Ivan Hudec SLOVACI U LIpOVLJANIMA Ova značajna materija do sada je više puta dobro obrađena, a od autora koji su dali veliki doprinos u zapisima , posebno treba istaknuti sljedeće autore-istraživače: prof. Josip Matušek, pater Vit Ušak, gđa. Kvetoslava Kučerova. Pouzdano znamo da je prva slovačka obitelj doselila u Lipovljane 1883.godine i to obitelj Žemla. Dakle, pred 123 godine i Slovaci počinju nastanjivati ove prostore. Česi su već nekoliko godina bili u Lipovljanima, dakle, dose-ljavati su počeli ranije, ali s istim ciljem. Za prodana imanja u staroj domovini, kupovali su mnogo više zemlje, ali su kuće koje su tamo prodali, po svjedočenju, bile puno bolje od ovih u Hrvatskoj. Naime, mnogi Slovaci su kupili puno zemlje, sagradili drvene kuće, relativno male, ali su gradili velike gospodarske objekte; štale, sjenike, plevnjake, nadstrešnice, svinjce, šupe i krušne peći, a neki i pčelinjake. Zanimljivo je da su mnogi sjenici bili građeni od hrastove građe, a pokriveni su bili raženom slamom, posebno savijen u tzv. ´bapke. No, mnogi sjenici, iako veliki, sa dvije parme i jednim uvozom, s obveznim plevinjakom, i izvana su zatvarani raženom slamom. Jedino su od dasaka bila velika vrata na uvozu. Štale su bile prostrane, zidane ili drvene, pokrivene crijepom, sa stazom u sredini, a na lijevoj strani bili su za jaslama volovi ili konji, a na desnoj strani više krava. Krečenje je bilo obavezno svake godine. Posebno se vodilo računa o urednom slaganju gnoja izveženog iz staja , pa se redovito gnoj preslagivao i gazio u starim čizmama, a povremeno za sušnih razdoblja i zalijevao gnojnicom. Kuća je bila pristojno odmaknuta od gospodarskih zgrada, uredno okrečena, sa ili bez poda. Svaka kuća je imala otvoreni hodnik, ganjak iz kojega se išlo u kuhinju. U kuhinji, koja je bila prostrana , na lijevoj strani bila je zidana kuhinjska peć za kuhanje i pečenje, pod prozorima je gotovo u svakoj kuhinji bila prostrana masivna klupa(lavica), na sredini veliki stol, a sa strane nekoliko stolica. Za odmor i to kratak odmor nakon obroka, služila je klupa ili posebno načinjena postelja bez povišenih stranica, a takva postelja bila je napunjena slamom, za koju su marljive domaćice istkale lanene slamarice. Umjesto kredenca, većinom smo svi u početku imali stelaže, sa samo jednim malim dijelom koji je bio pod ključem i tu su se držale skupe namirnice (šećer) i mirodije. Na prednjoj strani stelaže, majke ili bake stavljale bi ´bolje platno’, ali i domaće, da donekle štiti od pogleda, ali i od prašine. Oni Slovaci koji su imali dva hodnika ili ganjka, držali su vodu za piće i umivanje u hodniku bliže kuhi-nji. Iznad klupe u centralnom dijelu kuhinje gotovo u pravilu stajala je sveta slika, žene su vezle i stavljale tzv. kuharice koje su sadržavale razne zgodne poruke. Kod ulaza u kuhinju, s unutarnje strane, nalazio se i stakleni ili keramički predmet koji je sadržavao svetu vodu. Raspelo je obično bilo iznad uzglavlja krevetca u kuhinji. Kuhinja je bila velika, mogu reći najveća prostorija, gdje su
79