Pismohrana 2006 by Bosnjak

Bošnjaèka pismohrana Svezak 6 broj 21-22 Zagreb 2006.

âsopis Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske Rije~ urednika Bosanci – kulturni profil Povijest Vesna Mio~, Adnan Jahi} Graditeljstvo Edin Jahi} Knjièvni portreti Ervin Jahi} Likovno stvarala{tvo Munir Vejzovi} Politi~ko dru{tvena kretanja Sulejman âmdì} Kritika Edin Hadì} (Dinko Deli}), Nenad Rizvanovi} (Ervin Jahi}), Muslimani u Dubrovniku (Saudin ef. Suba{i}) Svjedo~anstva Safeta Obho|a{ Simpozij o Enveru ôlakovi}u Obljetnice i jubileji Doga|aji i djelatnosti BNZH Dokumenti BNZH

ISSN 1332-2362 UDK 323.15 (497.5)

Bošnjaèka pismohrana

Svezak 6 broj 21-22, Zagreb, 2006.

SADR@AJ 0. Rije~ urednika Dijele}i s drugima hranu iz zajedni~ke }ase

1. Sociokulturalna istraìvanja Anita Sujoldì}, Senka Boì}-Vrban~i}, Tarik Kulenovi}, Marlena Plav{i}, Rifet Terzi}: Bosanci – kulturni profil

2. Povijest Vesna Mio~: Acta Turcarum i sultanski dokumenti dubrova~kog arhiva od vremena Dubrova~ke Republike do danas Adnan Jahi}: Bilje{ke o vakufskom siroti{tu izme|u dva rata

35 56

3. Graditeljstvo Edin Jahi}: Formiranje ku}e osmanskog tipa u Bosni i Hercegovini u periodu od 17. do 19. stolje}a

4. Knji`evni portreti – Ervin Jahi} Intervju: Ervin Jahi} Ervin Jahi}: Kristali Afganistana Zvonimir Mrkonji}: Izme|u tropa i entropije Tonko Maroevi}: Presvla~enje jezika Milorad Stojevi}: Poetozofska osvije{tenost Sead Begovi}: Jezi~ne poruke kao ustrajni pozivi na pjesni~ka putovanja Mirsad Kuni}: Poezija nepomirljivih antinomija Miroslav Mi}anovi}: Osposobljavanje smisla Branko Male{: Jahi}eva emotivna geograﬁja svijeta i du{e

75 85 106 108 110 113 115 119 121

5. Likovno stvarala{tvo – Munir Vejzovi} Intervju: Munir Vejzovi} Retrospektiva Josip Depolo: Pohvala ruci Munira Vejzovi}a Luko Paljetak: Pogled koji odijeva Tonko Maroevi}: Cjelovit i uvjerljiv likovni svijet Andrijana [kunca: Krajolik nestvarne slike

127 133 151 156 158 160

6. Dru{tveno politi~ka kretanja – Sulejman âmdì} Intervju: Sulejman âmdì}

165

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SADR@AJ

7. âsopisi Edhem Mufti}: O Putokazu – listu za dru{tvena i knjièvna pitanja muslimana Dervi{a Ljubovi}: @ivot na{e ène Safet Krupi}: Dana{njica i mi

187 190 191

8. Prikazi i kritike Dinko Deli} o Edinu Had`i}u: Ni{an Ervin Jahi} o Nenadu Rizvanovi}u: Zemlja ple{e Saudin ef. Suba{i} o monograﬁji: Muslimani u Dubrovniku

197 199 201

9. Svjedo~anstva Safeta Obho|a{: Izme|u kultura

205

10. Simpozij o Enveru ôlakovi}u Remzija Hadìefendi}-Pari}: Knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a Emsud Sinanovi}: Prvi bo{nja~ki roman u stihu Remzija Hadìefendi}-Pari}: Jedinac est arrivé! Muhamed Nezirovi}: Govor sarajevskih Sefarda u djelu Legenda o Ali-pa{i Envera ôlakovi}a Hasnija Muratagi}-Tuna: O nekim stilskim osobenostima Legende o Ali-pa{i Envera ôlakovi}a Sulejman Kupusovi}: Neki opet zabranjuju Legendu o Ali-pa{i Zenaida Meco: Figure ponavljanja u poeziji Envera ôlakovi}a 11. Obljetnice i jubileji Ismet Isakovi}: Udio u izgradnji sretnijeg dru{tva (90 godina Islamske zajednice u Hrvatskoj) Ismet Isakovi}: Pisana rije~ kao dokument na{e kulturne i dru{tvene prisutnosti (aktivnosti KDBH Preporod u 2006. godini – 15 godina od osnivanja)

211 213 233 239 244 261 262

269 279

12. Doga|anja i djelatnosti BNZH Ismet Isakovi}: Premijer Terzi} i reis Ceri} u posjeti BNZH Ismet Isakovi}: Organizacijska transformacija BNZH (skup{tinska zasjedanja) Ismet Isakovi}: Sajam knjiga u Sarajevu Ismet Isakovi}: Projekti za budu}nost Ismet Isakovi}: Bajramski koncert u Prijedoru

297 303 310 315 320

13. Dokumenti BNZH za 2006. godinu

325

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DIJELE]I S DRUGIMA HRANU IZ ZAJEDNI^KE ]ASE

RIJE^ UREDNIKA

Dijele}i s drugima hranu iz zajedni~ke }ase A {to da sada kaèm o dvorjanima? Od ve}ine njih zaista nije ni{ta puzavije, ropskije, dosadnije i podlije, a ipak ho}e svi da igraju glavnu ulogu. Erazmo Roterdamski: “Pohvala ludosti” Nakon zaista kvalitetnog urednikovanja rahmetli Muradifa Kulenovi}a i Sene Kulenovi}, “Bo{nja~ka pismohrana” poku{ati }e i od ovoga broja, u izmijenjenoj uredni~koj koncepciji; kulturnoj javnosti predo~iti da su Bo{njaci u Hrvatskoj, mno{tveno{}u svojih kulturnih i znanstvenih dosega itekako nezaobilazan trenutak sada{njosti koju dijelimo s ve}inom. Nama je du`nost da taj trenutak sada{njosti, u kojoj preìvljava bo{nja~ka manjina u Hrvatskoj, biljeìmo i opisujemo kao kolektivno pam}enje svega {to nam se zbivalo i upravo se zbiva u ovom uvijek turbulentnom vremenu u kojemu ìvimo, dijele}i s drugima istu hranu iz zajedni~ke }ase. U Pismohrani, nadam se, i dalje }e se svake godine postavljati nezaobilazna pitanja o identitetu bo{nja~kih kulturno-umjetni~kih i svih znanstvenih pregalaca u Hrvatskoj i Bosni koji svojim radom na najbolji mogu}i na~in prezentiraju specifi~nost bo{nja~ke nazo~nosti i njihova utjecaja na ovim prostorima. A to zaista nije malo i ve} je odavno prepoznato i po~esto nagra|ivano. Upravo stoga treba uznastojati na afirmaciji ovog specifi~nog etni~kog kolorita u Pismohrani, koja je bila, a i dalje }e biti godi{nje sumiranje i podsje}anje na sve na{e uspjehe i dostignu}a. Kada sam preuzimao odgovornost uredni~kog mjesta ovog sadràjnog Godi{njaka pribojavao sam se da se ne}u mo}i uzdi}i iznad ograni~enja i malodu{nosti, ali i velikog optimizma nekih suradnika koje ponekad name}u na{e manjinske dru{tvene bolesti. Pribojavao sam se da }e mjesto glavnog urednika nositi i neke odgovornosti politi~ke naravi, osim one neminovno povijesne. Me|utim, shvatio sam da su moralne vrijednosti izvjesnih postupaka, izvjesnih ljudi megalomanske politi~ke ma{te, kojima je kultura samo ukras ta{tini, kao zlatno dugme na man{eti svilene ko{ulje, njihov smrdljivi tjelesni vonj koji za sobom ostavljaju. Oni egzistiraju sasvim druga~ije nego umno pronalaza~ke, estetske i umjetni~ki profilirane vrijednosti, koje }emo, nadam se, donositi u ovom Godi{njaku. Pou~en mojim skromnim iskustvom, da nas neobjektivnost nekih na{ih udruga{kih predstavnika navodi u krivu mahalu, to jest da stvarnu mo}, koja vazda leì u duhovnosti, prepoznajemo u blje{tavom prividu mo}i. îni mi se da ih njihova neodgovornost prema vlastitom napa}enom narodu ispunjava uìvanjem u vlastitom zna~aju bez sadràjne poruke, stvarne svrhe i iskonskih vrijednosti. Ta mo} ipak nije svemo}na i nije zdrava jer ìvotom upravljaju sasvim druga na~ela produkcije smisla i nagra|ivanja - na~ela koja se mogu tuma~iti

BO[NJA^KA PISMOHRANA

RIJE^ UREDNIKA

upornim radom. Naàlost, a i u to sam se mnogo puto uvjerio, pred nama je duga~ak put na kojemu se lome sve na{e unutarnje slabosti i nemo}i, a koje obi~no skrivamo iza umi{ljene i sasvim prazne kulturne geste. Politika koja se uvukla u sve pore na{eg eti~kog djelovanja proizvod je jedne krajnje oskudne i povr{ne blaziranosti usuprot vi{em smislu kulturno znanstvenog djelovanja. Ali, kao i uvijek, uz sve na{e dobronamjerne, ali o{tre primjedbe, osvjedo~ili smo se da je ìvot rijedak i da ga umijemo osobno obraniti. A zajedni~ki jo{ i bolje. Ova redakcija sklona je novim idejama koje dolaze sa svih strana, a posebice iz ve} gore navedenih smjerova. Povijest kao u~iteljica ìvota pokazala je koliko smo trpjeli kao stradalnici, a koliko smo sami doprinijeli svome opstanku. @ivimo odista u vremenima kada nam je dopu{teno pravo na razli~itost te na{om djelatno{}u uz podr{ku dràve otvaramo prostore nade i svojim upornim svakodnevnim radom suzbijamo svoje slabosti i otu|enosti. Nadam se da }e ovaj Godi{njak svojom recentnom nazo~no{}u i djelovanjem bo{nja~kih kulturnih i inih poslenika zaista plijeniti raznoliko{}u autora i sadràja, njihova pristupa tematizaciji i modernim dizajnom te }e ispuniti svaku na{u intelektualnu znatièlju i stoga nam vratiti dostojanstvo i povjerenje u na{ identitet. Filip Mursel Begovi}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

socio kulturalna

Bosanci â&#x20AC;&#x201C; kulturni proďŹ l

istra `iva nja

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

Anita Sujold`i}, Senka Bo`i}-Vrban~i}, Tarik Kulenovi}, Marlena Plav{i}, Rifet Terzi}

Bosanci – kulturni profil Rad grupe autora nastao je u okviru me|unarodnog projekta “Kulturna osjetljivost i kompetencija u promociji, prevenciji i ranoj intervenciji mentalnog zdravlja adolescenata” uz financijsku potporu Evropske zajednice (FP6-Specific Support Action - CSCAMHPPEI, Contract no.: 015127).

UVOD Ovaj kulturalni profil pruà osnovne informacije o temeljnim obilje`jima bosanske kulture, kao i o temeljnim kulturalnim obilje`jima bosanske populacije u Hrvatskoj. Namijenjen je za pruànje pomo}i razli~itim davateljima usluga u Hrvatskoj, BiH ili zemljama Europske Unije u boljem razumijevanju bosanske kulture, te razvijanju kulturalne kompetentnosti i kulturalne svjesnosti. Iako nam je u izradi bosanskog kulturalnog profila namjera bila izraditi {to obuhvatniji prikaz, svjesni smo kako je te{ko na jednom mjestu prikazati sva kulturalna obilje`ja populacije. Stoga nudimo ono {to smatramo osnovnim karakteristikama bosanske kulture. U publikaciji koristimo pojmove Bosna, Bosanac, i Bo{njak. Ime Bosna je stari naziv zemlje koji se i danas koristi kao skra}eni naziv za Bosnu i Hercegovinu (BiH). Pod pojmom Bosna podrazumijevamo dràvno - pravnu cjelinu BiH u tekstu je koristimo u tom kontekstu, ne namjeravaju}i joj pridodati nikakve druge emotivno - kvalitativne karakteristike.Pojmom Bosanac ozna~avamo osobe ro|ene u Bosni i Hercegovini koji imaju bosanski zavi~ajni i/ili domovinski identitet. Tako Bosanci mogu biti nacionalno Bo{njaci, Hrvati, Srbi ili ostali, a u religijskom pogledu katolici, muslimani, pravoslavni, ìdovi ili ateisti u razli~itim kombinacijama. U tom kontekstu i Hercegovci su Bosanci. Bosanac je pojam kojim ljudi izvan BiH ozna~avaju sve stanovnike BiH, a pripadaju mu i brojni stereotipi i predrasude. Pojmom Bo{njak ozna~avamo pripadnika bo{nja~ke nacije. U ve}ini populacije Bo{njaci su religijski muslimani. Pripadnost islamu manifestira se na razli~ite na~ine, od islama kao dijela bo{nja~ke tradicije koja se izraàva u izboru imena, na~ina prehrane, ìvotnim navikama, sve do dosljednog pridràvanja religijskih propisa. Promatramo li lingvisti~ki, govorimo o jednom pojmu koji se kroz stolje}a transformirao upotrebom u raznim jezicima. Tako poznajemo oblike: Bo{njan(in) /slav./ - Bo{njak /turc./ - al-Bosnawi /ar./ - Bosnak, Bosanac /germ./ - Bosnian, Bosniak /eng./ . O sadràju tog pojma vodi se stoljetna polemika. U svim svojim oblicima, pojam ozna~ava ð~ovjeka iz Bosne’. Bo{njaci se identificiraju kao zajednica krvi (obitelj, rod), tla (bosansko zavi~ajno i obiteljsko podrijetlo) i religije (pripadnost islamu koji je u bo{nja~kom slu~aju izrazito etni~ki obojen). Bo{njaci i nakon nekoliko generacija zadràvaju bo{nja~ki nacionalni identitet, ~ak i kad su ro|eni i izvan Bosne i Hercegovine - u dijaspori. Bosance u Hrvatskoj promatramo kao skupinu koja s maticom u BiH dijeli brojne zajedni~ke kulturalne karakteristike. No, obzirom da ìve u zemlji ~ija se kultura razlikuje

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI â&#x20AC;&#x201C; KULTURNI PROFIL

od njihove mati~ne kulture, kroz proces akulturacije usvojili su neke norme i karakteristike koje ih pribli`avaju kulturi zemlje boravka, a udaljavaju od kulture zemlje podrijetla. Opredijelili smo se za pojam Bosanac jer, usprkos religijskim razlikama (muslimani, katolici, pravoslavni) i tendenciji razdvajanja religijskih posebnosti na zasebne etni~ko - nacionalne kulture (Bo{njak, Hrvat, Srbin) istra`ivanja provedena na adolescentskoj populaciji Bosanaca u Hrvatskoj pokazala su kako imigranti iz BiH usprkos religijskoj razlici (katolici, muslimani) ~esto imaju zajedni~ki identitet (Bosanci) kojim se razlikuju od dominantne kulture domicilnog stanovni{tva (Hrvati). Taj identitet se, primjerice, osim kroz vjerske zajednice, njeguje i organiziranjem u zavi~ajne klubove. Ovaj publikacija namjerava dati uvid u osnovne sastavnice tog identiteta.

BOSANCI U HRVATSKOJ Povijesni doga|aji intenzivirali su migracije bosanskih etni~kih zajednica, Bo{njaka i Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, koja su zapo~ela krajem pro{log stolje}a kao posljedica austrougarske okupacije i aneksije BiH i nastavljena su u okviru zajedni~kih dràva prve i druge Jugoslavije sve do najnovijeg razdoblja nastanka samostalne Republike Hrvatske. Moderne migracije Bosanaca u Hrvatsku po~inju nakon austro - ugarske okupacije BiH 1878. godine. Migriraju uglavnom Bosanci katoli~ke i islamske vjeroispovijesti, dok su pravoslavni u migracijama orijentiraniji prema Srbiji. Kako je primarna razlikovna crta pripadnost vjerskoj zajednici, po toj osnovi moèmo govoriti i o dvije zajednice Bosanaca u Hrvatskoj. U jednoj su bosanski Hrvati, kojima kao àri{ta okupljanja sluè Katoli~ka crkva (bosanske i hercegova~ke ùpe u koje dolaze ve}inom Bosanci katolici) i u kojima ~esto kao sve}enici sluè bosanski franjevci. Bosanci muslimani se okupljaju oko Islamske zajednice. Dok bosanski Hrvati migriraju u Hrvatsku i dalje na Zapad ve} stolje}ima (primjeri takvih migracijskih skupina su senjski Uskoci i gradi{}anski Hrvati) migracije bosanskih muslimana u Hrvatsku biljeìmo od 1878/79. godine, kada je na zagreba~kom groblju Mirogoj pokopan prvi musliman, Osman, kroja~ iz Banja Luke koji je do{ao u Zagreb i tijekom posjeta umro. Hrvatski Sabor je priznao islam kao ravnopravnu religiju 1916. godine. Rije~ je o maloj zajednici, koja se do 2. svjetskog rata formira u Zagrebu, Dubrovniku i Osijeku, uglavnom na osnovama okupljanja obitelji. Muslimanska populacija u Hrvatskoj se pove}ava u 2. svjetskom ratu zbog velikog broja bo{nja~kih izbjeglica iz Bosne. Nakon rata, u razdoblju socijalisti~ke vladavine, broj muslimana u Hrvatskoj raste zbog potreba za radnom snagom, ve}ih nadnica, nepostojanja dràvnih granica i bliskosti jezika {to su ~injenice koje olak{avaju migracije. One su uglavnom radnog karaktera i privremene. Ve}inu migranata ~ine mu{karci, One se pretvaraju u trajne dolaskom obitelji i sklapanjem braka migranata, s domicilnim stanovni{tvom ili dovo|enjem bra~nog partnera iz BiH. U modernom razdoblju dva su osnovna razloga migracije Bosanaca u Hrvatsku: ekonomske migracije i migracije zbog rata. Hrvati i muslimani preferiraju migracije u Hrvatsku i dalje na Zapad, dok su tokovi migracija pravoslavnih uglavnom prema Srbiji. Bosanski se Hrvati i muslimani u Hrvatskoj naseljavaju u urbanim podru~jima, jer su u njima ve}e {anse za nalaènje posla. Rije~ je i o sredinama koje su prijem~ljivije za imigrante. Kao ekonomske migrante, Bosance u ve}im koncentracijama moèmo na}i u industrijskim sredi{tima poput Zagreba, te u lu~kim gradovima poput Rijeke, Pule i Splita. Sisak i Karlovac kao nekada{nji industrijski gradovi tako|er imaju ve}e koncentracije Bosanaca na {to je, uz postojanje te{ke industrije, utjecala i geografska blizina Bosne.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

Prema Popisu stanovni{tva iz 2001. u Republici Hrvatskoj ìvi 600,122 doseljenika od kojih su 454,580 (75.76%) porijeklom iz BiH, a 86,830 (14.5%) iz Srbije i Crne Gore (DZS, 2001). Vanjska je imigracija u razdoblju od 1991. do 2001. godine dosegla vrhunac 1993. {to se poklapa s po~etkom gra|anskog rata u BiH, posebno kad se uzme u obzir da je ve}ina dosljenika te, ali i narednih godina, upravo odatle. Naredne dvije do tri godine saldo useljenja pada gotovo na pola, da bi od 1994. do 1998. ponovo dosegao kvotu od preko 50,000 doseljenika. Te je godine i doseljavanje iz Srbije i Crne Gore, zbog oruànih sukoba na Kosovu, bilo najintenzivnije, iako niti tada broj doseljenika nije pre{ao 5,000 {to je deset puta manje u odnosu na broj doseljenih iz BiH iste godine. U svakom slu~aju, ~ini se da je 1998. obiljeèna posljednjim znatnijim valom doseljavanja iz inozemstva. Obzirom na dobnu distribuciju, najbrojniji su pripadnici srednje dobne skupine izme|u 20 i 40 godina starosti. Udio starije srednje dobne skupine (40-59 godina) ne{to je niì, dok je udio djece odnosno adolescenata, u odnosu na ukupno doseljeno stanovni{tvo relativno visok. Upravo nam ovakva slika ukazuje na ~injenicu da ve}inu migranata ~ine mlade obitelji s djecom, dok je udio starije dobne skupine bio vrlo nizak, naro~ito ako se uzme u obzir da je dobni raspon te skupine puno ve}i nego kod ostalih. Obzirom na spol doseljenika, do 1998. godine udio mu{karaca je bio vi{i od udjela èna, a od 1998. situacija se mijenja u korist èna. Rezultat migracija, dana{nja bosansko - muslimanska zajednica u Hrvatskoj je druga po brojnosti manjinska etni~ka zajednica u Hrvatskoj (î~ak-Chand, 1999), iako je njen udio manji od 1% (DZS; 2004). Me|utim, Ma{ovi} nagla{ava da popisi stanovni{tva ne daju pravu sliku o ukupnom broju muslimana koji se razli~ito izja{njavaju po nacionalnosti (Ma{ovi}, 1997). Prema neslu`benim podacima Islamske zajednice za Hrvatsku danas ih na prostoru RH ìvi oko 100,000 {to bi ~inilo oko 2% ukupnog stanovni{tva zemlje (Omerba{i}, 2001). Prema Popisu stanovni{tva 1991. godine u Hrvatskoj se nacionalno kao Musliman izjasnilo 43 469 gra|ana, {to je iznosilo 0,9 % stanovni{tva. (Crkven~i}-Boji}, 2001:96). Kao religijski musliman izjasnilo se 54 814 gra|ana. Prema Popisu stanovni{tva 2001. godine u Hrvatskoj se naconalno kao Bo{njak izjasnilo 20 755 gra|ana {to je iznosilo 0,47% stanovni{tva. Kao religijski musliman izjasnilo se 56 777 gra|ana Hrvatske. Procjene o stvarnom broju muslimana u Hrvatskoj se prili~no razlikuju. I slu`bene statistike i neslu`bene procjene Islamske zajednice Hrvatske se slaù kako je broj religijskih muslimana ve}i od broja etni~kih Ă°Muslimanaâ&#x20AC;&#x2122; (Bo{njaka). Razlika u broju je posljedica postojanja pripadnika drugih etni~kih zajednica (Albanci, Romi, Turci) te diplomatskog osoblja i ljudi zaposlenih u Hrvatskoj po razli~itim osnovama koji su religijski muslimani, a nisu Bo{njaci. Popis stanovni{tva Hrvatske govori o oko 20 000 Bo{njaka, 19 000 Muslimana, ali i 44 000 muslimana po vjeroispovijesti. To nam potvr|uje tezu kako nisu svi religijski muslimani u Hrvatskoj etni~ki Bo{njaci. Vjerska zajednica sluì kao posljednje upori{te identiteta. Kod Bosanaca muslimana, vjerska zajednica je predstavljala i upori{te nacionalnog formiranja, jer je dugo vremena bila Bo{njacima, u BiH, pa i u Hrvatskoj, jedina institucija koja je imala i ekskluzivno nacionalni karakter. U Hrvatskoj moèmo identiďŹ cirati tre}u i ~etvrtu generaciju muslimana bosanskog podrijetla, ro|enih i stalno nastanjenih u Hrvatskoj. Zbog toga ih moèmo tretirati kao autohtono stanovni{tvo. No, bo{nja~ka populacija zna~ajnim je dijelom sastavljena od migranata. Vremenom raste broj Bo{njaka ro|enih u Hrvatskoj u odnosu na useljenike, no statisti~ki podaci nam nisu poznati. Mogu}e je da je broj muslimana ro|enih u Hrvatskoj u odnosu na imigrante dosegao 50%, no rije~ je o procjeni koju se ne moè potkrijepiti podacima.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

