HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” 2006. - 2015.

10. HRVATSKA KNJI EVNA NAGRADA

"ANTO GARDAŠ"

ZA NAJBOLJI ROMAN ILI KNJIGU PRIPOVIJEDAKA ZA DJECU I MLADE

ORGANIZATORI DHK ZAGREB DHK OGRANAK SLAVONSKO-BARANJSKO-SRIJEMSKI OSIJEK

Republika Hrvatska Ministarstvo kulture Republic of Croatia Ministry of Culture

Uoči desete dodjele Hrvatske književne nagrade „Anto Gardaš“ Danas, kada po deseti puta dodjeljujemo godišnju Hrvatsku književnu nagradu „Anto Gardaš“ namijenjenu za najbolje prozno djelo za djecu i mladež u republici Hrvatskoj u 2015., utemeljenu u čast našem sugrađaninu i istaknutom hrvatskom književniku za djecu Anti Gardašu, treba se prisjetiti kako je ova inicijativa već 2005. svesrdno prihvaćena među njegovim kolegama po peru u Slavonsko-baranjsko-srijemskom ogranku DHK, potom i u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu te kod onih koji su je financijski podržali i sudjelovali u utemeljenju ove Nagrade: Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Poglavarstvu Grada Osijeka i Hrvatskoj pošti – Središtu pošta Osijek, bez čije pomoći ova plemenita ideja ne bi mogla biti realizirana. S vremenom je Hrvatska pošta odustala od pokroviteljstva, što nam je veoma žao, ali je svoje mjesto među podupirateljima i pokroviteljima ove manifestacije zauzela Županija osječko-baranjska. Od prvoga dana do danas potporu manifestaciji nagradi daje obitelj Gardaš, na čelu s Marijom Gardaš, suprugom pokojnoga velikana hrvatske književnosti.

Idejni začetnik ove Nagrade i onaj koji je najzaslužniji da se održala i rasla do danas je književnik Stjepan Tomaš. Svih deset godina neumorni Tomaš je i član Povjerenstva za dodjelu Nagrade, tijela koje svojim profesionalnim radom, odnosnom prema knjizi i autoru, može služiti za primjer sličnim manifestacijama.

Odluku o utemeljenju nagrade s Gardaševim imenom potpisali su: predsjednik DHK Stjepan Čuić, predsjednik uprave Hrvatske pošte d.d. Andrej Sardelić te tadašnji osječki gradonačelnik Ante 2

Đapić 29. studenoga 2006. u Zagrebu. U proslovu pete manifestacije koja nosi Gardaševo ime, Stjepan Tomaš je zapisao: „Bio je to početak jednog, nadamo se, dugog književnog prijateljstva s Gardašem, koji na jedan novi način nastavljaju njegovi književni prijatelji, nakon njegova dugogodišnjeg druženja s mladim čitateljima diljem Hrvatske, kojima je godinama je hodočastio, kao – valjda – najuporniji histrion. Prva nagrada nazvana Gardaševim imenom dodijeljena je 2007., za prethodnu godinu, Šimi Storiću, odnosno njegovom romanu MAČKA SE UVIJEK DOČEKA NA NOGE. …Raduje nas, i zahvalni smo svima onima koji nas u tome već pet godina podržavaju, što smo i u ovom financijski teškom vremenu, zvanom recesija, nemilostivom spram književne riječi, kada neki čudni autori – manekenke, pjevačice, modni stilisti i tko sve ne – nemilosrdno zagađuju hrvatski književni prostor, a – što je još gore – bivaju najčitaniji u Hrvatskoj… Njima nasuprot, Nagrada „Anto Gardaš“ vraća vjeru u istinsku književnu riječ. Ovaj puta mladima, kojima je to i najpotrebnije“, istaknuo je Stjepan Tomaš.

Preostaje nam ove godine dodijeliti desetu Nagradu, veseliti se s autorom i mladim i malim čitateljima, poželjeti dug život jednoj od najuglednijih književnih nagrada za djecu i mlade u Hrvatskoj.

3

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA „ANTO GARDAŠ“ za 2006. godinu Članovi Prosudbenog povjerenstva za dodjelu književne nagrade „Anto Gardaš“: Tito Bilopavlović, Branka Primorac i Stjepan Tomaš – predsjednik Povjerenstva, pročitali su i književno vrednovali dvadeset i četiri prozne knjige za djecu i mladež, objavljene prvi puta na hrvatskom jeziku u 2006. godini, te na sastanku 16. ožujka 2007. u Zagrebu u najuži izbor uvrstili naslove: MAČKA SE UVIJEK DOČEKA NA NOGE Šime Storića (Alfa, Zagreb), GALEB AV AV Predraga Raosa (Mozaik knjiga, Zagreb), JESAM LI SE ZALJUBILA Sanje Pilić (Mozaik knjiga, Zagreb), KUPIT ĆE TI TATA KOTURALJKE Melite Rundek (Nova knjiga Rast, Zagreb) i PROFESORICA IZ SNOVA Mire Gavrana (Mozaik knjiga, Zagreb).

Nagrade se jednoglasno dodjeljuje

Šimi Storiću za djelo

MAČKA SE UVIJEK DOČEKA NA NOGE (Alfa, Zagreb, 2006.)

O b r a z l o ž e n j e: Jednostavnim, gipkim i značenjski preciznim rečenicama, besprigovornim jezikom sa spretnim kolokvijalnim i žargonskim obojenjima, Storić je otvoreno ušao u tinejdžerski svijet, u nas još uvijek bojažljivo zamagljen literarnim mistifikacijama i površnim eufemizmima. Ispričao je običnu priču o zgusnutom i dinamičnom dijelu odrastanja (djevojčice i dječaci na kraju osmogodišnje škole) u osjetljivoj relaciji: pubertetlije – škola – ulica – obitelj.

