življenja. Signali iz ekološ­ kog sustava upozoravaju stanične funkcije ili gene, što potvrđuje tezu da 33

Vidi: Lipton H. Bruce: Biologija vjerovanja - znanstveni dokaz o nadmoći uma nad materijom, Teledisk, Zagreb, 2008.


okolina kontrolira biologiju preko kontrole staničnih mehanizama. To znači da energetska polja utječu na fizikalne molekule u kreiranju živo­ ta, da frekvencije vibracijskih energija kontroliraju molekule tijela, sve funkcije života (energetske sile). Znači, ekosustav uvjetuje živo i život na Zemlji. U konvencionalnoj biologiji um nije uključen u razumije­ vanje etosa, već u funkciju biosa. Tek na razini spoznaje nove biologije, naš um može bitno utjecati na zdravlje, ako sprječava ugrozu života od patoloških okolnosti, za svoj zdraviji opstanak. Javno mnijenje i zaštita života i prirode od nasilja, onečišćenja i kontaminacije, mora proizlaziti iz tih znanja, znanja nove biologije i kvantne fizike. To znanje mogu pojedinac i ljudska vrsta razumjeti i lišiti se zabluda, samoobmane i predumišljaja dosadašnjeg odnošenja spram života i prirode. Znanja nove biologije omogućavaju ljudskoj vrsti da pomoću uma uvećava kontrolu i moć nad svojim životom (zdravljem), da se lišava usluga suvremene medicine, farmakologije, farmaceutike i privatizacije sustava zdravstva u otklanjanju bolesti34. Moramo doći do znanja o sebi u smislu samojačanja pomoću samoosvješćivanja protiv samoobmane da će netko drugi brinuti brigu o našem zdravlju i životu izvan nas, za novac, ekologija za neosviještene. To zagovaraju ministri politike u zdravstvu i politička inkvizicija svih koji proturječe tom tipu zaštite zdravlja. Ljudska vrsta se mora lišiti ili napustiti pogrešno uvje­ tovana uvjerenja zastarjelih i upitnih znanja koja izazivaju usmrćivanje života. Traži se novo znanje o sebi i svijetu, o novom civilizacijskom ustroju i kulturi življenja. To traži drugu znanost i obrazovanje ljudske vrste. Socijalni darvinizam nisu okolnosti humanijeg već sve animalnijeg života. Darwin nije dosegao spoznaju o mutaciji gena zbog utjecaja okoline, jer priroda eliminira slabije. Ostaju samo jači, a ne najsposob­ niji u stalnoj borbi za egzistenciju (sukob kao stanje u kretanju). Postoje samo dobitnici i gubitnici. Darwin nije ulazio dublje u ekologiju, u mo­ lekularne adaptacijske mehanizme organizama u selekciji gena i modifi­ 34

Vidi: Lidija Gajski: Lijekovi ili priča o obmani, Pergamon, Zagreb, 2009.


kaciju genetskog kóda. Organizmi doživljavaju promjenu genetike, kao odziv na doživljavanje okoline35. To se do Liptona nije znalo. Evoluciju života konstruira i oblikuje ekološki sustav, biosferu, atmosferu, kao jedinstvo uvjeta života ili pak destruira ako je ekosu­ stav ugrožen. Znači, civilizacijski ustroj i kultura življenja je uređena i određena sa stanjem u Svemiru i na Zemlji. Ljudska bi vrsta trebala biti vrtlar u raju prirode, a ne ovo što jeste sa suvremenim civilizacijskim ustrojem i kulturom nasilja spram prirode i života (socijaldarvinizmom neoliberalizma). To opovrgava Darwinovu teoriju stalne borbe preživ­ ljavanja radi, pa i Hantingtonov sukob civilizacija, opstanka radi jačih naroda. Po njihovu, mali će i slabiji nestati. To animalno ponašanje ugrađeno je u konstrukt suvremenih civilizacija i kultura preživljavanja radi. To nije i ne može biti ispravan konstrukt i smisao ljudskoga dje­ lovanja i postojanja, još manje neko poželjno učenje destruktivne an­ tropologije (Bologna). Jedinstvo biosfere i atmosfere omogućava život u integriranoj zajednici utemeljenoj na suradnji vrsta. To prvenstveno važi za suradnju ljudskoga roda u civilizacijskom ustroju s kulturom ži­ vota razvoja ljudske vrste, prirodne evolucije ljudske vrste. Istina, nije zadaća prirode da brine o opstanku i razvoju jedinke, života. Unaprijed mišljena istina pita što vrste čine okolini u cjelini posebno što okolini čini ljudska vrsta. Ekosustav je zabrinut što mu čini ljudska vrsta, su­ vremeni civilizacijski ustroj i kultura nasilja (ugroza). Evolucija života nije slučajna. Ona je utemeljena milijunima godina na koevoluciji, ko­ operaciji i suradnji vrsta. Znači, to bi trebalo biti u konstruktu novog civilizacijskog ustroja i kultura života, a ne na pogrešnoj Darwinovoj teoriji kao konstruktu suvremenih civilizacija i kultura života. Nova te­ orija evolucije osnova je novog civilizacijskog ustroja i kulture življenja, harmonije i humanizma ljudskosti, čovječnosti (zajedništvo života). Na globalizaciju humanizma naspram individualizma i globalizacije nasilja spram života i prirode, kao neka potisna sila života. Globali35 Vidi:

Lipton B.: Intervju, Planet Magazine, svibanj 2008.


zacija nasilja s individualizacijom života i privatizacije svega kroz tzv. konkurenciju i kompetenciju s naslova kodifikacije prava jačeg nije i ne može ostati konstrukt suvremenih civilizacija. To svijet mora osvijestiti kao samosvijest suvremenom svijeta. Civilizacijski konstrukt i kultura nasilja ne mogu ostati, ni po Darwinu, no po Huntingtonu. Njihovo je razumijevanje spram života pogrešno, drugorazredno i slabo mišlje­ nje. Na tom konstruktu se ne može održavati život, još manje temeljiti civilizacijski ustroj i kultura nasilja spram ekosustava života / prirode. Taj civilizacijski ustroj preferira nasilje svim sredstvima na globalnom svjetskom ratištu i tržištu. Život i civilizacijski ustroj reflektira okolinu, ekološki sustav preko stanica života. Znanstveni eksperimenti u polju nove biologije Liptona to dokazuju u smislu da okolina - ekosustav života kontrolira staničnu genetičku aktivnost preko membrane pro­ teina. Ako ljudska vrsta djeluje razorno spram života, i prirode, tada ekosustav uzvraća životu, destrukcijom konstrukta civilizacija i kultura nasilja - dominacije eksploatacije života i prirode radi. Povijest filozo­ fije ekologije do sada nije dosegla tu spoznaju kroz povijesnost odnoše­ nja ljudske vrste spram života i prirode. Svijet nema povijesnost. Prema Liptonu geni pružaju životnim stanicama «potencijale» koje odabire i kontrolira stanica u svom odzivu na uvjete u okolišu - ekosustavu. Destrukcijom ekosustava destruira se evolucija života i zakonito vodi u devoluciju ili involuciju života36. Znači da se geni mijenjaju pod utjeca­ jem okoline (ekosustava) pa ljudski rod mutira u još jače nasilje s digi­ talnom evolucijom, u mutanta, androida, i okrutno čudovište. Stanična je membrana po Liptonu ekvivalent staničnog mozga. Stanična jezgra ne kontrolira staničnu biologiju, već stanična membrana jezgru. Znači, embrionska koža (membrana) stanice je po Liptonu preteča ljudskoga mozga. I kod ljudske vrste mozak čita i interpretira stanje u okolini i kontrolira kognitivne funkcije uma, tj. ponašanje, kulturu ponašanja spram života i prirode. Istraživanja procesa starenja stanica, tj. otkriće 36

Vidi: Ridley Mark: Evolucija - klasici i suvremene spoznaje, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.


enzima telomeraza i telomera štite kromosome od degradacija iz oko­ liša, potvrđuju Liptonovu teoriju nove biologije. Blackburn i Greider tvrde da je starenje naših stanica programirano. Uzrok starenja otkrili su u zakonitom biološkom procesu telomera - «zaštitne kape», kod Liptona ovojnice stanične jezgre. Stanice stare kao posljedice odziva na poziv iz okoline. O održavanju stanice života odlučuje stanje u okolini. To je još jedno novo, dublje razumijevanje opstanka života i mehani­ zama nastajanja bolesti kao ugroze stanica života37. Nobelovka Elizabeth Blackburn je imala i sukob s političkim determinizmom G. Busha i njegove administracije zbog zahtjeva za ukidanjem nekih restrikcija za američku znanost u području istraživanja embrionalnih matičnih stanica. Taj zahtjev znanstvenog determinizma prema političkom de­ terminizmu, završio je političkom inkvizicijom Elizabeth Blackburn. Ona je izbačena iz Povjerenstva za istraživanje matičnih stanica 2004. godine zbog političke inkvizicije Busha koji je i nametnuo te restrikcije u stjecanju spoznaje o nama samima u 2001. godini38. Nasilje političkog determinizma - politička inkvizicija djeluje i u Europi i u Hrvatskoj, spram svih koji znaju drugačije od onoga što apologija politike traži da se podupire (kriminalizaciji zdravstva u Europi i Hrvatskoj, u privati­ zaciji pa i javnom zdravstvu). Zapravo, stanje života, pa i stanica sre­ dišnjeg živčanog sustava su pod stalnim nasiljem politike koja uređuje odnose silama iz okoline nasilja. Stanice života stare zbog stalnog nasilja nad životom iz okoline. To određuje stanje zdravlja središnjeg živčanog sustava, stupa komuniciranja s okolinom u smislu teorije apstraktnog vezivnog prostora (receptori - procesori i efektori u mozgu). Ljudska vrsta kao vrh inteligencije u prirodi jest vezivni prostor između onoga što realitet jest i onoga što mislimo da jest, kad govorimo, pišemo i računamo. Kvaliteta poimanja onoga što jest u kvaliteti povezanosti 37 Blackbury

Elisabeth, Universtiy California, San Francisco; Szotak Jack, Univer­ sity Harvard; Grider Carol, University J. Hopkins, Baltimore.

38

Vidi: Rudež Tanja: Znanstvenici otkrili zbog čega starimo, Jutarnji list, 6. 10. 2009.


bitno ovisi o stanju zdravlja središnjeg živčanog sustava, o stanju u eko­ sustavu (zdrave ili bolesne aktivnosti u kojima živimo). Opskrbljivanje života slobodom i istinom, kao i kisikom, vodom i hranom, itd., ovisi o stanju u ekosustavu, o uslugama ekosustava, o kvaliteti inputa u tijelo iz ekosustava. To je suština filozofije ekologije, dubinske ekologije koja od nas zahtijeva višu razinu obveze spram brige o zaštiti zdravlja, života i prirode. Te dubine razumijevanja filozofije ekologije nema, ni u prirod­ nim, ni u društvenim znanostima, u ponašanju spram života i prirode. To je ono što utječe na stanične membrane u našem mozgu, jer su inputi iz ekosustava hrana za tijelo, za imunološki sustav, koja stiže kroz krvne žile. O tome ovisi život i smrt stanice koja se sazrijevanjem dijeli i gubi, a nastaju nove sve do smrti. Ovim spoznajama Lipton se može svrstati u najznačajnijeg bioetičara, filozofa ekologije, s nobelovcima iz 2009. godine. Znanja sta­ ničnih biologa i medicinara to do dosadašnjih istraživanja nisu znala (demaskiranje gena i starenje stanica). Staro, u načelu ne da za pravo novom. Suvremene civilizacije i kulture dominacije i eksploatacije ži­ vota i prirode teško da će tražiti dekonstrukciju civilizacijskog ustroja i kulture nasilja u kojem živimo. Još se manje traži promjena odnosa destrukcije života i prirode s naslova prava jačeg i moćnijeg usprkos sa­ znanju da taj sukob sve jače destruira ekosustav. To važi za sva tri važeća jer nisu valjana mišljenja: vjerski, politički i znanstveni determinizam, za upitan dekor spram svih onih koji misle drugačije, osvješćujuće. To posebno važi i za konvencionalnu znanost: prirodne; tehničke; bioteh­ ničke; biomedicinske; društvene i humanističke znanosti. Nekonvecionalna znanja o životu su istisnuta i udaljena od promišljanja opstanka i razvoja života. Pogrešna uvjerenja konvencionalne (velike) znanosti se prenose putem sustava destruktivne antropologije kao uvjet održava­ nju, tj. reproduciranja suvremenih civilizacija i kultura, dominacije nad životom i prirodom. Konvencionalna znanost, scijentističko tehnološko tehnička konstrukcija načina proizvodnje života suvremenih civilizacija i kultura, preferira pogrešna uvjerenja i ignorira uvjete ili pretpostavke za novi civilizacijski ustroj i kulturu suradnje unutar prehrambenog lan­


ca i s prirodom. Nova biologija se s epigenetikom ipak probija u važeću spoznaju u konvencionalnu znanost, jer su ta znanja nepobitna. To su nova znanja u funkciji epiteze, razina četveročlane dijalektike na kojoj se propitkuje život. Ta znanja brinu o opstanku života, jer ga tročlana dijalektika ne misli. Ona misli svijet stvari. Život nije slučajno ugrožen, jer ga važeća mišljenja ne misle, već zloupotrebljavaju, podređuju, ek­ sploatiraju kao i prirodu. Biološki odziv na okolinu koja emitira nasilje - suvremene civilizacije i kulture dominacije, kreira život, od embrija, fetusa do smrti stanice života kroz propuštanje utjecaja iz okoline u gen, u fetus, u središnji živčani sustav, u krvne žile, u tijelo i um. Sve je pod utjecajem okoline, ekosustava. Fenotip određuje genotip. Znači da ula­ zimo u sustav života kojeg oblikuje okolina i u njemu završava život. Ona određuje naš život i ponašanje (nasilje ili sloboda iz okoline). Okolina utječe na fiziologiju biologije, a ova na fiziologiju neurologije adaptacije našeg života na zahtjev okoline. To od nas zahtjeva stalnu adaptaciju i prilagođavanje okolini za podržavanje i održavanje života putem našeg uma koji oblikuje naše ponašanje na uvjetovani zahtjev okoline. Fizikal­ ni realitet smo odgonetali pomoću klasične fizike i kvantne mehanike, a kvantni pomoću kvantne fizike i nove biologije. Pomak svijesti o re­ alitetu ipak postoji i u smislu filozofije ekologije. Atomi su sačinjeni iz energije, a ne od fizikalne materije (energetskih valova ili vibracija). Sve­ mir je energija, a energiju percipiramo kao materiju, kao pokretna sila potiska koju ne vidimo. Znači, kvantni fizičari priznaju energetski pri­ rodu Svemira. Biologija još uvijek nije priznala ulogu nevidljivih sila u poimanje života, jer biokemija ostaje na tvrdnji «da su životne funkcije rezultat spajanja fizikalnih kemikalija» (Lipton). Ta spoznaja je temelj suvremene medicine, u korištenju farmokologije i farmaceutike u lije­ čenju bolesti. Medicina danas po Liptonu nije znanstvena, a farmacija i lijekovi se sve češće iskazuju kao obmana. Znanstvene provjere navoda u najpoznatijim medicinskim časopi­ sima i najznanstvenijim radovima potvrđuju da su takvi rezultati naru­


čeni od farmaceutskih tvrtki i kliničkih institucija profita radi39. Nova biologija prihvaća energetiku, energetska polja i utjecaj energetskih va­ lova na materiju. Energetsko polje i prema Einsteinu je jedini upravljač s česticama, te da su te nevidljive sile odgovorne za oblikovanje materijal­ nog svijeta (čestica). Suvremena medicinska znanost ne priznaje posto­ janje polja iako se o utjecaju nevidljivih pokretnih sila zna i govori više od 50 godina. Lipton upozorava da suvremena medicina - konvencio­ nalna znanost ne zna kako stanica funkcionira jer prenaglašava ulogu gena. Uzima gensku terapiju u kontroli zdravlja ljudi. Alopatska medi­ cina još uvijek radi isključivo na uklanjanju bolesti spram homeopatske, tj. nekonvencionalne medicine. Usprkos tome, homeopatsku medicinu koriste nešto više osviješteni bolesnici. Suvremena je medicinska znanost i dalje fokusirana na fizikalno tijelo i materijalni svijet s ignoriranjem kvantne fizike i nove biologije. Još manje uvažava da je život i živo ugro­ ženo iz okoliša. Liptonova biologija tvrdi da je funkcija tijela određena stanjem u kretanju molekula (proteina) koje se mijenjaju pod utjecajem okoline. One se odazivaju na utjecaj elektromagnetskog polja i promje­ na u polju. One mijenjaju oblik pod tim utjecajem. One mutiraju u in­ terakciji s okolinom. One oblikuju stanični genom. Lipton upozorava da alopatska medicina ne zna ili skriva utjecaj nevidljivih energetskih polja na život stanice i preživljavanje organizma. Bez uvažavanja znanja nove biologije, život ostaje u zabludi, a osvješćivanje ugroze iz okoline, ekosustav postaje nepotreban. Što je više bolesnih za filozofiju i teori­ ju alopatske medicine, s farmakologijom i farmaceutikom, pa i sustav zdravstva u globalizaciji kao individualizaciji s privatizacijom sustava za otklanjanje bolesti, to je jača manipulacija bolesnima.

39

Vidi: Lidija Gajski: Lijekovi ili priča o obmani, Pergamon, Zagreb, 2009.


(9) NOVU BIOLOGIJU PODUPIRE KVANTNA FIZIKA U RAZUMIJEVANJU UGROZE ŽIVOTA I EKOSUSTAVA

Kvantna fizika je znanost o načinu na koji funkcionira svemir s tvrd­ njom da je cijeli svemir energija naspram Newtonove fizike koja tvrdi da je materija odvojena od energije. Isto tako tvrdi da je stanica naprav­ ljena od materije (molekule) na koju mogu djelovati elementi druge materije (hormoni, lijekovi). To se suprotstavlja spoznaji kvantne fizi­ ke da su molekule jedinice vibrirajuće energije na koje može djelovati i materija i nevidljivi energetski valovi (konstruktivna i destruktivna interferencija). I molekularna biologija potvrđuje novu biologiju da su molekule jedinice vibrirajuće energije. Sva ta nova znanja moraju biti u našoj svijesti kad mislimo zaštitu života i ekosustava. U suprotnom živi­ mo u velikom neznanju. Pomoću neznanja branimo se od lošeg stanja u kretanju, međusobnog odnošenja i našeg odnošenja spram prirode kad naš život usustavljujemo s okolinom (stanice, čovjek, ljudska civilizacija su različita razina organizacije života spram ekosustava). Civilizacijski ustroj i kultura ponašanja tih razina uređuje i određuje život. Nova civilizacija i kultura života traži znanje iz područja nove bi­ ologije i kvantne fizike u smislu stanične civilizacije. Liptona slijedi niz istraživača nove biologije u novoj znanosti epigenetike40. Destruktivna 40

Randy Jirtle, Duke University, Durham, USA; Weil Andrew, Universiy of Arizona, itd.


antropologija - sustav obrazovanja ne daje osnovna znanja o životu, o funkcioniranju života. Ono što se o tome uči, uči se pogrešno, uvjetu­ je se usvajanje pogrešnih uvjerenja kao napredovanje u obrazovanju, tj. znanje da geni «kontroliraju» životom, kao neka genima programirana sudbina života (žrtve ili dobitnici). Živimo u neznanju o tome, a sve je u našem umu (placebu), pa i zdravlje. Znanost medicine o tome ništa ne govori. Kad bi se o tome više znalo u javnosti, znanstvenici upozoravaju da bi troškovi zdravstvene zaštite pali i za 50%. Mi ne komuniciramo s našim stanicama, tj. s našim životom, još manje s okolinom. Okolno­ sti u kojima živimo određuju i oblikuju naš život (izazovi iz okoline). Dubljeg uvida u našu biologiju, psihologiju i sociologiju, kao okolinu, također nemamo, ni u svjesnom, ni u podsvjesnom. Ono što oblikuje naš život proizlazi iz podsvjesnoga uma koji je rezultat utjecaja iz oko­ line, a ne osobne svjesnosti. Uvjerenja podsvjesnog uma su puno jača od svjesnog uma kao informacijski proces. To potvrđuje neuroznanost i naše ponašanje sa strahom ili bez straha. Znači, moramo znati kako deblokirati kvalitetu podsvjesnog uma, kako dešifrirati pogrešnost su­ vremenih civilizacija i kultura u interesu opstanka i razvoja života. U podsvjesnom umu kriju se primarna znanja i činjenice o ugrozi života i prirode. Ta primarna znanja oblikuju naše ponašanje, zdravlje i karak­ ternu strukturu. Mi ta znanja sabotiramo, potiskujemo. I to upozorava na promjenu paradigme konvencionalne znanosti, prevrednovanja sve­ ga što mislimo da znamo, posebno znanja koja prakticiramo (ekonomi­ ju nasilja). Ljudski je organizam zajednica od 50 milijardi stanica života, po­ vezanih u sustav temeljen na biološkoj ravnoteži (zdrav organizam). Svaka ta stanica je život za sebe, upravljana od središnjeg živčanog susta­ va koji koordinira i kontrolira stanice tijela, u smislu harmonije zdravog organizma. Ono što remeti, destruira tu harmoniju dolazi iz okoliša, ekosustava kroz inpute u organizam, probavu, dišni, reproduktivni, živ­ čani sustav kroz staničnu membranu. Znamo li što udišemo, što jedemo, što pijemo? Sve manje. Ako to znamo, oslobođeni smo neznanja i straha jer sudjelujemo u kreiranju života i ponašanju spram života i prirode. U


suprotnom, spontano bez znanja prihvaćamo adaptacijske mehanizme darwinovske destrukcije okoline kao bića odvojena od prirode, iz bios­ fere. Ljudska vrsta u civilizacijskom ustroju i s kulturom suradnje, a ne sukoba s prirodom jest organizam koji održava i podržava ekološku rav­ notežu u okolini koja nas oblikuje i omogućava postojanje. To se mora osvijestiti na razini pojedinca, društva i ljudske vrste - svijeta. To ra­ zumijevanje naše konstruktivne uloge kao subjekta ekološke ravnoteže moramo suprotstaviti novim civilizacijskim ustrojem naspram subjekta destrukcije ekološke ravnoteže u današnjim civilizacijama i kulturama sukoba, nasilja spram života i prirode (konkurencija zbog preživljavanja najjačih). Suvremene civilizacije i kulture vode svijet u sve jači sukob, pomoću insceniranih kriza i kontroliranog kaosa s prijetnjom neadaptilnom na silu kao pravo. Ovo tim više što prirodna evolucija ne počiva na konkurenciji, sukobu, već na suradnji, koegzistenciji, koevoluciji, harmoniji života, zajednicu života na planetu Zemlji. Ljudski svijet čovječanstvo je jedan svijet, jedan organizam, 6.5 milijardi ljudi puta 50 milijardi ljudskih stanica, na jednom jedinom planetu Zemlji. To se mora znati, da bi se opstalo. Da bi znali svi sustavi socijalnog obrazova­ nja, sve suvremene civilizacije i kulture moraju napustiti destruktivnu antropologiju i prakticirati konstruktivnu antropologiju. To je uvjet opstanka života na planetu Zemlji. Da bi opstali moramo respektirati ekološku ravnotežu, stanje zdravlja okoline, podupirati ekosustav života umjesto destrukcije u smislu kontrole onoga što udišemo, što pijemo, što jedemo. Ljudska vrsta gubi kontrolu nad tim inputima u tijelo, u naše stanice života. Kontrola količine i kvaliteta tih inputa iz ekosusta­ va osigurava nam životnost planeta Zemlje. Zatrovanost, onečišćenost i kontaminiranost biosfere i atmosfere utječe na život stanica toksinima koji truju, usmrćuju život. Ranije civilizacije nisu imale konzumerizam ekonomije, olupina, stvari koje su se pretvarale u otpad pa su imale zdraviji život i konstruktivniji i kulturniji odnos spram prirode. One civilizacije i kulture koje nisu surađivale s prirodom, s okolišem, one su propale. To predstoji i suvremenim civilizacijama i kulturama nasilja i sukoba sa životom i prirodom, sa svijetom stvari u koji se urušava ži­


vot, ali u otpadu/smeću koji ne znamo sustavno zbrinjavati. To svijet, Europa i Hrvatska sustavno odgađaju strategijama «dalje od očiju». U sinteznom iskazu naš je život važna karika u lancu života. Sve kruži u ciklusima. Sve je povezano i ništa nije odvojeno (mikro i makro pove­ zanost). Svjetski dan zaštite okoliša spominje 5. lipanj svake godine, dan na koji se održala konferencija UN-a u Stockholmu (1972.) povodom zaštite okoliša u skladu s Programom zaštite okoliša. Kumulativi one­ čišćenja i kontaminacija biosfere i atmosfere u zadnjih 100 godina za­ brinjava. Kako spasiti život na planeti Zemlji i od koga? Od nas samih takvih kakvi jesmo. Mi trebamo planet Zemlju jer izvan nje ne možemo opstati. Planet bez nas može. Ovakve kakvi jesmo planet nas ne treba41. Na to upozorava i globalni humanitarni forum iz Geneve. Moramo izaći iz matrice neznanja (konvencionalne znanosti). Način opstanka moramo utemeljiti na ispravnom umjesto na pogrešnom konstruktu suvremenog civilizacijskog ustroja. Suvremene civilizacije i kulture na­ silja iskazuju se kao pogrešan način života jer je u sukobu sa životom i prirodom, jer destruira ekološki sustav, bitno mijenja energetsku ravno­ težu klimatološkog sustava42. Dublje viđenje, gledanje nevidljive ugroze života traži novo znanje osvješćivanja radi uzroka i posljedica ljudskoga djelovanja - suvremenih civilizacija i kultura dominacije, nasilja spram života i prirode. Osvješćivanje tog pogrešnog ustroja načina života traži osvjetljenje u hipotalamusu. Tek na toj razini «viđenja», stanje u kre­ tanju pokreće biološki sat koji pita za opstanak na drugi način - novi civilizacijski ustroj - odnose suradnje unutrašnjeg i vanjskog okoliša (Fritz Hallwitch) jer smo u jedinstvu s prirodom. Brutalna eksploata­ cija života i prirode sve je jača, arogantnija u načinu trošenja prirode u cilju osiguranja energije za suvremeni civilizacijski ustroj dominacije 41

Vidi: Bibić D.: Što to činimo i samima sebi, Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, prosinac 2007.

42

Vidi: Promjene klime 2007. Fizička osnova. UNEP - IPCC, Prijevod Octopus, Zagreb, veljača 2007.


(Richard Heinberg). O propadanju života suvremenih civilizacija i kul­ tura nasilja piše sve veći broj autora u smislu apokalipse (Hans Magnus Enzensberger), koja proizlazi iz pogrešnog civilizacijskog ustroja. O propasti svijeta govori se toliko puno da se na to ljudska vrsta više i ne obazire. Tu propast s lakoćom prihvaća bez nekog iznenađenja. U pita­ nju je samo čin te propasti - iznenađenje. Ljudska je vrsta sve učinila da se ta apokalipsa suvremenih civilizacija i dogodi. Stvorena su sredstva razorne moći i realna je opasnost da se to dogodi u zbilji. O kakvoj se to razornoj moći radi, teško je i pojmiti, ali ona postoji. Zašto život spaša­ vati uopće, zašto ga sačuvati na Zemlji jedno je od najpresudnijih pita­ nja za čovječanstvo, pa i za očuvanje okoliša, ako se utrka u atomskom naoružanju nastavlja, kako na Zapadu, tako i na Istoku (Rusija, Indija, Kina, Japan, itd.). Isto tako, svemirska apokalipsa, poremećaj sunčevog prostora, poremećaj magnetskih polova Zemlji može izazvati kataklizmu života spram koje smo bespomoćni. Sunčevo zračenje može biti smrtonosno za život. Mi i ne znamo što se sve može dogoditi sa životom na Zemlji. Priče o 2011./2012. godini u tom smislu mogu biti sijanje straha ili pak priče da nešto poduzmemo da se život ne ugasi zbog raspada ekološkog sustava. Sve te opasnosti traže da drugačije mislimo, da tražimo novu vrijednosnu orijentaciju ljudskoga roda, novo razumijevanje života, novi civilizacijski ustroj i kulturu ponašanja. To stalno pita što je to što mi mislimo da znamo u ostvarivanju mogućnosti opstanka i razvoja ži­ vota u svakodnevnoj aktivnosti uma i tijela43. Ono što ne razumijemo o stanju u kretanju mi ne možemo otpisati kao da toga nema jer ne razu­ mijemo što to jest. Budnost umnog stanja svijesti jest odlučujuća. Ova u kojem jesmo je pospano stanje u funkciji komfora biologije, umjesto u funkciji etosa (kvantno stanje svijesti). Svijest mora izražavati isprav­ nu predodžbu o stvarnosti, o realnosti. Svijest određuje stvarnost, ali i stvarnost određuje svijest. Sve izvire iz svijesti u stvarnosti, ali i stvar­ 43

Vidi: Arutz W.; Chosse B.; Vincente M.: Što je to što mi uopće znamo, V.B.Z., Zagreb, 2006.


nost iz svijesti. Svijest mora biti fundament stvarnosti i obratno. U tom smislu ljudska vrsta stvara poželjnu ili nepoželjnu stvarnost na Zemlji. Ova koju ljudska vrsta proizvodi suvremenim civilizacijskim ustrojem i kulturom dominacije i nasilja sve je opasnija za život naspram kvantne humanosti, znanja kvantne fizike, kvantne svijesti o stvarnosti u jedin­ stvenom polju s koherencijom svijesti o sebi, svijetu i svemiru. Problem je u našem čeonom režnju koji upravlja ciljevima. Usmjerenost naših ciljeva na svijet stvari zapostavlja usredsređenost našeg uma na život. Znači, ljudska vrsta svojim umom misli da može sebe izdvojiti iz realno­ sti, iz hijerarhije svemira i zakona prirode. Ona tu silu ne može svladati, još manje može opstati izvan određenja te sile i uređenja civilizacijskog ustroja i kulture ponašanja u skladu s tim silama (fizičkim valovima pri­ rode i svemira). Svaka ljudska destrukcija te sile bitno remeti ravnote­ žu ustroja života, pa i svrhovitost života koji određuje priroda u smislu makro i mikro kozmičkog prosuđivanja opstanka života na Zemlji. Su­ kob unutar civilizacije i između civilizacija jest razarajući. On vodi u pravcu socijalnih kataklizmi o čemu govori Huntington (pitanje moći i nadmoći civilizacija)44. On prosuđuje suvremene civilizacije i kulture kao žive organizme u datom prostoru i vremenu, sa svojim nastojanjem, opstajanjem i nestajanjem kao kulturnih identiteta u kontekstu geobiopolitičkog razumijevanja života. On prosuđuje suvremene civilizacije kroz sukob ili konflikt opstanka radi, u datim okolnostima odnosa u svijetu, u smislu kulture dominacije istrebljenja ili asimilacije slabijih. Civilizacija dominacije određuje kulturni identitet ili ga briše. U civili­ zaciji i kulturi dominacije Huntington ubraja zapadnu, konfucijansku, japansku, islamsku, slavensko-pravoslavnu, latinsko-američku i afričku (religijska i jezična određenost pojma civilizacije). Huntington ukazuje na sukob civilizacija u smislu razlika u sekundarnoj energetskoj moći (vojnoj, gospodarskoj, jezičnoj, itd.), ali ne govori o sukobu civilizacija i kultura spram života i prirode kao glavne forme sukoba opstanka života 44

Vidi: Huntington P. Samuel: The clash of civilization and the Rebirthing of World Order, 1996.


radi. O tome ljudska vrsta šuti s predumišljajem. Huntington govori o mogućnosti koegzistencije civilizacije kroz asimilaciju, ali ništa ne go­ vori o koegzistenciji ljudske vrste u lancu života i s prirodom. Njegovo promišljanje je zarobljeno u antropocentričnost i daleko je od biocentričnog ili ekocentričnog pristupa životu na Zemlji. On ne spava zbog ugroze života na Zemlji, već zbog preokupacije koja će civilizacija i kul­ tura vladati i dalje razarati život i prirodu na Zemlji. Takvo se mišljenje može uvrstiti u plitko i drugorazredno mišljenje prosuđivanja geobiopolitičkog razumijevanja opstanka života na Zemlji ili pak mišljenje drugorazrednog značenja u odnosu na sukob suvremenih civilizacija i kultura sa životom i prirodom.


(10) KOZMOLOŠKA UVJETOVANOST CIVILIZACIJSKOG USTROJA I KULTURE ŽIVLJENJA (JEDINSTVO ATMOSFERE I BIOSFERE)

Ljudskoj vrsti slijedi radikalna promjena u neurologiji «pregledava­ nja» opstanka radi, ali s naslova kozmologije, od promjene svjetona­ zora do dematerijalizacije načina života, smanjenja svijeta stvari, otpada / smeća. Zašto? Dio smo svemira, ograničeni u vremenu i prostoru. Znači, mi nismo odvojeni od te cjeline. Radi se o ljudskoj obmani ili optičkom prividu u svijesti. Taj privid zatvara nas od cjeline i stvara do­ jam da smo izvan toga. Kako se osloboditi toga privida? Otvaranjem horizonta pomoću spoznaje o životu u prehrambenom lancu života i prirode. Novi način mišljenja i prosuđivanja sebstva, jer mi nismo ovo što mislimo da jesmo kao pojedinac i kao društvo. Dospijeće k svijesti kozmološke uvjetovanosti civilizacijskog ustroja i kulture života - na­ čina života nužno je jer se ta istinitost, ta stvarnost ne može otpisivati kao da nije ono što jest. To određuje zadaću znanosti, našega znanja i povijesti čovječanstva45. Radi se o uvidu našeg uma, svijesti u realitet kao nešto što je međupovezano u jedno. U tom jednom stoji moguć­ nost da opstanemo ili nestanemo, kao živa bića u beskonačnosti svemira 45

Vidi: Hasellwurst G.; Howie K.: http://www.spaceandmotion.com/cosmossociety-human-cosmology.htm (dana 10. 05. 2009.)


(Leibnitz, 1670.). To traži od ljudske vrste drugo odnošenje, drugi civi­ lizacijski ustroj i kulturu ponašanja na spoznaji da nismo izvan toga. To je ono što određuje svjetonazor, pravila i zakone života spram prirode i svemira. To suvremene civilizacije i kulture odbijaju. One prodiru u svemir, na Mjesec nasiljem s istom namjerom dominacije i eksploatacije radi, usprkos religijskom tumačenju o samokontroli i potrebi života u harmoniji s prirodom. Naša «odvojenost» i «izdvojenost» od prirode i svemira je iluzija suvremenih civilizacija i kultura, koje su u sukobu s cjelinom. To nas vodi u sve dublje krize i sukobe unutar suvremenih civilizacije i kultura, ali i spram života i prirode (do rata zvijezda). Taj način civilizacijskog ustroja i kultura nasilja destruira ravnotežu priro­ de, nered, onečišćenje i stvaranje bolesnog okoliša koji ugrožava fizički i mentalni život ljudske vrste, stvara bespomoćnost i život u očaju s vid­ ljivim i nevidljivim silama izvan ljudske kontrole46. Ljudska vrsta živi u nasilnom civilizacijskom ustroju zbog sve jačeg civilizacijskog sukoba unutar različitih kultura i spram prirode. Živimo život u nasilju, a ne miru, jer su oblici nasilja nametnuti kao oblici ra­ zvoja u svim sferama života na Zemlji, ali i spram Svemira47 (bombardi­ ranje Mjeseca 10. 10.2009.). To se odnosi i na bombardiranje asteroida i kometa nuklearnim i nenuklearnim eksplozivima uništavanja radi in­ sceniranih opasnosti za život na Zemlji48. Da li smo toliko u neznanju da to ne uvažavamo u kulturi ponašanja, bilo da se radi o prijetnji od asteroida, bilo da se radi o odbijajućoj svijesti o riziku i opasnostima od ekoloških katastrofa. Ipak se radi o znanstvenom determinizmu važeće ili velike znanosti koja ne želi da se isto mijenja u njenom paradigma­ tskom utemeljenju (Thomas Kuhn, 1962). Znanstveni determinizam 46

Vidi: Bohm D.: Wholeness and Implicate order, 1980.

47

Vidi: Hasellwurst G.; Howie K.: http://www.spaceandmotion.com/cosmossociety-human-cosmology.htm (dana 10.10.2009.)

48

Near-earth Object, Survey and Deflection, Analysis of Alternatives, Report to Congress, National Aeronautics and Space Administration (NASA), ožujak 2007.


je ograničenje koje ne da u bolje ili dublje razumijevanje realiteta. Ta se velika znanost zatvorila u neku definitivnu konačnu spoznaju s kojom misli ući u muzejsku vrijednost. Dogme te znanosti su neprimjerene dijalektici stvarnosti u sadašnjosti (A. Lincoln, 1861.). Stvarnost je na­ bijena s visokom neizvjesnošću iznad koje se moramo izdići, s kojom moramo ovladati. Novo djelovanje traži novo znanje kao temelj novog civilizacijskog ustroja i kulture suradnje s prirodom. To potvrđuje ne­ ravnoteža ekosustava na Zemlji. To naša inteligencija mora dublje ra­ zumjeti i s više odlučnosti s naslova spoznaje suprotstaviti se nestajanju života iz neznanja49. Potrebna nam je nova percepcija o tom određenju nas samih (teleskopski i makroskopski uvid u zbilju). Bez tog dubljeg uvida nema promjene u svijesti jer to osjetilom vida ne možemo do­ kučiti, saznati. Svemir nije neko stanje u rasulu s puno objekata, već jedna zajednica subjekata koji žive u jednom. Velika znanost nema u sadržaju svojih paradigmi tu i takvu predodžbu o kozmosu. Živimo u civilizacijama i kulturama koje to ne znaju, jer nikada nisu proučavale stacionarnost svemira, pa i Zemlju kao živi planet - sustav života. Su­ vremene civilizacije i kulture, pa ni institucije više ne mogu biti funk­ cionalne jer su u sukobu sa svojim zatvorenim podsustavima50. Jedan od vodećih kvantnih fizičara današnjice markirao je novu paradigmu u kvantnoj teoriji s kojom objašnjava jezgru atoma kao malenu crnu rupu u kojoj se protoni privlače gravitacijom, a ne nekom jakom silom koja je nedefinirana. To se smatra dubokom spoznajom i radikalnom promje­ nom uvida u kvantni svijet s naslova ujedinjenih sila51. Znanja kvantnih fizičara su presudna da se sve prevrednuje što mislimo da znamo, da se iz 49

Vidi: Lagadec P.: New Cosmology of Risks and Crises: Time for a Radical Shift in Paradigm and Practice, New Cosmology Policy Review, http://www.patricklagadec.net/fr/pdf/New_Cosmology.pdf

50

Vidi: Berry T.: The New Cosmology - Embracing the World.; We are Given By Jospeh Mitchell, CP (Catholic Prieste)

51

Vidi: Haramein N. & Winter D.: http://www.theresonanceproject.org & http://www.goldenmean.info (dana 15.04.2009.)


temelja mijenja paradigmatičko utemeljenje velike znanosti koja to nije. Ona nas drži u zabludama o životu, ograničenim u prosuđivanju života civilizacijskog ustroja i kulture suradnje s prirodom.


(11) NESTALE CIVILIZACIJE - URUŠAVANJE ZBOG DESTRUKCIJE OKOLIŠA

Na ruševinama slomljenih društava i civilizacija nailazimo na tragove propalih društava, na tajne civilizacijskog ustroja života, o moći njiho­ vih graditelja i arhitekata. Kako i zašto su ta društva i civilizacije slo­ mljene? Što čeka suvremenu civilizaciju i kulturu u tom smislu? Od pi­ ramida do oblakodera permanentan je bio ekocid. Ekocid je posljedica uništavanja okoliša urbanih ljudskih staništa, nekulture civilizacijskog ustroja načina života. Civilizacijski ustroj potkopava sam sebe uništa­ vanjem okoliša, lošim gospodarenjem vodom, zemljištem, uništenjem drugih vrsta, izlovom, rastom stanovništva, razlikom između centra i periferije, bogatih i siromašnih, itd. Metode nasilja spram života i pri­ rode uzrokovale su gladovanje, ratovanje, razaranje, itd. Zoon-politicus ili zoon usred civilizacijskog ustroja. Slomovi društva i civilizacija nisu slučajni. Ekocid slama jer ne znamo živjeti u skladu s prirodnim okolno­ stima. Ekocid prijeti i suvremenim civilizacijama i kulturama, slomom života i prirode. Čovjekova, ljudska destrukcija ekosustava narušava zemljinu spo­ sobnost fotosinteze do krajnjih granica (klimatske promjene). Slom scijentističko-tehnološke konstrukcije civilizacijskog ustroja života spram prirode (bolesti, voda, zrak) je zakonit jer taj civilizacijski ustroj uništa­ va okoliš, iscrpljuje prirodu i stvara neravnotežu. Na to nas upućuje urušavanje propalih, nestalih civilizacija i kultura. Suvremene civilizacije i kulture na konstruktu geobiopolitičkog razumijevanja života (nasilja)


s kulturnim memom profita grubo razara život i prirodu, ali s većim intenzitetom nasilja, razornim metodama i sredstvima većih rizika, veće opasnosti, ubrzava slom suvremenog civilizacijskog ustroja. To je moralni i kulturni problem ljudske vrste u zadnjih 50 000 godina lovca sakupljača s inventivnošću usavršavanja sredstava za lov, izlovljavanje i uništavanje staništa životinjskih vrsta, posebno u zadnjih 400 godina industrijalizma i pesticidne poljoprivrede. Društva / civilizacije ne nestaju slučajno. Učimo li na njihovim pogreškama? Odnos prema okolišu bio je njihov moralni i kulturološki problem. Istrebljivala su se međusobno, a slom su proizveli sami, uni­ štavajući okoliš, periferiju, uništavali su tlo, rijeke, šume, itd. Neki su to znali sačuvati, neki nisu. Nestalnost klime nije nikada bila veća od ove koju imamo i koja nadolazi. Postajemo sve razorniji. Barbari spram života i prirode. Odnos prema životu i prirodi određuje opstanak i ra­ zvoj života - trajanje. Stanje svijesti i stanje zdravlja u kretanju svakog naroda, društva, civilizacije, određuje njegovu opstojnost. Način života odlučujući je za pojedinca, narod, društvo i civilizaciju u smislu kulturologije, kulture života. Gdje smo mi u tome? Brojni su pisci na ovu temu istraživali uzroke slomljenih i propa­ lih društava i civilizacija. Jedan od onih koji je potrošio svoj život za to bio je Jared Diamond. Ostavio nam je spoznaju o propalim, slomljenim društvima da ne ponavljamo pogreške koje nas zakonito vode u nesta­ nak52. Sadržaj knjige je upozoravajući za ekološke probleme današnjice. Tim više što su suvremene civilizacije i kulture utemeljene na scijentističko - tehnološko - tehničkoj konstrukciji načina proizvodnje života, na dominaciji i eksploataciji života i prirode profita radi, sa svijetom stvari i konzumerizmom svega što proizvodi, stvara jači intenzitet ugro­ ze okoliša, klimatske promjene, probleme fotosinteze, ugrozu oceana, prirodnih staništa biorazličitosti, itd. Civilizacijski ustroj ljudske vrste iskazuje se nasilnim, ugrozom vitalnih uvjeta života, a da toga nismo 52

Vidi: Diamond Jared Mason: Slom: kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh, Algoritam, Zagreb, 2008.


svjesni. Desna i lijeva doktrina, iskazala se okrutnom spram života i pri­ rode53. Ugrožen je ekosustav planeta Zemlje. Staništa živog i života su pod sve jačim impaktom bezobzirnog industrijalizma i pesticidne poljo­ privrede, profita radi. Ljudska vrsta dovela je u pitanje funkcioniranje ekološkog sustava koji posustaje. Odnos spram svega što je živo i život je ekocidan, razoran, eksploatatorski, posebice u zadnjih 400 godina ili za­ dnjih 100. Život nestaje, stvari nastaju, profita radi. Ugroza proizlazi iz naših defektnih ili nedorečenih izuma bez razuma, s predumišljajem. Suvremene civilizacije i kulture su u sve jačem sukobu sa životom i prirodom. Konstrukt civilizacijskog ustroja počiva na filozofiji nasilja, nasilnog prisvajanja svega. Ustroj svijeta je nasilan. Hijerarhijski raspo­ red moći s oligocentričnim sustavom vrijednosti s nediferenciranim i homogenim rastom svijeta stvari, s konzumerizmom koji stvara otpad / smeće, ugrozu biosfere (biosfere i hidrosfere), ali i atmosfere. Ekono­ mija nasilja je na djelu s tržišnim fudamentalizmom neoliberalne dok­ trine s rastom bez granica, sa sve jačom neravnotežom života u prirodi. Imamo globalne, svjetske probleme, svi mi. Lokalni problemi postaju svjetski. Svijest o tome raste ali odluke o rješavanju istih su u moći naj­ jačih onečišćivača koji te probleme prešućuju. Model razvoj kao zapad iskazuje se za svijet neprihvatljivim jer se problemi relativiziraju s naslo­ va ekologije (ekocida). Zdravlje živog i života s okolišem, trpi civilizacijsko nasilje. Kon­ strukt civilizacijskog ustroja traži promjenu, kako u smislu novih teh­ nologija koje stvaraju manju ekološku ugrozu, tako i tehnologija za rješavanje problema otpada / smeća. Ekološki se problemi još uvijek ne osvješćuju kao da to i nisu problemi (na milijune je divljih odlaga­ lišta smeća širom svijeta, pojedinih kontinenata i društva, otvorenih i skrivenih u biosferi). Svijet odgađa susret svijesti s problemom otpada / smeća. Sustavno odgađa rješavanja toga već odavno civilizacijskog i kulturološkog problema svih društava, bogatih i siromašnih. To je sve 53

Vidi: Kulić Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.


veći problem svih kultura i civilizacija, svih društava u svijetu jer se te probleme lako stvara, ali teško rješava. Te se probleme s predumišljajem ostavlja budućim generacijama ili subdukcijskim vulkanima kao da to nije naš problem još danas. Problem odnosa ljudske vrste spram živo­ ta i prirode isuviše je relativiziran kao i problem otpada i smeća. Svijet života urušava se u svijet stvari. Stvari su odbačene posvuda kao nepo­ trebne, istrošene. Sužavaju prostor živog i života. Rješavanje problema otpada / smeća ostaje na razini privida i obmane na razini svijeta bo­ gatih i siromašnih društava. Ostaje civilizacijski i kulturološki problem ljudske vrste. Ekološke opasnosti za život su u porastu. Poruka za svijet glasi: duboka korekcija civilizacijskog ustroja života, centar-periferija, u smislu dematerijalizacije načina života, sprječavanje devolucije živo­ ta pomoću nove vrijednosne orijentacije ljudske vrste, novoga civiliza­ cijskog ustroja s humanističkom orijentacijom, s promjenom odnosa spram života i prirode. To je moguće i nužno da ne nestanemo, da se civilizacijski ustroj ne raspadne. Svijest o odnosu ljudske vrste traži višu razinu samosvijesti kao oblika odgovornosti spram života i prirode. Za to je potrebna nova spoznaja o čovjeku i svijetu iz područja teozofije i antropozofije54. Djelovanje na uzroke (smanjenje proizvodnje svijeta stvari, proizvodnja trajnijih potrošnih dobara), a ne na posljedice skri­ vanja otpada / smeća.

54 Vidi:

Bakota R.: Rudolf Steiner, SIPAR, Zagreb, 2007.


(12) PROMJENE U LJUDSKOJ NUTRINI SPRAM PRIRODE I ŽIVOTA - UNAPRIJED MIŠLJENA ISTINA UMJESTO NAKNADNO MIŠLJENE ISTINE

Dok ljudska vrsta ne spozna problem svoga postanka i razvoja, dublje od plitke spoznaje s kojom još uvijek živi i radi, opasnost za njezin op­ stanak raste, iz neznanja55. Niska razina spoznaje onoga što se nalazi iza fizičkog svijeta je nadosjetilni svijet, sposobnost zapažanja stvarnih odnosa s prirodom (kulturna inteligencija, duhovna znanost). To traži preustroj ljudske vrste dublje spoznaje prirode radi (doživljavanje priro­ de) i sebe kao sastavnog, a ne odvojenog, izdvojenog bića od ili iz pri­ rode. Priroda se ne da prevariti niti se od nje nešto može iznuditi silom kao što to ljudska vrsta s ovim civilizacijskim i kulturnim ustrojem čini. Ljudska vrsta mora «progledati» i spoznati istinu o ulozi ljudske vrste u prehrambenom lancu života i u prirodi, u smislu prirodne razborito­ sti. To traži uključenje emocionalne inteligencije. To pretpostavlja da u nama postoji potreba za istinitošću, za spo­ znajom prirode, zahtjev za opstankom iz sebe, iz vlastite nutrine kao djelatno biće, iz svoje snage u smislu razvoja bića. To traži drugo razu­ mijevanje opstanka i razvoja života ljudske vrste. Svojim životom mo­ ramo misliti budući život, obuzdavati instinkt i predumišljaj, da životu i prirodi ne čini loše, čak ni u predodžbi o svijetu, spoznaja o vanjskom 55 Vidi:

Steiner Rudolf: Metamorfoze duševnog života, Book, Zagreb, 2008.


svijetu, u smislu samosvijesti samoodgoja sebe za razvoj. Moramo znati doživljavati prirodu u sebi jer smo sastavni, a ne odvojeni dio prirode. Odbacujući otpad u prirodu moramo suosjećati s prirodom u smislu raz-uma što to činimo drugom životu i prirodi. To se u nama mora do­ živjeti ili odraziti bolno, protivno, a ne s predumišljajem to otkloniti od sebe na štetu drugoga bez gnjeva u sebi zbog takvog činjenja. Ljudski rod se ne može iskorijeniti, ali može izumrijeti. Zato mu je potreban suvremeni Prometej - radikalna promjena ljudskog ja - u svijesti, u smi­ slu nove spoznaje o životu i prirodi. Novi odgoj i obrazovanje. Radi se o spoznajnom odnosu spram prirode koji se uči u smislu poznavanja čovjekove prirode. Radi se o skladnom ustroju ljudskog načina života s prirodom jer se odgovoran život uči i u ljudima izgrađuje. To traži unutarnje usmjerenje kulturnog razvoja života, sebe osposobljavanja za život, za načine opstanka iz intuitivnog i nadosjetilnog, povezanosti ljudskoga života s prirodom, suprotno ovom odvojenom ili izdvojenom od prirode kojega živimo danas. To je istinitost koju ljudska vrsta mora shvatiti, brojeći milijune odlagališta širom svijeta, na kopnu, u morima i oceanima. Milijuni tona smeća guše prirodu i život. Te brojke mora­ ju obuzdati konzumerizam i strasti potrošnje stvari kojima zatrpavamo biosferu (litosferu i hidrosferu). To je istina koja se mora razumjeti i shvatiti u prostoru svijeta, Europe i Hrvatske. Ta istina ogoljava ono što je u nama prešutno zatajilo o tome civilizacijskom problemu kojega stvara ljudska vrsta. Ljudski rod to antisocijalno i antiprirodno ponaša­ nje mora osvijestiti u sebi. Civilizacijski i kulturni ustroj je u sukobu sa životom i prirodom. Traži se opće civilizacijsko osvješćivanje i novi od­ nos spram života i prirode, novi način opstojanja ljudske vrste. To mo­ ramo osvijestiti novim, dubljim razumijevanjem našega odnosa spram prirode, ali i iz pojavnog u prirodi, viđenjem, gledanjem, promatranjem posljedica svoga ponašanja spram prirode u smislu našega prethodnog znanja o stvaranju otpada / smeća. Naknadno znanje o tome ne rješava ove probleme koje smo ranije proizveli. Problem odnosa spram prirode traži prethodno mišljenu istinu, a ne naknadno. Moramo razlikovati te dvije istine o našem odnosu spram života i prirode: unaprijed mišljenje


istine od naknadno mišljene istine o otpadu / smeću oko sebe. To ovisi o našem odnosu spram istine i smislu za istinu o tom sve većem i slože­ nijem civilizacijskom i kulturnom problemu. Suvremeno umišljeno rješavanje problema otpada / smeća spada u laž, ne u istinu. Ne radi se o sustavnom rješavanju toga civilizacijskog problema, već sustavnom odgađanju istog, kumuliranje problema bu­ dućem životu i prirodi. To pokazuju izvorna istraživanja ovoga proble­ ma u Hrvatskoj, ali i viđenoj i doživljenoj u Europi i svijetu. To traži unaprijed mišljenu istinu o tzv. gospodarenju s otpadom / smećem na pozornici prirode / okolišu. Ljudska vrsta mora i može biti manje de­ struktivna i razorna spram života i prirode. Unaprijed mišljena istina proizlazi iz svijeta stvari, iz onoga što s njima poslije njihove uporabe. Te unaprijed mišljene istine o svijetu stvari, o konzumerizmu, o devoluciji, nema u hranjenju pohlepe, o kompenzaciji kao vrijednosnoj orijen­ taciji. Naknadno mišljena istina o otpadu / smeću, o ugrožavanju života i prirode, uvlači nas sve dublje u novu neistinu - gospodarenje otpa­ dom koje prikriva problem zbrinjavanja otpada koji to nije, jer se pred tim zbrinjavanjem krije dublje skrivanje problema, ali podalje od nas, u okoliš, dalje od očiju. Unaprijed mišljena istina o svijetu stvari u smislu dematerijalizacije načina opstanka života, može sačuvati život i okoliš. Naknadna mišljena istina o svijetu stvari služi se nasiljem i razara život i prirodu. Problem onečišćenja i kontaminacije života i prirode spada u naknadno mišljene istine. Imamo sve veći civilizacijski problem, poseb­ no urbanog načina života. Unaprijed mišljena istina o otpadu je preven­ tivna spram života i okoliša, a naknadno mišljenja istina je destruktivna spram života i prirode što se očituje u sustavnom odlaganju otpada u bi­ osferu i atmosferu. Unaprijed mišljena istina (ne samo o komunalnom otpadu), posebno o mulju s pročišćivača otpadnih voda, kao i opasnom otpadu u Hrvatskoj, Europi i svijetu traži višu razinu svijesti o ugrozi ži­ vota i okoliša. Odlagališta opasnog otpada i spalionice sustavno odlažu ili u biosferu ili se otpad baca u rijeke, jezera, mora i oceane, ili se spa­ ljuje pomoću tehnologija konverzije istog u mikročestice s odlaganjem u atmosferu što nam se vraća na tlo i u oceane. Prividno rješavanje s


predumišljajem kao civilizacijsko rješenje proizlazi iz naknadno mišlje­ ne istine o otpadu56. Misliti prije zbrinjavanja stvari (otpad) je jedan pristup istini o otpadu, a misliti poslije o svijetu stvari (otpadu) je nešto drugo. Goethe u Pandori govori o sklonostima Prometeja i njegova bra­ ta Epimeteja kao tipu ljudske težnje, ponašanja koje misli istinu. Una­ prijed i naknadno, nešto prethodno ili nešto naknadno misliti, misliti prije ili misliti nešto poslije je velika razlika. Apstraktno mislimo prije konkretno mislenog kao ispravno misleno je poželjno i u osvješćivanju unaprijed mišljene istine o otpadu. Problem je u nama, u emocionalnoj jezgri gdje se važe i odvaguje i prevaguje ljudskost ili animalnost; iz koje izlazi stvaralačka ili mislilačka snaga pojedinca, ljudske vrste. Rastuća svijest o otpadu kao civilizacijskom i kulturnom problemu je jedan na­ čin da se preispita naš odnos spram svijeta stvari koji se pretvara u ot­ pad, u ugrozu okoliša. Ta unutrašnjost ljudskoga bića izražava se putem karaktera kao ljudsko doživljavanje i proživljavanje, s rascjepom bića i karaktera zbogpodvojenosti bića i bitka suprotstavljenog jedinstvu bića i karaktera (ljudski duh). Jedinstvo karaktera proizlazi iz jedinstva ili nejedinstva, iz dihotomije što se očituje u ljudskom ponašanju spram života i prirode. Unutarnji život ljudske vrste je vrlo složen spram ovla­ davanja umijećem načina opstanka. Svijest današnjeg svijeta proizlazi iz naknadno mišljene istine o svijetu stvari i otpadu. Povjesnost ljudske povijesti, kao izrastanje nove svijesti o svijetu stvari i ugrozi okoliša po­ staje nužno, upozoravajuća i napredujuća svijest iz nutrine. Ta nužnost proizlazi iz karaktera za ljudsko postojanje po dolasku na svijet, s ure­ đenim karakterom koji se razvija ili destruira u socijalnom okruženju i njegovu stremljenju temeljem uzajamnog djelovanja s okolinom (kova­ nje, izgrađivanje i učvršćivanje karaktera). Okolina utiskuje u karakter pojedinca Prometeja ili Epimeteja. Epimetejevi su sve brojniji ljudi s naknadnim mišljenjem o svemu i u svemu, pa i o svijetu stvari, o otpadu / smeću koje nas zatrpava iz dana u dan, s predumišljajem, bez savjesti 56 Eshil:

Okovani Prometej, Sysprint, Zagreb, 2000.


o tome što treba, što ne bi smio činiti spram okoliša (odgoj i obrazo­ vanje). Obuzdavanje nagona u sebi ovisi o moralu i moralnoj svijesti obuzdavanjem svega što hoće iz nas bez nas (egoizam). Kako ukrotiti prisutnost koja govori i upravlja s nama iznutra spram okoliša? Savjest je oblik ili unutarnja sposobnost da se odgovorno ponašamo spram oko­ liša, života i prirode. Savjest je impulsiranje naše nutrine, glas ljudske odgovornosti spram svega oko sebe, života i prirode (sebi otežavanje kreposti). To je moguće ako težimo k višim razinama svijesti, stjecanjem viših spoznajnih sposobnosti, nadosjetilnih, ovladavanjem nagovora i strasti pomoću razuma, jačanjem svoga Ja (sebstvo), do jasnoće života, spram okoliša. Okoliš govori o razini naše samosvijesti spram prirode. Okoliš je zrcalo naše samosvijesti i naše nutrine, a brojna odlagališta smeća govore o praznini naše nutrine, o nutrini bez samosvijesti, brige spram života i prirode bez vidovitosti i bez mudrosti o posljedicama ljudske prakse. Zašto se to ljudsko moguće stanje izostavlja iz govora i pisma u vremenu koje ga sve više traži? Taj pojam je skriven u nama duboko i iz nas neće samo bez potica­ ja izvana. Za savjest se pojedinačno i kao narod moramo izboriti u sebi spram života i okoliša. Istina, ni najbogatiji narodi nisu se izborili za to unutarnje samostojno stanje spram života i okoliša, kao neki napredak, kao neki razvoj ljudske vrste u smislu slobode, ali i samosvijesti (pounutrašnjenje kulture). Impuls slobode je jačao, ali ne i impuls samosvijesti (odgovornosti) spram okoliša. Ljudska nutrina je još uvijek prazna, slo­ bodna od toga impulsa, slabo da ga emitira. To je ljudska priroda, na zapadu i istoku, na sjeveru i jugu planeta, u smislu razumijevanja života i civilizacijskog ustroja koji je u sukobu s prirodom. To je itekako bitno za čovječanstvo, za ljudski rod, nešto najuzvišenije za ljudsko postojanje i ljudsko napredovanje savjesti kao glasa naše nutrine još uvijek nema, kao naše osobne i ljudske sposobnosti i vrijednosti spram života i oko­ liša. Civilizacijski ustroj utemeljen na scijentističko - tehnološkoj kon­ strukciji načina života oslobođen je toga pojma. Nasilni oblici kao obli­


ci razvoja taj pojam su izostavili iz konstrukta života57. Savjest je stanje pojedinca i ljudske vrste koji nam određuju pravac ljudskog ispravnog nastojanja i djelovanja u prirodi. Pojedinac i narod moraju prepoznati u sebi to stanje koje upravlja s njim iznutra, u smislu samoodređenja sebe spram života i prirode.

