Murteza Mutahari
Mevlana, pak, kaže: Ti kao da kada kažeš riječ „ja“ Svaki put ukazuješ na dušu. O ti, koji se prepirci s drugima odaješ, Ti sebe od drugih ne razlikuješ. Do kojeg god lika dođeš, staneš, govoreći: „To sam ja.“ Allaha mi ti taj lik nisi. Ako te ljudi makar na tren samog ostave, Ti do grla u tugu i uznemirenost utoneš. Zar si ti taj lik? Ti si Onaj Jedinstveni, Jer ti si lijep, divan i sobom opijen si. Ti si ptica vlastita, zamka vlastita i plijen vlastiti: Ti si vlastito mjesto počasno, pod i krov vlastiti. Ako si od Adema nastao sjedi kao on, Pa u sebi gledaj svo njegovo potomstvo. Dakle, sa stanovišta arifa duša nije stvarno ja. Obaviještenost o duši nije samoobaviještenost. Duša je samo jedno očitovanje našeg sopstva i našeg ja. Stvarno ja je Bog. Kad god u čovjeku nestane njegovog sopstava i kada slomi i previdi ograničenosti, neće ostati ni traga od duše. Onda kada se ova kapljica odvojena od mora vrati u more i iščezne, čovjek će stići do stvarne samoobaviještenosti. Tada će čovjek sebe vidjeti u svim stvarima, a sve stvari u sebi i samo tada čovjek postaje obaviješten o stvarnom sopstvu.
70