4

Autor je pustio svojim junacima da se iskažu svim svojim manama i vrlinama, od buntovno /po/modne ekscentričnosti i đačkih tučnjava do otpora odraslima i krutom tradicionalnom odgoju, od sitnih podvala i lopovlukâ do ljupkih trauma prvih ljubavi. Samo se takvim književnim postupkom, bez školskog psihologiziranja i sveznajuće pozicije odraslih, može doprijeti do stvarnog, nenametnutog čitateljskog interesa i kreativnog suodnosa i identifikacije čitatelja i književnoga štiva. Vrlo je zanimljiva teza ove knjige da ne samo da roditelji odgajaju svoju djecu, nego i da djeca odgajaju roditelje. Točnije, plemenitošću i vedrinom korigiraju nepoetičnu krutost odraslih.

Povjerenstvo svojom odlukom želi podržati ovakvo htijenje a i način pripovijedanja te autoru Šimi Storiću i njegovoj knjizi želi sretan put do mlade publike.

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA „ANTO GARDAŠ“ za 2007. godinu Na književni natječaj za Nagradu „Anto Gardaš“ za 2007., koja se dodjeljuje drugi put za dječji roman ili zbirku priča, pristigla su 24 naslova. Žiri je radio u sastavu Branka Primorac, predsjednica, Tito Bilopavlović i Stjepan Tomaš, članovi. Na sjednici ocjenjivačkog suda 3. travnja 2008. donesena je jednoglasna odluka da nagrada pripadne

Zvonku Todorovskom za roman

VJETROVI LAMPEDUZE (Naklada Lukom, Zagreb, 2007.) Žiri ističe još tri pristigla naslova koji se izdvajaju kvalitetom i zanimljivom temom: to su Godišnja doba Sanje Lovrenčić u izdanju Algoritma, Tajna 5

Titana Horvata Hrvoja Kovačevića u izdanju Mozaika knjiga te Meko okidanje Jadranka Bitenca Naklade Lukom. Što je to Vjetrove Lampeduze izdvojilo pred ostalim konkurentima?

Riječ je o pustolovnom romanu iz pomorskog života, koji, osim što ima tečno ispričanu priču, za fino tkanje mudro i bez dociranja koristi hrvatsku pomorsku graditeljsku baštinu, baš onu koju smo tako lako prepustili zaboravu. Zahvaljujući međutim autorovoj znatiželji i inventivnosti izumrli hvarski jedrenjak pelig dobio je u Vjetrovima Lampeduze pravi spomenik koji nikakva crvotočina neće izjesti. Pisac umješno prepleće priču iz davnih vremena s dvojbom suvremena dječaka, ne dopuštajući da nas doza nadnaravnog odvuče predaleko od realnosti. Taj spoj nekadašnjeg i današnjeg preko vječnoga mora, koje ni u jednom vremenu ne gubi svoje značenje, odlike su ovog dječjeg romana, koji s jednakom radoznalošću mogu čitati i odrasli. Neće požaliti, jer, kako već netko reče, „on je priručnik o brodogradnji i vjetrovima“, o kojima smo učili u školi i zaboravili, te „oda plovidbi“, o kakvoj samo rijetki u mladosti nisu sanjali. Čestitamo Zvonku Todorovskom na odličnoj knjizi i zahvaljujemo na trudu koji je uložio u istraživanje hvarskog jedrenjaka. Bilo bi lijepo jednom na njemu zaploviti. Tko zna?

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA „ANTO GARDAŠ“ za 2008. godinu Na književni natječaj za Nagradu „Anto Gardaš“ za 2008., koja se dodjeljuje drugi put za dječji roman ili zbirku priča, pristigla su 23 naslova. Žiri je radio u sastavu Branka Primorac, predsjednica, Tito Bilopavlović i Stjepan Tomaš, članovi. Na sjednici ocjenjivačkog suda. donesena je jednoglasna odluka da nagrada pripadne

6

Neli Sisarić za knjigu

SVE ZBOG POGLEDA (Naklada Bošković, Split 2008.)

Na književni natječaj za Hrvatsku književnu nagradu „Anto Gardaš“ koja se dodjeljuje za dječji roman ili zbirku priča, pristigla su 23 naslova. Prosudbeno povjerenstvo izdvojilo je u uži izbor četiri djela: Šifra kineske kornjače Mladena Kopjara, Zvijeri plišane Zorana Krušvara, Rep, ali ne lastin Nade Mihoković Kumrić, Sve zbog pogleda Nele Sisarić. Članovi povjerenstva jedno- glasno su odlučili da se "Anto Gardaš" za najbolje prozno književno djelo za djecu i mladež dodijeli Neli Sisarić za knjigu Sve zbog pogleda.

Sve zbog pogleda - nepretenciozna je i djetinje razigrana novela o nekoliko važnih, pa i prijelomnih dana u životu 11-godišnje splitske djevojčice Saše. Ova je proza, istinsko je osvježenje u već pomalo dosadnom prevladavajućem literarnom obrascu recentne hrvatske književnosti za djecu i mladež.