(12.1.) Umjetnost je manje zakazala u iskazivanju prirode od scijentizma Iskazivanje odnosa spram prirode pomoću znanosti produbljava se na umjetnost u smislu spoznaje drugim izražavanjem ljudske nutrine kao izraz stvaralaštva spoznaje o prirodi, iz dubine ljudske nutrine s uvjer­ ljivom istinom u tajanstvenom kazivanju ili izražavanju. Djela ranije umjetnosti govore o prirodi dublje, istinitije i vjerodostojnije od ove suvremene umjetnosti kao uporište ljudskoga razvoja. Otpad / smeće, svijet stvari, konzumerizam, ugrožavaju izgled prirode i ljepote života na planetu. Umjetničko izražavanje odnosa spram prirode nije ništa manje, već naprotiv zornije izražavanje nutrine od onoga što ljudski um to čini kroz tzv. znanstveno izražavanje. Suvremeno ljudsko izra­ žavanje odnosa spram prirode postaje iskrivljeno kako u scijentizmu, tako i u umjetničkom ekspresionizmu. Ozelenjavanje sve većih brda odbačenog smeća širom svijeta i onoga koje pliva rijekama, jezerima, morima i oceanima je pokušaj prikrivanja stanja u prirodi, prikrivanje ljudskog predumišljaja, iskrivljenosti kao ispravnosti. Iskrivljenu svijest pokušava se iskazivati kao neku ispravnu. To se odnosi i na spaljivanje smeća, konverziju krupnoga otpada u sitni, koji se odlaže u atmosferu kao deponij, ne znajući da ta atmosfera vraća biosferi kao jedinstvenim okolnostima živog i života. Odslikavanje onečišćene i kontaminirane biosfere i atmosfere u našem umu, u našoj nutrini je umišljeno, kao 57

Vidi: Kulić Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.


da nije ono što jest, postaje neprijatelj prirode, kao da joj ne pripada, kao da nije njen sastavni i nerazdvojni dio. Scijentističko-tehnološko -tehnička konstrukcija načina opstanka života odvaja ljudska bića od prirode i suprotstavlja ih prirodi kao neku silu iznad prirode, kao neki zatvoreni i odvojeni svijet od prirode. Pogrešno u svakom pogledu opstanka života. Tako ljudska vrsta gubi pravilnu spoznaju o odnosu spram prirode, ali i osjećaj pripadanja toj prirodi. Takvo civilizacijsko i kulturno odnošenje spram prirode, spram života, traži duboku korek­ ciju civilizacijskog ustroja i kulture, odnošenja spram prirode. Ljudska vrsta javlja se u prirodi kao trojanski konj, vrsta koja porobljava prirodu, kao neprijateljska vrsta sa svojom sveproždirućom prirodom, pohotom i strašću, za dominacijom i eksploatacijom prirode (razaranjem). Na to nas upućuje grčka svijest iskustva borbe grčkog i trojanskog naroda s naslova strasti borbe u fizičkom svijetu, o izgledu i ljepoti, o svađi i zavađenosti ljudskoga svijeta s prirodom i unutar samog ljudsko­ ga civilizacijskog ustroja svijeta (sukob zbog prisvajanja prostora, izvora i dobara). Ljudska zavađenost s prirodom očituje se zagađivanjem pri­ rode, u suprotstavljenosti prirode, umjesto suradnje s prirodom. Prasvijest ljudske vrste (Homerovo djelo) je mislila ispravan odnos spram op­ stanka dublje od ove današnje koju proizvodi scijentizam i destruktivna antropologija (iskrivljena svijest i iskrivljeni osjećaj pripadanja prirodi) suvremenih civilizacija i kultura. Umjesto vidovite svijesti suvremene civilizacije - kulturom zatvaraju vidovitost svijesti i odgađaju susret s posljedicama svoga djelovanja (posebno s atomskim otpadom). Na to su još upozorili Homerovi epovi koji su već odavno izostavljeni iz uče­ nja destruktivne antropologije i koje nas uvlači u devoluciju, involuciju sa svijetom stvari. U nazadovanje i gubitak unutarnje sposobnosti za savjest kao snagu otpora spram nepoželjnog, bivanja izvan sebe i priro­ de. Zapadni je svijet to već odavno izgubio, kao sposobnost, a istočni svijet se bavi s tim problemom da sebe ne izgubi u osnovi svojega načina opstanka. On o tome makar brine i misli, spram prirode, a ne sebe iznad nje. Oduhovljenosti suprotstavljanju produhovljenosti u riječima i sti­ hovima, znanošću i umjetnošću usprkos nametnutom modelu razvoja


kao zapad (svijet stvari), koji su prihvatili, ali u njemu ne vide svoj način opstanka58. Ljudsko je djelovanje suvremenim civilizacijskim ustrojem i kultu­ rom suprotstavljeno životu i prirodi, razorno a ne opstojno i razvojno, nasilno umjesto humano. Ljudska se vrsta sve dublje zapliće u mrežu svojih nedorečenih izuma bez razuma, svoje svijesti bez savjesti i samo­ svijesti. Zapliće se u dramu na planetu Zemlji, u sukob sa svime oko sebe, s okolišem. Svijet stvari u otpadu / smeću postaje zrcalo naše na­ silne suprostavljenosti opstanku života, prisutno bez samosvijesti, bez odgovornosti. Istina, život i priroda još uvijek jesu, ali u sve istrošenijem obliku. Trošenje života i prirode (okoliša) za proizvodnju svijeta stvari se sve teže može pravdati kao neko ispravno ljudsko kretanje. Upitno je ljudsko djelovanje, civilizacijski ustroj i kultura ponašanja spram života i prirode. Unutrašnjost ljudske vrste traži da posegnemo za svojom nutri­ nom (emocionalnom inteligencijom) u smislu impulsije s intelektual­ nom i spiritualnom - kulturnom inteligencijom. Za to nam je potrebno Prometejsko oslobođenje tihtansko (Camusovog Sizifa) suprotstavlja­ nje strastima iz pohlepe za sve više stvari (otpada) i konzumerizma koji tu pohlepu izaziva, procesuira i hrani pomoću dužničko-vjerovničkih odnosa. Potrošnja unaprijed, prije života, na račun budućih generaci­ ja koje uvlačimo u neslobodu i bezosjećajnost spram života i prirode, zarobljava ljudsko Ja pomoću scijentizma i suvremene umjetnosti. Povjesnost ekologije u zadnjih 3000 godina ukazuje da karika ljudskog mišljenja o opstanku života, o načinu života, mijenja ljudsko mišljenje (um pojedinca) koje nas drže na životu, traganjem toga mogućeg nači­ na života (Homer, Dante, Göethe, Shakespeare), kroz čistilište i pakao, iz neosjetilnog ka nadosjetilnom postojanju i razvoju života, pomoću vidovite svijesti koja usmjerava na način opstanka iz čovjekovog kon­ struktivnog djelovanja (unaprijed mišljena istina). 58

Vidi: Kulić Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.


Ljudska vrsta mora spoznati moć nadvladavanja svijeta stvari u interesu opstajanja života, iznalazeći novi civilizacijski ustroj i kulturu ponašanja, u samoj sebi - svojoj vrsti, iz samosvijesti o životu. Borba s neprimjerenošću potrošnje stvari mora biti jača, pojedinačna, na razini pojedinačnog društva i svijeta u cjelini. U suprotnom život će se urušiti, ugušiti u svijetu stvari, u pogrešnom ljudskom djelovanju. To moramo nepodmitljivo razumjeti i osvijestiti jer su se stvari uvukle u nas, našu nutrinu, naš život. Za to nam je potreban drugi tip razumijevanja živo­ ta, drugi sustav vrijednosti, konstruktivna antropologija, samosvijest o slobodi djelovanja u prirodi, ali i o odgovornosti spram slobode koju ljudska vrsta uzima sebi za pravo. Život je konceptualan i traži unapri­ jed mišljenu istinu. To važi i za ljudskost, čovječnost, kao htijenje, kao osjećaj i mišljenje, kao ljudski impuls iz nutrine, pojedinca i ljudskoga roda. Impulsi takvog civilizacijskog i kulturnog ponašanja moraju proizaći iz ljudske nutrine, ali na izvanjski poticaj i zahtjev prirode, suradnje s prirodom, ekosustavom života. To traži konstruktivnu antropologiju, učenje kako biti čovjek i u skladu s okolišem koji nas određuje u životu (unutarnji doživljaj). Svijet oko nas u našoj nutrini i ovaj kojeg vidimo, izražavamo i odražavamo u znanosti i umjetnosti kao sastavni dio sebe je drukčiji od svijeta izvan nas samih. I znanost i umjetnost imaju smisla samo ako izražavaju istinitost i ljepotu kao intersubjektivnu vrijednost - moraju biti opće vrijednosti za čovječanstvo kao ljudsko dostojan­ stvo, kao trajne i neprolazne vrijednosti. Odnos spram života i prirode svijeta Europa i Hrvatska ne izra­ žavaju u takvom smislu, u takvom znanstvenom i umjetničkom izraža­ vanju, odražavanje prirode u nama, niti našeg uživanja u prirodi. Ono je nastavak načina opstanka koji je iz nutrine našeg bića, civilizacijskog ustroja i kulture, koja je u sukobu sa prirodom. Europske direktive propisuju naš odnos spram prirode u smislu da je svatko odgovoran za zbrinjavanje otpada, ali kao naknadno mišljena istina, kao neku novu vrlo važnu gospodarsku aktivnost, novo zapo­ šljavanje iz neke koristi, sustavnog odlaganja u prirodu ili spaljivanje i


odlaganje u atmosferu. Suvremeni scijentizam i umjetnost ne proizlaze iz unaprijed mišljene isitne o svijetu stvari, o otpadu / smeću, već na­ knadno mišljene istine o nasilnom odlaganju u okoliš koji nas guši, koji reducira životnost i prostor. Opasni otpad svijet, Europa, pa i Hrvatska «zbrinjavaju» na način da to znanost, ni umjetnost neće nikada sazna­ ti, niti dokazati u našoj nutrini, osjećaju i umu, jer se to «zbrinjava» skriveno od razuma i osjetilnog. Strategija zbrinjavanja dalje od razuma, dalje od osjećaja, dalje od očiju. Za Hrvatsku tu «brigu», to i takvo zbrinjavanje radi Europa, ali za novac kao da Hrvatska nije u Europi. Hrvatska nema odlagališta opasnog otpada, niti spalionice, pa to za Hrvatsku čini Europa59. Takvo zbrinjavanje opasnog otpada proizlazi iz civilizacijskog ustroja i nekulture hrvatskog načina opstanka. Tako opasnog otpada ima na stotine vrsta kao i u Europi i svijetu, koji se zbri­ njava kroz izgaranje i odlaganje na odlagalištima opasnog otpada, kao i komunalni otpad. Sve tehnologije obrade otpada, pa i opasni otpad od­ lažu se u životni prostor, u biosferu što se suprotstavlja životu i prirodi. Radi se o umišljenom rješavanju problema otpada kao civilizacijskog i kulturnog problema, problema načina opstajanja s naknadno mišljenim ponašanjem. Tako naknadno mišljena istina o zbrinjavanju otpada je nasilna. To nije i ne može biti «zbrinjavanje» otpada. Naše «zbrinja­ vanje» otpada zabrinjava buduće generacije. Mi namećemo naknadno mišljenje o tom zbrinjavanju koje ih zatiče nespremne da tom kumuliranom civilizacijskom problemu proturječe. Milijarde tona komunalnog i opasnog otpada se prividno zbrinjava, kroz sustavno odlaganje kao sustavno rješavanje (zakopavanje u biosferu) što je sustavno odgađanje kroz sustavno prikrivanje civilizacijskog i kulturnog problema. To se radi kao sustavno organiziranje prikupljanja i odvajanja različitih vrsta otpada da bi ga se odložilo i prikrilo s manje ili više civilizacijskog na­ pora i kulturnog licemjerstva, cinizma. Na «zbrinjavanju» komunal­ nog otpada radi sve veći broj tvrtki kao neko poduzetništvo svugdje 59

Vidi: Bukša Željko: Vrhunac tjedna, Vjesnik, 5.-6.09. 2009.


u Europi, pa i u Hrvatskoj. Zbrinjavanje opasnog otpada za Hrvatsku obavlja Ministarstvo zaštite okoliša s nekoliko specijalnih tvrtki, ali u inozemstvu (Njemačka, Austrija, Italija, Slovenija, itd) postoje tvrke koje imaju tehnologije «zbrinjavanja» spaljivanjem, s odlagalištem u atmosferi, koje nam vraća sve što naše i njihovo smeće spale s ružom vjetrova koja nam dolazi od zgarišta toga otpada. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja i graditeljstva to i takvo zbrinjavanje te­ melji na naknadno mišljenoj istini koja to nije. Ne radi se o sustavnom gospodarenju, još manje o sustavnom zbrinjavanju. Radi se o sustavnoj laži o zbrinjavanju, o sustavnom odgađanju svega što naša nutrina emi­ tira iz sebe, civilizacijskog ustroja i kulture cinizma na naknadno mi­ šljenoj istini o zbrinjavanju koje ne izražava istinu o zbrinjavanju. Naša svijest i naše osjetilno odbacuje istinu i usvaja laž kao istinu. U tome nam pomaže Europa, ali za novac. Ono što ne spaljujemo, to odlažemo u biosferu diljem Hrvatske, na kopnu i u moru, u rijeke, jezera, potoke. Naš civilizacijski ustroj i kultura cinizma su dio europskog, izvan i u EU - s direktivama, kao nekim ultimativnim kulturnim ponašanjem. «Ili otpad zbrinjavajte ili ga spalite kao i mi». To ne može biti buduć­ nost Europe, pa ni Hrvatske jer je svijet stvari koji odbacujemo sve veći teret biosfere i atmosfere, jer je ekonomija nasilja, biocidna tehnologija i konzumerizam, s potporom sve veće količine novca i surogata novca za konzumerizam svega u hranjenju ljudske pohlepe, ljudske nutrine. Svijet, Europa i Hrvatska ulaze u kritično vrijeme bez kritičkog mišlje­ nja o materijalnom bogatstvu, kulturnom i civilizacijskom siromaštvu, opterećenju i razaranju atmosfere i biosfere, o intenzitetu opterećenja i razaranja brojnim odlagalištima / deponijima, iz sata u sat. Ljudski filteri u znanju i osjetilnom ne mogu prosijavati neistinu o zbrinjavanju otpada / smeća. To se i ne da prosijavati jer lebdi u nevidljivim česti­ cama, atomima, elektronima, protonima, neutronima koji ugrožavaju život na Zemlji. Ono što jest istina o zbrinjavanju otpada / smeća, osta­ je predmet unaprijed mišljene istine o zbrinjavanju otpada. Suvremene civilizacije i kulture lišavaju ljudsku vrstu svake mogućnosti o unaprijed


mišljenoj istini o ugrozi života i prirode jer su u svom konstruktu na­ silne. Sukob živućih civilizacija i kultura između sebe na planetu Zemlji jest jedan problem koji proizlazi iz geobiopolitičkog razumijevanja na­ čina opstanka istog nasilnog osvajanja prostora, izvora i dobra za hra­ njenje svoga ega, opstanka za sebe na štetu drugih, opstanka bogatih na štetu siromašnih, unutar civilizacijskih i kulturnih obrazaca60. Jače civilizacije i kulture nasilja opstaju na račun malih civilizacija i kultura koje nestaju (asimilacija, utapanje u jače). To je jedna razina problema suvremenih kultura i civilizacija utemeljenih na scijentističko-tehnološko-tehničkoj konstrukciji života s ekonomijom nasilja i biocidnim teh­ nologijama, s konzumerizmom svijeta stvari. To opstaje s tolerancijom nasilja u svijetu država i interesa, s naslova zlouporabe moći u miru61. Po logici nasilja ostat će jači u pojedinom društvu, u pojedinoj civilizaciji i kulturi brojnijih naroda, opstat će bogati na račun siromašnih, itd. Međutim, druga razina sukoba jest sukob civilizacija i kultura s prirodom i Svemirom na jačanju zemaljskih i svemirskih znanja i tehno­ logija u funkciji nasilja, kolonizacije svemira - hranjenje požude i strasti psihologije lovca sakupljača u suvremenoj lubanji62. Globalizacija nasi­ lja širi se i na svemir, na račun globalizacije humanizma (ljudskosti i čo­ vječnosti). Jača naknadno mišljena istina o načinu opstanka. Suvremena svijest nasilja jača. Kanonizira se vjerski, politički i scijentističko-tehnološki determinizam kao važeći, ali ne i kao valjani kriterij ponašanja ljudske vrste. Ozakonjuje se nasilje, nasilni oblici civilizacijskog ustroja s problemima koje naknadno mišljena istina nameće kao važeće i valjano mišljenje i ponašanje spram prirode i svemira. To se uvjerenje nameće kao neko napredovanje ljudske vrste koje to nije. Unaprijed mišljene 60

Vidi: Huntington Samuel P: Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvo­ ri, Zagreb, 1997.

61

Vidi: Kulić Slavko: Što je to samosvijest suvremenog svijeta, EIZ, Zagreb, 1998.

62

Vidi: Kulić Slavko: Neoliberalizam kao socijaldarvinizam, Prometej, Zagreb, 2004.


istine o tome nema. Ona je isključena iz razumijevanja i drugoga načina opstajanja, ali i iz osjećaja, iz nadosjetilnog, koje se guši nametanjem pogrešnih uvjerenja i način opstanka ljudske vrste, života na Zemlji (destruktivna svijest, destruktivna antropologija). Ona nam nameće u mišljenje pogrešno kao ispravno, nazadovanje kao neko napredovanje. Radikalne promjene u ljudskoj svijesti i osjećaju nema. Gubi se ravnoteža odnosa unutar pojedine civilizacije i kulture na bogate i si­ romašne, između civilizacija i kultura, te civilizacija i kultura spram prirode i svemira. Ono što nastaje novo u naoružavanju civilizacija i kultura, upozorava na razaranje života, na održavanje odnosa nadređenosti i podređenosti unutar ljudske vrste, na jači teror nad životom i spram prirode. Legalizaciju uporabe atomskog oružja nudi jaču domi­ naciju i eksploataciju slabijih uz uporabu atomskog oružja, uvodi se i legalizacija droge, opijata, itd63. Nova sredstva ugroze života i prirode, novi otpad i smeće u ljudskoj nutrini ravnoteže radi, a ne rastrojstvu života radi. Opet se uvodi naknadno mišljena istina. Gubitak biološke ravnoteže u organizmu teško se može ponovo ustrojiti pomoću opijata nekom biokemijom umjesto biofizikom. Ravnotežu u biosferi (litosfera i hidrosfera) destruira suvremena civilizacija i kultura. Stvara smetlišta u oceanima i morima, odlaže otpad / smeće, posebno otrovni otpad, plastiku, koja se svojim raspadanjem razgrađuje na visoko otrovne tvari u oceanima i litosferi64. To je ljudska priroda, civilizacijski ustroj na naknadno mišljenoj istini. Sukladnosti života na tako mišljenoj istini nema. Ljudska nu­ trina, civilizacijski i kulturni ustroj je u skladu s prirodom i svemirom. Velika znanost - neoliberalna doktrina, desno i lijevo doktrinarstvo i civilizacijski ustroj kulture, iskazalo se okrutnim spram života i prirode. One prikrivaju ljudsku prirodu, isključuju unaprijed mišljenu istinu o 63

Vidi: World Drug Report 2009, The Huffington Post, 24. 06. 2009.

64

Vidi: Ambruš-Kiš Miroslav: Oceani su smetlišta - Izvješće oceanografskih istraži­ vanja u svijetu, Večernji list, 6. 09. 2009.


ljudskoj prirodi (teozofija, antropozofija, antropozofska medicina, antropozofska pedagogija, itd.). Jedno i drugo doktrinarstvo poučavaju nasilje, destrukciju naspram odgovornosti spram života. Odgovornost je sociopsihološka paradigma koja se uči na unaprijed mišljenoj istini o ljudskoj prirodi, o unutarnjem uvjerenju kao temelju kulturnog razvoja i načina opstanka. Naknadno mišljena istina o ugrozi života na Zemlji očituje se u zabrinutosti nekih tijela UN-a i velikih onečišćivača biosfere i atmosfere, ali bez sporazuma o načinu kako se ta ugroza može smanjiti ili izliječiti65. Pripreme konferencije UN-a o klimatskim promjenama u Kopenhagenu početkom prosinca 2009. godine govore o globalnom pozivu o zaštiti klime u interesu budućih naraštaja. Radi se o politič­ kom i moralnom «imperativu sadašnjeg trenutka», da se smanje spor­ ne emisije plinova do 2050. godine. Samo 9% američkog stanovništva (USA) u svjetskom stanovništvu stvara 6 puta više štetnih emisija CO2 i 30 puta više nego zemlje u razvoju66. Amerika i Kina sudjeluju već sad sa po 20% onečišćenja atmosfere, tj. proizvode stakleničke plinove, Europska unija oko 14%, a Rusija i Indija s po 5% udjela u emisiji stakleničkih plinova. Sporazum iz Kopenhagena trebao bi zamijeniti PRO­ TOKOL iz Kyota iz 1992. godine, koji nije ratificiran. Ostaje upitan sporazum oko toga civilizacijskog i kulturnog problema. 70% zemljine površine postaje beživotno, a 1/3 zemljine površine je do 2023. godine pod betonom. 16 milijardi tona CO2 svake se godine ispušta u atmos­ feru s naslova ljudske aktivnosti. Ozonska rupa raste. Neki tvrde da ne­ staje, ali ugroza života je alarmantna. Troškovi naknadno mišljene istine o otklanjanju te ugroze rastu preko 300 milijardi £ godišnje. Izdvajanje za otklanjanje posljedica civilizacijskog i kulturnog sukoba s prirodom nije izvjesno, posebno od strane velikih, upravo onih koji tu ugrozu proizvode emitiranjem. Atmosfera kao deponij koji ljudska vrsta stvara s predumišljajem postaje sudbonosna za život na Zemlji (CO2, NO2, 65

OUN Konferencija o klimatskim promjenama, New York, 22. 09. 2009.

66

Vidi: Černi L.: I Obamin glas za spas svijeta od ekološke katastrofe, Vjesnik, 26.27.09. 2009.


metan, itd.). Atmosfera oblikuje biosferu, snagom povjetarca do uraga­ na kao procesom. Atmosferske sile oblikuju život na planetu Zemlji. U pitanju je kisik koji je proizveo život, a kisik uvjetuje sve druge oblike suživota. Život je uvjetovan temperaturnom bombom - oslobađanjem metana zarobljenog u 9.5 milijuna km2 leda - u termostatu koji se za­ grijava i oslobađa metan u atmosferu. Sukob suvremenih civilizacija i kultura unutar sebe se produbljava i spram prirode. Emisijom nasilja spram atmosfere Homo Sapiens Sapiens ugrožava život na Zemlji, po­ sebno ljudski svijet koji je prepušten povratnim silama iz atmosfere. Ci­ vilizacije i kulture su u sukobu sa životom, s atmosferom i biosferom - s ekosustavom.


(13) ŽIVOTNOST UNIVERZUMA ŽIVOTA CIVILIZACIJE I KULTURE UVLAČI U DEVOLUCIJU

Što se to događa u ljudskoj vrsti da živo i život uvlači u smrt67. To otvara pitanje naše biološke složenosti kao proste materije u složeno biološko biće kao jedinstvo materije, uma i svijesti kao suptilne materijalne ener­ gije. U svakom slučaju kao vrhunac inteligencije na Zemlji - ljudska vrsta ima sposobnost percipiranja stvari spram budućnosti pomoću senzornih sposobnosti, pomoću uma, čak izvan uobičajenog dosega per­ cepcije. No, um ne opskrbljuje tijelo sam po sebi, svjesnim iskustvom. Svijest proizlazi iz sebstva, a ne iz uma. Sebstvo je čestica - uma i tijela kao svijest. Može li išta opstati i što može opstati? Naspram Darwinove teorije evolucije, Cremo je upozorio na teoriju devolucije, o podrijetlu ljudske vrste. Geocentrizam kao uporište ljudske vrste - zemaljska ili izvanzemaljska biologija s kozmičkom hijerarhijom bića - na vrhu s ljudskim sustavom i selektivnim uzgojem, proizvodnja bioloških oblika pomoću modifikacija i adaptacija na silu i nasilje. Znači, univerzum je stvoren za život po sili prirode, a ne sili ljudske vrste spram prirode. Bez toga, život ne bi ni postojao. Uništenjem toga univerzuma - uni­ štavamo život (ekosustav). Život je proizašao s naslova neke promišljene inteligencije (kozmičke / iz usklađenosti univerzuma u cjelini). 67 Vidi:

Cremo A. Michael: Ljudska devolucija, Stari grad, Zagreb, 2007.


Proces edukacije o univerzumu kao ekspozitivnosti saznatog, tj. poznatog širenja znanja o pojavama i promjenama u funkciji širenja po­ grešnih uvjerenja na druge kao uvjet njihovog napredovanja je zapravo proces ne-edukacije kao razvoja svijesti, evolucije svijesti, već edukacije kao devolucije. Edukacija kao proces devolucije u funkciji nametnute scijentističko-tehnološko-tehničke konstrukcije civilizacijskog ustroja jest nasilje spram života i prirode. Uvjetovano ponašanje tzv. spoznaje nedovoljno provjerenih znanja kroz ekspozitorne tekstove tzv. udžbenika sadržaja kao provjereno znanje, kao obvezna znanja za napredovanje i traže na­ por kognitivnih funkcija mozga - metakogniciju spram života i prirode. To otvara pitanje uporabe ljudske vrste kao materije, kao uma i svijesti za svijet stvari u kontekstu scijentističko-tehnološko-tehničkog ustro­ ja civilizacija i kultura, oblikovanje ponašanja spram života i prirode. Uporaba ljudskih bića za proizvodnju stvari kao smisla života iskazuje se kao zloupotreba života, tj. ljudskih bića zbog pogrešnog komunici­ ranja sa životom i prirodom. Taj tip komuniciranja govori o destrukciji socijalnih odnosa unutar ljudske vrste, unutar prehrambenog lanca, ali i spram prirode (fizičkih zakona, spram kozmičkog ustroja). Scijentističko-tehnološko tehnička konstrukcija ustroja civilizacije upravlja ljud­ skim bićima, a ne ljudi sa životom, s okolišem, s okolnostima. Planet Zemlja je ograničenje u svakom pogledu (ekosustav Zemlje) za takav intenzitet nasilja, korištenja izvora, eksploataciju života i prirode i pre­ tvaranje istog u svijet stvari - u otpad / smeće. Ljudska je vrsta postala rob scijentističko-maerijalističke orijentacije, rob svijeta stvari koje sve brže konzumerizam pretvara u smeće / otpad koji se odlaže u biosferu ili spaljuje i odlaže u atmosferu, u hidrosferu. Taj ekosustav je ugrožen od nas samih do te mjere da je on počeo ugrožavati život na Zemlji, a ne samo ljudsku vrstu (bića). Sa sve jačim intenzitetom ugrožavanja okoline, ugrožavamo svoj opstanak. To nije evolucija već devolucija života jer se radi o destrukciji života i devoluciji svijesti, umjesto evo­ lucije svijesti. To traži novi civilizacijski ustroj i novu kulturu ljudskih bića (ponašanje spram prirode, ekosustava). S tom devolucijom svijesti


proizvodimo, stvaramo ograničenja životnosti planeta Zemlje (sljepilo civilizacija i kultura spram života i prirode). U pitanju je struktura piviliazcijskih i kulturnih potreba. Svijet stvari se iskazuje pogrešnim spram života. Civilizacija kao proces dematerijalizacije svijesti se iskazuje nuž­ nim. U suprotnom smrt života na planeti se zasigurno približava sve većom brzinom. Ovaj tip, konstrukt civilizacijskog i kulturnog ustroja ljudske vrste se iskazuje pogrešnim i treba ga mijenjati prije nego dođe do socijalnih i prirodnih katastrofa68. Može se zaključiti da je suvremeni civilizacijski ustroj i kulture svijeta stvari radi, protiv života i prirode, te da je u sukobu s kozmič­ kim ustrojem. Ta besmislenost traži novi civilizacijski ustroj, odnose suradnje unutar prehrambenog lanca i prirode, umjesto sukoba. Novi civilizacijski ustroj i kultura (ponašanje) ljudskih bića moraju podrža­ vati evoluciju života (re-evoluciju), a ne uvlačiti život u devoluciju sve dublje i sve grublje kao neko napredovanje. Radi se o nazadovanju ži­ vota i o destrukciji. To moramo nepodmitljivo razumjeti s korekcijom ljudskog ponašanja spram života i prirode. U suprotnom, ako ljud­ ska vrsta nastavi sa svojim «napredovanjem» s ovim civilizacijskim ustrojem i kulturom (ponašanjem), život je sve manje izvjestan, a smrt planete Zemlja izvjesnija69. Probuđena svijest vidi planet Zemlju bez ljudske vrste, s okrutnom klimom, ali i bez brojnih vrsta (astrobiološko viđenje). Zemlja kao živi planet ugrožena je klimatološki i vegetacijski, fizikalno (pedološki). Ranije civilizacije i kulture nisu bile tako destruktivne i razarajuće kao ove suvremene, posebno od industrijskih revolucija. Znanost ne može to ne znati ili ne vidjeti budućnost ovoga planeta. Zašto? Zato što suvremene civilizacije i kulture razorno utječu na biosferu (biosferu i hidrosferu) i atmosferu, ugrožavaju ekosustav, istrebljuju životne vrste, troše planet, stvaraju neravnotežu na Zemlji 68

Vidi: Norbert Vimwe: Kibernetika i društvo - ljudska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beograd, 1973.

69

Vidi: Ward D. Peter, Brownlee: Život i smrt planeta Zemlja, Izvori, Zagreb, 2008.


zbog brutalnosti i destruktivnosti ljudske vrste i to sa predumišljajem. Ako ne znamo spriječiti apokalipsu ljudska je vrsta ne smije ubrzavati. Može život održavati, ako ne baš u svoj različitosti, makar da održa­ va više oblika života. Ako ljudska vrsta nema znanja da podržava život, zašto je skovala sredstva za njegovo razaranje (atomsko). Buduće civili­ zacije i kulture, budući paleontolozi koji budu istraživali uzroke našega nestanka, susret će se sa svijetom stvari koje smo sustavno odlagali u biosferu, kao otpad / smeće na štetu biosa. Scijentističko - tehnološ­ ko - tehnička konstrukcija civilizacijskog ustroja i kultura života iz te­ melja je izmijenila prirodan život - biološki izgled Zemlje sve u cilju hranjenja ljudske pohlepe lovca sakupljača. To znaju i astrobiolozi. To ne zanima političare i geografe koji vode planetarni rat protiv biologa i antropologa. Kraj biljnoga i životinjskoga svijeta nije tako blizu, ali ni tako daleko od mogućih socijalnih kataklizmi (uporaba atomskog oruž­ ja), ali i prirodnih (nestanak kisika). Nestanak oceana, problem vode, itd. definitivno je prijetnja životu na Zemlji. Trag suvremenih civilizacija i kultura očituje se u plitkom razumi­ jevanju života. Neke su civilizacije i kulture ostavile ugravirane grafite, a mi odlažemo smeće, posebno atomsko i elektroničko. Možda će to biti uporište da se odgonetne smisao naše civilizacije i kulture kao devolucije života, suprotstavljene evoluciji života i prirode. O budućnosti života na planetu Zemlji govore brojni autori pri­ rodnih, tehničkih, posebno biomedicinskih70 i biotehničkih71 znanosti u smislu pravovremene zaštite života, kao nekoj viziji budućnosti. Preo­ kupacija i briga o opstanku života je nužna. Ako već ne možemo utjecati na ono što proizlazi iz kvantne kataklizme u svemiru, onda možemo na ono što odgađa tu fizičku kataklizmu od razornog djelovanja ljudske vr­ ste (ekosustava). Ovo tim više što planet Zemlju karakterizira samoob70

BBC - Vizija budućnosti - biotehnološka evolucija, I dio, 2007.

71

BBC - Revolucija inteligencije - Biotehnološka evolucija, II dio, 2007.


navijanje života, što je trajno pogodno za opstojnost živih bića72, zbog svoga položaja u sunčevu sustavu. Ljudska se vrsta može i mora ponašati u skladu s tim, posebno prema ekosustavu koji osigurava život (kisik, voda, hrana, itd.). Zato se odnos ljudske vrste spram ekosustava (bios­ fere i atmosfere) ne smije ugrožavati s naslova predumišljaja, destruk­ cije spram prirode, ekosustava (sustavno odlaganje smeća u biosferu i atmosferu ugrožava ozonski sloj, stvara kisele kiše zbog upotrebe kemij­ skih sredstava, atomskog oružja. Ovo što smo do sada činili Zemlji traži promjenu civilizacijskog ustroja, ali i kulture (ponašanje) pojedinca i naroda, ljudskog roda u cjelini. To traži dublju promjenu vrijednosne orijentacije, od svijeta stvari ka svijetu života, od destruktivne ka kon­ struktivnoj antropologiji, od ekonomije nasilja k ekonomiji koja podr­ žava život na Zemlji bez tehnologija s biocidnim posljedicama za život, od nediferenciranog ka diferenciranom rastu i razvoju života, itd. Zdra­ viji ekosustav omogućava život na Zemlji. Tako se suvremene civilizaci­ je i kulture ne ponašaju spram ekosustava da nam to osigurava život u daljnjoj budućnosti. Samo Homo sapiens sapiens kao vrh inteligencije života može i treba održavati životnost planeta Zemlje. Planet Zemlja može održavati život i bez ljudske vrste, i to u daleko većoj harmoniji od ove danas koju uznemirava ljudska vrsta. Priroda sama podržava ko­ egzistenciju, suegzistenciju i samoorganizaciju života na Zemlji. Novi pristup razumijevanju života na Zemlji traži novu filozofiju života, novi pogled na život, novi civilizacijski ustroj i drugu kulturu ponaša­ nja spram života i ekosustava - koegzistencije života u prehrambenom lancu. To je naša moralna obveza, građanska obveza života i ekosustava. Mi nismo jedini smisao i svrha života, kako nam filozofija profita zapo­ vijeda ponašanje. Živa i neživa priroda na Zemlji su jedinstveni sustav, što se mora znati učenjem. Homo Sapiens Sapiens nije u pravu kada ide za pohlepom iz hranjenja crne rupe u svom egu (antropocentrizam). On je sam sebe stavio u centar života, a to nije. Život na Zemlji u cjelini 72

Vidi: Lovelock James: Gea - novi pogledi na život Zemlje, Izvori, Zagreb, 2005.


jest u središtu pažnje istinske znanosti koja preferira moralnu svijest u civilizacijskom ustroju i kulturi ponašanja spram života i ekosustava. To je nužno i moguće je, ako smo razumjeli opstajanje života na Zemlji. Uči se biti, uči se živjeti u suživotu, koegzistenciji života s prirodom. Suvremene civilizacije pa i kulture u svijetu to ne poštuju jer su sve razornije spram ekosustava - spram prirode. Scijentističko - tehnološko - tehnička konstrukcija s antropotehničkom vrijednosnom orijentaci­ jom je razorna spram prirode (neprirodan odnos spram prirode). Taj odnos spram prirode je u sebi, u svom konstruktu orijentiran na svijet stvari, na razaranje ekosustava - same prirode, spram životnosti planeta Zemlje. Taj konstrukt proizlazi iz geobiopolitičkog (nasilnog) razumi­ jevanja opstanka života, s preferirajućim pravom jačeg (neoliberalizam kao socijaldarvinizam) s procesom darwinizacije suvremene civilizacije i kultura animalizma. I J. Lovelock sumnja u scijentizam suvremenih civilizacija i kultura, jer ne odustaje od svijeta stvari i konzumerizma, od razornog odnosa spram Gee - ugrožavanje biosfere i atmosfere - kao superorganizam, jedinstvo života. Suvremene civilizacije i kulture su okrenule leđa životu, a biće ka svijetu stvari. One su po svom ili u svom konstruktu - namjernosti, redukcionističke. Svode se na svijet stvari i konzumerizma istih, na ugrožavanje biosfere i atmosfere. Misliti svijet stvari koji nas zatrpava nije isto što i misliti svijet života oko nas, na pla­ netu Zemlji. Bez takvog pristupa i uvida u cjelinu života - nije moguće razumjeti opstajanje života nas samih - ljudske vrste (hologram, holizam). Pogrešna uvjerenja se prenose putem destruktivne antropologije kao uvjet napredovanja unutar samih civilizacija i kultura. Suvremene civilizacije i kulture su bliže kriminalizaciji nego socijalizaciji života. To se iskazuje kroz uvjetovanu diseminaciju svih tipova moći: fizičke, materijalne, financijske i simboličke, u održavanju odnosa dominacije s naslova prava jačeg kao civilizacijskog ustroja. Oblici civilizacijskog ustroja su nasilni. Nasilje ne daje mogućnost razvoja života na Zemlji73. 73

Vidi: Kulić Slavko: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.


To moramo primiti u svijest i ugraditi kao korekciju u ljudsko ponaša­ nje (kulturu). Suvremene civilizacije i kulture su po svom konstruktu i namjernosti destruktivne i devolucijske. Suprotstavljene su evoluciji života na Zemlji. Traže tranziciju oblika s transcendencijom svijesti ljudske vrste i čovječnošću (kulturna inteligencija). Međutim, te tranzicije i transcendencije svijesti nema. Suvremene civilizacije i kulture i dalje koriste nove tehnologije sustavnog odlaganje otpada / smeća kao sustavnog rje­ šavanje problema otpada / smeća koje to nije. Gospodarenje otpadom / smećem koriste tehnologije pomoću kojih se mijenja energetski oblik otpada s odlaganjem u atmosferu i biosferu, ali ne i svijest spram života, još manje kultura (ponašanje) spram života, spram ekosustava. Problem predumišljaja ljudske vrste ovoga civilizacijskog ustroja i animalne kul­ ture je duboko ugrađena u mentalnom sklopu, karakterologiji suvre­ menih civilizacija i kultura, koje se ne daju očovječavati zbog snažnih sila u konstruktu civilizacije. I sve to usprkos vidnoj prepoznatljivosti ugroze biosfere i atmosfere, problema ekosustava (kisik, voda, hrana, itd.), nestajanje brojnih živih vrsta, itd. Scijentizam suvremene civiliza­ cije i kultura to nije u stanju razumjeti, ni kao problem, iako problem okoliša bježi umovima scijentista ili scijentističko-tehnološko-tehnička konstrukcija svijeta stvari ne želi razumjeti u bitnom kao problem ži­ vota, pa i ljudske vrste. Scijentizam suvremenih civilizacija i kultura ne vidi, ne zna, ne želi znati za opasnosti, ugroze planeta Zemlje - ekosu­ stava. Iako su kataklizme na pomolu, prirodne i socijalne, scijentizam suvremenih civilizacija i kultura emitira odbijajuću svijest o mogućim opasnostima po eko-sustav, za prirodu, usprkos vidnoj ugrozi života na Zemlji. Traganje za nekim životnim prostorom u svemiru, za neko izmještanje ili premještanje života sa Zemlje u svemir zbog ugroze života na Zemlji iskazuje se besmislenim, nezamislivim, kod ovakve životnosti i pogodnosti za život na planetu Zemlji. Izdvajanje ekologije kao zaseb­ ne znanosti u sustavu obrazovanja teško da mogu biti lišeni ostali kole­ giji u sadržaju obrazovanja, tj. edukaciji kao socijalizaciji ljudske vrste. To je dokaz da suvremene civilizacije i kulture nemaju u svom konstruk­


tu brigu o životu, o srži života. U konstruktu istih sadržana je zavjera spram života s predumišljajem, bez potrebe za definiranjem života kao prirodnoj pojavi, a ljudske vrste kao prirodnih i socijalnih bića, kao na­ metanje uma i svijesti i njihovog odnošenja spram okoliša (atmosferi i biosferi). Atmosfera je u jedinstvu s biosferom i ona osigurava život na Zemlji. Ugrožavanje biosfere sustavnim odlaganjem smeća u litosferu i hidrosferu, nije ništa manje ugroza života od spaljivanja otpada / sme­ ća i njegovog odlaganja u atmosferu. I biosfera i atmosfera uzvraćaju ljudskom rodu na isti način - ugrozom života. Atmosfera je produžetak biosfere i čini jedinstveni uvjet života na Zemlji, uvjet zdravijeg živo­ ta svega što je živo i život. To otvara pitanje - kakve su to civilizacije (ustroj života) i kulture koje ugrožavaju sam život - načinom života koji preferira svijet stvari umjesto brige o životu samom? Kakva je to orga­ nizacija života ljudske vrste i kulture (ponašanja) koja ugrožava život iz svog konstrukta? Što to one emitiraju u okoliš (otpad / smeće) ? Da li je takav život perspektivan i moguć ili ne? Što to naš um i svijest emitira da ugrožava život na Zemlji? O kakvoj se to svijesti i znanju radi što ugrožava život ? Taj um i svijest spadaju u destrukciju, a ne evoluciju ži­ vota na Zemlji, stvara sve jaču neravnotežu ekosustava, njegovu vidljivu i nevidljivu ugrozu (atomska zračenja, atomska ugroza). Život na zemlji je pod stalnim razornim napadom iz našeg uma i svijesti nasilnog civili­ zacijskog ustroja i animalne kulture koja preferira materiju iznad svijesti (svijet stvari), te vlasništvo iznad rada (privatno prisvajanje društvene proizvodnje). Um i svijest suvremenih civilizacija i kultura izostavlja ekologiju - odnos između živih organizama i upitnog odnosa spram okoliša. I ljudska vrsta živi u koegzistenciji, u simbiozi s cjelinom živo­ ta. Mali broj pojedinaca - ekologa, ne mogu zamijeniti ono što ljudska vrsta treba činiti spram prirode i brige o životu, u smislu ekološkog pro­ mišljanja i ponašanja, što potvrđuje tezu o devoluciji, o većini koja nije osvijestila ugrozu života. To se odnosi i na nacionalne i multinacionalne kompanije u kupoprodaju prava na onečišćenje, ugrozu atmosfere s na­ slova otkupa prava na emisiju CO2. I to je dokaz o devoluciji s naslova prava jačeg, o krizi svega što je živo i život jer ekosustav uskraćuje uvjete


života. Ekolozi koji imaju višu razinu moralne obveze spram brige o ži­ votu na Zemlji su preslabi da se suprotstave civilizacijskom i kulturnom nasilju spram života i prirode. To vrijedi i za tzv. ekološke pakete spram nasilja, koje je civilizacijski ustrojeno u smislu principa nasilnog prisva­ janja prirode i kulture, kao nasilnog principa ponašanja. Nasilje se uči jer ga zahtijeva civilizacijski ustroj i kultura - princip nasilnog prisva­ janja i nasilnog ponašanja. To otvara pitanje ljudske vrste kao materije, uma i svijesti, njegove inteligibilnosti, smisla djelovanja i postojanja u uvjetima kognitivnog kapitalizma koji koristi taj um i svijest za opredmećivanje energije, za svijet stvari koje se sve brže pretvaraju u otpad, u ugrozu biosfere i atmosfere. Kapacitet ljudskog uma i svijesti za razumijevanje cjeline života, biosfere i atmosfere je nizak. Civilizacijski i kulturni ustroj je redukcionistički i ne misli život, već svijet stvari. Civilizacije i kulture suvre­ menog svijeta temelje se na uskoj svijesti. Iskazuju se kao usko grlo za razvoj života na Zemlji, s redukcionističkim pogledom na svijet života i njegov opstanak. To otvara pitanje svijeta bez «nas»74. Zasigurno ne bi bilo socijalnih kataklizmi - ratova, uporabe atomskog oružja, ke­ mijskog oružja, itd., istrebljenja jednih opstanka radi, ne bi bilo svijeta stvari, konzumerizma, otpada kojim zatrpavamo biosferu i atmosferu, mijenjanja klime s pregrijavanjem planeta Zemlje, uništavanja brojnih vrsta, itd., usprkos nadmoćnoj inteligenciji spram drugih vrsta. Život na Zemlji je moguć bez nas jer je s nama u sve većoj opasnosti. Rast svijeta stvari i konzumerizma povećava rast otpada / smeća s kojim bi živjeli u okruženju sa sve većom patnjom (slučaj Indije i Kine, Afrike, pa i Europe). To smeće sustavno odlažemo s predumišljajem da je to rješenje umjesto dematerijalizacije civilizacija i kultura (kompen­ zacija umjesto emancipacije od svijeta stvari). Oslobađanjem prirode od suvremenih civilizacija i kultura kao nasilja nad prirodom, zasigurno bi priroda odahnula. Opasnosti za druge vrste, za biorazličitost bi nesta­ 74

Vidi: Weisman Alan: Svijet bez nas, V.B.Z., Zagreb, 2008.


le, a klima bi se sasvim sigurno oporavila, život uravnotežio na Zemlji. Posljedice ljudskoga djelovanja na Zemlji i nije moguće uništiti, ali ni stvoriti izgubljene vrste. Priroda ima šansu ozdraviti s nama i bez nas ako promijenimo svoj odnos spram prirode. Umjesto vertikalnog (nasil­ nog) ustroja civilizacija i kultura nužan je horizontalni ustroj, suradnja unutar ljudske vrste, ali i s prirodom (respekt zakona prirode). Ljudska vrsta mora pronaći svoju prirodnu ulogu, jer bi nestanak ljudske vrste osiromašio život na Zemlji. Isto tako, naš opstanak može obogaćivati život i upotpunjavati prirodu s globalizacijom humanizma u zamjenu za globalizaciju nasilja koje je na djelu. Ko-evolucija života traži su-egzistenciju živih bića u prehrambenom lancu života ili raj na Zemlji bez nas, naše vrste i naših djela na Zemlji. Nestanak naše podmuklosti i na­ silja spram prirode zasigurno bi omogućilo oporavak prirode i klime i to u vrlo kratkom vremenu. Svijet prirode prije nas je bio drugačiji i nikada više neće biti u svom početnom stanju. Naš kratak boravak u prirodi ostavio je trajne negativne, razorne posljedice (defektne izume). Suradnja s prirodom zakonito obogaćuje prirodu, a ne osiromašuje pri­ rodu. S usavršavanjem oružja (kamene sjekire i koplja) nasilje je bilo sve jačeg intenziteta, od napuštanja Afrike i Azije, do danas. Najdestruktivnije ljudsko ponašanje ima se smatrati narušavanjem bioetičkih zakona - kloniranjem živih bića, manipulacija genetičkim materijalom živih bića posebno kloniranje ljudskog embrija. Zasada se uspijeva kon­ trolirati atomsko oružje, a time i nuklearno uništenje života na Zemlji. Svjesno je s predumišljajem zatrovana Zemlja, ali i pregrijana ljudskom aktivnošću (degradacija života, devolucija ili involucija života). Kako da nas se priroda oslobodi od našeg nasilja, razornog pona­ šanja? Okupacija ili kolonizacija svemira ima istu filozofiju iskorištava­ nja osvojenih planeta. Mi ne nedostajemo svemiru ovakvi kakvi jesmo - destruktivni i razorni. Smisao kolonizacije nitko ne preispituje, već s oduševljenjem podupire s naslova zemaljske filozofije destrukcije, naše podmuklosti i nadmoćnosti koristeći scijentističko tehnološko tehnič­ ku konstrukciju za osvajanje i kolonizaciju svemira. Naš trag na Zemlji već bilježimo na Mjesecu, kao osvojenoj planeti. Da li smo nužni na


Zemlji kao živa bića, ovakvi kakvi jesmo i da li smo ovakvi kakvi jesmo (destruktivni) potrebni na drugim planetima? Svemir može proći bolje bez nas nego s nama, s našom prisutnošću i s našom pohlepom. Ako životnost Zemlje pretvorimo u pustinju, što li to činimo u Svemiru? Što to živuće civilizacije i kulture čine Zemlji i osvojenim planetima u Svemiru? Bijeli kolonizatori kao da ne znaju stati. Sve se mijenja, ali nasilje se nastavlja preko ruba planeta Zemlje. Hoćemo li i na drugim planetima graditi gradove i ljudska naselja, ustrojavati zvučnu i bučnu zemaljsku civilizaciju - urbanizaciju s posljedicama otpada / smeća s kojim zatr­ pavamo biosferu Zemlje i životni prostor s betonizacijom kao civilizaci­ jom? Kakve to posljedice naša civilizacija stvara u prirodi na Zemlji i na osvojenim planetima? Što je sudbina osvojenih planeta s nama, psiho­ logijom borca sakupljača s ratovima, oružjem, nasiljem? Ako iselimo na kolonizirane planete, život na Zemlji se može oporaviti. Ovom životu ne bi nedostajali. Zastrašujuće saznanje. Malo je živih bića koja ne bi mogla opstati bez nas, na kopnu, ali u morima i oceanima, možda. Prema darwinizmu ne mogu preživjeti samo najsposobniji, već jači. Da li su ti najdostojniji da opstanu ili ne, stvar je za sebe upitna. Oni brinu samo o sebi, a ne i o drugima. Tako se život na Zemlji iskazu­ je u smislu suvremenih civilizacija i kultura koje su u sukobu s drugim živim bićima i s prirodom. To što znamo o tome, dovedeno je u pitanje. Naš um odašilje loše eksformacije u Svemir, u izgnanstvo života s ovoga životnog planeta Zemlja koja bez nas, ovakvih može, ali mi izvan nje baš i ne na drugim planetima koje osvajamo, koloniziramo s našom ci­ vilizacijom i kulturom nasilja. Zašto? Upravo zato što život prije «civi­ lizacije» nije poznavao nasilje, privatno vlasništvo, simboličku kulturu i otpad. Ljudska težnja k moći vodi u sukob, rat, razaranje, prisvajanja radi nasiljem. Izvori hrane za ljudsku vrstu sve su oskudniji, jer suvre­ mene civilizacije i kultura uzgaja sve manje biljne kulture. S ljudskom destrukcijom ekološki sustav sve slabije pruža usluge i Homo Sapiens Sapiens-u. Ljudska vrsta s predumišljajem dopušta uništavanje i raza­


ranje prirode u hranjenju svoje pohlepe. Ona to ne vidi, ne zna ili ima nisku razinu brige spram života i prirode. Oni ne razaraju sociologiju života, ni prirode, tj. ništa ne znaju o ekopsihologiji. Živi u okolnostima suvremene civilizacije, diktaturi osrednjosti, i niske razine svijesti. Ple­ menska svijest ranijih civilizacija je bila puno manje okrutna spram ži­ vota i prirode, od današnjih civilizacija i kultura. Plemenske civilizacije i kulture su bile prirodnije, u skladu sa zakonom prirode, suvremene sve manje. Ljudski um suvremenih civilizacija i kultura nema dijalog s pri­ rodom kao obilježje samosvijesti. Ta veza odumire što um suvremenih civilizacija i kultura čini destruktivnim, razornim. Suvremene civiliza­ cije i kulture stvaraju socijalizaciju kao traumatizaciju uma i ponašanja, traumatizaciju mentalnog sklopa, karakterologije iz generacije u gene­ raciju, s mutacijom u androida, destruktivno biće, jer se edukacija javlja u funkciji idiotizacije. Ljudskoj vrsti su potrebni novi obzori u evoluciji svijesti pomoću edukologije, uvodeći nove spoznaje u razvoju svijesti pomoću učenja. Bez novih obzora nema dubljeg horizonta u poimanju kozmosa, pri­ rode i života sa smislom i značenjem. Otvaranje novih obzora pomoću postkvantne paradigme može pomoći univerzumu života i njegovoj ži­ votnosti, u smislu integracijske edukologije spram prakse života i no­ vom civilizacijskom ustroju (konstruktivna antropologija). Nema no­ vog, dubljeg razumijevanja univerzuma života bez novih spoznaja. Stare paradigme su zatvorene i proizvode autistični um i svijest. Postkvantne paradigme su nužne kao nova podloga za razumijevanje univerzuma ži­ vota. To potvrđuje inherencija konvergencije znanosti i kulture (impulsija EQ, IQ i SQ). Tek na razini postkvantnosti možemo nešto dublje i šire razumjeti univerzum života. Temeljni postulati postkvantne paradigme (PKP) proizlaze iz: - supremacije svijesti nad materijom (materijalizacija svijesti i ci­ vilizacije ili dematerijalizacija svijesti i civilizacije) jer je svijest uzrok i početak svega


- pravala, prasvijesti, sveprisutnog vala svemoćne inteligentne pra-energije - jednosti, jednog u kojem je sve (postojanje neživog i živog, ma­ terijalnog i nematerijalnog u svepovezanosti na subkvantnoj ra­ zini) Iz toga proizlazi i svemoćni praval inteligentne energije koja je izvor svih i prožima sve entitete u Svemiru, čini ih kozmički svjesnim i svemoćnim, višerazinskim energetskim poljima. To ukazuje na totalitet ili ukupnost potencijaliteta koji počiva na beskrajnom frekventnom bo­ gatstvu pravala. Znači, evoluacija jednosti, univerzuma života je moguća kao višedimenzionalna, sinhrona, koherentna, ko-kreativna, ko-evolucija svega postojećeg u totalitetu odnošenja nematerijalnog i materijal­ nog, živog i neživog u jednosti, u vječnom kretanju kroz konvergenciju, ko-kreativnost i ko-evoluciju, bez nekog početka i kraja zbog valnog izvora totalnog kretanja lokalnog i nelokalnog. Zaključno, umjesto života u vječnom trokutu animalizma i nasil­ nog civilizacijskog ustroja na Zemlji, imamo trokut koji čini: totalitet postojanja (potencijaliteta) u polju sveprisutnog beskonačnog polja pravala i energije, te totaliteta kretanja (sve je promjenjivo i u kretanju - holokretanju, te totaliteta odnošenja) unutar jednosti na kvantnoj i sub-kvantnoj razini. Tek na toj razini razumijevanja te jednosti i unutar te jednosti možemo razumjeti vrijeme - prostor i prostor - vrijeme. To nam omogućava da razumijemo život u tom kretanju kao i civilizacijski ustroj i kulturu ponašanja u toj jednosti. Iz toga se može razumjeti naša uloga u toj jednosti u smislu ko-kreativnosti, ko-evoluciji kao smisla našeg bivanja i kretanja u toj jednosti kao neki ko-kreatori evolucije u totalitetu postojanja umjesto današnje destrukcije. Mi smo u toj jedno­ sti suradnje radi, a ne sukoba radi, kao međuodnošenje u univerzumu života, ali i civilizacijskom ustroju spram tog jednog (prirode). Znači, postkvantna je paradigma novi obzor koji uključuje kozmološku svijest, svijest o jednosti, o totalitetu potencijaliteta, u totalitetu postojanja u


kretanju i među-odnošenju u ko-kreativnosti i ko-evoluciji75. U toj jednosti ljudska bića mogu biti ko-kreativna, ali i destruktivna u potencijalitetu svoga postojanja sa svojom životnom energijom, kao ishodište i uporište djelovanja u toj jednosti. Ta životna energija pokreće neživo76 iz izvora vala kroz interferiranje u odnošenju valova, kroz valne implozije i eksplozije između entiteta i totaliteta postojanja u jednosti, u pro­ storu - vremenu i vremenu - prostoru77. Taj obzor u sadržaju ove knjige mogu dublje obrazlagati, ko-kreirati matematičari i fizičari. I to spada u posao A. Camusovog Sizifa - suočavanje u svladavanju nemogućeg kao moguće spoznaje, ko-kreativnosti (algebra i geometrija). Radi se o osvajanju novoga obzora pomoću sustava osmišljenog na multidimenzionalnim imaginarnim brojevima i sustavima temelje­ nim na multidimenzionalnim skalarnim brojevima kao sredstvo uvida u jednost i konstrukt novoga za ljudsko usmjerenje koje sudjeluje u koevoluciji živoga univerzuma za razliku od dosadašnjeg znanja u mate­ matici i destrukcije jednog iz neznanja o stanju u kretanju (Hamilton, Heaviside, Gibbs, Winter). Taj obzor zahtjeva nova znanja - horizont spoznaje, iz fizike i matematike jer nam on može pomoći u razumije­ vanju univerzuma, prirode. O tome kako priroda može biti diskretna i kontinuirana u isto vrijeme daje obzor koji proizlazi iz korijenskog razu­ mijevanja simultanosti, diskretnosti i kontinuiranosti prirode (Smalin). Prema Smalinu i drugim teorijskim fizičarima u LST zajednici (Legacy system mathematics - LSM) problem fundamentalne unifikacije poi­ ma se kao problem invencije teorije kvantne gravitacije (invencija fizike čestice) što je moguće ostvariti pomoću tog obzora (horizonta spozna­ je). U jezičnoj terminologiji takvoga obzora (horizonta spoznaje) ne govori se, još uvijek, o kvantnim znanostima, već o valnim znanostima 75

Vidi: http://www.goldenmean.info (dana 21. 02. 2009.)

