8
ERVIN JAHI]: SUBJEKTIVNI KADROVI JEDNOG GRADA U RITMU MUZIKE
Glazba se kontekstualizira i literarno ovjerava i u ve}ini odabranih pri~a u zbirci Zemlja ple{e. Rizvanovi} valjda trajno dr`i do njezinih smislova i ona mu slu`i kao livadica na kojoj ubire najrazli~itije plodove i koja mu pripoma`e da sugestivno i efektno artikulira vlastite pripovjedne interese. U ve}em dijelu ti interesi tematiziraju pogubljene du{e u slavonskom urbanom mikrokozmosu, kojima cijeli svijet prolazi ispred nosa, a da ga oni, obeshrabreni ratom, niti `ele susti}i niti bogzna {to mare za njega. Neki su opsjednuti vlastitim nespokojstvima i ograni~enjima, neki ga ne `ele upoznati da se ne bi morali prepoznavati jo{ nemo}nijima i neva`nijima. Rizvanovi}, me|utim, voli likove protjerane na marginu, on uostalom `ali njihovo vrijeme, on im poku{ava tihim gestama, blagim potezima ljudskosti vratiti perspektivu, on sada{nosti uzvra}a sje}anjem na `ivot. Njegovi gubitnici, sitni proďŹ teri, intelektualci ili veterani Domovinskog rata, nepovratno su izgubili svoje vrijeme, a njihov grad pravo na ~e`nju. Drama ~ovjeka pogo|ena ratom, bezidejnost, melankolija, praznina, zabrinutost, strah nisu, na sre}u, ideolo{ki manipulirane ~injenice Rizvanovi}eva literarnog svijeta. Naprotiv, one funkcioniraju tek kao emocija. A neki tvrde da su emocije kulturna ~injenica. I da su im, koliko god bile iskustvo pojedinca, zna~enja dana na{om kolektivnom egzistencijom. Upravo zato nam se i ~ini da su Rizvanovi}evi subjektivni kadrovi jednoga grada, u kojima po~esto prepoznajemo ritmove muzike za ples, ponajbolje ispisane stranice o osje~kim ratnim devedesetim.
200
BO[NJA^KA PISMOHRANA