Ovaj roman otkriva autoricu visokog senzibiliteta prema poetici običnosti, prema uočavanju čuda i u najprostijim sitnicama u djetinjem životu. Nenametljivo u prozu utkano poigravanje vedutama jednog dijela Splita, te naivnost prvih dodira s umjetnošću (druženje sa susjedom slikarom Brankom), te obiteljsko i prijateljsko okruženje natopljeno svakodnevnom vedrinom i bezazlenim humorom, daju nagrađenoj prozi plemenito mediteransko osvjetljenje.

U Osijeku, 20. svibnja 2009.

7

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ“ za 2009. godinu Između dvadeset i jednog naslova, objavljenih u 2009. godini, koji su stigli na četvrti natječaj za Nagradu “Anto Gardaš“, za roman ili knjigu priča za djecu i mladež, Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Tito Bilopavlović – predsjednik, Branka Primorac i Stjepan Tomaš, odabralo je pet finalista. To su: Maja Gluščević s naslovom TIŠINA, SNIMA SE! (Školska knjiga, Zagreb), Damir Mađarić s naslovom KAKO SMO OD BANKROTA SPASILI MAMU I TATU (Katarina Zrinski d.o.o., Varaždin), Nada Mihelčić s romanom ZELENI PAS (Naklada Lukom, Zagreb), Melita Rundek s romanom HAJ, JA SAM ONLINE (Alfa, Zagreb) i Đurđica Stuhlreiter s romanom LEONA I PERNATA RUGALICA (Znanje, Zagreb). Članovi Prosudbenog povjerenstva jednoglasno su odlučili da se Nagrada “Anto Gardaš“ za 2009. godinu dodijeli

Nadi Mihelčić za roman

ZELENI PAS (Naklada Lukom, Zagreb) Obrazloženje ZELENI PAS je ispovjedna kronika četiriju pubertetskih godina osamnaestogodišnjakinje koja odrasta u višečlanoj obitelji, tragično obilježenoj ovisnošću (droga) naratoričine starije sestre.

Autorica romana iznimnom pripovjedačkom vještinom postavlja svoju junakinju – ispovjednu naratoricu – u poziciju naivne mudrice, kojoj obiteljska okolina stalno osporava i ugrožava adolescentski umišljeno mjesto središnje osobe. Njezina pubertetska malodušja izmjenjuju se sa srdžbom, zafrkantskim ili zajedljivim otporom i pukim nesnalaženjem u životu koji je okružuje. Na sadržajnoj razini romana, međutim, kao kakva maligna bolest raste i buja u svojoj prijetećoj 8

tragičnosti, spoznaja o ovisnosti starije sestre o drogi. Mladu ovisnicu ne možemo imenovati junakinjom romana, iako njezina bolest, sa strane, gotovo iz sjene, kao strašna činjenica truje i boji očajem cjelokupnu obitelj. A ta je obitelj, s predstavnicima triju generacija, jednostavna, gotovo prosječna velegradska suvremena porodica prenapete svakodnevnice, koja je uvjerljivo oslikana dojmljivim zgodama, izvrsnim dijalozima, urbanim i svježim jezikom te neusiljenom i nepatetičnom frazom.

Bujnost i raznolikost zbivanja u ovom romanu, plastičnost i karakterna posebnost svih likova, dobro vođena fabula, čvrsta romaneskna struktura te intrigantna i aktualna tema priče s neumitnim i katarzičnim tragičnim svršetkom, garantiraju prozi gospođe Nade Mihelčić visoku čitanost, podjednako u mlađoj i starijoj čitateljskoj populaciji.

Nagradom “Anto Gardaš“, uza sve pohvale romanu ZELENI PAS, iskazujemo poštovanje i autorici i nakladniku.

U Osijeku, 21. svibnja 2010.

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2010. godinu Članovi Prosudbenog povjerenstva za dodjelu književne nagrade “Anto Gardaš”: Tito Bilopavlović, Branka Primorac i Stjepan Tomaš – predsjednik Povjerenstva, pročitali su i književno vrednovali devetnaest proznih knjiga za djecu i mladež, prispjelih na Natječaj, objavljene prvi puta, na hrvatskom jeziku, u 2010. godini, te su na nastanku 18. svibnja 2011., u Zagrebu, u najuži izbor uvrstili naslove: IZ BLATA, Dalibora Bartulovića - Shortya i Vladimira Bakarića (MH, Ogranak Vinkovci, Vinkovci); U POTRAZI ZA VJEŠTICOM MAKROM, Anke Došen Dobud (alineja, Zagreb); ČAROZAPISI, Nataše Govedić, Ive Nerine Sibile i Manuele Zlatar (Algoritam & Centar za ženske studije, Zagreb); ONE MISLE DA SMO MALE Julijane Matanović i Anke Dorić (Mozaik knjiga, Zagreb) i HOĆU BITI POSEBNAAAAA!, Sanje Pilić (Mozaik knjiga, Zagreb).

9

Nagrada se jednoglasno dodjeljuje

Julijani Matanović i Anki Dorić za roman

ONE MISLE DA SMO MALE (Mozaik knjiga, Zagreb, 2010.)

Obrazloženje Roman Julijane Matanović, zagonetnog naslova ONE MISLE DA SMO MALE, obiteljska je priča urbane petnaestogodišnje djevojčice Matije, napisana u prvom licu: Matija je na pragu srednje škole, na ulazu u svijet odraslih, koja nježne i sentimentalne osjećaje prikriva tinejdžerskim buntom i prikrivenom a osjetnom ironijom spram odraslih. Roman se odvija dvjema paralelnim radnjama u kojima se isprepliću Matijini školski dani s obiteljskim životom nad kojim se, u jednom času, nadvija tamni oblak nadolazeće tragedije – majčina bolest, rak vrata maternice.