76

Vidi: http://www.theresonsnceproject.org (dana 14. 03. 2009.)

77

Vidi: http://www.ircphysics.com/scalar.mathematics (dana 14.03.2009.)


(valna fizika, valna genetika) kao novim znanostima, uporištu unapri­ jed mišljene istine. Horizontalno zakonodavstvo EU o zaštiti okoliša proizlazi iz pa­ radigmi važeće, ali ne i valjane znanosti za prosuđivanje univerzuma ži­ vota. To se odnosi i na akcijske programe zaštite okoliša u smislu unazad mišljene istine. To se odnosi i na zakonodavstvo RH o zaštiti čovjekovog okoliša i očuvanja prirode. Pravo na zdravi okoliš zajamčeno je Ustavom RH (zrak, voda, tlo, gospodarenje otpadom, buka, itd.) kao neko ustav­ no pravo, ne govori ništa. Radi se o ustavnoj obvezi i građansko pravnoj obvezi očuvanja prirode i zaštite okoliša. Znači, nema jasnog obzora o tome što smo mi u vremenu i prostoru, tu gdje jesmo, bez obzira na brojnost institucija i brojne zakonske norme u funkciji unazad mišljene istine o očuvanju prirode i obvezi spram ljudskog okoliša. Znači, bez novoga obzora o univerzumu života ne možemo ni mi, ni Europa, pre­ poznati problem zaštite okoliša kao ključne komponente socijalnog i gospodarskog života (problem komunalnog i industrijskog otpada). U svakom slučaju u pitanju je kultura. Zato je problem svake civi­ lizacije i kulture energija kao faktor razlike u izgledima za opstanak. To je suštinski problem inteligencije svih civilizacija i kultura, ali ne samo u pojavnom ponašanju ljudi, već daleko dublji problem. Radi se o proble­ mu inteligencije stanice života koja razotkriva tubulinsku infrastruktu­ ru sličnu onoj u mozgu koja služi kao temelj svijesti suradnjom valova u tubulama (Hamer off Penrose)78. Ta dubina uvida govori o konvergen­ ciji znanosti i kulture, ali i vertikalne konvergencije pojedinih znanosti u cilju spoznaje života, životne sile (energije), pa i prainteligencije.

78

Vidi: Guenter Albrecht - Buechler et al., The need for Cell Intelligence, http:// basic.northwestern.edu/g-buehler/frame.htm (dana 04. 05. 2009.)


(14) ČOVJEKOVA KONTROLA NAD CIVILIZACIJOM -JEDNA ANTROPOCENTRIČNA ILUZIJA I PROBLEM KULTURE

Da Homo Sapiens Sapiens vlada nad civilizacijom to je iluzija, san i bo­ lesna zabluda. On gubi svaku kontrolu nad stvarnošću koju proizvodi; znači nad svojim djelovanjem. On ne uobličava civilizaciju. Civilizacija razobličava njegovu nasilnu prirodu koja se ogleda u oceanima i na ko­ pnu kao ljudsku izopćenost79, kao biće nedostatka u ljudskosti. On gubi kontrolu nad svim poljima svoga djelovanja, posebno nad uporabom oružja, nad oceanima, nad biosferom i atmosferom, nad smećem, opa­ snim otpadom, nad opijatima. Mi nemamo uvida u vlastitu ne-kulturu (ponašanje) spram života i prirode. Nemamo ni povijesnosti civilizacije, ni povijesnosti kulture (kritike) u svoj različitosti civilizacija i kultura. Još manje znamo razliku između civilizacija i kultura s promjenama koje ove u sebi doživljavaju s naslova djelovanja lovca sakupljača u su­ vremenoj lubanji u zadnjih 50 000 godina. Ono što je zajedničko svim civilizacijama i kulturama, jest da su u sukobu sa životom i prirodom, da preferiraju svijet stvari na štetu razvoja života. Civilizacije i kulture imaju svoju konstantu i svoj kontinuitet iz generacije u generaciju, iz vremena u vrijeme, kao neko sintetiziranje ponašanja pojedinca i na­ 79

Vidi: White Leslie A.: Nauka o kulturi - studija o čoveku i civilizaciji, Kultura, Beograd, 1970.


roda, uzajamnog djelovanja spram života i prirode. Civilizacije i kultu­ re prošlosti određuju suvremene civilizacije i kulturu budućnosti, kao neko stremljenje spram života i prirode. Pojedinac i narod određuju svoj civilizacijski ustroj i svoju kulturu (ponašanje) i obratno. Jedno i drugo određuje svoj postanak i opstanak ili nestanak iz svog mentalnog sklopa. Kultura je nejasan pojam kod svih civilizacija, naroda, nacija. Ona je pribježište za sve ono u što uobličavamo svoju sudbinu. To je pojam koji u sebi krije neznanje, zoon-a u civilizacijskom ustroju, oklop ili dekor pojedinca i naroda spram drugih. Ona je sve osim sposobnosti za kontrolu civilizacijskog ustroja. Kultura je proces oblikovanja ponašanja pojedinca i naroda spram života i prirode. Ako je to permanentan proces, oblikovanja ponašanja u smislu sposobnosti obuzdavanja instinkta, animalizma u nama, kontrole instinkta. Koliko smo osobno i kao ljudska vrsta osposobljeni za obuzdavanje animalizma u nama spram drugih, pa i prirode, ostaje otvoreno pitanje, za ljudski rod. Zoon u urbanom načinu života, bez kulture, ostaje zoon, problem sebi i onima oko sebe - konfliktno biće bez mogućnosti kontrole sebe, posebno prisvajanja dobara, ali i stvaranja otpada / smeća. Zoon bez kulture ostaje u oklopu primitivnog bića i animalizma, animalne kul­ ture. Kontrola atoma pomoću znanosti - fizike atoma, pitanje je te iste mogućnosti za društvene znanosti u kontroli društva i društvenog ponašanja. Koliko smo daleko od te mogućnosti za kontrolu urbanog načina života, kontrolu ljudske vrste spram prirode ostaje kompleksan problem za istraživače društvenih zakonitosti. To se posebno odnosi na ovladavanje fizikalnih zakona u prirodu, umjesto suprotstavljanja fizičkim zakonima s naslova socijalnih zakona - ljudske nad-moći nad prirodom. Da ne kontroliramo naše ponašanje spram prirode, pokazuje milijun tona svakakvog otpada odbačenog u prirodu, u biosferu, u oce­ ane, rijeke, jezera, itd. Problem koji izrasta u civilizacijski i kulturni pro­ blem zbog sukoba sa životom i prirodom govori da je kultura na niskoj razini kod svih civilizacija. Taj problem sustavno odgađaju gotovo sve suvremene civilizacije i kulture, kroz sustavno odlaganje u biosferu ili atmosferu. Problem čeka prirodne kataklizme, proces subdukcije, po­


trese i vulkane koji će to ponovno preraditi i vratiti u neko bivše plino­ vito stanje. Subdukcijski vulkani su aktivni, ali i razorni. Ostaje nam da živimo u smeću i sa smećem iskorištenih i odbačenih stvari, odbačenih u prirodu do mogućih kataklizmi - subdukcijskih vulkana kao neko rješenje za našu nekulturu. Za probleme koje smo proizveli sa svijetom stvari, ljudska vrsta je utrošila puno znanja, života i novca. Koliko će nam trebati znanja, života i novca da taj problem kontroliramo i da ga otklonimo, za sada ostaje otvoreno pitanje. Kontrola uma ili kontrola instinkta Zoon-a u urbanom načinu ži­ vota stvar je kulture jer je otpad / smeće civilizacijski i kulturni problem nedostatka, pomanjkanja kulture i niske razine samosvijesti. Instinktiv­ no odricanje pojedinca u urbanom načinu života - ne preispituje svijest već primitivnu slobodu. Urbani način života postaje sve teži u prostor­ nom smislu tjesniji, netolerantniji, sukobljeniji. S rastom populacije u urbanim centrima taj život se polarizira na bogate i siromašne, na centar i periferiju, na moćne i bespomoćne, bez društvene kontrole uzroka te polarizacije unutar civilizacije. Magijske sposobnosti društvenih i hu­ manističkih znanosti u ostvarivanju kontrole nad civilizacijskim ustro­ jem za to nema. Neki znanstvenici misle da se to ne može očekivati - od društvenih znanosti da kontroliraju civilizacijski ustroj, urbani način života80. Kultura je čin ponašanja pojedinca u datom trenutku, stjecaj okol­ nosti u kojem se zatiče u vremenu i prostoru. Za kulturniji čin ponaša­ nja uvijek nedostaje znanja i obrazovanja na nove, svakoga sata drugači­ je okolnosti. Te okolnosti variraju iz sata i dana u drugi sat i drugi dan. Ponašanje je uzrokovano i instinktom i kulturom ovisno o okolnostima u kojima jesmo. Okolnosti su te koje nas čine više ili manje određenima, ograničenima ili slobodnima u djelovanju ili ponašanju. Znanost i eko­ nomija su u zakašnjenju za onim što razumijemo pod kulturom. Nikada dosta, ni znanja, ni obrazovanja. Destruktivna antropologija povećava 80

Vidi: White Leslie A.: Nauka o kulturi - studija o čovjeku i civilizaciji, Kultura, Beograd, 1970.


nasilje, a konstruktivne antropologije nemamo, pa razumijevanje op­ stanka života ostaje na razini neznanja, nasilja nad životom i prirodom. Očekivanja od znanosti i obrazovanja da promiču kulturu ljudske vrste ostaje na razini prevare. To se očituje i kod odlaganja otpada / smeća u prirodi kao činu nekulture koji je dovoljan, tolerantan. To suvremene civilizacije i kulture čine s predumišljajem bez grižnje savjesti za to što čine životu i prirodu. Um suvremenih civilizacija i kultura zarobljen je potrebama biosa (biologije) i sve je dalje od potreba etosa (života i ži­ votnosti na planetu Zemlja). Sve suvremene civilizacije i kulture karakterizira jedno nasilno prisvajanje i nasilno ponašanje u osvajanju prostora i prisvajanju izvora i dobara (ratovi svim sredstvima traju i ostaju i potvrda su karakteri­ stika nasilja). Ta imanencija suvremenih civilizacija i kultura proizlazi iz tipa razumijevanja opstanka nasilnim oblicima civilizacijskog ustroja s kulturom nasilja (animalizma). Kontrole nad nasiljem nema. Nasilje se sve više tolerira unutar pojedinih civilizacija i kultura, pa i između njih (sukob civilizacija). Scijentizam ostaje u funkciji toga nasilja - slo­ bode nasilja. Od moćnih se očekuje da se smiluju prema siromaštvu i nemoćnima, posebno bogatih spram siromašnih. Humanijeg i čovječnijeg pomaka u očekivanjima nema. Od prirode se očekuje da nam se smiluje, ali eko-sustav posustaje da pruža usluge čistog zraka, vode, hra­ ne, itd. Znanost i obrazovanje moraju utjecati na višu razinu svijesti i samosvijesti pojedinca i naroda - da podupiru razvoj kulture, kulturno stanje društva spram života i prirode, pod uvjetom da to društvo traži od znanosti i obrazovanja sustav kulturnog razvoja. Znanost i obrazo­ vanje nema nikakvu moć. I znanost i obrazovanje je u funkciji perpetuiranja odnosa u društvu, zloupotrebljivost i znanosti i obrazovanja za reproduciranje stanja u društvu. Bolesna društva i zdrava društva imaju različite zahtjeve spram znanosti i obrazovanja i tako utječu na razvoj kulture pojedinca i naroda, iz generacije u generaciju. Društveni sustav određuje funkciju sustava obrazovanja u pripremi ljudi za razvoj druš­ tvene uloge ljudi u društvu. Sadržaj obrazovanja pa i kulture ponašanja proizlazi iz konstrukta društva, ako ga društvo ima. U tom slučaju obra­


zovanje može pridonositi društvu, ako ga osposobljava iznutra. Civili­ zacija i kultura dominacije karakterizira suvremenost i stvarnost sa svim oblicima i sredstvima nasilja spram života i prirode. Kulturologija omogućava kontrolu civilizacije - nasilja života u civilizacijskom - urbanom ustroju, ako do nje držimo u društvu kao osposobljavanju sebe za kontrolu nad svojim ponašanjem spram drugih i spram prirode u smislu izbora slobode i djelovanja. Ako su civilizacije i kulture u svojoj prirodi nasilne, iznutra određene silom, nasiljem, tada je nada za ljudskost i čovječnost isprazna i siromašna. Ljudska je vrsta moralne prirode, a ne amoralne, i tu leži nada za ljudskost, za čovječ­ nost, za kulturu suradnje umjesto kulture sukoba, jer ljudski rod spa­ da u bića koja mogu sama sebe određivati u ponašanju. U tom smislu znanstveni determinizam putem obrazovanja može utjecati na kulturni determinizam (društvo kulture naspram društva znanja, pravo kao kul­ tura i kultura kao pravo). Znači, kulturna je zadaća kontrolirati svoje po­ našanje pomoću kulture jer je ljudsko ponašanje uvjetovano kulturom. Kultura uvjetuje ljudsko ponašanje u cjelini. Kulturno stanje pojedinca i društva je presudno za civilizacijski ustroj. Zaključno: kultura odre­ đuje čovjeka, a čovjek uči i uređuje kulturu. Evolucija svijesti određuje evoluciju kulture, a tim i civilizacijski ustroj za čovječnost. Budućnost čovječanstva određena je kulturom za čovječnost, ljudskost i humanost. Teži se kulturnom stanju za čovječnost, jer konačnog stanja za to nema, ni u pojmu kulture, ni u pojmu čovječnosti i humanosti, u čistoći, u bezgriješnosti, tj. potpunoj kontroli svih sila koje uređuju i određuju ljudsku prirodu. Težnja pojedinca i društva ka višem kulturnom stanju, odnosa suradnje unutar civilizacije i kultura, pa i prirode zahtjeva stalno ljudsko nastojanje za kulturom. To je naporno i zahtjevno, ali nužno u reguliranju i obuzdavanju nagona u nama spram prirode od strane kulturoloških obrazaca u kojima ljudski rod živi i radi, a ne slobodnom voljom pojedinca s naslova antropocentričnog sustava vrijednosti. Po­ moću kulture kao našeg samoodređenja osiguravamo zajednički život u civilizacijskom ustroju jer on nije moguć bez kulture. Civilizacija uvje­


tuje kulturu, univerzum kulture omogućava civiliziraniji život i mogući razvoj. Kultura uvjetuje civilizacijski ustroj urbanog načina života, ali i obratno. Civilizacijski ustroj urbanog načina života traži kontrolu po­ našanja pojedinca pomoću kulture kao uvjeta za civilizacijski ustroj u smislu predviđenog ponašanja. Civilizacija uvjetuje kulturu, a kultura civilizacijski ustroj - neko predviđeno, uređeno i usklađeno ponaša­ nje traži ljudskiji, čovječniji i humaniji način života. S ovim stupnjem neznanja, nije ni moguća neka zrela, uređena civilizacija, racionalnija i odgovornija spram prirode. Antropolozi to tumače da previše tražimo od ljudske vrste, koja je tu na Zemlji «odnedavno», da je kulturologija u povoju, a psihofizički napor pojedinca za kulturom vrlo slab, nizak. Svi se stvaramo, rađamo, odgajamo i obrazujemo u zadanom civilizacij­ skom ustroju i kulturnom stanju u kojem je um pojedinca još uvijek u funkciji biosa, a manje etosa, bez poticaja ka nekom višem kulturnom stanju (prevladava egzistencija nad esencijom) s težnjom ka moći u smi­ slu kompenzacije za kulturnu emancipaciju, jer je određen izvanjskim silama moći društvenim i prirodnim. Sve niža razina tolerancije, soli­ darnosti, društvenosti u civilizacijskom ustroju, pojedinca je prepušten sam sebi i svojem nastojanju. Spada u slaba bića i stalno živi u nekoj nemilosti društva i prirode, u okolnostima globalizacije kao individua­ lizacije s pozicije prava jačeg. Socijalni darwinizam postaje temelj suvre­ menih civilizacija i kultura81. Znači, živimo u okolnostima koje preferi­ raju kulturni mem profita, kulturu nasilja, a ne kulturni mem morala i kulturu suradnje. To ukazuje da suvremene civilizacije i kulture ne vode ljudski rod ka nekom kvalitetnijem, čovječnijem životu, pa ni prema nekoj potrebi za kulturom suradnje. Evolucija života postaje sve upitnija u odnosu na devoluciju, involuciju života, kao neku sudbinu ljudske vrste. Sva energija u ljudskoj vrsti troši se pogrešno, a kulturna dinamika u funkciji pogrešnog ljudskog nastojanja - rasčovječavanja. U tom smi­ 81

Vidi: Kulić Slavko: Neoliberalizam kao socijaldarwinizam, Prometej, Zagreb, 2004.


slu, suvremene civilizacije i kulture su protiv prirode, suprotstavljene prirodnim silama i kulturnim sredstvima. Suvremene civilizacije i kulture svu svoju energiju troše (energiju uma i iz prirode) za nasilje, sukob sa životom i prirodom, pa i između civilizacija u smislu dominacije, eksploatacije radi svim sredstvima, voj­ nim i nevojnim. Zato je rat za prostor i energiju sa Zemlje prenesen i u svemir - energije radi; kontrola nad izvorima i cijenom energije. To je karakteristika suvremenih civilizacija i kultura. Sukob je sve jačeg intenziteta. Problem zagrijavanja atmosfere (CO2) kao da nije ničiji problem, pa ni otpada / smeća koji se s predumišljajem sustavno odga­ đa. Kulturnog reda nema nigdje. Kulture cinizma i licemjerstva spram toga civilnog i kulturnog problema nema. Sve je privid, u pojavnom i stvarnom rješavanju ovoga sve većeg problema civilizacije i kultura koje preferiraju svijet stvari i konzumerizam. Ta civilizacija i kultura spada u socijaldarvinizam, opstanak jačih spram slabijih kao neki kontinuum ranijih civilizacija i kultura nastavljanja života radi u datom društvenom uređenju. Kulture i civilizacije proizlaze iz društvene sinergije i energije. To ih razlikuje u nadmoći i premoći. Zato jest borba za svim izvorima energije (snage radi). Kulturna je sposobnost usmjeravanja energije pojedinca, društve­ ne sinergije spram ljudskosti, čovječnosti, humanizacije civilizacijskog ustroja života (strujanje životne energije). Kultura je determinanta ljud­ skoga ponašanja u civilizacijskom ustroju, a kulturologija zaostaje kao i kulturna antropologija. Konstruktivne antropologije nema na pomolu u smislu izgradnje ljudske osobnosti u smislu kulturologije, razumije­ vanja uvjeta života u prehrambenom lancu života i prirodi. Biološku dinamiku ljudske vrste ne prati i kulturna dinamika. Prati, ali sa sve ve­ ćim zakašnjenjem u razumijevanju uvjeta života opstanka i razvoja. Biće srlja ispred kulture. Ljudsko je ponašanje i opstanak uvjetovano kultu­ rom, a u tome kasnimo pa živimo izvan funkcije kulture - potrebnog stupnja kulture - čovječnosti i ljudskosti.


Kod primata postoji potreba za životom u grupi kao konstanta - kao način opstanka. U ljudskom ustroju ta potreba za životom u ko­ lektivitetu, društvu, razbija se s individualizacijom (globalizacijom). To je karakteristika suvremenih civilizacija i kultura za razliku od kolekti­ viteta ranijih civilizacija i kultura. O tome kulturni antropolozi šute, pa i sociolozi. Ljudskosti nema bez kulture, ali ni ljudski rod ne može opstati izvan kulture i humane ekologije i kulturologije. Nerazumijeva­ nje toga procesa ostavlja ljudsku vrstu u trokutu animalizma, stalnom sukobu preživljavanje jačih i moćnijih. To se događa svim kulturnim obrascima, malim narodima, sa svim živim jezicima malih naroda koji nestaju asimilacije radi i egzistencije radi. Nasilje potire i brojne kulture malih naroda u posljednjih 50 godina sa svime što su znali i imali.


-

(15) EDUKACIJA ZA EKOLOGIJU KAO GLOBALNI I LOKALNI CIVILIZACIJSKI PROBLEM HRVATSKE I GRADA ZAGREBA82 građansko pravna obveza spram ekologije i pravna obveza gospodarskih i socijalnih subjekata

Kozmičke sile odredile su, determinirale su fizičke zakone prirode kao oblik prisile ponašanja svega što je živo i život, pa i ponašanje Homo Sapiens Sapiensa. To je ono što traži da se ljudski rod emancipira, obra­ zuje, educira, o svijesti, samoodredi spram prirodnih i društvenih za­ konitosti. Svi razvojni potencijali pojedinca ostvaruju se u socijalnoj grupi, kulturnom obrascu društva u kojem živi i radi pomoću odgoja i obrazovanja. Prva i druga razina očovječavanje pojedinca ukazuje da se radi o intervenirajućoj varijabli razvoja života ljudskog roda i njego­ vog ponašanja unutar prehrambenog lanca života i spram prirode. To je uvjet da se preveniraju socijalne i prirodne katastrofe (ratovi i klimatske promjene) izazvane načinom života, suprotstavljanjem zakonima priro­ de. Homo Sapiens Sapiens je slabo biće koje ulazi u okrutne okolnosti života koje svladava pomoću znanja, viših razina svijesti kao struktu­ riranog znanja pomoću obrazovanja. Obrazovanje je prva derivacija 82

Vidi: Kulić S.: Edukacija za ekologiju kao globalni i lokalni civilizacijski problem, X. Međunarodni simpozij: Gospodarenje otpadom, Zagreb, 2008. (uvodno izlaganje)


globalne koncepcije razvoja društva, pripremu pojedinca za različite uloge i društvenoj podjeli rada. Globalna koncepcija razvoja društva je dalekosežno odmjeravanje onoga što jesmo spram onoga čemu društvo i ljudski rod globalno i lokano teži. U suštini globalne koncepcije sto­ ji vrijednosna orijentacija pojedinca i društva. Vrijednosna orijentacija određuje sustav vrijednosti kao kriterij ponašanja ljudskoga roda, druš­ tva u prehrambenom lancu života i spram prirode. Sustav društvenog odgoja i obrazovanja priprema (obrazuje) ljude za vrijednosnu orijen­ taciju kao okosnice globalne koncepcije razvoja i sustava društvenih odnosa / razvoja života. Tamo gdje ne postoji jasna globalna koncepcija razvoja života s vrijednosnom orijentacijom nije moguće ustrojiti sustav vrijednosti za koje se obrazuje / priprema zajednica i društvo. Smisao i značenje edukacije očituje se ne samo za egzistenciju, već i u očovječavanju, ljudskosti i ispravnijeg odnosa spram živog i života, te prirode u cjelini.

(15.1.) Dva tipa razumijevanja opstanka i razvoja života U 4,5 milijuna godina Homo Sapiens Sapiens je postigao jako puno na ojačavanju svojih bioloških i neuroloških ograničenosti u cilju br­ žeg osvajanja prostora u potrazi za izvorima i dobrima u podmirivanju svojih bazičnih potreba i potreba tzv. nadogradnje. U povijesti razvoja ljudskog roda (osvješćivanje razvojnih potencijala), Homo Sapiens Sa­ piens je imao mogućnost osvješćenja: - institucionalno obrazovanje (sustav socijalnog obrazovanja) - izvaninstitucionalno obrazovanje. Znači, imao je ozbiljne mogućnosti da razvije svoje razvojne potencijale o kvaliteti života rada, u smislu ovladavanja spoznajom pa i kreiranje novih spoznaja. To nije sporno. Sporna je stvar za što sve upotrebljava spoznato ili saznato.


(15.2.) Oblici civilizacijskog ustroja i princip prisvajanja prostora, izvora i dobara Uvažavajući sva tri važeća, a ne valjana ljudska mišljenja: vjersko, poli­ tičko i znanstveno stvarnost civilizacijskog ustroja se iskazuje nasilnom. Suštinski problem je u principu nasilnog osvajanja prostora, izvora i dobara. To je temeljni konstitutivni princip hijerarhijskog ustroja do­ sadašnjih civilizacija života. U konstruktu ljudskog mišljenja pogreš­ no, nasilno raz-umijevanje ostvarivanja života. Ako je princip nasilnog razumijevanja proizašao iz pogrešnog raz-mišljanja o toj mogućnosti života, tada biće ide ispred znanja - snagom instinkta, instinktivnog ponašanja u načinu podmirivanja svojih potreba. Taj princip nasilnog prisvajanja postao je sve do danas temelj ili konstanta ekonomije nasilja (privređivanja - pribavljanja dobara u načinu zadovoljavanja potreba). Ekonomija nasilja zahtijevala je bazične tehnologije proizvodnje (stva­ ranja) dobara, koje su u sebi nedovršene, neosmišljene, biocidne u pri­ mjeni, što u proizvodnji svijeta stvari ugrožava život i razara prirodu. Korespondirajuće tehnologije za te bazične tehnologije kasno su osmi­ šljene, da bi se spriječilo ili otklonilo štetne posljedice primjene otkrića, izuma, znanja, tehnologija i uporabe antropotehnika koje su slijedile tehnologije s biocidnim posljedicama. Ekonomija nasilja (liberalna i neoliberalna) je preferirala nediferencirani i homogeni rast u uvećanju svijeta stvari profita radi. Tjerana fenomenom više-brže - brže-više stva­ ri radi, radila je u pravcu ugroze života i prirode. Svijet stvari već odavno guši život s naslova racionalizma ekonomije nasilja - jer je više stvari donosilo više profita. Svijet stvari postao je dominantna / vladajuća ori­ jentacija, a ekonomija nasilja s tehnologijama i antropotehnikama za­ povijedajući kriterij ponašanja. Za nasilan princip prisvajanja u društvu i prirodi kao nekom važećem civilizacijskom ustroju i vrijednosnoj ori­ jentaciji zakonito je slijedila obrazovanje (pripremanje) ljudi za nasilno ponašanje udovoljavanja temeljnom kriteriju / principu prisvajanja bez svijesti o ugrozi života i prirode. Taj antropocentrični sustav vrijednosti


- sve za Homo Sapiens Sapinesa - kao centar svega za hranjenje njegove pohlepe dovelo je do sve jačeg nasilja bilo desnih bilo lijevih doktrina o ustroju života na Zemlji. I jedna i druga doktrina, iskazala se je vrlo okrutnom spram života i prirode. Uporišta tih doktrina gradila su se na nasilju što se očitavalo u rastu fizičke, materijalno-financijske i sim­ boličke moći. Jedna i druga doktrina, doktrinarni svijet proizašli su iz pogrešnog razumijevanja ustroja života na Zemlji, pa i odnosa spram prirode. To mišljenje dominacije je pogrešno u konstruktu jer ono u sebi nema tzv. ekološku edukaciju / komponentu ispravnog odnosa spram života i prirode. Kulturni mem morala (etički, bioetički, itd.) preferira antropocentrični sustav vrijednosti i isključuje biocentrični / ekocentrični su­ stav vrijednosti (brigu za život i očuvanje prirode). Znači, sustav vrijed­ nosti na kojem počiva globalna orijentacija / koncepcija bitno određuje sustav socijalnih odnosa, a time i sustav obrazovanja / edukacije, pona­ šanje pojedinca, ljudi, pa i gospodarskih i socijalnih subjekata. Iz pret­ hodne misli može se razabrati da nasilno prisvajanje i nasilno ponašanje ima svoj opozit, drugu stranu, drukčije prisvajanje i drukčije ponašanje. U čemu je stvar? U tome da nasilje ne vodi u razvoj, već u destrukciju razvoja života i prirode. Da bi se nadali razvoju života i zaštiti prirode, Homo Sapiens Sapiens mora drukčije znati, drukčije razumjeti opsta­ nak i razvoj života. Da bi drukčije razumio, mora ili treba drukčije uči­ ti. Da bi drukčije učio, mora se suočiti s pogrešnim raz-umijevanjem života i pogrešnom odnosu spram prirode (klimatskim promjenama i suvremenim patologijama živog i života). Zašto? Zato što način civili­ zacijskog ustroja života (nasilje, s ekonomijom nasilja u proizvodnji svi­ jeta stvari kao civilizacijska orijentacija emitira ugrozu života i prirode (atmosferu, litosferu, hidrosferu kao biosferu). Znači da su sva otkrića, svi izumi, znanja, tehnologije i antropotehnike u funkciji nasilnog po­ našanja spram života i prirode. Tu nije sporno to što Homo Sapiens Sapiens zna, već je problem društvena uporaba toga što misli da zna iz prirodnih, tehničkih, biotehničkih, biomedicinskih, pa i društvenih i


humanističkih znanosti. Humanističke pa i društvene znanosti kasne u pravilnoj uporabi znanja u cjelini, (slika 10).

Slika 1. Dva tipa razumijevanja, mišljenja i djelovanja

(15.3.) Geopolitičko versus geobiosocijalno razumijevanje opstanka i razvoja života Iz prethodnog sadržaja moguće je razumjeti, da nasilno ponašanje Homo Sapiens Sapiensa nije nužno i jedino moguće spram života i prirode, ako je u potencijalnoj, razvojnoj mogućnosti moguće drukčije raz-umjeti, drukčije djelovati, drukčije se ponašati, pa time i ishod druk­ čiji spram života i prirode.


(15.4.) Geobiopolitičko razumijevanje opstanka života i prirode U temelju desne i lijeve doktrine, stoji nasilje. Ono proizlazi iz politič­ kih doktrina, iz destruktivnog mišljenja dominacije, iz filozofije politike koja određuje i uređuje odnose među silama. Priroda ovoga tip razumi­ jevanja života zagovara antropocentrični sustav vrijednosti, ekonomiju nasilja i tehnologija s biocidnim posljedicama, zagovara kulturni mem profita (utilitarističko-materijalističko-pozitivističko-hedonistički su­ stav vrijednosti). Zagovara rast fizičke, materijalne, financijske i sim­ boličke moći (sustav dominacije, kodifikaciju prava jačeg i moćnijeg), zagovara svijet stvari profita radi na štetu / račun života i prirode. Taj tip raz-umijevanja života daje mogućnost opstanka na kodifikaciji prin­ cipa moćnijeg i jačeg što preferira nasilno prisvajanje prostora, izvora i dobara, a zakonito vodi u sve jači, razorniji sukob unutar prehrambenog lanca života pa i unutar ljudskoga roda, posebno u sukob s prirodom. Emisija nasilja spram života i prirode zakonito proizvodi klimat­ ske promjene i suvremenu patologiju živog i života. Kako zaustaviti to nasilje, spram života i prirode? Kako spriječiti prirodne i socijalne ka­ taklizme koje nas zatiču nespremne jer su razorne za život i prirodu? To je pitanje svih pitanja za sva otkrića, izume, znanja, tehnologije i za primjenu svih antropotehnika s kojima Homo Sapiens Sapiens djeluje u društvu i prirodi. Odgovor je: mora se drukčije / čovječnije ponašati.

(15.5.) Geobiosocijalno razumijevanje opstanka života Bilo bi tragično za život na Zemlji i za samu prirodu ako Homo Sa­ piens Sapiens ne osvijesti to pogrešno razumijevanje života i prirode, ako drukčije ne zna, ako drukčije ne djeluje, ako se drukčije ne ponaša spram života i prirode. Sve je u drukčijoj proizvodnji svijesti, drukčijem znanju i obrazovanju.


Slika 2. Antropogene emisije

Geobiosocijalno razumijevanje opstanka i razvoja života temelji se na filozofiji kulture kao ključu ljudskog ponašanja u društvu i priro­ di. Filozofija kulture preferira bioetički / biocentrični ili ekocentrični sustav vrijednosti kao ljudsku orijentaciju, nenasilni odnos spram života drugih, a time i spram prirode. Zašto? Zato jer imamo spoznaju da sve što je živo i u životu ima potrebu da opstane, da se razvija. Filozofija kul­ ture preferira biorazličitost, a ne istost. Život na Zemlji može opstati u različitosti, a ne u istosti. Filozofija kulture zagovara i preferira su-egzistenciju, suradnju unutar živoga i života, znači civilizaciju novoga tipa,


Slika 3. Teorija apstraktnog vezivnog prostora

novih oblika su-egzistencije koji daju šansu svima da opstanu. Znači, suradnja i suglasnost unutar živoga svijeta, umjesto suprotstavljenosti, sukoba i međusobnog uništenja. Novi oblici civilizacijskog ustroja traže novu vrijednosnu koncepciju u kojoj se život i živo razlikuje od svijeta stvari. Za to nam je potrebna emancipacija od svijeta stvari kao neke


kompenzacije za život. Stvari ne mogu zamijeniti život, još manje biti važniji od života. Svijet stvari profita radi razara svu potencijalnost ljud­ skoga roda za čovječnost, za održivost živog i života u skladu sa zakoni­ ma prirode i kozmosa. Život ne može ostati u funkciji stvari, već stvari u kvalitetnije načinu života. Život se ne smije ugušiti u svijetu stvari. Homo Sapiens Sapiens ima drukčiju ulogu u prirodi. Njegova je pozi­ cija u funkciji suegzistencije s drugim oblicima života, pa i s prirodom. O tome mora imati drukčiju svijest - moralnu svijest - samosvijest koja mu daje mogućnost samoodređenja spram svih oblika života i prirode. Za to mora upotrebljavati sve tipove inteligencije posebno: spiritualnu, kulturnu inteligenciju (SQ), intelektualnu (IQ), posebno emocional­ nu (EQ). Bez uporabe sintezne inteligencije nije moguće razumjeti pa i održati život na Zemlji (slika 11. i 12.).

(15.6.) Destruktivna versus konstruktivna antropologija kao temelj obrazovanja Destruktivna je antropologija u funkciji geobiopolitičkog razumijeva­ nja opstanka života, filozofiji politike s preferencijom kulturnog mema profita, nasilja i svijeta stvari, prešla prag tolerancije života, prag razorne destrukcije života, kako na selu tako i u gradu (tradicionalnim i suvre­ menim oblicima života). Destruktivna antropologija proizvodi amoral­ nu svijest, razorno ponašanje spram života i prirode. Ona proizvodi i oblikuje pogrešnu svijest i nasilan način života - ponašanja u skladu s nasilnim principom ponašanje. Ona zakonito vodi u dekadenciju ljud­ ski rod, u devoluciju života, u darvinizaciju života koju potiče politički determinizam, egoizam, sebičnost, pohota i sve ono što se čini nečo­ vječnim i neživotnim za slabije. Znači, mi ne možemo razumjeti što je destruktivna, a što konstruktivna antropologija, izvan konteksta druš­ tva, još manje neko obrazovanje za zaštitu okoliša kao nekog lokalnog i globalnog problema. Ništa nije više lokalno, sve je globalan problem. Globalni problemi su lokalni problemi (voda, zrak, hrana, itd.). Sve


pretpostavke održivosti života su postale upitne na lokalnoj i globalnoj razini. Destrukcija života - svih oblike života je postala razorna zbog destruktivne svijesti, destruktivne antropologije, zbog preferencije svi­ jeta stvari spram života. Potrebna je transcendencija svijesti o održivosti života, amoralne s moralnom sviješću, destruktivne s konstruktivnom antropologijom, filozofije politike s filozofijom kulture, geobiopolitičkog s geobiosocijalnim razumijevanje opstanka života i očuvanja prirode u kojoj je život moguć s mogućim, ljudskijim, čovječnijim ponašanjem u prehrambe­ nom lancu života i spram prirode (Slika 4). Konstruktivna svijest

Destruktivna svijest

Geobiosocijalno razumijevanje života

Geobiopolitičko razumijevanje života

Konstruktivni Hss

Destruktivni Hss

Novi koncept demokracije

Stari koncept demokracije

Evolucija života zahtijeva konstruktivnu antropologiju

Devolucija života zahtijeva destruktivnu antropologiju

Slika 4. Globalizacija - edukacija - egzistencija s naslova konstruktivne umjesto destruktivne svijesti

Dubina i širina transcendencije svijesti traži kvantni skok u svijesti svije­ ta i pojedinca. Znači da temeljem konstruktivne antropologije i razvo­ jem moralne svijesti, održivost života je moguća. Ona je moguća ako sustavi socijalnog odgoja i obrazovanja budu u funkciji intervenirajuće varijable u širenju moralne svijesti o sebi i svijetu. Kao neka nova kul­ turna antropologija, kao neka nova spoznaja u strukturiranju razvojnih potencijala ljudskoga roda. Emisija naše svijesti - moralne svijesti, može, zasigurno emitirati manju emisiju smeća i pravilnije raspolaganje s otpadom pomoću kon­ struktivne antropologije, kulturne antropologije kao ključa održivosti života na Zemlji. To je ključ kako budućnost percipirati u sadašnjosti pomoću provođenja silnog broja Deklaracija o zaštiti okoliša i klimat­


skih promjena. Možda još nije kasno. Od sebe ne moramo tražiti da ćemo odjednom smanjiti 90% štetnih emisija u atmosferu i biosferu. To znači da nećemo mijenjati svoje ponašanje spram života i prirode. To se odnosi na zemlje G-8. Članice G-8 nisu «najrazvijenije». One su najmoćnije i najviše ugrožavaju klimu i život na Zemlji. Yauso Fukuda - predsjednik japanske vlade na sastanku u Tokyu (2008.) zatražio je da svijet do 2050. godine smanji emisije onečišćenja za 50%. I to je puno, ako osvijestimo posljedice onečišćenja atmosfere i biosfere Zemlje. Konstruktivna antropologija razvija moralnu svijest o sustavnom rješavanju problema onečišćenja i otpada, a ne sustavno odgađanje rješavanja problema smeća i otpada. To se događa i Hrvatskoj i gradu Zagrebu usprkos proslavljenoj 900-oj obljetnici Zagreba. Urbanizirani život traži daleko jaču moralnu svijest pojedinca i građana, od onoga zvanoga tradicionalnog života na selu. Taj zajednički / komunalni ži­ vot ima zajedničke / komunalne probleme koji poskupljuju / otežavaju život svima. Mi jesmo ono što udišemo, što pijemo i što jedemo. Sve manje znamo o tome, usprkos spoznaji da fiziologija biologije bitno utječe na fiziologiju neurologije. Konstruktivna antropologija zagovara ljudsku inteligenciju u funkciji etosa, a destruktivna u funkciji biosa (bi­ ologije). To je razlika razlike spram brige o održivosti života spram brige o smeću i otpadu i u RH i u Zagrebu. Na to je upozorila i konferencija WHO-SZO u Ženevi 2008. o zdravlju i klimatskim promjenama. Ako humanoidi na planeti Zemlja pristaju na manipulaciju plane­ tom od strane androida, oni će nestati. Raščovječavanje kao proces mora transcendetirati u očovječenje, a destruktivna antropologija mora biti zamijenjena konstruktivnom mozak ljudi destruktivne antropologije je pun rupa i nije u mogućnosti konzistentno i konsekventno prosuđivati ishod ponašanja na druge u lancu života, još manje spram ugrožavanja prirode. Postoji 1001 način da podupiremo život na Zemlji s afirmacijom konstruktivne antropo­ logije koja misli i preferira održivost života. Pojedinac i društvo, Ijud-


ski rod to može ako osvijesti posljedice svoga dosadašnjeg ponašanja. Odlaganje smeća i otpada - sustavno, traži sustavno rješavanje smeća i otpada - posebno otrovnih tvari i stvari jer «Zemlja nam je mati» (1854. poglavica iz Seattlea). Kako savladati otpor u ljudskoj svijesti o tome? Problemi smeća i otpada rastu, ali ne i moralna svijest o tome, još manje moralna od­ govornost spram života budućih generacija. Gospodarenje otpadom i tehnička obrada smeća mora proizlaziti iz transcendencije svijesti, a ne profitne djelatnosti. To je problem života svakog pojedinca, svakog grada, svakog društva, problem održivosti života na Zemlji. Sustavno odgađanje rješenja smeća i otpada stvar je svakog sustava socijalnog obrazovanja kao cjeline, a ne neke posebne ili zasebne discipline o eko­ loškom obrazovanju. Edukacija u zaštiti okoliša je jedan od ozbiljnijih problema u deficitu dosadašnjeg obrazovanja odraslih. To je jedna od osnovnih zadaća socijalnog obrazovanja, izvaninstitucionalnog obra­ zovanja koje će komponentu ekologije imati u programu. Ono je srž svakoga učenja, institucionalnog i neinstitucionalnog. Ono je srž brige i odgovornosti spram života u cjelini i spram prirode. To je naša genet­ ska i memetska obveza jer destrukcija prirode (okoliša) bitno utječe i na mutacije gena kao što utječe na mutaciju mema. Ugroženost i gena i mema traži konstruktivnu antropologiju - obrazovanje za svijet života, a ne samo za svijet stvari. Obrazovanju prethodi moralni odgoj koji je isključeni iz oblikovanja svijesti pojedinca. Deficit moralne svijesti tole­ rira stanje u kretanju s brojnim deklaracijama, ali bez učinka na promje­ nu ponašanja pojedinca i društva. Ljudski rod ima mogućnost da sačuva zemaljski životni prostor jer je on za sada životniji od onoga što smo u kozmosu otkrili kao neku životnu mogućnost pa i u nekoj dalekoj bu­ dućnosti. Za tu razinu prosuđivanja potrebna je sintezna inteligencija i evolucijska sinteza, znanja evolucijske biologije, evolucijske psihologije i evolucijske sociologije. Usprkos svemu što znamo Sjeverni pol - led se otapa na naše čuđenje kao da nije alarmantno za život na Zemlji.


Edukacija o zaštiti okoliša je jedan od ozbiljnijih problema u defi­ citu dosadašnjeg obrazovanja odraslih, ali i temeljnog osnovnoškolskog obrazovanja. To je jedna od osnovnih zadaća socijalnog obrazovanja kao i izvaninstitucionalnog obrazovanja koje će komponentu ekologi­ je okoliša i zdravlja imati u svojim obrazovnim programima. Edukaci­ ja je srž svakoga učenja, institucionalnog i neinstitucionalnog. Ona je srž brige i odgovornosti spram života u cjelini i spram prirode u smislu konstruktivne antropologije. Potrebna je transcendencija svijesti o održivosti života, amoralne s moralnom sviješću, destruktivne s konstruktivnom antropologijom, filozofije politike s filozofijom kulture, geobiopolitičkog s geobiosocijalnim razumijevanje opstanka života i očuvanja prirode u kojoj je život moguć s mogućim, ljudskijim, čovječnijim ponašanjem u prehram­ benom lancu života i spram prirode. Pri tome ljudsko biće treba teži­ ti upotrebi svih tipova inteligencije, a posebice spiritualne (kulturne) (SQ), intelektualne (IQ) i emocionalne (EQ). Jer bez upotrebe sintezne inteligencije nije moguće razumjeti pa ni održati život na Zemlji. Znači da je izgradnjom Edukacijskog centra na CUPOVZ-u, grad Zagreb dao svoj pozitivni doprinos zaštiti čovjekove okoline (teorijski i praktično).


(16)

STUDIJ SLUČAJA I: Pokušaj civilizacijskog i kulturnog pomaka u Istri u rješavanju komunalnog i industrijskog otpada - u očekivanju EU financijskih fondova i tehnologija zbrinjavanja otpada s izgradnjom Županijskog centra za gospodarenje otpadom «Kaštijun II», Pula, 2008. -

Studija izgradnje Centra za gospodarenje otpadom je izrađena za po­ trebe naručitelja «Hidroplan» d.o.o. Zagreb, kao i potrebe investitora Istarske županije, za izgradnju objekta Županijskog centra gospodarenja otpadom na lokaciji Kaštijun, Pula, pokraj postojećeg službenog odla­ gališta otpada / smeća, nastalog 60-ih godina prošlog stoljeća. Studija je utemeljena na velikom broju važećih / pozitivnih dokumenata EU, RH i Istarske županije kao zadatost koju su autori respektirali (s oko 6000 stranica)83. Prosudbe sadržaja ove studije utemeljene su na interdisciplinar­ nom / supradisciplinarnom pristupu zbog kompleksnosti ovoga civi­ 83

Vidi: Perspektive europskog prostornog razvoja (ESDP) - kao ujednačenom i održivom razvoju teritorija EU, Postdam, 10.-11. svibnja 1999. godine, Nje­ mačka; Strategija prostornog uređenja RH, 1998. godina; Izvješće o stanju u prostoru RH - 2003. godina, ZPURH; Izvješće o stanju u prostoru RH 2004./07. godina, Savjet prostornog uređenja RH, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, XII/2007.


lizacijskog problema, u zadatim okolnostima, unutarnjim i međunarod­ nim, te ograničenjima raz-umijevanja i rješavanja problema tzv. gospo­ darenja otpada / smeća kao sustavnog rješavanja umjesto disciplinar­ nog pristupa koji nije dovoljan. Interdisciplinarni / supradisciplinarni pristup vrednovanja sadržaja ove studije (problema) sa: sociološkog84, ekonomskog85 i ekotoksikološkog86 stajališta nužan je zbog komplek­ snosti problema. Sadržaj studije proizlazi iz APRIORNOG KONCEPTA zadatih okolnosti koje proizlaze iz dokumenata EU-Direktive 99/31/EC o zbrinjavanju otpada, te ciljevima postavljenim u dokumentima RH koji su obvezujući za RH, a time i Istarsku županiju. Strategijom gospoda­ renja otpadom, Regionalnim operativnim planom Istarske županije te strateškim ciljevima i razvojnom politikom RH i Istarske županije predodređuje se lokacija za izgradnju ŽCGO-Kaštijun, u skladu s odred­ bama Zakona o zaštiti okoliša (NN RH br. 82/94 i 128/99., itd.). Studija utjecaja na okoliš za izgradnju ŽCGO-Kaštijun, Pula, izrađena je na temelju Zakona o zaštiti okoliša (NN RH br. 82/99. i 128/99.), Prostornog plana Istarske županije, Prostornog plana gra­ da Pule, sukladno Pravilniku o procjeni utjecaja na okoliš (NN RH 69/2000., 136/04. i 85/06.), Tehničkog izvješća - Elaborata za lokaciju deponija «Kaštijun II» iz 2003.87, itd. Apriorni koncept ove studije je prema autorima stručna, a ne znanstvena podloga, s pretenzijama autora da se valorizira utjecaj planiranog (a ne ostvarenog / konkret­ nog) zahvata na okoliš u skladu s Prostornim planom uređenja Općine Medulin iz 2007. godine. Temeljem apriornog pristupa grupa autora je 84

Vidi: Rogić I.: Sociološki aspekti nadoknade posrednih šteta nastalih izgradnjom opasnih uređaja i sklopova, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995.

85 Vidi:

Kulić S.: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.

86

Vidi: Springer O.: Otrovani modrozeleni planet-. Priručnik iz ekologije, ekotoksikologije i zaštite prirode i okoliša, Meridijani, Zagreb, 2008.

87

Vidi: Mlatac B.: Tehničko izvješće - Elaborat za lokaciju deponija “Kaštijun II”, Geomatika d.o.o., Medulin, 2003.


proizvela zaključke o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti zahvata s naslova prihvatljivih ili neprihvatljivih standarda utjecaja na kakvoću okoliša i utjecaja na zdravlje stanovništva. Predodžbe autora proizašle su iz umo­ vanja, čuvstva i opažanja, na pretpostavljenim vrijednostima, u zadatim okolnostima i uvjetovanom lokacijom praktičnog pristupa lokaciji ŽCGO i MBO-tehnologije temeljem Elaborata za odabir tehnološkog rješenja mehaničko-biološke obrade otpada na ŽCGO «Kaštijun», Pula. Isto tako, apriorni koncept grupe autora proizlazi iz uporišta u idejno rješenje ŽCGO Kaštijun, Istarska županija. Elaborat i idejno rješenje za lokaciju i izbor tehnološkog rješenja (MBO) izradila je tvrt­ ka «Hidroplan» d.o.o. iz Zagreba sa grupom autora iz kolovoza 2007. godine uz suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja za obavljanje stručnih poslova stručne pripreme i izrade studije utjecaja na okoliš. Temeljem apriornog koncepta autori su prejudicirali lokaciju ŽCGO Kaštijun, s naslova političkog determinizma RH (Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja), ali i Istarske županije. Svaki apri­ orni koncept (kao vrijednosni sud) oblikuje se oko nekog objekta, u ovom slučaju lokacije Kaštijun. On proizlazi iz pragmatičnog uma, u ovom slučaju političkog pragmatizma, na razini RH i Istarske županije, ali s naslova poduzetničkih ciljeva (interesa investitora i tvrtke koja je već predodređena za tzv. gospodarenje i zbrinjavanje otpadom-Kaštijun d.o.o. Pula), temeljem uvjetovane (iznuđene) demokracije, a ne konsensualnog tipa demokracije kojeg karakterizira ovaj i ovakav civilizacijski problem (sukob i način proizvodnje života koji preferira svijet stvari umjesto života spram prirode, fizičkih zakona prirode i života). Isto tako, apriorni koncept grupe autora Fakulteta strojarstva i brodogradnje os-mišljen je u skladu s Planom gospodarenja otpadom Istarske županije do 2015. godine, s prijedlogom Zaključka Poglavar­ stva Istarske županije, nacrta Odluke Skupštine Istarske županije od 25. rujna 2008. godine, te nacrta Zaključka za poglavarstvo s obrazlože­ njem, te izvješća sa javnog uvida Istarske županije, Upravnog odjela za održivi razvoj - Odsjek za zaštitu okoliša.


Zaključno, apriorni koncept lokacije ŽCGO Kaštijun i izbor MBO - tehnologije i pratećih antropotehnika (postrojenja) proizlazi iz političkog determinizma RH i Istarske županije. Iz poglavlja A, Opis zahvata i lokacije, str. 2, autori tvrde da «gospodarenje otpadom u RH je najvažnije pitanje zaštite okoliša», što nije točno, niti to može biti. Gos­ podarenje otpadom ima u sebi namjeru ostvarivanja profita, a ne zaštitu okoliša i života u okolišu. Iskoristivost i utrživost otpada jest cilj EU, energije radi, opet neka iskoristivost, kroz utrživost. Obveza RH prema EU - direktiva u održavanju okoliša kao neki uvjet za članstvo RH u EU ne zahtjeva gospodarenje otpadom i zbrinjavanje otpada, već zašti­ tu okoliša Istarske županije i RH kao sastavnog djela novoga prostora ekonomske geografije ili geografije ekonomije EU. U tom smislu sadržaj studije utemeljen na apriornom konceptu - slijedi logiku poduzetništva kao namjeru: «uspostaviti kvalitetan sustav reciklaže i uporabe korisnih dijelova otpada; obradu ostatnog otpada i izgradnju jednog sanitarnog od­ lagališta za odlaganje ostatnog otpada». To odlaganje nije zbrinjavanje, već odgađanje zbrinjavanja na lokaciji neposredno do postojećeg odla­ gališta «Kaštijun», prema Prostornom planu Istarske županije. Studija ne misli stvarno «stanje postojećeg odlagališta s odlaganjem otpada bez prethodnih mjera i bez posebnih mjera zaštite okoliša», str. 2. Iz poglavlja A - Opis zahvata i lokacija - svrhe poduzimanja zahvata, protežira se i afirmira poduzetnički interes i odlaganje otpada, a ne zaštita okoliša, s tvrdnjom autora da se s realizacijom zahvata doprinosi rješavanju od­ laganja otpada, smanjenju štetnih plinova, zaštiti podzemnih voda od zagađenja, povećanju standarda stanovništva Istarske županije, podiza­ nju turističkog ugleda Županije kroz zaštitu okoliša, itd. - te tvrdnje ne stoje. One su samo upozorenje autora da predmet ove studije nije postojeće odlagalište, niti se može vidjeti čija je to briga nakon izgradnje ŽCGO «Kaštijun II». Izgradnja postrojenja za termičku obradu ostatnog otpada i po­ strojenje za obradu medicinskog otpada na novoj lokaciji, također nije predmet ove studije. Izgradnja ŽCGO «Kaštijun II» na površini od 35 ha traži proširenje građevinske parcele od 16,6 ha za 18,9 ha za odlaga­


nje otpada s područja Istarske županije u narednih 25-30 godina. Širenje prostora na odlagalištu otpada reducira životni prostor i mogućnost iz­ gradnje postojećih stambenih i turističkih objekata što proizvodi sukob interesa zone mira za odmor medulinskog i pulskog akvatorija. U toj zoni ŽCGO apriorni koncept opisuje poduzetničku aktivnost na pro­ storu ulazne zone; radne zone i odlagališta otpada za predviđenog pri­ hvata komunalnog otpada, njegove mehaničko-biološke obrade (MBO tehnologija); iskorištavanje goriva iz otpada, odlaganje biostabilnog ot­ pada - bioreaktora za iskorištavanje bioplina u energiju, s privremenim odlaganjem opasnog otpada, itd. Apriorni koncept sadržava namjeru izgradnje brojnih industrijskih postrojenja u ŽCGO «Kaštijun II» što je industrijski impakt na zonu mira za odmor (turizam) što ugrožava in­ terese medulinskog akvatorija čak i do razine napuštanja staništa života i aktivnosti koje proizlaze iz svih aktivnosti fenomenologije turizma u ovom akvatoriju. Isto tako, autori studije procjenjuju da nema i neće biti štetnih utjecaja na zonu mira za odmor te da neće biti ugroženi njihovi interesi s naslova buke, kvalitete zraka i površinskih voda, pa ni promjena u estetskom smislu pa se zbog toga ova lokacija koju preju­ dicira politika, politički determinizam RH i Istarske županije, smatra najpogodnijom. Takvu tvrdnju autori nisu mogli izreći bez socioloških, ekonomskih i ekotoksikoloških parametara. To potvrđuje tezu da je sa­ držaj studije u funkciji političkog determinizma - geobiopolitičkog ra­ zumijevanja i ustrojavanja oblika civilizacijskog ustroja. Istinita je tvrd­ nja autora da je lokacija ŽCGO «Kaštijun II» ispolitizirana sa svojim prednostima kao «najpovoljnija» - samo za koga? S tog naslova ova je lokacija za izgradnju centra za gospodarenje otpadom vrlo povoljna za poduzetničku aktivnost ŽCGO «Kaštijun II» s naslova iskoristivosti otpada i utrživog dohotka s naslova odlaganja, a ne zbrinjavanja otpada. Apriorni koncept grupe autora nosi u sebi filozofiju poduzetništva, pro­ gram aktivnosti recikliranja, spaljivanja i odlaganja otpada kao nekog gospodarenja i kao zbrinjavanja koje to nije, pa se sustav odlaganja ne može pojmiti kao sustav zbrinjavanja otpada pomoću «IZABRANE» MBO ili MTO ili MCI ili sličnih tehnologija za KONVERZIJU OT-


PADA s odlaganjem u biosferu (litosferu i hidrosferu) ili atmosferu kao novim deponijama u smislu apriornog koncepta «dalje od očiju». Apriorni koncept određivanja lokacije «Kaštijun II» i izbor MBO tehnologije kao najboljeg rješenja, autori izvode iz dokumenta političkog determinizma RH i Istarske županije, posebno prostornog plana Istarske županije kao zadatosti mišljenja autora studije, Prostor­ nog plana grada Pule, itd. Isto tako, autori podupiru stručno mišljenje, opisom okoliša lokacije i područja utjecaja s tvrdnjom koja ne stoji: «makro područje lokacije Kaštijun odlikuje se sa slabom naseljenošću» (str. 9). Tvrdnja da se u radijusu lokacije - 400 m ne nalaze naselja nije točna jer je lokacija u središtu 7-10 naselja, stambenih i ugostiteljskoturističkih objekata. Ugrožavanje prostora s procjednim vodama posto­ jećeg nezbrinutog otpada se ne spominje s tvrdnjom da je lokacija i nova industrijska zona na toj lokaciji izvan zaštićenih zona vodocrpilišta. To se odnosi i na tvrdnje o kvaliteti zraka, meteorološkim karakteristika­ ma (temperaturi, vlazi, oborinama, ruži vjetrova, kakvoći zraka) kao neugrožavajućim karakteristikama, što ne stoji, osim u pretpostavka­ ma. Isto tako, autori apriornog koncepta opisuju geološke i hidrološke karakteristike šireg područja lokacije zahvata s korektnom distancom budući da o tome malo znaju zbog nedovoljne istraženosti lokacije od­ lagališta «Kaštijun II», jer podataka o tome nema88. Autori se ograđuju od potencijalnog utjecaja na okoliš zbog procjednih voda i oslanjaju se na izvješće Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije da takvih utjeca­ ja nema (str. 21). Na str. 22, autori upozoravaju da postoje rasjedi u tlu (fotogeološka analiza) u širem prostoru lokacije, dok za hidrokemijske odlike podzemnih voda na toj lokaciji tvrde da je sustav vodoopskrbe isključen iz javne opskrbe (str. 25-33)89. 88

Vidi: Margeta J., Prskalo G.: Izbor lokacije za sanitarno odlagalište, Građevinar, br. 58, Zagreb, 2006.

89

Vidi: Juračić M.: Otpad i odlagalište otpada - geologija zaštite okoliša, PMF, Za­ greb, 2006./2007.