OSNOVNI PODACI O BIH Smje{taj Bosna i Hercegovina se nalazi na jugoistoku Europe, na Balkanskom poluotoku. BiH grani~i s Republikom Hrvatskom, Republikom Srbijom i Republikom Crnom Gorom. Dràvne granice slijede tokove rijeka - Drinu na istoku, Savu na sjeveru i Unu na zapadu. Na jugu i jugozapadu granica prema Hrvatskoj definirana je planinskim lancima BiH ima izlaz na more, Rije~ je o malom pojasu Neumskog zaljeva koji je okruèn hrvatskim teritorijalnim morem. Prirodno - zemljopisni uvjeti su kroz povijest odredili povezanost Bosne kopneno - pomorskim putovima s Europom i Bliskim istokom. Pripadnost slivu Save na koji se nastavlja Dunav i izlaz na Jadransko more predstavljaju komunikacijska vrata BiH. Na to se nadovezuje i sliv Drine, Neretve i Bosne koji predstavljaju najkra}i komunikacijski pravac koji povezuje Jadran i Srednju Europu. Prekodrinski komunikacijski pravac (Biha} - Travnik - Sarajevo - Novi Pazar - Skopje - Istambul) koji se preko Novopazarskog Sandàka nadovezuje na vardarsko - moravski pravac spaja BiH sa Bliskim istokom. Geografija BiH je prete`no brdsko - planinska zemlja. Kao geografske regije izdvajaju se Sjeverna Bosna (Unska krajina, Banjalu~ko - dobojsko podru~je, Sjeveroisto~na Bosna), Srednja Bosna (Gornje Podvrbasje, Sarajevsko - zeni~ka zavala, Gornje Podrinje) i Regije visokog kr{a (Zapadna Bosna, Visoka (planinska) Hercegovina, Niska Hercegovina) Obradive povr{ine ~e{}e su u dolinama rijeka i jezera kojima BiH obiluje. U slivovima ve}ih rijeka (Una, Sana, Sava, Bosna, Neretva, Drina) nalaze se i ve}i gradovi (Biha}, Sanski most, Bosanski Brod, Br~ko, Zenica, Mostar, Zvornik…), kao i u kotlinama. Sredi{te zemlje je sarajevsko - zeni~ka kotlina u kojoj je i urbano, kulturno, politi~ko i ekonomsko sredi{te - grad Sarajevo kao i najve}i industrijski grad - Zenica. Sarajevsko - zeni~ka kotlina (cc. 80 km u pravcu sjever - jug) je stolje}ima sredi{te bosanske dràvnosti. Bosna ima geografski najstabilniju dràvnu tradiciju jer se sredi{te njene dràvnosti u oko 1 000 godina njenog postojanja nije premje{talo iz sarajevsko - zeni~ke zavale. Geografski, u Bosnu spadaju oko tri ~etvrtine BiH, dok na Hercegovinu otpada oko jedne ~etvrtine teritorija BiH. Na sjeveru Bosnu od Hercegovine odvaja planinski lanac kojim dominira Ivan - planina (Visoka Hecegovina), a na jugozapadu kra{ko podru~je Livanjsko-duvanjske kotline. Klima U BiH prevladava kontinentalna klima. Ju`ni dijelovi BiH (Hercegovina) su pod utjecajem mediteranske klime s vru}im ljetima i suhim, vjetrovitim zimama. Planinski dijelovi zemlje imaju mje{avinu planinske i kontinentalne klime, dugim, hladnim zimama i krepkim ljetima. Demografija Prema statisti~kim podacima iz 1991. godine BiH je imala 4.2 miliona stanovnika. Tri su dominantne etni~ke zajednice: Bo{njaci, tada pod nacionalnim imenom Muslimani /42%/, Srbi /33%/ i Hrvati /18%/. Prema popisu stanovni{tva kategorija Ostali ~inila je oko 8% stanovni{tva. Me|u Ostalima je, uz pripadnike manjinskih etni~kih zajednica bilo najvi{e Jugoslavena, za koje se pretpostavlja da su uglavnom pripadnici etni~ki mije{anih obitelji, kao

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

i pripadnici jugoslavenskog upravnog aparata i ~lanovi vladaju}eg Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Nakon rata, obzirom na nepostojanje to~nih statisti~kih podataka, uglavnom je mogu}e iznositi pretpostavke. Prema nekim procjenama, dana{nji broj stanovni{tva u BiH je oko 3 - 3,5 miliona ljudi. Uslijed rata i ratnih djelovanja BiH ima privremene i trajne demografske gubitke od oko 1 - 1,5 miliona stanovnika. Procjene poginulih se kre}u oko 250 tisu}a ljudi (od toga cc. 90 000 Srba, 140 000 Bo{njaka i 20 000 Hrvata). Procjenjuje se da su oko 1 milion ljudi bili u izbjegli~kom statusu. To~ni podaci o tome koliko se od tog broja ljudi trajno nastanilo u novom mjestu boravka, a koliko je povratnika, nisu nam poznati. Kratki povijesni pregled Kao zasebna politi~ka cjelina (oblast) Bosna se prvi put spominje u 10. stolje}u u spisu De administrando imperio bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta. Prvi poznati bosanski vladar (ban) bio je ban Bori} koji je vladao u drugoj polovini 12. stolje}a. Prvi samostalni bosanski vladar bio je ban Kulin (1189. - 1203.) U razdoblju od 1189. godine do 1463. godine Bosna je bila samostalna dràva, prvo kao banovina, a potom kao kraljevina pod doma}im vladarima. Za vladavine Tvrtka I, njegovim krunisanjem 1376. godine Bosna postaje kraljevina. Taj status zadràva do osmanskog osvojenja. Osmanskim osvajanjem pod vodstvom sultana Mehmeda II Fatiha, Bosna 1463. godine gubi dràvnu samostalnost i ulazi u sastav Osmanskog carstva. Osvojenjem je Bosna promijenila ne samo nositelja vrhovnog dràvnog suvereniteta, ve} je iz europsko - kr{}anskog, pre{la u bliskoisto~no - islamski civilizacijski krug koji je trajno obiljeìo bosanski identitet. Bo{njaci su ovaj prelaz primili punog srca i ravnopravno sudjelovali u poslovima Osmanskog carstva, uspinju}i se do najvi{ih upravnih poloàja i ravnopravno sudjeluju}i u politi~kim, kulturnim i vjerskim poslovima Osmanskog carstva. Orijentalno - islamska civilizacija je u Bosnu donijela vi{i ìvotni standard vidljiv u urbanizaciji, arhitekturi, ure|enju stanovanja, no{nji, jelima.. To je bila civilizacija prilago|ena potrebama ~ovjeka, koja je unosila nove potro{a~ke potrebe, donosila je jednu lagodnost (rahatluk) i razvijala nova estetska osje}anja, posebno u svom pozitivnom odnosu prema prirodi (cvije}e, zelenilo, njegovanje kulta vode). Austro-ugarskom okupacijom 1878. godine, Bosna, nakon 4 stolje}a ponovno doìvljava promjenu civilizacijskih razmjera. Ulaskom u sastav Austro-ugarskog carstva Bosna ulazi u europsko - kr{}anski kulturni krug, postaju}i dijelom modernog europskog politi~kog sustava. Dana{nje bosansko - hercegova~ke nacije nastaju iz vjerskih zajednica, definiranih iz u Osmanskom carstvu vaè}eg milletskog sustava. Nakon 1. svjetskog rata 1918. godine Bosna postaje dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija. Njema~kom okupacijom 1941. godine, Bosna ulazi u sastav tzv. Nezavisne dràve Hrvatske. Dràvnost Bosna obnavlja 1943. godine na 2. zasjedanju ZAVNOBiH-a. Bosna ulazi u sastav Federativne Narodne Jugoslavije (od 1945. godine Federativna Narodna Republika Jugoslavija - FNRJ, od 1963. godine Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija SFRJ). Nakon referenduma o neovisnosti Bosna 1992. godine progla{ava dràvnu samostalnost i neovisnost kao Republika Bosna i Hercegovina. 2005. godine Bosna i Hercegovina je definirana Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom proisteklim iz njega. Kultura Kulturu i identitet bilo koje etni~ke skupine pa tako bo{nja~ke i bosansko-hrvatske treba sagledavati unutar specifi~nih povijesnih promjena, doga|aja i utjecaja. Zajedni~ka

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

kulturna obilje`ja Bosanaca i Hrvata u Hrvatskoj izrastaju iz zajedni~kog povijesnog razvoja i iskustva koje se temelji na slavenskom etni~kom podrijetlu i utjecaju germanskog kulturnog kruga. Ipak, za bosansku je kulturu presudan bio vi{estoljetni orijentalni utjecaj Osmanskog carstva koji je svoj trag ostavio prije svega islamiziranjem stanovni{tva, a posredno i na razvoj umjetnosti, kulture i jezika pod tim utjecajem. Obzirom na vi{egeneracijsku prisutnost u Hrvatskoj, zanimljiva je otpornost bosanskog identiteta koja je prisutna i kod bosanskih katolika. Zasebni bosanski identitet je osnaèn uslijed rata i priljeva brojnih izbjeglica. No, i u mirnodopskim razdobljima, zbog teritorijalne blizine i sna`nih obiteljskih veza taj identitet stalnim obnavljanjem ostaje jak. Kulturno naslje|e Bosne, uvjerenja i dru{tveni obi~aji temelje se na multikonfesionalnoj i jedinstvenoj kulturnoj tradiciji u kojoj se isprepli}u razli~ite vjere i etniciteti. Tone Bringa, autorica djela Biti musliman na bosanski na~in, pi{e: “Ni bo{nja~ki, ni hrvatski ni srpski identitet ne moè se u potpunosti razumjeti ako se veè samo sa islamom ili kr{}anstvom nego se mora razmatrati u specifi~nom bosanskom kontekstu, koji je proiza{ao iz zajedni~ke historije i teritorija Bosanaca, kako islamskog, tako i kr{}anskog porijekla“ (Bringa, 1995). Narodi koji ìve na podru~ju dana{nje Bosne i Hercegovine, imaju bogatu narodnu ili pu~ku kulturu, tradiciju i predaju, koja uklju~uje narodnu, usmenu knjièvnost, glazbu, ples, umjetnost, no{nje, narodni ìvot, i drugo. Njihovi raznorodni, regionalni oblici posljedica su preplitanja razli~itih utjecaja i kultura slavenskog, mediteranskog, balkanskog, orijentalnog i srednjoeuropskog kulturnog kruga. Kako u BiH tradicionalno dominira patrijarhalna kultura, sve religijske zajednice dijele njene temeljne norme, filtrirane kroz prizmu religije. U tradicionalnoj kulturi, vjerojatno i zbog grani~nog poloàju Bosne u Osmanskom carstvu, njegovala se tradicija juna{tva i hrabrosti kao poèljni ideal i uzor mladima. Gazija (vitez, junak, heroj) je titula koja se davala ljudima koji su se isticali svojom hrabro{}u u bitkama, ali i pona{anjem, po{tenjem i uzorito{}u koja je uklju~ivala za{titu nemo}nih, èna, djece i staraca. U epskoj narodnoj poeziji takav je ideal artikuliran kroz bra}u Muju i Halila Hrnjicu, janji~arske age iz Velike Kladu{e. Dok je Mujo Hrnjica u narodnom pjesni{tvu istican kao najve}i ratnik i bo{nja~ki vojskovo|a, njegov brat Halil je istican kao za{titnik nejakih. Kao Kraji{te (Vojna krajina), odnosno grani~na pokrajina Osmanskog carstva, Bosna je zauzimala posebno mjesto u Osmanskom carstvu. Ratovi i siroma{tvo stalna su obilje`ja bosanske povijesti. Posluìmo li se opet narodnom epikom, lik Bo{njaka najbolje oslikava Budalina Tale (Tale s Ora{ca, Ora{~anin Tale) s konjem Kula{em, kraji{nik, ratnik, koji je u opisima poderan, odrpan, siroma{ne opreme, no najhrabriji je bo{nja~ki ratnik, uvijek u prvim borbenim redovima. U knjièvnosti je, kao idealni tip mitskog junaka, poznat i lik \erzelez Alije. Junaci nisu specifikum samo muslimana. U katoli~koj i pravoslavnoj epskoj tradiciji istaknut je lik hajduka, kao junaka i borca protiv (naj~e{}e dràvne) nepravde i nasilja, svojevrsnog bosanskog ðRobin Hooda’. Junaci hajdu~kih epskih pjesama su Ivo Karlovi}, Ivan Senjanin, banovi Deren~in i Zrinjanin, Mijat Tomi}, Starina Novak, Jankovi}i, Marko Kraljevi}, Janko Sibinjanin i drugi. Siroma{tvo moè uzrokovati apatiju. No, surovi ìvotni uvjeti mogu pota}i domi{ljatost i inteligenciju. Bosanski duh preganjanja i nadmudrivanja u pu~koj narodnoj epici najbolje oslikava lik Nasrudin hodè, kao siroma{nog i dovitljivog ~ovjeka kome su te osobine mnogo pomogle u svakodnevnim obi~nim i neobi~nim situacijama. Iako podrijetlom iz arapske i turske narodne knjièvnosti, Nasrudina hodù su Bosanci asimilirali i koriste ga kao lika doma}e narodne pripovijetke. Narodna, tradicionalna muzika Bosne i Hercegovine , kao i no{nja pruàju dokaze o povezanosti naroda koji ìve

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

na ovom prostoru. Osim u strogo vjerskim kontekstima, svi drugi pojavni oblici ove muzike (pjevana i svirana praksa, ples) paralelno egzistiraju i imaju zajedni~ka obilje`ja kod razli~itih naroda koji ìve na jednom regionalno-geografskom podru~ju. Pored juna~kih pjesama o kraji{kim junacima koji se bore protiv hajduka, uskoka, nastajale su i lirske pjesme koje su se obi~no pjevale uz tamo{nju tamburu - {argiju. Uzdu` dinarskog gorja, u kraju gdje je danas granica Hrvatske i BiH, pjevala se i danas se pjeva uz narodni instrument - gusle aktualna povijesna ili politi~ka pjesma narodnih pjeva~a guslara. Karakteristi~ni su i duhoviti narodni dvostihovi zvani gange i njima sli~ne rere. Obzirom na svoja obilje`ja, narodne no{nje seoskog stanovni{tva dijele se na tri glavne grupe: dinarske no{nje (no{nje zapadne Bosne i Hercegovine), srednjobosanske no{nje uklju~uju}i i Isto~nu Bosnu i tre}i tip posavske no{nje. Mnogobrojne varijante no{nji razli~itih etni~kih skupina ispoljavale su se u manjim detaljima pojedinih odjevnih predmeta, u njihovoj boji ili na~inu no{enja, ali su u osnovi zadràle osnovne karakteristike tipa kojem pripadaju. U ravni~arskim dijelovima no{nja se izra|ivala od lana i konoplje u a u dinarskim i bosanskim se tkala od vune, dok je muslimanska no{nja od navedenih materijala, ali i od svile. Sjeverni su krajevi u tonalitetu svjetliji, bogatiji bojom, poglavito crvenom, a ju`ni su uglavnom crno - bijeli, kod islamskog pu~anstva zeleni i plavi. Uz grani~arsko - juna~ku kulturu, u gradskim se sredi{tima javlja urbano - trgova~ka kultura koja njeguje vrijednosti orijentirane blagodatima ìvota. U toj kulturi zapaà se jak orijentalni utjecaj, kako u na~inu odijevanja, tako i u glazbi i drugim oblicima umjetni~kog stvarala{tva. Za razliku od seoske, no{nja u gradovima je bila ujedna~ena na ~itavoj teritoriji BiH, a pojedine varijante izme|u nacionalnih grupa u okviru gradskih no{nji nisu bitnije uticale na njen osnovni stil jer su vi{e nagla{avale pripadnost klasi, staleù ili esnafu, a u manjoj mjeri pripadnost naciji ili vjeri. Begovska no{nja je bila od svjetlo crvene, zelene ili plave ~ohe, ukra{ena vezom od srme, dok su trgovci i zanatlije nosili odijelo od tamne ~ohe sa vezom od crnog gajtana. Pojasi su kod pravoslavnog stanovni{tva bili crveni, kod katoli~kog ljubi~asti, a kod muslimanskog {areni svileni “trabolo{e”, ili “mukadem” pasovi. U bojama fesova se mogla naslutiti i nacionalna pripadnost. U ènskim no{njama su crne satenske ili atlasne dimije bile zastupljene kod hrvatskih ili srpskih èna, dok su bo{nja~ke nosile dimije svijetlih pastelnih boja, a begovske ène nosile su dimije od skupocjene svile vezene zlatom (Pa{ali}, 2005). U gradovima su se pjevale i elegi~ne ljubavne pjesme isto~nja~kog ugo|aja sevdalinke koje su se odràle do danas. Analize su pokazale kako sevdalinka (tur. sevda, ljubav) nije kopija turske ljubavne pjesme, ve} posebna vrsta umjetni~ke tradicije koja se po svojim osnovnim oblicima znatno razlikuje od turske i rezultat je slavensko-orijentalnog emocionalnog spoja. Vjerojatno podrijetlo sevdalinke je u pjesmama sefardskih ìdova koji su se u Bosni nastanili emigriraju}i iz [panjolske nakon 1492. godine.U gradovima se razvija i karakteristi~na filigranska, zlatarska ili kujundìjska umjetnost, po kojoj je BiH i danas internacionalno poznata. U Bosni i Hercegovini, ali i u dijaspori postoje brojna kulturnoumjetni~ka dru{tva (KUD) koja njeguju tradicionalno bosansko kulturno naslije|e. Religija, vjerovanja i vrijednosti U BiH su prisutne sve objavljene religije (judaizam, kr{}anstvo, islam) sa religijskim zajednicama koje te religije prakticiraju. Po brojnosti, najve}a je Islamska zajednica BiH, zatim slijede Srpska pravoslavna crkva, Rimokatoli~ka crkva, te @idovska zajednica. U Hrvatskoj, najve}i je broj rimokatolika, potom slijede muslimani i ne{to ìdova. Uspore|uju}i

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

ih s drugim svjetskim religijama, razlike izme|u judaizma, kr{}anstva i islama izgledaju bezna~ajne, a sli~nosti prevladavaju. Rije~ je o tri religije koje su povijesno povezane, geografski bliske i teolo{ki srodne. Etnografski gledano, u odnosu na doma}e stanovni{tvo u Hrvatskoj muslimane iz Bosne i Hercegovine karakteriziraju neke specifi~nosti u obi~ajima, vjeri, jeziku, dijalektu, prehrani i nekim drugim vidovima svakodnevnog ìvota. Religija je kao vrlo prepoznatljiva sastavnica kulture, najo~itija i najva`nija kulturna razlika. Dok je hrvatsko stanovni{tvo iz BiH katoli~ko isto kao i Hrvati u Hrvatskoj i, iako neke kulturolo{ke razlike u odnosu na domicilno stanovni{tvo postoje, one su uglavnom manje u odnosu na muslimansko stanovni{tvo. Naime, kr{}anstvo i islam su objavljene religije koje, bez obzira na razlike u konkretnom provo|enju vjerskog ìvota, karakterizira niz podudarnosti koje se najve}im dijelom odnose na brigu o duhovnom ìvotu i rastu kroz savjestan i neporo~an ìvot, redovitu molitvu, post, hodo~a{}enje, traènje oprosta za grijehe. Osim toga sudjelovanje u zajednici, briga za drugoga, nov~ano pomaganje zajednice i siroma{nih prisutne su u obje vjeroispovijesti. Jedna od glavnih zapovijedi objema grupama vjernika odnosi se na ljubav, po{tovanje i poslu{nost prema roditeljima te du`nost roditelja da nadziru i usmjeravaju vlastitu djecu na pravi put. Postoji jo{ niz sli~nih na~ela i u drugim sferama ìvota koja se u ove dvije zajednice, dodu{e, razli~ito konkretiziraju u svakodnevnom ìvotu. Kr{}anstvo tako stavlja glavni naglasak na unutra{nji rast ostavljaju}i punu slobodu vjernicima u obavljanju niza konkretnih svakodnevnih radnji, dok islam Kur’anom i Hadisom do u najmanje detalje takve radnje propisuje na planu duhovnog i tjelesnog (npr. pokrete pri obrednom pranju, kori{tenje odre|ene strane tijela za obavljanje pojedinih radnji, pona{anje pri zijevanju i kihanju i niz drugih). Bitno je naglasiti tek neke od tih razlika, posebno one koje potencijalno najvi{e utje~u na fizi~ko i mentalno zdravlje, odnose u obitelji i {iroj zajednici. Lewis (1998:120) navodi kako islam od svojih po~etaka priznaje postojanje prethodnika od kojih su neki preìvjeli Objavu islama i postali suvremenici. U najstarijim islamskim teolo{kim i pravnim tekstovima postoje odre|eni principi i pravila o postupanju s onima koji slijede druge religije. Pluralizam je dio svetog zakona islama. Za razliku od judaizma i kr{}anstva, islam se suo~io s problemom religijske tolerancije i postavio doseg i granice religijske tolerancije prema drugim religijama. Lewis zaklju~uje kako za muslimane, odnos prema religijama drugih nije pitanje mi{ljenja ili izbora, interpretacije i prosudbe u skladu s okolnostima. Tolerancija po~iva na dogmatskim i pravnim tekstovima i za muslimane je ona dio zapisanog i svetog zakona. Muslimani BiH prakticiraju ortodoksni sunitski islam, hanefijskog mezheba (pravne {kole). Islamska zajednica BiH spada u tradicionalne islamske zajednice. Utemeljena je prije vi{e stolje}a (Prisutnost islama u BiH se slu`beno ra~una od osmanskog osvojenja 1463. godine), prilago|enoj lokalnim uvjetima. Bosanski islam je etni~kog karaktera u smislu da je u BiH mononacionalan. Iako su, zbog jakih veza i intenzivne komunikacije sa maticom sunitskog islama, bosanski muslimani su u toku sa suvremenim kretanjima u islamu, ~emu pogoduje razvijeno visoko teolo{ko {kolstvo, mreà religijskih institucija i {kolovanje Bo{njaka u svjetskim islamskim obrazovnim sredi{tima. Na ~elu islamske zajednice je reis ul ulema dr. Mustafa Ceri}. Islam je najmla|a od abrahamskih religija. Kao po~etak Objave ra~una se 610. godina kada je Muhammed A.S., Poslanik islama, primio prve ajete Kur’ana od Bo`jeg glasnika, an|ela \ebraila. Kroz kredo islama: “Bog je Jedan. Muhammed je Bo`ji poslanik”, vidljiv je apsolutni monoteizam i insistiranje islama na bo`jem jedinstvu. Muhammed kao poslanik islama, dolazi obnoviti vjeru u Jedinog Boga.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

On je, po vjerovanju muslimana, posljednji bo`ji poslanik, ðpe~at poslanika’, i nakon njega do Sudnjeg dana ih ne}e biti. Dervi{ki redovi, kao naju~estaliji oblik pu~kog islama, prisutni su i u BiH, no nemaju toliki zna~aj kao me|u Albancima. Naime, dok su dervi{ki redovi (tarikati) imali glavnu ulogu u {irenju islama me|u Albancima, u Bosni je presudnu ulogu odigrala ortodoksna ulema islamske zajednice. U BiH postoje brojni lokalni obi~aji koji potvr|uju sinkretizam islamske kulture i predislamskih kulturalnih obi~aja koji ve}inom poti~u od srednjevjekovne Crkve bosanske. Dovi{ta (mjesta za molitvu) od kojih je najpoznatija Ajvatovica (Mala ]aba), su mjesta za molitvu, preteìto na otvorenom, u blizini grobova svetih ljudi i na, za molitvu, posebno odabranim mjestima. Obi~aj molitve na otvorenom prakticirali su bosanski krstjani u predislamskim vremenima i ne treba ih mije{ati s masovnim misama i namazima (muslimanskim molitvama) na otvorenom koja su proizvod modernog razdoblja. Islam nije samo vjera u uèm smislu, ve} prije na~in ìvota. Svi aspekti ìvota muslimana regulirani su {erijatom (tur. zakon), skupom vjerskih, krivi~nih I gra|anskih zakona, osnovanih na Kur’anu, za razliku od adeta (tur. obi~aj), osnovanog na obi~ajnom pravu. [erijat regulira sve ljudske aktivnosti I dijeli ih u pet kategorija: obavezne, preporu~ene, dozvoljene, neprimjerene i zabranjene. Tako {erijat daje pravila pona{anja za ène i mu{karce, zakone koji se odnose na brak i razvod, na privre|ivanje, na po{tivanje vjere i krivi~na djela. Smatra se kako se pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti u ve}em broju u Bosnu dolaze nakon osmanskih osvajanja. Rije~ je o nomadskom stanovni{tvu, s razvijenim sto~arstvom, koje naseljava planinska podru~ja BiH. Zbog toga {to je sredi{te Srpske pravoslavne crkve bilo u Osmanskom carstvu (Pe}ka patrijar{ija), ona je imala ne{to povoljniji poloàj od Katoli~ke crkve, ~ije je sredi{te izvan granica Osmanskog carstva. Vezana uz narod, Srpska pravoslavna crkva BiH u 19. i 20 stolje}u dijeli njegovu sudbinu. Kao dio Srpske pravoslavne crkve, prolazi kroz stradanja kojima je srpski narod bio izloèn u 2. svjetskom ratu, ali u velikosrpskoj agresiji na BiH, ima ambivalentnu ulogu. Rimokatoli~ka crkva je najdulje prisutna u BiH, jo{ iz vremena srednjevjekovne bosanske dràve. Slu`bena rimska kurija, predstavljena kroz Dominikanski red nije uspjela u nametanju rimskog kr{}anstva Bosni, u kojoj je, nakon protjerivanja dominikanaca, u razdoblju 12 - 14. stolje}e vladala Crkva bosanska, srednjevjekovna, narodna, u odnosu na Rim hereti~ka crkva.. U 15. stolje}u dolazi do postupnog povratka Rimske kurije u Bosnu koja bi danas vjerojatno bila ve}inski katoli~ka zemlja da nije bilo osmanskog osvajanja. Nakon njega, kao obilje`je katoli~ke prisutnosti u Bosni ostaje misionarski franjeva~ki red, koji kroz Franjeva~ku provinciju Bosnu srebrenu odràva katoli~anstvo na ìvotu do austrougarske okupacije 1878. godine. Nakon nje, u Bosnu dolazi dijecezanska crkva i katoli~ki crkveni ustroj u BiH postaje dio ustroja Rimokatoli~ke crkve. BiH ima kardinala, kao vrhovnog katoli~kog sve}enika na svom teritoriju. Dana{nji bosansko-hercegova~ki kardinal je msgr. Vinko Pulji}. Specifi~nost Bosne je pu~ko katoli~anstvo. Franjeva~ki red je u kontinuitetu najdulje prisutan i katoli~ko stanovni{tvo je prema njemu razvilo poseban odnos. Za franjevce je uobi~ajen nadimak ðujaci’. U BiH je razvijen Marijanski kult, a njegova najpoznatija manifestacija je Me|ugorje, mjesto Marijinog ukazanja. Me|ugorje nije priznato od strane slu`bene Katoli~ke crkve, no, godi{nje privla~i milione vjernika. @idovska zajednica u BiH nastaje doseljenjem sefardskih ìdova iz [panjolske, nakon pada Granade 1492. godine. Broj~ano mala, ìdovska zajednica je urbanog karaktera i ostavila je brojne tragove u bosanskoj kulturi i povijesti koji prerastaju njenu veli~inu. Najzna~ajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna vjerska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svome izgonu iz [panjolske.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