Intrigantni dio romana čine elementi detekcije, potraga za djevojčinim ocem, koji se u priči pojavljuje naglo i neočekivano. Onaj koji bolje poznaje Julijanino književno djelo pronaći će u romanu i autobiografske elemente koje, međutim, autorica, i inače, ne izbjegava u svojoj prozi.

Jednom je napisala kako unosi sebe u tuđe tekstove, kako onda ne bi i u svoje proze. No, oni su nevažni za priču.

Priča koja se bolešću majke mogla pretvoriti u tragediju, na kraju će završiti obiteljskom idilom – što je nesumnjivo ustupak mladim čitateljima, jer takve i slične priče u životu odviše često završavaju tragično. Knjiga Matanović – Dorić kao da ima moto Šenoina Vijenca: da zabavi i pouči.

U tom smislu napisan je i zaseban ne mali dodatak (obujmom čini četvrtinu knjige) koji je dopisala doktorica medicine Anka Dorić. Taj dio ima upravo svrhu - da pouči. Vjerujem da će i taj dio mladi pažljivo pročitati, nešto naučiti, iako djeca, kao i odrasli, uostalom, malo što iz

10

tuđeg iskustva mogu naučiti. Moraju se sami prevariti, sve iskusiti u životu, svatko za sebe. Stotinu puta..

Kraća prepiska Matije i dr. Dorić, u vezi s bolešću Matijine majke, dio je i Julijanine priče, u uskoj je svezi sa sadržajem romana i s njim čini skladnu, funkcionalnu cjelinu. Naravno, priča Julijane Matanović potpuno je zaokružena cjelina i može se čitati i bez spomenutog dodatka, ali on nije dopisan slučajno, već s namjerom da ga mladi čitatelji, osobito čitateljice, i pročitaju.

Roman autorica Matanović – Dorić visokih je književno znanstvenih vrijednosti. To je toplo ispričana suvremena, intrigantna priča, isprofiliranih, osebujnih likova, govorom okarakteriziranih, od kojih baka nije nimalo sporedan lik, ona vuče nevidljive poteze. Sitni vez, “šlingeraj”, rekla bi Julijana. Čitalačku znatiželju izazivaju opisi događaja koji se dinamično izmjenjuju, a odlikuju ih prepoznatljiva, elegantna i zavodljiva rečenica Julijane Matanović. Dijalozi su česti i duhoviti. Unatoč tamnim sjenama, vedra atmosfera prožima ovaj roman.

Posebnu pozornost privlači neobična i originalna kompozicija romana u koju je najprije interpolirana Matijina prepiska s dr. Dorić, a po završetku romana uslijedio je i, uvjetno rečeno, drugi dio romana: znanstveno – popularni i edukativni dodatak koji je dopisala dr. Dorić.

Julijanu Matanović cijeni akademska kritika, omiljena je čitateljima, vole je mediji. Da parafraziramo naziv američke humorističke serije Svi vole Raymonda, rekli bismo – svi vole Julijanu. Vjerujemo da će zavoljeti i dr. Dorić i njihovo zajedničko djelo ONE MISLE DA SMO MALE, koje mladim čitateljima i ovom nagradom s razlogom preporučujemo.

11

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2011. godinu Obrazloženje 6. Hrvatske književne nagrade „Anto Gardaš“ za najbolju proznu knjigu za djecu i mladež objavljenu 2011.

U propisanom roku na natječaj je stigao 31 naslov, a Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Tito Bilopavlović, Stjepan Tomaš (članovi) i Branka Primorac (predsjednica) odabrao je u prvom krugu pet kandidata u uži izbor. To su: Josip Cvenić: Povratak vilinskog konjica (Alfa, Zagreb), Tihomir Horvat: Pustolovine puha Ocija i djevojčice Tonke (Alfa, Zagreb), Darko Macan: Djed Mraz (Knjiga u centru, Zagreb), Franjo Nagulov: Crtač ( Alfa, Zagreb) i Igor Rajki: Posuđene ispričnice (Udruga za kulturu – „Knjigomat“, Zagreb).

Poznati i nagrađivani osječki pisac Josip Cvenić u svojoj se najnovijoj knjizi Povratak vilinskog konjica istaknuo originalnim odabirom teme – apokaliptičnim nestankom električne energije na Zemlji, njezinim lošim, ali i dobrim stranama; Darko Macan na duhovit i zabavan način u Djedu Mrazu prepleće realno s irealnim, koristeći matricu mladima omiljenih kompjutorskih igrica, a da bi se pozabavio devastiranim okolišem i ljudskom samoćom; pjesnik Franjo Nagulov u romanu Crtač dvama umjetničkim izrazima, riječju i slikom, ponire u vječnu temu ljubavi, smrti i usamljenosti, koja u mnogo elemenata podsjeća na Colodijeva Pinochija; Igor Rajki svojim Posuđenim ispričnicama ispisuje modernu intrigantnu prozu, mladim čitateljima možda zahtjevnu, ali osvaja stilom, igrom riječi, neobičnim izletima u snoviđenja. Naš laureat Tihomir Horvat u romanu Pustolovine puha Ocija i djevojčice Tonke ne prekoračivši granicu novoga oduševio je u svim elementima književnog djela za djecu.

12

Nagradu dobiva

Tihomir Horvat za roman

PUSTOLOVINE PUHA OCIJA I DJEVOJČICE TONKE (Alfa, Zagreb) Horvat je poznat, cijenjen pisac za djecu, često nagrađivan i za kratku priču namijenjenu odraslima. U Pustolovinama puha Ocija i djevojčice Tonke odlično gradi radnju romana i u bajkovito štivo nenametljivo upleće graditeljsku baštinu velikogoričkoga kraja, nenametljivo podučava o prirodi, životinjama, obiteljskim vrijednostima, prijateljstvu i dobru koje pobjeđuje zlo, pohlepu...