Isto tako, apriorni koncept opisuje pedološke karakteristike i krajolik (litosferu), ali bez osvrta na potencijalnu ugrozu s naslova industrijskih postrojenja za konverziju i odlaganje otpada, reciklažu, spaljivanje, itd. (str. 33-39). Stanovništvo i naselja oko lokacije ŽCGO «Kaštijun II» nisu obuhvaćena apriornim konceptom s naslova ovo­ ga poduzetničkog zahvata u ŽCGO-u (str. 39). Iz apriornog koncep­ ta može se vidjeti da autori studije pišu o povijesti odlagališta otpada Kaštijun, Pula, bez kritičkog osvrta na stanje otvorene, a ne sanirane deponije (vidi Prilog II), što govori da autori studije nisu temeljiti kao ni apriorni koncept na interakciji sa lokacijom, već na afirmaciji lokacije do «postojećeg odlagališta». Opisivanje zahvata na lokaciji koja je pre­ judicirana s naslova političkog determinizma bez znanstveno-stručne utemeljenosti, odriče se svake razine obveze za zbrinjavanje postojećeg stanja «jer to nije predmet njihove preokupacije». Procjene mogućeg otpada za odlaganje s naslova domaćeg stanov­ ništva i gostiju (220000 + 320000 stranih gostiju), brojnih automobi­ la, jahti, motora i drugih oblika ugroze prostora govori o nekritičkom raz-mišljanju o preopterećenosti prostora Istarske županije s otpadom/ smećem (str. 44-46). Proračun količine otpada do 2032. godine (str. 46-47) treba poslužiti Istarskoj županiji za prijavu za sufinanciranje iz IPA fondova za metanogenu frakciju otpada (2 mil m3) te 2250 mil m3 neopasnog industrijskog otpada s 2050 mil m3 inertnog otpada. Opet u funkciji filozofije poduzetništva, novca za kupnju MBO - tehnološko tehničkog postrojenja i drugih postrojenja za tzv. gospodarenje otpa­ dom kroz odlaganje kao zbrinjavanje po tehnologiji odlaganja otpada - pomoću pokrovnog brtvenog sustava (str. 47-72). Isto tako, apriorni koncept sadrži procjenu troškova realizacije zahvata u okolnostima re­ cesije, redukcije izvora financijskih i drugih sredstava za potrebe zaštite okoliša u RH i Istarskoj županiji (str. 72-76). Apriorni koncept autora ove studije prosuđuje odnose nositelja zahvata (RH, Istarska županije i Kaštijun d.o.o.) spram istarske javnosti po pitanju lokacije i izbora MBO tehnologije i postrojenja, temeljem posteriornog koncepta o izgradnji objekta. Izbor lokacije i tehnologije u ovom slučaju tražio je konsensu-


alnu demokraciju u odlučivanju i ovo spada u apriorni, a ne posteriorni koncept kod donošenja ovakvih odluka i odluka o investicijama. To je isto nužno za sve one objekte u Istarskoj županiji koje su do danas sporni s naslova ugroze života i prirode u Istarskoj županiji (Plomin I i II, Rockwool - tvornica kamene vune, Tvornica cementa Koromačno), fenomena onečišćenja i ugroze mora i akvatorija, pa i prostora Istarske županije s naslova stranih gostiju i tehničke opreme s kojom dolaze (au­ tomobili, jahte, itd.). Otvorenih smetlišta u Istarskoj županiji ima 300, službenih sedam90. Apriorni koncept autora sadrži i «ocjenu prihvat­ ljivosti zahvata», što nije i ne može biti sadržaj apriornog koncepta, već konsensualne demokracije Istarske županije - naroda, stanovništva Istarske županije (str. 77). O prihvatljivosti opterećenja medulinskog akvatorija okoliša, prosuđuje stanovništvo okolnih naselja medulin­ skog akvatorija i Pule ili pak Županijska skupština, a ne Poglavarstvo Istarske županije. O emisijama štetnih tvari u okoliš prosuđuju gradovi Istarske županije, a ne Poglavarstvo što znači znanstveno-stručne institucije-zdravstvo, a ne politika (str. 77). Ignoriranje i prešućivanje autora o štetnom utjecaju na okoliš u medulinskom akvatoriju - zoni mira za odmor, do str. 79, se korigira i ostavlja mogućnost štetnih utjecaja na klimatske promjene i kakvoću zraka, što je korektno od strane autora - kako u fazi ukopavanja postrojenja, tako i u fazi rada postrojenja za mehaničko-biološku obradu otpada, odlaganje otpada, reciklaže otpa­ da, spaljivanja otpada, itd. U ovom poglavlju studije, autori su korektni spram štetnosti ove lokacije i MBO, MTO, MCI, itd. tehnologija i antropotehnika, što je izvor nemira i straha kod stanovništva zone mira za odmor - medulinskog akvatorija (str. 82-89). O socijalnom i ekonomskom utjecaju na okoliš, sudaru interesa novih investitora - poduzetnika i interesa investitora u kuće za odmor i staništa života nije bilo niti riječi. Upravo sadržaj poglavlja koje govori o tim mogućim oblicima i izvorima ugroze života u ovom akvatoriju (str. 90

Vidi: Kučar-Dragičević S.: Zbrinjavanje otpada u RH - postojeće stanje, Agenci­ ja za zaštitu okoliša, Zagreb, 2006.


89-90), dovodi u pitanje sadržaj apriornog koncepta, zbogposteriornog uvažavanja mogućih štetnih utjecaja na biosferu (litosferu i hidrosferu) i atmosferu medulinskog akvatorija s naslova njihovih socijalnih i eko­ nomskih interesa (str. 90-94). Apriorni koncept sadrži korektnu razinu obveze spram brige ova­ kvih zahvata u RH - Istarskoj županiji s naslova EU Direktiva, kao me­ đunarodnih obveza RH spram smanjenja globalnih utjecaja na okoliš, navodeći korektne dokumente koji nas obvezuju na to (str. 95). Autori ove studije sugeriraju lokaciju ŽCGO «Kaštijun II» kao najpriklad­ niju varijantu s naslova utjecaja na okoliš. Ističu bogatstvo Istarske žu­ panije s vodom što nije točno, kao i to da je priroda netaknuta iako je prostor Istarske županije horizontalno i vertikalno ispunjen cestovnom infrastrukturom. Istra ima jedan izvor pitke vode, pa u slučaju jačeg potresa Istra može ostati bez vode. Oslanjanje na «strategiju neba» - kišnicu, nije neka izvjesnost. Tvrde da su “županija i grad Pula prepoznali lokaciju Kaštijun zbog geografskih karakteristika i hidrološkog sustava lokacije kao jedinu lokaciju odlagališta otpada koja će imati najmanje utjecaja na oko­ liš županije» (str. 96). To je odlučilo da ta lokacija uđe u prostorne pla­ nove županije i grada kao ŽCGO - s uporištem da se Hrvatska približa­ va EU, pa je to čimbenik pri odabiru ove varijante (str. 96). To nije i ne može biti temelj za razumijevanje odabira lokacije jer je jedno i drugo uporište politički determinizam, prejudicirana lokacija. To potvrđuje tezu da je sadržaj studije apologija politike, a ne i stručna podloga za do­ nošenje odluke Istarske županije o lokaciji za bilo kakvo raz-umijevanje pojma demokracije kao oblika odgovornosti onih koji donose odluke spram sedme generacije (nestvorenih i nerođenih). Ostvarivanje poli­ tičkih ciljeva Istarske županije temeljem napisane studije, udaljava se od stručne odgovornosti autora jer mišljenje autora i sugeriranja izbora lo­ kacije i tehnologije je oblanda politike, a ne promišljanje stručne osnove zaštite prirode. To se odnosi na sugerirani izbor MBO tehnologije i njoj imanentnih antropotehnika (str. 97-98) kao KONVERZIJE OTPA-


DA kojeg se kao takvog odlaže na odlagalište. Isto tako, proizvodnja zamjenskog goriva visoke energetske vrijednosti za potrebe cementare u Koromačnom. To važi i za proizvodnju električne energije (iz bioplina GIO) iz investicije u postrojenja i prihvatljivom cijenom investicije pa i prihvatljivom cijenom obrade komunalnog otpada (str. 98). To potvr­ đuje tezu da je apriorni koncept utemeljen na filozofiji poduzetništva koja se temelji na raspoloživosti otpada, iskoristivosti otpada i utrživosti otpada, a ne na filozofiji zaštite prirode i života u Istarskoj županiji, po­ sebno ne u medulinskom akvatoriju, zoni mira za odmor. Autori ove studije posteriori daju sugestije za mjere zaštite okoliša i plan provedbe istih za vrijeme izgradnje ŽCGO «Kaštijun II» iz čega se može zaključiti da je onečišćenje i zagađenje akvatorija moguće jer je teško izbjeći tako nešto s naslova industrijskog impakta na tlu akvatori­ ja Medulina91. To isto napominju kao mogućnost za vrijeme korištenja zahvata, pa i zatvaranja te industrijske zone nakon 32 godine. Autori su svjesni tih mogućnosti pa su na kraju studije dali ta upozorenja koja su uvijek moguća zbog subjektivnih propusta ljudskoga faktora (str. 99102). Autori upozoravaju, s pravom, i na moguće akcidente za vrijeme rada pogonskih postrojenja (str. 102). Ono što je najvažnije - zbrinjava­ nje lokacije, odlagališta i postrojenja / dijela pogona pod zemlju nakon vijeka rada ŽCGO «Kaštijun II» je izostavljeno kao obveza investitora i poduzetništva, prepušteno je nekome drugom, u svakom slučaju sta­ novništvu akvatorija Medulin, ako ne iseli pod pritiskom štetnih emi­ sija iz ŽCGO i odlagališta koje se ne može smatrati zbrinjavanjem ot­ pada. Na to upozorava stvarno stanje današnjeg odlagališta «Kaštijun I» koje nije zbrinuto u smislu onoga što je bilo nužno potrebno učiniti od 1993. godine do danas (vidi Prilog II). To je jedna od 30 raznih stu­ dija na temu gospodarenja i odlaganje otpada iz čijeg se sadržaja može i danas iščitati ono što je trebalo učiniti na sanaciji 50 godina starog od­ lagališta, a da politička vlast Istarske županije nije učinila upravo ništa 91

Vidi: Rogić I.: Sociološki aspekti nadoknade posrednih šteta nastalih izgradnjom opasnih uređaja i sklopova, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995.


usprkos egzaktno utvrđenim i nužnim radovima na sanaciji deponija za «Kaštijun I»92. I na kraju Studije utjecaja na okoliš, autori upozoravaju na praće­ nje stanja u okolišu, na monitoring rada uređaja, stanja na odlagalištu, sustava brtvljenja, odlagališta plina, kvalitetu flore i faune, zbog eventu­ alne ugroze života s naslova sve onoga što će se odgađati s naslova loka­ cije ŽCGO «Kaštijun II» i odlagališta konvertiranog otpada koji se ne može nazvati sustavom zbrinjavanja otpada za živuće i buduće generaci­ je. Tvrdnja autora studije da su nositelji politike zaštite okoliša i zahvata u zaštiti okoliša «dosadašnjim radom pokazali osobitu skrb za očuvanje i zaštitu okoliša», ne stoji. Da to ne stoji, govore društvene činjenice o 300-njak divljih odlagališta i 7 službenih. To potvrđuje i stanje na jed­ nom od 7 službenih odlagališta otpada / smeća na lokaciji «Kaštijun I», staro 50 godina. U 18 godina stanje u okolišu se pogoršava jer se otpad ne zbrinjava zbog niske razine obveze institucija vlasti Istarske županije spram zbrinjavanja sve veće ugroze prostora Istarske županije s naslova sve veće količine otpada / smeća odbačenog u prostor Istarske županije s naslova uporabe svijeta stvari i konzumerizma domaćeg sta­ novništva i stranih gostiju (turista) u Istri. Očito je da autori nisu bili u kontaktu s problemom odbačenog otpada u prostoru Istarske županije, s realnim problemom otpada u Istarskoj županiji93. I na samom kraju ove studije, autori se upuštaju i u organizaciju same poduzetničke tvrtke «Kaštijun II» kao centra iz kojeg će se upravljati zahvatom na lokaciji «Kaštijun II» (str. 107-108). Iz ovoga dijela studije može se zaključiti da su autori previdjeli problem zaštite okoliša jer je upitna projekcija odnosa između tehničkog sastava kapitala i vrijednosnog sastava rada u nesrazmjeru s problemom zaštite okoliša što dovodi u pitanje smisao 92

Vidi: Sanitarna deponija Puča - konačna studija o utjecaju na okoliš, Urbis 72 d.d., Pula, 1993.

93

Vidi: Erde A., Margetić J„ Knezić S.: Integralni pristup upravljanju sustavom prikupljanja komunalnog otpada, Građevinar, br. 59,2006.


pothvata na ovoj lokaciji sa sredstvima iz EU, bilo sa sredstvima javnoprivatnog partnerstva (str. 108-109), bilo zajma EBRD, itd. Odnos s javnošću, autori ispravno prosuđuju u smislu suradnje, a ne sukoba, u smislu dostupnosti javnosti događanja s načinima gospo­ darenja i odlaganja otpada, ali u smislu svršenog čina, određene lokacije i izbora MBO tehnologije. Autori sugeriraju partnerske odnose nosite­ lja zahvata sa stanovništvom, ali posteriori. Međutim, kompleksni pro­ blem otpada / smeća spada u apriorni koncept, a ne posteriorni, što je i izazvalo sukob umjesto suradnju u Istarskoj županiji. Sukob s javnošću je proizašao iz ponidaštavanja / izostavljanja stanovništva kao subjekta kulture u rješavanju ovog civilizacijskog problema u Istarskoj županiji, RH, Europi i svijetu (str. 109-110). U zaključku studije, autori su izričiti u namjernosti apriornog koncepta lokacije ŽCGO «Kaštijun II», odmah do postojećeg odla­ gališta «Kaštijun I», s izborom MBO tehnologije i njoj pripadajućih antropotehnika / industrijske opreme. Tu njihovu namjernost / odre­ đenost lokacije ŽCGO «Kaštijun II» izvode iz prostornog plana Istar­ ske županije. Točno je da je uobličena poduzetnička namjera / filozofi­ ja gospodarenja otpadom, a ne filozofija zbrinjavanja otpada94. U tom smislu u zaključcima se sve ponavlja, svjesno ili nesvjesno, sadržaj, apri­ orni koncept, koji ne ide za zbrinjavanjem otpada već za iskoristivosti i utrživosti onoga što je upotrebljivo iz otpada. Zaključno. Autori nisu mislili zbrinjavanje otpada i zaštitu okoliša u Istarskoj županiji, već sustavno odlaganje, nakon sustavne konverzije, jednog u drugi oblik otpada. Sustavno odlaganje se ne može prihvatiti kao sustavno rješavanje problema otpada jer je tako «zbrinuti» otpad postao problem, briga i ugroza života, svega što je živo i život u medulinskom akvatoriju. To govori da se radi o problemu ekologije svijesti, a ne ekologiji prirode, da razina obveze nositelja institucija političke vla­ sti u Istarskoj županiji ostaje na razini ne-brige o ovom civilizacijskom 94

Vidi: Kulić S.: Neoliberalizam kao socijaldarvinizam, Prometej, Zagreb, 2004.


problemu. Problem Istarske županije sustavno se odgađa i prebacuje na buduće generacije. Eventualno na neku novu političku strukturu vlasti u Istarskoj županiji koja će to sebi postaviti na višu razinu obveze spram zbrinjavanja otpada / smeća na tlu Istarske županije, ali ne u smislu lini­ je manjeg otpora - odlaganje kao zbrinjavanje, pa ni gospodarenje ot­ padom kao iskorištavanjem i utrživošću profita radi, što je u suprotnosti s općim dobrom - životnošću prostora Istarske županije, trajnim, a ne privremenim i odgađanim zbrinjavanjem otpada / smeća. Takav pristup autora, u apriornom konceptu ne može biti trajno rješenje otpada, već privremeno, a za buduće generacije može biti trajni problem, trajno neupotrebljiv životni prostor medulinskog akvatorija, puljanskog, ali spram sjevera i spram juga Istre. O prirodnim katastrofama i utjecaju na odlagalište otpada / smeća, zbog rastresitosti deponija, ne smije se izostaviti niti zapostaviti što su autori prešutjeli, što akvatorij može pre­ tvoriti u abiotičku zonu priobalja. Problem se svodi na nerazumijevanje pojma i problema otpada / smeća, kao i problema poistovjećivanja poj­ ma sustavnog odlaganja komunalnog otpada (u biosferu i atmosferu) kao sustavnog rješenja, jer je sustavno odlaganje jednako sustavnom odgađanju problema. Tako zbrinjavanje otpada / smeća ne smije biti zabrinjavanje drugih, teret budućih generacija.


(16.1.) Sociološko stajalište u evaluaciji problema otpada / smeća u svijetu, Europi, Hrvatskoj i Istarskoj županiji Svijet, Europa, RH i Istarska županija utemeljeni su na hijerarhijskom raspadu moći i antropocentričnom sustavu vrijednosti, što proizlazi iz geobiopolitičkog razumijevanja opstanka života. Ono preferira pozitivističko-materijalističko-utilitarističko-hedonističku vrijednosnu ori­ jentaciju - svijet stvari profita radi, kao oblik kompenzacije razvoja života umjesto emancipacije. Jedno i drugo tražilo je ekonomiju nasilja koja se služi tehnologijama i antropotehnikama s ekocidnim posljedica­ ma, tjerana fenomenom više-brže-jače, profita radi. Ekonomija nasilja utemeljena je na nediferenciranom i homogenom rastu (nasilnom rastu bez razvoja života) svijeta stvari s uporabom istih na kraći i duži rok95. Nakon uporabe stvari preostaje otpad / smeće. S obzirom na dinamiku tehnološke informacije, svijet stvari raste s promocijom konzumerizma, ali sa sve kraćim vijekom trajanja, znači sve brže raste otpad / smeće koje se odbacuje u prirodu. Iskorištavanjem prirodnih resursa razara se priroda, stvara se neravnoteža u prirodi s jedne strane, a s druge strane guši se život u biosferi s otpadom / smećem, s klimatskim promjenama i suvremenom patologijom živoga i života. Stvorenje civilizacijski ustroj, oblici i sredstva života koji preferiraju svijet stvari spram života, a time stvaranje i sve jače generiranje otpada / smeća kao iskorištenih ili uporabljenih stvari. Način proizvodnje života ili civilizacijskog ustroja u kojem stva­ ri imaju veće značenje od života profita radi, bogaćenja radi, stvaraju iz godine u godinu sve više problema. To je postao civilizacijski pro­ blem o kojem ljudsko mišljenje nije unaprijed mislilo kao problem spram života i prirode. Rast svijeta stvari profita radi proizlazio je iz scijentističko-tehnološko tehničke konstrukcije ustroja oblika civilizacije-načina života s rastom svijeta stvari kao bogaćenja umjesto razvoja 95 Vidi:

Kulić S.: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.


života. Umjesto razvoja života na temelju zaštite vitalnih uvjeta života u prirodi (biosfere i atmosfere) zavladao je progresizam, iracionalizam. Uporište scijentističko-tehnološko tehničke konstrukcije civilizacijskog ustroja, tehnologija s antropotehnikama u proizvodnji svijeta stvari, de­ snog i lijevog doktrinarstva, proizašla je iz geobiopolitičkog - nasilnog mišljenja, profita radi, a ne u epistemologiji i gnoseologiji (istinitosti kao vrijednosti). Uporište takve konstrukcije civilizacijskog ustroja pre­ ferirala je filozofiju svijeta stvari, ultimativno poduzetništvo, s naslova pozicija prava jačeg (socijaldarvinizam)96. Svijet stvari nadilazio je brigu za razvoj života, kroz kolonizaciju, podređivanje života, svijeta stvari na racionalizmu. Tehnologije za proizvodnju svijeta stvari evoluirale su do tehnologija za gospodarenje i zbrinjavanja kroz odlaganje otpada /sme­ ća, također na filozofiji poduzetništva iskoristivosti, raspoloživog otpada kroz utrživost profita radi, a ne zbog zaštite okoliša, biosfere i atmosfere na unazad mišljenoj istini. To bi se moglo nazvati prešutnim prihvaća­ njem, spoznajni propusti unutar sebe, nestajanje života s predumišlja­ jem. Sociološko stajalište u evoluciji (osvješćivanju) otpada / smeća kao civilizacijskog problema traži integralnu kritiku geobiopolitičkog razu­ mijevanja ustroja oblika civilizacija, ali i scijentističko-tehnološke kon­ strukcije života. Ljudski rod čeka (u osvješćivanju i zbrinjavanju ovoga civilizacijskog problema) napor Camusova Sizifa, svladavanje nesavla­ divog umjesto previđanja i umišljeno zbrinjavanje kroz odlaganje u li­ tosfera, hidrosferu i atmosferu. I nas u Europi i u Hrvatskoj čeka susret s danas nemogućim. To važi i za Istru. To što je nemoguće traži odnose suradnje da se ostvari u moguće. Problem otpada / smeća kao civiliza­ cijskog problema traži radikalnu promjenu u neurologiji97, u ekologiji svijesti, u uzrocima nastajanja otpada / smeća jer ga nije moguće svla­ dati posljedično. Na to upozorava sve jači konzumerizam stvari sa sve kraćim rokom uporabe, trajanja tj. sa sve bržim rastom otpada / smeća s Vidi: Kulić S.: Neoliberalizam kao socijaldarvinizam, Prometej, Zagreb, 2004.

96

Vidi: Kosrović I.: Nije logično da ljudi znaju više o Svemiru nego o onome što im je uglavi, Vjesnik, 7.-8. 03. 2009.

97


naslova potrošnje stvari. Potrebna nam je ekologija svijesti zbrinjavanja problema otpada / smeća u glavi, svijesti u ekologiji mozga, u smanje­ nju opredmećivanja svijesti, ostvarenja u kompenzaciji kao vrijednosnoj orijentaciji u skladu s filozofijom ekologije (Bruce Lipton)98. Svijet, Europa, Hrvatska i Istarska županija misaono kasne u osvje­ šćivanju ovog civilizacijskog problema koji nas počinje gušiti, zatrpavati, zauzimati životni prostor kao oskudno dobro. Problem otpada / smeća je u nama, a ne u prirodi. Otpad / smeće je rezultat unutrašnjeg priti­ ska u nama, u pohlepi za stvarima, koja nas sve jače pritišće izvana. Moramo znati i htjeti drugačije živjeti. To traži drugačije razumije­ vanje opstanka i razvoja života. U suprotnom, život će tražiti političku i vojnu diktaturu nad stvarnošću, zbog profita, umjesto konsenzualne demokracije u rješavanju problema otpada". Oblici civilizacijskog ustroja u svijetu, Europi i Hrvatskoj s naslova problema otpada / smeća u sukobu su s fizičkim zakonima u prirodi jer proizvodimo ekološku neravnotežu destrukcije ekosustava. Suočavanje s ovim civilizacijskim problemom traži susret svijesti sa stvarnošću otpada oko nas, kao inte­ res na spoznajnoj epistemiologiji, na interakciji svijesti sa stvarnošću na unaprijed mišljenoj istini. Problem otpada / smeća rješava se uzročno, a ne samo posljedično te ljudskom rodu predstoji borba s umom u funk­ ciji biologije (biosa) spram etosa, opstajanja života. Svijet, Europa i mi u Hrvatskoj, živimo sa zakašnjelim mišljenjem o problemu otpada / sme­ ća kao civilizacijskog problema koji čeka višu razinu ekologije svijesti u smislu zaštite okoliša. Europa je ovaj problem sa zakašnjenjem započela misliti (1948.) i to površno i pogrešno na unazad mišljenoj istini. Uspr­ kos tome, svijest ljudskoga roda raste, ona se budi, ali sporo. Biosfera i atmosfera su zatrovane, život je ugrožen. Ekotoksičnost upozorava na problem genotoksičnosti i hepatoksičnosti, na kancerogenost, na mutagenost, na hematotoksičnost, imunotoksičnost, na neurotoksičnost sa 98

Vidi: Lipton B.: Biologija vjerovanja, Teledisk, Zagreb, 2008.

99

Vidi: Matulović-Dropulić M.: Nećemo dopustiti napuljski scenarij (intervenciju vojske) s otpadom, Vjesnik, 28.02.-1.03. 2009.


sve jačim patofiziološkim posljedicama na ekocid, ekološke katastrofe i sve manje medicini poznatom suvremenom patologijom života. Razni pokreti u svijetu, Europi i Hrvatskoj (osvješteniji dio) se bune, rumore o problemu jer ne mogu prozboriti na niskoj razini ekologije svijesti100. Neosviješteni način života ne daje mogućnost osvješćivanja problema otpada / smeća. Filozofija života traži da se ostvari uvid u ljudsku priro­ du, u problem otpada - uzročno. Unaprijed mišljena istina traži se novi pogled na civilizacijski ustroj i kulturu, na stanje svijeta stvari, jer taj svi­ jet proizvodi, generira otpad / smeće. Potrebno je filozofsko i sociološ­ ko prepoznavanje problema otpada / smeća kao civilizacijskog problema. To je uvjet za njegovo svladavanje. To je problem kulture življenja, po­ jedinačnog raz-mišljanja, pa i društvenog i europskog. Moramo misliti uzrok nastajanja otpada / smeća. Ograničeni um-svijest ne može misliti problem otpada u nastajanju, još manje u otklanjanju. Problem je kako zaštiti prirodu, okoliš, biosferu i atmosferu od nas samih. Civilizacijski konzumerizam u nama, pravi nas zagađivačima prirode i ekosustava. To je moralni problem, problem moralne svijesti, naše pohlepe pomoću ekonomije obujma koja proizvodi stvari sa sve kraćim vijekom uporabe ili trajnosti kada prerasta u otpad / smeće zbog istrošenosti, neuporabljivosti. Otpad / smeće je istinski problem civilizacije i kulture koji je u sukobu sa prirodom i životom. Priroda nas upućuje na drugačiji odnos spram okoliša, na problem otpada / smeća. Priroda traži sokratski dija­ log u cilju odgovora na taj problem. Problem traži dublji odgovor na pi­ tanje što je to otpad / smeće. Naše rasprave o tom problemu postavljaju pitanje što je predmet rasprave o otpadu / smeću, mi ili priroda. Traži se konsensualni (zajednički) odgovor na ovo pitanje. Problem je u per­ 100

Vidi: Černi I.: Zemlja je osvješćeno biće koje propada, Sir James Lovelock upozo­ rava da je posljednji čas za spas čovječanstva, Vjesnik, 14.-15. 02. 2009.; Vidi: Maretić-Žanja P.: Globalno zatopljenje ubija šišmiša i čovječju ribicu (tempera­ tura će do 2050. porasti za 2,2°C), Večernji list, 10. 12. 2008.; Vidi: Černi I.: Donesen veliki znanstveni projekt međunarodne polarne godine (dramatične pro­ mjene na polovima); Vjesnik, veljača 2009.


cepciji problema u našem umu pa tek onda u prirodi; u raz-umijevanju problema u nastajanju, a ne samo u otklanjanju. To je problem tvorbe našeg uma i pogrešne svijesti. Kada dođemo do mišljenja o otpadu / smeću kao istinitosti (kao realnosti), kao realnog problema civilizacije i kulture, biti će ga puno lakše otkloniti. Znači, oblici civilizacije i kul­ ture kao, vrijednosne orijentacije na svijet stvari - iskrivljenost načina života, čine se ispravnošću ponašanja pojedinca. Znači, nije problem u proširivanju odlagališta, tehnologija spaljivanja otpada / smeća, u po­ strojenja za konverziju otpada / smeća (MBO, MTO, MCI, itd.), već u scijentističko-tehnološko tehničkoj konstrukciji oblika civilizacije, u ekonomiji nasilja s obujmom ekonomije itd. Radi se o produbljavanju scijentističko-tehnološke konstrukcije civilizacijskog ustroja, poduzet­ ništva radi, tzv. ekonomije koja to nije, već o manipulaciji stvarnošću, nova sila / nasilje spram okoliša, biosfere i atmosfere pomoću konverzije otpada / smeća, kroz odlaganje i izgaranje. Sociološko stajalište evaluacije problema u RH i Istarskoj županiji očituje se u donošenju Zakona o otpadu iz 1995. i 2005. godine sa svim podzakonskim aktima u skladu s Baselskom konvencijom iz 2000. godi­ ne koju je RH potpisala. Od 2005. godine Sabor RH je donio/prihva­ tio Strategiju gospodarenja otpadom temeljem Zakona iz 2005. godine u smislu upravljanja otpadom u RH (u institucionalnom i operativnom smislu). O «izvorištu» otpada / smeća i «proizvođaču» otpada / sme­ ća ne govori nitko ništa kao da on pada s neba, pa ga treba zbrinuti na odlagališta kao neko zbrinjavanje, kao neko upravljanje otpadom (skla­ njanje dalje od očiju, sklanjanje u neke rupe kao odlagališta, kao de­ ponije službenih i divljih odlagališta). Stvaranjem Katastra odlagališta, otpada / smeća s naslova kontroliranog i nekontroliranog odlaganja s objektima i postrojenjima za tzv. zbrinjavanje otpada govori da naš um (mozak) prikriva uzroke otpada / smeća i lažno zbrinjavanje otpada / smeća sa i bez suglasnosti za odabir lokacije i tehnologije s antropotehnikama za konverziju energetskog oblika otpada iz jednog (krutog) u neko drugo stanje, spaljivanjem i sakrivanjem u litosferi, rijekama, je­


zerima, morima i oceanima ili čak u atmosferi101. Problem otpada što nam ga nameće pogrešna vrijednosna orijentacija na svijet stvari profita radi i kompenzacija, duboko je civilizacijski i kulturni problem ljudsko­ ga društva kao prirodne i socijalne pojave, problem ekonomije nasilja koja se služi s tehnologijama i antropotehnikama u proizvodnji svijeta stvari koje postaju otpad. Ni desno, ni lijevo doktrinarstvo znanja nisu prosuđivala, promišljala svijet života, brigu za život, već svijet stvari, profita radi. Problem civilizacijskog ustroja na svijetu stvari pomoću scijentističko-tehnološke konstrukcije života ostaje misaoni, filozofski, teorijski i sustavno izostavljen i zapostavljen, nemišljen problem. Otpad ugrožava životni prostor i sve što živi i život, impakt / udar je na bios­ feru i atmosferu. Otpad / smeća nije iznenađenje za ljudski rod, za pojedinca, za društvo, za Hrvatsku, za Europu, pa ni za svijet. To je objektivna i za­ konita posljedica civilizacijskog ustroja na scijentističko tehnološkotehničkoj konstrukciji načina proizvodnje života koja preferira svijet stvari, ekonomiju nasilja, profita radi. Tragično je isticati u RH tezu da je količina otpada / smeća u svijetu, Europi, pa i u Hrvatskoj izravan pokazatelj razvijenosti društva. Takvo plitko raz-umijevanje problema otpada / smeća u Europi i Hrvatskoj rezultiralo je pogrešnim suočava­ njem s otpadom / smećem, pa i sa svim onim što se poduzima s naslova upravljanja otpadom / smećem, odlaganja otpada / smeća kao nekog zbrinjavanja koje to nije. Ovo tim više što je otpad Europe i Hrvatske upravno proporcionalan s rastom BDP-a na ekonomiji obujma, u obli­ ku inertnog, opasnog i neopasnog otpada, stvorenog u gospodarstvima ili domaćinstvima, u općinama ili gradovima, komunalni ili ambalažni. Uočavanje problema otpada / smeća u Hrvatskoj je zakašnje­ lo, usprkos spoznaji nastajanja hrvatskog industrijalizma od 60-ih do 101

Vidi: Gajski Kovačić N.; Povratak u sigurnu zonu (Bili McKibbon: Brigher Planet) i Globalna ekološka mreža 350-Cballenge, traži da se poveća svijest o kli­ matskim promjenama, da se smanji udio CO2 u atmosferi, Vjesnik, 14.-15. 02. 2009.


90-tih godina, s nekritičkim transferom tehnologija, proizvodnje bez korespondirajućih tehnologija (kontrola) zagađivanja i onečišćenja pri­ rodnog prostora i ugroze života, posebno zaposlenih u toj proizvodnji. Zakašnjelo viđenje ili osvješćivanje problema otpada / smeća karakteri­ stika je i stanja u kretanju Europe. Umjesto da «Strategija zbrinjavanja otpada u RH» proizlazi iz globalne koncepcije opstanka i razvoja ži­ vota i zaštite prirodnog kao proizvodnog prostora Hrvatske, pogrešno razumijevanje problema otpada, gotovo u svim dokumentima pogrešno upućuje na «Strategiju gospodarenja otpadom u RH» - temeljem Za­ kona o otpadu iz 1995. i 2005. godine102. To se odnosi i na Katastar odlagališta otpada / smeća, određivanje lokacije za odlaganje otpada / smeća, na izbor tehnološko-tehničkih rješenja za odlaganje otpada / smeća za sve ono što se na tu temu poduzima u tzv. zbrinjavanju otpada koji to nije. Problem je u raz-umijevanju problema otpada / smeća i na­ činu na koji se to radi u Europi i Hrvatskoj. Što je problem? Problem je u nepostojanju globalne koncepcije razvoja života u Europi i Hrvatskoj, posebno u koncepciji prostornog uređenja Europe i Hrvatske. Pojmovna zbrka govori da se ne razumije problem otpada / smeća, ni u Europi, ni u Hrvatskoj. Pojmovna jasno­ ća, paradigmatičko utemeljenje, za razumijevanje problema otpada / smeća, traži jasnoću u raz-umijevanju problema, pa tek onda jasnoću u načinu rješavanja tog civilizacijskog i kulturnog problema koji guši, ugrožava život, uzurpira životni prostor širenjem odlagališta otpada / smeća, stvaranjem deponija na tlu, u vodi i atmosferi. Nerazumijevanje problema uzročno stvara nove probleme budućim generacijama s naslo­ va nasilnih tzv. rješenja, današnjeg, sadašnjeg odlaganja kao zbrinjava­ nja. Zaključno. Ne proizlazi koncepcija - katastar odlagališta otpada i strategija tzv. gospodarenja otpadom iz Zakona o otpadu, već suprotno. Zakon o otpadu trebao bi proizlaziti iz koncepcije i strategije rješavanja problema otpada. Zakon je sredstvo provođenja koncepcije i strategije, 102 Vidi:

Kulić S.: Nužnost rekonstitucije hrvatskog društva i države, EIZ, 1998.


a ne obratno kako je to ozakonjeno u RH. Otpad / smeće u Europi i Hrvatskoj je sve ozbiljniji problem impakta na prirodu i ugroze života i životnog prostora. Biopatologija prirodnog prostora - biosfere (litosfere i hidrosfere) traži geologiju zaštite okoliša, radikalnu promjenu u neurologiji ljudi, traži moralnu svijest (ekologiju svijesti), traži drugo razumijevanje opstanka i razvoja života, traži suradnju i suglasnost sa zakonima u prirodi, traži drugu vrijednosnu orijentaciju i sustav vrijed­ nosti u Europi, Hrvatskoj i Istarskoj županiji, traži unaprijed mišljenu istinu. Količina otpada u Europi bježi kontroli - 3000 milijuna tona, 306 milijuna tona komunalnog otpada ili 415 kg po stanovniku od čega 30 milijuna tona opasnog otpada godišnje. RH proizvede 13,2 milijuna tona otpada godišnje, 1,3 milijuna tona komunalnog otpada ili 270 kg po stanovniku, itd. Sakupljanjem i odvozom komunalnog otpada na odlagališta bavi se preko 200 tvrtki. Zbrinjavanjem neopasnog otpada / smeća bavi se oko 250 tvrtki. Izvozom otpada bavi se oko 180 tvrtki. Količina otpada u RH raste, u Istarskoj županiji posebno. Prostor RH nije opterećen rastom otpada s naslova rasta BDP-a iz proizvodnje novih i dodanih vrijednosti, već s naslova DBP-a s naslova uvoza, trgovine. Posebno opterećenje prostora RH, pa i društva dolazi iz inozemstva, s brojem stranih gostiju (oko 11,5 milijuna stranih gosti­ ju i 75 milijuna noćenja). To se posebno odnosi na priobalje u cjelini pa i na Istarsku županiju. Godišnje Istarsku županiju posjeti preko 300 ti­ suća stranih gostiju, brojni automobili, jahte i čamci. Fenomen turizma s konzumerizmom sve jače opterećuje prostor Istarske županije. Rast komunalnog otpada u Istarskoj županiji iz godine u godinu je sve veći. U zadnjim godinama industrija Istarske županije također izaziva nemir stanovništva (Rockwool, Plomin, cementara, itd.). Novi oblik ugroze Istarske županije dolazi s naslova Zakona o golf igralištima koji uvlači opremu nanotehnologije (štap i loptica) koja spada u vrlo opasan otpad na odlagalištima ili u zraku, ako se spaljuje u spalionicama ili cementa-


Ambalažni otpad / smeće posebno od plastike raste, što se zorno vidi na divljim odlagalištima, ali i na službenim. Otpad guma te brojnih antropotehnika koje silaze s cesta na odlagališta u prirodi stvara poseb­ ne probleme, iako se i u Hrvatskoj poduzima dosta da ih se prikuplja na reciklažnim dvorištima. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovi­ tost RH, na tu je temu učinio dosta, ali i na filozofiji poduzetništva u smislu sustavnog gospodarenja energijom u gradovima i županijama. Problem gospodarenja otpadom je poseban problem. Pod poj­ mom gospodarenja treba razumijevati pravilno, razborito raz-mišljanje i pravilno korištenje prostora kao oskudnog resursa, oskudnih izvora i oskudnih dobara, da se smanji količina otpada, da se ne ugrožava pri­ rodni i životni prostor i da se smanji potrošnja oskudnih izvora energije i potrošnja oskudnih dobara. Zaključno, problem otpada je u ekolo­ giji svijesti, u radikalnoj promjeni u neurologiji, u kulturi življenja, u etičnosti spram budućih generacija u prostoru gdje jesmo. Današnje promicanje gospodarenja otpadom podrazumijeva kori­ štenje korisnog dijela iz otpada, profita radi (dobiti), a ne zaštite života i prirode. Ono što poduzima i čini Europa u tzv. zbrinjavanju otpada pomoću MBO, MTO, MCI tehnologija, itd., ne proizlazi iz filozofije zaštite prirode i prostornog uređenja Europe, već s naslova filozofije po­ duzetništva koja ide za profitom na tzv. gospodarenju kao nekom zbri­ njavanju iz unazad mišljene istine. Međutim, RH i Istarska županija, čak su daleko i od takvog načina zbrinjavanja kroz odlaganje u priro­ di (u litosferu, u biosferu i atmosferu). Mi smo na razini niske razine obveze spram brige o prikupljanju i odlaganju otpada i smeća. Mi ne znamo niti možemo zbrinjavati otpad ni na europski način pomoću su­ vremenih tehnologija. Mi smo još na razini divljih odlagališta - s većom količinom otpada bačenim u prirodu od one količine otpada / smeća na službenim odlagalištima. To se posebno odnosi na Istarsku županiju, na sve pomorske županije koje su sve opterećenije sa sve većim brojem stra­ nih gostiju, s naslova fenomena turizma i konzumerizma, koji uvećava komunalni otpad / smeće.


Katastar odlagališta u RH koji ustrojava Agencija za zaštitu oko­ liša od 2004. godine (120 gradova, 413 općina) još uvijek je na razini podataka o količinama koje se prikupljaju i odlažu, na niskoj razini bri­ ge o otpadu / smeću na 300-njak registriranih odlagališta u RH, bez zatvorenih i divljih odlagališta širom Hrvatske. Kapacitet navedenih odlagališta u RH je na razini 70 milijuna s 34 milijuna m3 odloženog otpada103. U RH godišnje se na tim odlagalištima odlaže oko 3,3 mil m3 otpada / smeća. Kategorizacija odlagališta je u tijeku (mala, velika, legalna, ilegalna, službena, divlja, itd.). Na nešto uređenijim odlagalištima u RH odloženo je oko 62% od ukupne odložene količine otpada / smeća. Sedam službenih odla­ gališta Istarske županije, smatra se po kategorizaciji Agencije za zaštitu okoliša u RH, kvalitetnijim odlagalištima. Uvidom u stvarno stanje, u pojavnom izgledu tih 7 službenih odlagališta, ne bi se to za njih moglo kazati. Od 283 registrirana - službena odlagališta, 118 odlagališta je uneseno u prostorne, planske dokumente RH. Procjena utjecaja odla­ gališta na okoliš učinjena je tek za 44 odlagališta. Lokacijska dozvola postoji samo za 50-ak odlagališta, a 27 ih ima građevinsku dozvolu, a samo 3 odlagališta ima sve tri relevantne dozvole. U Istarskoj županiji samo 1 odlagalište u Umagu ima sve dozvole. U RH samo oko 60-ak velikih odlagališta sa 85% sveukupno odloženog otpada, gravitira oko 72% stanovništva. Među tih 60-ak odlagališta, valja istaknuti odlagali­ šta Zagreb, Split i Rijeka s većinom komunalnim otpadom / smećem. Lokacije većina odlagališta u RH su slučajne, ugrožavaju vodonosnike većih gradova, bez potrebne opremljenosti istih u slučaju jače ugroze staništa i prostora (prostor odvodnje, sustav otplinjavanja, sustav sabi­ ranja procjednih voda, itd.)104. m3,

103

Vidi: Kučar-Dragičević S.: Zbrinjavanje otpada u RH - postojeće stanje, Agen­ cija za zaštitu okoliša, Zagreb, 2006.

104

To se posebno odnosi na ugroženost vodonosnika Zagreba s naslova onečišćenosti Save i odlagališta otpada / smeća pored Save.


Filozofija deponiranja, odlaganja otpada / smeća na službena od­ lagališta sa i bez potrebne dokumentacije i opremljenosti traži višu razi­ nu obveze RH spram života u prostoru RH i spram Europe. Razina te obveze spram brige o zbrinjavanju otpada / smeća je niska. Hrvatskoj prijeti opasnost ugroze od nas samih (domaćeg konzumerizma s naslova trgovačke orijentacije, uvoza svega), ali i s naslova fenomena turizma i unosa konzumerizma svih vidova koji sve jače opterećuje prostor RH, posebno priobalje, posebno prostor Istarske županije. To je posljedica slabog razumijevanja problema otpada / smeća, niske razine kulture i niske razine etičnosti i moralne odgovornosti spram budućih generaci­ ja, spram prostora RH, spram Europe i svijeta. Hrvatska je na niskoj razini sociologije kulture, pa i sociologije ekonomije, a samim time na još nižoj razini sociologije ekologije. Nema razmišljanja o ekotoksikologiji (spoznaje o oblicima vidljivih i nevidlji­ vih oblika ugroze života koja dolaze iz onečišćenja biosfere - litosfere i hidrosfere) i sve onečišćenije atmosfere. Još manje spoznaje o onome što emitiraju odlagališta otpada, službena i divlja kao bioreaktori - mikro­ biološke reakcije koje se zbivaju u odlagalištima širom RH. To isto važi i za fizikalne, kemijske i biološke procese u odlagalištima / smetlištima koja su pod impaktom vjetrova, oluja, ptica, štakora, životinja, itd. Problem isplinjavanja, te problem procjednih voda, organska za­ gađenja, klorirani ugljikovodici, anorganski arsen, kadmij, olovo, krom, nikal, živa, itd. ostaje izvan naše svijesti (posebno ugroza vodonosnika grada Zagreba, odlagalište Jakuševec). Civilizacijski problem s otpadom / smećem u RH raste i bježi kontroli uma i razumijevanja. To je i naš problem i moramo ga htjeti i znati rješavati, makar na razini europskih metoda i sredstava. Problem o kojem je riječ, traži odnose suradnje, a ne sukoba unutar RH. Traži višu razinu obveze i brige spram problema otpada / smeća koje raste. To EU za nas ne mora brinuti. Direktive nas obvezuju spram Europe - našeg međunarodnog okruženja, budućeg civilizacijskog oblika organizacije i ustroja RH. To moramo učiniti sebe radi i radi zaštite života i prirode u


prostoru koji nam pripada kao prirodni i proizvodni / životni prostor. Pojam zbrinjavanja otpada / smeća u RH u smislu odgovornog ponaša­ nja spram života i prirode, traži konsistentnost i konsekventnost druš­ tvenog ponašanja na unaprijed mišljanoj istini. Traži višu razinu kulture života, više bioetičnosti spram života, traži emancipaciju, ne kompenza­ ciju, itd. Traži geobiosocijalno razumijevanje opstanka života, traži višu razinu ekologije svijesti s naslova konstruktivne antropologije. Problem traži višu razinu svijesti i odgovornosti spram života i prirode, jasnoću koncepcije života, strategije i sustava života u cjelini, posebno koncep­ cije, strategije i sustava zbrinjavanja otpada / smeća koja počiva i ne za­ vršava prikupljanjem i odlaganjem otpada / smeća koje nam guši život u prostoru gdje jesmo, te postaje izvor ugroze živoga i života. Hrvatska ima problem otpada / smeća koji raste zbog brojnih divljih odlagališta pa i obujma / veličine otpada. Mi smo na samom početku sagledavanja problema otpada / smeća u cjelini i po županijama. Potrebna nam je mobilizacija svijesti stanovništva i upravljačkog kapaciteta RH i župa­ nija. Problem Hrvatske nije samo u tehnologijama, pa ni Istarske župa­ nije, već u moralnoj svijesti, u kulturi življenja, u psihofizičkom naporu Camusova Sizifa i savladavanju nemogućega, i problema koji smo svi skupa proizveli. Priroda nastalog problema traži konsensualnu demo­ kraciju kao oblik obveze u sudjelovanju u njegovoj realizaciji. Priku­ pljanje otpada / smeća, te odvajanje, sortiranje, recikliranje, odlaganje i spaljivanje, spada u filozofiju zbrinjavanja «dalje od očiju» i «još dalje od očiju» (odlaganje u biosferu i hidrosferu, pa i u atmosferu). Nema ekonomije koja se može suprotstaviti posljedičnom stanju na unazad mišljenoj istini. Problem traži da se rješava uzročno. Na to nas upućuju ekotoksikološki nevidljivi oblici ugroze s naslova toga pri­ rodnog rješavanja problema smeća / otpada. Konverzija otpada / smeća s naslova europskog načina zbrinjavanja problema otpada / smeća pri­ mjenom MBO, MTO, MCI, itd. tehnologije, stvara nove izvore ugroze života i onečišćenja prirode, biosfere i atmosfere, stvara nove deponije u prirodi, u oceanima, rijekama, jezerima, u atmosferi. Ti udaljeni de­ poniji s naslova filozofije «još dalje od očiju» pitaju što se to događa u


našem mozgu (hipofizi i apofizi) kada nam priroda i atmosfera uzvraća i vraća u život sve ono što smo prešutjeli i zanemarili s naslova konverzije otpada / smeća kao rješenja koje to nije105. Uvidom u brojne dokumente RH na temu brige o zbrinjavanju ot­ pada / smeća na površini od 56.594 km2 i sa 4.437.460 mil stanovnika, s gustoćom naseljenosti od 78,4 stanovnika po km2, koje živi u 1.477.377 kućanstava, može se zaključiti da je jadranski prostor kao najkvalitetniji hrvatski prostor isključen iz tih dokumenata, kao i 11,5 milijuna stranih gostiju u RH svake godine s oko 75 milijuna noćenja. Iz sadržaja tih dokumenata i dokumenta istog državnog tijela pod nazivom Plan gos­ podarenja otpadom u RH 2007.-2015. godine, iz 2007. godine, nije se mislila cjelina problema koji proizlazi iz posvuda razbacanog otpada u prostoru RH. O tome problemu je vrlo malo ili ništa napisano u do­ kumentu istog Ministarstva, pod nazivom «Strategija prostornog ure­ đenja RH», pa ni u dokumentu «Izvješće o stanju u prostoru iz 2007. godine». Pristup problemu u ovim dokumentima u «osnovnom sadržaju strategije» je pogrešan. Netočan je i neutemeljen, jer «temelji strate­ gije» počinju od «opisa postojećeg stanja», «smjernica», «investici­ ja», «smanjenja volumena izdvajanjem korisnog otpada», «izgradnje regionalnih / županijskih centara - odlagališta, «sanaciju i zatvaranje neuređenih gradskih i općinskih odlagališta» kroz Fond za zaštitu oko­ liša - 163 odlagališta komunalnog otpada, «službena», te neuređena, brojna divlja odlagališta širom RH, itd. Paradigma «strategija» je živa dijalektička disciplina, činjenje, i proizlazi iz koncepcije zbrinjavanja otpada u RH o čemu nema niti jedne riječi. Paradigma «koncepcija» je dalekosežno objektivno odmje­ ravanje onoga što jest, u stvarnom stanju u kretanju - rastu otpada, a 105

Vidi: Chris Field: Izvješće o klimatskim promjenama iz 2007. godine - Pro­ mjene klime su mnogo gore nego što se očekivalo sve veće ekološke štete zbog zagrijavanja planeta; bez djelatne akcije klimatske promjene biti će teško suz­ biti - upozorio je Field.


strategija je živi proces ostvarivanja koncepcije - ciljeva zbrinjavanja otpada na unaprijed mišljenoj istini. Sustav zbrinjavanja otpada proi­ zlazi iz koncepcije i strategije zbrinjavanja otpada (Zakona o otpadu i drugih zakonskih i podzakonskih normi). Međutim, tog misaonog reda spoznaje o problemu i rješavanju toga problema nema, ni na razini RH - Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH. Problem je u pojmovnoj zbrci, nejasnoći i nerazumijevanju problema otpada / smeća kao posljedice civilizacijskog ustroja života u prostoru RH, vrijednosnoj orijentaciji i globalnoj koncepciji opstajanja i razvoja života. Politički i ekonomski voluntarizam u pristupu problemu otpada / smeća ne može misliti ovaj problem, još manje da se problem otpada / smeća može rješavati. Iz tih dokumenata RH koji obvezuju županije i općine, lokalne uprave i samouprave, nije moguće doći do javne konsensualne percepcije problema s otpadom / smećem. Politička represija RH spram županija i općina, u percepciji, definiciji i rješavanju proble­ ma otpada, stvara otpor zbor nerazumijevanja, i sukob koji je tek na po­ molu u svoj svojoj širini i dubini prostora RH. K tome treba upozoriti da se problem usložava s pojmom «gospodarenja otpadom», sa svim zakonskim i podzakonskim normama koje obvezuju na neko činjenje u «gospodarenju» otpadom koje to nije106. U toj se paradigmi «gos­ podarenja» krije poduzetnička namjera za ostvarivanjem profita, a ne i namjera zaštite života i prirode, što je vidljivo iz brojnih zakonskih i podzakonskih akata RH107 i unazad mišljenoj istini. Zaštita okoliša misli se u brojnim dokumentima RH, ali u smislu prividnog sprječavanja posljedica na unazad mišljenoj istini, umjesto djelovanja na uzroke nastajanja otpada / smeća. Hrvatska sasvim sigur­ no, pa ni Europa nema neku opozitnu ekonomiju koja može izdvajati ljude i sredstva da spriječe posljedice ugroze prirode i života s naslo­ 106 Vidi: Međunarodni simpozij Gospodarenje otpadom, Zagreb, 107

19.-21.11.2008.

Zakon o otpadu NN 34/95.; Zakon o komunalnom otpadu NN 36/95.; 70/97.; 128/99.; 57/2000.; 129/2000. i 59/2001.; Zakon o prijevozu opasnih tvari, NN 97/93.; Zakon o otrovima NN 27/99.; 37/99.; 55/99.


va sve jačeg rasta otpada / smeća, koje proizvodi ekonomija nasilja s tehnologijama koje proizvode biocidne posljedice. Brojne zakonske i podzakonske norme RH o zaštiti okoliša su proizvod političkog deter­ minizma, a ne sociologije kulture i ekologije svijesti. Priroda brojnih međunarodnih konvencija, koje je potpisala i Hrvatska, o zbrinjavanju otpada / smeća je ista108. Isto tako i EU Direktive obvezuju RH na zbri­ njavanje otpada u smislu tzv. gospodarenja otpadom temeljem EU-zakonodavstva109 koje je proizašlo iz unazad mišljene istine. Ono što se može zaključiti s naslova EU-Direktiva o «zbrinjava­ nju» otpada, te dokumenata i zakonodavstva RH o tome, jest to da i pojam «zbrinjavanja» u sebi nema namjeru zaštite prirode i života, već uklanjanje «dalje od očiju», jer odlaganje otpada / smeća u bios­ feru (litosferu i hidrosferu), a spaljivanje otpada / smeća je odlaganje u atmosferu «još dalje od očiju»110. Stvaranjem deponija komunalnog otpada / smeća «dalje od očiju» pomoću raznih iz-uma, tehnologija i antropotehnika (MBO, MTO, MCI, itd.) ne može se smatrati, ni gos­ podarenjem, ni zbrinjavanjem otpada / smeća. Usprkos svih postignuća Europe i svijeta problem otpada / smeća guši živi planet Zemlju, iz vid­ ljivih i nevidljivih oblika konvertiranog otpada / smeća. O tome svje­ doče klimatske promjene i suvremena patologija živoga i života kojoj se suvremena humana, veterinarska i biljna medicina sve slabije suprot­ stavlja. Svijet stvari kao opredmećena energija iz prirode s konverzijom po bilo kojoj tehnologiji vraća se u prirodu sa štetnim posljedicama s na­ 108

Zakon o zaštiti okoliša NN 82/94. i 128/99.; Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovo odlaganje NN - MU 3/94. i druge konvencije

109

EU - Direktiva 75/442/EEC od 15.07.1978.; EU - Direktiva 1999/31/EEC od 26. 04. 1999.; EU - Direktiva 91/156/EEC; EU - Direktiva 97/C76/01, itd. (vidi Zakonodavstvo EU)

110 Konvencija o smanjivanju emisija CO , Kyoto 2

Protocol, 1992.


slova antropogenih emisija koje ugrožavaju život na planeti Zemlja111. Problemi otpada / smeća proizlaze iz defektnih iz-uma, nedorečenih znanja i uporabe antropotehnika u njihovoj primjeni kao destrukcija ekosustava života na Zemlji. Rješenje tih problema traži da se oni «zbrinu» u glavama ljudskoga roda, a ne u prirodi112. Odlaganje posljedica naših opasnih iz-uma se ne može smatrati zbrinjavanjem, a još manje gospodarenjem otpadom / smećem, bila to uređena ili neuređena odlagališta, privre­ mena ili trajna odlagališta, sanirana ili nesanirana. Sva odlagališta pro­ izvode, emitiraju štetne utjecaje na život - okoliš (biosferu - litosferu - hidrosferu) i atmosferu (efekt stakleničkih plinova). Zakon o otpadu i Zakon o zaštiti okoliša sa svim pratećim Pravil­ nicima o odlaganju otpada, ne mogu spriječiti štetne utjecaje na život. Problem i rješenja vezana za otpad / smeće su u našoj glavi, našem umu, našoj svijesti, u našoj pohlepi koju hranimo svijetom stvari, u našoj kul­ turi, u vrijednosnoj orijentaciji, u biofilnoj orijentaciji, u etici spram ži­ vota i prirode, u emancipaciji umjesto kompenzacije sa svijetom stvari, u transcendenciji svijesti, a ne u konverziji energetskih oblika otpada u neke druge koji stvaraju, emitiraju štetne tvari spram života i prirode (u nekrofilnu orijentaciju, uništavanje života). Ovo što Hrvatska misli o gospodarenju i zbrinjavanju otpada spada u zakašnjelo mišljenje sa zakašnjelim djelovanjem u misaono-apstraktnom i misaono-konkretnom na unazad mišljenoj istini. To važi i za Europu i za svijet, za ljudski rod. Problem otpada i smeća u smislu ugroze života i prirode traži radikalnu promjenu u ljudskoj neurologiji jer problem je u neurologiji, a ne u ekologiji. Ekologija koja traži zaštitu života i prirode, traži drugačije raz-umijevanje opstanka i razvoja živo­ 111

Vidi: Majetić V.: Otpadanje leda na Antartici podići će razinu mora za 5m. To su rezultati istraživanja NASA-inih i UN-ovih istraživača, Vjesnik, 07.-08. 02. 2009.