Jezik i komunikacija U BiH su tri slu`bena jezika: bosanski, hrvatski i srpski jezik koji se koriste u slu`benoj komunikaciji. Slu`bena su i dva pisma: }irilica i latinica, koja u svakodnevnoj praksi prevladava. Bosanski jezik danas postoji kao standardni jezik utemeljen na {tokavskoj ijekavskoj varijanti koji je vrlo sli~an hrvatskom jeziku, sa nekim fonetskim, leksi~kim i stilisti~kim posebnostima. Bosanski jezik je relativno ujedna~en i nije toliko rasto~en podru~nim narje~jima ili govorima kao hrvatski (~akavski, kajkavski, {tokavski) u kojem se me|udijalektne razlike ve}e nego one izme|u dvaju standardnih jezika. Govorni jezik, ðbosanski dijalekt’ se odlikuje na~inom nagla{avanja i specifi~nim rije~ima, me|u kojima prevladavaju brojni orijentalizmi. Za razliku od mnogih hrvatskih govora u bosanskom se ~uva jasna razlika izme|u uzlaznih i silaznih naglasaka. Pored toga, posebna karakteristika bosanskih govora je pomicanje naglaska na enklitiku (npr. izraz u Bosni izgovara se /u cbosni/ a ne /ubo csni/ kao u {tokavskim hrvatskim govorima. U tom govoru su ~esto sa~uvani glasovi h i f, koji u hrvatskom jeziku nedostaju, pa se tako ~esto ~uje lahko, mehko za razliku od hrvatskog lako, meko, i sli~no. Bosanski jezik je otvoren i multikulturalan. Jednu desetinu njegova jezi~nog fonda cine pozajmice iz stranih jezika, posebno iz arapskog, turskog i perzijskog jezika. U pravilu bosanski je jezik otvoreniji prema posu|enicama i ~esto dopu{ta dvije varijante karakteristi~ne za hrvatski i srpski jezik. Govor nam otkriva ~ovjeka iz Bosne, neovisno o nacionalnoj zajednici kojoj pripada. U namjeri da pokaù razli~itost pripadnici srpske i hrvatske nacionalne zajednice u BiH kao ðnovogovor’ ponekad koriste srpski i hrvatski jezik, no naglasak otkriva njihovo bosansko podrijetlo. U neverbalnoj komunikaciji rukovanje predstavlja uvodni dio. Mu{karci se rukuju na po~etku i na kraju susreta. U muslimanskim obiteljima koje slijede neovahabitski obrazac pona{anja, dozvoljeno je rukovanje s mu{karcem, dok sa ènom mu{karac koji joj nije suprug ne smije imati nikakav fizi~ki kontakt, pa tako ni rukovanje ne dolazi u obzir. Ako èna sama ponudi ruku, u redu je prihvatiti je, no, mu{karac ne smije prvi pruàti ruku. Vahabizam je islamski reformisti~ki pokret nastao u drugoj polovici 18. stolje}a. Odlikuje se puritanskom interpretacijom islama: neovahabizam se javlja u sedamdesetim godinama 20. stolje}a. U verbalnoj komunikaciji, ~est je razgovor u kojem se sudionici ne gledaju u o~i, ve} gledaju pored sugovornika. Na taj na~in, umjesto dijaloga, imamo ðdvostruki monolog’. Kako je u prevladavaju}oj europskoj komunikaciji uobi~ajen kontakt o~i u o~i, moè izgledati kako Bosanac, u razgovoru primjenjuju}i tradicionalni obrazac razgovora, ne{to ðskriva’ od sugovornika. No, rije~ je o na~inu verbalne komunikacije za koji se smatra da sugovorniku omogu}uje bolju koncentraciju na predmet razgovora (govor ispod vije|a). Nakon po~etne suzdrànosti, Bosanci vrlo brzo prelaze na kori{tenje oblika ðti’ u komunikaciji. Taj prelaz iz formalne u neformalnu komunikaciju moè biti zbunjuju}i, pogotovo kad vam je sugovornik osoba koju vidite prvi put u ìvotu. U verbalnoj komunikaciji ~esta je upotreba turcizama koji mogu zbuniti sugovornika koji ne zna njihovo zna~enje. Pri ulasku u bosansku ku}u, osoba koja do~ekuje govori prido{licama: bujrum, pozdrav koji zna~i: dobrodo{li, u|ite. Kad netko dolazi u ku}u ili u dru{tvo nenajavljen, neo~ekivano, moè pitati: Ima li bujruma, u zna~enju: ðima li dobrodo{lice, jesam li dobrodo{ao/dobrodo{la? êsto se ~uju i izrazi in{alah ( da bog da) i ma{alah (Sjajno! Bravo!). Rije~ mu{tuluk, u zna~enju ðsretna vijest’, tako|er je prisutna u verbalnoj komunikaciji. Kada osoba koja dolazi u dru{tvo govori mu{tuluk, to zna~i da donosi sretnu vijest. Obi~aj je tu osobu po~astiti zbog radosnih vijesti koje donosi. Vrlo je ~esta i rije~ }eif ili }ef (volja, dobro raspoloènje)

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

u zna~enju “prohtjelo mi se”. Ako ~ovjek ne{to u~ini, pa ga tko upita za{to je to u~inio, odgovoriti }e mu: »Tako mi je bilo po }eifu. «Isto tako upita{ li ga za{to ne{to nije u~inio, re}i }e ti: »Nije mi bilo po }eifu« — pa mirna Bosna.(Hangi, 1906). U uèm smislu }eif ozna~ava osobito meditativno raspoloènje uz potpunu smirenost duha i tijela. ]eif je »kada se uznese{ u neko bezbri`no carstvo, ne znaju}i za ~as ni da di{e{, ni da kahvu pije{ ili grize{ cigar duhana.« (Hangi, 1906). Pored pozdrava koji su uobi~ajeni i u Hrvatskoj, muslimani se pozdravljaju me|usobno sa merhaba (dobro do{ao, pozdravljam te kao prijatelja) te Selam alejkum (mir s vama). Hangi (1906) ovako opisuje pozdravljanje muslimana: “Pozdrav na{ih Muslimana vrlo je lijep. Kada se sastanu dva prijatelja na ulici, oni pozdravljaju jedan drugoga dotaknuv si desnom rukom prsa, ustiju i ~ela. Tim ho}e da reknu: »Pozdravljam te od srca, izri~em ti to ustima i dajem ti ~ast umom svojim.«” Hangi nadalje kaè da isto tako pozdravljaju Muslimani i pripadnike drugih vjeroispovijesti, a oni Muslimane. Tako|er isti~e da svi Bosanci bez obzira na vjeru nakon pozdrava uvijek pitaju : »Kako si?« ili »Kako si, gospodine?« , a odgovor na to je: »Dobro, hvala Bogu, Kako ti?« . @ivot u Bosni se tradicionalno, a u ruralnim predjelima jo{ i danas, temeljio na {iroj obiteljskoj zajednici s vi{e desetaka ~lanova koji su svi bili u uèm srodstvu po ro|enju ili ènidbi. Sve je njih trebalo po rodbinskim odnosima raspoznati i pravilno oslovljavati tako da su se u svim etni~kim zajednicama zadràli neki nazivi za srodnike koji u Hrvatskoj vi{e nisu uobi~ajeni. @ena od sina i brata je tako nevjesta, nevista, neva ili snaja. Muèvi od dvije sestre su – badè, a muèvljeva bra~a su mladoj (nevjesti) – djeverovi. Nevjestina bra~a su njenom muù – {urjaci ({ura, {urjak), a posve }e rijetko netko reci {ogor. Njihova djeca su {urjakovici. @ena od djevera (muèvog brata) je mladoj (nevjesti) – jetrva, a one se izme|u sebe zovu – seka, sekica, sekana… Djever se obi~no naziva s brat, brato, bajo, baja… Sestra od muà je – zaova (zava) i nju nevjesta obi~no naziva – seka. Sestra od ène je muù – svast (svaja, svastika), a on je njoj svak. Djeca od brata, bratu ili sestri su sinovci, ne}aci (netjaci), a ta djeca izme|u sebe su brati}i, sestrici ili prvi ro|aci. Svim starijim, odnosno svoj rodbini sa ènine strane, mladoènja je – zet, a ne samo njenom ocu i majki. O~ev brat je ~i~a (stric), ~ikan, a vrlo rijetko }e mu tko reci – stric. @ena od ~i~e je – strina, a njihova djeca su stri~evi}i. Maj~in brat je – ujak, a njegova èna-ujna. Njihova djeca su – ujakovi}i (prvi ro|aci). O~eva i maj~ina sestra su – tetke. Njihove muève se zove – tetak. Njihova djeca su – te~i}i U muslimana otac je babo, a baka nena. Maj~in brat je daidà, njegova èna je daidìnica (ujna), njegov sin je daidì}, a k}er daidì}na. O~ev brat je amidà, njegova èna je amidìnica (strina), njegov sin je amidì}, a k}er amidì}na. Amidà je tako|er ~est oblik oslovljavanja svakom starijem ~ovjeku. Muslimanska imena u Bosni su se po~ela nadijevati po dolasku Osmanlija, koji su islam ba{tinili od Arapa i Perzijanaca, pa njihova imena potje~u uglavnom iz arapskog, dijelom iz perzijskog i najmanjim dijelom iz turskog jezika. Bo{njaci su ta imena prilago|avali svome jeziku, ~esto i ne znaju}i im zna~enje, pa su pravili preinake, skra}ivanja, deminutive, i sli~no stvaraju}i tako jedinstvena bo{nja~ka imena. Sva muslimanska imena imaju neko zna~enje, npr. Tarik zna~i “zvijezda Danica”, Meliha “ljepotica”, i sl. Ve}ina muslimanskih prezimena su patronimici koji zavr{avaju slavenskim nastavkom –i} ili ovi}. Neka bo{nja~ka prezimena sadrè o~evo ime i neku oznaku profesije ili titulu prije nastavka –i}, ili pak samo o~evo ime ili profesiju. To su na primjer Izetbegovi} (sin Izet bega), Osmanovi} (“sin Osmana”), Imamovi} (“sin Imama”). Kod sekularnih Bo{njaka popularna su i slavenska imena (npr. Zlatan).

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

Zajednica, dru{tveni ìvot i obi~aji Bosna, kao dio Osmanskog carstva, organizacijski je preuzimala oblike prevladavaju}e u dràvi. Sustav vjerskih zajednica (milleta) koji su imali veliku upravnu autonomiju (uklju~uju}i sudstvo) predstavlja temelj na kojem su se formirale dana{nje bosansko hercegova~ke nacije. Njih moèmo nazvati i vjeronacijama, jer, zbog etni~ke i lingvisti~ke bliskosti, religijska pripadnost predstavljala je najizraèniju razlikovnu karakteristiku, prijeko potrebnu u nacionalnom formiranju. Vjerske zajednice moèmo nazvati i osnovnim (ili prirodnim) zajednicama iz kojih su se artikulirale nacije kao zami{ljene zajednice. Kako je nacija primarno masovni fenomen, jer uklju~uje mase ranije politi~ki neaktivnog stanovni{tva, u nacionalnoj mobilizaciji kori{tena su sva raspoloìva sredstva. Tako je i vezivanje nacionalne i religijske pripadnosti na{lo svoju artikulaciju u Bosni. Dru{tva za propagiranje srpskog i hrvatskog imena u Bosni su osnovana sredinom 19. stolje}a i ona zapo~inju nacionalnu mobilizaciju na osnovu religijske pripadnosti. Nacije su danas stvarnost BiH i one ~ine temelj unutarbosanskih razlikovnosti. Ipak, u odnosu na nacionalne matice kod bosanskih Srba i Hrvata postoji osje}aj lokalnog identiteta, koji ih, uz veze s domovinom, ~ini razli~itim od matice. U BiH je, uz osje}aj lokalnog identiteta, jako razvijena institucija kom{iluka (susjedstva) kroz koju se susjedi me|usobno pomaù, {tite, te zajedno prolaze kroz ìvot, dijele}i i dobro i zlo. Primjerice, uobi~ajeno da se susjedima odlazi ðna àlost’ i ðna radost’, odnosno da se susjedi sudjeluju u tugovanjima i proslavama obitelji. Usprkos razli~itim religijama, uobi~ajeno je da susjedi muslimani odlaze kr{}anima za Boì}, kao {to susjedi kr{}ani odlaze muslimanima za Bajram. Surovi ìvotni (prirodni i dru{tveni) uvjeti svakako su pomogli u ja~anju osje}aja solidarnosti me|u Bosancima. Uz geografsku izoliranost to je umnogome utjecalo na razvitak lokalne zajednice. Bosanci su poznati kao vrlo dru{tveni, gostoljubivi i druèljubivi ljudi. Vole primate goste i odlaziti u posjete. Uobi~ajeno je da gosti donose poklone (kavu, slatki{e i sl.), a doma}ini ih obavezno posluùju kafom, slatkim i pi}em. Obi~no se nude tri kafe. Prva je do~eku{a, druga je razgovoru{a, a iza tre}e kafe, koju narod u {ali zove kandìja (tur. bi~), ili sikteru{a (tur. Odlazi! Mar{!), o~ekuje se da gosti odu. Dio su obi~aja i sijela ili ak{amluci (tur. ak{am = ve~er), ve~ernja druènja i razgovori uz meze (tur. zakuska) i lagano pijuckanje rakije. Osobito su popularni izleti i zabave u prirodi, teferi~i, kada skupina prijatelja ponesu dèzvice, fildàne, kafu i ne{to jela (naj~e{}e pite, ali i bosanski lonac), pa odu u prirodu na piknik uz neko vrelo, rijeku ili potok. Bosanci su poznati po svojem smislu za humor, tako da je {ega (tur. {ala) obavezan sadràj ovakvih druènja i opu{tanja. U gradovima, uve~er je osobito za mlade vrijeme za korzo, {etnju po glavnoj ulici i druènje vr{njaka po mnogobrojnim kafanama. Pojam “raja” (tur. kmetovi, sirotinja) u zna~enju “dru{tvo, {kvadra” izuzetno je vaàn dio bosanskog ìvota i dru{tvenog svjetonazora. I u dijaspori ova te`nja za druènjem svugdje dolazi do izraàja, ali je dru{tveni ìvot obi~no ograni~en i manje intenzivan zbog druga~ijeg na~ina ìvota i obi~aja, sveden na posao i obitelj, {to mnogima te{ko pada. Proslave, obiteljska okupljanja Obiteljska okupljanja ~esto kao povod imaju neke zna~ajne doga|aje i datume iz obiteljske, nacionalne ili religijske pro{losti. Glede blagdana, muslimani su orijentirani prema islamskom kalendaru i za njih su najzna~ajniji blagdani bajrami (Ramazanski bajram i Kurban Hadì bajram). Ramazanski bajram dolazi na kraju Ramazana, mjeseca posta i

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

odricanja. Slavi se tri dana. Brojni su obi~aji darivanja za Ramazanski bajram, kao i prire|ivanje sve~anih ru~kova i ve~era. Bajram-namaz (molitva) klanja se u svim dàmijama, a obi~aj je da se prvog dana Bajrama obi|u mezare (groblja), da se ku}i do~ekuju gosti, a narednih dana se ide u posjet obitelji i prijateljima. Djeci koja do|u u posjet daje se bajramluk, poklon u novcu prema mogu}nosti onog koji daruje. Vjeruje se da se novac dat kao bajramluk vi{estruko vra}a onom koji ga daje. Sve~ana bajramska ve~era zove se iftar, a na trpezi, sofri su razna tradicionalna jela, me|u kojima je obvezna baklava. Hadìjski ili Kurban bajram dolazi otprilike mjesec dana nakon ramazanskog. To je vrijeme za obavljanje hadà kao jedne od osnovnih vjerskih du`nosti muslimana. Bo{njaci pridaju veliki zna~aj hadù i musliman koji ga obavi sti~e naziv hadìja i dodatni ugled u zajednici. Kurban (`rtva) ozna~ava obi~aj klanja kurbana (`rtve - naj~e{}e ovnova). Kurban bajram je blagdan zajednice, jer se meso i koà kurbana, prema utvr|enim pravilima dijeli zajednici: obitelji, susjedima i sirotinji. Katolici kao najva`nije blagdane imaju Boì} i Uskrs, uz obiljeàvanje dana svetaca i mu~enika i marijanski kult. Glavni su dijelovi crkvene godine korizma i advent, a nedjelja je dan po~inka i obveznog prisustvovanja liturgiji (misa). Uz Boì} i Uskrs, va`ni blagdani su Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo (Velika Gospa) i Bezgrje{no za~e}e, sveta~ki Svi sveti. Pravoslavni kr{}ani tako|er {tuju Boì} i Uskrs, s tim da se njihov Boì} ra~una prema julijanskom kalendaru i pada na katoli~ki blagdan Sveta tri kralja, 7 sije~nja. Prema tom kalendaru pravoslavna Nova godina (znana i kao Srpska Nova godina) pada 14.sije~nja. Pravoslavni jo{ imaju brojne slave na kojima se okupljaju ~lanovi obitelji. @idovska zajednica tako|er ima svoje blagdane koje upra`njava prema religijskom kalendaru. U Bosni, osobito u gradovima gdje je bilo uobi~ajeno sklapanje mje{ovitih brakova, mnoge obitelji su slavile i pravoslavne, katoli~ke i muslimanske blagdane. Obla~enje Nema speciďŹ ~nog obrasca obla~enja odre|enog islamom kod Bo{njaka. Adolescenti, kao i druge dobne skupine stanovni{tva, slijede modne trendove koje diktira industrija. U ènskom obla~enju se izdvaja no{enje papu~a, te {ire (komotnije odje}e). Tijekom blagdana i javnih sve~anosti, Bo{njakinje nose dosta nakita, prete`no zlatnog. Vjerojatno je cilj istaknuti imu}nost obitelji (da se vidi nam-imetak, bogatstvo). Zanimljivo je da u nekim dijelovima Bosne Hrvatice tetoviraju ruke i druge vidljive dijelove tijela kr{}anskim simbolima. Ovaj vrlo stari obi~aj, imao je posebno zna~enje u vrijeme turske vladavine kao znak otpora islamizaciji, a zadrào se sve do dana{njeg doba. No{enje marame je prisutno kod svih vjerskih zajednica. Tradicionalno, marame nose starije ène i uglavnom u ruralnoj populaciji. Marama simboli~ki ozna~uje kako je rije~ o moralnoj, bogobojaznoj èni, vrijednoj po{tovanja i na taj na~in pruà dodatnu za{titu èni. Ă°Vahabisti~kaâ&#x20AC;&#x2122; islamska moda, koju prakticiraju neke muslimanke, predstavlja moderni trend, prisutan u BiH od rata. U bosanskim obiteljima uobi~ajeno je skidanje cipela odmah na ulasku u ku}u. U doma}instvu se hoda u ku}noj obu}i - papu~ama. Seksualnost U bosanskoj je sredini dru{tveno poèljno seksualno pona{anje je heteroseksualno i monogamno u skladu sa svim prisutnim religijama. Islam, za razliku od katoli~ke dogme,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

ne tretira seks kao grijeh koji se upra`njava isklju~ivo radi reprodukcije. Za muslimane, seks je ibadet (bo`ji dar) stoga je heteroseksualna seksualnost dapa~e podràvana, ali isklju~ivo u okvirima bra~ne zajednice. Otuda i koncepcija ènidbe i udaje u mladoj dobi. Na taj na~in se seksualnost kanalizira u dru{tveno prihvatljive okvire. S druge strane, preljub predstavlja jedan od najteìh prijestupa. Na{a je pretpostavka kako je primarni razlog {to preljub naru{ava stabilnost zajednice. Primat koji islam stavlja na opstanak zajednice, pomaè nam lak{e razumjeti o{tre kazne predvi|ene za prijestupnike. Tradicionalno, u skladu sa dru{tvenim normama ve}ina bosanskih djevojaka i mladi}a, osobito muslimanskih nisu imali puno prilike za druènje sa suprotnim spolom prije ènidbe, a spolni odnosi prije braka bili su zabranjeni. U tom smislu bili su prili~no za{ti}eni od opasnosti preranog stupanja u spolne odnose, neprikladnih veza i drugih mogu}ih tragi~nih posljedica. U brak su stupali mladi, djevojke ve} od 16 godine. Razdoblje socijalisti~ke vladavine i osobito rat zasigurno su oslabili tradicionalne dru{tvene norme vezane uz seksualnost, posebno u gradovima. U brak se ulazi sve kasnije, a predbra~ni spolni odnosi su postali posve uobi~ajeni kao i pitanje kontracepcije unato~ vjerskim zabranama. No, javno nametanje iskazivanja seksualnosti i dalje se smatra neukusnim. Tako druk~ija seksualnost ili manifestacije poput Gay pridea, zasigurno bi nai{li na veliko neodobravanje stanovni{tva. Takva seksualnost je postoje}a, no nije nametljivo javna. Zapisi o pojedincima druk~ijeg seksualnog pona{anja mogu se na}i kroz bosansku povijest, a izraz lutija (levat) ozna~ava homoseksualca. Tijekom osmanskog razdoblja, homoseksualnost pojedinaca, ako je ve} postoje}a, tolerirana je, no, nikako nije odobravana. Homoseksualnost je protivna vjeri i direktno o{te}uje zajednicu, jer homoseksualci nemaju potomstva. Obzirom na ra{ireno macho poimanje mu{karca, nekoga optuìti za homoseksualnost predstavlja veliku uvredu. Va`no je ðne biti peder’. Zanimljivo, no neke tradicionalno devijantne dru{tvene uloge mu{karca: lopov, ubojica, kriminalac zajednica moè ðlak{e provariti’ nego homoseksualnost (Samo da nije peder). Homoseksualci pojedina~no migriraju prema ve}im sredinama, poput Zagreba, Ljubljane, Beograda, gradova zapadne Europe ili Istambula. Nasilje Nasilje ne predstavlja poèljan obrazac pona{anja u bo{nja~koj sredini. Iako je BiH stolje}ima bila izloèna raznim nasilnim djelovanjima (ratovi, okupacije, bune, ustanci…) u mirnim razdobljima nasilje individualno nasilje nije u~estalo. Kao specifikum Bosanaca izdvaja se sklonost prema upotrebi noà (“~akija”) u nasilnim rje{avanjima sukoba. Naj~e{}e je rije~ o kafanskim tu~ama izazvanim kombinacijom prekomjerne konzumacije alkohola i kafanskim pjesmama. Uslijed rata, bosanska je populacija do{la u posjed oru`ja svih vrsta, tako da se hladno oru`je rje|e koristilo, a zamijenili su ga pu{ke i pi{tolji, te razne vrste eksploziva u kriminalnim i politi~kim obra~unima. Obzirom da je rije~ o patrijarhalnom dru{tvu, snaga i tjelesna spremnost su me|u Bosancima ne{to {to zasluùje po{tovanje. Smrt i pogrebne aktivnosti Smrt je sastavni dio ìvota. Bo{njaci cijene ako je smrt bila brza i bezbolna (Nije se puno mu~io/mu~ila). Sahrane se naj~e{}e odvijaju prema vjerskim propisima, iako ima i ateisti~kih (sekularnih) sahrana. Kremiranje je rijetka pojava. Ono {to izdvaja muslimane od drugih denominacija je na~in provo|enja obreda. Pokojnikovo tijelo prolazi kroz ritual

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

pogrebnog pranja (gusul). Potom se umata u platno (}efini) i stavlja u plitki lijes (tabut). Tijelo se sa tabuta na kojem se nosi do groba (mezar), stavlja u zemlju Iznad njega se pod kutem od 45% slaù daske na koje se nabacuje zemlja. Pogrebna ceremonija (|enaza - namaz) se odvija u dva dijela. Prvi dio se klanja ispred dàmije, a potom se tijela pokojnika prenose na groblje. Ako je groblje u blizini dàmije tabut se nosi na rukama, a ako je groblje udaljenije, koristi se motorizirani transport. Tradicionalno, na groblje idu samo mu{karci, dok ène ostaju kod ku}e. U dana{nje vrijeme i ène odlaze na sahranu, no ritual promatraju sa strane, ne sudjeluju}i u njemu. Nakon spu{tanja pokojnika u grob, muslimani ga zakapaju. Obi~aj je da svaki sudionik sahrane baci par lopata zemlje. Lopata se ne predaje iz ruke u ruku, ve} se pu{ta da padne na zemlju i slijede}i koji je uzima diè je sa zemlje. Kad se lijes zakopa, na grobu se moli za pokojnika. U Hrvatskoj su dozvoljene isklju~ivo sahrane u lijesu, tako da se pokojnikovo tijelo u lijesu spu{ta u grob. Ve}ina aktivnosti oko pogreba se doga|a u doma}instvu. Izmjenjuju se susjedi, ro|aci, prijatelji i poznanici obitelji i pokojnika. ðNa àlost’ se nosi kava, sokovi i razne vrste hrane. Uobi~ajeno je da obitelj pokojnika ne priprema hranu i posluènja za goste. Tu ulogu preuzimaju prijatelji i ro|aci. Na taj na~in, obitelj je oslobo|ena svih obveza i moè se posvetiti isklju~ivo àlovanju.

