TEMA BROJA
Marko: Jeste li u nekoj skupini koja podržava veganstvo? FILIPA: Jedno vrijeme bila sam dio pokreta Anonymous for the voiceless Split. I dalje sam dio toga pokreta, samo trenutno ne održavaju „kocke istine“ što je jedna vrsta uličnoga aktivizma. Kada se pokret ponovno oživi, sigurno ću se vratiti. ANTONIA: Nisam. Još nisam čula za neku skupinu u kojoj bih se pronašla i koja bi mi bila dovoljno dobra. Marko: Je li veganstvo bio vaš odabir ili vas je neka osoba potaknula na tu odluku? FILIPA: Samostalno sam donijela tu odluku i u tom cijelom prehrambenom puto-vanju bila sam sama. Kao što sam već rekla, bila sam poprilično mlada, tj. imala sam 11 godina kada sam donijela tu odluku. Jedanaestogodišnjaci obično ne razmišljaju o takvim temama, a uz to nisam znala nijednoga vegana. S vremenom su me roditelji počeli bolje shvaćati te su mi priznali da smatraju da je moja odluka jako dobra. ANTONIA: Ja nisam bila sama jer je Filipa cijelo vrijeme bila uz mene. Zahvalna sam joj što mi je pomogla promijeniti mišljenje jer mi je to promijenilo život. Slažem se s Filipom da ljudi ne razmišljaju o tome. Ja nikad nisam razmišljala o tome, nisam bila ni upućena u veganstvo jer me nitko nije uputio u to.
Marko: Živciraju li vas ljudi koji jedu meso? FILIPA: Pa ne mogu reći da me nerviraju jer i sama odrastam u neveganskoj obitelji i okolini. Suočavam se s time svakoga dana. Svi će ljudi reći da je jesti ili ne jesti meso njihov osobni izbor, ali mislim da osobni izbor prestaje onda kada se narušava sloboda nekog drugog, u ovom slučaju životinja. Podnosim to strpljivo dok se osoba previše ne upliće u moj izbor. ANTONIA: Mene ne nerviraju ljudi kada ne raspravljaju o tome, ali kada otvore tu temu, znaju mi dignuti živce (smijeh). Ako ja njih ne tjeram da budu vegani, mislim da ni oni mene ne bi trebali kritizirati što sam odabrala taj stil života, pogotovo ako ne znaju ništa o tome. Tužno je što ni ne žele znati, nego samo traže nevaljale protuargumente, na primjer da biljke osjećaju bol.
za biljke i bol. Dokazano je da biljke imaju osjećaje, no nemaju živčani sustav kao ni mozak, stoga ne osjećaju bol. Reagiraju na stimulacije poput sunčeve svjetlosti, ali ne osjećaju bol. Kada iščupamo biljku, ona ponovno naraste, ali životinjama glava ponovno neće narasti. Marko: Što mislite kako vas društvo percipira? FILIPA: Sve ovisi o društvu i mnogo ovisi u kakvoj sredini si odrastao i jesi li otvoren za nove ideje. Komentara bude svakakvih. Neki ljudi prihvate to i ispituju o tome kako bi se bolje informirali. Neki ljudi koji nisu toliko otvoreni toj ideji smatraju me „hipijem'' ili mi govore nebuloze poput one da će nestati kisika ako nastavim jesti salatu. Moj životni stil često shvate kao osobni napad pa se krenu prepirati i slično. Doista, sve ovisi o osobi i koliko ima otvoren um.
FILIPA: Htjela bih se nadovezati 58