112

Vidi: Černi I.: Čovjek ne koristi samo deset posto mozga; Luter: znanstvene za­ blude, Vjesnik, 6.-7.12.2008.


ta na Zemlji. Traži transcendenciju geobiopolitičkog u geobiosocijalno raz-umijevanje života, traži odnose suradnje s prirodom umjesto suko­ ba, traži suglasnost socijalnih zakona (ponašanja) za zakonima fizike - prirode. Mišljenje dominacije nad prirodom je problem konstrukta u ljudskom mišljenju - konstrukta mišljenja koje proizlazi iz nasilja nad prirodom, iz namjere, iz mentalnog sklopa, iz karakterologije, iz pohote-pohlepe, itd. Problem je u nasilju kao obliku razvoja. U namjeri koja je zloćudna i razorna - u našoj svijesti. Svijest nasilja je primarna i ona određuje pojavne oblike materije - svijeta stvari, ali i energije u kretanju. Svijet stvari je opredmećena svijest i opredmećena energija. Sve materijalne stvari - otpad / smeće, sastavljene su od čestica, od subatoma. Stvarnost je drugo od onoga što oči vide, pa i kad je u pitanju otpad / smeće. Oblikovanje svijeta stvari nije završeno niti dovršeno, kao što nije završeno ni dovršeno oblikovanje života u smislu promjena civilizacijskog ustroja i kulture suradnje s prirodom. Ta objektivnost je neuhvatljiva za naše organe vida, sluha i uma, za sada. Problem je uvijek u namjeri oblikovanja, opredmećivanje svijesti / energije u svijetu stvari spram života113 i prirode, ekosustava života. Svijet je namjerno smišljen, konstruiran, skrojen, uređen, utemel­ jen na scijentističko-tehnološko-tehničkoj konstrukciji načina proi­ zvodnje života u kojoj stvari imaju prednost u odnosu na život i priro­ du. Proizvod te konstrukcije života na Zemlji zakonito proizvodi otpad / smeće, iracionalno ponašanje ljudskoga roda što se iskazuje pogubnim za opstanak života (razaranje umjesto razvoja). Svijet konstruiran na nasilju kao obliku razvoja je proizvod ljudske - pogrešne svijesti koja određuje pojavne oblike, materije i energije kao proizvoda te pogrešne svijesti. Ona nije slučajna. Ona je ciljani proizvod pogrešnog konstruk­ ta ljudskoga ne-razumijevanja života. Ta pogrešna svijest se prakticira i pokretač je oblikovanja svijeta stvari kao kompenzacije za ne-brigu o životu, temeljem subatomskih povezanosti svega u kretanju energije, 113

Vidi: Icke David: Znanost i istina o svijetu, Europi; Na rubu znanosti, I i II dio, HTV1, siječanj-veljača 2009.


interakcije u energetskom polju. Pogrešna svijest proizvodi pogrešnu stvarnost, a svijet stvari raste na štetu svega živoga i života jer ne postoji moralna svijest. Dominacija pogrešne svijesti je namjera, usmjerena mi­ sao na svijet stvari, a ne misao usmjerena na život. Ta pogrešna namjera - energija uma upravljanja usmjerena je na svijet stvari - a usmjeravanje te energije predmet je neuroznanosti, neurofiziologije svijesti, biofizike jer misao oblikuje stvarnost pa i svijet stvari, otpada / smeća (iracio­ nalan način života i rada). To je u prirodi svijesti da utječe na sve što je svijet stvari pa i na otpad / smeće. Pogrešna svijest pogrešno razumije stvarnost koja jest, pa je otpad / smeće posljedica te pogrešne svi­ jesti koja oblikuje stvari, koja opredmećuje energiju ukrućivanjem svijesti kao nekog pogrešnog strukturiranja znanja. Konvencionalna znanost, scijentizam, proizvodi, nameće, oklopljenu svijest, da jest ono što nije. Atomi i subatomske čestice otpada / smeća su indeterminirani. One nisu čvrste i stabilne da ih možemo odložiti u biosferu. One se kreću na razini subatomske stvarnosti, kao kretajuća stvarnost (klasič­ na i kvantna fizika)28. Ta moć kretanja konvertiranog smeća / otpada kruži u biosferi, hidrosferi i atmosferi, na razini subatomskih čestica, pa emisije štetnih tvari nije moguće spriječiti u prirodi. Ako naše oči to ne vide i uši ne čuju, naš um, moral, svijest mora raz-umjeti jer i te čestice tzv. konvertiranog inertnog otpada / smeća kruže u prirodi i atmosferi. Ništa nije statično, osim onoga u našem mozgu, umu, svijesti. Aktiv­ no stanje naše svijesti mora misliti stvarnost u kretanju i tako je može usmjeravati. Um mora surađivati s okolišem, s prirodom, a ne s njom se sukobljavati. Sam univerzum je skladan, i svepovezujući, otvoren za sve što se kreće, sveprožimajući univerzum svega28. Znači, stvarnost / realnost je u gibanju, otvorena za promjenu, pa priroda namjere upravljanja i oblikovanja nije ista s obzirom da li se s njom upravlja i nju oblikuje s naslova pozicije prava jačeg ili s naslo­ va konsensualne demokracije. Taj pristup uznemirava i pravi nered u scijentističko-tehnološko-tehničkom pogrešnom redu (sve je razdvoje­ no). Ta moć i priroda namjere oblikuje stvarnost svijeta, svijet stvari i svijet otpada / smeća koji prijeti životu na Zemlji. I mi smo dio toga i


tako oblikovanog svijeta stvari, univerzuma - svemira, zarobljenog u vremenu i prostoru. Mi nismo, ništa zasebno, ni posebno. I mi živimo sa svojim osjećajima i mislima kao nešto zasebno odvojeno, a nismo. Radi se o nekoj vrsti optičke iluzije svijesti. Svi smo mi jedno u jednosti prirode. Zbog toga i svijet stvari koji se pretvara u svijet otpada / smeća traži osvješćivanje prije prividnog zbrinjavanja i gospodarenja umjesto prešućivanja o uzrocima posljedičnog stanja u kretanju. To traži drugi pristup svijetu stvari i svijetu otpada / smeća, traži dublji uvid u uzro­ ke nastajanja istog prije umišljenog pristupa rješavanju toga problema. Ovo što se do sada pod-razumijeva pod pojmom gospodarenja i zbrinja­ vanja otpadom i smećem u svijetu, Europi i Hrvatskoj je ZBUNJUJUĆE, progresija pogrešne svijesti koja graniči s destrukcijom ljudskoga roda (devolucijom) i destrukcijom ekološkog sustava života. Konverzija otpada / smeća kao rješavanja problema otpada / smeća je optička iluzija naše svijesti u svijetu stvari. Konverzija otpada / smeća postignuta scijentističko-tehnološko-tehničkim konstruktom (MBO, MTO, MCI, itd.) jest udaljavanje od realnog problema koji svijet, Eu­ ropa i mi u Hrvatskoj već imamo. Svijet, Europa i Hrvatska zarobljeni su konstrukcijom realnosti scijentističko-tehnološko-tehničkog nači­ na života u kojem stvari više vrednujemo od života (osiguranje svijeta stvari prethodi filozofiji osiguravanja života - životnog osiguranja) što proturječi stvarnosti i stvara iluziju o realnosti koja to nije. Ta iluzija je sadržana u svim dokumentima o gospodarenju i zbrinjavanju otpadom u EU i Hrvatskoj (strategije, planovi, itd.). Iz-umljene, patentirane i li­ cencirane tehnologije i antropotehnike za gospodarenje i zbrinjavanje otpada, tj. za konverziju otpada / smeća, nemaju ispravnu namjernost, ne sadrže namjeru zaštite života i prirode, već poduzetničku namjeru za ostvarivanjem profita (dobiti). Znači da je namjernost destruktivna spram biosfere i atmosfere. Ta destrukcija proizlazi iz zadovoljavanja pohlepe s novim poduzetničkim aktivnostima, tzv. gospodarenja i zbri­ njavanja otpadom / smećem. Ona je proizvod destrukcije ciničnog uma koji raspršuje smisao svake poduzetničke aktivnosti o zaštiti okoliša i života. To vrijedi za desno i lijevo doktrinarstvo, za scijentističko tehno­


loško-tehničku konstrukciju, način proizvodnje stvari i način života u kojem stvari imaju veće značenje od pukog života. Za transcendenciju toga scijentizma kao pogrešno strukturirane svijesti nužna je utopija, zahtjev za drugačijom sviješću o životu u zamjenu za svijet o stvarima. To se odnosi i na promjenu sadržaja pojma o sebi, vremenu i prostoru u kojem je fiksiran identitet, iluzija ega i istost bića. Što je u tome pro­ blem, kako raz-umjeti biosferu? Da li naš pogrešan um, odnosno svijest manipulirana našim tijelom ili pak naša pohlepa manipulira naš um? To traži odgovor na pitanje: da li je znanje (strukturirana svijest) fe­ nomen biologije ili neurologije? Isto tako što je to sfera: presvjesnog, podsvjesnog, svjesnog, kontinuirano svjesnog, nadsvjesnog, a što je to sublimirana svjesnost? To pita i za umjetnost našeg opstanka kao žive vrste. Jesmo li mi genetski programirani nasilnici ili je naše nasilje uvje­ tovano fenotipom - sociokulturom iz geobiopolitičkog raz-umijevanja opstanka (socijaldarvinizmom spram jačeg) kao zemaljska i svemirska bića. U svakom slučaju radi se o transcendenciji svijesti o pojmu o sebi i svijetu, posebno svijetu stvari (unaprijed mišljena istina). Tu se radi o problemu discipliniranja uma i tijela, požude i pohle­ pe, suzdržanošću od nasilja kroz obuzdavanje pohlepe pomoću moral­ ne svijesti i kulture kao ključa ponašanja spram drugih oblika života i prirode (evolutivna transcendencija). Ostvarivanje te razine svijesti kao razumska i smislena bića traži veliki napor uma i tijela, um u funkci­ ji etosa, a ne samo u funkciji biosa. Bez tog napora ne možemo izaći iz oklopljene svijesti koja nam je nametnuta s naslova važećeg scijentističko-tehnološko-tehničkog ustroja načina života. Problem je u toj disciplinarnoj svijesti kao mentalnoj blokadi drukčijeg ponašanja svi­ jeta. Bez vitalizacije i kristalizacije razumijevanja i humanizacije života teško će biti prostora za sublimaciju nekog drugog razumijevanja i mi­ šljenja izvan svijeta stvari - koji se sve brže pretvara u vidljiv i nevidljiv otpad / smeće s fenomenom ekonomije nasilja - proizvođača svijeta stvari tjerane s konzumerizmom profita radi umanjene spram žrtvovane i zlouporabljene većine stanovništva u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Ve­ ćini ostaje mogućnost da prebiru otpad / smeće da prežive, pa i novim


poduzetnicima ekonomije koja to nije, a bavi se tzv. gospodarenjem i zbrinjavanjem otpada / smeća kroz sustavno odlaganje i sustavno odga­ đanje problema. Razorna svijest i svijet stvari kao i moralna svijest svijeta života pla­ netarno su zlo ili dobro, a ne sredstvo manjine za manipulacijom većine na ovoj planeti Zemlja kao kondenzaciji svemirske energije s jezgrom u formi kugle, s elektromagnetskim poljima, s atmosferom i biosferom koju svijet stvari, otpada / smeća ugrožava, čega moramo postati svje­ sni putem evolucije svijesti prije nego se život na Zemlji uguši u svijetu stvari. Ljudski rod je taj katalitični stvaralac i proizvođač svijeta stvari i njihovog upotrebljavanja do pretvaranja u otpad / smeće s nekim vi­ jekom trajanja114. Otpad / smeće u biosferi, atmosferi nisu jedini oblici i izvori ugroza. U orbiti Zemlje kruže vrlo opasna sredstva ugroze koja su u funkciji ljudske pohlepe koja prodire i u svemir svim sredstvima, vojnim i nevojnim. Ugrožavanje žive planete Zemlje i traganje za nekim drugim životnim prostorom u svemiru iz istih razloga - iz pohote, pita za smisao kolonizacije svemira i traganja za životnim prostorom iz istih razloga - udovoljavanju pohlepe. Za to nam nije potrebna svemirska inteligencija, već jača pohlepa za eksploatacijom drugih planeta u ga­ laksiji kao kondenziranih oblika materija. Još manje je potreban hori­ zont kristalizacije o kretanju jedne forme energije u neku drugu, pa i horizont vitalizacije kao autoreflektivne inteligencije s kojom materija stječe mogućnost forme za život. Horizont hominizacije ljudskih bića je istinski razvoj koji mogu oblikovati i održavati inteligentna bića u obliku svijesti - transformacije materije i svijesti koja ne ugrožava živu planetu Zemlju. Svijet stvari, ali i otpada / smeća, kulminirao je s indu­ strijalizacijom i scijentističko-tehnološko-tehničkom konstrukcijskom potporom takvom svijetu. Taj trijumfalni svijet stvari pretvara se u sve 114

Vidi: Majetić V.: Zemlju guše oblaci smeća (deseci milijuna tuna otpada kru­ že oko našeg planeta na visini od 600 km i padaju na Zemlju, a milijuni tona smeća iznad 1000 km ostaju trajno u orbiti stotinama godina, Vjesnik, 21.-22. 02. 2009.


jači sukob kod tzv. zbrinjavanja otpada / smeća, ponovo s naslova sve jače represije političkog determinizma koji se brine o određivanju loka­ cija, dozvola za odlaganje kao sustavno odgađanje, suočavanje s izvori­ štem toga problema koji ugrožava planetu Zemlju, Europu i Hrvatsku. Proizvod ekonomije nasilja - svijeta stvari - brzo se pretvara u otpad i smeće s nasilnim «zbrinjavanjem» kroz odlaganje i konverziju istog iz vidljivog u nevidljivi, skriveni problem na odlagalištima otpada i smeća kao vida rješavanja toga problema «zakopavanjem» u litosferu, baca­ njem u hidrosferu ili emisijom u atmosferu. Imamo novi trijumf politič­ kog nasilja, ovaj puta nad tzv. zbrinjavanjem otpada, nad određivanjem lokacije odlagališta i odabira tehnologija za konverziju otpada / smeća. To moramo nepodmitljivo razumjeti, bez sukoba, kroz suradnju, sugla­ snosti radi. S procesom globalizacije kao procesom kodifikacije prava jačeg, trijumf političkog determinizma je sve snažniji u smislu nove faze de­ strukcije biosfere i atmosfere. Destruktivna je antropologija na djelu, Bolonjska deklaracija se širi u smislu brže darvinizacije Europe i Hr­ vatske s naslova kompetencija i konkurencije u nasilnoj preraspodjeli prostora, izvora i dobara, kao oskudnih uvjeta. Scijentističko-tehnološka konstrukcija života je sve jača u temelju tehnosfere kao mentalni omotač i za zbrinjavanje otpada / smeća, opet za novac, pomoću tzv. ekopoduzetništva, novih tehnologija koje korespondiraju s tehnologi­ jama ekonomije nasilje, svijeta stvari, koje su iskorištene i pretvorene u otpad / smeće. Civilizacijski ustroj ili konstrukt forme nasilnog raz­ mišljanja određuje formu ili oblike življenja. Opredmećenost energije / svijesti u stvarima zakonito traži transmiter / konverziju stvari, materije u svijest iz koje su stvari opredmećene i pomoću tehnologija i antropotehnika tehnosfere (sustav strojeva). Tehnosfera guši inteligibilnost i humanizaciju - očovječavanje, ljudskost, zagrijava atmosferu i destruirá biosferu. Istina je da scijentističko-tehnološko-tehnička konstrukcija ži­ vota ojačava biološke i neurološke ograničenosti ljudske vrste, da bi brže osvajala prostor, izvore i dobra, ali ništa nije učinila na očovječavanju ljudske vrste.


To što je scijentizam dao, podržavalo je svijet stvari i destruiralo život. Biti će teško zaustaviti destrukciju biosfere i atmosfere. To potvr­ đuju tehnologije i antropotehnike konverzije otpada / smeća koje pod filozofijom tzv. gospodarenja i zbrinjavanja svakodnevno razaraju bios­ feru i atmosferu što potvrđuje destruktivnost svijesti iz koje su proizašle stvari potrošačke ere. Planeta Zemlja je u omotaču destruktivne svije­ sti alopoiesisa, androida, pogrešnog mišljenja i pogrešnog djelovanja. Prostora za neku drugu psihološku sublimaciju kao da nema. Utopija se izgubila iz meditacije, iz imaginacije uma. Praznina u umu puni se destrukcijom kroz instrumentalizaciju uma puke egzistencije radi. Um je uvijek pod stimulacijom destrukcije pomoću destruktivne antropo­ logije, pod utjecajem reklama, konzumerizma, što u konačnici stimulira nastajanje većih količina otpada / smeća (brža zamjena jednih s drugim stvarima) tako da se pojedinac ne može suočiti s temeljem opstojno­ sti naspram sila koje s njim vladaju, manipuliraju s naslova uvjetovanih apriornih koncepata važećeg scijentizma (tehnologija i antropotehnika) za «gospodarenje» otpadom / smećem i za «zbrinjavanje» otpada / smeća profita radi, a ne zaštite okoliša. Ti uvjetovani koncepti, apriorni izbor tehnologija i antropotehnika (MBO, MTO, MCI, itd) predodređuju lokaciju za odlaganje otpada / smeća, pa i sustav odlaganja kao sustav zbrinjavanja kao sustav odgađanja suočavanja sa svijetom stvari. To je priroda scijentističko-tehnološko-tehničke konstrukcije života, preferiranja svijeta stvari profita radi u funkciji metaterorizma atrakcijskih sila. Repulzijski otpor tom metaterorizmu atrakcijskih sila je slab (Zeleni). Transfer tehnologija i antropotehnika za «gospodare­ nje» otpadom / smećem za «zbrinjavanje» otpada i smeća je uvjeto­ vani koncept tuđe izvanjske moći, tj. EU-pretpristupni novac daje se za kupnju njihove tehnologije i antropotehnika, a to je slučaj i sa Hr­ vatskom i s Istarskom županijom. Nama pripada konvertirani otpad / smeće, plus otpad / smeće tih potrošenih uređaja i sklopova, i amortizi­ ranih tehnologija i antropotehnika na površini litosfere, u hidrosferi ili biosferi. Uvjetovani koncepti scijentističko tehnološko-tehničke kon­ strukcije života uvlače nas sve dublje u zarobljenost uma i tijela, u nasilje


spram prirode, u sukob sa sobom, u stanje difuzne diktature. Splitskodalmatinska županija oko lokacije ŽCGO u Lećevici; Istarska županija oko lokacije Kaštijun II, Rockwoola, cementare, Plomina, golf igrališta, itd. Memorija se tehno civilizacije iskazuje slabom, ali sve represivnijom i agresivnije podržava s naslova geobiopolitičkog brutalizma, političke ignorancije i političke arogancije do političke inkvizicije svakog drugog mišljenja i djelovanja, posebno kristalizacije, vitalizacije i hominizacije stvarnosti u kojoj se život guši u svijetu stvari (davno ustrojenih nasilnih oblika civilizacije). To je u prirodi kapital odnosa, kapitalizma kao socijalnog odnosa i motu kapitalizma: kapitalizam, rast i bogaćenje s uporištem u ljud­ skim slabostima, egoizmu i pohlepi kao savezniku takvoga socijaliteta, takve ekonomije s ekotoksikologijom koja razara okoliš, prirodu i život. Ultimativnost poduzetništva ekonomije nasilja prenosi se i na tzv. «gospodarenje» i «zbrinjavanje» otpada i smeća, profita radi, a ne zaštite okoliša i života. Ekonomsko nasilje nad prirodom proizlazi iz političkog nasilja. Političko nasilje potiče ekonomsko nasilje. Profit nije ekonomska već politička paradigma - naknada za rizik nasilja bilo za smanjenje troškova (C1) inputa ili na povećanje profita (C2). Kapital sve manje izdvaja za C3 - posljedice klimatskih promjena i C4 - troško­ ve otklanjanja suvremene patologije života. To je bilo u fazi klasičnog kapitalizma i danas u fazi digitalnog / kognitivnog kapitalizma. Tržišni fundamentalizam s konzumerizmom nametnuo se kao regulator odno­ sa u svijetu, umjesto krutog državnog etatizma / birokratizma. Sve je istjerano na burzu, da kotira, da raste i pada, gdje svi spekuliraju, oče­ kuju više od onoga što su uložili na burzu. Svijet je u stalnom progonu za više, posebno u ekonomiji, sa stalnim tehnološkim modifikacijama u manipulaciji s potrošnjom stvari, koje proizvode otpad / smeće pod diktaturom kapitala, ekonomiji nasilja i njenih tehnologija i antropotehnika. Svatko je sam sebi svrha i smisao, a svi drugi su za njega neka raspoloživost, iskoristivosti radi, kroz neku utrživost, kroz neko zbraja­ nje i oduzimanje u beskonačnost.


(16.2.) Ekonomsko stajalište o evaluaciji otpada kao civilizacijskog i kulturnog problema zaštite okoliša u RH i Istarskoj županiji Ekonomija nasilja s tehnologijama s biocidnim / ekocidnim posljedi­ cama tjerana fenomenom više-brže - brže - više profita radi, proizlazi iz prethodnog civilizacijskog ustroja - geobiopolitičkog raz-umijevanja opstanka života. Sve što je raspoloživo kroz neku iskoristivost i kroz neku utrživost pa tako i raspoloživost otpada / smeća u funkciji je te ekonomije, ali pod nazivom «gospodarenje otpadom i zbrinjavanje otpada». I ova špica ekonomije nasilja daleko je više u funkciji ostvari­ vanja profita, a tzv. zbrinjavanje kroz odlaganje nije i ne može biti zbri­ njavanje već odgađanje problema budućim generacijama. Neoliberalna ekonomija stvara mentalnu sljepoću kod ljudi o zbrinjavanju tehnološkog otpada / smeća, komunalnog otpada s iz­ dvajanjem sekundarnih sirovina zbog njihove ponovne uporabe s po­ stupkom reciklaže, konverzije, itd. Ako je otpad / smeće sve ono što je bezvrijedno, što je netko odbacio, ne znači da to za nekog drugog znači da nema neku moguću uporabu. To se odnosi na sve vrste otpada (kruti otpad iz kućanstva i industrije). Tekući otpad (otpadne vode i mulj), medicinski te radioaktivni otpad spadaju u potencijalno opasni otpad - jer je ekomutagen, ekotoksičan, itd. pa ga treba zbrinuti kroz odlaganje ili spaljivanje, znači konverzijom i zbrinjavanjem podmuklošću, ciničnim umom u litosferu, hidrosferu ili atmosferu115. Ekonomija nasilja s tehnologijama s biocidnim / ekocidnim posljedicama klasič­ nog industrijskog načina proizvodnje stvari, stvara oko 76% otpada iz proizvodnih procesa, ekonomije profita, uslužnih pratećih djelatnosti i ustanova. Nema industrije, klasične niti suvremene, koja ne stvara otpad / smeće, pa ni poljoprivredne proizvodnje koja ne ugrožava okoliš, opet 115

Zakon o otpadu NN 34/95.; Zakon o ratifikaciji Konvencije o nadzoru preko­ graničnog opasnog otpada NN 3/94. - Međunarodni ugovori.


s naslova više-brže profita radi. To što znamo o ekonomiji ne zna dru­ gačije, za sada, bilo u gospodarstvu, bilo u domaćinstvima koje s rastom konzumerizma i tržišnog fundamentalizma sve jače pritišće biosferu i atmosferu. Život umire. I industrijski i komunalni otpad / smeće je opasan otpad jer emiti­ raju ugrozu - okoliša i života u njemu. To je razlog zbrinjavanja otpada / smeća. Ekonomija tzv. gospodarenja otpadom i smećem iz-umila je i primijenila antropotehnike za to na razini konverzije otpada / sme­ ća s odlaganjem u litosferu ili izgaranjem u atmosferu - po filozofiji «dalje od očiju» i «još dalje od očiju» pomoću MBO, MTO, MCI, itd. tehnologija pri čemu ne poništava svojstva otpada / smeća s naslova ugroze okoliša. Cinični um takvoga gospodarenja s otpadom i takvoga zbrinjavanja nešto skriva u mozgu s predumišljajem. On skriva mogu­ će zlo, ugrozu biosfere i atmosfere nakon ostvarivanja svoga užitka sa stvarima koje je upotrijebio i odbacio. On žrtvu ne vidi, jer za nju ne želi znati. To je problem transcendencije animalne kulture ponašanja u kulturu čovječnosti, ljudskosti. Radi se o novom zidu civilizacije spram života, ljudi spram života, prirode i atmosfere, s podivljalom klimom i ispuštanjem CO2116. Uspon i pad ekonomije nasilja, klasične i suvremene, očituje se u svijetu stvari koji se sve brže pretvara u otpad smeće. Urušavanje te ekonomije na njenim postignućima je na pomolu. Borba za rastom i bogaćenjem, profitom, cilj je ekonomije nasilja, a ne zaštita okoliša. Vlasnik kapitala je sve manje spreman izdvajati za ono što proizlazi iz klimatskih promjena i suvremene patologije života. Otklanjanje obli­ ka ugroze zdravlja i prirodnih katastrofa (C3 + C4 - trošak) kapital ne smatra svojom obvezom. Filozofija ove ekonomije ne misli ničiji život, pa ni zaštitu okoliša. To važi i za tzv. gospodarenje i zbrinjavanje kroz konverziju i odlaganje otpada / smeća u biosferu i atmosferu. Poima­ nje ekologije koju razumijemo i prakticiramo na otklanjanju posljedica 116

Vidi: Zupović S.: Zemlja treba tisućljeće za oporavak uništene klime - znanstve­ na istraživanja, Večernji list, 8. 03. 2009.


traži da se otkriju namjere ili pozadina takve ekologije. Nije problem otpada / smeća u izvanjskom viđenju i konverziji otpada / smeća, u ono­ me što oči vide, u dioptriji promatrača, već u percepciji zbilje otpada / smeća i tumačenju ovog civilizacijskog problema kojeg proizvodi 6.5 milijardi ljudi, ljudski rod. Taj problem fokusiranja percepcije problema otpada / smeća ne traži izoštravanje vida jasnije slike o tome problema radi, već izoštravanje receptora, procesora i efektora u našem mozgu. Znači, problem otpada / smeća koji smeta gledanju divljih smetlišta, pa i zbrinutih i nezbrinutih službenih deponija, nije u viđenju već u našem umu - tj. raz-umu, u našoj svijesti, u onom dijelu moždane kore koji se zove hipotalamus, u hipofizi i epofizi (misli kreiraju realitet, a ne vid). Svijetu, Europi i Hrvatskoj (Istri) treba progledavanje raz-uma, onoga što se ne vidi, nevidljive ugroze života i okoliša. Progledavanje, viđenje gledanjem nevidljivog je osvješćivanje, osvjetljavanje uzroka i posljedica otpada / smeća oko nas. Većina proizvođača, stvaratelja otpa­ da / smeća, tj. sudionika u stvaranju ovog civilizacijskog problema to ne vidi, niti se trudi da zna bilo što o tome. Osvjetljavanjem ili pregledava­ njem tog civilizacijskog problema u hipotalamusu pokreće biološki sat koji pita za opstanak važećeg civilizacijskog ustroja uma i tijela u skladu s fizičkim zakonima u prirodi. Hipotalamus upravlja sa središnjim živ­ čanim sustavom. Veza između hipofize i epifize je i u prosuđivanju ovog problema vrlo važna. Smatra se trećim okom i središtem svijesti. Epifiza je regulator regulatora našeg ponašanja spram prirode - odnosa ljud­ skoga roda spram prirode, spoj unutrašnjeg i vanjskog okoliša. Ako je naša unutrašnjost i vanjskost povezana tada se skladno ponašamo spram okoliša / prirode. Ako smo u rascjepu, tada smo brutalni spram prirode, ali i spram života, spram samog sebe. Dublje viđenje problema otpada / smeća, gospodarenja otpadom zbog iskoristivosti te raspoloživosti kroz utrživost traži jaču dioptriju raz-uma, hipotalamusa, hipofize i epifize, a ne očiju. Oči mozga su u pitanju. To treće oko - može dublje vidjeti probleme otpada / smeće u Hrvatskoj, a time i u Istri. Bez izoštravanja tog trećeg oka, mozga, stvarni problem otpada / smeća u Hrvatskoj Istri, zakonito će zauzeti / okupirati životni prostor.


Mentalni procesi zbivaju se u mozgu kao biološkom organu117. Um i raz-um su kulturni instrumenti ponašanja u socijalnim procesima i u prirodi. Um je proizvod kulturnih procesa (znanja i obrazovanja) i funkcija je kulture i kulture u mozgu - ekologije uma, kao rezultat steče­ nog i prirodnog, biološkog i kulturološkog. Zato govorimo o kritičkom umu spram okoline, a ne samo spram i u funkciji biosa, preživljavanja. Mozak je organ potencijalnog i neograničen je u širenju zbiljskog odno­ sa i spram ovog civilizacijskog problema, ali uzročno. To upućuje da je vidjeti mozgom više od gledanja jer se radi o spoznajnom činu, raz-umijevanju kao uporištu djelovanja i ponašanja u prirodi i spram prirode. To znači da povezanost naše hipofize i epifize dublje vidi problem ot­ pada / smeća kad ga konvertiramo u vibrirajuću energiju, spaljivanjem i razlaganje u prirodi na odlagalištu. To je zadaća desne polutke mozga - koja je beskonačno kreativna u percepciji zbilje u kretanju. Istinitost o problemu otpada / smeća je nužno razotkriti, uzročno, pa i posljedično (gospodarenju i zbrinjavanju otpada / smeća). Problem je u našem mentalnom sklopu, karakterologiji koja utje­ če na oblikovanje civilizacijskog ustroja pa i na ekonomiju nasilja, njene tehnologije i antropotehnike koje stalno usavršava scijentističko-tehnološko-tehnička konstrukcija civilizacijskog ustroja s preferiranjem svi­ jeta stvari, umjesto života i životnosti prirode, biosfere. To je problem lijeve polutke mozga - funkcionalne veze sa svijetom. Na ovoj razini stanja svijesti svijeta, europska i hrvatska stvarnost traži da se cjelina prosuđuje s dvije polutke mozga - povezano mostom. Ekonomija nasilja sa svojim sustavom i mehanizmima proizvodnje svi­ jeta stvari, kod gospodarenja i zbrinjavanja otpadom / smećem, proizla­ zi iz lijeve strane mozga - koja teži k moći, kompenzaciji, bogaćenju, što isključuje rad desne strane mozga. S lijevom se stranom mozga lakše manipulira, nego desnom. S lijevom stranom se koriste, po spoznaji ne117

Vidi: Radman Z.: Tajne mozga - misterij uma: Vid i mozak; osjetilo i mozak, Znanstvena emisija, HTV1, I, II i III dio, od 8.01. 2009., Institut za istraživa­ nje mozga, Zagreb


urobiologa i neuroznanstvenika, ljudi nasilja, ljudi koji teže domina­ ciji, sociopati, manipulatori, nasilna veza sa stvarnošću, upokoravanje drugih radi (vjerski, politički i scijentistički determinizam). Ti i takvi umovi već danas rješavaju problem otpada / smeća nasilnim gospoda­ renjem i nasilnim zbrinjavanjem otpada / smeća u skladu s funkcijom kapital odnosa - funkcije kapitala (ekonomije nasilja, tehnologija i an­ tropotehnika u toj funkciji), a ne u funkciji zaštite okoliša, jer drugačije ne znaju. Politički determinizam manipulira dijelovima ljudskog mozga u slučaju (Kostović I., Institut za istraživanje mozga, Zagreb) izbora, donošenja odluka bez javnih rasprava, itd. Tihi rat spram prirode vodi se s istim ciljem, pod nazivom kul­ ture cinizma, ciničnog uma u kojem hipofiza i epifiza nisu povezane u funkciji trećeg oka, pa ni povezanosti lijeve i desne polutke mozga. Oni jačaju samo lijevu stranu mozga, funkcionalnost uma s ultimativnom stvarnošću i manipulacijom stvarnošću, ali i javnošću, profita radi. Tragično je viđenje uzroka rasta otpada smeća u svijetu, Europi i Hrvatskoj (IŽ) čak i kod scijentističkog determinizma koji tvrdi u lek­ sikonima da su količina i sastav otpada / smeća upravno proporcionalni s razvojem društva. To nije točno i ne može poslužiti za osvješćivanje ovog civilizacijskog problema - za ekologiju svijesti. Ovaj problem je izvorno vezan za ekonomiju nasilja, za rast bez razvoja, za rast svijeta stvari, za bogaćenje, za kompenzaciju, znači za destrukciju, za devoluciju, za iracionalnu proizvodnju i iracionalnu potrošnju, za konzumerizam, za bezobzirnost spram života i prirode, za psihologiju potrošnje svega, stvari koje se brzo troše i odbacuju u otpad / smeće118. Ekonomija nasilja ima brojne vidove djelatnosti koje proizvode otpad / smeće, oko 600 vrsta otpada / smeća od čega je 50% opasni otpad / smeće. Gospodarenje i zbrinjavanje otpada / smeća samo je još 118

Katalog otpada / smeća izvorno potječe iz prava okoliša EU-Direktive 74/442/ EEC s naslova brojnih djelatnosti ekonomija nasilja koju prakticira Europa. Izvorna ideja bogaćenja svim sredstvima je europska, a ne američka (vojnim i nevojnim sredstvima).


jedna djelatnost više, koja proizvodi smeće preradom otpada konver­ zijom iz jednog u drugi vid kako bi ga «zbrinula», odložila u biosfe­ ru, hidrosferu ili atmosferu. Zato je nastala nova djelatnost u Europu s novim tehnologijama i antropotehnikama (MBO, MTO, MCI, itd.). U ekološkom leksikonu iz lijeve strane mozga, tumači se paradigmu otpada pogrešno: «Što je jedna zemlja razvijenija, to je količina otpa­ da po stanovniku veća»119. To ne može biti jer nije istinitost kao neka intersubjektivna vrijednost na kojoj počiva paradigma gospodarenja i zbrinjavanja otpada / smeća. Istina jest to da svijet stvari raste s intenzi­ tetom rasta i obujma ekonomije nasilja, a ne razvojem društva. Bogatiji, ne emancipiraniji, troše više stvari dok kulturniji troše znanje, tj. pripa­ daju emancipiranom životu, suprotno onome koji pripadaju kompen­ zaciji. Rast otpada / smeća je upravno proporcionalan s rastom svijeta stvari, konzumerizmom. Nerazumijevanje stvaranja, generiranja otpada / smeća, gospodarenja otpadom / smećem, nastavlja se u nerazumijeva­ nju njegovog zbrinjavanja, kroz konverziju i odlaganje, što nije zbrinja­ vanje ma gdje god bilo odloženo (u litosferu ili atmosferu), u krutom ili plinovitom stanju. Dinamika tehnološko-tehničke alternative ekonomiji nasilja tje­ rana je pohlepom za profitom, procesu proizvodnje stvari, sa sve kraćim vijekom uporabe, na nediferenciranom i homogenom (nasilnom) rastu koji nije razvoj, već njegova ugroza. Ekonomiju nasilja koju je proizvela lijeva i desna doktrina, iskazala se je okrutnom spram prirode i života pa i u količinama i sastavu otpada / smeća, komunalnog i industrijskog. Na to ukazuje stanje stvari na modro-zelenoj planeti Zemlji na svim kontinentima. Posvuda su civilizacije i kulture u sukobu s prirodom, ma kako se zvao socijalni sustav i kulturni obrazac života. Siromašniji manje troše stvari, ne zato što ne bi, već zato što su im stvari nedostu­ 119

Ekološki leksikon, Domagoj Đikić et al., «Poglavlje 9, Zbrinjavanje otpada» Viktor Simončić, Barbat, Zagreb, 2001., 144.


pne zbog kupovne moći120. Posvuda u svijetu priroda uzvraća iz biosfere (litosfere i hidrosfere), ali vraća i iz atmosfere. Otpad kruži i oko Zemlje i zrači život na Zemlji, otpad koji je u orbitu došao iz pohlepe, iz-uma ljudske vrste. To što to drugi rade, ne znači da mi to moramo ponavlja­ ti, na takav način zbrinjavati. EU-Direktiva o zbrinjavanju otpada nije u pravu kad nam nameće i uvjetuje pogrešno, prividno zbrinjavanje, kao ispravno. EU-Direktiva 74/442/EEC proizlazi iz geobiopolitičkog raz-umijevanja ustroja života, iz političkog determinizma, iz kulture ci­ nizma, pa i načina gospodarenja i zbrinjavanja otpada / smeća pomoću MBO, MTO, MCI, itd. tehnologija i antropotehnika, koje proizvode i izvoze u svijet uz potporu sredstava pretpristupnih fondova koji ćemo morati vratiti s članarinom za EU. Hrvatska uspješno, permanentno prati potrošnju stvari namet­ nute konzumerizmom putem pisanih i elektroničkih medija, stranih i domaćih, koji postaju sve agresivniji u poticanju naše pohlepe, za gotov novac i na kredit za sve (uvoz svega), ali sve manje izdvaja za istraživanje mozga121. Struktura i vrste otpada / smeća u RH i Istarskoj županiji je gotovo ista, pa nam se nude iste metode i sredstva za zbrinjavanje istog. Nije slučajno da su nam i tehnologije i antropotehnike Europe ponu­ đene za gospodarenje i zbrinjavanje toga otpada / smeća, preko politič­ kog determinizma RH (Istarske županije) kao uvjet za dobivanje istih, s potporom iz predpristupnih fondova EU. Politički determinizam RH je uvjetovao i određivanje lokacija centara ŽCGO po Hrvatskoj, kao rješenje koje to zapravo nije. To je slučaj i s predodređivanjem lokacije ŽCGO u Istri koji je okružen sa staništima života i rada. Istina je da, ako se to i ostvari da će se konvertirani otpad / smeće smanjivati u jednom obliku, ali povećavati u drugom. Ako se odloži manje u litosferu, više će 120

Oskar P. Spriner, Daniel Springer: Otrovani modrozeleni planet: Priručnik iz ekologije, ekotoksikologije i zaštite prirode i okoliša, Meridijani, Zagreb, 2008.

121

Kostović, I.: Trošak Europe za bolesti mozga u 2004. godini bio je oko 386 milijardi Eura, a s bolestima glavobolje i ovisnosti oko 447 milijardi Eura.


se kroz spaljivanje odložiti u atmosferi (izgaranje u cementari, spaljiva­ nje plina, itd). Zasigurno će investitori u ŽCGO «Kaštijun II» imati koristi od toga, od tzv. obrade otpada smeća, kroz odlaganje i konver­ ziju. Investitor će postići korist, dobit, ali će se ugroziti interes i dobit dosadašnjih investitora u staništima za život, kućama za odmor, u tzv. turizam. Radi se o sukobu interesa u medulinskom akvatoriju s naslova interesa opstanka. Sukob interesa je sporna stvar lokacije ŽCGO i oda­ bira tehnologija i antropotehnika (MBO) jer novi poduzetnički interes ugrožava interes dosadašnjih investitora. To su dva tipa, načina privređivanja i ostvarivanja dobiti radi. Ono što jest sad, ali i u buduće, problem je odnosa snaga s naslova ostvari­ vanja interesa / dohotka, profita s različitih djelatnosti, aktivnosti. RH i Istarska županija s naslova političkog determinizma su prejudicirale lokaciju ŽCGO i izbor tehnologija za konverziju otpada, s osloncem na EU-Direktive, članstvo u EU i nadanje u pretpristupne fondove. To je ušlo u Plan zbrinjavanja otpada u RH i Istarskoj županiji, koji je institu­ cionalan i legalan, uvjetovana procedura, s neupitnom primjenom koju provodi Poglavarstvo Istarske županije, sa i bez konsensualne demokra­ cije, milom ili silom, bez obzira na sve ono što je trebalo i što se treba prethodno osvijestiti. Problem je u tome što se je i struka k tome pri­ družila sa SUO-m kao oblandom toga tipa zbrinjavanja otpada / smeća u skladu s EU Direktivama. Određivanje prostora za lokaciju ŽCGO «Kaštijun II» jest osvajanje s naslova geopolitičkog razumijevanja ži­ vota silom što je i proizvelo sukob unutar toga istog političkog ustroja lokalne samouprave i lokalne uprave (napuljski sindrom i u Istarskoj županiji).


(16.3.) Ekotoksikološko stajalište u evaluaciji otpada kao civilizacijskog problema zaštite okoliša u RH i Istarskoj županiji Problem otpada / smeća kao civilizacijskog problem u RH i Istarskoj županiji sa stajališta ekotoksikološke evaluacije je najdublji problem za­ nemaren i izostavljen iz viđenja očiju i mozga. Proizvod je klasičnog industrijalizma u Hrvatskoj i Istarskoj županiji od 1961. godine do danas, proizvodnje svijeta stvari pomoću klasičnih tehnologija, bez korespondirajućih tehnologija ekologije, zaštite okoliša. Problem klasičnog industrijalizma u proizvodnji otpada / smeća i ugrožavanja okoliša, rastao je brzo s fenomenom turizma i konzumerizma u zadnjih 30 godina, uvozu svega na dug. Mi i ne znamo što smo sve uvezli, pa ni toksikološke ka­ rakteristike onoga što smo uvezli i koristili u strukturi potreba, a potom odbacili u otpad / smeće u prostoru Hrvatske i Istarske županije. U nekoliko zadnjih godina na tlu Istarske županije izgrađeno je nekoliko tvornica - onečišćivača (Rockwool, Cementara Koromačno, Plomin II, itd.). Istovremeno se dogodila brza socijalna transformacija hrvatskog društva, s ratnom destrukcijom života u prostoru. Preseljenje stanov­ ništva sa sela u manje i veće gradove, s koncentracijom stanovništva u 4 velika grada i 20 manjih u RH, s beskoncepcijskom urbanizacijom stanovništva s niskom razinom svijesti u urbaniziranim staništima ži­ vota i rada, povećalo je količinu i vrste otpada / smeća s toksikološkim karakteristikama. Onečišćenje i zagađenje prirodnog kao proizvodnog prostora s transferom tehnologije, s tehnizacijom domaćinstava i gos­ podarstva, povećala je patologiju života s naslova toksikologije, tehnič­ kog zračenja, ionizirajućeg zračenja, itd. Od 1991. godine zatečeni se industrijalizam urušio. Nametnuta je trgovačka umjesto proizvodne orijentacije. Opterećenost prirodnog prostora RH, prostora Istarske županije (11,5 milijuna stranih gosti­ ju, od čega u Istarskoj županiji oko 2,7 milijuna) pobjegla je kontroli upravljačkog kapaciteta Hrvatske i Istarske županije s naslova diverzite-


ta, intenziteta, oblika, metoda i sredstava ekotoksikološke ugroze (300 otvorenih, divljih deponija u Istarskoj županiji i 7 službenih, nezbrinu­ tih u nužnoj mjeri). Sustavno odlaganje otpada i smeća širom RH, pa i Istarske županije, zahtijeva jače i brže buđenje svijesti o toksikološkoj ugrozi prostora i života. Traži se viša razina obveze upravljačkog kapa­ citeta u RH i Istarskoj županiji u zbrinjavanju otpada / smeća zbog diverziteta izvora toksikološke ugroze. Fenomen turizma i konzumerizma novi je fenomen života u RH, posebno u priobalju Jadrana, pa i u Istri, ali i ugroze zdravlja, društvenih šteta i privatnog prisvajanja prihoda od fenomena turizma (67%). Misli se na još uvijek nezbrinuti otpad / smeće koje taj fenomen proizvodi, donosi i unosi u RH, posebno u Istarsku županiju. Upravo taj problem stvara sukob interesa i sukob s prirodom koja uzvraća no­ vim virusima koje humana, veterinarska i biljna medicina do sada nije spoznala. Konverzijom otpada / smeća i njegovo odlaganje pomoću MBO, MTO, MCI tehnologija i antropotehnika ne znači da smo neu­ tralizirali izvore ugroze. Naprotiv, povećala se je lebdeća ugroza koju oči ne vide i nos često ne osjeti, a moral ne zna (spaljivanje otpada / smeća, zagađenje razgradnje komunalnog otpada / smeća, s procjednim voda­ ma, vjetrom, pticama, štakorima, itd. što raznose i zagađuju širi pro­ stor oko lokacije i ugroza stambene i turističkih naselja (slučaj lokacije «Kaštijun I»). Lokacija «Kaštijun II» se i ne može lako razlikovati od nesaniranog «Kaštijuna I» s naslova ekotoksikologije. Naime, novo utvrđene ili već određene lokacije ŽCGO i spomenute tehnologije i antropotehnike u RH, pa i u Istarskoj županiji temelje se na filozofiji poduzetništva profita radi, a ne na filozofiji zaštite okoliša. To je novi impakt na okruženje s naslova novog tipa industrijalizma u prostoru RH. Ovim tipom gospodarenja otpadom / smećem pomoću novih teh­ nologija i antropotehnika otpad / smeće ne zbrinjava se s naslova toksi­ kologije, već se odlaže i postaje izvor ugroze budućih generacija i života u ovom akvatoriju, dugoročno.


Tehnologije su sredstva konverzije otpada iz jednog vidljivog u nevidljivo stanje jer je «dalje od očiju» i «dalje od hipofize i epifize», dalje od mozga, od spoznaje ugroze života. One nisu iz-umljene, ni pa­ tentirane za zaštitu okoliša s naslova ekotoksikologije u prostoru. Teh­ nologije konverzije mijenjaju energetski oblik otpada / smeća i stvaraju privid zaštite okoliša. I ove tehnologije proizvode sukob s okolišem, biosferom i atmosferom, kao deponijama o kojima svijet, Europa, pa i Hrvatska imaju zakašnjelo mišljenje, plitku i slabu spoznaju o ugrozi (odbijajuću svijest o ugrozi). Obrazovanje odraslih u tom području, u svijetu, Europi, Hrvatskoj i Istarskoj županiji tek predstoji122. Geobiopolitičko raz-umijevanje zbrinjavanja otpada / smeća po­ staje sve nasilnije i agresivnije kao da rješava problem otpada / smeća s izvršenom konverzijom energetskog stanja otpada / smeća, dok gospo­ darenje i zbrinjavanje otpada / smeća u Europi (EU) proizlazi iz politič­ kog determinizma EU u smislu ulitmativnog zahtjeva. Taj tip zbrinja­ vanja i gospodarenja otpadom / smećem uvjetovanje i Hrvatskoj na isti način - mehanizmima političkog determinizma RH i Istarske županije (nasilno umjesto spoznajno) izostavljajući problem ekotoksikologije iz mišljenja i djelovanja. Zašto? Upravo zato što je to vladajuće mišlje­ nje 3-člane dijalektike (teza-hipoteza-sinteza) u funkciji reprodukcije svijeta stvari, znači i zbrinjavanja otpada / smeća kroz konverziju ener­ getskog oblika. Život misli 4-člana dijalektika (teza-hipoteza-sintezaepiteza) koja uključuje obvezu za brigu o životu i okolišu. Ta razina ob­ veze spram života proizlazi iz geobiosocijalnog raz-umijevanja života, bioetike, odnosa suradnje s prirodom umjesto sukoba. Geobiopolitičko razumijevanje svijeta vodi u sukob i traži destruktivnu antropologiju umjesto konstruktivne antropologije kojima se služi geobiosocijalno raz-umijevanje života, s ekocentričnim sustavom vrijednosti i konsensualnom demokracijom umjesto političke demokracije (manipulacije 122

Pavkov M.: Adult education in Croatia - Globalisation, Europeanisation, Mo­ dernisation, Sudwestdeutscher Verlag fuer Hochschulschriften, Saarbruecken, 2008.


svijesti većine). Geobiopolitičko raz-umijevanje života zakonito vodi u sukob, devoluciju života i destrukciju prirode u beskonačnu eksploata­ ciju profita radi123. EU-Direktive o zaštiti okoliša podržavaju geobiopo­ litičko raz-umijevanje sa sredstvima pretpristupnih fondova članica EU koje se kasnije popunjavaju iz sredstava članarine koju uplaćuje svaka članica (Slovenija uplaćuje 420 mil Eura članarine u EU, a korištenje tih sredstava po uplati je vrlo teško i komplicirano). Tim sredstvima pretpristupnih fondova EU, financira se izvoz spomenutih tehnologija i antropotehnika u zemlje kandidate za članstvo u EU. Ta je mogućnost raspoloživa i za Hrvatsku s obzirom da će članstvo za nas u EU iznositi do 1 milijarde eura. Ako i koristimo pretpristupne fondove EU - za spomenute tehnologije i antropotehnike konverzije otpada / smeća, to će biti vraćeno iz naše članarine kad uđemo u članstvo EU. Znači, uporište ili ishodište novih tehnologija i antropotehnika za ekologiju nije u epistemiologiji i gnoseologiji, ekotoksikologiji, već u komercijalnom poduzetništvu profita radi. Poznato je da sva odlagališta zrače / emitiraju toksičnost 500 godina. To je izostavljeno iz svih sanaci­ ja koje se nude u svijetu što znači da je zakazao ljudski moral - moralna svijest i odgovornost za posljedično zbrinjavanje otpada / smeća. Kroz transpersonalizaciju odnosa u EU koja uvjerljivo nameće izbor tehno­ loških dostignuća koja nemaju u sebi namjeru detoksikacije - ekotoksikologiju. EU odlaže otpad s konverzijom / spaljivanjem i emisije odlaze u atmosferu i biosferu (pa sada i u hidrosferu). To je za kapital odnos, za kapital funkciju najisplativije. Kapital odnos, ne vodi brigu o zašti­ ti okoliša, već o profitu. Znači, kapital odnos EU nema u sebi obvezu spram zbrinjavanja otpada (samo s naslova ekotoksikologije). Ekotoksikološki koeficijent - zbirni utjecaj na okoliš kod svih do sada referentnih tehnologija i antropotehnika (MBO, MTO, MCI, itd.) nije poznat. O tome se vrlo malo zna ili se to pak skriva, bilo da se radi o plinovitim 123

Vidi: Kulić S.: Obrazovanje za ekologiju kao globalni i lokalni problem, Zbornik radova X. Međunarodnog simpozija Gospodarenje otpadom, Zagreb, 19-21. 11.2008.


emisijama u okoliš, bilo kapljevitim emisijama u okoliš, bilo širenjem čestica u okoliš, emisije organskih otrova i lakohlapljivih tvari u okoliš. To važi i za izbor tehnologija za «Kaštijun II». Iskoristivost otpada tra­ ži reciklažu i gospodarsko vrednovanje te emisijske iskoristivosti otpada i smeća kao domet filozofije poduzetništva tzv. referentnih tehnologija, a ne briga za okoliš. Na toj filozofiji koncipirani su regionalni centri za obradu otpada / smeća. Vrhunac iskoristivosti otpada / smeća je njego­ va konverzija u gorivo, plin, struju, itd. uz najniže troškove. To je logika i zakon kapital odnosa koji ne misli život i zaštitu okoliša. To se vidi iz uvjetovane procedure pisma namjere o lokaciji, infrastrukturi, investi­ toru, vlasništvu, ugovoru, zaštiti patenta, o gradnji i predaju industrij­ skih objekata za tzv. gospodarenje i zbrinjavanje otpada / smeća. To su upozorenja koja nam mogu pomoći da saznamo da sukob unutar RH i Istarske županije povodom izbora lokacije i spomenutih tehnologija, ne proizlazi iz suštine problema, već nerazumijevanja problema te zbog skuplje ili jeftinijih tehnologija i antropotehnika (Istarski Grozd, Mi­ nistarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, te sukob lokalne samouprave i lokalne uprave, Općine Medulin i Poglavarstva Istarske županije i Skupštine Istarske županije). Sukob nije proizašao iz visine i kakvoće štetnih emisija u atmosferu i prirodni okoliš (biosferu), već sporednih i manje važnih problema koje je izazvala ili nametnula ili uvjetovala SUO-ŽCGO «Kaštijun II» izborom lokacije i spomenutih tehnologije za tzv. zbrinjavanje 1.5 mil tona otpada / smeća Istarske žu­ panije godišnje, te iskoristivosti otpada / smeća, spaljivanja u atmosfe­ ru, emisije dioksina i furana, itd. Raz-umijevanje ovoga složenog civilizacijskog problema u RH i Istarskoj županiji traži višu razinu suradnje umjesto sukoba, višu razinu svijesti kao strukturiranog znanja o sukobu oblika civilizacijskog ustroja s prirodom. Svijest o višoj razini obveze za zbrinjavanje otpada / smeća u Istarskoj županiji je pokrenuta. Ravnodušnost spram ovog problema je prevladana, a lokacija ŽCGO i izbor tehnologija i antropotehnika traži konsensualnu demokraciju (uključivanje građana Istre) jer poli­ tička manipulacija kao demokracija, nije dovoljna osnova za suglasnost


o ovome problemu pa makar i na EU-način temeljem filozofije podu­ zetništva i EU-standarda koji izbjegavaju suštinu. Nezadovoljstvo koje iskazuju građani Istarske županije je prvi znak potrebe za napredova­ njem u zbrinjavanju otpada / smeća razasutog po Istri. To se ne smije ugušiti s naslova političke ignorancije i političke arogancije spram inte­ resa građana za zbrinjavanje otpada / smeća u Istarskoj županiji. Kakva god i na kojoj god se lokaciji ŽCGO odredi i uredi, potrebno je znati sastav tla temeljem geološke studije da bi se spriječio prodor u tlo ke­ mijskih spojeva nastalih razgradnjom odloženog otpada / smeća, zbog emisije različitih energija sa biopatogenim karakteristikama prostora, zračenje u prostoru, itd. To utvrđuje bioekološki inženjering skupom metoda kojima se mjeri zakonitost energetske izmjene u datom prosto­ ru lokacije. Problem odlagališta otpada na datoj lokaciji je mikrolokacijski problem i zakonito proizvodi poremećaj izvornih energetskih ka­ rakteristika datog prostora i klimatoloških uvjeta, vibracija tla, disanje tla i zraka na lokaciji - odlagalištu, emisije otpada prema tlu i atmosferi. Samo odlagalište kao opterećenje date lokacije vrši destrukciju na okoliš i ostavlja dugoročne posljedice na neupotrebljivost prostora za život, za buduće generacije (u narednih 500 godina).

Evaluacija problema otpada / smeća kao civilizacijskog problema traži dublju spoznaju, uzročno posljedično. Instalacija visokih tehnologija u životni prostor rezultira emisi­ jom i vidljivih i nevidljivih spojeva, plinova, itd. u ekosustave. Kako bi se barem donekle predvidjelo o kojim je potencijalno spojevima riječ, potrebno je da znanstvenici / istraživači dobiju dublji uvid u kemijskobiološke procese koji bi se prema nacrtu odabrane tehnologije prerade otpada odvijali u za to predviđenim prostorima. Pri tome trebamo biti svjesni da zbog nepoznatog sastava otpada / smeća koji ulazi u postro­ jenje nije moguće predvidjeti sve vrste spojeva koji bi potencijalno na­ stali konverzijom otpada / smeća. Za one spojeve za koje bi čak i uspje­ li predvidjeti njihovo formiranje, potrebno nam je znanje i primjena ekotoksikologije kako bi uopće razumjeli što je to što s antropogenom


djelatnošću umišljenog zbrinjavanja otpada činimo ekosustavu u ne­ posrednoj okolini - zraku, vodi, tlu i živim organizmima što nanovo uključuje i čovjeka. Ekotoksikologija koristi multidisciplinarni pristup koji obu­ hvaća fiziologiju, ekologiju, toksikologiju, patofiziologiju i ekofiziologiju. Ona istražuje širenje i kruženje toksičnosti u prirodi te djelova­ nje otrova na sve žive organizme i životne zajednice pa čak i nežive tvari s odlagališta ili izgarališta. Da li u slučaju ŽCGO postoji realna opasnost trovanja plinovima, trovanja teškim metalima, onečišćenju biosfere radioaktivnim izotopi­ ma, trovanje pesticidima, itd. - o tome bi svoje mišljenje trebao dati in­ terdisciplinarni pristup toksikologa, medicinara, biologa, ekologa, itd. koji je konzultiran i u ovoj ekspertizi. Kod razmatranja utjecaja planiranih postrojenja unutar ŽCGO «Kaštijun II» na okoliš, treba u obzir uzeti distinkciju između pojmo­ va onečišćenja okoliša i zagađenja okoliša. Onečišćenje okoliša124 obu­ hvaća prisutnost kemijskih i/ili fizikalnih čimbenika koji mogu štetno djelovati na prirodu odnosno okoliš, kao što su olovo, živa, kadmij, pesticidi, ugljikov dioksid, dušikov oksid, radioaktivni izotopi, različita zračenja, itd. S druge strane, zagađenje okoliša određuje prisutnost bi­ oloških čimbenika koji mogu štetno djelovati na prirodu i okoliš, kao što su mokraća, fekalije, krv, mikroorganizmi, organski otpad, otpad od hrane i dr. Kod onečišćenja okoliša možemo govoriti i o kapacitetu oko­ liša za onečišćivače, a to je sposobnost prirode i okoliša da u sebe primi određenu količinu nekog onečišćivača u određenom razdoblju bez šte­ te na ekosustav. No međutim, kapacitet okoliša teško je jednoznačno odrediti jer se mnogi štetni učinci manifestiraju s velikim vremenskim odmakom. I upravo zbog te vremenske ovisnosti, oni su u trenutku izra­ de SUO teško predvidljivi i zapravo su nevidljivi za naše poimanje mo­ Springer, D. Springer: Otrovani modrozeleni planet, Masmedija, Zagreb, 2008., 65 - 67.

124 O.


gućih izvora onečišćenja i zagađenja okoliša iz samog ŽCGO, poseb­ no ne na razini stručnih studija, već znanstvenih uvida u kompleksnost ovoga civilizacijskog problema. Izvori onečišćenja voda, zraka i tla mogu biti mnogobrojni - od prirodnih do antropogenih - lokalnih i globalnih. Rezultat antropoge­ nih emisija plinova u atmosferu su plinovi: dušikov oksid (NO), duši­ kov dioksid (NO2), ugljikov dioksid (CO2), sumporov dioksid (SO2) te razni ugljikovodici (CHx). Tzv. primarni onečišćivači koji stvaraju štetne produkte otpuštaju ih direktno u atmosferu, dok tzv. sekundarni onečišćivači nastaju iz primarnih štetnih tvari uslijed međusobne inte­ rakcije ili interakcije sa sastojcima atmosfere (kisik, voda, itd.). ŽCGO potencijalni je i primarni i sekundarni onečišćivač. Osim plinova, u atmosferu se ispuštaju i prašina, aerosol i dim koji pak na svoje speci­ fične načine reagiraju s okolišem. Tako kemijski spojevi i plinovi koji nastaju preradom otpada / smeća, pa čak i kada se ta prerada odvija pod tzv. kontroliranim uvjetima, mogu u konačnici djelomično završiti i u atmosferi što ne možemo sa sigurnošću isključiti naročito kod plinova i spojeva bez boje i mirisa. Onečišćenje tla komunalnim i tehnološkim otpadom (bilo na legalnim ili nelegalnim odlagalištima - bioreaktorima, ili pak na odlagalištima «inertnog» biološkog otpada - prerađene biološke frakcije komunalnog otpada) predstavlja proces unosa nepo­ znatih količina teških metala i otrova u ekosustav. Spaljivanjem komunalnog otpada / smeća od kojega 75% čine sagorivi otpaci iz domaćinstava (hrana, plastika i papir), od čega 40% ot­ pada na papir i papirnatu ambalažu, onečišćuje se zrak olovom, živom, klorom, ugljikovim dioksidom, itd. Kategorija opasnog otpada, iako je zakonima i pravilnicima pro­ pisano da se takav otpad treba sakupljati i zbrinjavati odvojeno, često je prisutna i u samom komunalnom otpadu zbog sveopće nebrige i nekulture oko razdvajanja otpada. Pa tako u komunalnom otpadu završavaju i eksplozivni, i reaktivni, nagrizajući, toksični, kancerogeni, mutageni spojevi za koje se u cijelosti i ne zna što se sa njima u procesu podvrga­


vanja bilo kakvim kemijskim i biološkim reakcijama događa. Mnogi su ti otrovi, kada završe u okolišu teško razgradivi i njihov «vijek» i tijek razgradnje nam je nepoznat, a ako ga jednom i budemo razumjeli biti će kasno za sve one žive organizme i ekosustave do kojih su ta onečišćenja i zagađivači dospjeli. Toksikokinetika različitih spojeva (otrova) govori o fiziološkim posljedicama po imunotoksičnost, neurotoksičnost, genotoksičnost, mutagenost, karcinogenost, embriotoksičnost, dermatotoksičnost, itd. Patofiziološke posljedice otrovanja na žive organizme mogu se iskazati puno prije nego se uopće posumnja na uzrok među produkti­ ma i nus-produktima iz postrojenja ŽCGO. Iz tih bi razloga stanovniš­ tvo trebalo informirati i educirati o mogućim posljedicama po zdravlje i život umjesto brojčanog opravdavanja investicije - broj radnih mjesta, smanjeni volumen otpada, zarada, itd. U konačnici će lokalna zajedni­ ca ekotoksikološke posljedice također iskazivati u brojevima, samo što će se tada govoriti o brojčanom stanju onih živih bića koji su podlegli posljedicama. O antropogenim emisijama imamo brojne činjenice i do­ kaze kao izvor ugroze života na Zemlji u smislu struktura oblika emisija i štetnih izvora koji ugrožavaju život imamo znanstvene iskaze, između kojih je i Springer O. P. i Springer D. citirani u prethodnoj bilješki.