OBITELJ Struktura obitelji Obitelj je osnova zajednice. Prosje~na veli~ina bosanske obitelji prelazi okvire proste reprodukcije (2 djece u nuklearnoj obitelji) i, iako se institucija obitelji sve vi{e nuklearizira, poèljni natalitet je i dalje 3 ili vi{e djece u nuklearnoj obitelji. Doma}instvo ~ine ljudi koji jedu za istim stolom. Iako je dru{tvena mreà {ire obitelji jo{ uvijek jako prisutna i razra|ena, sve je rje|a pojava da {ira obitelj (dvije ili vi{e nuklearnih obitelji) dijeli jednu kuhinju, ve} je trend da udana èna ima svoju kuhinju. Taj je trend ra{ireniji u gradovima, nego na selu, no obrasci koje diktiraju gradovi uzimaju maha i na selu. U pro{irenu nuklearnu obitelj spadaju i ~lanovi starije ìvotne dobi, ~esto oni koji su ostali bez ìvotnog partnera, kao i samci. Bosanski je rat (1992. - 1995.), poti~u}i dru{tvenu solidarnost unutar etni~kih zajednica zahva}enih ratom, usporio proces fragmentiranja {irih obitelji, no nakon rata taj se trend nastavio. Koliko je do danas uzeo maha u bosansko-hercegova~kom dru{tvu, bez podataka je te{ko precizno definirati. No, moèmo ustvrditi kako je pro{irena nuklearna obitelj prevladavaju}i oblik organizacije obitelji u BiH. Kao organizacijski oblik, obitelj ima ðglavu ku}e’ ili ðdoma}ina’. Uslijed patrijarhalne strukture, uobi~ajeno je da ðglava ku}e’ bude mu{karac. Zbog islamske kulture, mu{karac predstavlja obitelj u javnoj sferi, dok je za ènu rezervirana ðsfera privatnog’ - ðunutarnji prostori’ ku}e i obitelji. U stvarnosti, nije rijetkost da je èna prava ðvladar obitelji’ i ðglava ku}e’. U obiteljima od Bosanske krajine do Sandàka, ène vode poslove doma}instva, dok mu{karac figurira kao ðglava ku}e’. Brak, ro|enje i odgoj djece I kr{}anstvo i islam poseban naglasak stavljaju na potrebu stupanja u brak kao najboljeg modela za zajedni~ki suìvot, a obitelj vide kao temeljnu strukturu koja doprinosi dru{tvenom blagostanju. U katoli~anstvu je brak sakrament, dakle neraskidiv je (iako neke druge kr{}anske denominacije toleriraju sudski razvod). Islam raskid braka dozvoljava u iznimnim

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

slu~ajevima, iako ga smatra Bogu najmrskijom od svih dozvoljenih stvari (Hamidullah, 1993). Za razliku od katolicizma, u islamu brak nije sveti sakrament i bo`je djelo, ve} prije dru{tveni ugovor koji supru`nicima daje prava i du`nosti, i koji moè uspjeti samo uz uzajamno po{tovanje. Dok je u ranija vremena ugovoreni brak predstavljao dru{tvenu normu, u dana{nje vrijeme naj~e{}i je brak iz ljubavi kao posljedica romanti~ne ljubavi dvoje ljudi koju svojom slobodnom voljom stvaraju zajednicu. U ranija vremena ni institucija ugovorenog braka nije se po{tivala doslovce kao recimo na indijskom potkontinentu gdje je i danas ~esto da se sklapa brak izme|u dvoje ljudi koji se nikada ranije nisu vidjeli. Obi~aj a{ikovanja (udvaranja) odvajkada se primjenjuje u Bosni. Djevojke bi stajale na prozoru, a mladi}i udvara~i pod prozorom. Drugi na~in je otmica nevjeste. Taj se obi~aj primjenjivao i do polovice 20. stolje}a, uglavnom dogovorno. Naime, obitelj se otmicom nevjeste osloba|ala obaveze davanja miraza za njenu udaju {to je predstavljalo olak{anje za obitelji s brojnom ènskom djecom. Trudno}a ène i ro|enje djeteta u bosanskoj obitelji predstavljaju sve~ani ~in. Ono ozna~ava produètak vrste i roda i kao takvo izrazito je zna~ajno za o~uvanje zajednice. @ena kad rodi, prelazi u drugu vrstu odnosa i njena je primarna uloga od tada uloga majke. Kao takva sti~e dru{tveni ugled i po{tovanje mu{kih i starijih ~lanova obitelji i {ire zajednice. Trudno}a ène je i dokaz biolo{ke sposobnosti mu{karca da produì vrstu, tako da èninom trudno}om i ro|enjem djeteta raste i ugled mu{karca u obitelji, sada u ulozi oca. Smatra se kako je obitelj s vi{e djece je bogatija i sretnija. Tako se posredno poti~e i natalitet koji je u BiH stolje}ima visok, bez obzira na religijsku pripadnost Bosanaca. Rodnost ène predstavlja cijenjenu kvalitetu. Obitelj bez djece je velika àlost. Nevjen~anu ènu su nazivali – prilo`nica, ili ino~a (usidjelica). Novoro|en~ad imaju svu dostupnu skrb koju im mogu pruìti ~lanovi obitelji. Nakon razdoblja od 40 dana novoro|en~e i majka primaju posjete cijele obitelji. Primarna socijalizacija (odgoj i skrb) djece u pred{kolskoj dobi je zada}a obitelji, primarno majke i oca, a onda i {ire obitelji, poglavito baka i djedova. [kola preuzima primarnu ulogu sekundarne socijalizacije. Djeca paralelno sti~ku svjetovno i religijsko obrazovanje. Obrezivanje (sune}enje) mu{ke djece, muslimanski je obi~aj kojim se djeca iniciraju u svijet islama. Obrezivanje se uglavnom vr{i u pred{kolskoj dobi i predstavlja zna~ajan doga|aj za obitelj. Tradicionalno, taj su zahvat obavljali brija~i, a danas se radi i u medicinskim ustanovama. înom obrezivanja, dje~ak se inicira u svijet mu{karaca. Obrezivanje predstavlja sve~ani doga|aj u obitelji i dje~aka dariva cijela obitelj. Obrezivanje nije obavezno ali se jasno preporu~a ne samo kao vjerski obred ve} i zbog higijenskih razloga kao preventivna mjera protiv infekcije i bolesti. Dolazak ènskog djeteta nije izazivao posebnu radost i veselje u obitelji, jer su mu{karci smatrani glavnim nositeljem obiteljskog imena… Mu{ka djeca imala su daleko ve}u slobodu, dok su djevoj~ice strogo odgajane, u~e}i od malena na rad i poslu{nost. Naro~ito se pazilo da bude pokorna mu{kim ~lanovima obitelji. Pred djedom, ocem, pa i starijim bratom, morala je {utjeti i u prikrajku pokorno ~ekati njihove naloge. Vec od desetak godina vode kucne poslove i uce se tkanju, vezu… Razvijenija djevoj~ica «pocuri» se ve} od 12 godina, ali su se op}enito «curile» od 14 do 16 godina. Ve}ina se udavala od 16 do 19 godina. Na pubertet i adolescenciju kao prijelazno razdoblje izme|u djetinjstva i odraslosti, u BiH se druk~ije gleda nego u Hrvatskoj. Ono predstavlja ulazak u svijet odraslih. Dok zahvaljuju}i sve ve}em produljivanju razdoblja puberteta i adolescencije na Zapadu imamo sve vi{e ðvelike djece’ koja, slijede}i sindrom ðPetra Pana’, odbijaju da odrastu i u svojim ~etrdesetima, u BiH i isto~nije imamo ðmlade ljude’ koji za zapadno poimanje izrazito rano

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

sazrijevaju. Oni ve} u ranoj ìvotnoj dobi po~inju preuzimati uloge odraslih. Ipak, postoje i danas velike razlike izme|u sela koje je konzervativnije i grada u odgajanju djece. Na selu gdje je tradicionalan na~in ìvota prisutan, obitelj je jo{ uvijek najzna~ajniji oblik dru{tvene podr{ke, a tradicionalan proces socijalizacije podrazumijeva autoritaran i strog odgoj s ranim naglaskom na rodnim ulogama. U gradskim sredinama prevladavaju nuklearne obitelji u kojima oba roditelja naj~e{}e rade i manje vremena provode sa djecom, odgoj je permisivniji, a mladi se po svojim aspiracijama i na~inu ìvota ne razlikuju bitno od svojih vr{njaka u drugim europskim zemljama. Razvod I razvod braka predstavlja sastavni dio ìvota. Obzirom da islam od po~etaka dozvoljava i regulira razvod braka, kao i podjelu imovine supru`nika (kao najodvratniju, a ipak dozvoljenu ljudsku aktivnost), tako je i pristup razvodu braka kao zajednice dvoje ljudi realniji. Ne pretpostavlja se da }e par ostati zajedno” sve dok ih smrt ne rastavi”, iako se ve}inom brakovi sklapaju s najboljim namjerama da tako bude. Brak se i u islamu smatra idealnim, poèljnim oblikom ìvota, dok je celibat nepoèljan jer moè dovesti do raznih psiholo{kih i fizi~kih napetosti i problema. U kr{}anstvu, tradicijska religijska dogma svetosti, nepovredivosti i neraskidivosti braka, oteàva razvod. Obje vjere, me|utim, zabranjuju spolne odnose izvan bra~ne zajednice. Generacijske razlike Bo{njaci, kao tradicionalno dru{tvo, vrednuju starije i godine donose autoritet znanja i vjerovanja u njihovu pravilnu prosudbu. U modernom dru{tvu, punom promjena, taj je autoritet bio poljuljan, jer ðstariji ne razumiju nove stvari’, no, vjerojatnije je kako je rije~ o obliku me|ugeneracijskog sukoba, prisutnog u svakoj generaciji. Rat i pora}e su zbog biolo{kih gubitaka, u kojima su veliki udio imali stari i nemo}ni, doveli na dru{tvenu scenu mla|i nara{taj koji je naglo stekao veliku dru{tvenu mo}. Tako|er, zbog velikih biolo{kih gubitaka o~eva, u mnogim obiteljima su majke preuzele ulogu o~eva. Me|usobna skrb i briga, pa tako i briga o starijim osobama tradicionalno je prisutna u bosanskom dru{tvu, pa tako i u dijaspori. Uz islamsku i katoli~ku osnovu koja nalaè brigu prema roditeljima, starijima, bolesnima i nemo}nima, moèmo traìti i ekonomski motiv. Naime, starije osobe naj~e{}e do smrti zadràvaju vlasni{tvo nad imovinom, {to im daje dodatnu mo} nad mla|im ~lanovima obitelji. Obrazovanje i zapo{ljavanje Desetlje}e nakon zavr{etka Bosanskog rata (1992.-1995.), preko 40% stanovni{tva BiH je nezaposleno i ìvi na rubu egzistencije, vremenu kada je ðsvaki posao dobar, ako se pla}a’ te{ko je govoriti o stavovima prema zapo{ljavanju. Ipak, kao ideal ostaje stalni posao s redovnom pla}om. Takav oblik zapo{ljavanja i rije{eno stambeno pitanje predstavljaju dokaz sposobnosti i odraz blagostanja. Uobi~ajeno je da se Bosanci zapo{ljavaju mladi, nakon zavr{enog zanata i srednje {kole. Djeca od malih nogu pomaù u doma}instvu i u~e se radnim navikama. U obiteljima radni~kog podrijetla o~ekivano je prvo zapo{ljavanje nakon zavr{etka srednje {kole. U obiteljima gdje je prva generacija studenata i fakultet sluì kao podloga za prijelaz iz radni~ke u srednju klasu, studiranje se ponegdje ne vrednuje kao rad.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

Ono se smatra odlaganjem stupanja na trì{te radne snage i javljaju se negativni stereotipi prema studentima (Kad }e{ diplomirati da po~ne{ raditi? Studira da ne mora raditi ni{ta.). U obiteljima gdje ve} postoje visokoobrazovani ~lanovi, studiranje predstavlja investiciju u budu}nosti razumiju se njegovi potencijali. Istraìvanje bosanskih adolescenata u Hrvatskoj ukazuje kako me|u njima postoje aspiracije ka visokom obrazovanju, ali i svijest o obiteljskoj ekonomskoj situaciji koja im ~esto moè onemogu}iti da ga postignu. Ne postoji institucionalna prepreka da ène postignu istu razinu obrazovanja kao i mu{karci. Ipak, nije neuobi~ajeno da mu{karac ima vi{u razinu obrazovanja od ène. Danas je u BiH razvijena struktura obrazovnih institucija, od pred{kolskog odgoja do visoko{kolskih institucija. Obrazovanje nije jedinstveno na podru~ju cijele dràve, ve} se razlikuje po nacionalnim programima koji naglasak stavljaju na nacionalnoj interpretaciji povijesti i na u~enju jezika kao nacionalnog jezika. Zagreba~ka medresa “Dr. Ahmed Smajlovi}” osnovana je 1992. godine pri Islamskom centru. Medresa (ar. u~ili{te) ime je za tradicionalnu vrstu {kole, koja je kroz dugu islamsku povijest ozna~avala mjesto podu~avanja i izu~avanja svih relevantnih znanosti, od vjerskih do primjenjene geometrije, retorike i knjièvnosti. Medresa je od 2000. godine uklju~ena je u sustav srednjih {kola Republike Hrvatske, kada je priznata od Ministarstva prosvjete i {porta kao privatna {kola s pravom javnosti. U Medresi u~enici se obrazuju za slu`bu u Islamskoj zajednici, ali ona svojim kvalitetnim programom omogu}uje u~enicima uspje{no daljnje obrazovanje na bilo kojem fakultetu u zemlji i inozemstvu. Cilj je, dakle, kvalitetnim islamskim odgojem i obrazovanjem omogu}iti u~enicima punu integraciju u sva polja dru{tvenog ìvota. Zdravlje U islamu zdravlje se smatra najve}im bo`jim blagoslovom i stoga se o njemu treba brinuti i odràvati ga. Ku’ran i hadisi sadrè tekstove koji ukazuju kako treba ~uvati zdravlje op}enito i kako se brinuti za pojedine dijelove tijela. Posebna pa`nja posve}ena je higijeni i svakodnevnom odràvanju ~isto}e u{iju, o~iju, nosa, kose i spolnih organa, a temeljno pravilo je pranje ruku prije jela. Tako, osim duhovnih razloga i ramazanski post djeluje na ~i{}enje organizma i odràvanje zdravlja. Koncept zdravlja u islamu odnosi se na mentalno, fizi~ko i dru{tveno zdravlje, i sastavni je dio vjere i predanosti Bogu. Slaba i bolesna osoba ne moè obavljati svoje du`nosti prema Bogu, obitelji i zajednici, kao {to to moè zdrava i sna`na osoba. Ovaj holisti~ki pristup zdravlju povezan je s prirodnim lije~enjem i pravilnom prehranom koja omogu}uje odràvanje ravnoteè organizma, preventivnim metodama i izbjegavanju {tetnih tvari i pona{anja. Upotreba prirodnih lijekova i raznih trava ima dugu tradiciju u Bosni, a i danas joj mnogi pribjegavaju osobito kod prehlada, grlobolja i sli~nih smetnji. Kako navodi Hangi (1906.) “na{i Muslimani.. se peru najmanje pet puta na dan svjeòm vodom iz vrela i potoka, oni se ~esto kupaju i ìvu priprosto i vrlo umjereno, a ako obole, prvo su im hladni oblozi, onda metvica, bokvica, kopriva, slijez, po-gan~eva i druge trave... Osim toga prave oni razne »mehleme«, kojima uspje{no lije~e ne samo rane, nego i razne unutra{nje bolesti.” I danas osnovu alternativne medicine me|u Bo{njacima predstavljaju travari i poznavatelji bilja koji rade kao vidari i terapeuti, skupljanjem i distribucijom trava kao lijekova i pomo}nih medicinskih sredstava za ublaàvanje i lije~enje bolesti. To je u osnovi, narodna medicina jugozapadne Europe, u kojoj su prisutni i namjestitelji zglobova i mehani~kih povreda - kostolomci. Zanimljiva je upotreba rakije kao pomo}nog medicinskog sredstva kod lije~enja povreda, preloma, oteklina, visoke temperature, bolova u kostima… O univerzalnosti rakije u

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

pozitivnom i negativnom zna~enju dobro govori izreka ðRakija, majka i ma}eha’. Pored rakije, i sir}e (ocat) od jabuke smatra se ljekovitim, a posebno mjesto zauzima med koji se uzima iz vi{e razloga. Popularan lijek za di{ne organe je npr. borov sok koji se radi od izdanaka bora i jele u prolje}e, kao i tur{ija od smrekovih bobica za bubrege. Kao dio narodne medicine postoje i magijski rituali koji se primjenjuju kao dodatak narodnoj medicini ili kao samostalni postupci za rje{avanje problema. Kod muslimana najpoznatiji je ðhodìn zapis’. Rije~ je o amuletu na kojem je zapisan citat iz Kur’ana ili molitva (dova) koju hodà (muslimanski sve}enik) daje na zahtjev ljudima ðu potrebi’. Magijski obredi su prisutni u sve tri vjerske zajednice i kori{tenje usluga jedne od strane ~lanova druge vjerske zajednice nije neuobi~ajeno. Me|u ra{irenim oblicima magijskog medicinskog rituala je i salijevanje strave. rastopljeno olovo se lijeva u posudu s vodom uz magijske rije~i kojima je namjera tjeranje bolesti od bolesnika. Mentalno zdravlje / Du{evna bolest – odnos prema du{evnoj bolesti je kompleksan. Du{evni bolesnici u bosanskoj sredini nemaju toliku stigmu kakvu ludilo nosi u zapadnijim zemljama. Lije~enje du{evnih bolesti prati op}i trend lije~enja bolesti. Sve vi{e se du{evne bolesti lije~e u bolnicama ili se prate pod nadzorom lije~nika. Obzirom na nepostojanje jake stigme koja prati lu|ake, njih je mogu}e vidjeti u dru{tvenoj sredini sa odre|enim dru{tvenim ulogama. Tako je u seoskim sredinama mogu}e vidjeti du{evne bolesnike koji su i dalje dio obiteljske zajednice, a nije neobi~no da du{evni bolesnici, ako su fizi~ki zdravi, rade i pomo}ne poslove. Obzirom na vjerske stavove o kontracepciji u islamu se oni odnose isklju~ivo bra~ni kontekst jer su izvanbra~ni odnosi zabranjeni. Kontracepcija je dozvoljena ukoliko je u pitanju zdravlje ène ili dobrobit obitelji. Me|utim, kontracepcija koja ima za kona~ni cilj brak bez djece nije prihvatljiva, npr. sterilizacija. Poba~aj se ne preporu~a, ali se moè prihvatiti kao manje od dva zla ako je u pitanju zdravlje majke. Poba~aj u ranom periodu trudno}e do 120 dana se tako|er naj~e{}e dopu{ta ukoliko je dijagnosticirano o{te}enje fetusa takvo da je neizlje~ivo i da bi uzrokovalo velike patnje djetetu. Katoli~ka crkva, me|utim, smatra da je kontracepcija apsolutno neprihvatljiva bez obzira na posljedice i dopu{ta samo prirodne metode kontrole ra|anja. Namjerni poba~aj je nedopustiv i u svakom se slu~aju smatra te{kim moralnim zlom. I katolicizam i islam imaju podudarne stavove o eutanaziji i samoubojstvu. @ivot se smatra svetim i samo Bog odre|uje koliko }e tko ìvjeti, a ljudi se u to ne smiju mije{ati. Naravno, u praksi postoji gradacija pojedina~nih stavova o gore spomenutim pitanjima pogotovo kada se radi o sekularnim muslimanima ili katolicima. Hrana Ishrana Bosanaca svakako je uvjetovana osmanskim naslije|em i islamom. înjenica je me|utim da se mnoga jela u Bosni, koja imaju orijentalno porijeklo razlikuju od tih jela u isto~nim zemljama jer imaju odre|eni pe~at karakteristi~an za Bosnu (Laki{i}, 1988.). Bosanska kuhinja predstavlja kulinarsku tradiciju svih naroda Bosne I Hercegovine, izgra|enu na bosanskohercegova~koj kulturi u kojoj se orijentalni utjecaji isprepli}u sa zapadnja~kim, a kroz dug period odoma}ivanja jela Istoka i Zapada, pa cak i susjedstva, modificirana su u toj mjeri da se slobodno mogu nazvati Bosanska jela. Bosanska jela u ve}ini slu~ajeva su lagana, jer se prete`no kuhaju i pirjaju sa malo vode, po pravilu supa-fonda (nalivaju se temeljcem – bistrom juhom) - pa tako imaju prirodni sok, odnosno umak koji u sebi nema nimalo zapr{ke. Orijentalni za~ini se dodaju u malim koli~inama, i uglavnom su standardni

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

(biber, aleva paprika) tako da oni ne umanjuju slast i ukus mesa niti bitno transformiraju kompletan doìvljaj samog jela (Laki{i}, 1988). U tom pogledu jela bosanske kuhinje odgovaraju i suvremenim zahtjevima medicine jer su veoma prirodna, sa dosta povr}a, vo}a, mlijeka i mlije~nih proizvoda. Meso pe~eno i kuhano se tako|er vrlo ~esto jede, najvi{e janjetina, teletina i piletina. U karakteristi~na bosanska jela ubrajaju se dolme, paprike i drugo povr}e punjeno mesom, kao i jela od kuhanog kupusa i mesa – kalja i bosanski lonac. Mo`da najkarakteristi~nije jelo bosanske kuhinje predstavljaju razne pite. Tijesto se razvla~i u vrlo tanke kore (jufke) koje se pune mesom (burek), sirom (sirnica), {pinatom (zeljanica), krumpirom (krompiru{a), tikvom (misira~-pita), jajima (jaju{a), orasima i medom (baklava), itd. U novoj sredini prenose se stari prehrambeni obi~aji u kojima razli~ite vrste pita prevladavaju kao u~estala hrana. Tako|er, mnoga su jela bosanske kuhinje ve} odavno zaìvjela u Hrvatskoj kao standardna jela, kao {to su npr. sarma, satara{, punjena paprika, musaka, burek, ajvar, |uve~, ~evap~i}i, baklava, kajgana, kajmak… Dnevni ritam prehrane uklju~uje doru~ak kao lagani jutarnji obrok, ru~ak kao sredi{nji dnevni obrok i ve~eru, kao posljednji dnevni obrok. Moèmo razlikovati svakodnevni ru~ak, u kojem prevladavaju razne vrste variva i jela koje se ðjedu ka{ikom’ i sve~ani ru~ak koji predstavlja vrhunac dokazivanja kulinarskog umije}a kuharice. Sve~ani ru~ak ima vi{e posluènja. Po~inje se s mesnim narescima i sirevima, potom slijede pite, zatim pe~eno meso s prilozima, kuhani obrok, naj~e{}e razne vrste dolmi (povr}e punjeno mesnim nadjevom), a na kraju slatki{i. Sve~ani ru~ak je, osim obiljem i raznovrsno{}u hrane, dru{tveni obi~aj. Doma}ice koje prire|uju odli~ne sve~ane ru~kove, time dobivaju dodatni ugled u obitelji i zajednici. Za muslimanski sve~ani objed – zijafet -karakteristi~na je izmjena brojnih slanih i slatkih te toplih i hladnih jela. Na kraju jela obi~no se sluì kahva koja se u Bosni ne kuha nego pe~e u dèzvi i sluì u fildànima sa kockama {e}era. Kahva se pije u svakoj prilici jer ima navodno osobita svojstva da, ljeti rashla|uje, zimi grije, ujutro osvjeàva a nave~er ja~a (Hangi, 1906.). Alkohol Odnos prema alkoholu je druga~iji. Iako je alkohol tako|er predmet izri~ite religijske zabrane, Bo{njaci ga konzumiraju. Dapa~e, postoje i kroni~ni (lije~eni ili nelije~eni) alkoholi~ari Bo{njaci. Ipak, za razliku od Hrvata gdje je konzumiranje alkohola (kroz pivo, vino) dio svakodnevne prehrane, u bo{nja~koj obitelji alkohol konzumiraju odrasli mu{karci, uz hranu i u posebnim prilikama. Nepoznato nam je koliko se obi~aji poput kolektivnog opijanja mladeì u Hrvatskoj, kopiraju me|u bo{nja~kim adolescentima. No, vjerovatno je to prisutno u manjoj mjeri. Naime, djeca u ranoj dobi u obitelji “u~e” odbijanje alkohola i alkoholiziranje u adolescentskoj dobi, prije predstavlja oblik mladena~ke pobune kojim se suprotstavlja obiteljskim normama, nego nastavak pona{anja nau~enog u obitelji. Stereotipi i predrasude O Bosancima postoje brojni stereotipovi i predrasude. Tako Bosanci pri~aju viceve ({armantnost i duhovitost u komunikaciji), nose no` (}akiju, {kljocu), psuju, vole se potu}i i napiti, te rade fizi~ki zahtjevne poslove. Pripisivanje niè kulturalne razine (primitivizam) odlikuje se i stereotipom o izrazitoj seksualnosti Bosanaca. Predrasude naj~e{}e imaju upori{te u stvarnosti. Radnim migracijama Bosanci dolaze u Hrvatsku kao vojnici i radnici za tjelesno