Njegov najnoviji roman, koji je pisao u duhu svojih dosadašnjih proznih ostvarenja u kojima baština igra važnu ulogu, ide među vrsna ostvarenja hrvatske književnosti za djecu. Roman ima zanimljivu priču, žive dijaloge, dramatiku i napetost potrebnu za uspjeh kod čitatelja, lijep jezik i osobito izbrušen stil. Stoga se pustolovine djevojčice Tonke i puha Ocija, životinje nalik mišu, lako čitaju, a onome tko razmišlja o pročitanom otvaraju se i brojna pitanja suvremenog svijeta. Najljepši dijelovi knjige su opisi prirode i ugođaja u njoj. Završit ću jednim od njih, slučajno odabranim, i sasvim kratkim: „Srpanjski se dan, zadovoljan, povukao zajedno sa suncem i nestao na zapadu. Noć se nečujno spustila u Šumu i kako je dotaknula krošnje, lahor je usnuo, grane stabala se smirile, a lišće zašutjelo. Božanska je tišina zagrlila cijeli kraj...“ Čestitamo dobitniku Tihomiru Horvatu!

U Osijeku, 21. svibnja 2012.

13

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2012. godinu

Obrazloženje nagrade „ANTO GARDAŠ“ za knjige objavljene 2012.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Tito Bilopavlović, Stjepan Tomaš i Dubravka Težak pročitalo je 26 knjiga prispjelih na natječaj „Anto Gardaš“ za 2012. godinu. U uži izbor ušle su sljedeće knjige: Jelica Gjenero Koraljna ogrlica, Alfa, Zagreb; Stjepan Lice Bubekovo gnijezdo, Alfa, Zagreb; Branka Primorac Zvonka Zmaj i Tri kavalira, Alfa, Zagreb; Đurđica Stuhlreiter Kao da se ništa nije dogodilo, Algoritam, Zagreb; Ivan Ujević Dva brata, dva prijatelja, Naklada Bošković, Split.

Jelica Gjenero u romanu Morska vila Koraljka na vrlo zanimljiv način upleće u realistički prikaz života na otoku elemente čudesnoga kroz vjerovanje stanovništva u nadnaravna bića pa tako ogrlica morske vile Koraljice zrcali simboličku ulogu ljudskih vrijednosti zahvaljujući kojima se održao život na otoku.

Stjepan Lice u zbirci priča Bubekovo gnijezdo zaokupljen je motivima dobrote i ljepote iz kojih proizlazi pozitivno ozračje izgrađeno njegovanim jezikom. Đurđica Stuhlreiter u zbirci pripovijedaka Kao da se ništa nije dogodilo progovara o ozbiljnim problemima s kojima se susreću tinejdžeri majstorski oblikujući ugođaj koji pritišće svojom bezizlaznošću i upitnošću.

Ivan Ujević u knjizi Dva brata, dva prijatelja koju je sam nazvao elegičnom eklogom donosi refleksivnu prozu vrlo duhovito fingirajući razgovor s magarcem.

14

Povjerenstvo je odlučilo nagradu dodijeliti

Branki Primorac za roman

ZVONKA ZMAJ I TRI KAVALIRA (Alfa, Zagreb) Branka Primorac, cijenjena je novinarka i uspješna autorica romana za djecu i mladež, (Mama, pazi pas, Maturalac, Sve zbog Ane, Doživljaji mačka Joje, Moj djed astronaut). Njezino pisanje za mlade odlikuje se izborom djeci privlačnih motiva, vještim fabularnim zapletima, dramskim vođenjem radnje te skladnom kompozicijom djela, što je sve potvrdila i najnovijim romanom.

U prvim poglavljima upoznaje čitatelje s protagonistima: trojicom dječaka koji su zbog svoga dobrog ponašanja dobili nadimak Tri kavalira i djevojčicom koja je zbog izvrsnoga poznavanja istočnjačkih borilačkih vještina prozvana Zmaj. Miroljubivi dječaci koji čeznu za osnivanjem vlastitoga benda prisiljeni su suprotstaviti se skupini maloljetnih delinkvenata koji teroriziraju djecu pred školom. Dakle, prepliću se motivi o interesima suvremene mladeži i motivi o ozbiljnim problemima mladenačke agresije koja je sve učestaliji i ozbiljniji problem današnjega urbanog društva. Na tim je motivima Branka Primorac izgradila zanimljivu priču s mnogo akcije, uzbudljivih zapleta i iznenađenja. Na samom početku autorica je dala dobre portrete likova kako glavnih, tako i sporednih, a koloritu djela pridonose kulturološki i jezični elementi dalekoga istoka što ih autorica s mjerom unosi.

Djelo je i pedagoški vrlo primjereno jer prikazuje kako se nositi s vršnjačkim nasiljem, naglašava snagu prijateljstva i požrtvovnosti te ruši rodne stereotipe. Dječakova taština je pogođena kad mu lekcije iz borilačkog sporta thai chija daje djevojčica vršnjakinja, ali ubrzo shvaća njezinu vrijednost i prihvaća da ne moraju dječaci biti bolji u domenama koje su tradicijski smatrane muškima.

