Jasminka Tihi-Stepanić, Bacit ću ti kompjutor kroz prozor, I. poglavlje

Jasminka Tihi-Stepanić

Bacit ću ti kompjutor kroz prozor

Zagreb, veljača 2020.

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 3

05/02/2020 10:48

1. po glavlje

Prvi dan u novoj školi

P

lavilo se ranojesensko jutro i prerano požutjelo lišće padalo je s breza koje su rasle uz školu.

Stajao sam podalje od žagorave gomile učenika s osjećajem da sam građen od tisuću bodljikavih žica što se isprepliću u mom tijelu i strše na sve strane.

Dok joj je Dado popravljao mašnicu na kosi sveza­ noj u repu, Maja je odmjeravala prvašiće što su s mamama i tatama stajali pred školom.

Dado je naš ujak koji je, kao odrastao član obitelji, dopratio Maju. Mama je na službenom putu, a tata ni ne pomišlja da ostavi svoj velevažni posao zbog takve sitnice kao što je djetetov prvi dan škole, pa je Dado, koji ne oskudijeva u slobodnom vremenu, obje­ručke prihvatio ulogu pratitelja.

Maja tek kreće u prvi razred i potpuno joj je sve­ jedno u koju školu ide, no ja, osmaš, koji sam cijeli 7

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 7

05/02/2020 10:48

Jasminka Tihi-Stepanić

svoj učenički vijek proveo u istim učionicama i hod­ nicima, sada stojim pred tuđom školom, po strani, sam i izdvojen kao neki rijedak primjerak učeničke vrste.

Ima li išta gore od promjene škole u osmom razre­ du? Cijeli život bio sam s jednom ekipom, odrastali smo zajedno, slavili rođendane, igrali se, počeli izlazi­ ti, a onda – selidba. No nije to najgore što mi se dogo­ dilo. Gore je od same selidbe ono što ju je uzrokovalo.

Da je sve kao nekada, kako nije i nikada više neće biti, sada bih bio sa svojim društvom pred školom ispred koje ne rastu nikakve glupe breze, nego je čisti asfalt i visoka željezna ograda, čuju se tramvaji i škripa kočnica.

Zazvonilo je. Maja i Dado ušli su kroz širom otvo­ rena staklena vrata i, prije nego što su se stopili s rijekom prvašića, mala se okrenula i preko ramena mi pokazala uzdignut palac. U tom času zapljusnuo me je val nježnosti prema sestri, no ja sam ga brzo otjerao dok me nije skroz preplavio.

Iako sam se pravio nezainteresiran za sve što se oko mene zbiva, krajičkom oka pratio sam poglede svojih vršnjaka. Pitaju se tko je taj novi, odakle je došao i zašto, kakav je, hoće li biti od kakve koristi u nogometnoj momčadi i bi li cinkao da netko od njih razbije prozor. Osjećao sam da me procjenjuju. Do­­ šap­­tavaju se nešto i smijulje.

8

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 8

05/02/2020 10:48

Bacit ću ti kompjutor kroz prozor

Kad je zazvonilo drugo zvono, ušao sam u školu i pričekao pred pedagoginjinom sobom, gdje se usko­ ro pojavila moja nova razrednica. Rekla je da se zove Malina i da predaje hrvatski. Usput me je pitala volim li hrvatski, no ja sam samo nešto promrmljao, na što je ona rekla dobro.

Razrednica i ja ušli smo u razred posljednji. „Draga djeco, predstavljam vam novoga učenika Luku. Vidjela sam njegovu svjedodžbu iz sedmoga razreda. Same petice i drugo mjesto na državnom na­tjecanju iz matematike”, rekla je kad se žamor smirio. „Ako nije prvo, ništa ne vrijedi”, začuo se ženski glas odnekud iz reda do prozora i svi su se nasmijali. Za svaki slučaj cura se okrenula oko sebe da vidi željene reakcije i na licima, a onda je mene drsko pogledala. „Luka, sjedni do Martina u zadnju klupu”, rekla je razrednica ne obazirući se na dobačenu primjedbu.

Bio sam joj zahvalan na tome. Sjeo sam do svog novog klupera. „Zigzag”, rekao je i pružio mi ruku. „Kaj misliš, koja cura u razredu ima najveće?...” pitao je bez ikakvog uvoda prekinuvši me u slušanju razredničinih uputa o nošenju školskih papuča, s detaljnim opisom kako one moraju izgledati i kako nikako ne smiju izgledati. „Najveće papuče?” pitao sam.