(16.4.) Zaključak Evaluacija ovoga civilizacijskog problema u RH i Istarskoj županiji sa sociološkog, ekonomskog i ekotoksikološkog stajališta je vrlo zahtjevan, ali i nužan za raz-umijevanje, za djelovanje, za ponašanje. Za sam ishod povodom ostvarivanja potrebnog stupnja suglasnosti povodom onoga što je Istranima zajedničko u budućnosti: zdravlje kao elementarna slo­ boda, zdravlje kao vrijednost i zdravlje kao funkcija života i rada u RH i Istarskoj županiji. Samo zdrav čovjek može stvarati nove i dodane vri­ jednosti u zdravim okolnostima života i rada.


(17) STUDIJ SLUČAJA II Civilizacijski i kulturni pomak grada Zagreba u izgradnji glavnog odvodnog kanala i pročišćivača otpadnih i oborinskih voda problem otpadnog mulja na odlagalištu raste u iščekivanju tehnološkog zbrinjavanja -

Svijest o problemu otpadnih voda urbanih područja, pa i grada Zagreba, proizlazi iz duboke prošlosti života iz stoljetne zatajenosti podsvjesnog, iz predumišljaja da se antropogene emisije mogu zatajiti, prešutjeti i previdjeti. Fizički rast grada Zagreba, do današnjih dana, ukazuje da je biće grada išlo ispred znanja o problemu antropogenih emisija (otpada) koji ugrožavaju prirodu, ekološki sustav života, biosferu (hidrosferu i litosferu) i atmosferu, svemir kao živi sustav. Osvješćivanje građana grada Zagreba, svijest o zbrinjavanju otpa­ da - pa i otpadnih voda, datira od 1938. godine. Te godine zapisano je da treba izgraditi glavni odvodni kanal do rijeke Save, što je i učinjeno. Uređivanje toga odvodnog kanala otpadnih i oborinskih voda, te ot­ padnih industrijskih voda čekalo je sam početak XXI. stoljeća. Grad Zagreb kao da je doživio eksploziju svijesti o nužnosti da se uredi glavni odvodni kanal otpadnih voda do rijeke Save. Istovremeno se je dogo­ dila i radikalna promjena u znanju spram više razine obveze spram pri­ rode - rijeke Save kao odvodnog kanala, ali pročišćavanjem otpadnih voda (oborinskih, gradskih i industrijskih). Kanal je odredio i lokaciju za izgradnju Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda gra­


da Zagreba s mehaničkim i biološkim pročišćavanjem otpadnih voda i obradom otpadnog mulja spaljivanjem i odlaganjem u atmosferu ili sustavnim odlaganjem u biosferu. Izgradnja uređaja i brojnih, za grad Zagreb nužnih infrastruktur­ nih objekata, zahtijevala je brojne anekse glavnom ugovoru, a time i veću cijenu izgradnje. Izgradnja je trajala 7 godina. Vrijednost projekta izgradnje objekta - infrastrukture istočnog dijela grada vezanih za funk­ ciju Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (CUPOVZ-a) - dosegla je iznos od 280 milijuna eura, daleko iznad vrijednosti pro­ jekta samog CUPOVZ-a. Biološki uređaj je izgrađen za kapacitet od 1.2 milijuna ekvivalenta stanovnika (ES) s mogućnošću da se proširi do kapaciteta za 1.5 milijuna ES dok je mehanički dio pročišćavanja već izgrađen za 1.5 milijuna ES. S izgradnjom ovog objekta i niza drugih infrastrukturnih objekata, grad Zagreb dobio je mnogo na vrijednosti prostora i kvalitete života ljudskih staništa (naselja) koja su do izgradnje ovoga objekta živjela na vrlo niskoj razini kulture s visokim stupnjem ugroze zdravlja pa i života. Izgradnju ovoga kompleksa, CUPOVZ-a, s infrastrukturnim objektima, ostvaruje Konzorcij (s daljnjom izgradnjom do završetka planiranih i ugovorenih obveza) WTE Wassertechnik i RWE Aqua iz Njemačke, te Vodoprivreda Zagreb d.d. iz Hrvatske. Realizaciju pro­ jekta toga konzorcija ostvaruje društvo kćer Zagrebačke otpadne vode (ZOV). ZOV d.o.o. je zaključio s Gradom Zagrebom Ugovor o kon­ cesiji. S Ugovorom o koncesiji koncesionar je u obvezi spram Grada Zagreba zadužen za gradnju i opremanje uređaja za pročišćavanje ot­ padnih voda, za njegovo ekološko funkcioniranje u smislu pravilnog upravljanja i održavanja u skladu s Ugovorom o koncesiji. U tom smislu, ZOV je kao koncesionar izgradio i stavio u funkciju pročišćavanje otpadnih voda (oborinskih, gradskih, voda iz domaćin­ stava, priključenih i nepriključenih na odvodnu mrežu, industrijskih otpadnih voda, gospodarskih i socijalnih subjekata u gradu Zagrebu) djelomično u travnju 2004. godine, a u cjelini zaključno sa 26. rujnom


2007. godine. S 2007. godinom stavljen je u funkciju i uređaj za biološ­ ko pročišćavanje i obradu nastalog mulja, čija je izgradnja ostvarena u više faza od 2004.-2007. godine. S ovim uređajem, koncesionar je pri­ mijenio tehnologiju aktivnog mulja i biološko pročišćavanje otpadnih voda pomoću anaerobnog truljenja (digestije) mulja. Mulj se koristi za proizvodnju bioplina za energetske potrebe funkcioniranja cjelokupnog sustava. Izgrađena je blok elektrana u sklopu uređaja, a energija se upo­ trebljava za zagrijavanje digestora u kojima se odvija truljenje mulja. Ugovorom o koncesiji, izgradnja CUPOVZ-a, ugovorena je po sustavu «ključ u ruke», te izgradnja drugih infrastrukturnih objekata, povezanih s radom glavnog uređaja. To se odnosi na izgradnju glavnog dovodnog kanala (GOK), koji dovodi i otpadne vode Novoga Zagreba - dijela grada Zagreba s desne obale rijeke Save, preko konstrukcije Do­ movinskog mosta. Uvidom u izvornu dokumentaciju ZOV-a i stvarno stanje stupnja izgrađenosti objekta u skladu s Ugovorom o koncesiji, Novi Zagreb do sada nije priključen na glavni uređaj za pročišćavanje, kako je projektom određeno i uređeno (razlog su problemi imovinsko pravne prirode koji čekaju taj ishod). Isto tako, projekt uključuje i izgradnju brojnih crpnih stanica u funkciji priljevnih objekata, te rekonstrukciju i zatvaranje glavnog od­ vodnog kanala na Žitnjaku u koji se dovode otpadne vode sa slivnog područja grada Zagreba, sjeverno od Save. Na GOK su se priključili svi objekti iz sustava odvodnje. Od 2004. godine, s danom puštanja u pogon CUPOVZ-a, ZOV kao koncesionar ima ugovornu obvezu pravilno upravljati i održavati u funkciji CUPOVZ do isteka Ugovora o koncesiji. Nakon isteka Ugo­ vora o koncesiji, između konzorcija i koncesionara dolazi do kolaudacije - čina primopredaje uređaja između ZOV-a koncesionara i Grada Zagreba na daljnje održavanje i upravljanje. Izgradnja CUPOVZ-a se financirala sredstvima vlastitog kapitala konzorcija, te sredstvima banaka, posebno sredstvima Europske ban­


ke za obnovu i razvoj, te sredstvima Kreditanstalt für Wiederaufbau iz Njemačke (Frankfurt). Temeljem Ugovora o koncesiji i nizom aneksa ugovoru, građani grada Zagreba su izvršili građansko pravnu obvezu spram zaštite pri­ rode i života nizvodno od Zagreba. Isto tako, gospodarski i socijalni subjekti grada Zagreba su riješili problem otpadnih voda - posebno industrijskih i oborinskih kao obvezu spram života i prirode. I jedno i drugo je doprinos rješavanju problema civilizacijskog ustroja spram života, spram prirode, ali i spram međunarodnog okruženja (EU). Koncesionaru ostaje obveza rješavanja otpadnog mulja zajedno s Gra­ dom Zagrebom, kako ne bi došlo do odlaganja istoga u krugu dvorišta ZOV-a sa svim popratnim štetnim emisijama u atmosferu i biosferu. Otpadni mulj se kumulira kao rastući problem, ništa manji od otpada koji se kumulira na odlagalištu Jakuševac. Sustavno odlaganje u biosferu - litosferu, umjesto u hidrosferu (rijeku Savu) se ne može tretirati kao sustavno rješavanje otpada kao civilizacijskog problema svijeta, Euro­ pe, Hrvatske, pa i grada Zagreba. Zašto? Ekosustav je ugrožen s naslova antropogenih emisija - nas samih, koji to radimo s predumišljajem, s kulturom cinizma i nasilja spram ekosustava. Ekosustav sve slabije funk­ cionira i pruža usluge na sve nižoj razini - za zdrav način života i rada. U pitanje su dovedeni vitalni uvjeti života i rada jer ekosustav je pod sve jačim intenzitetom ugroze. Odlaganje otpada u biosferu i atmosfe­ ru se ne može smatrati sustavnim rješenjem. Način proizvodnje života, civilizacijski oblici ustroja, moraju se temeljiti na drugoj vrijednosnoj orijentaciji i drukčijoj koncepciji opstanka i razvoja života, na drukči­ jem razumijevanju opstanka i razvoja života, s višom razinom ekologije svijesti, te višom razinom kulture ponašanja ljudske vrste spram života i prirode. Kulturni mem nasilja - profita radi, pomoću proizvodnje svije­ ta stvari, traži afirmaciju kulturnog mema morala, ekocentrični umjesto antropocentričnog sustava vrijednosti, traži koncenzualnu demokraciju umjesto političke, te konstruktivnu umjesto destruktivne antropologi­ je.


Građani grada Zagreba su se odlučili za evoluciju svijesti i obli­ ka civilizacije i kulture koji su u skladu sa fizičkim zakonima prirode i zdravijeg života. To zahtjeva visoku razinu obveze spram brige o ot­ padu, posebno otpadnim vodama grada Zagreba. Sloboda poskupljuje u načelu, pa i život ljudskoga roda, u svijetu, u Europi, u Hrvatskoj i gradu Zagrebu. U tom smislu građani grada Zagreba moraju osvijesti­ ti predumišljaj stvaranja otpada i antropogenih emisija spram prirode i načina proizvodnje života, posebno u urbanim životnim staništima. To je moralna i kulturna obveza pojedinca i svih građana grada Zagre­ ba. Ekosustav traži da ljudska vrsta skine masku s lica ciničnog uma i dosadašnje bezobzirnosti u proizvodnji otpada te predumišljaja u od­ bacivanju otpada u prirodu «dalje od očiju», u biosferu ili atmosferu. Štetne emisije nezbrinutog otpada traže višu razinu sociologije društva, sociologije ekonomije, ali i ekotoksikologije (štetnih emisija) u osobnoj i društvenoj svijesti. Građani grada Zagreba to ne mogu izbjeći kao ni višu cijenu dosadašnjeg načina proizvodnje otpada koji je netko drugi trebao zbrinjavati. Ekologija u svijesti je uzročno rješenje problema ot­ pada. Posljedično ga ne možemo zbrinjavati na dosadašnji način, makar ne po dosadašnjoj cijeni za pojedinca i domaćinstvo, tako i po dosadaš­ njoj cijeni gospodarskih i socijalnih subjekata. Toga moramo biti svje­ sni kao subjekt kulture i civilizacije. Međutim, u pristupu sustavnom rješavanju problema sustavnom pročišćavanju otpadnih voda kao i sustavnog odlaganje komunalnog otpada u gradu Zagrebu, nije vidljivo ni tehnološko-tehničko rješenje u smislu nekog konačnog zbrinjavanja. Ono se nazire u smislu spalji­ vanja i odlaganja u atmosferu (europski model) ili odlaganje u biosferu u neposrednoj blizini grada Zagreba. Problem je u pristupu ostao kao predmet unazad mišljene istine, kako za problem otpadnog mulja, tako i za komunalni i industrijski otpad. Otklanjanje ugroze života naknad­ no mišljenom istinom otvara pitanje vidljive i nevidljive ugroze s predu­ mišljajem, bilo da se radi o spaljivanju otpadnog mulja, ugradnje istog u građevinske elemente za gradnju ili odlaganje u biosferu.


Metode zbrinjavanja otpadnog mulja i komunalnog i industrij­ skog otpada tek stvaraju ugrozu za život. Naše zbrinjavanje otpada iska­ zuje se kao sustavno odgađanje problema, stvaranje problema budućim generacijama. Isto tako, naša tehnološko-tehnička rješenja problema (spaljivanje ili odlaganje u biosferu) je pretvaranje jednog oblika u dru­ gi oblik (manje vidljive ugroze) s predumišljajem, prikrivanje problema i stvaranje ugroze života.

(17.1.) Koncepcija, strategija i organizacija zbrinjavanja i pročišćavanja otpadnih i oborinskih voda kao građansko pravne obveze Koncepcija, strategija i organizacija zbrinjavanja otpada, posebno ot­ padnih voda u RH - Zagrebu, je sastavni dio Koncepcije, strategije i sustava opstajanja i razvoja života. Grad Zagreb je rješavanje problema otpada i otpadnih voda utemeljio na iznalaženju međunarodnog par­ tnerstva, jer sami nismo znali, ni mogli, stoljećima to učiniti, usprkos rastu i kumulativu problema te sukoba s prirodom. Rješavanjem proble­ ma pitke vode i pročišćavanjem otpadnih voda, grad Zagreb pridonosi višoj kvaliteti urbanog života, civilizacijskom ustroju i kulturi življenja, kao građansko pravne obveze. Iznalaženje konzorcija i privatnog partnerstva - koncesionara - ZOV-a, iskazalo se je nužno za građane grada Zagreba. Tim činom građani grada Zagreba s naslova građansko-pravne obveze kao i gos­ podarski i socijalni subjekti, su bitno izmijenili svoj odnos spram kul­ ture života i spram prirode. Otpori tome i takvom načinu rješavanja civilizacijskih problema otkriva do sada skriveni predumišljaj i nekulturu života, pa i bezbrižnosti užitka u svijetu stvari, koje se sve brže pretvaraju u otpad. Kultura življenja kroz kompenzaciju potrošnje svega s naslova konzumerizma dovodi u otpadne vode ugrozu s naslo­ va štetnih emisija. Problem štetnih inputa u otpadne vode proizlazi iz komfora našeg uma i ugode tijela s niskom razinom obveze spram zbrinjavanja otpadnih voda pa i spram prirode. Naša niska razina ob­


veze spram te brige tražila je da to za nas netko drugi misli i čini. U toj funkciji pojavio se je Koncesionar ZOV - s naslova Ugovora o koncesiji koji je preuzeo odgovornost za projektiranje, financiranje, izgradnju, tehnološko-tehničko funkcioniranje, te upravljanje uređa­ jem pomoću kojeg se zaustavljaju štetne emisije koje proizvodimo u rijeku Savu (otpadni mulj). Gradsko poglavarstvo Zagreba na 12. je sjednici od 12. veljače 1998. donijelo Zaključak o imenovanju Po­ vjerenstva za provođenje pretkvalifikacije Projekta infrastrukturnih dijelova CUPOVZ-a.

(17.2.) Međunarodno javno nadmetanje za davanje u koncesiju za izgradnju i upravljanje uređajem za pročišćavanje otpadnih voda Uvidom u izvornu dokumentaciju te cjelinu projekta infrastrukturnih objekata, stručne podloge; tehnološka rješenja, te način provedbe me­ đunarodnog natječaja, ocjenjivanje pristiglih ponuda, dokumentacije o pregovorima s koncesionarom, kao i dokumentaciju o radu stručnog savjeta projekta, može se zaključiti da je odabir koncesionara izvršen u skladu s međunarodnim natječajem. Isto tako, praksa je pokazala da se je ZOV - kao koncesionar ponašao u izboru izvođača radova na svim objektima u skladu s interesima Hrvatske. Samo u onim dijelovi­ ma izgradnje objekta koje hrvatski izvođači radno nisu mogli ostvariti, koncesionar se je odlučio na izbor stranih izvođača, što je korektno i ispravno. Na natječaj je pristiglo 5 ponuda - 5 ponuđača spremnih na ostva­ renje izgradnje takvog uređaja kao nužnosti urbanog života stanovnika grada Zagreba, spram sebe samih i zaštite prirode od nas, našeg bez­ brižnog i štetnog ponašanja s predumišljajem stvaranja otpada, štetnih emisija koje puštamo u otpadne vode125. 125

Vidi: Višić Ivan: Zagrebački ekološki iskorak u novo stoljeće, Građevinar, br. 4, 2001., 191.


Društvena opravdanost izgradnje centralnog uređaja za pročišća­ vanje otpadnih voda grada Zagreba, proizašla je umjesto iz koncepci­ je razvoja grada Zagreba, iz zakonske obveze spram očuvanja i zaštite voda. Isto tako, izvorna dokumentacija ZOV-a, upućuje i na obvezu RH i grada Zagreba na međunarodne obveze spram EU kako bi se spriječila daljnja onečišćenja rijeke Save nizvodno, pa i ugrožavanje okoliša126.

Shema 1. BOT model koncesijskog ugovora

U pripremi projekta i provedbe međunarodnog javnog natječaja za CUPOVZ, dat je prikaz tijeka projekta infrastrukturnih objekata u skladu s kompleksnosti funkcije CUPOVZ-a. Složenost provedbe međunarodnog natječaja za izgradnju ovog objekta, po BOT modelu (Shema 1) u RH, od odabira koncesije kao najprimjerenijeg modela financiranja izgradnje objekta do završnog usvajanja najpovoljnije po­ nude127. Osim izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, ništa manje složen problem pokazao se je i projekt glavnog odvodnog kanala otpadnih voda, dovodni kanal otpadnih voda do uređaja. Projekt opti­ malizacije kanalizacijskog dovodnog sustava Zagreb (POKS) iskazao se je daleko složenijim od onoga koji je bio zamišljen u idejnom projektu.

Stanislav Tedeschi: Društvena opravdanost izgradnje uređaja za pročišća­ vanje otpadnih voda grada Zagreba, Građevinar, br. 4,2001., 205.

126 Vidi:

Višić I. i Kartelo R.: Priprema projekta i provedba međunarodnog javnog natječaja CUPOVZ., Građevinar, br. 4, 2001., 233.

127 Vidi:


Isti je osmišljen kao projekt Glavnog odvodnog kanala (GOK) u skladu s POKS-om128.

O pripremama projekta i provedba međunarodnog javnog natječaja za CUPOVZ Kronološki je sve javno objavljeno, sve aktivnosti za provedbu prvog BOT-modela u RH od razloga odabira koncesije kao najpogodnijeg modela financiranja izgradnje do konačnog usvajanja najpovoljnije po­ nude. Međunarodni natječaj započeo je pozivom za pretkvalifikaciju, nakon čega je uslijedio poziv ponuditeljima za predaju ponude, te je izabrana najprihvatljivija i najpovoljnija za RH, ponuda po modelu KONCESIJE. Stanovništvo grada Zagreba plaća naknadu za zaštitu voda u RH, kao građansko pravnu obvezu, već 30 godina, a da uređaj za pročišćavanja otpadnih voda ne postoji. S toga naslova proizašla je nužnost izgradnje istog na način kako je grad Zagreb odlučio o toj nuž­ nosti. To stoji i kao pravna obveza gospodarskih i socijalnih subjekata RH, tj. grada Zagreba. Stanovništvo, gospodarski i socijalni subjekti s naslova te obveze uplaćuju za zaštitu voda godišnje visoke iznose. Sa sve obimnijim otpadnim vodama, sve većim brojem stanovnika grada Zagreba, taj se iznos i uvećava iz godine u godinu. Do sada su ta sredstva ubirale Hrvatske vode. Rezultati natječaja ostvareni su vrlo korektno, od izbora tehnološko-tehničkog rješenja do financijske konstrukcije ponuditelja, do do­ nošenja odluke bez nekog visokog utjecaja političkih struktura grada129. Političkih i pravnih sporova oko izbora koncesionara nije bilo. 128

Vidi: Deduš B., Rogulja V.: GOK u Projektu kanalizacijskog sustava Zagreba, Građevinar, br. 4, 2001., 241.

129

Vidi: Višić I., Kartelo R.: Priprema projekta i provedba međunarodnog javnog natječaja CUPOVZ., Građevinar, br. 4, 2001., 233.


Javnost postupka potpuna ocjenjivanja130 je vršena u 3 faze: vred­ novanje ponuda iz 1997. godine kada se je javilo 17 ponuditelja različi­ tih profila, koncerna u pretkvalifikacijama od kojih je ostalo 5; drugo­ stupanjska faza u kojoj je od ostalih 5 jedan odustao (Francuska) te su preostala 4 ponuđača, obavljena je 15.02.1998. godine. Provedbom bo­ dovanja i izračuna sadašnjih vrijednosti izvršen je odabir najpovoljnije ponude od ta četiri ponuđača i ostali su: njemački ponuđač, francuski, austrijski i hrvatski kao valjane ponude s uplatom iznosa od 300.000 DM. Taj odabir je, zapravo, smanjenje rizika investitora koji je određen duljinom trajanja Ugovora i kompleksnošću projekta. Isto tako, postu­ pak odabira i ocjenjivanja najpovoljnije ponude je respektirao tehnološ­ ke, tehničke, organizacijske, financijske i ekološke ugovorne oblike. Izbor nije određen najjeftinijom ponudom kao odlučujućim krite­ rijem jer to nije i ne može biti jamstvo kvalitete. Ocjenjivanje je provela inozemna Consulting tvrtka VA iz Švedske temeljem ponudbene doku­ mentacije sustavom bodovanja primjenom višekriterijalnog modela. Treba napomenuti, da nije potrebno opisivati sam tijek vrednovanja jer je protekao u skladu s pripremljenim tablicama (provjera datuma dos­ pijeća ponude, potpunost ponude, prikladnost ponude u smislu teh­ ničke ponude, posebne ponude i financijske ponude, itd.). Izvršeno je i rangiranje ponuda u smislu najpovoljnije ponude sustavom bodovanja, itd. Smisao i značenje natječajnog postupka i jest pronalaženje i ocjena ponude u cilju «najbolje vrijednosti za novac», kao neka optimalna kombinacija troškova za vrijeme trajanja projekta i kvalitete zadovolja­ vanja potrebe korisnika. Javnost postupka je provedena jasno, razložno i transparentno u skladu s natječajnom dokumentacijom ponuditelja kao ravnopravnih sudionika u procesu nadmetanja. Evaluacija ponuda smatra se sustavnom, objektivnom i sveobuhvatnom čime su postignuti ciljevi javnog nadmetanja i izbor najpovoljnijeg ponuditelja. ZOV d.o.o. je izabran kao domaća tvrtka u mješovitom vlasništvu, čiji vlasnici imaju dugogodišnje iskustvo s tehnologijama u području zašti­ 130

Vidi: Kartelo R., Višić J.: Ocjenjivanje ponuda za Projekt infrastrukturnih obje­ kata za izgradnju CUPOVZ-a, Građevinar, br. 4,2001., 273-281.


te okoliša i voda u okviru komunalnih i industrijskih sustava za zbrinjava­ nje otpadnih voda i opskrbu pitkom vodom. Vlasnici ZOV-a su njemačke tvrtke WTE Wassertechnik GmbH iz Essena (u vrijeme međunarodnog natječaja pod nazivom SH W Hölter Wassertechnik GmbH) i RWE Aqua GmbH iz Mülheima te zagrebačke tvrtke Vodoprivreda Zagreb d.d. Za izbor ZOV-a kao najboljeg ponuditelja važno je napomenuti da je ZOV dao svoju ponudu u studenom 1998. godine za izgradnju CUPOVZ-a za 1 milijun ES u iznosu od cca. 1.200.000.000 kn, a oko 1.400.000.000 kn ponudio je za opcionalno proširenje kapaciteta na 1.5 milijun ES, dok je Vlada RH tek u siječnju 1999. godine Državnim planom za zaštitu voda donijela procjenu investicije za izgradnju zagrebačkog uređaja za proči­ šćavanje otpadnih voda u iznosu od 1.600.000.000 kn za kapacitet od 1.5 milijuna ES, ali bez ikakvih pratećih infrastrukturnih objekata. Njemačko-hrvatski konzorcij ZOV je iznosom od 1.400.000.000 kn ponudio iz­ gradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i svih pratećih infrastruk­ turnih objekata za 1.5 milijun ES i time ponudio povoljniju cijenu od investicije koja je kasnije Državnim planom za zaštitu voda procijenjena samo za uređaj. U usporedbi cijena u kategoriji za kapacitet od 1 milijuna ES, ZOV je ponudio povoljniju cijenu za izgradnju uređaja za pročišća­ vanje otpadnih voda bez pratećih infrastrukturnih objekata u iznosu od 645.000.000 kn, dok je cijena hrvatskog ponuditelja Industrogradnje d.d. samo za uređaj iznosila cca. 1.014.000.000 kn. Za izgradnju uređaja i svih pratećih infrastrukturnih objekata ZOV je ponudio cca. 1.200.000.00 kn, dok je hrvatski ponuditelj za isti obujam radova ponudio cijenu od oko 1.600.000.000 kn. Iz svega navedenog razvidno je da je njemačkohrvatski konzorcij ZOV ponudio najpovoljnije cijene i uvjete za izgradnju Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i pratećih infrastruk­ turnih objekata uzimajući u svojoj ponudi u obzir i sve ostale parametre koji su bili nužni za pravilno funkcioniranje ne samo uređaja već i kanali­ zacijskog sustava za dovod otpadnih voda na uređaj.131 Višić I. i Kartelo R.: Priprema projekta i provedba međunarodnog javnog natječaja CUPOVZ., Građevinar, br. 4,2001., 233.

131 Vidi:


Nakon ocjenjivanja prispjelih ponuda za koncesiju CUPOVZ-a, Povjerenstvo za provođenje pretkvalifikacija je pregovaralo s prvorangiranim koncesionarom ZOV-om, u skladu s provedbenom dokumen­ tacijom. Povjerenstvo je zastupalo interese Grada Zagreb, tj. davatelja koncesije. Ishod dugotrajnosti pregovora rezultirao je Ugovorom o koncesiji s pratećim tehničkim i financijskim dokumentima ZOV-a. Temeljem ranije Odluke skupštine Grada Zagreba, Gradonačelnik je dana 16. 12. 2000. potpisao Ugovor o koncesiji Projekta infrastruktur­ nih objekata CUPOVZ-a.

(17.3.) Ugovor o koncesiji - Projekt infrastrukturnih objekata za potrebe izgradnje centralnog uređaja za pročišćavanje ot­ padnih voda Zagreba prateći ugovori s gradom Zagrebom Ugovor o koncesiji132 (Shema 2) zaključen je i potpisan 16.12.2000. go­ dine između tvrtke Zagrebačke otpadne vode Zagreb i grada Zagreba.

Shema 2. Model koncesljskog ugovora

132

Vidi: Ugovor o Koncesiji i dodaci: Izvorna dokumentacija ZOV, Zagreb, sa svim ostalim Ugovorima 1-9 (u prilogu u tablici 1. Ugovori s gradom Zagrebom)


U ugovoru su regulirani odnosi između grada Zagreba i ZOV-a u smislu korisničke naknade i formiranja tarifa. Grad Zagreb se obve­ zao plaćati cijenu usluga za odvodnju otpadnih voda iz sredstava grada ili njegovog ovlaštenog zastupnika, itd. Plaćanje se vrši mjesečno (str. 44-45). Grad Zagreb, njegov Beneficijar i Depozitni zastupnik prima usluge pročišćavanja otpadnih voda koje pruža Koncesionar - ZOV, po ugovoru o koncesiji. Grad Zagreb je ovlašten prilagođavati tarife za pro­ čišćavanje otpadnih voda. Grad Zagreb i Beneficijar su solidarno odgo­ vorni kao sudužnici prema Koncesionaru za plaćanje cijene usluge. Ako Beneficijar ne plati koncesionaru, koncesionar ZOV je ovlašten napla­ titi tražbinu prema gradu Zagrebu, do potpunog namirenja u skladu s Ugovorom o koncesiji. Temeljem Ugovora o koncesiji s ostalim ugovorima, Koncesionar ZOV Zagreb je preuzeo obvezu projektiranja - izgradnje, financiranja i upravljanja s CUPOVZ-om do 2028. godine. U skladu sa koncepcijom dugoročnog razvoja života u gradu Za­ grebu, strategijom gospodarenja i zbrinjavanja otpada, te zakonskim obvezama RH i smjernicama EU koje obvezuju da se sve otpadne vode prije puštanja u vodotoke moraju obraditi do II stupnja133. Isto tako, upravljanje vodama jedan je od temelja kvalitetnog suživota u RH što obvezuje vodno gospodarstvo na uređenje vodnog režima i stavljanje vodnih resursa u funkciju kvalitetnijeg života stanovništva i živoga svi­ jeta u cjelini. Radi se o višoj razini obveze spram zaštite voda i prirode134, ne samo grada Zagreba, već i ostalih urbanih mjesta RH koja je dobila 2004. status zemlje kandidata za članstvo u EU, a 2005. otvoreni su 133

EU-CARDS projekt konzorcija tvrtki pod vodstvom Pohl Consulting & Associates - BIZ Impact edukacija u osam zakonskih područja i 6 akcijskih programa zaštite okoliša 2001.-2010.

134

Vidi: Strategija upravljanja vodama i unapređenje upravljanja komunalnim otpadnim vodama - javne odvodnje i drugi prateći dokumenti 2007./2008. go­ dina.


pristupni pregovori135. Na to nas obvezuje i EU-Direktiva Savjeta EZ91/271 od 21. svibnja 1991. godine koja se odnosi na pročišćavanje ur­ banih otpadnih voda u smislu izgradnje koiektorskih sustava za urbane otpadne vode. To znači da je koncesionar ZOV Zagreb morao izgraditi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba u smislu dvije ra­ zine pročišćavanja: a) mehanička obrada otpadnih voda kao prvi stupanj pročišća­ vanja b) biološka obrada otpadnih voda kao drugi stupanj pročišćava­ nja To su bitne odrednice tehnološko-tehničkog procesa projektiranja iz­ gradnje, financiranja i upravljanja Centralnim uređajem za pročišćava­ nje otpadnih voda grada Zagreba. Uvidom u tijek svih faza rada (fizički, građevinski radovi i izvor­ na dokumentacija), može se zaključiti da je ZOV-koncesionar, otpočeo proces projektiranja i izgradnje objekta na temelju znanstveno-stručnih radova i saznanja. Isto tako, ZOV je paralelno s projektiranjem obje­ kata ishodio sve potrebne suglasnosti u svrhu ishođenja građevinskih dozvola za izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda što nije bio nimalo laki posao. Paralelno s radnjama koncesionara ZOV-a, grad Zagreb je započeo brojne aktivnosti priprema otkupa zemljišta, tj. rješa­ vanje imovinsko-pravnih aktivnosti na svim lokacijama: 135 Vidi:

EU-Direktiva o komunalnim otpadnim vodama 91/271/EEC EU-Direktiva o vodi za piće 98/83/EC EU-Direktiva o mjerenju pitkih voda 79/869/EEC, 81/855/EEC, 91/692/ EEC EU-Direktiva o površinskim vodama za piće 75/440/EEC, 79/869/EEC, 91/692/EEC te direktive 91/676/EC; 76/160/EC, itd. EU-Direktiva o opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodu 76/464/EEC; 91/692/EEC; 2000/60/EC EU-Direktiva o ispuštanju žive i kadmija u vode 82/176/EEC; 91/692/ EEC; 83/513/EEC; 91/692/EEC


- izgradnja glavnog odvodnog / dovodnog kanala (GOK-a) - izgradnja CUPOVZ-a i infrastrukturnih pratećih objekata - izgradnja južnog sabirnog kanala s postajom MICEVAC - Novi Zagreb - izgradnja Domovinskog mosta - izgradnja upravnih-pogonskih zgrada za upravljanje CUPOVZom Uvidom u proces građenja objekata navedenih od 1.-6.; ZOV je projek­ tirao, preprojektirao i gradio objekte paralelno i u skladu s dinamikom rješavanja imovinsko pravnih odnosa i potpisanih ugovora između gra­ da Zagreba i ZOV-a kao koncesionara. Gotovo da nije moguće opisa­ ti ni ispisati sva događanja u fazi projektiranja i građenja zbog brojnih zapletaja i zastoja iz objektivnih i subjektivnih razloga. Ovaj kritički iskaz o svim fazama projektiranja i građenja objekata ne obuhvaća svu složenost u ostvarivanju projekta. On ne ulazi u brojne ugovorne odno­ se između ZOV-a i brojnih izvođača radova vezanih za projektiranje, financiranje, izgradnju i upravljanje glavnim uređajem pa i za brojne druge objekte. Uvidom u izvornu dokumentaciju ZOV-a - koncesionara, vidlji­ vo je da su gotovo sve fizičke i intelektualne radove izvele hrvatske tvrt­ ke, kako je prethodno ukazano. To je onaj dio istinitosti, koji je vezan za društvenu opravdanost BOT-modela javno-privatnog partnerstva. To znači, da su sve one radove, koje je bilo moguće obaviti ili izvršiti, izvršile domaće tvrtke iz Hrvatske. To je bio doprinos gospodarskom rastu RH, tj. rastu BDP-a RH. Obujam i vrijednost izvedenih radova domaćih tvrtki ostvaren je u visini od 80% od vrijednosti svih izvedenih radova. Domaće tvrtke zapošljavale su domaće resurse što potvrđuje smisao i značenje modela javno-privatnog partnerstva u investicijama RH. Osim materijalnih i financijskih beneficija / koristi, hrvatske tvrt­ ke su uključene i u složene radove, po ili prema najstrožim vanjskim kriterijima koje nalažu ili zahtijevaju međunarodni standardi. Iskustvo koje su stekli domaći izvođači na projektiranju i izgradnji ovoga kom­


pleksa su vrlo značajna za buduće poslove javno-privatnog partnerstva (JPP). To se posebno odnosi na prijenos tehnološko-tehničkih znanja u RH. O tome svjedoči tehnološko-tehnička osnova izgradnje ovoga in­ vesticijskog zahvata i kompleksnog sustava. BOT-model je odabran kao jedinstven slučaj gdje je suradnjom stranih investitora / koncesionara s domaćim i inozemnim tvrtkama u Hrvatskoj stvorena nova vrijednost u komunalnoj infrastrukturi bez uobičajenih garancija države i banaka. Izgradnjom ovog sustava za pročišćavanje otpadnih voda i infra­ strukturnih objekata, grad Zagreb je ostvario cilj izbjegavajući odgovor­ nost prenoseći je na koncesionara (Konzorcij) od projektiranja, izgrad­ nje, financiranja, do funkcioniranja sustava za pročišćavanje otpadnih voda sve do isteka Ugovora o koncesiji (2028.). Izgradnjom glavnog sustava za pročišćavanje otpadnih voda, nužno se je nametnula izgrad­ nja objekata kanalizacijskog sustava još neurbaniziranih naselja. Nije bilo moguće izbjeći urbanizaciju i humanizaciju života stambenih če­ tvrti, koje su izrasle u ovom dijelu grada (Kozari Bok, Žitnjak, Resnik, itd.). Isto tako, izvršena je i sanacija otpadnih voda industrijske zone, kanalizacijskih priključaka na novi GOK s različitih razina priključaka na istu razinu, što je bilo nužno. To je tražilo brojna pre-projektiranja nove varijacije (ugovaranje nepredviđenih radova) nužnih za pravilnije funkcioniranje komunalne infrastrukture u ovom dijelu grada Zagreba. Brojne aktivnosti - temeljem ugovorenih varijacija maksimalno je po­ digla vrijednost prostora kako za staništa života, tako i za poduzetničku zonu - industrijsku zonu. Po prvi puta ovaj dio grada Zagreba - presta­ je i nestaje kao zona segregacije, odvojenosti siromašnih i ugroženih od osnovnih uvjeta života, odvojenost urbanog od neurbanog života u Za­ grebu. S izgradnjom CUPOVZ-a ovaj dio grada se integrirao s gradom Zagrebom (izgradnja Radničke ceste). Izgradnjom sustava za pročišća­ vanje i spomenutih objekata, lice i naličje Žitnjaka se je bitno promi­ jenilo - na bolje. Izgradnjom objekata s naslova spomenutih varijacija izvan predviđenog obujma radova, vrijednost ugovora sa dodatnim pro­ jektima porasla je sa 180mil € na gotovo 280 mil €. Vanjski izgled ovog dijela grada Zagreba nije moguće opisati prije i poslije urbanizacije i hu­


manizacije koje ne bi bilo bez ovoga tipa javno-privatnog partnerstva, jer grad Zagreb nije mogao niti bi to mogao u skoro vrijeme izdržati. Uvidom u tijek izvođenja radova, izvornu dokumentaciju, te broj­ ne intervjue s izvođačima radova te građanima ovoga dijela grada, pa i zaposlenicima u industrijskoj zoni, može se zaključiti da se građani ovo­ ga dijela grada više ne smatraju građanima drugoga reda i manje vrijed­ nima od drugih u gradu Zagrebu. Promjena lica i naličja ovoga dijela grada Zagreba ostvarena je na dobroj pripremi projekta CUPOVZ-a, utemeljenoj na investicijskoj studiji iz koje se vidi opravdanost financijske konstrukcije ZOV-a, s iz­ gradnjom GOK-a136. Iz sadržaja navedenih studija vidljiva je struktura financiranja i uvjeti financiranja. Temeljem te i takve znanstveno-stručne utemeljenosti projektiranja i izgradnje objekata je bila dozvoljena i dovoljna ga­ rancija za implementaciju kompleksnog sustava na lokacijama koje su s izgrađenim objektima izmijenili izgled i vrijednost prostora i kvalitetu života. Isto tako, spomenute investicijske studije bile su uporište za rje­ šavanje brojnih imovinsko pravnih odnosa, građevinskih dozvola. To je sve skupa omogućilo ZOV-u da započne radove (2002.) i da ih dovrši u 2007. godini, po etapama s potrebnom investicijskom dokumenta­ cijom, Odlukama grada Zagreba o varijacijama i podvarijacijama koje nije bilo moguće predvidjeti Ugovorom o koncesiji, već s podugovorima (aneksom), a pokazali su se u tijeku izvođenja nužnim. Istina je da je to uvećavalo cijenu projektiranja i izvođenja. Potrebna sredstva za to iznalazio je koncesionar - ZOV, bilo u vlastitim izvorima sredstava ili je dogovarao bankarska sredstva za glavne radove, za varijacije i podvarijacije, za urbanizaciju i humanizaciju prostora, njegovu integraciju u 136

Vidi: Projekt infrastrukturnih objekata izgradnje CUPOVZ-a - Ugovor o kon­ cesiji, Knjiga II/7 - Pokrivanje GOK-a Zagreb, studeni 2004., Građevinski fa­ kultet Zagreb.; Investicijska studija CUPOVZ-a grada Zagreba - Ekonomska analiza - Revizija od 1.-19., Tvrtka BcN d.o.o. za ekonomski inženjering, 2002. godina.


komunalnu i prometnu infrastrukturu Grada Zagreba. Sve je bilo dio koncepcije, dugoročnog rješavanja problema komunalne i prometne infrastrukture. Potrebno je napomenuti da je koncesionar izvodio varijacije i podvarijacije toga ranga iz ekološkog pristupa dovođenja otpadnih voda do centralnog uređaja (južni sabirni kanal preko Domovinskog mosta), kao i otpadnih voda s lijeve strane rijeke Save putem GOK-a, u cilju njihovog pročišćenja u skladu s Ugovorom o koncesiji i varijacijama. Prema svemu može se suditi da se radi, za sada, o najvećoj i najznačajni­ joj «zelenoj investiciji» u RH od 1991. godine. Financiranje ove investicije utemeljeno je u konačnici i na uvo­ đenju naknade za pročišćavanje otpadnih voda koje je Grad ustanovio od 2006. za dovršenje izgradnje objekata u kompleksu CUPOVZ-a, u cilju smanjenja vanjskog kreditiranja. Plaćanje ili otplata investicije ute­ meljena je upravo na uvođenju naknade za pročišćavanje otpadnih voda koju prikuplja Grad Zagreb preko svoje tvrtke Vodoopskrba i odvodnja, jedne od podružnica u sklopu gradskog poduzeća Zagrebački holding d.o.o. Ubiranje naknade za pročišćavanje otpadnih voda za plaćanje ob­ veza prema koncesionaru, već je izazvalo nemir građana Zagreba zbog visokih trošarina za pročišćavanje otpadnih voda. Ako se zna da se radi o sustavnom stoljetnom odgađanju rješavanja ovog civilizacijskog proble­ ma građana grada Zagreba, pa i njegovog skupog rješavanja za buduće generacije, tada rasprava o teretu živućih generacija nije nerazumljiva, još manje da se radi o nekom velikom opterećenju građana. S obzirom da su sve varijacije i podvarijacije, dodatni radovi, odobreni i prihvaćeni od Grada Zagreba, a ne od ZOV-a, koncesionara, kao nužni, «izlazak» iz glavnog ugovora sa 180 na 280 mil €, opterećenje građana, gospodar­ skih i socijalnih subjekata grada Zagreba s naknadama za pročišćavanje otpadnih voda, može se smatrati neminovnim i opravdanim. Ovdje je važno napomenuti da se ne radi o višoj cijeni za ugovor o koncesiji, već o cijeni koja je proizašla s naslova svih dodatnih ugovora zbog novih poslova (varijacije i podvarijacije) koje nije bilo moguće predvidjeti na


samom početku u idejnom i izvedbenom projektu. Znači, viša cijena od početne ugovorene proizlazi s naslova većeg obujma radova, novih projekata i potprojekata. Iz izvorne dokumentacije može se zaključiti da su svi dodatni radovi / poslovi imali s po tri ponude koje su se predoča­ vale gradskoj skupštini / gradskom poglavarstvu. Niti jedan posao nije zaključen, niti izveden o tim varijacijama da Grad Zagreb nije o tome prethodno odlučio prije realizacije. Radovi koji nisu imali specifikaciju iz osnovne ponude (Indeks cijena 1998. s faktorom DSZ), za njih se tražilo tri ponude po drugim cijenama pošto ih nije bilo u 1998. godini. Te cijene su bile uvećane za službeni rast inflacije (%). Ovi dodatni ra­ dovi / varijacije i podvarijacije, rezultat su i posljedica neulaganja Grada Zagreba u ovaj dio grada u zadnjih 50 godina. Nova naselja nisu imala osnovne komunalne niti prometne strukture, tj. priključaka na gradsku kanalizaciju / odvodnju. Ovim dodatnim radovima Grad Zagreb je rije­ šio ono što ne bi bilo riješeno tko zna kada, da se nisu dogodile varijacije i podvarijacije. S ovim priključivanjem u komunalnu infrastrukturu, građani spomenutih naselja stekli su građansko pravnu obvezu plaćanja naknade za pročišćavanje otpadnih voda. Ugovorom o koncesiji omo­ gućeno je otkup brojnih čestica ili 95% imovinsko-pravnih odnosa u prve 3 godine od objavljivanja međunarodnog natječaja za koncesiju. Neka neriješena pitanja imovinsko pravnih odnosa na desnoj obali ri­ jeke Save, usporila su priključivanje otpadnih voda Novog Zagreba što je bitno utjecalo na stupanj dovršenosti ove investicije do 2009. godine. Na stupanj dovršenosti ove investicije utječe i značajno ulaganje u iz­ gradnju Čulinečke ceste od Slavonske avenije do Domovinskog mosta. Izgradnjom Čulinečke ceste ovaj dio grada Zagreba, značajno se inte­ grirao u glavnu infrastrukturu grada. Projektiranje i izgradnja Čulineč­ ke ceste je u tijeku, kao važnog potprojekta i značajne varijacije, ali s otežanim imovinsko pravnim problemima, ali i značajnim povećanjem cijene zbog vrlo onečišćenog prostora (stari i novi divlji deponiji). Stupanj dovršenosti ovoga potprojekta značajno utječe na stupanj dovršenosti zbog odugovlačenja otkupa zemljišta privatnih vlasnika. To je zahtijevalo i dopunu projekta u skladu s uvjetima komunalne tvrtke -


Vodoopskrbe i odvodnje, za izgradnju dovodnog sabirnog kanala kroz Čulinečku prije nego se ona započne graditi. To je išlo u prilog kvalitete, funkcionalnosti i ekonomičnosti izgradnje oba projekta. To je vidljivo iz izvorne dokumentacije u starom i novom projektu, izmjenama i do­ punama, te imovinsko pravnih problema s obje strane Čulinečke ceste u izgradnji. To je taj dio istine koji je bio i ostao do danas zahtjevan i nužan u svakom pogledu, bilo da se radi o sakupljanju otpadnih, bilo oborinskih voda (potok Bliznec, Štefanovec, itd.). Osim tih varijacija s naslova poboljšanja sigurnosti od poplava od pritoka, bilo je nužno izgraditi i cjevovod za Novi Zagreb do prepumpne postaje Mićevac, te od te stanice tlačni cjevovod do Domo­ vinskog mosta. I ovaj dio komunalne infrastrukture izazvao je značaj­ no veće troškove izgradnje od predviđenih zbog geološkog sastava tla. Kanal je trebalo iskopati dublje zbog visokih naslaga otpada - stara deponija smeća koju je trebalo prethodno sanirati u skladu s ekološ­ kim propisima i zamjenom građevinskog materijala. To je vidljivo iz knjigovodstvene dokumentacije ZOV-a zbog izmjena starog projekta, izrade nove varijacije, te imovinsko pravnih odnosa koji stoje kao neri­ ješena prepreka priključivanju, tj. izvršenju Ugovora o koncesiji. Pro­ blem dovođenja otpadnih voda do pumpne postaje Mićevac tražilo je izmjene projekta za tlačni cjevovod preko Domovinskog mosta do GOK-a, tj. do glavnog uređaja za pročišćavanje. Isto tako pojavio se je i problem usklađivanja vremenskih termina građenja mosta s pristu­ pnim cestama što je također utjecalo na stupanj ostvarivanja Ugovora o koncesiji (Radnička cesta prema Domovinskom mostu). Cestovna infrastruktura do mosta, usporila je izgradnju mosta. Domovinski most bez pristupnih cesta, od Radničke ceste do mosta i od mosta prema Velikoj Gorici, ne bi bio u funkciji prometa. Izgradnja pristu­ pnih cesta utjecala je na pomicanje rokova izgradnje Domovinskog mosta, ali i na znatno povećanje troškova izgradnje. Ovaj problem se vidi iz izvorne projektne dokumentacije Domovinskog mosta, izvor­ ne dokumentacije o projektiranju i izgradnji pristupnih cesta, izvorne dokumentacije o priključcima na drugu infrastrukturu HEP-a, nove trafostanice, itd. Isto tako i na ovom dijelu građenja infrastrukture,


nije moguće izbjeći probleme imovinsko pravne prirode. Te nepred­ viđene teškoće usporile su izvršenje Ugovora o koncesiji, te aneksa ugovora, ali i znatno višu cijenu izgradnje Domovinskog mosta.

(17.4.) Implementacija upravno pogonskih objekata (upravna zgrada, skladišta, radionice, sportski objekti, itd.) Koordinacija rada i izgradnje sustava odvodnje CUPOVZ-a zahtijeva­ la je minimalne radne i poslovne uvjete u koncipiranju, stratificiranju, organiziranju i realizaciji Ugovora o koncesiji s aneksom Ugovora. Bilo je potrebno izgraditi objekte i poslovni prostor uz minimum troškova izgradnje s naslova Odluke Grada Zagreba. Ugovoreni projekti, izved­ beni projekti te razlike u cijeni te izvedbe, posebno varijacije s naslova glavnog projekta, zahtijevalo je humaniji poslovni prostor zbog cjelod­ nevnog boravka u krugu ZOV-a. Izgradnja upravno pogonskog dijela ZOV-a ostvarena je u pro­ storu divljih odlagališta smeća, nelegalnih deponija smeća i laguna (je­ zera punih mulja iz septičkih jama i dovezenog mulja iz grada. Na pro­ storu koji je trebalo prethodno sanirati, započela je i izvršena izgradnja radnih i poslovnih prostora ZOV-a. Time je Grad Zagreb uništeni i životno izgubljeni prostor pretvorio u poslovni, u ekološki i sportski park. U cilju sanacije ovoga prostora za izgradnju poslovnog prostora u funkciji CUPOVZ-a (poslovne zgrade, garaže, skladišta, radiona s kon­ gresnom dvoranom za edukaciju u ekologiji, sa sportskim sadržajem, s ustanovom za zaposlene) sagrađen je minimalni radni i poslovni pro­ stor u okviru cijene glavnog projekta (izvorna dokumentacija računo­ vodstva i knjigovodstva ZOV-a). Izgradnja upravno-pogonskog dijela tekla je paralelno sa svim radovima na izgradnji CUPOVZ-a, u funkciji glavnog projekta i njemu pridodanih potprojekata / varijacija. U krugu upravno-pogonskog dijela smještene su dvije matične tvrtke: WTE i RWE, te 3 tvrtke kćeri: ZOV d.o.o. (ZOV) - konce-


sionar; SRV - glavni izvođač i ZOV-upravljanje i pogon d.o.o. (ZOVuip) - upravljanje i pogon za održavanje CUPOVZ-a. Ove tvrtke imaju po 2 direktora; jedan je iz WTE, a jedan iz RWE. Ove tvrtke su vertikalno povezane s matičnim tvrtkama, ali i horizontalno: ZOV - SRV - ZO­ Vuip. Znači, postoji vertikalna i horizontalna odgovornost. Tvrtka SRV - glavni izvođač radova se gasi nakon završetka radova, tj. s istekom rokova garancija. Trajno ostaje ZOV i ZOVuip, tj. do isteka Ugovora o koncesiji (28 go­ dina). ZOV, SRV i ZOVuip su utemeljene samo za ovaj projekt. Sve nove poslove radit će neke druge tvrtke koje osnuje matična tvrtka, ako do tih novih poslova dođe u RH. Ovaj dio projekta je 100% završen i vrši funkciju održavanja i upravljanja sa CUPOVZ-om. Zaključno: ZOV je investitor, sa projektantima (IPZ-Inženjerski pro­ jektni zavod Zagreb), te sa revidentima (fizičke osobe) i nadzornim službama, tvrtka Jurkon, izvodi građevinske radove na izgradnji obje­ kata upravno-pogonskog dijela CUPOVZ-a.

(17.5.) Glavni odvodni / dovodni kanal - GOK, u Projektu optimalizacije kanalizacijskog sustava Zagreb (POKS) zatečeno stanje i današnje stanje Rješenje GOK-a određeno je i prikazano u Projektu optimalizacije ka­ nalizacijskog sustava Zagreba (POKS-a), od stvarnog zatečenog stanja do opisa svega što je trebalo novo učiniti. Te promjene zadate su raznim varijacijama i podvarijacijama sa svom kompleksnošću problema. Te promjene je započela «Vodoopskrba i odvodnja» Zagreba još 1994. godine u smislu optimalizacije kanalizacijskog sustava grada Zagreba, s međunarodnim sudjelovanjem (Njemačka, Danska, Slovenija, Švedska, itd.). Problem dimenzioniranja GOK-a kao odvodnog / dovodnog ka­ nala otpadnih voda, riješen je pomoću suvremenih metoda dimenzio­ niranja kanalizacijskog sustava u Europi. Kanalizacijski sustav odvodnje otpadnih voda grada Zagreba datira od 1892. godine i sastojao se od


Slika 3. Konstrukcija glavnog odvodnog kanala - fotodokumentaclja radova

2 neovisna kanalizacijska sustava, s lijeve i desne obale rijeke Save. Na tim kanalizacijskim sustavima priključena je odvodnja otpadnih voda za oko 750.000 stanovnika. Sustav je bio i ostao do danas miješan, tj. su­ stav služi za odvodnju svih vrsta otpadnih voda, osim separatnog susta­ va koji postoji u podsljemenskoj zoni. U sustav se slijevaju sve oborinske vode, slivne vode podsljemenskih potoka. Ukupna duljina kolektora je 1550 km - kolektora standardnog prolila 1.337 km, te kolektora ne­ standardnog profila 121 km. Otvoreni kolektori su oko 10 km, sa 3.600 revizijskih okana s 50.000 kućnih priključaka sa sliva od oko 22.000 ha s godišnjim protokom (Ф) GOK-a od 180.000.000 m3 voda godiš­ nje (1984.-1993.). Od ukupnog protoka u GOK-u stanovništvo i in­ dustrija sudjeluju s 53%, potočna voda s 36%, oborinski dotok sa 6% i infiltracija 5%137. Glavni odvodni, danas dovodni kanal, gradi se od

137 Podaci su rezultat statističke analize provedene u POKS-u - I

faza.


1928/1930. i 1938. godine kao kanal Zagreb-Ivanja Reka u duljini od 7.570 m u trapeznom kopu od 2.5-6.5 m s nagibom od 1:1.75 s nasi­ pom kao štitom od poplava rijeke Save.