Riječ je o kvalitetnom romanu koji će mladi čitatelji sa zadovoljstvom čitati, a djelo će sigurno zauzeti prepoznatljivo mjesto u opusu hrvatskih dječjih romana.

15

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2013. godinu Na prošlogodišnji natječaj za najbolji dječji roman ili zbirku priča pristiglo je dvadeset i šest knjiga. Članovi Prosudbenog povjerenstva: Dubravka Težak, Branka Primorac i Stjepan Tomaš – predsjednik Povjerenstva - vrednovali su ih te su na sastanku, održanom 28. travnja ove godine u Zagrebu, u uži izbor uvrstili naslove: PRASICA JE OPET LAGALA, Zvonimira Baloga (Mozaik knjiga, Zagreb), JANKO I STROJ ZA VRIJEME, Ksenije Kušec (HDK za djecu i mlade, Zagreb), ANĐELI PLIŠANIH IGRAČAKA, Nade Mihaljević (HDK za djecu i mlade, Zagreb), BACIT ĆU TI KOPJUTOR KROZ PROZOR, Jasminke, Tihi – Stepanić (Alfa, Zagreb), LJETOVANJE S ČOVJEKOM KOJI NIJE MOJ TATA, Vlade Rajića (Alfa, Zagreb) te JACKPOT, Ivone Šajatović (HDK za djecu i mlade, Zagreb).

Prosudbeno je povjerenstvo odlučilo da se nagrada „Anto Gardaš“ za 2013. godinu dodijeli

Vladi Rajiću za roman

LJETOVANJE S ČOVJEKOM KOJI NIJE MOJ TATA (Alfa, Zagreb) Kada već na prvim stranicama Rajićeva romana za djecu „Ljetovanje s čovjekom koji nije moj tata“ pomislimo da ni on nije odolio stereotipu brojnih dječjih romana o nesretnom djetinjstvu u rastavljenoj obitelji, s kakvima obiluje novija hrvatska dječja književnost, on ubrzo rasprši takve primisli jer Klarica i njezina majka Vikica nisu nesretne zbog toga.

Bar se to ne osjeća u ovoj priči. U njoj se kao provodni motiv provlači ljubomora djevojčice stare pet i pol godina spram čovjeka kojeg upoznaju ljeti na plaži i koji će im se tih dana uvući u život, za koga ona bezazleno ali jetko kaže da je spreman potrošiti cijelo ljetovanje kako bi napakostio jednoj malenoj djevojčici, pitajući se zar nema nekih drugih mama, zašto je navalio baš na njenu. Sav njezin odnos spram tog čovjeka 16

sažet je u rečenici: „Bilo mi je važno da sam uz mamu, a između njih.“ Ne želi ga nazvati ni imenom, on je uljez, Onaj tamo ili samo – Onaj.

Njezin je jedini cilj sačuvati mamu samo za sebe. Međutim, naoko sebična ljubav prema majci otkriva pritajeni strah od gubitka ma i dijela njezine ljubavi jer majka, u nedostatku oca, ispunjava cijeli njezin svijet.

Ona ne želi da tu prazninu ispuni neki drugi čovjek. Nije to sebičnost, nego je logika dječjeg razmišljanja u svijetu odraslih, priča je uvjerljiv psihološki portret jedne djevojčice čija je posesivna ljubomora obrambeni mehanizam ranjive djevojčice koja odrasta samo uz majku, što valjda samo oni što su odrasli bez jednog roditelja mogu potpuno razumjeti.

Rajić ne podilazi mladom čitatelju snishodljivom frazom. Djetinji pogled na svijet nije i djetinjast. Jednostavna priča, ispričana u prvom licu, samo je površinski sloj knjige, ispod nje nazire se dublja drama dječjeg svijeta.

Draž je ove knjige u razmišljanjima i riječima jedne neobične i duhovite djevojčice, u njezinu ironijskom odnosu spram odraslih i britkim komentarima čiji bi govor bio primjereniji jednoj četrnaestogodišnjoj ili petnaestogodišnjoj djevojci, ali tada bi bio samo duhovit, a izgubila bi se ona začudnost koju izaziva malena djevojčica koja razmišlja i govori kao velika. A upravo to daje poseban šarm ovoj knjizi. Običnu djevojčicu Rajić je učinio neobičnom, običnu priču neobičnom.

Više nego o onome o čemu priča impresionira način na koji to čini.

Njegov stilski postupak karakterizira gipka, izbrušena rečenica, tečno pripovijedanje, pregršt duhovitih asocijacija koje pršte sa svake stranice ove knjige, pa će je djeca zasigurno pročitati u jednom dahu.

Uvjeren sam da će ova osebujna knjiga, zabaviti i osvojiti i literarno razmaženu mladež, a u njihovih će roditelja, ako je uzmu u ruke, iako vedra u svojoj osnovi, izazvati sućut i potaći na razmišljanje. Uopće, kad bi odrasli ozbiljnije shvaćali djecu, imali bi se nad čime zamisliti. Kao svaka dobra knjiga i ova sadržava nenametljive poruke čiji smisao djeca ponekad i ne razumiju, ali odrasli će ih shvatiti. A ova je, smatram, izuzetno dobra knjiga.

Njome se Rajiću, dugogodišnjem, istaknutom novinaru, koji je svojevremeno za svoj vrsni novinarski rad dobio nagradu Društva novinara Hrvatske „Zlatno pero“ sada pozlatila i njegova prva knjiga za djecu, u vidu nagrade Anto Gardaš, koju je Povjerenstvo ocijenilo najboljom dječjom knjigom prispjelom na spomenuti natječaj za 2013. godinu, na čemu mu iskreno čestitamo.