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

zahtjevnije poslove. Rije~ je o uglavnom mu{kim skupinama mla|e ìvotne dobi, u kojima je ðnormalno’ prisustvo oru`ja, kori{tenje fizi~ke sile, prosta~enje i dokazivanje seksualnosti kao odlike mu{kosti. Ove predrasude dobrim dijelom dolaze do izraàja u modernim folklornim junacima viceva, Muji i Hasi koji bez obzira na muslimanska imena predstavljaju humoristi~ku tipizaciju Bosanaca op}enito. Ovi tipovi su odre|eni prvenstveno svojim socijalnim ruralnim porijeklom, siroma{tvom, primitivno{}u i marginalnom pozicijom u gradskim uvjetima, ili kao gastarbajteri u drugim zemljama. Oni pokrivaju naj{iri spektar motiva u rasponu od seksualnih, crnohumornih, pa sve do politi~kih. Ovaj humor prvenstveno se temelji na gluposti i prostodu{nosti glavnih junaka, ali i na njihovoj silnoj èlji za preìvljavanjem u marginalnim dru{tvenim uvjetima. Varijante gluposti kre}u se od neobrazovanosti i neukosti, ograni~enosti, tvrdoglavosti (bosanska glava je uvijek najtvr|a u svim vicevima) do prirodne naivnosti, imbecilnosti i totalnog apsurda. Vrlo su ~esti vicevi o mu{koènskim odnosima i nabijanju rogova u kojima se pojavljuje i ènski lik labilnog morala, Fata, a kao seksualni motiv javlja se i homoseksualizam glavnih junaka. Veliki dio efekta ovih {ala po~iva na jezi~nim detaljima i potencijalima bosanskog govora i vokabulara. Uslijed rata, ustaljene stereotipove o ðBosancima’ zamijenili su stereotipovi o ðmuslimanima’ kao dvoli~nima, lopovima, nepo{tenima, nepouzdanima, te ðsuncokretima’ koji se okre}u kako im je drago. Ako traìmo upori{te za takve predrasude u stvarnosti, one imaju upori{te u agresiji na BiH ~iji je cilj bio uni{tenje Bosne i Hercegovine, podjela teritorija izme|u Srbije i Hrvatske, te biolo{ko uni{tenje Bo{njaka kao zasebne etni~ke skupine. U situaciji ugroze biolo{kog opstanka zajednice, kada je preìvljavanje bilo temeljni imperativ bo{nja~ke zajednice razumljivo nam je {to su Bo{njaci pribjegavali svim sredstvima, ne obaziru}i se na moralne implikacije njihovih djela i mogu}e predrasude koje bi iz toga mogle nastati. Svjetski val militantnog islamizma donio je nove predrasude o bosanskim muslimanima kao fanaticima i ekstremistima. Zanimljiva je promjena sadràja predrasude. Od veselih Bosanaca, zabavnih i bezazlenih, koji se u pijanstvu, kad ih ðpjesma ponese’, potuku, ka fanati~nim muslimanima koji nikada ne piju, a spremni su poginuti i poubijati sve oko sebe za vjeru. BIBLIOGRAFIJA: 1. Bringa, Tone (1995.): Being Muslim the Bosnian Way - Identity and Community in a Central Bosnian Village. Princeton: Princeton New Jersey. 2. Crkven~i}-Boji}, Jasna /ur./ (2001.): Statisti~ki ljetopis Republike Hrvatske. Zagreb: Dràvni zavod za statistiku Republike Hrvatske. 3. Crkven~i}-Boji}, Jasna /ur./ (1998.): Narodnosni i vjerski sastav stanovni{tva Hrvatske 1880.1991. po naseljima. Zagreb: Dràvni zavod za statistiku Republike Hrvatske. 4. î~ak-Chand, R. (1999.): “Islam, etni~nost i dràva”, Migracijske teme, 15, 263-287. 5. ôli} S, Sujoldì} A (1998) “Some aspects and assumptions of the acculturation process and possible sociocultural integration of refugee and displaced families on the island of Hvar, Croatia. Regions in Transition”, Applied Anthropology and Demographic Perspectives: 125-134. 6. Durakovi}, Nijaz: Prokletstvo Muslimana. Sarajevo: Oslobo|enje. 7. Filipovi}, Muhamed /ur./ (1982.):”Bosna i Hercegovina”. U: Enciklopedija Jugoslavije Tom 2 Bje . Crn. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Str. 108 - 375. 8. Hadìjahi}, M., Tralji} M. i [ukri}, N. (1977.): Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Starje{instvo islamske zajednice u SR Bosni i Hercegovini.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BOSANCI – KULTURNI PROFIL

9. Hamidullah, Muhamed (1993.): Uvod u islam. Zagreb: Me|unarodna zajednica za pomo} muslimanima Bosne i Hercegovine. 10. Hangi, Antun (1906): @ivot i obi~aji muslimana u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Naklada Danijela A. Kajona. 11. Imamovi}, Mustafa (1997.): Historija Bo{njaka. Sarajevo: Bo{nja~ka zajednica kulture. 12. Kolesari} V (ur.) (1994): Kvaliteta ìvljenja prognanika. Izvje{taj s IV. Ljetne psihologijske {kole, Veli Lo{inj 1993. Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta, Zagreb. 13. Laki{i}, Alija (1988): Bosanski kuhar. Tradicionalno kulinarstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Svjetlost. 14. Lewis, Bernard (1998.): The Multiple Identities of the Middle East. London: Phoenix. 15. Ma{ovi}, Sulejman (1997.): Islamska gledi{ta: Izabrani ~lanci i referati. Zagreb: Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. 16. Me`nari}, Silva (1986.): Bosanci. A kuda idu Slovenci nedeljom?. Beograd:Filip Vi{nji}. 17. Mufti}, Edib (1993): Obi~aji Bosanskih Muslimana. Zagreb: Kaj. 18. Nametak, Alija (1994): Sarajevski nekrologij. Zurich: Bo{nja~ki institut & Nakladni zavod Globus 19. Omerba{i}, [evko ef. (2001.): Ud`benik islamskog vjeronauka za 7. i 8. razred osnovne {kole. Zagreb: Me{ihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. 20. Pa{ali}, Mujo: Kulturne tekovine Bosne i Hercegovine. http://www.bosnafolk.com/ 21. Sujoldì}, A (1999): “Pro-longed Exile and Potential Integration Process in Croatia”, Collegium Antropologicum 23 (1): 273-285. 22. Sujoldì}, A (2001): “Adjustment of Adolescent Refugees in Croatia”, International Journal of Anthropology 16 (2-3): 143-151 23. Sujoldì}, A., De Lucia A., Rudan V., and Szirovicza L. /ed./ (2005): Searching for Identity in a Changing World. Zagreb: Croatian Anthropological Society. 24. Turner, Bryan S.: “Class, generation and Islamism: towards a global sociology of political Islam”, British Journal of Sociology; Mar2003, Vol. 54 Issue 1, str. 139-147. 25. http://www.bosanska-posavina.com/ 26. http://www.travnik.ba/ 27. http://www.zg-medresa.hr 28. http://www.cyberbulevar.com/kuhar/ 29. http://islamic-world.net/papers/islamic_holistic_medicine.doc ZAVIÂJNI KLUBOVI, DRU[TVA I CENTRI: BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE, ILICA 54, ZAGREB ZAJEDNICA HRVATA ISTO^NE HERCEGOVINE, ZAVIÂJNI KLUB “DOBOJ”, REMETINE^KA C. 77A, ZAGREB ZAVIÂJNI KLUB BANJA LUKA, KRI@ANI]EVA 4A, RIJEKA ZAVIÂJNI KLUB BOSANSKE POSAVINE, VERDIEVA 11, RIJEKA ZAVIÂJNI KLUB BOSANSKE POSAVINE, REMETINE^KA 77A, ZAGREB ZAVIÂJNI KLUB GRA\ANA OP]INE BOSANSKI BROD U SLAVONSKOM BRODU, DUDINJAK 28, SLAVONSKI BROD ZAVIÂJNI KLUB HRVATA KISELJAKA, SAVSKA 159, ZAGREB ZAVIÂJNI KLUB JAJCE, JURAJA HABDELI]A 4, ZAGREB ZAVIÂJNI KLUB PLEHAN, DUBRAVA 220, ZAGREB

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SOCIOKULTURALNA ISTRA@IVANJA

ZAVI^AJNI KLUB STUDENATA HERCEGOVINE, SAVSKA 25, ZAGREB HRVATSKO KULTURNO DRU[TVO “BANJA LUKA”, PRERADOVI]EVA 29, ZAGREB HRVATSKO KULTURNO DRU[TVO NAPREDAK – SARAJEVO, BOGOVI]EVA 1, ZAGREB ISLAMSKI CENTAR I ZAGREBA^KA MEDRESA “DR. AHMED SMAJLOVI]”, GAVELLINA 40, ZAGREB

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Vesna Mio~

pov ije st

Adnan Jahi}

POVIJEST

Vesna Mio~

Acta Turcarum i sultanski dokumenti dubrova~kog arhiva od vremena Dubrova~ke Republike do danas Tijekom tri i pol stolje}a, dubrova~ke vlasti neprekidno su kontaktirale s bosanskohercegova~kim pokrajinskim, sudskim i lokalnim vlastima, s vlastima osmanskih pokrajina diljem Osmanskog Carstva i sa sultanom i ministrima Porte. Njihova prepiska sa~uvala se u raznim oblicima, od dubrova~kih pisama na hrvatskom, talijanskom i osmanskom jeziku, do pisama Osmanlija i raznih vrsta slu`benih dokumenata, kao {to su sultanski spisi, nare|enja pokrajinskih vlasti (tur. buyruldu), kadijska rje{enja (tur. hĂźccet) i izvje{taji (tur. ilam), te predstavke (tur. arz) raznih niìh vlasti. Doneseni u Dubrovnik, osmanski dokumenti pohranjivani su u Turskoj kancelariji u Kneèvom dvoru,1 gdje su se nalazili svi sredi{nji uredi Republike s pripadaju}im arhivima. Za ~uvanje, pohranjivanje i prevo|enje osmanskih dokumenata bili su zaduèni dragomani, turski prevoditelji, doma}i ljudi, koji su za taj posao {kolovani o dràvnom tro{ku, ili su pismo i jezik nau~ili za dugih poslovnih boravaka u Osmanskom Carstvu.2 Odre|eni spis morao je biti lako dostupan, jer je u bilo kojem trenutku mogao zatrebati kao dokaz ili temelj za izdavanje novog, istog ili sli~noga. Primjera radi, poklisari koji su i{li na Portu redovito su sa sobom nosili vi{e originalnih sultanskih dokumenata za tu svrhu. U sklopu uobi~ajene procedure, dragomanu bi potpisali priznanicu prilikom preuzimanja, a na povratku u Dubrovnik, nakon povrata dokumenata u Kancelariju, dobivali su razrje{nicu, koju su morali predo~iti dubrova~kim vlastima.3 S vremenom je arhiv Turske kancelarije bujao i izgleda da se u njemu nije bilo lako sna}i. Pojavila se ozbiljna potreba za razvrstavanjem i inventariziranjem dokumenata. Tragovi sa~uvani do danas upu}uju da je Senat to nalagao u nekoliko navrata tijekom 18. stolje}a: 1724. godine dragoman Vlaho Lukin Lu~i} poku{ao je razvrstati sultanske spise prema temama na koje se odnose.4 Godine 1749. Senat je traìo razvrstavanje i popisivanje svih osmanskih dokumenata.5 Godine 1755. zatraìo je izradu inventara sultanskih spisa s indeksom.6 Nema pismenih dokaza da su ti nalozi provedeni u djelo. [tovi{e, ~ini se da je arhiv Turske kancelarije u to doba bio u potpunom neredu, u kojemu bi se inventariziranje te{ko provelo: godine 1763. Senat je od istaknutih dragomana Miha Zarinija i don Ivana Mrgi}a zatraìo da u roku od godine dana dovedu Kancelariju â&#x20AC;&#x153;u stanje u kojem je prije bilaâ&#x20AC;?.7 Od 1775. godine Mrgi} je sre|ivao dokumente pod ~vrstom kontrolom Senata, koji bi pred svaku isplatu honorara pregledao koliko ih je obradio.8 Osamdesetih godina Senat je poticao ure|enje cjelokupnog arhiva Republike,9 pa je i zahtjev da se osmanski dokumenti kona~no i potpuno inventariziraju postao vrlo ~vrst. Godine 1780. od dragomana Mrgi}a i Miha Boòvi}a zatraèno je da naprave inventar svih dokumenata u Turskoj kancelariji u dva primjerka (jedan za tajni{tvo Senata, drugi za samu

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Transliteracija i hrvatski prijevod priznanice (povelje) za upla}eni dubrova~ki d`umruk (100.000 ak~i) za 1645/6., ~iji su zakupnici dubrova~ki trgovci, a platio ga je Marin: 22. lipnja 1646. 8. D`umadelula 1056.)

Kancelariju). Iako je zaprijetio Mrgi}u da }e izgubiti pravo na honorar ne budu li inventari gotovi do konca 1780., posao se oduìo, pa je 1784. morao ponoviti nalog. Osim Mrgi}a i Boòvi}a, u poslu su sudjelovali i studenti osmanskog jezika Mato Pu{i} i Nikola Radelja.10 Dragomani su prvo uredili sultanske dokumente, kao najva`niji dio arhiva Turske kancelarije. Posao su zavr{ili 1785. Radili su vrlo ùrno zbog pritiska vlasti, na {to ukazuju glavne mane izra|enih inventara: ~esto pogre{no upisivane godine po Hid`ri, pogre{no prera~unavanje u godine kr{}anske ere, nepotpuno ispisivanje adresata, nedosljedan

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

kronolo{ki redoslijed. Sastavili su tri knjige. Prva knjiga11 sadrì natuknice sloène po abecedi i daje uputu kako u drugoj na}i ne{to {iri tekst odre|enog fermana. Druga knjiga12 upu}uje kako u tre}oj (koja se sastoji od dva sveska)13 prona}i isti taj ferman s op{irnijim tekstom. Knjige su pisane na talijanskom jeziku. Nakon sultanskih spisa, dragomani su pristupili sre|ivanju i inventariziranju nare|enja bosanskih beglerbega, kadijskih rje{enja i predstavki. Taj posao nisu uspjeli dovr{iti,14 a sre|ivanje kadijskih izvje{taja i mnogobrojnih pisama nije ni do{lo na red. Godine 1808., kada su slu`beno ukinuli Dubrova~ku Republiku, Francuzi su napravili popis inventara spisa sredi{njih ureda, me|u njima i Turske kancelarije. Premda je op}enit i {tur, popis pokazuje da je dio sveukupne arhivske gra|e tijekom vremena zbog neodgovaraju}eg smje{taja propadao. Propadao je i u doba francuske uprave, kada je mnogo dokumenata i fizi~ki uni{teno.15 Godine 1833., za vrijeme austrijske vladavine, otprilike polovica zbirke sultanskih spisa odnesena je u Dràvni arhiv u Be~u. U Dubrovnik je vra}ana u nekoliko navrata. Njena stara oznaka je slovo “K”.16 Polovi~no je inventarizirana, a manji dio je preveden i objavljen.17 Druga polovica zbirske sultanskih spisa, ~ija je stara oznaka bilo slovo “A”, nikada nije odno{ena iz Dubrovnika. Bila je nasumi~no pohranjena u 20 kutija, a inventarizirao ju je Fehim Efendi}, skriptor dubrova~kog Arhiva 1933/41., daju}i godine po Hid`ri, adresate, mjesto izdanja dokumenta i njegove dimenzije. Manji broj sultanskih spisa bio je rasut je po ostalim podserijama serije Acta Turcarum.18 U Dubrova~kom arhivu, u arhivskoj seriji pod nazivom Acta Turcarum, danas je pohranjeno oko 15.000 osmanskih dokumenata.19 Me|u njima je oko 2200 sultanskih dokumenata izdavanih u razdoblju od 1458. do 1804. godine, koji su klju~ni izvor za precizno prou~avanje osmanskodubrova~kih me|udràvnih odnosa. Ipak, osim rijetkih izuzetaka, gotovo sva znanstvena djela o Dubrovniku i Osmanlijama temelje se na neosmanskim izvorima Dubrova~kog arhiva. Sultanski dokumenti dosad su ostali gotovo potpuno neistraèni, dijelom zbog jezi~ne prepreke, dijelom i zbog oteàvaju}ih okolnosti kao {to su polovi~ni inventari i neprimjereno pohranjivanje. Zbog posebnog zna~aja sultanskih dokumenata, s ciljem da istraìva~ima (onima koji raspolaù i onima koji ne raspolaù znanjem osmanskog jezika) omogu}i {to kvalitetnije istraìvanje, Dràvni ahriv u Dubrovniku je 2002. godine pokrenuo njihovo temeljito sre|ivanje. Zbirka sultanskih spisa detaljno je inventarizirana, sa sljede}im podacima: (1) mjesto izdanja dokumenta; (2) datum izdanja po Hid`ri koji je prera~unat u datum kr{}anske ere20 (3); (4) adresat, to jest osoba ili osobe kojima je dokument upu}en; (5) opis sadràja; (6) uputa na autora i rad u kojemu je objavljen prijevod odre|enog dokumenta.21 Dokumenti su inventarizirani kronolo{kim redom. Zatim su izdvojeni serije Acta Turcarum i istim kronolo{kim redom raspore|eni u 60 kutija, odnosno svezaka. Po novom ustroju gra|e Dubrova~kog arhiva, sada pripadaju seriji Acta et Diplomata. Tijekom sre|ivanja, originalni dokumenti spojeni su sa svojim prijepisima i/ ili prijevodima. Oni se sada nalaze pod jednim brojem, pa se zbog toga zbroj sultanskih spisa sa oko 2200 komada smanjio na 1990 jedinica ili malih cjelina. Svaka jedinica ima istaknutu novu signaturu, a zatim i stare signature svih dokumenata koje je obuhvatila. Budu}i da su sultanski spisi uglavnom originali, posebna napomena stoji samo uz ovjerene i neovjerene prijepise, hrvatske i talijanske prijevode. Gdje god je bilo mogu}e, navedena je i odgovaraju}a stranica 3. inventarske knjige dragomana Dubrova~ke Republike, koja sadrì talijanski prijevod dokumenta. U ovom radu, donosimo opis vrsta sultanskih dokumenata Dubrova~kog arhiva i saèti pregled me|udràvnih osmansko-dubrova~kih odnosa. Pregled je nastao isklju~ivo na te-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Ferman sultana Bajazita II. Na talijanskom jeziku dubrova~koj vlasteli: neka mu jave ako su {to ~uli o njegovom odbjeglom bratu D`emu, neka mu ne dopuste pristup na dubrova~ko podru~je, a ako se to ipak dogodi neka ga uhite; 6. kolovoza 1482., Istambul (Acta Turcarum, p.p. 50).

melju analize tih dokumenata, kao nepoznatog izvora, a ustrojen je onako kako je sugerirao njihov sadr`aj.22 Potkrijepljen je prijevodima (djelomi~nim ili cjelovitim) va`nijih i interesantnijih dokumenata i fotograďŹ jama rasko{no ukra{enih primjeraka, koji predstavljaju posebnu vrijednost fonda osmanskih dokumenta u Dubrovniku.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

VRSTE SULTANSKIH DOKUMENATA DUBROVA^KOG ARHIVA Dubrova~ke kapitulacije: Me|udràvni Osmansko-dubrova~ki ugovori Tijekom prve polovine 15. stolje}a Dubrov~ani su imali prilike promatrati me|usobna trvenja europskih zemalja i osnivanja nedovoljno jakih protuosmanskih liga. Tada su nastojali odràvati {to bolje odnose s najbliìm osmanskim kraji{kim vojvodama. Koristili su ih za posrednike u kontaktima s Portom, od koje su se sami dràli podalje. Prvo slu`beno dubrova~ko poslanstvo tamo se uputilo tek 1430., na poziv sultana Murata II. On je tada Dubrov~anima dodijelio pismeno jamstvo za sigurnost kretanja i trgovanja na osmanskom tlu.23 Dobar trgova~ki poloàj Republike postao je jo{ bolji tri godine kasnije, kada joj je crkveni sabor u Baselu odobrio trgovanje sa zemljama pod vla{}u islamskih vladara.24 Ja~anje osmanske vlasti u Bosni i pad srpske despotovine 1439. bitno su utjecali na promjenu odnosa Osmanlija prema Dubrovniku. Ve} 1440. od Dubrov~ana su zatraìli hara~.25 Uslijedilo je dvogodi{nje su~eljavanje argumenata, s dubrova~ke strane akcije diplomata, s osmanske strane zatvaranje dubrova~kih trgovaca na osmanskom tlu i mogu}nost napada dubrova~kog susjeda, osmanskog vazala Stjepana Vuk~i}a, na Republiku. Godine 1442. na{ao se kompromis. Osmanlije su odustali od zahtjeva za hara~em od 10.000 zlatnika i pristali na godi{nji dar u srebrnom posu|u vrijedan 1000 zlatnika. Tako je rije~ “dar” privremeno odgodila uvo|enje rije~i “hara~” u dubrova~ko-osmanske odnose. Sporazum je pismeno odre|en u dvjema ispravama, dubrova~koj i osmanskoj. Dubrov~ani su prisegnuli na vjernost sultanu i obvezali se donositi dar. Sultan Murat II. prisegnuo je da }e Dubrovnik {tititi i po{tovati njegovu slobodu, a dubrova~kim trgovcima dodijelio je niz povlastica.26 Ubrzo nakon sklapanja sporazuma dogodio se novi preokret. Zbog dobrih odnosa Republike s bosansko-hercegova~kim gospodarima i sa srpskim despotom u ponovno uspostavljenoj despotovini, zbog povelja o slobodnoj trgovini koje su joj oni izdali, Dubrov~ani su 1446. potaknuli prekid davanja dara sultanu. @eljan mira nakon nekoliko uzastopnih raznih poraza, Murat II. pismeno ga se odrekao.27 Sve se opet promijenilo dolaskom na vlast Mehmeta II. Osvaja~a 1451. godine. Dubrov~ani su u sljede}em razdoblju dvojili ho}e li mu poslati poklisara i moliti ga neka prizna Muratovu potvrdu ili }e mu dati kakav dar. Istodobno, osmanska vojska bliìla se dubrova~kim granicama. Herceg Stjepan dopu{tao je plja~kanje dubrova~kih trgovaca. Jednako su prolazili i drugdje. Godine 1458. Dubrov~ani su kona~no pristali na pregovore o hara~u. Dvojica dubrova~kih poklisara dugo se cjenkala s najvi{im osmanskim dostojanstvenicima oko iznosa hara~a. Na koncu su morali pristati na 1500 zlatnika. Tek tada su do{li pred sultana, koji im je dodijelio kapitulaciju (tur. ahdname) vrlo sli~nu onoj iz 1442.28 Tributarni odnos bio je za osmanske osvaja~e prijelazna faza do potpunog pokoravanja, {to su od po~etka do kraja iskusile gotovo sve balkanske zemlje. Tako je srpska despotovina definitivno propala 1459. godine. Bosna je potpuno osvojena 1463., a uz nju i dio Hercegovine. Dubrov~ani su dobivali jasne naznake da bi se to i njima moglo dogoditi. Nastavili su s utvr|ivanjima i obrambenim pripremama protiv sultana, koji je bio na rubu odluke da ih pregazi i upotrijebi kao upori{te za daljnje napade na Italiju. Sanjao je o osvajanju Rima i zbog toga nakratko zaposjeo Otrant. Od 1470. Osmanlije su djelomi~no grani~ili s Republikom, a od 1482. potpuno. Tada je kona~no osvojena i Hercegovina. Osmanska vojska povremeno je provaljivala i na dubrova~ko tlo. U tom razdoblju Mehmet II. stalno je pove}avao iznos hara~a sukladno vojnim uspjesima, uz prijetnje da }e osvojiti Republiku i pozatvarati dubrova~ke trgovce. Godine 1468.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Ovjereni prijepis kapitulacije sultana Selima I.; 7. o`ujka 1513. (29. Zilhid`d`e 918.), Brusa (AD, 7/2.1, sv.2, br. 93).

pove}ao ga je na 5000, 1472. na 9000, 1473. na 10.000 zlatnika. Godine 1476. dubrova~kim je trgovcima odredio pla}anje uvozne i izvozne carine od 5% na punktu pred Dubrovnikom. Godinu kasnije priklonio se `albama dubrova~ke vlade. Odredio ju je za zakupnika te carine. Zakupnina je iznosila 2500 zlatnika godi{nje. Godine 1480. opet je pove}ao hara~ za 2500 zlatnika. Zajedno sa zakupninom carine, tada je iznosio 15.000 zlatnika.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

Ferman sultana Sulejmana I. Veli~anstvenog dubrova~koj vlasteli zbog 2043 krnja zlatnika prona|ena u dubrova~kom hara~u; 15.lipnja 1556. (6. [abana 963.), Istambul (AD, 7/2.1, sv.5, br. 204).