O svoj kompleksnosti GOK-a može se vidjeti iz brojnih radova138 i slika koje su dokumentirale proces izvršenja radova (Slika 3). Od otvore­ nog do zatvorenog profila GOK-a, danas uloženo je puna znanja, novih tehnologija građenja, novi priključci nivelacije kanalnih i industrijskih priključaka, puno novca i rada na trasi od križanja Slavonske s Heinzelovom cestom, do današnje preljevne građevine GOK-a. Funkcija no­ vog kolektora pridonijela je zdravlju živoga i života, ekologiji grada Za­ greba u zbrinjavanju otpadnih voda grada do ulaza na vrata centralnog uređaja za pročišćavanje. Funkcioniranje novoga kolektora utemeljeno je na preljevima u kolektorima Ravnice, Dubrava, Žitnjak, Kozari bok i Čulinečka uzvodno od Save - bez pročišćavanja. GOK je planiran kao zatvorena građevina što je pridonijelo urbanizaciji i humanizaciji života naselja kroz koje prolazi što do sada nije bilo. To je u mnogome prido­ nijelo učinkovitosti rada Centralnog uređaja, ali i zbrinjavanju do sada nezbrinutih otpadnih i oborinskih voda. GOK je izveden izgradnjom podzemnog kolektora visokog profila (10 x 3.5 m) od kolektora Savice do novog preljevnog profila (10 x 4 m). Isto tako, izgrađen je preljev «Radnička» na GOK na dionici nizvodno od utoka u kolektor Savica, prije utoka Blizneca u GOK. Izgrađena su i dva kolektora, a jedan je u funkciji evakuacije oborinskih voda, a drugi za otpadne vode do Cen­ tralnog uređaja. Dovodni kanal na Centralni uređaj je dimenzioniran kao neka rezervacija koridora za paralelni kanal (3 x 2 m) u duljini od 400m s nizom preljevnih objekata koji utječu na funkciju GOK-a i kanalizacijskog sustava grada Zagreba u dužini od preko 1.000 km javne kanalizacije s kombiniranom mrežom kanalizacije na slivnom području Zagreba. Ono što je karakteriziralo stari GOK od 1938-2007. godine jest to da su se u kanal slijevale sve otpadne vode grada Zagreba, stanov­ ništva i industrije bez ikakvog tretiranja, čišćenja tih otpadnih voda koje su kanalom utjecale u rijeku Savu. Od nekada čiste rijeke Save i života u rijeci, kupališta uz Savu, građani grada Zagreba nemaju više ništa. Grad 138

Vidi: Deduš B., Rogulja V.: GOK u Projektu optimalizacije kanalizacijskog su­ stava Zagreba (POKS), Građevinar, br.4, 2001, 241-249.


je s građanima okrenuo leđa rijeci Savi koja je do sada služila kao kanal otpadnih voda. Otpadne vode uzvodno i nizvodno rijeke Save utjecale su nepročišćene. To je utjecalo na životnost rijeke Save. Osvješćivanje tako niske razine obveze spram rijeke Save se ipak u Zagrebu dogodilo s ovim projektom i s višom razinom svijesti o vodi i s višom razinom građansko pravne obveze spram života i prirode. Otpadne vode koje su se ulijevale nepročišćene u rijeku Savu, ugrožavale su vodonosnike izvora pitke vode, posebno nizvodno od Za­ greba, što više nije slučaj. Grad Zagreb je smješten na svom vodonosniku, o čemu se vrlo malo govori, a sve snažnije ugrožava. Kultura života građana grada Zagreba to još uvijek ne percipira u svom ponašanju. Isto tako, ugrozu vodonosnika grada Zagreba ugrožava i 18% zagrebačkih kućanstava koji nisu priključeni na kanalizacijsku mrežu. Nemaju pri­ ključak na kanalizacijsku mrežu već septičke jame koje su propusne i onečišćuju podzemne vode. Živimo s onesposobljenom sviješću o ugro­ zi podzemnih voda pa i brdu lažnih odnosa, s predumišljajem onečišće­ nja voda139. Ovo je prvi znak osvješćivanja grada Zagreba da je razvoj svijesti o vodi s izgradnjom novoga GOK-a s pročiščivačem otpadnih voda kanalizacijskog sustava, ali i septičkih jama kao građansko pravne obveze, dovezen na uređaj preko izgrađene prihvatne stanice s rezervo­ arima za prihvat cisterni s fekalijama iz brojnih jama širom grada Zagre­ ba. Smisao i značenje izgradnje ovoga sustavnog rješenja da grad Zagreb riješi problem svih fekalnih voda, trajno, koje su još nepriključene na kanalizacijski sustav. Kanalizacijski je riješeno pitanje brige o otpadnim vodama grada Zagreba po prvi puta u povijesti. Istina je i to da je to koncepcija i sustav zbrinjavanja odredila i visoku cijenu koju će građani plaćati s naslova građansko pravne obveze za ekologiju, kao i gospodarski i socijalni su­ 139

Vidi: Zbornik radova: Znanstveno stručni skup Vodoopskrba grada Zagreba - stanje i perspektive, 27. ožujak 2009., Izdanje: Zagrebački holding - Vodo­ opskrba Zagreb.


bjekti grada Zagreba. Tim rješenjem riješen je problem stoljetne niske brige za to, ali i briga budućih generacija u Zagrebu. Do izgradnje GOK-a - novog odvodnog kanala na Centralni ure­ đaj sve fekalne vode Zagreba su utjecale nepročišćene u rijeku Savu o čemu se je šutjelo s kulturom cinizma i niske razine obveze i brige za otpadne vode koje proizvode svi građani Zagreba. Novi GOK kao sa­ birni dovodni kanal od Radničke ceste do lokacije Centralnog uređaja, izgrađen je u dužini od 4.2 km kao zatvoreni sustav kroz naselje. Od otvorenog GOK-a stvoren je zatvoreni sustav GOK od 2006. godine. Zapravo je napravljen tunel za sve fekalne vode. U starom koritu GOK a, napravljen je novi tunel za odvodnju oborinskih voda i potoka. I taj dio GOK-a je zatvoren što je u mnogočemu izmijenilo lice industrijske zone Žitnjaka i naselja uz kanal s integracijom ovoga prostora s gradom Zagrebom. To je ostvareno s izgradnjom Radničke ceste prema Domo­ vinskom mostu, trasom stare Radničke ceste koja je elektrificirana s Ko­ zari putem iznad mnogo kanala. Projektiranje i izgradnja novog GOK-a nije prošla bez 1001 pro­ blema za grad Zagreb i koncesionara i izvođača, s brojnim iznenađenji­ ma koja nisu bila predvidiva u civilizacijskom smislu. Radi se o tome da je trebalo izmještati i premještati brojne instalacije plinovoda, toplovoda, vodovoda, električne instalacije, itd. koje nisu bile upisane u katastar instalacija. To su posljedice divlje gradnje, neurbanizacije onoga dijela grada u zadnjih 60 godina, što je izvan svakog civilizacijskog sklada i oblika života i okvira života, pa i kulture življenja na divlji, nezakoniti način, izvan dometa građansko pravnih obveza prema gradu i društvu. Složenost projektiranja i izgradnje GOK-a se može iščitavati iz obilne dokumentacije koju je teško sažimati u tekst opće važnosti kao neko vrednovanje ostvarivanja Ugovora o koncesiji. Iz opsega riječi i slika o izgradnji GOK-a, moguće je prezentirati događanja, djelomič­ no deskripcijom, djelomično eksplikacijom, te interpretacijom u peri­


odu 2001.-2009., u smislu dubine i širine ostvarenog140. Otklanjanje nepredviđenih prepreka utjecalo je na povećanje troškova preprojektiranja drugih varijacija moguće izvedbe radi. O tome svjedoče i prilozi u slici s presjecima ove zatvorene i skupe građevine. Poseban problem projektiranja i izgradnje GOK-a je problem nasljeđa imovinsko-pravnih odnosa koje je trebalo rješavati (rušenje kuća gradske sirotinje na gradskom zemljištu s okućnicama također na gradskom zemljištu). To je bilo nužno i vrlo skupo. Osim ovih problema uz GOK (građanskopravnih odnosa), trebalo je rješavati problem industrijskih priključaka, jer je industrijska zona Žitnjaka, sjeverno i južno u smislu novih varija­ cija, tj. priključaka pomoću novoizgrađenih uređaja za prepumpavanje i objekata preljevanja otpadnih voda. Ovaj dio istine nije bio jednosta­ van u smislu visine i razine tih novih priključaka i novih objekata. Mi­ saoni slijed interpretacije materijalnog traga događanja oko i povodom novoga GOK-a tražio je složeno mišljenje i složeni vrijednosni sud o ostvarivanju Ugovora o koncesiji. Jedno i drugo tražilo je interdiscipli­ narni i supradisciplinarni pristup vrednovanju ostvarivanja Ugovora o koncesiji sa svim novo zaključenim aneksima ovog Ugovora. Složeno mišljenje ukazuje na temeljitu rekonstrukciju staroga GOK-a s izgrad­ njom nove kanalne infrastrukture koja nije bila ranije izgrađena na ovom prostoru grada. Iz dokumentacije o novom GOK-u je bilo teško gotovo ne-iščekivati i poopćavati podzemlje - zatvoreni GOK u smislu novostvorene vrijednosti u podzemnom gradu. To se odnosi na sva tri paralelno građena dotoka fekalnih voda, oborinskih i potočnih voda, do glavnog uređaja, s industrijskim otpadnim vodama s druge razine priključaka. Zapravo, radi se o 3 paralelno izgrađena kanala koji čine jedan sustav odvodnje / dovodnje svih otpadnih voda, stanovništva, in­ dustrije i oborinskih voda (slike u presjeku izgradnje). Izgradnjom sustava GOK-a riješen je problem dotoka fekalnih i drugih voda do glavnog uređaja. Prema sadržaju razgovora s izvođačem 140

Vidi: GOK - Registratori: 1/4; 2/4; 3/4; 4/4, Izvorna dokumentacija ZOV-a od 2001.-2007. godine.


radova, može se zaključiti da je trebalo učiniti 1001 predradnju u smislu prethodnih uvjeta za usustavljivanje fekalnih voda da bi ih se dovelo do uređaja za pročišćavanje. Iz dokumentacije se može razabrati da se radi o divljoj kanalizaciji i improviziranoj infrastrukturi, nelegalnom priključivanju. Od toga improviziranog odvođenja fekalnih voda, trebalo je doći do usustavljivanja istih na novi GOK, na novu investiciju. Bez usustavljivanja toga dijela stambenih i industrijskih objekata, sustav pročišća­ vanja ne bi imao punu svrhu i smisao. Znači, investicije u novi GOK su zapravo investicije u CUPOVZ. Zato se i ukazuje na izgradnju novog GOK-a, kao najproblematičnijeg projekta što je tražilo visoki stupanj kreativnosti i inovativnosti na licu mjesta od strane inženjerskog, go­ tovo svih tehničkih zaposlenika izvođača radova, ali i cjelokupne gra­ đevinske operative RH (podzemni i nadzemni radovi). S tom kreativ­ nošću, uz svu dužinu GOK-a, riješena je stihijska gradnja, čime se je znatno povećala vrijednost izgrađenih objekata u smislu urbanizacije i humanizacije prostora. Zato su bila potrebna velika iskustva planera i izvođača ovih složenih radova i objekata čija funkcija mora biti perma­ nentna, sigurna, besprijekorna s naslova higijene, zdravstvenih i ekološ­ kih aspekata. Sve ove objekte, usustavljivanje divljeg, moglo se je raditi i graditi samo s prethodnom regulacijom otpadnih voda koje nije bilo moguće zaustaviti. Preusmjeravanje otpadnih voda je složen i specifičan problem koji se ne vidi nigdje osim u izvornoj dokumentaciji, kao neki materijalni trag nove stvarnosti u financijskim izvješćima ZOV-a (veći troškovi, novi rokovi od onih predviđenih studijama, itd.). Zastoje u realizaciji Ugovora o koncesiji i nije moguće sve iščitati jer svi nisu ni registrirani. Da bi se izgradnja novoga GOK-a, kao dovodnog kanala mogla ostvariti, trebalo je u tijeku građenja rješavati 1001 problem koji nije bilo moguće predvidjeti jer je najviše tih prepreka bilo nevidljivo i zakopano u zemlju uz trasu novoga GOK-a. Problem usustavljivanja otpadnih voda Novoga Zagreba spada u projektiranje i izgradnju južnog sabirnog kanala (Slika 4, slika 5) - svih


Slika 4. JuĹžni dovodni kanal za otpadne vode iz Novog Zagreba, stanje prije poÄ?etka radova


fekalnih / otpadnih voda naselja s desne strane rijeke Save. Iz činje­ ničnog stanja se iščitava da Novi Zagreb još uvijek nije usustavljen na GOK, tj. sabirni kanal. Suočavanje s imovinsko-pravnim problemima, do danas nije dalo rezultate. Ranije je napomenuto da Grad Zagreb nije riješio imovinsko-pravne odnose do danas u dužini od 88 m od uku­ pno 10 km, koliko je dug ovaj dio odvodnje / dovodnje otpadnih voda do Centralnog uređaja. Zapravo i ovaj dio sabirnog kanala je završen, ali se ne može priključiti u skladu s Ugovorom o koncesiji. Ovaj sabirni kanal sagrađen je još 2006. godine (izvorna dokumentacija), ali je još uvijek izvan funkcije. Premoštavanje Domovinskog mosta je ostvareno (cjevovod) i spojeno na GOK, ali bez priključaka što osporava stupanj realizacije Ugovora o koncesiji. Zaključno, uvidom u stvarno stanje (fizičko), može se kazati da je završeno 98% građevinskih i tehničkih radova južnog sabirnog kanala i to još u 2006. godini. Po drugi puta je nužno istaknuti u ovom složenom mišljenju o cjelini investicije da je s tih manje od 2% Grad Zagreb, pa i koncesionar ZOV, talac jednog spornog imovinsko-pravnog problema. To je jedini razlog zbog čega je Ugovor o koncesiji i dalje djelomično realiziran (98%). Fekalne vode Novoga Zagreba se još uvijek ulijevaju u rijeku Savu nepročišćene. U Tablici 4 i tablici 5 prikazan je pregled varijacija za GOK i glavni dovodni cjevovod iz Novog Zagreba (GDC). U cjelini sagledavanje izgradnje GOK-a dade se zaključiti da je izgradnja GOK-a bila vrlo kompleksna i građevinski, tehnički i infra­ strukturno u projektiranju, preprojektiranju i izvedbi. Zahtjevnost izgradnje usložila je i brojna dokumentacija važnih dozvola za lokaci­ ju brojnih objekata, uvođenja raznih kontrola, osiguravanje kvalitete zaštite na radu, brojnih priključaka domaćinstva i industrije na novi GOK do problema o otkupu zemljišta, karata, raznih instalacija, itd. Izgradnja novih crpnih stanica s obje strane GOK-a s dozvolom sa su­ glasnostima itd. Izvedbeni projekt GOK-a se kreirao iz dana u dan što je vidljivo iz tehničke dokumentacije GOK-a, te brojnih varijacija kreira­ nih na licu mjesta, s brojnim radovima koje nije bilo moguće ni zamisli­ ti u idejnom projektu sa svim odobrenjima grada Zagreba. Dovršenje i


puštanje u pogon prve faze izgradnje sjevernog i južnog sabirnog kanala predviđeno je 2006. godine (period izgradnje 17 mjeseci). U složenost izvedbenog projekta GOK-a svakako treba napomenuti, osim brojnih izmještanja raznih instalacija - telefonskih, električnih, vodovodnih, kanalizacijskih, gromobranskih uzemljenja, itd., izmeštaj Plinovoda DN-100, 150 i 600 na prijelazu ispod GOK-a, itd. Isto tako, izmještaj Plinovoda DN-600. I prvo i drugo zahtijevalo je daleko veća sredstva, posebno zbog izmještaja visokotlačnog plino­ voda, od obustave plina do priključaka na novi. Optimalizacija susta­ va GOK-a tražila je izvršenje brojnih dodatnih radova što je vidljivo, posebno iz tehničke dokumentacije ZOV-a, Registar 3/4 i 4/4, koja zorno i argumentirano govori o svemu što se događalo u stvarnosti iz­ gradnje GOK-a. Iz ove dokumentacije se vide značajni radovi: Most preko GOK-a iz 1987., Bliznečka cesta; rušenje mosta «Kaledarcina» jer je bio u koliziji s GOK-om i regulacijom prometa; rekonstrukcija prometnica, tramvajske pruge, postojeće infrastrukture javne rasvjete; otkup zemljišta i kuća na Kozari Boku; novih cesta kao što su Kanalski put; odvodnja «Elke» 7 km, itd.; izmještaj vodovoda 7 km; odvodnja II Radnički put 7 km; izgradnja zaobilaznice Kozari Bok-a; rušenje mo­ sta Kozari bok zbog presjeka kanalskog sustava i prijelaza preko GOK-a - zatvoreni sustav. Isto tako, izmještaj vodovoda Kozari bok, lokalni vodovod; odvodnja Kozari boka, osiguranje HZ mosta - presjek kanal­ skog sustava; improvizirani priključak kolektora Dubrava, Kozari bok, Ravnice; preljevne vode, oborinske vode na sjeverni sabirni kanal; ruše­ nje mosta Struga i priključak na crpnu stanicu Struga - sjeverni sabirni kanal; rušenje mosta Struge kod Doki-a s prijelazom na Culinečku ce­ stu; odvodnja INA-e, itd. Radi se o vrlo značajnim radovima u svakom pogledu građevinskom i tehnološko-tehničkom i funkcionalnom u usustavljivanju i optimalizaciji cjelokupne investicije. Zaključno, 2001. godine započela je izrada nove projektne doku­ mentacije GOK-a jer stara dokumentacija po Ugovoru o koncesiji nije tehnički odgovarala. To znači da se temeljem te i takve dokumentacije


Slika 5. Južni dovodni kanal za otpadne vode Iz Novog Zagreba fotodokumentaclja tijeka radova

nije mogla ishoditi dozvola za rad. Znači, prvi problem na samom počet­ ku (2001.) je izrada nove projektne dokumentacije od nule, u suradnji inozemnih stručnjaka i lokalnih projektanata. Stranci su izradili tehnič­ ka uputstva, a lokalni projektanti su to preradili i uskladili s hrvatskim normama. Kompletna nova projektna dokumentacija za GOK izrađena je 2001.-2004. godine. Idejni i izvedbeni projekt GOK-a je predvidio sve što se moglo predvidjeti kao prepreka na trasi GOK-a. Vlasnici po­ jedinih instalacija su se javljali pa je tek tada moglo početi izmještanje ili premještanje. U koncesijskom Ugovoru - početni uvjeti, nije bilo predviđeno nikakvo izmještanje kao da se radi o investiciji na prosto­ ru na kojem nije bilo ljudske umiješanosti. Projekt GOK-a s budućom (današnjom) trasom je definiran, tj. bili su poznati svi vlasnici instalacija (HEP, Vodoprivreda, plinara, itd.) od kojih su dobiveni podaci o insta­ lacijama temeljem čega su se pronašla rješenja za nesmetane radove na


GOK-u. To su bile tzv. javne instalacije za koje su se pronašli vlasnici. Problem su bili privatni vlasnici s privatnim instalacijama, koje nisu bile nigdje zapisane i označene. U naseljima oko GOK-a stambene zgrade nisu imale dozvole (njih 90%), još manje da se znalo za instalacije. Izvo­ đač je naišao na nepoznate i ilegalne instalacije (vodovodne, električne i kanalizacijske priključke) priključene na GOK. Svakoga radnog dana izvođač se susretao s iznenađenjima i preprekama što je značajno utjeca­ lo na rokove izgradnje i cijene. Izvođač se susretao i s problemima druge vrste koji su destruirali rad na gradilištu. Prašina, buka, blato, vibracije na gradilištu, izazivale su štete na kućama, pa je izvođač radove morao, po procjeni štete, isplaćivati odštetu da bi mogao nastaviti s radom. Od­ štetnih zahtijeva bilo je mnogo. Osim ovih, bilo je mnogo i imovinskopravnih sporova sa stanovnicima i vlasnicima u naseljima kroz koje je prolazila trasa GOK-a. Mnogi troškovi te prirode su prebačeni na ZOV, itd. Sve se svodi na to da je Ugovorom o koncesiji bio predviđen jedan sustav koji nije bio izvediv jer su nedostajali vitalni uvjeti i dijelovi, a cijena je bila određena. Znalo se da takovom projektnom dokumentaci­ jom sustav ne može funkcionirati. Isprojektirane su i u sustav uključene brojne crpne postaje i kanali za pozicioniranje GOK-a. Zapravo, stvar se svodila na to da je Ugovorom o koncesiji isprojektiran jedan sustav, a s preprojektiranjem sasvim drugi sustav. Radi se o dva različita projekta / sustava koja jedan s drugim nisu gotovo ništa imali zajedničko. Izgradnja GOK-a tekla je u živom sustavu koji je destruirao gra­ đevinsku i tehničku operativu, s brojnim zastojima i rekonstrukcijama kolektora i vodovodnih priključaka koji su tražili intervencije danju i noću. Ugovorom o koncesiji je bilo predviđeno da neće biti takvih za­ stoja, destrukcija, imovinsko-pravnih sporova kod izvođenja projekta, da će se svih 6 objekata izvesti bez smetnji što se nije dogodilo, jer to gotovo da nije ni moguće jer se znalo da će se radovi izvoditi u naselje­ nim mjestima. GOK se predaje gradu Zagrebu - činom kolaudacije primopredajom - Vodoopskrbi i odvodnji tek nakon uporabne dozvole i nakon tehničkog prijama.


Ono što posebno treba istaći jest to da građani grada Zagreba i da­ lje bacaju ili odlažu otpad na trasi izgrađenog objekta, s obje strane rije­ ke Save. To građani rade s predumišljajem. ZOV, pa i SRV kao izvođač, to mogu ukloniti što i čine, ali ne mogu biti dežurni za to. Grad nije poduzeo ništa da se to spriječi usprkos brojnim prijavama i dojavama ZOV-a i SRV-a. To se radi permanentno od 2001.-2009. godine. Smeće se ponovo gomila na trasi uređenog kanala, a naselja i dalje odlažu otpad na divljim odlagalištima usprkos mukotrpnoj i skupoj izgradnji GOKa, s otporom prema urbanizaciji i humanizaciji ovoga dijela grada. Novi GOK je ostvaren 100%, ali s daleko više radova, građevinskih i tehnič­ kih, kao i novca, od GOK-a predviđenog s početnom dokumentacijom. GOK je u funkciji dovodnog kanala do glavnog uređaja za pročišća­ vanje. Južni sabirni kanal je završen 99%. Samo 1% nije jer to priječi i destruira 88 m dužine, jedan vlasnik s kojim se Grad spori već nekoliko godina (spor se vodi već 6-7 godina bez rezultata). Može se smatrati da je Glavni odvodni kanal završen s obje strane rijeke Save. Što se tiče južnog sabirnog kanala, on se djelomično predaje Gra­ du Zagrebu nakon uporabne dozvole i tehničkog prijama, a djelomično ostaje ZOVuip na održavanje i upravljanje zbog crpne postaje Mićevac, od Mićevca do CUPOVZ-a, do isteka Ugovora o koncesiji (28 godina). Glavni dovodni cjevovod za otpadne vode iz Novog Zagreba (GDC) biti će sustavni dio javne kanalizacije Grada Zagreba nakon tehničkog prijama. Na tome se radi i čin primopredaje je na pomolu.

(17.6.) Centralni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba i problem otpadnog mulja u iščekivanju tehnološko-tenničkog zbrinjavanja Paralelno s izgradnjom GOK-a, tekla je i izgradnja Centralnog uređaja za pročišćavanje, koji je projektiran, izgrađen i pušten u pogon u dvije etape. Mehaničko pročišćavanje otpadnih voda predstavlja prvu eta­ pu izgradnje uređaja. Građevinski radovi, koji su započeli u prosincu


2002., završeni su u roku od 14 mjeseci, a uređaj je 2. travnja 2004. pu­ šten u pogon. Izgradnja biološkog pročišćavanja otpadnih voda predstavlja dru­ gu etapu s pripadajućom obradom mulja. Projektiranje, gradnja i pušta­ nje u pogon uređaja za biološko pročišćavanje otpadnih voda odvijalo se u četiri jednake etape. Radovi na izgradnji objekata za biološko pro­ čišćavanje otpadnih voda započeli su u prosincu 2004., a završeni su su­ kladno dinamičkom planu ugovorenom s Gradom Zagrebom. Zadnja, četvrta etapa biološkog uređaja puštena je u pogon u kolovozu 2007. godine. U tehničko-tehnološkom smislu, postupak mehaničkog pročišća­ vanja otpadnih voda predstavlja prethodni stupanj obrade otpadnih voda, a na njega se nastavlja biološko pročišćavanje otpadnih voda s pripadajućom obradom mulja. Pri biološkom pročišćavanju otpadnih voda primjenjuje se tehnologija aktivnog mulja. Uređaj je dimenzioniran za kapacitet od 1,2 milijuna ES i dotok mješovitih voda od 330.080 m3/d, a prema potrebi može se proširiti na kapacitet za 1,5 milijuna ES i dotok mješovitih voda od 442.370 m3/d. Uređaj je dimenzioniran na vršno satno opterećenje u kišnom raz­ doblju od 30.510 m3/h i na biološko opterećenje BPK5 od 72.000 kg/ dan za kapacitet od 1,2 mil. ES, odnosno u konačnoj fazi na vršno satno opterećenje u kišnom razdoblju od 37.790 m3/h i na biološko optereće­ nje BPK5 od 90.000 kg/dan za 1,5 mil. ES. Koncept uređaja, uključujući arhitektonsko rješenje zgrada i obje­ kata uređaja, izradile su Zagrebačke otpadne vode d.o.o., čiji su osnivači tvrtke WTE Wassertechnik GmbH, RWE Aqua GmbH i Vodoprivre­ da Zagreb d.d. Nakon dotoka otpadnih voda u spojnom oknu koje na uređaj dotječu iz GOK-a za gradsko područje Zagreba sjeverno od Save, iz budu­ ćeg glavnog dovodnog kanala za otpadne vode Novog Zagreba južno od Save, te iz Sjevernog kanala za odvodnju sjeveroistočnog područje Zagreba, započinje postupak mehaničke obrade otpadnih voda kojim


se u prvoj fazi uklanjaju krupnije i sitnije otpadne tvari, a potom pijesak i mast. U sklopu mehaničkog dijela uređaja za pročišćavanje otpadnih voda postavljeni su i mjerni uređaji za kvantitativno i kvalitativno mje­ renje dotoka svih otpadnih voda na uređaj. Važniji objekti cjelokupnog procesa mehaničkog stupnja pročišća­ vanja otpadnih voda su sljedeći: spojno okno za dotok otpadnih voda na uređaj, zgrada s pužnim crpkama i strojarnicom, zgrada s rešetkama, pjeskolov i mastolov sa strojarnicom, indukcijsko mjerenje protoka te ostali objekti koji su nužni za rad mehaničkog dijela uređaja za proči­ šćavanje otpadnih voda. Otpadne vode iz spojnog okna dotječu u objekt s pužnim crpka­ ma ispred kojih su instalirane četiri grube rešetke na kojima se nakuplja kruti otpad i potom uklanja automatskom grabilicom. Automatska grabilica zahvaća nakupljeni otpad s rešetki i odlaže ga u kontejnere, koji se redovito prazne od strane gradskog komunalnog poduzeća za odvoz otpada. U zgradi s rešetkama nastavlja se postupak mehaničkog pročišća­ vanja, kojim se pomoću finih rešetki odvaja preostali sitniji otpad. Na četiri fine rešetke, koje izgledaju kao velika sita pod nagibom, odvajaju se vlaknaste i sitnije tvari. Dva spiralna transportera prikupljaju otpad s finih rešetki i prebacuju ga na dvije preše za prešanje otpada. Iz krutog otpada prešanjem se odstranjuje voda, a tako sprešan otpad odlaže se u kontejnere za odvoz. Iza zgrade s finim rešetkama instalirana je i mjerna stanica za 24-no uzorkovanje otpadnih voda kojom se prati kakvoća ot­ padne vode u dotoku uređaja (Tablica 8 i tablica 9). U pjeskolovu i mastolovu sa zasebnom strojarnicom iz otpadne vode izdvajaju se pijesak i masti. Otpadna se voda nakon fine rešetke usmjerava u četiri ozračena pjeskolova, po dva u jednoj liniji ili komori, gdje se upuhivanjem zraka izdvajaju pijesak i drugi mineralni sastojci. Uzduž svakog pjeskolova, na njegovom vanjskom rubu, nalaze se flotacijske komore, tzv. mastolovi, u kojima se izdvajaju masti i ulja. Pijesak


se taloži u žlijebu na dnu svakog pjeskolova, a uklanja se pomoću crpke s podvodnim crpnim agregatom. Pokretni mostovi se automatski kreću cijelom duljinom pjeskolo­ va i usisavaju nataloženi pijesak iz žljebova na dnu pjeskolova. Usisana smjesa vode i pijeska izlijeva se u otvorene žljebove iznad vanjskih rubo­ va pjeskolova, a iz žljebova se cjevovodima dovodi u dva klasifikatora pi­ jeska u strojarnici. U klasifikatorima se pijesak odvaja od otpadne vode, a zatim odlaže u kontejnere za odvoz. Godišnje se iz otpadnih voda izdvoji oko 500 tona pijeska, a po­ stupkom odvajanja na grubim i finim rešetkama se iz otpadnih voda izdvoji oko 1000 tona krupnijeg i sitnijeg otpada (tablica 6). Tablica 6. Prosječne godišnje vrijednosti otpada sa CUPOVZ-a Vrsta otpada Krupni i sitniji otpad s grubih i finih rešetki Pijesak Masti Mulj

Količina

Mjerna jedinica

1.100

t

500

t

1.000

t

50.000

t

Prosječne godišnje vrijednosti (bez GDC iz Novog Zagreba)

Otpadna voda se u nastavku procesa dovodi kroz dva betonska kanala do uređaja za induktivno mjerenje protoka koji služi za mjerenje pro­ toka pročišćene otpadne vode. Trenutno se godišnje na uređaj dovede i pročisti nešto više od 100 milijuna m3 otpadne vode. Za čišćenje izlaznog zraka iz zgrade s rešetkama, pjeskolova i sta­ nice za prijam fekalija, koji ima neugodan miris, postoji sustav pored strojarnice za biološko pročišćavanje zraka. Onečišćeni zrak prolazi kroz filterske module u kojima posebni mikroorganizmi u biofiltru raz­ građuju neugodne mirise. Nakon završenog postupka mehaničkog pročišćavanja, otpadne vode kanalima otječu prema objektima biološkog pročišćavanja. Di­ menzioniranje biološkog stupnja pročišćavanja otpadnih voda izvršeno je sukladno parametrima zadanim Smjernicama EU za manje osjetljiva


područja (91/271/EEC) u pogledu uklanjanja ugljika. Pri dimenzioni­ ranju su također uzete u obzir i smjernice o metodologiji praćenja. CUPOVZ u cijelosti ispunjava parametre koji su zadani Prilogom T5 Ugovora o koncesiji (Tablica 7). Složeni tehnološko-tehnički proce­ si upravljaju i mehaničkim i biološkim procesom pročišćavanja otpad­ nih voda, a monitoring je prisutan 24h kroz kontrolnu sobu. U drugom stupnju pročišćavanja otpadnih voda, odnosno bio­ loškim pročišćavanjem otpadnih voda postupkom aktivnog mulja se pomoću mikroorganizama u otpadnim vodama razgrađuju organski spojevi. Za zahtjevni stupanj biološkog pročišćavanja izgrađeni su sljedeći objekti: razdjelna građevina prethodnih taložnika, prethodni taložnici, crpna stanica primarnog mulja, razdjelna građevina biospremnika, biospremnici, stanica s puhalima, razdjelna građevina naknadnih taložni­ ka, naknadni taložnici, crpna stanica za povratni mulj i uklanjanje viška mulja, crpna stanica za visoku vodu, deponija mulja, pogonska zgrada, višenamjenska zgrada te ostali objekti koji su nužni za rad cjelokupnog postrojenja. Iz razdjelne građevine otpadna voda se usmjerava u prethodne taložnike. U prethodnim taložnicima se fizikalnim postupkom taloženja iz otpadne vode uklanjaju suspendirane taložive tvari i plivajući mulj kako bi se rasteretila sljedeća faza biološkog pročišćavanja. Rezultat ta­ loženja je primarni mulj koji se rotacijskim zgrtačem neprekidno zgrće u lijevak za mulj, a uklanjanje primarnog mulja obavlja se pomoću crpne stanice za primarni mulj koja se svojim nadzemnim dijelom nalazi između taložnika, a u podzemnom dijelu su smještene četiri crpke koje tlače mulj podzemnim cjevovodima do zgušnjivača primarnog mulja u objektima za daljnju obradu mulja. Za kapacitet od 1,2 milijuna ES izgrađena su tri taložnika i pred­ viđena je rezervna površina za još jedan taložnik u slučaju potrebe pro­ širenja kapaciteta na 1,5 milijun ES. Suhi dotok po taložniku iznosi 5.500m3/h. Volumen po taložniku prema DIN19552 iznosi 7.850m3.


a ukupni volumen 23.550m3. Odabrano vrijeme zadržavanja otpadne vode Q, iznosi 1,43 h. Otpadne vode se iz prethodnih taložnika odvode preko istjecajnog preljeva u kanal kojim se dovode u razdjelnu građevinu za raspo­ djelu u biospremnike na daljnju obradu gdje se događa ravnomjerna raspodjela mješavine aktivnog povratnog mulja i otpadne vode u po­ jedinačne biospremnike. Nakon što je otpadna voda tretirana u pret­ hodnim taložnicima, ona se u razdjelnoj građevini miješa s povratnim muljem koji se cjevovodima iz naknadnih taložnika dovodi do ove raz­ djelne građevine. Na taj način se otpadna voda “cijepi” bakterijama iz aktivnog mulja kako bi se ubrzao postupak mikrobiološke razgradnje hranjivih tvari. Novonastala smjesa vode i mulja raspodjeljuje se potom u osam biospremnika. U biospremnicima ili aeracijskim bazenima se u aerobnoj okolini odvija mikrobiološka pretvorba i razgradnja organskih spojeva ugljika, što predstavlja najvažniji korak biološkog pročišćavanja otpadne vode. Za aerobnu razgradnju potrebne su velike količine zraka, koji se pod pritiskom upuhuje u biospremnike pomoću turbopuhala smještenih u zgradi pored biospremnika. Kisik iz upuhanog zraka potiče metaboli­ zam i razmnožavanje mikroorganizama iz smjese aktivnog mulja i ot­ padne vode te se tako ubrzava postupak razgradnje organskih spojeva u otpadnoj vodi. Rezultat postupka razgradnje je pročišćena otpadna voda, nastanak novih mikroorganizama u aktivnom mulju i ugljični di­ oksid. Smjesa aktivnog mulja i pročišćene otpadne vode dovodi se gra­ vitacijskim cjevovodima do naknadnih taložnika gdje će se u konačnici pročišćena voda odvojiti od aktivnog mulja. U stanici s puhalima, za kapacitet od 1,2 milijuna ES, nalaze se tri turbopuhala koja upuhuju potreban zrak pod pritiskom kako bi se održala potrebna količina kisika u biospremnicima. Mješavina otpadne vode i aktivnog mulja iz biospremnika ravno­ mjerno se raspoređuje u naknadne taložnike u kojima se postupkom taloženja odvaja aktivni mulj od pročišćenih voda. Pročišćene otpadne


vode prelijevaju se preko dvostranog, nazupčanog preljevnog kanala unutar samog taložnika u ispusni kanal do okna za induktivno mjerenje protoka gdje se vrši mjerenje količine pročišćene vode prije ispusta u GOK i iz njega u rijeku Savu. Ovo je zadnji postupak u liniji obrade otpadne vode. Interne i eksterne analize pročišćene vode (tablica 8 i ta­ blica 9) ukazuju da voda zadovoljava kriterije propisane pravilnicima RH. Nakon završenog postupka biološkog pročišćavanja otpadnih voda preostaje nataloženi aktivni mulj. Jedan dio nataloženog mulja iz naknadnih taložnika, koji se zgrtačima mulja skuplja na dnu talož­ nika, vraća se ponovo u proces biološkog pročišćavanja pomoću crpki za povratni mulj i podzemnim cjevovodima u razdjelnu građevinu biospremnika. Drugi dio se pomoću crpki za višak mulja tlači do objekata za obradu mulja. Mulj se obrađuje u postrojenju za obradu mulja koje se sastoji od sljedećih objekata i opreme: prethodni zgušnjivači mulja, strojni zgušnjivači viška mulja, spremnici za truljenje mulja (digestori), naknadni zgušnjivači mulja, centrifuge, uređaj za doziranje, spremnici bioplina, blok-toplana, deponija mulja, te ostali objekti i oprema po­ trebna za redovan rad postrojenja za obradu mulja. U ovim objektima obrađuje se mulj iz muljne vode koja ostaje na­ kon pročišćavanja otpadnih voda biološkim putem. Postoje dvije struje mulja: primarni mulj koji nastaje nakon obrade otpadnih voda u pret­ hodnim taložnicima, i višak mulja koji ostaje nakon obrade u naknad­ nim taložnicima. Obje vrste mulja pripremaju se, digestiraju i odvodnjavaju u objek­ tima za obradu mulja s ciljem smanjenja zapremnine kako bi što manje mulja ostalo za zbrinjavanje. Osim toga, truljenjem mulja proizvodi se bioplin koji se kao toplinska i električna energija iskorištava u postupku obrade mulja. Primarni mulj, koji se nataložio u prethodnim taložnicima bio­ loškog pročišćavanja, dovodi se pomoću crpke za primarni mulj do dva prethodna zgušnjivača mulja. Zgušnjavanjem primarnog mulja, tj. kon-


dicioniranjem za postupak truljenja povećava se količina suhe tvari od ulaznih cca 4 % na cca 6,5 %. Višak mulja koji ostaje u naknadnim taložnicima se strojno zgrušnjava pri čemu se udjel suhe tvari od ulaznih cca 0,9 % povećava na cca 6,5 %. Količina viška mulja koji se dovede na odvodnjavanje iznosi 5.549 m3/d. Ugrađeno je ukupno pet trakastih zgušnjivača mulja i pet crpki za odvod zgusnutog mulja. Po trakastom zgušnjivaču može se maksimal­ no obraditi 145 m3/h. U podzemnom spremniku sirovog mulja miješaju se zgusnuti pri­ marni mulj iz prethodnih zgušnjivača i zgusnuti višak mulja s trakastih zgušnjivača kojima se dodaje i mast iz mastolova te se sve zajedno nazi­ va tzv. sirovi mulj koji se dovodi u spremnike za truljenje mulja (digestore). U digestorima se odvija anaerobni mezofilni postupak truljenja (digestije) mulja pri temperaturi od cca 35°C. Dnevno se u spremnike dovodi oko 2.000 m3 sirovog mulja na truljenje i potom na naknadno zgušnjavanje. Rezultat truljenja je stabilizirani mulj koji se gravitacij­ skim cjevovodima odvodi na naknadno zgušnjavanje. Pri tome nasta­ je bioplin koji se u blok elektranama koristi za proizvodnju toplinske i električne energije. Toplinska energija koristi se za zagrijavanje mulja u digestorima, a električna energija koristi se za napajanje strojeva, uređa­ ja, rasvjete i sl. Mulj se iz spremnika za truljenje dovodi na daljnje odvodnjavanje u dva naknadna zgušnjivača mulja nakon čega se muljna voda cjevovo­ dima odvodi do okna za prihvat muljne vode. Za potrebe odvodnja­ vanja stabiliziranog i naknadno zgusnutog mulja, pomoću uređaja za centrifugiranje, sadržaj suhe tvari se u dehidriranom mulju podiže na min. 30 %. Pri ovom postupku dodaju se sredstava za flokulaciju, tzv. polimeri. Nakon što se iz mulja postupkom centrifugiranja odvoji voda, sli­ jedi obrada vapnom (CaO) kako bi se mulj higijenizirao čime završa­ va postupak stabilizacije mulja koji se potom odlaže na odlagalište. Za


odlaganje mulja na odlagalištima potreban je minimalni sadržaj suhe tvari od 30 %. Postupcima mehaničkog zgušnjavanja, truljenja i odvod­ njavanja mulja te dodavanjem vapna, sadržaj suhe tvari u obrađenom mulju iznosi min. 30%, a sadržaj organske tvari ne prelazi 55%. Time su ispunjeni i Zahtjevi za mulj koji su definirani Prilogom T9 Ugovora o koncesiji (Tablica 7, Tablica 10). Ulazni i izlazni parametri biološkog tretmana otpadnih voda, kao što su dotok ulazne vode, pH ulazne vode, količina kisika u vodi, pro­ tok vode, temepratura, vodljivost, količina mulja, količina suhe tvari za naknadno i prethodno zgrušnjavanja, itd. prate se 24 sata. Interne analize ulazne i izlazne vode provodi interni ovlašteni laboratorij od strane Državne uprave za vode, ZOV-UIP d. o. o. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar i ovlašteni laboratorij tvrtke Cemtra iz Zagreba provode vanjski monitoring graničnih vrijednosti ulazne i izlazne vode (6 puta godišnje), kao i deponiranog mulja po propisa­ nim standardnim metodama (HRN). Granične vrijednosti za ulaznu i izlaznu vodu propisane su Vodopravnom dozvolom od 28. 12. 2006. godine i Pravilnikom o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08.).Također su tim Pravilnikom i Vodo­ pravnom dozvolom propisane granične vrijednosti za KPK, BPK5 i za suspendiranu suhu tvar u pročišćenoj vodi, kao i učinak pročišćavanja na osnovi tih parametara. Monitoring deponiranog ulja provodi se prema parametrima određenom Studijom utjecaja na okoliš uređaja za čišćenje otpadnih voda grada Zagreba, te Pravilnikom o zaštiti poljoprivrednog zemljišta NN 15/92., a od travnja 2008. godine i Pravilnikom o gospodarenju muljem iz UPOV kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08.). Iz podataka jednogodišnjeg (2008.) internog i eksternog monitoringa ulazne i izlazne vode, te deponiranog mulja, može se zaključiti da su izmjerene vrijednosti ispod graničnih vrijednosti što ujedno znači da zadovoljavaju propise i pravilnike RH.


Projektni zahtjevi odnose se na EU kriterije o kvaliteti pročišćavanja vode. Može se zaključiti da su svi propisani kriteriji EU - ispunjeni. CUPOVZ pročišćava kvalitetnije od propisanih kriterija i normi EU. To potvrđuju tabelarni prikazi (Tablica 7). EU uvjetuje da zeleni moraju znati i pustiti na mjerenja termičke obrade otpadnog mulja jer drugoga izbora nemamo, osim spaljivanja. To važi i za komunalni otpad odložen na Jakuševcu. Ovo je zadnja faza u rješavanju zbrinutog otpada - spalji­ vanje. Poznate tehnologije i antropotehnike - MBO, MTO, MCI, itd. za to Europa koristi već dugo kao oblik KONVERZIJE jednog oblika otpada i otpadnog mulja u drugi s odlagalištem u atmosferu ili biosferu. Zasada, Europa, pa ni mi drukčije ne znamo. To što radimo, radimo s predumišljajem, bez obzira što će se događati s budućim generacijama i životom na planeti Zemlja. U slučaju potrebe kapacitet CUPOVZ-a može se povećati za veći ES od ovoga koji je izgrađen. Ta mogućnost je predviđena u svim di­ menzijama CUPOVZ-a. Tablica 7: Zahtjevi prema Ugovoru o koncesiji (UoK)

Ostvareni rezultati

Zahtjevi za efluent

UoK

Granična vrijednost

Sred. vrijed. u 2007.

Sred. vrijed. I.-IX. mj. 2008.

KPK

Prilog T5

125

mg O2/I

41

mg O2/l

30

mg O2/l

BPK, (pri 20°C)

Prilog T5

25

mg O2/l

10 mg O2/l

7

mg O2/l

TSe (suspendirane tvari)

Prilog T5

35

mg/l

4

mg/l

Zahtjevi za efluent

UoK

Minimalna redukcija

Sred. vrijed. u 2007.

Sred. vrijed. I.-IX. mj. 2008.

KPK

Prilog T5

75 %

91 %

93 %

BPK5 (pri 20°C)

Prilog T5

70-90 %

94 %

96 %

TSe (suspendirane tvari)

Prilog T5

90 %

97 %

98 %

Zahtjevi za mulj

UoK

Postotak

Sred. vrijed. u 2007.

Sred. vrijed. I.-IX. mj. 2008.

Sadržaj suhe tvari

Prilog T9

min. 30 %

38 %

39 %

Sadržaj organske tvari

Prilog T9

max. 55 % (± 3 %)

43 %

43 %

7 mg/l


(17.7.) Domovinski most - s pristupnom prometnom infra­ strukturom (cestovnom) u funkciji premosnice južnog sabirnog kanala (Novi Zagreb) u iščekivanju pravno imovinskih problema Projekt i ostvarenje izgradnje objekta Domovinskog mosta, kao pro­ metno instalacijskog uporišta, pokazalo se opravdanim, korisnim i vi­ šestruko za gospodarstvo i Zagreb korisnim. U osmišljavanju problema premošćivanja rijeke Save s otpadnim vodama Novoga Zagreba izdiferencirale su se dvije mogućnosti: a) varijanta izgradnje sifona ili instalacijskog tunela ispod rijeke Save b) varijanta izgradnje prometno instalacijskog mosta Praksa ostvarenja koncesijskog Ugovora se opredijelila za drugu vari­ jantu za izgradnju prometno instalacijskog mosta jer je izračun pokazao da je 30% financijski isplativija od prve varijante. Drugi razlog je taj što prometno instalacijski most zadovoljava višestruke kriterije. Osim pri­ jenosa otpadnih voda s desne na lijevu obalu rijeke Save, služi i za cje­ vovod prijenosa pitke vode s vodonosnika Kosnice, tj. strateških rezervi pitke vode za grad Zagreb. Osim ta dva vrlo važna kriterija, Domovinski most osigurava prometnu povezanost istočnog dijela grada Zagreba sa svim željenim pravcima za Jugozapadni dio Hrvatske. Istina, da je grad Zagreb povezan s tim pravcem s mostovima na rijeci Savi, ali su te pro­ metnice na izlazu i ulazu u grad Zagreb već odavno preopterećene i za­ gušene. S izgradnjom Domovinskog mosta, grad Zagreb je rasterećen u prometnom i ekološkom smislu (smanjenje ispušnih plinova) sa znatno manjim onečišćenjem užeg i šireg dijela grada. Isto tako, s izgradnjom ovoga mosta, istočni dio grada je kvalitetnije prometno povezan sjeverjug i sjever-zapad, što ga je učinilo prostorno uređenijim i trgovački i proizvodno interesantnijim, kako za domaće, tako i strane investitore. Sjeverno-istočni dio grada je dobio na značenju i važnosti lokacije za


trgovačke centre, ali i za sve ostalo. Gradska naselja su također dobila na značenju i prometnoj povezanosti u smislu urbanizacije i humanizacije. Osim tih prednosti, ostvarena je i prometna povezanost sjevera i istoč­ nog dijela grada sa zračnom lukom Zagreba, što jača epitet aerodroma kao međunarodnog aerodroma / zračne luke. To je omogućilo da građani / putnici do zračne luke dođu grad­ skim prijevozom što do sada nije bila ta mogućnost. Zaključno. Umjesto instalacijskog tunela kao mogućnosti prijenosa otpadnih voda sa južnog sabirnog kanala, ostvarena je bolja alternativa, sa izgradnjom pristupnih cesta na most, nešto skuplja, od one da će biti 30% niža cijena. Usprkos tome, izgradnja ovoga objekta s prilaznim cestama je bila vrlo zahtjevna, ali je uz sve navedeno ova varijanta osigurala premoštavanja otpadnih voda i spajanje južnog sabirnog kanala direktno na uređaj za pročišćava­ nje, što se vidi u privitku fotografije dovršenog objekta. S izgradnjom Domovinskog mosta kao prometnom i instalacij­ skom premosnicom, te Radničke i Čulinečke ceste s izlazom preko mosta, uveliko je rasteretilo grad Zagreb, prometno i ekološki i isto tako dosadašnja zapuštenost ovoga dijela grada dobila je na prometnoj efikasnosti. Naselja su se urbanizirala i humanizirala, bezvrijedni pro­ stor postao je vrlo vrijedan i atraktivan prostor za stanovanje, industriju i trgovinu. U zdravstvenom smislu prostor nije do kraja izliječen, ali ozdravljuje jer su se stanovnici riješili otvorenog kanala s fekalijama. Bilo bi teško opisivati život uz kanal do 2007. godine. Osim zdravstve­ nih postoje i sigurnosne prednosti života i rada u ovom dijelu grada s javnom rasvjetom novoizgrađene Radničke ceste prema Domovinskom mostu. Od prometne izoliranosti, danju i noću, postignuta je visoka po­ vezanost života s gradom. Od upitne kvalitete života, stvoreni su kvali­ tetni uvjeti za život i rad - od nepoželjne stambene izgradnje došlo se je do poželjne izgradnje i življenja. Ovaj dio izgrađenih objekata, Domo­ vinskog mosta s pristupnim cestama, daje puni smisao i značenje izgrad­ nji samog CUPOVZ-a, što ga čini najvećim, ali i značajnom zelenom investicijom u RH.


(18) KRITIČKI OSVRT NA STUPANJ REALIZACIJE UGOVORA O KONCESIJI, RAZLOZIMA O POVEĆANJU UGOVORNOG IZNOSA IZGRADNJE, ODLAGANJE OTPADNOG MULJA U KRUGU CUPOVZ-A

Izgradnja sustava za pročišćavanje otpadnih voda i pratećih objekata u tom kompleksu, izazvala je znatno odstupanje od prvotnog projekta s naslova Odluke grada Zagreba. Promjene su dolazile s naslova pro­ mjena ranije postavljenih varijanti i podvarijanti što je utjecalo na po­ većanje troškova i produžetak rokova izgradnje. Visinu stvorenih troš­ kova izgradnje objektivno nije bilo moguće izračunati. To se odnosi i na izgradnju CUPOVZ-a zbog povećanja količine mulja u odnosu na očekivani. Radi se o drastičnom povećanju mulja s kapaciteta 1.2 mil ekvivalenta stanovnika do 2007. godine. Zbog kašnjenja u rješavanju imovinsko pravnih odnosa (otkupa zemljišta, fizičko praćenje mulja koji je napravljen za 1.2 mil ekvivalen­ ta stanovnika, a ne za 1.5 mil ES) te mehaničke obrade - I faza, bilo je nužno pomicati vrijeme izvođenja. Druga faza - biološko pročišćavanje - planirano je i izgrađeno od samog početka rada na 1.2 mil ekvivalenta stanovnika što se vidi iz izvorne dokumentacije izgradnje uređaja od 2002. godine monitoring koji je tražio izmjene. Fizička nečistoća pro­ izlazila je iz prikupljenih otpadnih voda, ali i iz potočnih i oborinskih voda jer su sve vode dovedene na GOK. Neuređeni potoci sa Sljemena


donose sve više mulja i smeća u kanalizaciju, ali i ispiranje cesta, ispira­ nja vozila, loša stara kanalizacija, itd. U skladu s Ugovorom o koncesiji, svi objekti specificirani u na­ tječaju izvedeni su po cijenama iz 1998. godine, uvećane sa službenom stopom inflacije DZS-RH. To upućuje na zaključak da je koncesionar ZOV mogao početi s izgradnjom tek po predaji zemljišta za koje je rije­ šen imovinsko pravni odnos. Za neke k.č., to još nije riješeno, posebno u dijelu južnog sabirnog kanala - Novi Zagreb, što je bitno utjecalo na stupanj izvršenja Ugovora o koncesiji. Radi se o cca 88 m dužine od 10 km dužine javnog sabirnog kanala što stoji kao prepreka dovršenju cjevovoda i dovođenja otpadnih voda do CUPOVZ-a preko Domo­ vinskog mosta. To znači da s ekološke točke prosuđivanja, cijeli Novi Zagreb je postao taoc jednog imovinsko-pravnog spora. Od potpisa Ugovora o koncesiji - grad Zagreb je uspio riješiti imo­ vinsko pravna pitanja u 98% slučajeva. Iz izvorne dokumentacije vidi se da je grad Zagreb u prve 3 godine (2001.-2003.) riješio 90% imovinsko pravnih problema. Do danas nije riješio ukupno 15-tak slučajeva. Isto tako sudska praksa pokazuje da se toliki broj imovinsko pravnih odno­ sa zna rješavati od 10-20 godina. To se može zahvaliti posebnoj grupi stručnjaka - tijelo koje je formirala Vlada RH i grad Zagreb. Nažalost, toga tijela više nema. Ono što je važno za izgradnju CUPOVZ-a, za smisao i značenje istog, jest problem rješavanja mulja iz digestora. On se za sada odlaže na privremeno odlagalište u krugu na uređenoj deponiji. Dnevno se odlaže na deponij 150 tona ili 4.500 tona mjesečno ili 60 000 tona godišnje. S priključivanjem otpadnih voda Novoga Zagreba na CUPOVZ, oče­ kuje se još oko 25 000 tona godišnje mulja iz digestora ili oko 85 000 tona godišnje. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i gradi­ teljstva, donijelo je Pravilnik o gospodarenju muljem iz uređaja za pro­ čišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi141. Ovaj 141

Vidi: NN38/2008.; EU-Direktiva 86/278/EEC.


problem uređuju i EU-Direktive o zaštiti životne sredine142, a posebno zemljišta pri korištenju kanalizacijskog mulja u poljoprivredi ovisno o stupnju toksičnosti i opasnom otpadu, o koncentraciji štetnih tvari, itd. Što se tiče procjene ekotoksikološkog utjecaja ovoga projekta kao javnoprivatne investicije na životnu sredinu zbog odlaganja otpadnog mulja u krugu ZOV-a - za sada tih ocjena nema. Na tu procjenu upozorava nas i EU-Direktiva 97/11/EC i EU-Direktiva 2001/42/EC. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je donijelo Pravilnik o načinima i uvjetima tehničke obrade otpada u skladu s EU-Direktivom 2000/76/EC koja regulira spaljivanje komu­ nalnog i opasnog otpada u svrhu smanjenja onečišćenja zraka. Radi se o sustavu dozvola za spalionice, tehničke i tehnološke standarde, monito­ ring (zrak/voda), pravo javnosti na pristup informacijama, itd. Ovaj dio istine grad Zagreb ne može izbjeći u smislu sustavnog rješavanje komu­ nalnog otpada (odlagalište Jakuševac - 1 mil m2), ali i otpadnog mulja CUPOVZ-a koji se gomila u krugu ZOV-a. Grad Zagreb je u pravnoj obvezi kao socijalni subjekt da pronađe trajno sustavno rješenje komunalnog otpada, ali i sustavno zbrinjavanje otpadnog mulja iz otpadnih voda. Građani grada Zagreb su u građanskopravnoj obvezi sustavnog rješavanja otpada, umjesto sustavnog od­ gađanja kroz sustavno odlaganje komunalnog otpada (Jakuševec), ali i otpadnog mulja na deponiju ZOV-a. Zagreb čeka sustavno rješenje otpada / smeća koji se gomila na uređenom deponiju Jakuševac i stotine divljih deponija u gradu i izvan grada. Grad Zagreb promišlja problem gospodarenja i zbrinjavanja otpada / smeća jer to ne može izbjeći kao civilizacijski problem. Način života je u sukobu s prirodom. Preopterećenost urbanog prostora grada Zagreba traži daleko višu razinu obveze spram zbrinjavanja smeća i otpadnog mulja što zahtijeva višu razinu ekologije svijesti u interesu zdravijeg života. Otpori dolaze s naslova niske razine svijesti i niske razine obveze spram rješavanja pro­ 142 Vidi:

EU-direktiva 97/11/EC


blema otpada koji svi proizvodimo i odbacujemo na odlagališta. Pro­ blem o kojemu je riječ može se rješavati na dva moguća načina: a) kulturom ponašanja u proizvodnji otpada. b) u prisili, višim izdvajanjem za zbrinjavanje otpada komunalnim tvrtkama ili koncesionarima, u ovom slučaju ZOV-u (naknade za pročišćavanje otpadnih voda). Preopterećenost urbanog prostora u RH je sve veća kako s naslova sve većeg konzumerizma, tako i s naslova turizma. 10 milijuna stranih gosti­ ju dolazi u RH, što je dvostruko veća opterećenost prostora otpadom od domaćeg, posebno u priobalju. Sustavno odlaganje otpada u Zagrebu smanjuje životni prostor, emitira ugrozu na dugi rok. To moramo osvi­ jestiti. To zorno potvrđuje sustavno odlaganje otpada na Jakuševcu. CUPOVZ godišnje pročišćava cca 100 milijuna m3 otpadne vode. Nakon pročišćavanja izdvaja se cca 300.000 m3 nedorađenog mulja, koji je nekada odlazio u rijeku Savu s visokim intenzitetom zagađiva­ nja podzemnih voda i tla nizvodno od Zagreba. S obzirom da se sirovi mulj tehnološki i biološki obrađuje u digestorima, ostaje tzv. stabilizi­ rani mulj i to oko 60.000 m3. S obzirom da do danas nema rješenja za taj otpadni mulj jer nema termičke obrade, on se privremeno odlaže na lokaciji CUPOVZ-a, sve dok Grad Zagreb ne izda odobrenje za iz­ gradnju postrojenja za termičku obradu mulja (spalionicu). S izgrad­ njom CUPOVZ-a, stupanj priključenja stanovništva RH na uređaj za pročišćavanja otpadnih voda se povećava 100%, tj. s dosadašnjih 17% stanovništva Hrvatske, biti će priključeno 35% stanovništva. Akcijskim planovima EU o zaštiti okoliša (1-6 programa), raste svijest i praksa za­ štite okoliša u Europi u skladu s EU-Direktivama. U vremenu od 2 godine (2007.-2009.) na odlagalištima (1 i 2) se akumuliralo 100.000 tona otpadnog mulja. Ovaj civilizacijski problem zahtijeva daljnju evaluaciju u: sociološkom, ekonomskom i ekotoksikološkom smislu osvješćivanja otpada i otpadnog mulja kao civilizacijskog problema. Ovdje treba ponovo naglasiti da izgradnja digestora ne bi bila trebala da je postojala termička obrada mulja (spalionica). Dige-


stori su u funkciji stabilizacije mulja. Zakon o gospodarenju komunal­ nim otpadom nije stimulirao privatne poduzetnike da čiste i dovoze na CUPOVZ fekalije iz brojnih septičkih jama u Zagrebu. Taj problem ostaje u obvezi Grada Zagreba. Pročišćena voda odlazi u rijeku Savu. S obzirom da nije u potpunosti sterilna, uporaba iste za melioraciju tla, industrijske potrebe, pranje ulica, automobila, itd., za sada se isključu­ je iz uporabe kao mogućnosti. Granične vrijednosti pročišćenih voda mjeri laboratorij ZOV-a po ovlaštenju Zavoda za javno zdravstvo, kao i drugo ovlašteni laboratoriji za potrebe vanjske kontrole. Prema podacima Odjela za financije, ZOV ubire prihod od Grada Zagreba na ime pročišćavanja otpadnih voda i izgradnje objekata o ko­ jima je riječ, oko 30 mil kuna mjesečno ili 350 mil kuna godišnje (bez PDV-a), od 2004. godine čime se otplaćuje investicija od 280 mil eura za ovu najveću zelenu investiciju u RH. Uložena sredstva su 80% kre­ ditna sredstva i 20% vlastita sredstva. Struktura troškova se sastoji od kapitalne naknade i dijela za upravljanje i pogone koji se dijele na dva dijela: fiksni dio definiran Ugovorom o koncesiji i varijabilni dio koji ovisi o količini pročišćene vode, količine deponiranog mulja u tonama i, količini reduciranog KPK - kemijske potrošnje kisika u tonama. Unatoč svim dosadašnjim prigovorima na ovaj projekt, prigovori na pogrešno zaključen posao također se ne može prihvatiti. Što se tiče cijene od 280 mil eura, za ostvarenje ovih složenih projekata i objekata koja će se otplaćivati u 28 godina, s godišnjom otplatom od 350 mil kuna ili 30-ak milijuna kuna mjesečno (bez PDV-a), treba znati da se ona ne odnosi samo na CUPOVZ, već i na druge objekte. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređe­ nja i graditeljstva (na dan 31. 12. 2008.), cijena pitke vode u Zagrebu iznosi ukupno 11,23 kn za domaćinstva (pitka voda i odvodnja) i 28,06 kn za gospodarstvo (pitka voda i odvodnja). Na razini RH to nije najve­ ći iznos koji se plaća - za domaćinstva veći iznosi plaćaju se u Senju: 18, 90 kn; Opatiji: 14,47 kn; Zaboku: 12,76 kn; Varaždinu: 11,89 kn, itd., dok se za industriju veći iznos plaća u Pazinu: 30,87 kn.


(19) ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Jedinstveni projekt realiziran je gotovo do kraja u jedinstveni objekt u RH, koji refinanciraju građani grada Zagreba s naslova građansko-pravne obveze prema ekologiji (otpadnim vodama koje stvaraju, te pravnih obveza gospodarskih i socijalnih subjekata grada Zagreba). Jedinstveni projekt i jedinstveni objekt ostvaren je Ugovorom o koncesiji. U finan­ ciranju nije sudjelovala hrvatska država i njene institucije (Hrvatske vode kao član konvencija) i to kao prva značajna zelena investicija u komunalnoj infrastrukturi bez bankarskih institucija, bez financijskih garancija za strane partnere (investitore). Zašto? Upravo zato što je Hr­ vatska strana oslobođena potrebe za davanjem državnih i bankarskih garancija. Strani partner u ovom modelu JPP je preuzeo rizik izgradnje, funkcioniranja i održavanja CUPOVZ-a za razliku od drugih stranih ulaganja u postojeće objekte. S ovim modelom u RH su došle i tehnolo­ gije i antropotehnike i kapital, a izvođenje je pripalo hrvatskih tvrtkama što se pokazalo vrlo unosnim za gospodarski rast (skoro 80%) od vri­ jednosti investicije. Zaposlenost hrvatskih kapaciteta rada i materijala i tehnike značajno je ostvaren što ukazuje na primjer kako bi i u buduće trebalo koristiti ovaj model JPP. Implementaciju projekta je izvela in­ telektualna znanstveno-stručna ekipa okupljena u koncesionaru kroz suradnju sa Sveučilištem u Zagrebu i stranim institucijama u RH. Im­ plementacija strane tehnologije i ugradnja strane tehnike pokazuje se visoko funkcionalno u besprijekornom radu CUPOVZ-a.