17

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2014. godinu Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Branka Primorac, Dubravka Težak i Stjepan Tomaš pročitalo je 28 prijavljenih knjiga tiskanih u 2014. godini te u uži izbor izdvojilo sljedeće naslove: Adam Rajz, „Vatrenjaci“, MH - Ogranak Đakovo & DHK - Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovo, 2014.; Igor Knižek, „Moj pustolovni planet“, Alfa, Zagreb, 2014.; Ivana Guljašević, „Neprilagođena“, Igubuka, Zagreb, 2014.; Nada Mihelčić, „Edbin“, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, 2014.

Adam Rajzl poznato je ime u književnosti za djecu. Osobito su zapažene njegove zbirke pjesama namijenjene najmlađima. Osim poezije sve češće javlja se prozom. Najnovija zbirka priča za djecu „Vatrenjaci“ tematski je na tragu njegovih prethodnih literarnih radova u kojima mu je nadahnuće vlastito djetinjstvo. Lijepim jezikom, tečnom rečenicom ispričane su priče koje su plodno tlo našle u starim vjerovanjima u nadnaravna bića.

Igor Knižek napisao je sedam bajki objavljenih u zbirki „Moj pustolovni planet“ kojima u čitatelja pobuđuje najljepše ljudske osjećaje. Na literaran način izrekao je neke od najvažnijih životnih pouka ljudskog roda, a konvencionalni je tip bajke obogatio hrvatskim ljudima i krajevima.

Nada Mihelčić u novoj knjizi „Edbin“ opet je jednu staru temu ispisala na nov način. Riječ je o odrastanju i sazrijevanju razmaženog dječaka bogatih i zaposlenih roditelja, o odnosu mladih i starih, prihvaćanju odgovornosti koja mladog čovjeka čini boljim i zrelijim.

Povjerenstvo je 9. Hrvatsku književnu nagradu za najbolju proznu knjigu za djecu i mladež „Anto Gardaš“ odlučilo dodijeliti:

18

Ivani Guljašević za roman

NEPRILAGOĐENA (Igubuka, Zagreb, 2014.)

Ivana Guljašević je svoju profesionalnu karijeru počela stripom. Poslije stripa slijedili su vrlo zapaženi crtani filmovi za koje je Ivana osim crteža potpisivala i scenarij. Ova diplomirana grafičarka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti poznata je i kao dizajnerica i ilustratorica knjiga, slikovnica i udžbenika, sudionica brojnih izložbi. Međutim, njezin umjetnički nerv nije stao samo na likovnom. Sve više i sve češće pojavljuje se kao autorica teksta, prvo slikovnica, a 2013. objavljuje prvi veći prozni tekst, roman za djecu „Moja slavna prijateljica“. „Neprilagođena“ je njezino drugo veće prozno djelo u kojem se, kao i u prvom romanu, bavi prijateljstvom u najosjetljivijim godinama. Prihvaćanje u društvo vršnjaka važno je mladima jednako kao voda i hrana. Pojedinac bez prijatelja najčešće je izoliran i osuđen na nemilosrdnu porugu, često i na fizičko zlostavljanje. Zato prva rečenica „Neprilagođene“ znakovito počinje rečenicom: „Kad imaš prijatelja, imaš svijet“. U njoj je cijela filozofija i psihologija pubertetskog doživljaja prijateljstva; ono je zaštita, ono je domovina, ono je najljepši okvir života koji buja. Teško je onome tko to nema, čak frustrirajuće. Maja, glavna junakinja romana, zato ima projekt, ona do kraja osnovne škole mora steći najbolju prijateljicu. Projekt, međutim, ne funkcionira kako je zamislila, jer, kao u ljubavi, s ljudskim osjećajima ne ide ništa na silu; ne onako kako mi hoćemo, već kako se dogodi. Sve se odvija po nepisanom pravilu naći ćeš ono što ne tražiš. Upravo tu ideju autorica sustavno razvija od početka do kraja teksta, dotičući se paralelno na duhovit način likova koji traže sebe u raznim aktivnostima. Mladi će čitatelji iz ove knjige naučiti da se prijatelji mogu steći u raznim životnim razdobljima pa i onda kad se najmanje nadamo. „Neprilagođena“ je dobra knjiga koja se brzo čita, a istodobno pobuđuje na razmišljanje.

19

HRVATSKA KNJIŽEVNA NAGRADA “ANTO GARDAŠ” za 2015. godinu Na natječaj za književnu nagradu „Anto Gardaš“ za dječji roman ili zbirku priča objavljenu u 2015. godini, pristigle su trideset i tri knjige.

Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Branka Primorac, Dubravka Težak i Stjepan Tomaš izdvojilo je u uži izbor pet knjiga: Mire Gavrana: „Ljeto za pamćenje", Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb; Vjekoslave Huljić: „Moja sestra je mrak", Mozaik knjiga, d.o.o. Zagreb; Nives Madunić Barišić: „Lunapark", Mozaik knjiga, d.o.o. Zagreb; Jasminke Tihi-Stepanić: “Moja neprijateljica Ana", Školska knjiga d.d., Zagreb i Renate Zlatković: „Kalorije", Slagalica, Dubrovnik.