Daljnji razvoj situacije u nepovoljnom smjeru prekinuo se smr}u sultana Osvaja~a 1481. godine. Dubrov~ani su tek tada stekli sigurniji polo`aj u odnosu prema Osmanlijama. Novi sultan, Bajazit II., pokazao je druk~ije lice. Dubrova~ki hara~ smanjio je na 12.500 zlatnika, kakav }e ostati do konca 17. stolje}a (tijekom 18. stolje}a Republika }e isti iznos pla}ati svake tre}e godine).29

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Osim promijenjenog iznosa hara~a, su{tina kapitulacije sultana Bajazita II. nije se promijenila. Njezin tekst bio je ~vrsto i jasno odre|en, te se ni u budu}nosti ne}e bitnije mijenjati. U Dubrova~kom arhivu danas nema Bajazitove kapitulacije na osmanskom jeziku, kao {to nema ni takvih kapitulacija njegovih prethodnika.30 Najstariji sa~uvani primjerak na osmanskom jeziku, u ovjerenom prijepisu kaziaskera Rumelije, pripada Bajazitovu nasljedniku, sultanu Selimu I., a izdan je 1513. godine. Njegov tekst glasi: â&#x20AC;&#x153;Naredba ~asnog, uzvi{enog sultanovog znaka i sjajne sultanske tugre, neka s Bo`jom pomo}i bude provedena u djelo, glasi: prije ovoga, dubrova~ki knez i plemi}i postojano su iskazivali pokornost mojem djedu, pokojnom sultanu Mehmed-hanu, i mojem ocu, pokojnom sultanu Bajazid-hanu, po~ivali u miru. Sada su spomenuti plemi}i poslali poklisare na moj carski prag, koji su zatraìli kapitulaciju i{~ekuju}i od mene dobro~instvo. Zato im ga ja u mojoj velikoj milosti iskazujem i dajem im ovaj ukaz kojemu se pokorava cijeli svijet i kojemu se treba pokoriti, da }e ubudu}e biti pod mo}nom za{titom moje dràve. Prema starom obi~aju, kao u doba mojeg oca, po~ivao u miru, nare|ujem da njihovi poklisari svake godine donose 12.500 zlatnika na moj uzvi{eni Carski dvor. Ubudu}e od njih nitko ne}e traìti hara~ vi{i od 12.500 zlatnika. Neka nitko od mojih sandàkbegova, suba{a, timariota i svih ostalih koji su pod mojom upravom nipo{to ne ~ini {tetu njima, njihovim tvr|avama i vilajetu, i neka im ne zadaje patnju. Onako kako su prije bili za{ti}eni i sigurni u svojem gradu, provincijama i u svom bi}u, tako }e i sad biti za{ti}eni i sigurni. Neka se nitko ne mije{a, ni brani da u njihov grad dolaze bilo neprijatelji bilo prijatelji iz njima susjednih zemalja, bilo kopnom bilo morem. Neka njihovi trgovci trguju po mojem za{ti}enom Carstvu, neka dolaze i odlaze. Neka se nitko ne uple}e u njihovu imovinu, tegle}e ìvotinje i ostalu robu i neka im ne pravi probleme. Neka nitko od njih na putu ne traì bad`. Tamo gdje budu prodali tegle}e ìvotinje i robu pla}at }e uobi~ajenih 2% carine. Ne prodaju li je, neka im nitko ne brani da je uzmu i nose kamo èle. Mogu uloìti tu`bu na licu mjesta, ako je ta tu`ba u skladu sa [erijatom. Neka se za njihove svjedoke poslu{aju ljudi iz Dubrovnika. Budu li se sporili s muslimanima, neka stignu kadiji, koji }e spor razmotriti ako je u skladu sa [erijatom. Neka se dug jednog Dubrov~anina ne utjeruje od drugoga, nego neka se tereti onaj koji je duàn. Uzme li netko robu i pobjegne iz mojeg za{ti}enog Carstva u Dubrovnik, neka se i tamo, kako je uobi~ajeno, provede istraga, tako da ni~ija roba ne propadne. Do|e li netko iz Dubrovnika u moje za{ti}eno Carstvo i umre, neka se u njegovu imovinu ne mije{a slu`benik za raspodjelu naslje|a, nego neka do|u nasljednici umrloga i preuzmu je. Neka nitko ne brani trgovcima iz meni neprijateljskih zemalja da dolaze trgovati u njihovu zemlju. Ako netko iz mojeg za{ti}enog Carstva nanese {tetu njihovoj zemlji i njima samima, neka me se o tome obavijesti da bi mu se, kako treba, sudilo i da bih im dao nadoknaditi {tetu. Budu li mi na ovaj na~in vjerni, iskreni i pokorni, dràt }u se ovih uvjeta, du{e mi mojeg oca i djeda, moje mi vjere, glava mi mojih sin~i}a.31 Tako znajte i pouzdajte se u ~asni znak. Pisano 29. dana mjeseca Zilhid`dè 918. godine (7. oùjka 1513.) u Brusi.â&#x20AC;?32

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

Od 1458., kada su Dubrov~ani po~eli redovito pla}ati hara~, do vladavine Mehmeta IV. 1645., izmijenilo se ~etrnaest sultana, me|utim dana{nja zbirka dubrova~kih kapitulacija sastoji se od svega tri originalna dokumenta: Murata III. (1574./95.), Mehmeta III. (1595./1603.) i Mehmeta IV. (1648./87.).33 Mogu}nost prou~avanja ne{to je {ira zahvaljuju}i kapitulacijama sa~uvanim u druk~ijim oblicima. Uz navedeni ovjereni prijepis kapitulacije Selima I.,34 postoje ukazi (fermani) Sulejmana I. Veli~anstvenog (1520./66.) i Ahmeta I. (1603./17.) kadijama Rumelije (europski dio Osmanskog Carstva) ili cijelog Carstva, u kojima je naveden cjelokupni tekst njihovih kapitulacija.35 Usporedba navedenih dokumenata ukazuje na dvije promjene u tekstu. Dopu{tenjem Sulejmana Veli~anstvenog, Dubrov~ani su 1521. godine dobili stalno pravo zakupa dùmruka, to jest carine od 2%, koju su njihovi trgovci pla}ali na podru~ju europskog dijela Osmanskog Carstva. U skladu s tim, Sulejman i njegovi nasljednici promijenili su ~lanak kapitulacije koji govori o du`nosti pla}anja carine. Postav{i zakupnicima carine, dubrova~ki trgovci vi{e je nisu morali pla}ati ni eminima, osmanskim carinicima na Plo~ama. Svi ostali kr{}anski i osmanski trgovci, koji su morali pla}ati, ~esto su se koristili prijevarom i robu davali Dubrov~anima da je pred eminima prikaù kao svoju. Zato su sultani u kapitulacijama zahtijevali da se takva trgova~ka roba zaplijeni. Sultan Mehmet III. (1595./1603.) i njegovi nasljednici pristali su na dodatak kapitulaciji, koji se upisivao iza uobi~ajenog teksta i sastojao se od tri to~ke: dubrova~kim trgovcima nitko ne smije braniti da robu kupljenu na podru~ju Carstva krcaju na brodove na skalama u Istambulu, na Dunavu i u cijeloj Rumeliji; po{to plate carinu od 2% (ovdje se bez sumnje radi o urednom ispunjavanju obveze pla}anja zakupnine te carine), dubrova~ki trgovci nisu du`ni pla}ati namete reft, masdariju, ni bilo koje druge nove namete, koji }e u budu}nosti biti uvedeni; dubrova~kim trgovcima nitko ne smije braniti da neprodanu robu nose kamo god èle i nitko im za tu robu ne smije naplatiti carinu.36 Kapitulacija, kao i bilo koji drugi sultanov dokument, prestajala je vrijediti nakon smrti vladara koji ju je izdao. Svaki novi sultan potvr|ivao ju je izdavanjem novog dokumenta. Ako je to tako, onda su se neobi~ne stvari doga|ale nakon silaska s vlasti sultana Mehmeta IV. godine 1687. Pouzdano je utvr|eno da je on bio posljednji sultan koji je Dubrova~koj Republici izdao kapitulaciju.37 Dubrov~ani je nisu traìli od njegovih nasljednika, a ipak dubrova~ko-osmanski odnosi funkcionirali su po uobi~ajenoj kolote~ini sve do sloma Republike 1808. godine.38

FERMANI Fermani39 su dokumenti koji izra`avaju zapovijed, volju ili `elju sultana i kao takvi ~ine najve}i dio dubrova~ke zbirke sultanskih spisa. Po problemima kojih se ti~u, mogu se podijeliti na ~etiri skupine. U zamjenu za hara~ i vjernost, Dubrov~ani su dobili vi{e jamstava i povlastica zapisanih u kapitulacijama bez upu{tanja u detalje. Zato su se konkretni problemi, nastali tijekom vremena, rje{avali putem fermana, koje bismo mogli nazvati â&#x20AC;&#x153;dodacima ugovoru.â&#x20AC;? U svakom takvom dodatku ugovoru bila je istaknuta njegova upori{na to~ka u odre|enom ~lanku kapitulacije. Na primjer, da potvrde vjernost sultanu koja se spominje u kapitulacijama, Dubrov~ani su svojim brodovima prevozili smolu za potrebe carskog arsenala u Istambulu ili organizirali prekomorska putovanja osmanskim putnicima. Vjernost i pla}anje hara~a bili su temelji i za nove dubrova~ke povlastice zapisane u fermanima, kao {to su neometa-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Najstariji sa~uvani osmanski dokument Dr`avnog arhiva u Dubrovniku: priznanica za upla}eni dubrova~ki hara~ (1500 cekina) za razdoblje od 1. studenog 1457. do 31. listopada 1458., koji je platio Laketa, ~ovjek dubrova~kog kneza; 19. studenog 1458. (12. Muharrema 863.), Istambul (AD, 7/2.1, sv. 1, br.1).

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

na kupovina osmanske hrane i salitre za dubrova~ke potrebe. Ferman koji je trebao vrijediti kao stalna odredba, morao je imati korjene u kapitulaciji. Zato je uzro~no-posljedi~na veza tih dvaju dokumenta ponekad bila napregnuta preko granica logike: Dubrov~ani su dobivali fermane da smiju slobodno loviti koralje u osmanskim sredozemnim vodama s upori{tem u ~lanku kapitulacije koji jam~i sigurnu i neometanu trgovinu dubrova~kim trgovcima. U drugoj skupini fermana isti~u se pojedine odredbe dubrova~ke kapitulacije, koje je trebalo stalno ponavljati svojeglavim pokrajinskim i lokalnim vlastima. Naj~e{}e je rije~ o slobodnoj dubrova~koj trgovini, o imovini dubrova~kih trgovaca preminulih na osmanskom tlu, o sultanovoj zabrani da se dug jednog dubrova~kog trgovca utjeruje od drugoga. Opisane dvije skupine fermana obnavljali su svi novi sultani. Tijekom vremena izdan je jo{ i nemali broj fermana koji se odnosi na pojedina~ne, konkretne slu~ajeve raznih vrsta, od posebnih trgova~kih i politi~kih problema do problema kriminala, plja~ki, ubojstava, porobljavanja. Zbog gotovo identi~nog teksta, preostali fermani nalik su formularima. Oko 230 primjeraka ti~e se za{tite dubrova~kih pomoraca, koje su u drugoj polovini 18. stolje}a stalno napadali sjevernoafri~ki gusari. U tim dokumentima mijenjalo se samo ime za{ti}enog pomorca. Manji broj iz ove skupine odnosi se na za{titu dubrova~kih poklisara hara~a i njihove pratnje tijekom putovanja na Portu i natrag u Dubrovnik, na za{titu dubrova~kih tekli~a i davanje odmornih po{tanskih konja, te na davanje konja za preno{enje hara~a. Osmanska diplomatika posvetila je fermanima posebnu pa`nju.40 Prema pravilima koja je ustanovila, sadràj im se dijeli na to~no odre|ene dijelove, koje iznosimo oslanjaju}i se na iskustvo s dubrova~kim fermanima: Na samom vrhu fermana je invocatio (tur. davet, tahmid, temcid), prizivanje Boga u pomo}, naj~e{}e saèto u rije~i On (tur. huve). Odmah ispod sultanov je znak, tugra, stilizirani ukras, koji se doima kao da je ucrtan jednim potezom. Smje{ten ispod invocatia, poru~uje da je Bog uvijek iznad sultana, koji samo vr{i Bo`ju volju. Sadrì ime vladaju}eg sultana, ime njegova oca sa sultanskom titulom han i izraz “uvijek pobjedonosan” (npr. tur. Mehmed ben Murad han muzaffer daima, to jest “Mehmed sin Murat-hana, uvijek pobjedonosan”). Tugru su ucrtavali posebni slu`benici, ni{andìje (tur. nis zancı). Ona je dio fermana koji je najteè pro~itati. Orijentalisti su se posebno bavili prou~avanjem njenog teksta, koji je presudan u slu~ajevima kada je datum izdanja dokumenta ne~itak ili o{te}en.41 Slijedi nabrajanje adresata, jednoga ili vi{e njih, kojima se sultan obra}ao fermanom. U nabrajanju se naj~e{}e spominju njihove funkcije, a rje|e i imena. Karakteristi~no je nizanje pohvalnih pridjeva, odnosno o~ekivanih vrlina, za svakoga od njih, prema veli~ini i naravi njihova dostojanstva, tzv. inscriptio (tur. elkab). Taj dio zaklju~uje se molitvom (tur. dua), to jest obra}anjem Bogu da pove}a, umnoì ili u~ini trajnima vrline imenovanoga. Budu}i da su naj~e{}i adresati dubrova~kih fermana beglerbezi (bosanski), sandàkbezi (hercegova~ki) i kadije (novski, ljubinjski, stola~ki, sarajevski), za primjer iznosimo njihov inscriptio kakav se u dubrova~kim fermanima naj~e{}e42 javlja : Bosanski beglerbeg: “po{tovanom ministru, velikom mar{alu, poretku svijeta, onome koji rukovodi poslovima naroda s pravilnim shva}anjem, koji obavlja sve va`ne poslove s ispravnim gledanjem, koji konsolidira gra|evinu dràve i sre}e, koji u~vr{}uje stupove sre}e i veli~ine, koji je obasut mno{tvom milosti vladaju}eg vladara, mojem veziru, bosanskom valiji Ahmed-pa{i, neka Bog u~ini trajnom njegovu veli~inu...”43

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Ferman sultana Sulejmana I. Veli~anstvenog za popravak katoli~kih kapelica u Popovom polju; 25. svibnja/ 3. lipnja 1553. (2. dekada D`umadelahire 960.), Istambul (AD, 7/2.1, sv. 4, br. 197).

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

Bosanski beglerbeg: “ponosu najplemenitijih zapovjednika, prvaku uvaènih velikana, posjedniku ~asti i veli~ine, izabraniku naro~ite milosti sveznaju}eg vladara, bosanskom beglerbegu Sejfullahu, neka je trajna njegova blagodat...”44 Hercegova~ki sandàkbeg: “uzoru plemenitih zapovjednika, osloncu plemenitih i uvaènih, posjedniku mo}i i po{tovanja, koji je odlikovan naro~itom milo{}u sveznaju}eg vladara, hercegova~kom sandàkbegu, neka mu potraje slava...”45 Novski kadija (s pla}om od 150 ak~i): “primjeru kadija i onih koji sude, rudniku vrlina i istine, kadiji Novog, neka mu se pove}aju vrline...”46 Kadija Sarajeva (s pla}om od 500 ak~i): “najpravednijem me|u muslimanskim kadijama, najistaknutijem me|u upraviteljima pravovjernih, izvoru vrline i istine, nasljedniku u~enja Bo`jih poslanika i vjerovjesnika, dokazu istine nad ~itavim narodom, izabraniku naro~ite milosti vladara koji pruà svaku pomo}, kadiji Sarajeva, neka mu se pove}aju vrline...”47 Uo~ljivo je da su fermani ispo~etka (15. i 16. stolje}e) upu}ivani uglavnom beglerbezima, sandàkbezima i kadijama. S vremenom se javlja sve vi{e raznih funkcija poreznog, carinskog, vojnog i upravnog sustava: skuplja~a i utjeriva~a pristojbi, uglednika i poznavatelja lokalnih okolnosti, jani~arskih ~asnika.48 Ako se sultan Dubrov~anima obra}ao fermanom, naj~e{}e je prozivao dubrova~ke plemi}e s pridjevima “ponosima kr{}anskih zapovjednika, uzdanicama kr{}anskih velikana, dubrova~kim begovima” i molitvom “neka im ìvot skon~a na dobar na~in.”49 Uz vlastelu - begove, katkad se obra}ao i knezu,50 kojega u jednom dokumentu prepoznajemo pod nazivom “du`d”.51 Postoji izuzetak i u spominjanju vlastele, koji se u fermanu iz 1462. godine nazivaju spahijama, to jest vitezovima.52 Usporedbe radi, sve~aniji je bio “mleta~ki” inscriptio, koji je za mleta~kog du`da glasio: “ponosu kr{}anskih zapovjednika, izabraniku kr{}anskih velikana, utemeljitelju zdanja Frana~ke dràve, posjedniku zastave i bubnja, koji sluì mnogim kr{}anima s milo{}u i plemenito{}u...”53 Nakon nizanja adresata, na red dolazi ustaljena formulacija “... kada do|e uzvi{eni carski znak neka se zna...” (tur. “tevki’ refi’ hümayun vasıl olıcak ma’lum ola ki”), kao uvod u izlaganje problema (narratio; tur. nakl, iblâgh), zbog kojega se zatraìo i izdao ferman. U dubrova~kom slu~aju, ve}ina fermana izdana je na temelju predstavki koje su sultanu i carskom divanu podnosili dubrova~ki poklisari ili konzuli u Istambulu. Tako narratio dubrova~kih fermana naj~e{}e sadrì tekst poklisarske predstavke, podrazumijevaju}i i sugestiju kako rije{iti problem. To zna~i da su svi ponizni pridjevi, tipa “Dubrovnik, koji je priklju~en mojem ~uvanom Carstvu” ili “Dubrovnik, koji pripada uzvi{enoj dràvi”,54 proizvod domi{ljanja na sjednicama dubrova~kog Senata kako pridobiti Osmanlije. Tako|er, Dubrov~ani tu vrlo ~esto la`no isti~u da su oni najstariji osmanski hara~ari, “od vremena sultana Orhana” (1326/60), ili “ve} 300“ ili “400 godina”. Moglo bi se posumnjati da su Osmanlije u ovom dijelu fermana ostavljali takve izjave netaknute, jer su citirali dubrova~ke predstavke. Me|utim, mnogo je fermana u kojima se one opet ponavljaju u sljede}em dijelu, koji sadrì odredbu samog sultana, odnosno carskog divana.55 Manji dio fermana koji se ti~u Dubrov~ana izdan je na zahtjev stranih diplomata i konzula i osmanskih dostojanstvenika i slu`benika. Ti su dokumenti gotovo u pravilu upereni protiv dubrova~kih interesa, izuzimaju}i samo one u kojima je odre|eni osmanski dostojanstvenik ili slu`benik nastupio kao svjedok na strani Dubrov~ana.56 Nakon {to je u narratiu problem iznesen na vidjelo, slijedi sultanov ukaz adresatima, dispositio (tur. hüküm, emr), koji zapo~inje izrazom “nare|ujem...” (tur. “buyurdum ki...”). Tada se obi~no doslovno ponavlja tekst iz prethodnog odlomka. U fermanima 18. stolje}a, pak, iznosi se samo kratka uputa da treba postupiti na gore sugerirani na~in.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Sultanov vlastoru~no ispisani pristanak na izvje{taju (tur. telhis) velikog vezira u kojem se predstavlja molba dubrova~kih poklisara da ne pla}aju carinu za 2000 vjedara vina, koje `ele kupiti za vlastite potrebe; bez oznake mjesta izdanja, u Turskoj kancelariji Dubrova~ke Republike upisan “sultan Murat IV.” (AD, 7/2.1, sv. 16, br. 766)

Sultanovo nare|enje zavr{ava se formulacijom (corroboratio; tur. te’kid) koja uglavnom glasi: “tako znajte i pouzdajte se u ~asni znak.” (tur. “s zöyle bilesiz alamet-izerife s i’timad kılasız”). Opetovanim spominjanjem ~asnog znaka sultanovog, to jest tugre, skre}e se pa`nja na va`nost dokumenta. Odmah iza te formulacije slijedi datum izdanja dokumenta. Bilje`io se po hid`retskom kalendaru, na arapskom jeziku. Dio fermana datiran je punim datumom, a u jednom dijelu

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

ne navodi se dan, ve} prva (1/10. dan), druga (11/20. dan) ili tre}a dekada (21/30. dan) odre|enog mjeseca. Mjesto izdanja upisivano je u donji lijevi ugao dokumenta. Ve}ina dubrova~kih fermana izdana je u Istambulu. Otprilike 1/6 izdana je u drugim gradovima, npr. Jedrenima, Plovdivu, Larisi, Brusi i u sultanovim vojnim logorima. Izgled fermana odi{e strogo{}u i ostavlja dojam da se impozantni sultanov znak nadvija nad sadràjem i upozorava da mu se treba bespogovorno pokoriti. Stil mu je odrje{it, slu`ben i jasan. Sude}i po dubrova~kim fermanima, uo~ljivo je da se stalno, svugdje gdje je to mogu}e, ponavljaju izrazi “moja plemenita zapovijed”, “moja Vrata sre}e”, “moj Carski dvor”, bez sumnje da ostave ja~i dojam. Uo~ljive su i istozna~nice za jednu rije~ (imenicu, glagol, pridjev, prilog), {to dopu{ta bogatstvo osmanskog jezika koji je preuzeo mnogo arapskih i perzijskih rije~i. Ferman je pisan na trajnijoj i debljoj vrsti papira, kakva se koristila u sultanovim kancelarijama. Njegova prednja strana preparirala se smjesom zvanom ahar, koja je dopu{tala lak{e i slobodnije pisanje. Tekst je uglavnom pisan crnom tintom i posut zlatnom pra{inom (tur. altın rik), koja se i dandanas drì. Pismo je dvorsko sultansko, tipa hatt-i divani.57 Iako je za ispisivanje fermana uobi~ajena upotreba crne tinte, u Dubrova~kom arhivu je manji broj primjeraka, ~ija je posebna va`nost istaknuta ukra{enom, crvenom ili zlatnom tugrom i tekstom djelomi~no ukra{enim upotrebom vi{e boja.58 Uz manji dio fermana nalaze se prijevodi na talijanski, odnosno hrvatski jezik, koje su u~inili dragomani Dubrova~ke Republike. Postoji i nekoliko transliteracija na latini~no pismo, koje bi se mogle nazvati prete~ama reforme pisma u Turskoj iz 20. stolje}a. U~inili su ih dubrova~ki dragomani 17. stolje}a.59 Poseban je i ferman na talijanskom jeziku, kojim sultan Bajazit II 1482. godine nalaè Dubrov~anima da mu jave ako {to ~uju o njegovu odbjeglu bratu Dèmu,60 da mu ne dopuste pristup na dubrova~ko podru~je, a ako ipak do|e, neka ga uhite.61

POVELJE Dubrova~ka zbirka sultanskih spisa sadrì i manji broj povelja (tur. berat).62 Ova vrsta dokumenta sluìla je za postavljenje osmanskih i stranih du`nosnika, te za reguliranje odnosa sa stranim dràvama, pa takve nalazimo i u Dubrova~kom arhivu. Nekoliko je primjeraka o postavljanju osmanskih du`nosnika i dubrova~kih konzula.63 U nekoliko primjeraka odre|uju se pravni, trgova~ki i politi~ki odnosi.64 Znatno je vi{e povelja, pedesetak, kojima se obnavlja trogodi{nji zakup dubrova~kog dùmruka i imenuje novi zakupnik.65 Tako|er, gotovo sve priznanice za upla}eni dubrova~ki hara~ i dùmruk izdane su u obliku povelje. Za preostalih nekoliko povelja koje se ti~u Dubrov~ana mogli bismo re}i da su nastale iz potrebe da se odre|enom predmetu prida ve}a va`nost, nakon ~itavog niza uzaludno izdavanih fermana. Dakako, rije~ je slobodnoj trgovini dubrova~kih trgovaca, po{tedi pla}anja carinskih i drugih nameta, itd.66 Ustroj sultanove povelje vrlo je sli~an ustroju fermana. Jedina zna~ajna razlika je u tome {to povelja nema adresata. Tekst zapo~inje formulom: “Zapovijed ~asnog, uzvi{enog i visokog sultanovog znaka i svijetle tugre vladarske koja obuhva}a svijet jest...”67 Prema zaklju~cima osmanske diplomatike, sultanova povelja ve} bi na prvi pogled trebala odavati svoj zna~aj produènim zazivanjem Bo`je pomo}i, rasko{nom tugrom i ukra{enim tekstom.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Nare|enje “neka im se da kako je uobi~ajeno i neka se ni najmanje prekr{i” ispisano rukom sultana Murata III. Ili Mehmeta III. Na izvje{taju velikog vezira u kojemu se predstavlja molba dubrova~kih poklisara za kupovinu 1538 tona (3000 müddi) p{enice i 1538 tona (3000 müddi) prosa (AD, 7/2.1, sv. 9, br. 415).