Svi projekt - potprojekti su završeni 100% u skladu s Ugovorom o koncesiji, osim projekta Čulinečka cesta čija je izgradnja u tijeku (35% završeno), te priključka južnog kanala na GOK koji je završen 98% s neriješenih 88m koji može biti priključen istog časa kada se riječi imovinsko-pravni problem između grada i vlasnika oko sporne k. č. Kapaciteti CUPOVZ-a se u svim dimenzijama mogu proširiti - doinvestirati, u smislu većeg broja ES grada Zagreba i njegove bliže okoline. Iako kakvoća izlazne vode udovoljava kriterijima i standardima RH i EU, upotrebljivost vode za melioraciju, industrijske vode, itd. otvara pitanje i zahtijeva provjeru biopatologije vode. Otpadni mulj kao civilizacijski problem treba se riješiti pomoću termičke obrade ako se grad odluči za takvo riješenje. Otpad, ulja i pi­ jesak zaustavljeni i odvojeni na mehaničkom pročiščivaću također traže adekvatan način zbrinjavanja. Stvaranja CO2 tijekom biološke obrade otpadnih voda nema na­ čina zbrinjavanja osim da ide u atmosferu kao i emisije otplinjavanja s deponiranog mulja koji čeka zbrinjavanje termičkom obradom. Osvješćivanje problema komunalnog otpada kao i otpada s na­ slova pročišćavanja voda u smislu civilizacijskog problema traži dublje osvješćivanje predumišljaja kao čina kojim stvaramo otpad misleći kako će to netko drugi rješavati umjesto nas. Ovaj čin traži umjesto destruk­ tivne, konstruktivnu antropologiju, utemeljenu na novoj vrijednosnoj koncepciji i orijentaciji pojedinca i društva. Stupanj osvješćivanja je upravno proporcionalan s razumijeva­ njem problema zbrinjavanja otpada u smislu građanko-pravne obveze (nužnosti) koja se ostvaruje kroz plaćanje komunalne naknade (u ovom slučaju doprinosa za vodu pitke i otpadne vode). To isto vrijedi i za gos­ podarske i socijalne subjekte kao pravnu obvezu u zbrinjavanju komu­ nalnog otpada i pročišćavanja industrijskih voda na tlu Hrvatske.


Visina ili cijena ove zelene investicije je rezultat izgradnje svih 6 velikih objekata, a ne samo cijena izgradnje CUPOVZ-a kako se u jav­ nosti pogrešno stvorio dojam. S izgradnjom ove investicije grad Zagreb je dao veliki doprinos bližem - hrvatskom okruženju u očuvanju voda i rijeka - zaštita crno­ morskog sliva, ali i doprinos očuvanju vodonosnika grada Zagreba i ži­ vota u rijeci i s obje strane rijeke Save pod uvjetom da se sustavno rješava problem komunalnog i industrijskog otpada kao i problem otpadnog mulja pored rijeke Save i grada Zagreba, što to nije bila briga civilizacij­ skog ustroja i kulture života grada Zagreba do danas. Problem tehnološ­ ko tehničkog zbrinjavanja otpadnog mulja čeka valjano rješenje kako ne bi došlo do gomilanja istoga na odlagalištu, u dvorištu CUPOVZ-a i obustavljanju rada CUPOVZ-a. To bi u svakom slučaju moglo obesmisliti investiciju i ekološki iskorak grada Zagreba vratiti na početak.


UMJESTO ZAKLJUČAKA

1. Svijet, Europa i Hrvatska traže duboku korekciju civilizacijskog ustroja temeljeno na filozofiji materijalizma, kompenzaciji života sa svi­ jetom stvari umjesto nužne filozofije života temeljene na emancipaciji od svijeta stvari. Živimo u civilizacijskom ustroju koji drži sve oskudne izvore za ži­ vot pod ključem, posebno materijalna dobra, energente i energiju zbog razlike u kulturi potrošnje. Europska civilizacija i kultura spada u osva­ jačke s naslova prava jačeg svim vojnim i civilnim sredstvima. Izvorna ideja osvajanja i prisvajanja izvora i dobara svim sredstvima ukazuje na prirodu te civilizacije - na nasilje kao oblik razvoja, usprkos spoznaji da pravo na nasilje nema nitko jer nasilje ne može biti ničije pravo. Svijet stvari europske civilizacije i kulture kao da nema granica rasta. Ekono­ mija obujma povećava svijet stvari sa sve kraćim vijekom trajanja. Svijet stvari se sve brže pretvara u otpad / smeće. Samo u 2006. godini s naslo­ va toga svijeta stvari Europa je proizvela oko 3 milijarde tona otpada od kojeg je 89 milijuna sačinjavalo opasan otpad. Tu nije uključen elektro­ nički, još manje atomski otpad. Europa je samo u toj godini proizvela oko 6000 kg otpada po stanovniku. Civilizacija i kultura kojoj pripada svijet i Europa ne odustaje od filozofije materijalizma, od profita s na­ slova svijeta stvari. Mozak nasilja te civilizacije i patologija uma ukazuju da samo humana medicina izdvaja godišnje oko 438 milijardi € za bo­ lesti mozga. Patologiju uma i destrukciju života i prirode ne liječi nitko. Prema podacima za EU, gradski otpad se povećava iz godine u godinu


za 7% (razdoblje 1996.-2006.). Gradski otpad po stanovniku doseže preko 517 kg. Istovremeno obrada toga otpada ne nalazi pravilan način zbrinjavanja izvan sustavnog odlaganja u biosferu i sustavnog izgaranja u atmosferu. Odlaganje postaje način zbrinjavanja što se može smatrati sustavnim odgađanjem rješavanja problema. Oko 60% gradskog otpada sustavno je odlagano u 1996. godini dok je 2006. godine to iznosilo 41%. Alternativa sustavnom odlaganju kao zbrinjavanju postaje spalji­ vanje s oko 14% gradskog otpada u 1996. godini. Taj udio raste do 20% u 2006. godini. Količina recikliranog i kompostiranog otpada se udvo­ stručila. Najveću količinu otpada EU proizvodi rudarstvo i građevinska industrija. Štetan otpad EU smatra se 3% od sveukupnog otpada. Civi­ lizacijski i kulturni ustroj Europe s recikliranjem, spaljivanjem i odlaga­ njem sve manje liči na zbrinjavanje otpada, a sve više na zabrinjavanje budućih generacija. Traži se supridanost bitka, usklađivanje načina života s drukčijim mišljenjem i ponašanjem, kako za Europu, tako i za Hrvatsku. To posta­ je izlaz u smislu novog civilizacijskog ustroja i kulture življenja, za one koji troše malo i za one koji troše puno. 2. Novi civilizacijski ustroj Europe i Hrvatske traži civilizacijski ustroj i kulturu ponašanja u smislu urbanizacije života na individualizaciji u smislu unaprijed mišljene istine o ugrožavanju života i prirode. Civilizacijski ustroj života s kulturom potrošnje, traži promjenu u dostupnosti i potrošnji, traži mjerenje, traži pravičniju usklađenost između života, mišljenja i ponašanja. Život traži nove civilizacijske oblike održivosti kroz novi ustroj načina života, usklađivanja bitka i biv­ stva s pridonošenjem opstanku i razvoju života, davanje sebe - života za sve ono što je životu nužno da se održi. Traži da u održavanju života sudjelujemo s troškovima života, životnim koštanjem u produžavanju životne vrste. Na to nas upućuje i biološka dinamika koja brže raste od kulturne dinamike. Broj ljudi na Zemlji raste, pa i u pojedinom druš­ tvu. Globalizacija kao individualizacija traži i pita za supridanost bitka, za usklađenost biološke i kulturne dinamike opstanka radi. Individu­


alizacija traži razdiobni prostor u potrošnji sve onoga što je preostalo na Zemlji za ovaj i ovakav civilizacijski ustroj u kojem se sve jače suko­ bljavamo oko onoga što se troši za održavanje života, iz neke zajedničke podjele, izvora, onoga što je do sada bilo zajedničko. 3. Globalizacija, liberalizacija, decentralizacija i individualizacija kao da je nezaustavljiva. Traži razgraničenja u proizvodnji (stvaranju) i potroš­ nji svega, posebno dobara, energenata i energije, do zraka i vode kao općeg dobra, za svaku civilizaciju i kulturu. Globalizacija traži novu civilizaciju, a jedno i drugo traži novu kulturu. Kultura postaje ključ opstanka i razvoja života, oblikovanje ponašanja s naslova novoga mi­ šljenja u razumijevanju opstojanja, održavanja sebe i svoje vrste. Traže se novi odnosi unutar ljudske vrste, novi civilizacijski ustroj, kulturnije ponašanje spram života i prirode. Ustrojavanju civilizacijske stvarnosti na individualizmu umjesto kolektivitetu, traži novi pristup uređivanju pojedinog društva, počevši od nove teorije arhitekture i građevinarstva ljudskih staništa, do razine društvenih i civilizacijskih odnosa u smislu supridanosti bitka i bivstva. Ono što su nam prethodne civilizacije osta­ vile u nasljeđe traži da se uskladi s filozofijom materijalizma u raspodjeli svijeta stvari u objektivnijem smislu i naše subjektivne svijesti o pojav­ nom kao stvarnom. Za usklađivanje bitka i bivstva s novim mišljenjem i ponašanjem potreban nam je novi prostor misaone slobode, slobode mišljenja, za drukčiju psihološku sublimaciju, za novu imaginaciju, za novu civilizacijsku akciju, za promjenu živuće distopije koja nas drži u činu pokore, ograničenog mišljenja i ponašanja, u oblicima nasilja kao oblicima civilizacijskog ustroja. Dublji uvid u socijalne odnose traži dublju uređenost odnosa u prostoru, potrošnje dobara, energenata i energije, dublje uređenje sociologije kulture s manje otpada i smeća, s drukčijim odnosom spram života i prirode. Ona je uvjet nove sociologi­ je društva, ali i nove ekonomije. Kultura je temelj supridanosti / sklada bitka s mišljenjem i ponašanjem u smislu pridonošenja stvaranju svega što se troši za održivost života. To je temelj nove vrijednosne koncep­ cije za civilizaciju s naslova globalizacije, liberalizacije, decentralizacije,


u cilju individualizacije života, kao nadzirana ili kontrolirana potroš­ nja oskudnih dobara, kao neka nadzirana sloboda drugih spram sebe, ali i svoje slobode potrošnje spram drugih. Radi se zapravo o dubljem, egzaktnijem uređivanju civilizacijskog ustroja kojega zahtijeva urbani­ zacija života u gradu i selu, života spojenog na izvore i dobra nužna za život. 4. Ljudska staništa koja su izgrađena u ranijim civilizacijama, ranijim vremenima i mogućnostima, traže rekonstrukciju, ugrađivanje instru­ mentarija za mjerenje potrošnje kroz preuređivanje i dograđivanje su­ stava kontrole s manje ili više senzora praćenja ponašanja u potrošnji oskudnih dobara, posebno energenata i energije. Ljudski život postaje teži, sabijeniji u takvom civilizacijskom ustroju, pod kontrolom senzo­ ra, elektronike, tehničkog zračenja, izloženost zračenju. Međutim, po­ stojeći civilizacijski ustroj ima rastrošnu urbanizaciju u smislu utrošaka i gubitaka energije. Koštanje života postaje nemoguće, preskupo, iraci­ onalno, ponor koji guta sve skuplju energiju i jače zagađenje atmosfere i biosfere. Postoji 1001 razlog da se ovaj civilizacijski ustroj bitno mi­ jenja, racionalizira, rekonstruira, bolje urbanizira u smislu kvalitetnih odnosa u ljudskim staništima, životnom i radnom prostoru. 5. Filozofija materijalizma i energetike ne može pratiti ovaj stupanj ira­ cionalne i sve skuplje potrošnje svega. Problem materije u pojavnom i energije u kretanju kao dijalektička zbilja, objašnjava se međusobno nuklearnom, kvantnom fizikom i matematikom. To je temelj novoga civilizacijskog ustroja - nove urbanizacije civilizacije. Prema teoriji ap­ straktnog vezivnog prostora, naš mozak je vezivni prostor između ono­ ga što je realnost / zbilja kao pojava, kao realno i onoga što mislimo da jest - subjektivne svijesti kao strukturiranog znanja. Naš mozak i um (IQ) utemeljen na funkcioniranju disciplinarnih znanja o stanju u kre­ tanju ne može prosuđivati realitet, ono što jest. On je u funkciji afirma­ cije pojave umjesto u funkciji interakcije s onim što jest. Komuniciranje s realitetom vrši središnji živčani sustav ljudske vrste, stup preko kojega


se ostvaruje proces oblikovanja mišljenja i ponašanja spram života i pri­ rode. Stup ravnoteže između bitka / života spram života i prirode. Civi­ lizacije i kulture utemeljene na filozofiji materijalizma - na preferenciji egzistencije stvari ruši ekološku ravnotežu u prirodi i dovodi život u opasnost da nestane.

6. Usklađivanje života s novim mišljenjem i ponašanjem u kulturi po­ trošnje postaje nužnost u smislu supridanosti bitka, dubljeg uvida u civilizacijsku zbilju, u dematerijalizaciju civilizacije i nadziranoj po­ trošnji dobara, posebno energije. Potrošnja energije, kao nepoznanice, objašnjava se s materijom i obratno, jedna paradigma pomoću druge. Ono što je izvjesno jest postojanje vanjskog svijeta - kao objektivno i postojanje ljudske svijesti kao subjektivno. Sve je ostalo nepoznanica, neizvjesno i za novi civilizacijski ustroj na novoj urbanizaciji života i rada. Vanjski svijet percipiramo kao da postoji u vremenu i prostoru. Dimenzionalnost svijeta ovisi o razvoju svake individue u globalizaciji, kao individualizaciji, kao neke samosvijesti o sebi i svijetu oko sebe. Prestanak vremena, a i kretanja, se stvara u našoj svijesti - predočavanje preko mozga kao vezivnog prostora između onoga što jest i onoga što mislimo da jest. 7. Dimenzionalnost svijeta, civilizacijskog ustrojavanja i urbanizacije ljudskih staništa u minulim i suvremenim civilizacijama proizlazi iz ljudske svijesti jedne dimenzije, jednog znanja (disciplinarnog znanja). Svijest jedne dimenzije kao prosudba civilizacijskog ustroja, kao temelja urbanizacije života iskazuje se pogrešnom i površnom. Potrebna nam je interdisciplinarna, multidisciplinarna, transdisciplinarna i supradisciplinarna svijest o realitetu kao višedimenzionalne svijesti. Ljudsko razumijevanje realiteta traži da iziđemo iz okova jednodimenzionalne svijesti, ograničenog mišljenja i ponašanja. Ljudska inteligencija, ljud­ ska svijest, mišljenje i ponašanje traži da se uvažavaju zakoni prirode i kozmosa. Paradigme klasične znanosti, konvencionalne znanosti drže ljudsku svijest zarobljenu u neznanju. One su istisnule iz uporabe i ra-


zumijevanja paradigme nekonvencionalne znanosti koja je više mislila život i životnost za razliku od konvencionalne koja misli svijet stvari u skladu s filozofijom materijalizma, profita radi. 8. Scijentističko - tehnološko - tehnička konstrukcija civilizacijskog ustroja s antropocentričnim sustavom vrijednosti, suprotstavlja ljudsku vrstu s prirodom i životom. Vodi ljudsku vrstu u neprirodnu pojavu i asocijalnu pojavu, pomoću instrumentalizacije ljudskoga mišljenja i po­ našanja u smislu zarobljenog uma. Taj civilizacijski konstrukt drži ljud­ sku vrstu na sve nižoj razini preživljavanja, kroz adaptaciju i modifika­ ciju na nasilje, oblike civilizacijskog ustroja koji zloupotrebljavaju život u korist svijeta stvari. Intenzitet nasilja mijenja oblike i sredstva nasilja kao neka racionalizacija uporabe materije i energije. Um destruktivnog mišljenja i ponašanja traži da se mijenja to ograničeno mišljenje i pona­ šanje. Um destrukcije isključuje moć i mogućnost drukčijeg mišljenja i ponašanja jer isključuje spoznaju preko osjetila vida, sluha, osjećaja, itd. što ljudsku vrstu udaljava od zbilje, spoznaje o realitetu. Um destrukcije i patologija uma ubija osjetila kao mogućnost spoznaje realiteta, per­ cepcije zbilje pomoću osjetila. Za destrukciju i patologiju uma ne mo­ žemo optužiti mozak kao komad protoplazme u glavi, složen i stisnut u lubanji lovca sakupljača suvremene civilizacije i kulture, mozak uvjeto­ van psihologijom lovca sakupljača, sviješću jedne dimenzije u funkciji biosa, a ne i etosa. Um jedne dimenzije slijedi temeljni princip nasilnog prisvajanja u prirodi, um nasilnog ponašanja. U tome mu pomažu su­ stavi obrazovanja u civilizacijskom ustroju i animalnoj kulturi što traži duboku korekciju i civilizacije i kulture opstanka života radi na Zemlji. 9. Bez novih spoznajnih uvida u dubinu civilizacijskog ustroja, urba­ nizaciju života, nema novih sadržaja obrazovanja ljudske vrste - nema novoga mišljenja, pa ni novoga ponašanja - nema kulture života kao ključa supridanosti bitka / sklada između života i životnosti s mišlje­ njem i ponašanjem. Kultura je ključ za korekciju civilizacijskog ustroja i urbanizacije ljudskih staništa života i rada u skladu s opstankom života


u prirodi. Tragično je za život na Zemlji što ljudska vrsta vodi rat za civi­ lizaciju s nekrofilnom umjesto biofilnom orijentacijom, na čelu s nevid­ ljivim gospodarima moći, fizičke, materijalno-financijske i simboličke. Um nasilja muči mozak. Bolesti mozga zbog bolesno-nasilnog uma su sve jače zbog destruktivnosti uma.

10. Rat za preraspodjelu prostora, izvora i dobara postaje civilizacija koja uvjetuje novu urbanizaciju utemeljenu na individualizaciji u sve­ mu. Civilizacija utemeljena kao rat svim sredstvima ističe svoju urbani­ zaciju na monopolu moći - što se očituje u izgradnji ljudskih staništa u oblakoderima s 1001-im sustavom senzora pomoću kojih se upravlja civilizacijskim ustrojem toga tipa - dominacije moći, na preraspodje­ li energenata i energije (ugljen, nafta, plin, struja, itd.). Civilizacijski ustroj koji nas uvlači u sve dublju egzistencijalnu anksioznost, tjeskobu sa spoznajom da to što radimo neće biti dovoljno za preživljavanje, traži novi ustroj života, višu razinu kulture kao ključa ljudskijeg i čovječnijeg života. Filozofija materijalizma suvremene civilizacije traži dematerijalizaciju života, novu vrijednosnu orijentaciju, ali s naslova sintezne evolucije i sintezne inteligencije ili novu urbanizaciju života s jasnim odnosima potrošnje svega i u svemu. 11. I Hrvatskoj je potreban novi civilizacijski ustroj - nova urbaniza­ cija i kultura života. Sklad života, mišljenja i ponašanja u smislu samo­ određenja sebe spram života i prirode. I Hrvatska stvarnost traži da se u izgrađenim i neizgrađenim ljudskim staništima ugrade civilizacijske razdjelnice u kulturi potrošnje, materije, energenata i energije. Traži se pravilnost i pravednost u potrošnji dobara, energenata i energije. Traži se mjerenje potrošnje svega što je ostalo pod ključem. Život moramo znati urediti da bude moguć, ali iz sebe spram drugih. Kultura ponaša­ nja postaje ključ opstanka i razvoja, pojedinca, socijalne grupe i društva u smislu da svatko nadzire svoju slobodu u potrošnji oskudnih dobara, energenata i energije.


12. Nova cijena slobode života je na pomolu. Nemoguće odnose u socijalitetu zbog ne-kulture potrošnje možemo učiniti mogućim u ekspo­ nencijalnom vremenu u smislu mogućih odnosa u društvu, regiji i Eu­ ropi. Otpor promjenama nije moguće predvidjeti. Visoke tehnologije izazivaju sukob s primitivnim mentalitetom. To traži društveni konsen­ zus, suradnju i suglasnost kao najveći civilizacijski iz-um. To zahtijeva edukaciju javnosti, višu razinu svijesti i kulture građana. 13. Novi civilizacijski ustroj na individualizaciji traži kodifikaciju normizaciju odnosa. Inteligentni (pametni) sustavi traže inteligentne (pametne) građane kao potrošače. Znači, globalizacija, liberalizacija, decentralizacija i individualizacija traži ili zahtijeva NORMIZACIJU kao racionalizaciju oskudnih i sve skupljih resursa, energenata. Filozo­ fija materijalizma je zavela ljudsku vrstu, uvukla civilizacije i kulture u sukob s prirodom, u sukob sa fizisom, znanošću o prirodi. Svi izvori energije su iscrpivi. Na redu je uporaba energije u kretanju, korištenje energije raspoložive svuda oko nas za novi civilizacijski ustroj s naslova spoznaje kvantne fizike. 14. Jedno i drugo traži kodeks, tj kodifikaciju odnosa i ponašanja, traži kulturu kao ključ uređenog civilizacijskog ustroja. To je ono što proi­ zlazi iz ljudskosti, iz filozofije antologije, obveze iz odgovornosti spram sebe i drugih u svemu. Obveza odgovornosti proizlazi iz prava drugih na život, kroz suradnju i suodgovornost. Kodifikacija odnosa između proizvođača i potrošača traži normizaciju obveze i pravo kako za poje­ dinca, tako i za narod da razumiju druge kroz socijalne odnose samorazumijevanja, suradnje i suglasnosti spram onoga što im je zajedničko u budućnosti. Kodeks i kodifikacija odnosa je temelj preuzimanja zajed­ ničke i osobne odgovornosti samorazumijevanja radi, u našem civiliza­ cijskom ustroju ljudskih staništa. To vrijedi i za proizvodnju i zbrinjava­ nje otpada u neposrednoj budućnosti, u novom civilizacijskom ustroju. Zašto? Nemoguće je zamisliti svijet sa stalnom prisutnošću drugoga uz sebe, u zajednici stanovanja bez sukoba, nesuglasica, ne-razumijevanja.


Opstojanje pojedinca i naroda uvjetuje neki oblik arbitraže, usuglaša­ vanja interesa opstojanja kroz opstanak interesa. To osiguravaju norme ponašanja kao sredstvo reguliranja internalizacije odnosa. To je nemi­ novnost ljudskoga roda.

15. Stanovnika je na Zemlji sve više, a resursa za ovaj civilizacijski ustroj sve manje. Otpada / smeća je sve više. Imamo nove obveze u novom civilizacijskom ustroju, obveze jednog spram drugog u svemu, uključu­ jući norme, zakone, kodeks, konvencije koje nas obvezuju na ponašanje spram života i prirode. Zašto? Obveza je legitiman član misaone disci­ pline, kao neka dužnost spram drugih. Pojam i prirodu obveze u novom civilizacijskom ustroju nije moguće razumjeti bez razumijevanja pojma savjest. To je za sve mislioce i stvaraoce ključni element u ponašanju pojedinca i naroda spram drugih zbog predrasuda koje su nam ranije civilizacije ostavile ili nametnule kao neko ograničeno mišljenje i pona­ šanje u svijesti, umu. Problem je u vrednovanju, mjerenju sebe s naslova moralne svijesti, budućnosti univerzuma, savjesti zbog odgovornosti iz obveze.

16. Živimo u sve složenijim okolnostima, u sukobu zbog opstojanja. Moralna obveza spram opstanka proizlazi iz interesa za opstojanjem u kontekstu svijeta interesa i svijeta država u cjelini, pa i s naslova otpada i smeća očuvanja ekološkog sustava od ugrožavanja atmosfere i biosfere, jedinstvenog polja života. Za sve je izazov opstojanje kroz napore spram mogućnosti u budućnosti. Budućnost se izgrađuje, a ne dočekuje. Dočekujuća budućnost krije oskudno nadanje i siromašnu izvjesnost. Za to nam je potrebna objektivnija predodžba o sebi i svijetu. Ljudski svijet je zbiljski međuovisan. Suzbijanje nagona traži socijalni sustav obuzdavanja, tj. samo-obuzdavanja sebe u svemu spram drugih, traži umjerenost, razumijevanje, očovječavanje. 17. Red i poredak kao norma, kodeks, kao dogovor postaje uvjet za po­ našanje, za ravnotežu koja se postiže kulturom. I životinje imaju smisao za pravila u ponašanju s naslova instinkta. Red i poredak, kodifikaci-


ja odnosa je uvjet za ravnotežu socijalnih odnosa u društvu i svijetu. Red i poredak je važan za ravnotežu. On se postiže učenjem. Učenje je kročenje ljudske prirode s moralnim uporištem. Moramo se boriti sa svojom prirodom kroz samoobuzdavanje nagona. Moral je antiteza ljudskoj prirodi. Civilizacije i kulture bez uporišta u moralu osuđene su na propast zbog sebičnosti i koristoljublja na štetu drugih. Ljudska priroda je istovremeno surova i plemenita. Ulazimo u svijet bez milosti, neograničenog suparništva, otvorenog sukoba u potrošnji svega, poseb­ no energenata i energije, ali i s naslova novoga civilizacijskog i kulturnog problema otpada / smeća.

18. To su razmišljanja o novom civilizacijskom ustroju Hrvatske, kao subjekta kulture i civilizacije u novom obliku civilizacijskog ustroja Europske zajednice. U toj novoj ekonomskoj geografiji i geografskoj ekonomiji za očekivati je višu razinu ljudskosti i čovječnosti kao temelja ljudske zajednice u zamjenu za prethodne oblike nasilja kao oblike ra­ zvoja života sa spoznajom da nasilje ne omogućava razvoj, već ga guši. Um supridanosti bitka - sklada mišljenja i ponašanja sa životnošću planete Zemlje proizlazi iz geobiosocijalnog razumijevanja života, kon­ struktivne antropologije, a ne iz uma geobiopolitičkog razumijevanja života i destruktivne antropologije.


INSTEAD OF A CONCLUSION

1. The world, Europe and Croatia are searching for a deep correction of the civilization structure based on the philosophy of materialism, com­ pensation of life with a world of things instead of the necessary philo­ sophy of life based on the emancipation from the world of things. We live in a civilization structure that holds all of the scarce reso­ urces for living under lock and key, especially the material goods, energy sources and energy due to differences in the consumerist culture. The European civilization and culture is in the conquering category with a bill of rights stronger by all the military and civil means. The origina­ ting idea of conquering and appropriating resources and goods with all means indicates the nature of that civilization - a nature of violence as a form of development - despite the realisation that the right to violen­ ce belongs to no one because violence cannot be anybody’s right. The world of things of the European civilization and culture seems limitle­ ss in its growth. The economy amplitude increases the world of things with an increasingly shorter lifespan. The world of things is faster and faster turning into waste / refuse. Only in 2006 in this world of things, Europe produced approximately 3 billion tons of waste, 89 million of which was comprised of dangerous waste. This does not include electro­ nic, and even less so the atomic waste that cannot be seen but endangers life. Europe in just that year produced 6000kg of waste per inhabitant. The civilisation and culture that the world and Europe belong to is not giving up on its philosophy of materialism, on profits from the onset


of the world of things. The brain of violence of that civilization and the pathology of the mind highlight that only humane medicine sets aside approximately 438 billion € for brain illnesses. The pathology of the mind and the destruction of life and nature are not being treated by anyone. According to the EU data, the city waste has been increasing year on year by 7% (in the 1996-2006 period). City waste per inha­ bitant has been reaching 517kg. At the same time, the processing of that waste is not finding an adequate way of waste management outside of the system of dumping it in the biosphere and systematic combu­ stion into the atmosphere. Dumping is becoming a way of disposing of waste that can be considered a systematic deferral of resolving the problem. Around 60% of city waste has been systematically managed in 1996 whilst in 2006 it amounted to 41%. Incineration is becoming an alternative to systematic waste management with about 14% of city waste in 1996. This share rose to 20% in 2006. The amount of recycled and composted waste has doubled. The mining and the construction industry produce the largest amount of EU’s waste. Harmful waste of the EU is considered to make up 3% of the total waste. The civilization and cultural structure of Europe with recycling, incineration and waste management is looking less like waste disposal, and more like a disposal of future generations. What is being required is a commitment to being, the compati­ bility of a way of life with different opinions and behaviour, for both Europe and for Croatia. That becomes the way out in the sense of a new civilization structure and culture of life, for those that consume little and for those that consume a lot. 2. The new civilization structure of Europe and Croatia requires a civi­ lization structure and culture of behaviour in the form of urbanization of life on the basis of individualisation with a pre-thought truth about endangering life and nature.


The civilization structure of life with the consumerist culture requires a change in the availability and consumption, it requires a fa­ irer compatibility between life, opinions and behaviour. Life needs new civilization forms of sustainability through a new structure of life, co-ordination of essence and being with contributions to survival and development of life, the giving of oneself - of life for all that is necessary to preserve life. It requires that we participate in the preservation of life with living costs, the cost of living in the prolongation of the living spe­ cies. We are also referred to this by biological dynamics that grow faster than cultural dynamics. The number of people on Earth is increasing as well as in particular societies. Globalization as an individualisation requires and requests a commitment to being, the co-ordination of bi­ ological and cultural dynamics for the purposes of survival. Individuali­ sation requires a distribution space in the consumption of all that is left on Earth for this or that civilization structure in which we are clashing more and more over what is being spent for the preservation of life, from some kind of community distribution, source, that which has till now been communal. 3. Globalization, liberalization, decentralization and individualizati­ on appear unstoppable. They call for the demarcation in production (creation) and consumption of everything, especially goods, energy sources and energy, including air and water as a public good, for every civilization and culture. Globalization seeks a new civilization, while both (the seeker and the sought) are seeking a new culture. Culture is becoming the key to survival and development of life, the shaping of be­ haviour from the onset of a new way of thinking in the understanding of survival, preservation of oneself and one s own species. New relations within mankind are needed, a new civilization structure and a more cultured behaviour towards life and nature. Structuring civilization’s reality on the basis of individualism rather than collectivism, requires a new approach towards structuring a particular society, starting with the


new theory of architecture and construction from human standpoints, and ending with the level of societal and civilization relations in terms of the commitment to the essence and being. The inheritance left to us by previous generations requires harmonization with the philosophy of materialism in the distribution of the world of things in a more objecti­ ve sense and of our subjective consciousness that sees perception as rea­ lity. To harmonize essence and being with new opinions and behaviour we need a new space of freedom of thought, freedom of thinking, for a different psychological sublimation, for a new imagination, for a new civilization action, for a change in the existing dystopia that keeps us conquered, limited in thinking and behaviour, in forms of violence as forms of the civilization structure. A deeper insight into social relations requires a deeper sorting of relationships in space, consumption of go­ ods, energy resources and energy, a deeper sorting of the sociology of a culture with less waste and refuse, with a different relationship towards life and nature. It is a requirement of the new sociology of society, but also of a new economy. The culture is the basis of a commitment to / harmony of being with opinions and behaviour in terms of contribu­ ting to the creation of everything to do with the sustainability of life. That is the basis of a new value system for civilization from the onset of globalization, liberalization, decentralization, for the purposes of in­ dividualising life as a monitored or controlled consumption of scarce goods, as a monitored freedom of others towards themselves, but also of their own freedom of consumption towards others. In other words, it is a matter of a deeper, more exact organisation of civilization structure, which is required by the urbanization of life in the city and village, a life connected to resources and goods necessary for living. 4. Human habitats that were built in earlier civilizations, earlier times and possibilities, require reconstruction, an integration of a set of in­ struments for measuring consumption through the refurbishing and upgrade of the control system with less or more sensors for monito-


ring consumption of scarce resources behaviour, especially in terms of energy resources and energy itself. Human living becomes harder, more compacted in such a civilization structure, under the control of sensors, electronics, technical radiation, exposure to radiation. However, the existing civilization structure has a wasteful urbanization in terms of the costs and losses of energy. The cost of living is becoming impossible, too expensive, irrational, a pit that swallows the ever more expensive energy and a stronger pollution of the atmosphere and biosphere. The­ re are a 1001 reasons for this civilization structure to be substantively changed, rationalized, reconstructed, to be better urbanized in terms of the quality relations in human habitats, in the living and working space. 5. The philosophy of materialism and energetics cannot keep up this level of irrational and ever more expensive consumption of everything. The problem of matter in the phenomenological and energy in mo­ vement as a dialectic reality, is explained by the interrelation between nuclear, quantum physics and mathematics. This is the basis of a new civilization structure - a new urbanization of civilization. According to the abstract relational theory of space, our brain is a connecting space between that which is real / reality as a phenomenon, as real and what we think it to be - a subjective consciousness as structured knowledge. Our brain and mind (IQ) based on the functioning of disciplines of knowledge regarding the state in flux cannot judge reality, that what is. It serves the function of affirming the phenomenon rather than inte­ racting with thata what is. Communicating with reality is executed by the central nervous system of mankind, a pillar via which the process of forming opinions and behaviour towards life and nature is conducted. The pillar of balance between being / life vis-a-vis life and nature. Civi­ lizations and cultures founded on the philosophy of materialism - on the preference of the existence of things are demolishing the ecological balance in nature and endangering life’s existence.


6. The harmonization of life with new opinions and behaviour in a consumerist culture is becoming a necessity in the sense of a commitment to being, a deeper insight into civilization’s reality, into the demateria­ lisation of civilization and monitored consumption of goods, especially energy. Energy consumption, as an unknown, is explained by matter and vice versa, one paradigm with the help of another. The existence of an exterior world as objective and the existence of human consci­ ousness as subjective are evident. All else is unknown, uncertain even for the new civilization structure based on the new urbanization of life and work. We perceive the outer world as existing in time and space. The dimensionality of the world depends on the development of each individual in globalization, like individualisation, as some kind of selfawareness about oneself and the world around us. The cessation of time, and of movement, is created in our consciousness - conveyed via the brain as a connecting space between what is and what we believe it to be. 7. The dimensionality of the world, of civilization structuring and ur­ banization of human habitats in civilizations past and present arises from one-dimensional human consciousness, from one knowledge (knowledge from disciplines). One-dimensional consciousness as a judgment of civilization structure as a basis of life’s urbanization shows itself to be wrong and superficial. We need an interdisciplinary, multi­ disciplinary, transdisciplinary and supradisciplinary consciousness on reality as a multidimensional consciousness. Human understanding of reality requires that we escape the chains of one-dimensional consci­ ousness, limited opinions and behaviour. Human intelligence, human consciousness, opinions and behaviour require that laws of nature and the cosmos be adhered to. The paradigms of classical science, of con­ ventional science hold human consciousness imprisoned in ignorance. They have expelled from use and understanding paradigms of uncon­ ventional science that concerned itself more with life and living unlike


conventional science, which focused, for the purposes of profit, on the world of things in accordance with the philosophy of materialism. 8. The scientific-technological technical construction of the civilizati­ on structure with an anthropocentric system of values, pits mankind against nature and life. It leads mankind into an unnatural phenome­ non and asocial phenomenon with the aid of the utilisation of human opinion and behaviour in the sense of an incarcerated mind. This ci­ vilization construct holds mankind at an increasingly lower rate of survival, through adaptation and modification to violence, to forms of civilization structures that misuse life in favour of the world of things. The intensity of violence changes form and means of the violence as a kind of rationalization of the use of matter and energy. The mind of the destructive opinion and behaviour requires that this limited opi­ nion and behaviour be changed. The destructive mind excludes the power and possibility of alternative opinions and behaviour due to the expungement of perception through sight, hearing, feeling, etc. which distances mankind from reality, the perception of reality. The mind of destruction and the pathology of the mind kill senses as a possibility of perceiving reality, the perception of reality through the senses. We cannot blame the brain, as a piece of protoplasm in the head, packed and compressed in the skull of a hunter-gatherer of modern civilization and culture, conditioned by the psychology of a hunter-gatherer, with a one-dimensional consciousness in the function of bios, not ethos, for the destruction and pathology of the mind. The one-dimensional mind follows the basic principle of violent acquisition in nature, the mind of violent behaviour. It is assisted in this by the education systems in the civilization structure and animal culture that requires a deep correction and civilizations and cultures of survival for the sake of life on Earth. 9. Without new insights into the depth of civilization structure, urba­ nization of life, there is no new content of mankind’s education - there


are no new opinions, and hence, nor any new behaviour - there is no culture of life as a key to a commitment to being / harmony between life and living with opinions and behaviour. Culture is the key for the correction of the civilization structure and the urbanization of human habitats of living and working in accordance with the preservation of life in nature. It is tragic for life on Earth that mankind is waging war for civilization with a necrophilic instead of biophilic orientation, at the head with the invisible masters of physical, material-financial and sym­ bolic power. The violent mind tortures the brain. Due to the ill-violent mind, the illnesses of the brain are increasingly stronger because of the destructiveness of the mind.

10. The war for the redistribution of space, resources and goods is beco­ ming a civilization that causes new urbanization founded on the indi­ vidualization of everything. A civilization established as a war with all means highlights its urbanization in the monopoly of power - which is demonstrated in the construction of human habitats in skyscrapers with a 1001 systems of sensors that aid the management of a civilization structure of this type - a domination of power, in the redistribution of energy sources and energy (coal, oil, gas, electricity, etc.). The civiliza­ tion structure, which draws us into an increasingly deeper existential anxiety with the knowledge that what we are doing will not be enough for survival, requires a new structure of living, a higher level of culture as a key to a more humane life. The philosophy of materialism of mo­ dern civilization requires a dematerialisation of life, a new value ori­ entation, but from the base of evolutionary synthesis and intelligence synthesis or a new urbanization of life with clear relationships in the consumption of everything and in everything. 11. Even Croatia needs a new civilization structure - a new urbaniza­ tion and culture of life. The harmony of life, opinions and behaviour in the sense of self-determination of oneself with respect to life and natu-


re. Even the Croatian reality is seeking to integrate division lines in the culture of consumption, matter, energy resources and energy into built and not yet built human habitats. It requires a regularity and fairness in the consumption of goods, energy resources and energy. A measure­ ment of the consumption of everything that has remained under lock and key is required. Life needs to be organised in a way that makes it possible, but from oneself towards others. The culture of behaviour is becoming the key to survival and development of the individual, social group and society in the sense that everyone monitors their freedom in the consumption of scarce resources, energy resources and energy. 12. The new price of the freedom of living is on the horizon. Impossi­ ble relations in sociality due to a lack of culture of consumption can be turned into possible ones in the exponential times in terms of possible relations in society, the region and Europe. The resistance to changes ca­ nnot be foreseen. High-tech causes conflicts with a primitive mentality. It requires a societal consensus, cooperation and consent as the greatest civilization invention.143 It needs education of the public, a higher level of awareness and culture among citizens. 13. New civilization structure based on individualization requires a co­ dification - a standardisation of relations. Intelligent (smart) systems seek intelligent (smart) citizens as consumers. Therefore, globalization, liberalization, decentralization and individualization seek or demand the STANDARDISATION as a rationalisation of scarce and incre­ asingly expensive resources, energy sources. The philosophy of mate­ rialism has seduced mankind, drawn civilizations and cultures into a conflict with nature, into a conflict with fizis, the science of nature. All energy sources are exhaustible. What follows next is the use of energy 143

Translators note: The author in Croatian uses the word ‘iz-um’ meaning lite­ rally ‘from-mind’. The word ‘izum’ otherwise means ‘invention’ in Croatian.


in movement, using energy available all around us for a new civilization structure from the basis of understandings of quantum physics.

14. Both one and the other require a codex, that is, a codification of relations and behaviour; they require culture as a key to an ordered ci­ vilization structure. That is what comes from humanity, from the phi­ losophy of anthology, the obligation from the responsibility towards oneself and towards others in everything. The obligation of responsi­ bility stems from the right of others to life, through cooperation and shared responsibility. The codification of relations between producers and consumers requires a standardisation of the obligation and right for both the individual and for the people, so that they understand others through social relations of self-understanding, cooperation and shared responsibility towards that which they have in common in the future. The codex and codification of relations is the foundation of accepting shared and personal responsibility for the purposes of self-understan­ ding in our civilization structure of human habitats. This is also appli­ cable to the production and disposal of waste in the near future, in the new civilization structure. Why? It is impossible to imagine a world with a constant presence of another alongside yourself, in a community of residing without conflict, disagreements or a lack of understanding. Some form of arbitrage, agreement over interests in the existence thro­ ugh the survival of interests conditions the existence of the individual and the people. It secures norms of behaviour as a means of regulating the internalization of relations. This is the inevitability of mankind. 15. There are more and more people on Earth, whilst the level of resour­ ces for this civilization structure is falling. There is more and more wa­ ste / refuse. We have new obligations in the new civilization structure, obligations towards one another in everything including norms, laws, codex, conventions that bind us to behaving towards life and nature. Why? The obligation is a legitimate member of the speculative discipli-


ne, as a kind of duty towards others. The concept and nature of the obli足 gation in the new civilization structure cannot be understood without understanding the concept of a conscience. This is for all thinkers and creators a key element in the behaviour of the individual and people towards others because of prejudice that earlier civilizations have left or imposed on us as some sort of limited opinion and behaviour in the consciousness, mind. The problem is in the valuing, the measuring of yourself from the foundations of moral consciousness, the future of the universe, the conscience because of the responsibility from obligation.

16. We live in increasingly complex circumstances, in conflict due to exi足 stence. The moral obligation towards survival stems from the concern for surviving in the context of a world of interests and a world of states in totality, even looking at waste and refuse, the preservation of the eco足 system from the endangerment of the atmosphere and biosphere, the unique field of life. The challenge for all is to exist through efforts with respect to the possibilities in the future. The future should be built, not awaited. The arriving future conceals meagre hope and poor certainty. This is why we need a more objective image of ourselves and the world. The human world is interrelated in a real way. The suppression of urges requires a social system of restraint, that is, of self-restraint of oneself in everything in relation to others, seeks temperance, understanding, humanisation. 17. The order and ranking as a norm, codex, as an answer becomes a condition of behaviour, for the balance achieved through culture. Even animals have a sense of rules of conduct from the bases of their instincts. Order and ranking, the codification of relations is a condition for the balance of social relations in society and the world. Order and ranking are important for balance. It is achieved through learning. Learning is the taming of human nature with a moral stronghold. We must fight our nature through self-restraint of instincts. The moral antithesis to


human nature. Civilizations and cultures without strongholds in mo­ rals are destined to fail due to their selfishness and gains at the expense of others. Human nature is at once raw and noble. We are entering a world without mercy, of limitless rivalry, open conflict in the consump­ tion of everything, especially energy resources and energy, but also at the onset of a new civilization and cultural problem of waste/refuse. 18. These are the thoughts on the new civilization structure of Croa­ tia, as a subject of culture and civilization in a new form of civilization structure - the European Union. In this new economic geography and geographic economics, it is to be expected that there will be a higher level of humanity and humaneness as a foundation of the human union in exchange for the previous forms of violence as forms of development of life, with the understanding that violence does not enable develo­ pment, but stifles it. The mind of a commitment to being - the harmony of opinions and behaviour with the life of planet Earth stems from the geobiosoci­ al understanding of life, constructive anthropology, and not from the mind of the geobiopolitical understanding of life and destructive ant­ hropology.


LITERATURA

Albrecht - Buechler G., et al., The need for Cell Intelligence», http://basic.northwestern.edu/g-buehler/frame.htm (dana 04. 05.2009.) Ambruš-Kiš Miroslav: Oceani su smetlišta - Izvješće oceanografskih istraživanja u svijetu), Večernji list, 06. 09. 2009. Arutz, W; Chosse, B; Vincente, M: Što je to što mi uopće znamo, V.B.Z., Zagreb, 2006. Bakota R: Rudolf Steiner, SIPAR, Zagreb, 2007. Baselska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njego­ vo odlaganje NN - MU - 3/94. i druge konvencije BBC - Revolucija inteligencije - Biotehnološka evolucija, II dio, 2007. BBC - Vizija budućnosti - biotehnološka evolucija, I dio, 2007. Berry, T.: The New Cosmology - Embracing the World.; We are Given - By Jospeh Mitchell, CP (Catholic Prieste) Bibić, D.: Što to činimo i samima sebi; Novine za civilno društvo i urbanu kultu­ ru, prosinac 2007. Bohm, D.: Wholeness and Implicate order, 1980. Bukša, Ž.: Vrhunac tjedna, Vjesnik, 5.-6.09. 2009. Campbell, H. Rose: Order in chaos, North Holland, Amsterdam, 1983. Cremo, A. Michael: Ljudska devolucija, Stari grad, Zagreb, 2007. Černi, L.: «Zemlja je osvješćeno biće koje propada», Sir James Lovelock upozo­ rava da je posljednji čas za spas čovječanstva, Vjesnik, 14.-15. 02. 2009. Černi, L.: Čovjek ne koristi samo deset posto mozga; Luter: znanstvene zablude, Vjesnik, 6.-7.12. 2008.


Černi, L.: Donesen veliki znanstveni projekt međunarodne polarne godine (dra­ matične promjene na polovima); Vjesnik, veljača 2009. Černi, L.: I Obamin glas za spas svijeta od ekološke katastrofe, Vjesnik, 26.-27. 09. 2009. Deduš, B.; Rogulja, V.: GOK u Projektu optimalizacije kanalizacijskog sustava Zagreba (POKS), Građevinar br. 4,2001., 241-249, Diamond, J. M: Slom: kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh, Algoritam, Zagreb, 2008. Đikić, D. et al., Ekološki leksikon, «Poglavlje 9, Zbrinjavanje otpada» Viktor Simončić, Barbat, Zagreb, 2001. Erde, A.; Margetić, J.; Knezić, S.: Integralni pristup upravljanju sustavom priku­ pljanja komunalnog otpada, Građevinar, br. 59, 2006. Ernest, P. E: Svjetlucanje na tamnoj strani, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. EU - Direktiva 1999/31/EEC od 26.04.1999. EU - Direktiva 75/442/EEC od 15.07.1978. EU-Direktiva 91/156/EEC. EU - Direktiva 97/C76/01. EU-Direktiva o ispuštanju žive i kadmija u vode 82/176/EEC; 91/692/EEC; 83/513/EEC; 91/692/EEC. EU-Direktiva o komunalnim otpadnim vodama 91/271/EEC. EU-Direktiva 91/692/EEC.

o

površinskim

vodama

za

piće

75/440/EEC,

79/869/EEC,

EU-Direktiva o vodi za piće 98/83/EC. EU-Direktive o mjerenju pitkih voda 79/869/EEC, 81/855/EEC. EU-Direktive o opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodu 76/464/EEC; 91 /692/ EEC; 2000/60/EC. Field, C.: Izvješće o klimatskim promjenama iz 2007. godine - Promjene klime su mnogo gore nego što se očekivalo sve veće ekološke štete zbog zagrijavanja pla­ neta; bez djelatne akcije klimatske promjene biti će teško suzbiti - upozorio je Field. Fritjof, C.: Tao fizike : istraživanje paralela između suvremene fizike i istočnjačkog misticizma, Poduzetništvo Jakić, Zagreb, 1998. Fukuyama, F: Kraj čovjeka? Naša postljudska budućnost: posljedice biotehnološke evolucije, Izvori, Zagreb, 2003.


Gajski, Kovačić N.; Povratak u sigurnu zonu (Bill McKibbon: Brigher Planet) i Globalna ekološka mreža 350-Challenge, traži da se poveća svijest o klimatskim promjenama, da se smanji udio CO2 u atmosferi, Vjesnik, 14.-15. 02.2009. Gajski, L.: Lijekovi ili priča o obmani, Pergamon, Zagreb, 2009. Golub, J; Paar, V.: Skriveni Bog- nove dodirne točke znanosti i religije; Teovizija, II izdanje, Zagreb, 2008. Greene, B: Tkivo svemira - prostor, vrijeme i zašto su stvari kakve jesu, Naklada Jesenski-Turk, Zagreb, 2006. Haramein, N; Winter D.: http://www.theresonanceproject.org; http://www. goldenmean.info (dana 15.04.2009.) Hasellwurst, G; Howie. K.: http://www.spaceandmotion.com/cosmos-societyhuman-cosmology.htm (dana 10. 05. 2009.) Hawkes, J.H.: Prethistorija, historija, kulturni i naučni razvoj, Zagreb., Naprijed, 1966. http://www.goldenmean.info (dana21. 02. 2009.) http://www.ircphysics.com/scalar.mathematics (dana 14. 03.2009.) http://www.theresonsnceproject.org (dana 14. 03. 2009.) Hughes, J. James: Citizen Cyborg: Institute for Ethics and Emerging Technologi­ es, Public Policy, Trinity College, Hartford CT, 2005. Huntington, Samuel P: Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1997. Icke, David: Znanost i istina o svijetu, Europi; Na rubu znanosti, I i II dio, HTV1, siječanj-veljača 2009. Investicijska studija CUPOVZ-a grada Zagreba - Ekonomska analiza - Revizija od 1.-19., Tvrtka BcN d.o.o. za ekonomski inženjering, 2002. godina. Izvješće IPCC - Međuvladina skupina stručnjaka zadužena za istraživanje kli­ matskih promjena, Paris, 2007. Izvješće o stanju u prostoru RH - 2003. godina, ZPURH Izvješće o stanju u prostoru RH - 2004./07. godina., Savjet prostornog uređenja RH, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH, XII/2007. Juračić, M.: Otpad i odlagalište otpada - geologija zaštite okoliša, PMF, Zagreb, 2006./2007. Kartelo, R.; Višić, J.: Ocjenjivanje ponuda za Projekt infrastrukturnih objekata za izgradnju CUPOVZ-a, Građevinar, br. 4, 2001., 273-281.


Konvencija o smanjivanju emisija CO2, Kyoto Protocol, 1992. Kostović, I.: Trošak Europe za bolesti mozga u 2004. bio je oko 386 milijardi Eura, a s bolestima glavobolje i ovisnosti oko 447 milijardi eura. Kostović,. I.: «Nije logično da ljudi znaju više o Svemiru nego o onome što im je u glavi», Direktor Instituta za mozak, u povodu tjedna mozga 2009, Vjesnik, 7.-8.03.2009. Krznar, T.: Prilog istraživanju odnosa čovjeka i okoliša u vremenu, Socijalna eko­ logija, br. 2, Zagreb, 2008. Kučar-Dragičević, S.: Zbrinjavanje otpada u RH - postojeće stanje, Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb, 2006. Kulić, S.: Edukacija za ekologiju kao globalni i lokalni civilizacijski problem, X. Međunarodni simpozij: Gospodarenje otpadom, Zagreb, 2008. godina (uvodno izlaganje). Kulić, S.: Neoliberalizam kao socijaldarwinizam, Prometej, Zagreb, 2004. Kulić, S.: Nužnost rekonstitucije hrvatskog društva i države, EIZ, 1998. Kulić, S.: Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Kulić, S.: What is consciousness of the modern world?, EIZ, 1998. Lagadec, P: New Cosmology of Risks and Crises: Time for a Radical Shift in Paradigm and Practice, New Cosmology Policy Review, http://www.patricklagadec.net/fr/pdf/New_Cosmology.pdf. Laszlo, E.: Introduction to System Philosophy, Yale, 1978.-1985., USA. Laszlo, E.: Science and the Acasthic Field, 2004. Laszlo, E.: The creative Cosmos, 1993. & The Interconnected Universe, 1995. Laszlo, E.: The grand Synthesis, 1987. Laszlo, E: Suhtle Connection: Psi, Grof, Jung and the Quantum Vacuum», The International Society for the Systems Sciences and The Club of budapest, Copyri­ ght Erwin Laszlo, 1996. Lipton B: Biologija vjerovanja - znanstveni dokaz o nadmoći uma nad materi­ jom, Teledisk, Zagreb, 2008. Lipton, B.: Intervju, Planet Magazine, svibanj 2008. Lovelock, J.: Gea - novi pogledi na život Zemlje, Biblioteka Izvori, Zagreb, 2005. Majetić, V.: Otpadanje leda na Antartici podići će razinu mora za 5m. To su rezul­ tati istraživanja NASA-inih i UN-ovih istraživača, Vjesnik, 07.-08.02. 2009.


Majetić, V.: Zemlju guše oblaci smeća (deseci milijuna tuna otpada kruže oko na­ šeg planeta na visini od 600 km i padaju na Zemlju, a milijuni tona smeća iznad 1000 km ostaju trajno u orbiti stotinama godina, Vjesnik, 21.-22.02.2009. Maretić-Žanja, P.: Globalno zatopljenje ubija šišmiša i čovječju ribicu (tempera­ tura će do 2050.g. porasti za 2,2°C), Večernji list, 10.12.2008. Margeta, J.; Prskalo, G.: Izbor lokacije za sanitarno odlagalište, Građevinar br. 58, Zagreb, 2006. Markus, T.: Ekološka etika - razvoj, mogućnosti, ograničenja; Časopis socijalna ekologija, br. 1,1-23, Zagreb, 2004. Matulović-Dropulić, M.: Nećemo dopustiti napuljski scenarij (intervenciju voj­ ske) s otpadom, Razgovor, Vjesnik, 28.02 - 01. 03. 2009. Međunarodni odbor za klimatske promjene (Izvješće 1995. i 2001.) Međunarodni simpozij Gospodarenje otpadom, Zagreb, 19.-21.11.2008. Mekibben, B: Čovječanstvo, klimatske promjene i priroda, Planetopija, Zagreb, 2005. Mesarić, M.: Obris novog socijalno pravednog, ekonomski učinkovitog i ekološki održivog modela; Poseban prilog; Ekonomski pregled, br. 57, Zagreb, 2006. Mlatac, B.: Tehničko izvješće - Elaborat za lokaciju deponija «Kaštijun II», Geomatika d.o.o. Medulin, 2003. NASA: Near-earth Object, Survey and Deflection, Analysis of Alternatives, Re­ port to Congress, National Aeronautics and Space Administration, March 2007. Okovani Prometej, Sysprint, Zagreb, 2000. Ordulj, B.: Osnovni podaci o sudionicima u realizaciji Projekta CUPOVZ, Gra­ đevinar, br. 4,2001., 281-284. OUN Konferencija o klimatskim promjenama, New York, 22.09.2009. Pavkov, M.: Adult education in Croatia - Globalisation, Europeanisation, Mo­ dernisation, Sudwestdeutscher Verlag fuer Hochschulschriften, Saarbruecken, 2008. Perspektive europskog prostornog razvoja (ESDP) - kao ujednačenom i održi­ vom razvoju teritorija EU, Postdam, 10.-11. svibnja 1999. Projekt infrastrukturnih objekata izgradnje CUPOVZ-a - Ugovor o koncesiji, Knjiga II/7 - Pokrivanje GOK-a Zagreb, studeni 2004., Građevinski fakultet Zagreb.


Radman, Z.: Tajne mozga - misterij uma: Vid i mozak; osjetilo i mozak, Znan­ stvena emisija, HTV1, I, II i III dio, od 08.01.2009., Institut za istraživanje moz­ ga, Zagreb. Ratzinger, I: Uvod u kršćanstvo, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002. Ridley, M.: Evolucija - klasici i suvremene spoznaje, Naklada Jesenski i Turk, Za­ greb, 2004. Rogić, I: Sociološki aspekti nadoknade posrednih šteta nastalih izgradnjom opa­ snih uređaja i sklopova, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995. Rogić, I: Sociološki aspekti nadoknade posrednih šteta nastalih izgradnjom opa­ snih uređaja i sklopova, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995. Rudež, T.: Znanstvenici otkrili zbog čega starimo, Jutarnji list, 06. 10.2009. Sanitarna deponija Puča - konačna studija o utjecaju na okoliš, Urbis 72 d.d., Pula, 1993. Scientific American, January 1999. Sheldrake, R: A New Science of Life, 1981. Sheldrake, R: The Rebirth of the Nature, 1990. Springer Oskar P., Springer, D.: Otrovani modrozeleni planet: Priručnik iz eko­ logije, ekotoksikologije i zaštite prirode i okoliša, Biblioteka G. Croatica, Meridi­ jani, Zagreb, 2008. Steiner, R.: Metamorfoze duševnog života, Book, Zagreb, 2008. Strategija prostornog uređenja RH, 1998. Strategija upravljanja vodama i unapređenje upravljanja komunalnim otpadnim vodama - javne odvodnje i drugi prateći dokumenti 2007./2008. Tedeschi, Stanislav: Društvena opravdanost izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Zagreba, Građevinar, br. 4, 2001., 205. The International Universe: World Scientific; Singapore and London, 1995.; The Whispering Pond, Element Books, London and New York, 1996. Ugovor o Koncesiji i dodaci: Izvorna dokumentacija ZOV, Zagreb, sa svim osta­ lim Ugovorima 1-9 (u prilogu u tablici 1. Ugovori s gradom Zagrebom). UNEP - IPCC: Promjene klime 2007. Fizička osnova, Prijevod Octopus, Za­ greb, veljača 2007. Vay, A.: Tajne svemira, 1996. Vimwe, N.: Kibernetika i društvo - ljudska upotreba ljudskih bića, Nolit, Beo­ grad, 1973.


Višić, I.: Zagrebački ekološki iskorak u novo stoljeće, Građevinar, br. 4, 2001., 191. Višić, I.; Kartelo, R.: Priprema projekta i provedba međunarodnog javnog natje­ čaja CUPOVZ., Građevinar, br. 4,2001., 233. Ward, D. Peter, Brownlee: Život i smrt planeta Zemlja, Izvori, Zagreb, 2008. Weisman, A.: Svijet bez nas, V.B.Z., Zagreb, 2008. White, Leslie A.: Nauka o kulturi - studija o čoveku i civilizaciji, Kultura, Beo­ grad, 1970. Wilber, K: Integral Psychology, 2000. Wilber,, K.: The Spectrum of consciousness, 1973. World Drug Report 2009, The Huffington Post, 24.06.2009. Zakon o komunalnom otpadu NN 36/95.; 70/97.; 128/99.; 57/2000.; 129/2000. i 59/2001. Zakon o otpadu, NN 34/95. Zakon o otpadu, NN 34/95. Zakon o otrovima, NN 27/99.; 37/99.; 55/99. Zakon o prijevozu opasnih tvari, NN 97/93. Zakon o ratifikaciji Konvencije o nadzoru prekograničnog opasnog otpada, NN 3/94. - Međunarodni ugovori. Zakon o zaštiti okoliša, NN 82/94. i 128/99. Zbornik radova: Znanstveno stručni skup Vodoopskrba grada Zagreba - stanje i perspektive, 27. ožujak 2009., Izdanje: Zagrebački holding - Vodoopskrba Za­ greb. Župović, S.: Zemlja treba tisućljeće za oporavak uništene klime - znanstvena istraživanja, Večernji list, 08. 03. 2009.


Suvremene civilizacije i kulture  
Suvremene civilizacije i kulture  
Advertisement