- I kako čovjek da te ne voli? Hajd’ mi reci? Boga ti!? Kako? - Ne znam. Pitaj mog starog koji me ostavio. On će znati. Sreća u rane sate. Muškarac koji tvrdi da mu je stalo. Ljubav. Andreas (24)
Upravo sam se vratio u stan sa gay parade u Njujorku. Kažu da je naveća na svijetu. I činila se takvom. Nisam ni siguran gdje početi, priča seže 25 godina unazad. Ali, recimo da postoje dvije prelomne tačke u autovanju samom sebi, jer to je zapravo bio najteži trenutak u cijeloj ovoj priči. Onoga trenutka kada sam uspio sebi pred ogledalom reći „Ja sam peder“ a da me trnci ne prođu od glave do pete i da se ne okrenem deset puta oko sebe provjeravajući je li me neko mogao čuti, bio sam zvanično „out i proud“ što bi rekli ovdje na Zapadu. Prva prelomna tačka desila se kada sam imao otprilike 21 godinu. Bio sam na pivu sa prijateljicama. Nekad oko pola dva ujutru smo krenuli iz kafića. U tom trenutku naišla je grupa od desetak srednjoškolaca, polupijanih i patriotski nastrojenih mladih nada. Počeli su da dobacuju komentare jednoj od mojih prijateljica, na osnovu njene kratke kose i stila oblačenja koji bi se u Bosni i Hercegovini mogao okarakterisati kao „zabranjen“ za djevojke, jer previše podsjeća na muški način oblačenja. Ona, naravno, nije htjela ostati dužna, te je počela odgovarati na dobacivanja. Uskoro, našli su se vrlo blizu nas, i nakon samo par sekundi, prije nego sam i shvatio šta se dešava, bio sam na zemlji i primao udarce nogom po cijelom tijelu. Naime, naša omladina, patrijarhalno odgojena, ima izgrađen džentlmenski odnos prema damama, pa znaju da njih ne treba tući, jer čak i ako su lezbejke, oni su i dalje pičke ako udare žensko. Zato su tu svoju potrebu zadovoljili na meni. Iako je upalilo svaki put do sad, ovaj put samo ćutati i ne odgovarati na provokacije povodom moje seksualne orijentacije nije bilo dovoljno. Do tog trenutka, uopšte nisam vidio potrebu da se autujem samom sebi. Sa jedne strane, tu je bio strah, ako se ja definišem kao peder, svi će me vidjeti kao takvog. A ako budem ćutao, niko neće postavljati pitanja i niko neće ni pretpostavljati da sam ja peder. Kako sam samo bio u zabludi i kako mi je ova situacija trebala da se probudi, jer činjenica jeste, iako nisam feminiziran kao Džek iz „Vil i Grejs“ i dalje mi iz očiju viri dugina zastava, recimo. Sa druge strane, tu je bio nedostatak pozitivnih primjera. Jedini ljudi koje sam znao da su autovani su bili ljudi sa kojima ja nisam želio da se poistovjećujem niti da me stavljaju u isti kontekst sa njima. Ne samo iz straha, već i iz razloga što pored činjenice da smo iste seksualne orijentacije, ne vjerujem da imamo išta drugo zajedničko. Nakon tog događaja, htio sam da se osvetim onima koji su mi to uradili, pretpostavljam da je to prilično ljudski osjetiti. Htio sam da
18+
KNJIGA O NEŠTO DRUGAČIJIM MUŠKARCIMA
POZDRAV IZ NJUJORKA
51