Za razliku od fermana, u kojemu je zaziv sveden na rije~ “On”, na vrhu povelje stoje opse`nije formule, a jedna od najduìh glasi: “On je Bog, mo}an, bogat, koji oboga}uje, koji pomaè, kod kojega su klju~evi spasa i uspjeha, neka su sveta njegova imena, neka uzastopno slijede njegove blagodati i pomaè njegova ljubav.” Ispod takvog zaziva trebala bi stajati zlatna tugra ispunjena sitnim vi{ebojnim cvjetnim motivima i ukra{eni tekst ispisan tintom u boji, plavoj, crvenoj, odnosno zlatnoj. Ipak, tek manji broj dubrova~kih povelja ima takve zna~ajke. U o~ekivanom sjaju nalazimo ih prije svega u kapitulacijama, koje bi po formi trebale pripadati kategoriji povelje. Osim njih,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

svojim izgledom zadivljuje jo{ samo nekoliko primjeraka.68 Ve}ina povelja o produ`enju trogodi{njeg zakupa dubrova~kog d`umruka iz 18. stolje}a ima crvenu tugru i svaki drugi red teksta.69

HATTI-I HÜMAYUNI Posebnu vrstu sultanskih dokumenata predstavljaju takozvani hatt-ı hümayunla müves zs zeh, to jest “ukra{eni sultanskim rukopisom”.70 Osmanlije i Dubrov~ani uobi~ajeno su ih nazivali hatt-ı hümayun, nis zan-izerif, s hatt-ızerif, s nis zan-i hümayun, to jest “sultanski znak” ili “plemeniti znak”, a i danas se tako nazivaju. Rije~ je o fermanima, poveljama i predstavkama na kojima bi, u gornjem lijevom uglu, sultan vlastoru~no dopisao “neka se tako postupi”. Budu}i da se na tekst ispisan u sultanskim kancelarijama spustila sultanova ruka, takvi dokumenti imali su posebnu snagu i va`nost. Beziznimno su bili ukra{eni. Vi{ebojni ukrasi katkad bi obuhvatili cijeli tekst. Katkad bi osmanski carski kaligraﬁ pa`nju posvetili samo vlastoru~nom sultanovom nare|enju, smje{taju}i ga u umjetni~ku “gra|evinu” koja bez sumnje simbolizira Carski dvor. U sultanskim spisima Dubrova~kog arhiva osam je primjeraka hatt-ı hümayuna, na ~etiri fermana,71 jednoj povelji72 i na tri predstavke dubrova~kih poklisara.73 U burnim vremenima nakon sloma Republike, nestao je neutvr|eni broj sultanskih spisa.74 Uz pusto{enje zbirke kapitulacija, vrlo je uo~ljivo i pusto{enje dragocjenih hatt-ı hümayuna. Da su neko} uop}e postojali i da ih je bilo mnogo vi{e, poznato je isklju~ivo zahvaljuju}i fermanima u kojima ih sami sultani spominju i na njih se pozivaju: novoustoli~eni sultani izdavali su fermane s hatt-ı hümayunima za dubrova~ko pravo prodaje soli u Gabeli, za slobodan uvoz osmanske hrane i druge robe, protiv carinskih slu`benika koji su im poku{avali naplatiti previsoku carinu; svi sultani 18. stolje}a Dubrov~anima su hatt-ı hümayunom potvr|ivali milost trogodi{njeg umjesto jednogodi{njeg hara~a. Fermani s hatt-ı hümayunima izdavani su i protiv mleta~kog zaposjednu}a Lastova, protiv mleta~kih nedjela na dubrova~kom podru~ju, prigodom ukidanja blokade dubrova~ke granice za trgova~ki promet, u nekoliko navrata protiv carinskih slu`benika koji su im htjeli napla}ivati poseban carinski namet na ko`e, protiv zlostavljanja bosanskohercegova~kih katolika, za slobodan dubrova~ki lov koralja u osmanskim sredozemnim vodama.75 Bilje{ke: 1

2 3 4 5 6 7 8 9 10

11 12

Osim pohranjivanja u Dubrovniku, tekst sultanskog dokumenta zapisivan je u takozvane Mühimme deftere, zapisnike sa sjednica carskog divana. Zapravo, pisanju fermana pristupalo se na temelju teksta iz tih deftera. Osim Dubrov~ana, primjerak fermana dobivali su i adresati, to jest osmanski dostojanstvenici na koje je ferman bio naslovljen, recimo bosanski beglerbeg, hercegova~ki sandàkbeg, odre|eni kadija, ~ijoj je slu`bi ili jurisdikciji zapao zadani problem. Kadije su u svoje sudske registre zavodili sve fermane koji su se ticali njihovih kadiluka (M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 128. D. Bojani}-Luka~, »Mustaj êlebija, pisar carskog divana i dubrova~ke knjige divanskog arhiva.«: 61-82). V. Miovi}-Peri}, »Dragomans of the Dubrovnik Republic.«: 81-94. V. Miovi}, Dubrova~ka diplomacija u Istambulu: 242. Ispisao je 94 stranice rukopisne knjige pod naslovom Inventario de Scriture Turchesche (DAD, Privilegi, serija 20, sv. 31). F. Efendi}, »Dragomani i kancelarija turska u Dubrovniku.«: 11. DAD, Acta Consilii Rogatorum, dalje: Cons. Rog., serija 3, sv. 169, f. 71. Cons. Rog., sv. 174, f. 149v. Cons. Rog., sv. 184, f. 28, 60, 93 (godina 1775.); sv. 185, f. 66v, 170 (1776.); sv. 186, f. 89v, 107v (1777.); sv. 187, f. 154v (1779.). S. ]osi}, »Prinos poznavanju tajni{tva i arhiva Dubrova~ke Republike.«: 133. Cons. Rog., sv. 188, f. 219v (godina 1780.); sv. 191, f. 120v (1783.); sv. 192, f. 65 (1784.); sv. 194, f. 200 (1787.); sv. 195, f. 26, 26v (1787.). Materie col’ Indice, dovr{eno 1785. (Privilegi, sv. 4) Registro di Comandamenti Imperiali, Hattiscerifi, e Capitulazioni, dovr{eno 1784. (Privilegi, sv. 5).

BO[NJA^KA PISMOHRANA

15 16

18 19

20 21

23 24

27 28

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

Traduzioni di Capitulazioni e Fermani di Sultan Mehmed, Baiezetto II, Selimo I, Solimano II, Selimo II, Amurate III, Mahomete III, Ahmete I, Mustafa I, Osmano I, Mustafa II, Amurate IV, Ibrahim I, Maomete IV, Solimano III, Ahmete II, Mustafa II, Ahmete IIII, Mahmud I, Osmano II, dovr{eno 1784. (Privilegi, sv. 2). Traduzioni di Capitulazioni, e Fermani di Sultan Mustafa III, et Abdulhamid, dovr{eno 1785. (Privilegi, sv. 3). L’indice delle Buiuruldi de’Passe di Bossina; na 34 stranice obra|eno je 159 ukaza bosanskih beglerbega (Privilegi, sv. 28b). Indice dei Hoggetti; Na 70 stranica kratko je opisano 348 sudskih rje{enja (Privilegi, sv. 30). Indice degl’Arzi; na 47 stranica kratko je opisano 268 predstavki (Privilegi, sv. 29). O opisanim inventarima vidi i: F. Efendi}, »Dragomani i kancelarija turska u Dubrovniku.«: 9, 10. Dervi{ M. Korkut, »Ne{to o turskim dokumentima arhiva dubrova~kog.« Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 2 (1928): 146-149. S. ]osi}, »Prinos poznavanju tajni{tva i arhiva Dubrova~ke Republike.«: 135, 136. Godine 1920. najve}i dio prenesen je u Beograd, 1941. opet je dospio u Be~, a 1946. natrag u Beograd. Danas ga nalazimo u Dràvnom arhivu u Dubrovniku pod oznakom K. Jo{ dvije manje skupine dokumenata naknadno su vra}ene u Dubrovnik. Skupina od 57 dokumenata, u kojima se nalazi 47 sultanskih spisa, stigla je iz Be~a u Dubrovnik tako|er preko Beograda (K 1 - privremeni naziv). Skupinu od 39 spisa vratila je Reparaciona komisija pri vladi FNRJ (K II - privremeni naziv). S. Bajraktarevi}, »Acta Turcica Dràvnog arhiva u Dubrovniku.«: 352, 353. F. Bajraktarevi}, »Prou~avanje turskih dokumenata«: 318. H. [abanovi}, »Turski dokumenti Dràvnog arhiva u Dubrovniku.« 145. Dio tih sultanskih spisa ima inventar sastavljen neposredno pred odno{enje u Be~, u kojemu je prepisan dio podataka (godina izdanja, adresat, vrlo kratka regesta) iz navedenih inventara iz doba Republike (Orienlische Manuskripte no. 1-38; Druckverke no 1-12; Archivalien no. 1-964; Urkunden in Sebisher Sprache no. 965-1194). Manji dio, pedesetak dokumenata, inventarizirao je Fehim Efendi} donose}i datum po Hid`ri i nepotpuni adresat. Manji dio dokumenata preveli su i objavili Gli{a Elezovi} i Friedrich Kraelitz (G. Elezovi}, Turski spomenici. F. Kraelitz, Osmanische Urkunden in türkischer Sprache aus der zweiten Hälfte des 15. Jahrhunderts). DAD, Acta Turcarum (dalje: AT), sv. A II; sv. A III; sv. CT; sv. N 1. O fondu Acta Turcarum dubrova~kog Arhiva pisali su: F. Bajraktarevi}, »Prou~avanje turskih dokumenata; rad u Dràvnom arhivu u Dubrovniku.«. S. Bajraktarevi}, »Acta Turcica Dràvnog arhiva u Dubrovniku.«. F. Efendi}, »Turski dokumenti u Dubrova~kom Arhivu.«: 7. Isti, »Dubrova~ki arhiv i muslimani.«. Isti, »Turski dokumenti dubrova~kog Arhiva.« Isti, »Dragomani i kancelarija turska u Dubrovniku.« F. M. Emecen - I. Bostan, »Dubrovnik Ars zivi’ndeki Osmanlı Belgeleri Ile Ilgili Rapor.« F. Giese, Die Osmanisch-türkischen Urkunden im Archive des Rektorenpalastes in Dubrovnik (Ragusa). V. Miovi}-Peri}, »Turkish Documents in Dubrovnik.« R. Muderizovi}, »Turski dokumenti u dubrova~kom arhivu«. V. Skari}, »Istorijska gra|a na turskom jeziku, u dubrova~koj arhivi.« Prilikom prera~unavanja kori{ten je Tabelarni pregled Hid`retskih godina prera~unatih u godine Nove ere., autora Zejnila Faji}a. S. Bajraktarevi}, »Spor izme|u Dubrova~ke Republike i turskog zakupnika skele u Vacu u vezi s trgovinom koàma.« N. H. Biegman, »Ragusan Spying for the Ottoman Empire.« Isti, The Turco-Ragusan Relationship according to the firmans of Murad III (1575-1595). G. Elezovi}, »Nekretna dobra Ahmed pa{e Hercegovi}a u Dubrovniku, izvor za plja~ku Dubrova~ke Republike.«Isti, Turski spomenici. I/1, I/2. Isti, Tursko-srpski spomenici dubrova~kog arhiva. F. Kraelitz, Osmanische Urkunden in türkischer Sprache aus der zweiten Hälfte des 15. Jahrhunderts. R. Muderizovi}, »Turski dokumenti u dubrova~kom arhivu.«. Usporedi: The Turco-Ragusan Relationship According to the Firmans of Murad III (1575-1595). Extant in the State Archives od Dubrovnik. autora Nicolaasa Hendrika Biegmana, jednog od rijetkih znanstvenika koji je u svom radu koristio osmanske dokumente. Tekst isprave vidi u: B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520): 186- 188. Osim Bosne, Srbije, Albanije, Bugarske, budu}ih osmanskih podru~ja, dubrova~ki trgovci rano su trgovali i u onda{njem islamskom svijetu, Siriji, Egiptu, Tunisu, gdje ih spominju arhivski izvori iz 13. stolje}a. Sude}i po analima Dubrov~anina Jakova Lucarija (1551-1615), imali su dozvole za trgovanje od tamo{njih vladara. Arhivski izvori 14. stolje}a potvr|uju njihovu nazo~nost i na podru~ju tada ve} osmanske Male Azije, a vjerojatno su tamo dolazili i prije. Mogu}e je da su i oni dobivali kakva jamstva o slobodnoj trgovini od tada{njih sultana Orhana (1326/60) i Murata I. (1360/89). U svakom slu~aju, sigurno je da im je sultan Bajazit I. 1396. dao povelju o neometanom trgovanju na podru~jima pod osmanskom kontrolom. [to se ti~e papinih dozvola za trgovanje s islamskim zemljama, pojedini dubrova~ki trgovci ve} su ih tada dobivali, dok su pojedini odlazili i bez takvih dopu{tenja (I. Boì}, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku.: 1-22, 49-60. V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., I: 12, 117-120, 264, 265). Na odabir rije~i “hara~”, umjesto “danak” ili “tribut”, utjecala je ~injenica {to se “hara~” (jednako i “hara~ar”) redovito javlja u dubrova~kim izvorima na hrvatskom jeziku. Isti izraz javlja se i u osmansko-dubrova~kim me|udràvnim ugovorima (AD, 7/2.1, sv. 7, br. 301: godina 1575.; sv. 23, br. 1066: 1649.). Ina~e, hara~ je u {erijatskom pravu ozna~avao porez na zemlju koji su pla}ali i nemuslimani i muslimani, a izraz “dìzja” glavarinu koju su pla}ali samo nemuslimani. U osmanskoj praksi, me|utim, izraz “hara~” (tur. haraç) ~esto se upotrebljava umjesto izraza “dìzja” (tur. cizye). Tu ~injenicu potvr|uju i osmanske priznanice o uplati dubrova~kog hara~a, u kojima se naizmjeni~no koriste oba izraza (H. Hadìbegi}, »Dìzja ili hara~.«: 57-59. AD, 7/2.1, sv. 4, br. 173, 192; sv. 16, br. 772, 792). Tekst isprave vidi u: B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520): 190-194. I. Boì}, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku.: 91, 29. V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., I: 203, 206, 207, 211, 212. I. Boì}, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku.:104-111. V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., I: 213-216. Tekst isprave vidi u: B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520): 196-198. U kapitulaciju Mehmeta II. nije upisan ~lanak o autonomnom pravu su|enja me|u dubrova~kim trgovcima u Carstvu, jer ga je dubrova~ka vlada propustila unijeti u uputstva poklisarima. ^lanak je zbog toga potpuno otpao, pa ga nisu obuhvatile ni kapitulacije budu}ih sultana (B. Nedeljkovi}, »Dubrova~ko-turski ugovor od 23. oktobra 1458. godine.«: 363-390. V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., I: 227, 228). I. Boì}, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku.: 188-205. V. Foreti}, Povijest Dubrovnika do 1808., I: 233-236. J. Matuz, Osmansko Carstvo.: 48. I. H. Uzunçars zılı, Osmanlı Tarihi., II: 136, 137. Ugovori iz 1430., 1442., 1458. i 1481. sa~uvani su u }irilskoj varijanti (B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520): 186-188, 190-194, 196-198, 259-263). U ranijem razdoblju, kancelarije centralne osmanske vlasti izdavale su i dokumente pisane }irilskim pismom. ]irilski fermani koji se ti~u Dubrovnika izdavani su do 20-ih godina 16. stolje}a. Dio njih ima sa~uvane ina~ice na osmanskom jeziku. Budu}i da se ve}i broj autora bavio sultanovim }irilskim dokumentima, oni ne}e biti predmet ovog rada,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

32 33 34 35

41 42

43 44 45

46 47 48

49 50

51 52 53 54 55 56

57 58

osim u usporedbi s osmanskima. O }irilskim dokumentima vidi: F. Miklo{i}, Monumenta Serbica Spectantia Historiam Seriae Bosnae Ragusii. K. Jire~ek, Spomenici srpski. K. Kova~ »Nekoliko slavjenskih listina.«: 397-412. ]. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrova~ke arhive. Lj. Stojanovi}, Stare srpske povelje i pisma. G. Elezovi}, »Tursko-srpski spomenici Dubrova~kog arhiva«: 7-88. B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520). Svi sultani davali su na kraju kapitulacije prisegu, kojom su jam~ili da }e se dràti njenih uvjeta budu li tako postupali i Dubrov~ani. Tekst prisege uglavnom je bio nalik ovoj Selima I. Izuzetak su sultani Mehmet II. i Bajazit II. Prisega Mehmeta II. iz 1458. godine glasi “... mojeg mi Boga, tvorca neba i zemlje, velikog mi proroka Muhammeda i sedam musafa u koje mi muslimani vjerujemo, tako mi 124.000 Bo`jih proroka, du{e mi mojeg djeda i oca, ìvota mi mojega i moje djece, sablje mi koju pa{em ...” Prisega Bajazita II. iz 1481. sli~na je citiranoj (B. Bojovi}, Raguse et L’Empire Ottoman (1430-1520): 198, 262.). AD, 7/2.1, sv. 2, br. 93. G. Elezovi}, Turski spomenici, I: 572-579. AD, 7/2,1., sv. 7, br. 301 (godina 1575.); sv. 9, br. 431 (1595.); sv. 23, br. 1066 (1649.). Osim tog ovjerenog prijepisa, postoji i neovjereni prijepis kapitulacije Mehmeta IV. (AD, 7/2.1., sv. 23, br. 1066). AD, 7/2.1., sv. 2, br. 178 (godina 1550.), br. 532 (1604.). Ukaze iste vrste izdali su i sultani Murat III., Mehmet III. i Mehmet IV. (AD, 7/2.1, sv. 7, br. 316, 319, 326; sv. 10, br. 466; sv. 11, br. 532). Op{irnije o zakupu carine, eminu na Plo~ama, po{tedi pla}anja trgova~kih nameta vidi u poglavlju “Povlastice dubrova~kih trgovaca”. U pismima poklisarima hara~a dubrova~ke vlasti same su napominjale da je Mehmet IV. bio posljednji sultan koji je potvrdio dubrova~ku kapitulaciju (DAD, Lettere di Levante, dalje: Let. Lev., serija 27/1, sv. 56, f. 224-240v: godina 1756.; sv. 104, f. 117-127: 1789.). Op{irnije o pitanju za{to su Dubrov~ani prestali traìti obnavljanje kapitulacija nakon Mehmeta IV. vidi u poglavlju “Dubrova~ki hara~”. Rije~ ferman, u zna~enju zapovijed, volja, nalog, staroiranskog je podrijetla i potje~e od infinitiva glagola fermuden (zapovijedati). Ferman je imao svoj razvojni put, a prethodio mu je biti, sultanov dokument siroma{nije forme. Izraz biti koristio se sigurno do konca 15. stolje}a, to jest, prema nekim mi{ljenjima, do konca vladavine sultana Bajazita II. (1481/512.) (M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 115, 116). M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 115-129. M. T. Gökbilgin, Osmanli paleografya ve diplomatik ilmi: 53-83. B. Nedkov, Osmanoturska diplomatika i paleografija: 127-144. M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 117, 118. Inscriptio za odre|enog osmanskog dostojanstvenika ili slu`benika imao je vi{e ina~ica. Op{irnije o tome: M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 119-122. AD, 7/2.1., sv. 57, br. 1913. AD, 7/2.1, sv. 34, br. 1357. M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 120, 121, 123. AD, 7/2.1., sv. 6, br. 264. Od 20-ih godina 17. stolje}a bosanski beglerbeg ~esto je dobivao hercegova~ki sandàk kao dopunski lenski prihod (tur. arpalık), pa je tako obna{ao i du`nost hercegova~kog sandàkbega. Inscriptio je tada glasio: “ponosu najplemenitijih zapovjednika, prvaku uvaènih velikana, posjedniku ~asti i veli~ine, odabraniku naro~ite milosti sveznaju}eg vladara, bosanskom beglerbegu i namjesniku koji je dobio hercegova~ki sandàk za dopunski lenski prihod, neka im je obojici trajna blagodat...” (AD, 7/2.1., sv. 20, br. 972). Sandàkbeg je uskra}en za inscriptio, jer se radi o istoj osobi. Me|utim, molitva zaziva trajnost blagodati na obje du`nosti, ili se pak ti~e svake ponaosob, jer je uvijek postojala mogu}nost da hercegova~ki sandàkbeg ipak bude druga osoba. AD, 7/2.1., sv. 11, br. 537. AD, 7/2.1., sv. 57, br. 1913. M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 121, 123. Ve}inu spomenutih niìh funkcija vrlo je te{ko to~no prevesti. Po svemu sude}i, s tim problemom suo~avali su se i dragomani Dubrova~ke Republike, koji su prona{li rje{enje u zajedni~kim izrazima sa sve njih: “ostali”, “ostali slu`benici”, “ostali pouzdanici”. Budu}i da su mnoge od tih funkcija nepoznate izvan osmanisti~ke struke, odba~ena je mogu}nost da se navedu u izvornom obliku. Izabran je kompromis. Osim op}e poznatih izraza za funkcije (npr. “kadija”), u izvornom obliku zadràni su i svi oni izrazi koji se ne mogu protuma~iti bez {ireg popratnog teksta. Njihova zna~enja obja{njena su u Glosaru turskih izraza. Prevedene su sve manje poznate funkcije, ~ije se zna~enje moglo protuma~iti u nekoliko rije~i. Budu}i da se ti prijevodi ne mogu smatrati potpuno preciznima, izra|en je i Glosar prevedenih turskih izraza, u koji su dopisani izvorni nazivi koji su zapisani u dokumentima. Npr. AD, 7/2.1., sv. 10, br. 480. Vlastela i knez naj~e{}e su spominjani u sultanovim rekredencijalnim pismima za dubrova~ke poklisare hara~a (npr. AD, 7/2.1., sv. 29. br. 1222; sv. 30, br. 1229; sv. 34, br. 1373; sv. 37, br. 1433; sv. 38, br. 1456, 1462; sv. 39, br. 1474; sv. 40, br. 1509; sv. 41, br. 1518, 1529; sv. 42, br. 1544; sv. 43, br. 1556). AD, 7/2.1., sv. 13, br. 626. AD, 7/2.1., sv. 1, br. 3. M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 122. AD, 7/2.1., sv. 53, br. 1784; sv. 60, br. 1978. Npr. AD, 7/2.1., sv. 18, br. 858; sv. 19, br. 907, 922. Na primjer, godine 1634., na zahtjev vlasti u Vacu, sultan odre|uje da dubrova~ki trgovci moraju pla}ati namete na konjske i volovske koè, iako tvrde da to nisu du`ni (AD, 7/2.1., sv. 18, br. 861). Godine 1731., na zahtjev mleta~kog baila, izdaje se ferman o otvaranju skala u Makarskoj, Gabeli, Novom i Risnu za me|udràvni promet trgova~kom robom, iako je to pravo na granici s bosanskim ejaletom, uz Split, uìvala samo dubrova~ka luka (AD, 7/2.1., sv. 40, br. 1494). Vidi i: AD, 7/2.1., sv. 4, br. 153; sv. 6, br. 285; sv. 39, br. 1490). M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 126. AD, 7/2.1., sv. 7, br. 326 (prijepis dubrova~ke kapitulacije u formi fermana kadijama Rumelije, 1576.); sv. 10, br. 466 (prijepis dubrova~ke kapitulacije u formi fermana kadijama Osmanskog Carstva, 1597.); sv. 19, br. 943 (Mle~ani Dubrov~anima moraju

