Bijela Duga

Sjeveroistočni prolaz, odlučio je da napravi isti pothvat kao i mi, znači da kuglu oplovi u smjeru istok-jug. Isto je tako pokušao proći kroz Bellot Strait, ali je prije toga zaglavio negdje ovdje u packu, jer ga je led stisnuo i tako su zarobljeni plutali punih osam dana. Možete si misliti kako im je bilo, cijela je posada sve to vrijeme bila u odijelima za preživljabvanje čekajući najgore, da im led zdrobi brod. Na njihovu sreću nekako su se izvukli i dočepali se ulaza u Bellot. Tek su 1. rujna 1993. stigli do Fort Rossa i onda se desetak dana penjali na brdo promatrajući led. Kako se prolaz nikako nije otvarao odlučili su se na riskantan potez i vratili su se natrag u Lancaster Sound. Kroz Peel Soundom probili su se na drugu stranu Bellota.

Nije za vjerovati, ali na kraju su imali toliko sreće da su prije zime stigli do izlaza Sjeverozapadnog prolaza.

- No, pa kaj? Mi imamo još mjesec dana fore, ne, a ak’ smo svi za, onda idemo, pa kaj bu bu!

I krenuli smo. Miro je dao pun gas prateći rub ploče prema jugu. Usrdno smo se nadali da ne griješimo, da će se naša upornost isplatiti.

17h - Doista! Polje je nestalo i pojavila se otvorena voda. Ne bilo kakva, već desetak milja slobodnoga mora. Opet se verem na jarbol da bih vidio što nas dalje čeka. Vijesti koje javljam nisu dobre. Od rta Furya proteže se bijela crta ledene barijere na drugu stranu, sve do Baffinova otoka. Nastavljamo naprijed, možda opet nađemo kakvu rupu.

18h - Ulazimo u led koji se činio mnogo daljim nego što zbilja jest. Sada je Drago na jarbolu i dvogledom traži prolaz. U kormilarnici smo oduševljeni kako nas profesionalno i s lakoćom vodi. Složili smo se da odmah potpisujemo da takav led i takva Ice Observera imamo sve do Aleuta.

21h - Postaje sve teže i teže. Lupamo glavu kojim putem da krenemo, zaobići nekako led s istočne strane ili ići uz obalu. Nakon beskonačne rasprave Miro donosi 243