I na ovom natječaju, desetom po redu, tematski krug objavljenih knjiga bio je poprilično širok, a kreće se u rasponu od bajki, preko kriminalističkih, animalističkih i avanturističkih knjiga do onih fantastične i socijalne tematike. Stereotipi u njima su očigledni. razorene obitelji, počesto nejaka priča, razmrvljena mozaična svakodnevica, ljetni dnevnički zapisi (autora ili učenika), nespretno ispreplitanje stvarnosti i fikcije, nedovoljno motiviram zapleti i raspleti, neuvjerljiva izmjena vremenskih planova, plošna karakterizacija likova, ponešto slenga. Najčešće se radi o dvanaestogodišnjacima (svi s imenima stranog podrijetla), čiji intimni svijet završava prvim poljupcem. Djeca počesto govore jezikom odraslih, tj. autorov jezik nije jezik za djecu, pa nastaju, razvučene knjige koje se teško dočitavaju ili pak one koje se lako čitaju a brzo zaboravljaju. Nepodnošljiva lakoća pisanja. Osjeća se nerijetko i ruka rutiniranog pisca koji umije pisati zanimljivo i o nezanimljivom, koji vješto mijenja kut promatranja, uvodi poneku tehničku inovaciju, koji lako osvajaju djecu i podilazi im, draškajući ih lascivnom temom te pomodnim i jeftinim društvenim fenomenima.

Srećom, svake godine, pa i ove, nađe se u užem izboru po nekoliko vrlo kvalitetnih knjiga. To su one u kojima se autori izdižu iznad očekivane svakodnevice, traže i nadu dramu u životima djece koja se sve teže opiru, ili uopće ne opiru, mentalitetu suvremenog potrošačkog društva.

Ima zanimljivih i napetih fabula koje plijene pažnju, piščev izraz je stilski izgrađen, odlikuje ga pismeno ispisana rečenica, ekspresivan i asocijativan jezik, psihološka uvjerljivost, duhovit dijalozi, diskretna 20

autorova poruka. Srećom, hrvatski dječji pisci nisu smrtno ozbiljni kao pisci za odrasle, pa je u njihovim knjigama podosta dječje zaigranosti i humora.

Nakon čitanja i vrednovanja knjiga prispjelih na natječaj, Povjerenstvo je jednoglasno zaključilo da se nagrada za najbolju knjigu za djecu i mladež "Anto Gardaš", za 2015. godinu dodijeli

Jasminki Tihi-Stepanić za roman

MOJA NEPRIJATELJICA ANA (Školska knjiga, Zagreb) Jasminka Tihi-Stepanić u nekoliko je posljednjih godina napisala dva zanimljiva romana namijenjena mlađim čitateljima: „Imaš fejs?"

(Nagrada „Mato Lovrak") i „Bacit ću ti kompjutor kroz prozor" te zbirku priča „ Baš kao Harry Potter", kojima je izazvala značajan interes i onih koji je čitaju i onih koji je ocjenjuju.

U svom najnovijem romanu „Moja neprijateljica Ana“ autorica iznosi, na dvjestotinjak stranica, u četrdesetak kratkih poglavlja koja se izmjenjuju filmskom brzinom, uzbudljivu dramu četrnaestogodišnje djevojčice Ele koja silno želi postati manekenka, težeći idealnoj težini od 49 kg (visinu od 175 cm već ima), pa odbija hranu i izgladnjuje se. U ispovjednoj formi ona prati tegobni put djevojčice od anoreksije do bulimije kojoj je u želucu više papirnatih maramica nego kalorija, čije „poremećeno“ psihičko stanje dovodi i do tjelesnog sloma, do bolnice, u kojoj umalo ne završava tragično Srećom, kao dragocjeno uporište pojavljuju se nastavnik tjelesnog odgoja , dolutali i usvojeni psić, a potom se vraćaju i stari prijatelji, spasonosno joj se ukazuju provjerene društvene , a onda i poljuljane obiteljske vrijednosti.

Izborom i obradom teme Jasminka Tihi-Stepanić ne podilazi na površan i udvorički način „čitateljima koji odrastaju", ona impresivnim i dramatičnim prikazom Elina stanja plijeni pažnju čitatelja koji treperi 21

nad Elinom sudbinom kao jezičac na vagi na koju ona svakodnevno staje. Pisanje u prvom licu svakako pridonosi tome.

Autorica pokazuje na uvjerljiv ii nenametljiv način koliko opasnosti krije nesmotreno povođenje za idolima i načinom života koji mladima svakodnevno nude, zapravo nameću mediji, nudeći im priželjkivani svijet odraslih u koji bezglavo žure a iz kojeg će se potom osviješćeni bolnim vlastitim iskustvom teško vratiti.

Jasminka Tihi-Stepanić napisala je knjigu o ozbiljnoj, neuralgičnoj temi današnjice, ispričana ironičnim / samoironičnim jezikom vedre i naivne urbane djevojčice čiji se životni optimizam brzo suočava s grubom stvarnošću, jer tuđe iskustvo malo komu pomaže da bi se izbjegla vlastita nesreća. Ona mladima ne ubija snove, već ih suočava sa svijetom kakav doista jest a ne kakav misle da je i kakav bi željeli da bude Siguran sam da će ova knjiga zaintrigirati mlade čitatelje, pa i one zahtjevnije, koji od knjige ne traže tek puku zabavu. U očekivanju da ih autorica svojom sljedećom knjigom, s jednakom spisateljskom strašću, pregnantnom rečenicom i duhovitim dijalozima, povede u novu literarnu avanturu i još više razveseli humorom koji joj nije stran, iskreno joj čestitamo na nagradi čiju desetu obljetnicu danas obilježavamo

22

Nakladnik DHK OGRANAK SLAVONSKO-BARANJSKO-SRIJEMSKI Urednik MIRKO ĆURIĆ Grafičko oblikovanje i tisak HARDY Đakovo