9

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 9

05/02/2020 10:48

Jasminka Tihi-Stepanić

„E jesi smotan. Pa znaš već”, rekao je Zigzag i zaokru­žio ispred sebe u obliku dviju lopti. Pogledao sam ga kao egzotičnog guštera. O čemu taj? Onda mi je sinulo.

Baš lijepo! Dodijeljen sam na sjedenje sa seksual­ nim manijakom. Do kraja sata o Zigzagu sam znao sve: da trenira hokej u Medveščaku i da otuda potječe njegov nadimak, da mu se sviđa Mateja, ali ne samo zato što ima najveće grudi, da su Mateja i Iva najbo­ lje prijateljice i još sto nekih sitnica od kojih mi se važnom činila samo da je fan WOW-a1.

S pola uha slušao sam Malinu, koja je govorila da je važno čitati i samo čitati i, ako čitaš, sve ćeš znati i dobro će ti biti na svijetu. „Iako neki smatraju da je pas najbolji čovjekov prijatelj, ja mislim da je to knjiga. Ipak, nabavila sam si ljetos psa. Za svaki slučaj”, zaključila je temu lek­ tire u osmom razredu.

Za vrijeme velikoga odmora stajao sam sâm na hodniku. Zigzag, moj novopečeni frend, odjurio je u pekaru po sendvič iako je najstrože zabranjeno napu­ štati školsko dvorište. To je druga po važnosti zabra­ na u ovoj školi, odmah poslije one da se ne smije mobitelirati na satu.

1 World of Warcraft – jedna od najpopularnijih računalnih (online) igrica, po žanru RPG (engl. role playing game), igra igranja uloga

10

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 10

05/02/2020 10:48

Bacit ću ti kompjutor kroz prozor

Prolazeći kroz jarku svjetlost, koja je lila kroz pro­ zor na hodnik, približavala mi se cura što je ismijala moje drugo mjesto iz matematike. „Ja sam Marta”, predstavila se. „Zašto si ti tako nedruželjubiv?” rekla je nakon što nisam pokazao nikakav znak da želim nastaviti raz­ govor. „Ne znam. Takav sam se rodio”, rekao sam da izbjegnem svako daljnje ispitivanje. Najbolje je bilo sve svaliti na genetiku i sudbinu. „S nikim se ne družiš”, konstatirala je. „Kak da se s nekim družim kad sam tek došao?” branio sam svoju poziciju razrednoga usamljenika, a onda dodao: „Družim se sa Zigzagom.” „On je OK, ali ona frčkava Mateja i njezina bljedu­ njava frendica Iva, koje se stalno motaju oko njega, su potpuno bezvezne cure. Ako misliš zauzeti neko važno mjesto u razredu, druži se sa mnom”, rekla je i odšetala dalje.

Zigzag se vratio s dvama sendvičima. Pružio mi je jedan. „Hvala, nisam gladan”, rekao sam. „Hvala, nisam gladan”, oponašao me je mumljaju­ ći punim ustima. „Onda ću ga ja pojesti,” nije previše navaljivao, „ali mislio sam da bi ti dobro došao. Nekako si nejak.”

11

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 11

05/02/2020 10:48

Jasminka Tihi-Stepanić

*** Jedina mi je želja bila da nastava završi što prije. Iza zadnjega sata prvi sam istrčao iz škole, tjeran željom da što prije stignem doma i dokopam se igrica, svoje sigurne luke. „Hej, ti, novi, stani!” čuo sam iza sebe ženski glas.

Zigzag, Mateja i Iva, jer morale su to biti one, potr­ čali su da me sustignu.

Iva mi je pružila ruku i, što od njezina zelenog pogleda što od blagog dodira, tijelom su mi se razmili­ li žmarci koje nisam mogao usporediti ni s čime dotad doživljenim. Mateja je energično prodrmala moju ruku i rekla da joj je baš drago što je u razred došao mate­ matički genij. Kad sam počeo prosvjedovati da ja nisam nikakav genij, Mateja me je odmah ušutkala i rekla: „Jesi, genij si i točka.” Više se nisam bunio.

Kada je ceremonija upoznavanja s curama završila, pomislio sam da će Zigzag, Iva i Mateja biti moja nova ekipa i ta mi se misao činila potpuno prihvatljivom. *** Rastali smo se u parkiću, a onda je svatko krenuo prema svojoj zgradi. Čim sam došao doma, upalio sam kompjutor i bacio se na igrice.

12

Bacit cu ti kompjutor kroz prozor FIN.indd 12

05/02/2020 10:48