U kronološki povezanim zgodama pratimo simpatično smiješnoga dječaka Tonija od njegove predškolske dobi do kraja četvrtoga razreda. Toni vrlo često za sebe govori da je pegula jer se za njega stalno lijepe nevolje. Zgode ispripovijedane iz njegove perspektive bliske su dogodovštinama malih čitatelja jer potječu iz školskoga i svakodnevnoga dječjeg života (prve simpatije, velika prijateljstva koja se lako razviju iz početne antipatije, dječja ljubomora, svađe koje se brzo zaboravljaju, dobre namjere koje često loše završe, junačka djela koja ispadnu potpuni fijasko).
Autorica se katkada blago ismjehuje dječjim slabostima (npr. neurednosti) i ironizira ih na nedužan način upućujući djetetu zapravo nenametljivu pouku. Na suptilan način uči djecu prepoznati tuđe probleme, razumjeti ih i biti spreman pomoći. Tekst je izrazito šaljiv, a humor najčešće proizlazi iz dječjega načina razmišljanja, dječje logike, naivnosti i pomanjkanja životnoga iskustva.
