Kutina, 1915. g.
65
NV SHS. Sekcija za organizaciju i agitaciju. Dopisivanje s mjesnim odborima. Kutija 12, fascikl Kutina 236-237/ 1918; Kutina, 21.11.1918. NV SHS. Sekcija za organizaciju i agitaciju. Dopisivanje s mjesnim odborima. Kutija 12, fascikl Kutina 245/1918; Kutina. Dopis je bez navedenog datuma.
66
86
pitanje “Republika” ili “Monarhija” koja razpravljanja služe im samo u svrhu, da mogu upozorivati na pogibelj srpske premoći i srpske dinastije. U žalbama Narodnom vijeću u Zagrebu ne libe se ni objeda: Napose je napadno, da se sve to dogadja od dana, kada se je ovamo iz vojske povratio ovdašnji odvjetnik Dr Pavo Stanić, kojega dvoličnost i od prije poznata, a pokazala se i opet odmah kod njegova dolaska, gdje je javno pred tri svjedoka na pitanje “Da li se prijavio narodnom vijeću” nabacio gadnom pogrdom na narodno vijeće i izjavio “Dosta sam jednom lopovu prisegao, drugomu neću”, dok je istodobno kako čujemo prijaviti se narodnom vijeću. Značajno je i to da su spomenuti frankovački agitatori, kojih se glas sada opet čuje, tijesni prijatelji, istoga Dr Stanića. Istovremeno dr. Stanić sazivao je bez dozvole odbora skupštine po selima pa je odbor predlagao Narodnom vijeću u Zagrebu da se skupština sazvana u Popovači 24.11. spriječi. Mjesni odbor Narodnog vijeća bio je zadovoljan svojim radom i povjerenjem koje je zadobivao među narodom te je predlagao Narodnom vijeću u Zagrebu da u kutinski kotar pošalje svog izaslanika koji bi se osvjedočio o radu ovog Odbora.65 I nakon proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca mjesni odbor, nastojeći spriječiti javnu skupštinu sazivanu za 15.12.1918. u Kutini, kojoj su se organizatori potpisali kao Slobodni gradjani Narodnom vijeću u Zagrebu, piše: U ovoj općini imade sela napučena sa Srbi dočim su dolnja sela pretežno Hrvati i to većinom još iz prijašnjih vremena odgojeni frankovci a danas već radičevci, pa bi što je više nego sigurno došlo do sukoba, time nebi nikakva korist po narodnu stvar postignuta bila, već naproti razpirila bi se još više mržnja koju stanoviti ljudi med narodom razpiruju i narod bio bi još više smućen nego je to dosada. Mi doduše imademo u mjestu i oružnićtvo i pomoćnicu 25 dom. pješaćke pukovnije, te je vjerojatno da bi svaku uzbunu ugušili, ali time nebi stvari ništa koristili, naprotiv bi razdor zaoštrili što nemože biti svrha skupštine. Kao organizatore skupštine navode dr. Stanića i trgovca Ljubomira Brankovića koji je stekavši za vrieme rata silni imetak prigodom sabiranja narodnog poreza dao ciglih 100 kruna. Odbor je tražio dozvolu da vrati Brankoviću tih 100 kruna obavezujući se da će ih sam nadoknaditi. Skupštinu su htjeli zabraniti jer se na njoj smućuje narod kao što su se osvjedočili na skupštinama u Popovači i Ludini kojima su prisustvovali i izaslanici Vidlović i dr. Kernic.66 Sekcija za organizaciju i agitaciju Narodnog vijeća u Zagrebu mjesnom odboru odgovorila je dopisom od 11.12. u kojem je tražila da prijavi svaki stranački ispad bilo srba ili Hrvata, jer se mora svim silama uznastojati spriječiti huškanje bilo sa koje strane.67