od mesa. Poklade dolaze od hrvatske riječi klasti: što također znači ostaviti meso; u katolicizmu, večer prije početka korizmenog vremena. Druga varijanta dolazi od po-klade ili po-kladi uz značenje po kladama ili poslije klada. Klade su tamnice, kako nam kaže izreka: «metnuli ga u klade». Nodilo objašnjava da «božićne poklade predstavljaju pogansku gozbinu, pri nastupu tamnovanja božjeg.» Fašnik je nastao od njemačke riječi fastenploditi i iz fasel- biti plodan. Mesopust je staroslavenska riječ i označava posljednji dan mesojeđa uoči korizme a u kršćanskome, posnom značenjskom izričaju predstavlja kombinaciju riječi meso i pust, odnosno post.
VJEROVANJA VEZANA UZ POKLADE
P
uk u Moslavini dao je svakom danu u pokladnom tjednu i posebno ime uz koje je vezano određeno vjerovanje. U utorak se nije smjelo presti, jer kokice ne bi mogle snesti jaja. Na vrteću sredu nije se smjelo u kući raditi nikakav posao kod kojeg bi se bilo što vrtjelo npr. vreteno kod predenja, ruljača za kukuruz, vitlenice za namatenje pređe, jer bi u tom slučaju blago dobilo padavicu, a ukućane bi boljela glava. Na lakomca /četvrtak/ se obvezatno jelo meso da bi ga bilo dovoljno do sljedeće ljetine, i da vukovi ne bi napadali ljude i blago. Ako se prede na kurtasti petek, bit će osnovano platno prekratko i govorilo se da je pes meru pojel, tj. da ga nema dovoljno za tekstiliju koja se namjeravala sašiti. Toga se dana nisu smjela uprezati kola da blago ne bude šantavo. Ako bi se prelo u subotu miš bi predivo još na polju pojeo. Na fašnik su stari običavali za sjeme 4
trebiti kuruzu zarana, prije zore, vjerujući da ga na polju neće ptice pozobati. Baturice, kocene ili okleske od prva tri otrebljena kukuruza kućedomaćin je bacao u protočnu vodu, za obilje potrebne vlažnosti usjeva sljedeće ljetine. Na fašnik nije bilo dobro nožem klati živad, jer bi dogodine netko od ukućana umro, ali se zato morao zaklati pijetao namijenjen za tu prigodu jer, ako se to ne bi učinilo, on bi se sam obesil na plotu. Odsječena glava živadi bacala se preko kuće ili gospodarskih zgrada, i ponovo se gledalo u koju stranu je okrenut kljun, ukoliko je okrenut od kuće nitko te godine neće od ukućana umrijeti. Od jela se obvezatno kuhala hladetina, te varivo od kiselog kupusa s buncekom, suhim rebrima i kobasicama, a posvuda su se pekle krafne. U juhi od variva bi prali noge od koljena prema stopalu da se zaštite od ujeda zmija. Ostatak te vode običavali su škropiti oko kuće, također da se zaštite dolaska zmija u kuću. Zaklanoj peradi vezala su se krila te vješala za gredu u ganjku da iz dvorišta ne odnese jastreb piliće, patkice i guskice. Uoči fašnika, muškarci su odlazili u šumu te tražili grabove grane od kojih su se izrađivale spojnice – gužve, za volovsko rudo. Na fašnik su dečki nekoj staroj dekli /ili mladoj djevojci iz osvete/ na shodiće ili kroviće trijema donijeli u dijelovima zaprežna kola, putna vrata ili plug s ornicama, samo da joj napakoste. Naravno, sutradan su to uredno vratili i posložili, ali uz određenu napojnicu u piću i novcu. Na fašnik se strogo pazilo što će se raditi, jesti i vladati. Promatrale su se i vremenske prilike. Vjerovalo se, ako na fašnik pada kiša, bit će obilje voća i graha. Na fašnik su se sijala tri zrna kukuruza. Jedan se zasadio u jutro, drugi u podne, a treći navečer. Onaj koji najbrže izraste treba ostaviti za sjetvu.