MRAMORNA KOCKA DIVLJE TRAVE
Borislav Božić III Sada me strava od Zemlje obuzima. Strpljiva je i tiha, pretiha. Gaji milje i radost iz samog truleža, Nevina i čista se oko svoje osi okreće, a u sebi nosi kužnih tjelesa beskrajne slijedove. Vari i luči mirisne lahore iz sliva gnjusnih smradova. I kao da ništa ne zna, rasipno obnavlja raskošne godišnje nasade. Božanske sirovine daje čovjeku, a kakve ostatke na koncu prima od njega.117 Likovni projekt Borislava Božića, intervencija je u tkivo urbanog prostora, konkretno – u tlo šetnice riječkoga Korza.118 Dijelom urbanog okoliša postaju virtualne sekvence divljih, samoniklih trava što su prikazane na fotografijama čije dimenzije odgovaraju standardu mramornih ploča s kojima je popločana središnja šetnica. Fotografije na tlu, jednodnevna su akcija u prostoru, koji se takvim umjetničkim činom nakratko i samo prividno defunkcionalizira. Jedna se mramorna ploča, smještena između položenih fotografija, vadi iz „kompozicije” cjelovita popločenja. Ljudi tuda prolaze, nema „ciljane” publike, uzorak njihova ponašanja izrazito je situacijski, uvjetovan prostorno-vremenskim slučajem njihova susreta s Božićevom aktivnošću. Sve je to pokušaj autorske ljubopitljivosti: je li naš grad beton, mramor, neon; je li sve to prirodno, a priroda, od koje smo se udaljili, je li u pustopoljini svoje nedostupnosti postala virtualni svijet naših ideja oslonjenih na sjećanje? Ili, sasvim obrnuto, nije li ono čega nema stvarnost, položena samo u imaginarne okvire virtualne slobode našeg urbanog hodanja. Učiniti prirodu neprirodnom zarad razvoja civilizacije išlo je više-manje glatko. Vratiti prirodnost ozbiljan je posao ukljanjanja mramornih ploča s tla, i vraćanja zemlje, busen po busen, vlat po vlat. Nije to poziv na devastaciju, već na razgovor s (mrtvim) pjesnicima.
117 Ježić, S. (Ed.). (1965). Antologija svjetske lirike. Zagreb: Naprijed. pp. 533 (Walt Whitman, Crnica zemlja / This Compost, 1855.) 118 Korzo, Rijeka 2007.
129