BO[NJA^KA PISMOHRANA

59 60

61 62

65 66

69 70 71

ACTA TURCARUM I SULTANSKI DOKUMENTI DUBROVA^KOG ARHIVA ...

platiti {tetu koju su im nanijeli, a bosanski beglerbeg }e sultana obavijestiti budu li i im i dalje nanosili {tetu, 1640.); sv. 20, br. 959 (po{teda Dubrov~ana od pla}anja carinskih nameta na koè u jeku te{kog spora s osmanskim slu`benicima, koji su ih uporno napla}ivali, 1640.); sv. sv. 31, br. 1274 (dozvola za kupovinu ìtarica, 1671.); sv. 31, br. 1252 (za sigurno putovanje poklisara hara~a, 1671.); sv. 35, br. 1392 (za sigurno putovanje dubrova~kog kurira, 1713.); sv. 17, br. 815 (po{teda Dubrov~ana od pla}anja carinskih nameta na koè, 1629.). AD, 7/2.1., sv. 21, br. 1010, 1011, 1020; sv. 29, br. 1209; sv. 30, br. 1236, 1243. Kad je umro Mehmet II., tada{nji veliki vezir poku{ao je stvoriti okolnosti u kojima bi Mehmetov mla|i sin Dèm prigrabio prijestolje na {tetu svojeg starijeg brata Bajazita. Nije uspio. Nakon toga, Dèm je stao na ~elo anadolskih veleposjednika, razo~aranih Bajazitom, od kojega su se nadali da }e im vratiti zemlju, koju im je konfiscirao Mehmet II. Namjeravaju}i podijeliti Carstvo, Dèm se dao ustoli~iti u Brusi 1481. Nakon {to ga je brat Bajazit II. te{ko vojno porazio, Dèm, sklonjen u Mameluka, jo{ je kratko vrijeme poku{avao ostvariti svoj cilj. Nakon toga je morao napustiti Osmansko Carstvo. Prvo je oti{ao ivanovcima na Rodos, zatim u Francusku, te na kraju papi. On ga je spremno prihvatio, ne samo zato {to mu je Bajazit pla}ao hranarinu za svojeg brata, nego i zato {to je u takvoj situaciji, u svakom trenu mogao ucjenjivati tog sultana. Kada je francuski kralj 1494. godine provalio u Italiju, Dèm je postao podloàn njemu. Umro je godinu kasnije. Govorkalo se da ga je otrovao papa Aleksandar VI. Borgia na Bajazitov nagovor (J. Matuz, Osmansko Carstvo: 51, 52). AT, p. p., br. 50. Osmanski izraz berat preuzet je iz arapskog jezika u zna~enju povelja, dekret, diploma (M. Selmanovi}, »Berat kao diplomati~ka vrsta u turskoj arhivistici«:170). AD, 7/2.1., sv. 20, br. 958 (povelja o postavljanju zamjenika novskog kapetana, 1640.), sv. 34, br. 1354 (povelja o postavljanju Dubrov~anina Antuna Liepopilija za konzula u Dra~u, 1697.); sv. 33, br. 1333 (ovjereni prijepis povelje kojom sultan za pla}e vojnika u Ljubu{kom daje osmanski dio prihoda od prodaje dubrova~ke soli u Stonu, 1686.); sv. 59, br. 1964 (povelja o postavljanju Boà Boòvi}a za konzula u Aleksandriji, 1795.). AD, 7/2.1., sv. 2, br. 52 (povelja prema kojoj sporove dubrova~kih i osmanskih trgovaca rje{ava kadija u ~ijem kadiluku stanuje dubrova~ki trgovac, stranka u sporu, 1497.); sv. 3, br. 115 (povelja kojom sultan imenuje Dubrov~ane zakupnicima carine, koju su njihovi trgovci pla}ali na podru~ju Rumelije, 1521.); sv. 34, br. 1361 (povelja kojom sultan Dubrov~anima dopu{ta da hara~ pla}aju svake tre}e, umjesto svake godine, sve dok se materijalno stanje u njihovoj zemlji ne pobolj{a, 1704.). Npr. AD, 7/2.1., sv. 6, br. 272 (godina 1570.); sv. 17, br. 806 (1628.). AD, 7/2.1., sv. 1, br. 3 (o slobodnoj trgovini, 1462.), br. 5 (o slobodnoj trgovini, 1469.); sv. 2, br. 51 (povelja o rje{avanju spora Dubrov~ana s anadolskim beglerbegom Ahmed-pa{om Hercegovi}em, 1496.); sv. 8, br. 377 (protiv osmanskih slu`benika koji svojataju Konavle i Gru`, 1591.); sv. 18, br. 830 (dubrova~ki trgovci nisu du`ni pla}ati carinske namete na koè, 1630.); sv. 23, br. 1063 (dubrova~ki trgovci nisu du`ni pla}ati carinu, 1649.). Detaljnije o povelji i raznim ina~icama uvodne formule vidi: M. Selmanovi}, »Berat kao diplomati~ka vrsta u turskoj arhivistici«: 169-193. AD, 7/2.1., sv. 8, br. 377 (povelja protiv osmanskih slu`benika koji svojataju Konavle i Gru`, 1591.), sv. 23, br. 1063 (povelja kojom sultan isti~e da dubrova~ki trgovci nisu du`ni pla}ati carinske namete, 1649.), sv. 59, br. 1964 (povelja o postavljanju Boà Boòvi}a za konzula u Aleksandriji,1795.). Npr. AD, 7/2.1., sv. 34, br. 1371 (godina 1707.). sv. 47, br. 1636 (1759.); sv. 58, br. 1924 (1786.). M. Selmanovi}, »Ferman - diplomati~ki osvrt.«: 126. AD, 7/2.1., sv. 17, br. 813 (osloba|anje dubrova~kih trgovaca pla}anja carinskih nameta na koè, 1629.); sv. 27, br. 1153 (po tko zna koji put ponovljen nalog da treba kazniti novske razbojnike, koji su dubrova~kim trgovcima ukrali 350 tovara robe, godina 1657.); sv. 33, br. 1329 (stroga zabrana muslimanskim trgovcima da se u dubrova~koj luci suprotstavljaju pla}anju konzularne takse Dubrov~anima, 1686.); sv. 60, br. 1972 (strogo upozorenje tripolitanskom beglerbegu da prestane plijeniti dubrova~ke brodove, 1798.). AD, 7/2.1., sv. 45, br. 1579 (povelja kojom se potvr|uje dopu{tenje Dubrov~anima da hara~ od 12.500 zlatnika i dalje pla}aju svake tre}e umjesto svake godine, sve dok im se materijalna situacija ne pobolj{a, 1756.). AD, 7/2.1., sv. 8, br. 381; sv. 9, br. 415 (predstavke dubrova~kih poklisara za kupovinu osmanskih ìtarica, bez datuma); sv. 16, br. 766 (predstavka dubrova~kih poklisara za kupovinu 2000 vjedara vina, bez pla}anja carine, bez datuma). Suvremenici austrijske vladavine i o~evici odno{enja sultanskih spisa Dubrova~kog arhiva u Be~, tvrde da su Austrijanci odnijeli 1256 isprava, a Be~ki dvorski arhiv potpisao je prijem za 1194 isprave (J. Perovi}, »Gjorgje Nikolajevi} kao budilac narodnog duha i prvi radenik XIX. vijeka u dubrova~kom Arhivu.«: 2). AD, 7/2.1., sv. 12, br. 577, 588; sv. 13, br. 603, 608, 621, 634; sv. 14, br. 678, 685, 688; sv. 15, br. 701, 721, 734, 744; sv. 16, br. 757, 798; sv. 17, br. 814, 816-819, 821-823, 825, 827, 828, 831; sv. 18, br. 859, 860, 867, 878, 879, 882, 885, 892, 893; sv. 19, br. 936, 947; sv. 20, br. 956; sv. 22, br. 1032, 1036, 1038, 1047; sv. 23, br. 1056; sv. 26, br. 1127, 1140, 1141; sv. 30, br. 1234; sv. 33, br. 1342; sv. 34, br. 1357; sv. 43, br. 1536; sv. 44, br. 1566; sv. 48, br. 1651; sv. 53, br. 1792; sv. 60, br. 1990.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BILJE[KE O VAKUFSKOM SIROTI[TU IZME\U DVA RATA

Adnan Jahi}

Bilje{ke o vakufskom siroti{tu izme|u dva rata Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, u prvoj polovini XX stolje}a, nije bila samo vjerska zajednica. Ona je bila jedina institucija bo{nja~kog naroda koja se brinula za njegovo i duhovno i socijalno stanje, i prosvjetne i materijalne prilike, ~ine}i napore da se to stanje unaprijedi, ili barem interventno djeluje kako ono ne bi bilo jo{ gore i nepovoljnije od postoje}eg. U tom svjetlu treba gledati osnivanje i djelatnost vakufskog siroti{ta u Sarajevu, jedinstvene socijalne ustanove koja je skrbila za stotine bo{nja~ke siro~adi, omogu}uju}i im nesmetan fizi~ki, du{evni i intelektualni razvitak. Vakufsko (islamsko) siroti{te formirala je 1912. centralna vakufska uprava.1 Svrha njegovog osnivanja bila je zbrinjavanje napu{tene bo{nja~ke djece, odnosno bo{nja~ke djece bez roditelja. Vakufsko siroti{te u Sarajevu nije bilo samo humanitarna ustanova; pored odgojnih ciljeva, vodilo se ra~una da pitomci redovno poha|aju {kole i zanate, o ~emu su nadle`ne vakufske strukture vodile dosta urednu evidenciju. Iz izvje{taja o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za 1917. godinu vidi se kako je po~etkom {kolske godine 1916/1917. u siroti{tu bilo ukupno 98 siro~adi, od kojih je 59 poha|alo razne {kole, 4 mektebi-ibtidaiju a 28 i{lo na zanat.2 S konca godine saborski odbor je konstatirao sljede}e rezultate: od 39 pitomaca koji poha|aju osnovne {kole, njih 36 je uspje{no zavr{ilo razred, dok se za 3 imala organizirati “popravka”; sva 3 pitomca koja poha|aju trgova~ku {kolu uspje{no su zavr{ila razred, i to “2 sa odlikom a 1 sa dobrim uspjehom”3; 4 pitomca su poha|ala i uspje{no okon~ala I razred realne gimnazije; od 12 koji poha|aju realku 7 je uspje{no zavr{ilo razred dok je 5 upu}eno na “popravku”; samo jedan pitomac je poha|ao Okru`nu medresu, ali “je propao u nauci”4; razne zanate je u~ilo 28 pitomaca i to: 4 obu}arski, 2 kroja~ki, 3 stolarski, 8 tesarski, 4 bravarski, 2 limarski, 4 remenarski i jedan tapetarski. Iz izvje{taja saborskog odbora, naàlost, ne vidi se kakve uspjehe su postigla 4 pitomca koja su poha|ala mektebi-ibtidaiju, niti ima ikakvih naznaka o osposobljenosti budu}ih zanatlija. Pa ipak, iz navedenih ~injenica se moè zaklju~iti da su pitomci islamskog siroti{ta marljivo u~ili i koristili pogodnosti svog smje{taja, {to potkrepljuje i tvrdnja Abduselama Balagije kako su mnogi od njih kasnije postali vrijedni i ~estiti gra|ani.5 Neki su izu~ili zanate i postali uspje{ni limari, zidari, kroja~i, elektri~ari; jedan broj se usmjerio ka prosvjeti, u zvanju mualima, u~itelja ili profesora.6 Tokom rata funkciju upravitelja siroti{ta obavljao je Mehmed ef. Karamehmedovi}, dok su mualimi bili Jusuf ef. Imamovi} i Mehmed ef. Jusufbegovi}. Zadnje ratne godine Karamehmedovi}a je na mjestu upravitelja zamijenio Asimbeg Muteveli}, dok su du`nost mualima obavljali Munib ef. Pra{o i [erif ef. [pica. Vakufsko siroti{te u Sarajevu imalo je vlastiti fond, kojeg su, pored Islamske zajednice, svojim prilozima podràvali i mnogi gra|ani Bosne i Hercegovine. Bez obzira na ratne neprilike i besparicu, finansijska sredstva fonda rasla su iz godine u godinu; u pomenutom izvje{taju saborskog odbora isti~e se kako je zahvaljuju}i polozima gra|ana fond siroti{ta uve}an za novih 39.319 kruna i 78 helera, pa su njegova ukupna sredstva s konca 1917.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

iznosila 119.169 kruna i 42 helera.7 Iz ďŹ nansijskog izvje{taja za 1917. godinu, datog na razmatranje saboru od strane saborskog odbora, vidi se kako je fond islamskog siroti{ta u~estvovao u rashodima sa 118.444 krune i 60 helera, {to je predstavljalo skoro deseti dio ukupnih rashoda vakufskih organa, odnosno Islamske zajednice u doti~noj godini. Po osnutku Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Islamska zajednica je dospjela u nezavidnu materijalno-ďŹ nansijsku situaciju, {to je uslovilo zatvaranje jednog broja muslimanskih ustanova. Vakufsko siroti{te je imalo povoljnu okolnost {to je njegova misija plijenila ve}u pa`nju i brigu imu}nijih gra|ana, naro~ito sarajevskih zanatlija i trgovaca, koji su potporu pomenutoj humanitarnoj ustanovi, u kriti~nim godinama poratne skupo}e i oskudice, smatrali svojom prvorazrednom islamskom du`no{}u. Nema nikakve sumnje da su njihovi stalni polozi, u novcu i materijalnim dobrima, predstavljali zna~ajan podsticaj vakufskomearifskoj upravi da istraje na odrànju humanitarnog zavoda koji je davao uto~i{te i perspektivu brojnim bo{nja~kim dje~acima bez roditeljske i starateljske opskrbe. Prema izvje{taju Vakufsko-mearifskog saborskog odbora za 1921. godinu, u vakufskom siroti{tu doti~ne godine je bilo 55 pitomaca, i to: 8 u dobi od 6 do 8 godina, 14 u dobi od 8 do 10 godina, 14 u dobi od 10 do 12 godina, 11 u dobi od 12 do 16 godina, 5 u dobi od 16 do 18 godina i 3 u dobi od 18 do 20 godina.8 Najve}i broj siro~adi, kako vidimo, bio je u dobi od 8 do 16 godina. Navedeni omjeri se nisu bitnije mijenjali do sredine dvadesetih. Od 62 pitomca 1922. 48 je bilo u dobi od 8 do 16 godina9, od 58 pitomaca 1923. 4210, od 60 1924. preko 5011. Godi{nji broj pitomaca (60) bio je odre|en zaklju~kom vakufskog sabora od 3. I 1921, nakon {to je odba~en prijedlog saborskog odbora da se siroti{te ukine a pitomci premjeste u prihvatili{ta dràvnog tipa.12 Od sredine dvadesetih, naàlost, nismo prona{li zvani~nu statistiku o uzrastu prisutne siro~adi. Pa ipak, nemamo razloga misliti da se dobna struktura pitomaca bitnije mijenjala, ako imamo u vidu ~injenicu da je najve}i broj siro~adi napu{tao siroti{te nakon zavr{ene osnovne {kole ili izu~enog zanata. Od 55 pitomaca 1921. 35 je poha|alo osnovnu {kolu, dok je 13 izu~avalo zanate (limarski, stolarski, saha~ijski, obu}arski, kroja~ki, brija~ki i monterski). Ostalih 7 je poha|alo razrede Velike gimnazije, Trgova~ke akademije i Zanatske {kole, odnosno u~ilo islamsku vjeronauku u zavodu. Uspjeh u nauci i zanatu koncem {kolske 1920/1921. bio je veoma dobar: 5 odlika{a, ostatak I red, bez nedovoljnih.13 Koncem 1921/1922. samo je jedan pitomac zabiljeìo nedovoljan uspjeh. I narednih godina glavnina pitomaca je poha|ala osnovnu {kolu i izu~avala zanate. Godine 1924. bilo je 8 zana~ija: dva limara, te po jedan: staklar, kroja~, tapetar, drvorezbar, stolar i kolar.14 Na uzdràvanje vakufskog siroti{ta centralna vakufska uprava tro{ila je 1921. 430.215 kruna. Od toga su 72.262 krune bili dobrovoljni prilozi gra|ana. Bezmalo polovina pomenutih sredstava i{la je za hranu (204.153 krune), dok je ostatak pokrivao pla}e slu`benog osoblja (44.210 kruna), odje}u, obu}u i putne tro{kove (85.102 krune), grijanje i rasvjetu (55.000 kruna) i ostale manje tro{kove zavoda. Mjese~no uzdràvanje jednog pitomca ko{talo je 768 kruna (ra~unaju}i pologe gra|ana), od ~ega je 386 kruna odlazilo na hranu (13 kruna dnevno). Narednih godina tro{kovi vakufskog siroti{ta vidno su porasli: 1923. na hranu je potro{eno 201.502.37 dinara (preko 2/3 ukupnih rashoda), dok je uzdràvanje jednog pitomca ko{talo 4896 dinara (dvostruko vi{e nego prije dvije godine). Kasnih dvadesetih do{lo je do stabilizacije izdataka: 1928. za siroti{te je bilo odobreno 325.365 dinara, 1929. predloèno 344.900 dinara.15 I u jednom i u drugom iznosu na hranu je odlazilo okruglo 200.000 dinara. Pritom je pitomaca bilo vi{e nego ranije: ukupno 72. Prema Abduselamu Balagiji, 1929. u siroti{tu je ìvilo ravno 80 pitomaca.16

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BILJE[KE O VAKUFSKOM SIROTI[TU IZME\U DVA RATA

Iz predo~ene statistike se sti~e dojam da su pitomci vakufskog siroti{ta uìvali solidan tretman u pomenutoj socijalnoj ustanovi, naro~ito u usporedbi sa srednjo{kolcima u vakufskim konviktima 1919.-1920. Me|utim, u izvje{tajima saborskog odbora je redovno isticano da bi pitomcima trebalo davati bolju hranu, iz ~ega se sti~e druk~ija predstava. Da je vakufsko siroti{te za desetine bo{nja~ke siro~adi ipak predstavljalo veliku blagodat svjedo~i njihovo zdravstveno stanje: zahvaljuju}i uslovima koji su vladali u siroti{tu djeca su proìvila osjetljivo razdoblje ìvota bez teìh bolesti i zaraza. Nahranjena i odjevena, sa mogu}no{}u vlastite opskrbe u budu}im godinana. U razdoblju od 1912. do 1930. u zavodu je ìvilo preko 300 siro~adi. Od njih 300, 82 je izgradilo samostalne ìvotne karijere.17 Naj~e{}e kao limari, obu}ari, kroja~i, zidari. Ali i kao u~itelji, mualimi, profesori i ~inovnici. Vi{e ljudi je svojim prilozima i zalaganjem pomagalo misiju vakufskog siroti{ta u kriti~nim dvadesetim. Veliki donatori siroti{ta bili su: Mujaga Ba{~au{evi}, Asimaga [abanovi}, bra}a Nezirhodì}, Salihaga Kari}, Islamaga Vrani}, Mujaga Ma{i}, Bajramaga Fo~o, Uzeiraga Hadìhasanovi}, Edhemaga Bi~ak~i} i drugi. Neki su donirali novac a neki materijal i odje}u: platno, koù, ko{ulje, ~arape, fesove. Reisul-ulema âu{evi} je 1921. sakupio za siroti{te 10.000 kruna, a Huseinaga Zlatar na Bajram pred dàmijom 1922. 500 dinara. Isti iznos (500 dinara) 1922. sakupio je i mutevelija Gazi Husrevbegovog vakufa Asimbeg Muteveli}, ina~e biv{i upravitelj vakufskog siroti{ta. Njega je sredinom 1921. na mjestu upravitelja zavoda zamijenio mualim Munib ef. Pra{o. Poput ostalih muslimanskih zavoda, i vakufsko siroti{te je u prvoj polovini tridesetih doìvjelo stanoviti preporod, ponajprije zahvaljuju}i stabilnijim finansijskim prilikama i ve}oj brizi vakufsko-mearifske uprave za uslove ìvota i razvoja vakufske siro~adi. Prema Pravilniku Muslimanskog vakufskog siroti{ta u Sarajevu iz 1934. siroti{te je osnovano u svrhu vaspitanja a) potpuno siroma{ne siro~adi, bez ìvih roditelja; b) siro~adi bez jednog roditelja; c) djece siroma{nih roditelja, pritom umnih ili fizi~kih bogalja ili moralno opasnih po vaspitanje svoga djeteta.18 Odgojna funkcija siroti{ta naro~ito je nagla{ena u ~lanovima 7-11, gdje je istaknuto da se pitomci u siroti{tu odgajaju u duhu islamskih propisa, upu}uju u du`nosti da budu svjesni ~lanovi Islamske zajednice, vjerni i odani svom vladaru, ispunjeni ljubavlju prema otad`bini. “Pitomci moraju poha|ati osnovnu {kolu i mekteb.”19 Kad zavr{e osnovnu {kolu, uprava zavoda ih smje{ta kod privatnika na zanat u Sarajevu ili izvan Sarajeva, uz poslodav~evo potpuno izdràvanje pitomaca. Sposobniji pitomci mogu ostati u internatu dok ne svr{e 3-4 razreda srednje {kole, kako bi se osposobili za modernije zanate za koje je ta sprema potrebna. Najsposobnijim je data privilegija ostanka u internatu svo vrijeme poha|anja srednje {kole.20 Iz izvje{taja uprave vakufskog siroti{ta koncem {kolske 1932./1933. vidi se da je doti~ne godine u zavodu bilo ukupno 117 pitomaca, uglavnom u dobi od 8 do 12 godina. Najvi{e ih je poha|alo razrede osnovne {kole, 91, {egrta na zanatima bilo je 21, 4 su poha|ala [erijatsku gimnaziju i Tekstilnu {kolu, dok je samo jedan pitomac i{ao u mekteb.21 Godinu dana kasnije omjeri se nisu bitnije promijenili: 85 osnovaca, 23 {egrta, 6 u gra|anskim {kolama i gimnaziji, 2 pitomca u mektebu.22 [kolske 1932./1933. ukupno je bilo 18 odli~nih (svi osnovci), 40 vrlo dobrih, 50 dobrih, 3 slaba, 4 hr|ava i 2 neocijenjena pitomca. Op}i uspjeh u nauci bio je vrlo dobar. [kolske 1933/1934. konstatiran je isti uspjeh u u~enju pitomaca.23 [to se ti~e zanata, najvi{e se izu~avao bravarski (1932./1933. 6, 1933./1934. 8 {egrta), dok su ostale zanate prosje~no izu~avali 1-2 {egrta (tapetarski, glazbarski, kroja~ki, lakirerski, cipelarski, limarski, slasti~arski, kolarski, brija~ki, instalaterski, pekarski, trgova~ki, hemijsko-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

~istilarski i zlatarski). [kolske 1933./1934. 3 pitomca su zavr{ila zanat i napustila zavod, godinu dana kasnije 6.24 Iz broj~anog stanja pitomaca po srezovima 1933/1934. vidi se da je najvi{e primljene siro~adi bilo iz Sarajeva - 11. Ne{to vi{e bilo je iz srezova Stolac (7), Derventa (6), Jajce (6), Konjic (6), Bugojno (5), Mostar (5), Travnik (5) i Visoko (5). Najmanje je primljeno iz srezova Biha}, Bosanska Krupa, Gacko, Glamo~, Ljubinje, Nevesinje, Prijedor, Prnjavor, Sanski Most, Te{anj i Zvornik (1). U siroti{tu je bilo pitomaca i iz srezova \akovica, Kosovska Mitrovica, Mile{evo i Pljevlje.25 U izvje{taju o zapaànjima uprave zavoda 1933. navedeno je vi{e podru~ja pra}enja pitomaca: moralno, vjersko, esteti~ko, duhovno. Istaknut je pozitivan moralni razvoj djece, gotovo odreda uzete s ulice, koja su prestala krasti, ne tuku, ne sva|aju se, “a rijetko i laù”26. Racionalnom metodom predavanja vjeronauke uspjelo se zagrijati du{e mali{ana moralom i etikom uzvi{enog islama. îsto}a i urednost djece su na vi{em nivou nego ranije. U zapaànjima na pitomcima 1934. potcrtano je nastojanje uprave da se kod siro~adi suzbija osje}aj apati~nosti prema radu, naro~ito samostalnom, ~ime se stvara dobro duhovno raspoloènje i sredstvo moralnosti i obrazovanosti. “I, {to je glavno, traì se od njih da ispunjavaju svoje du`nosti na milimetar.”27 Posljedica doti~nog pristupa su razvijene krijeposti kod pitomaca: odanost, iskrenost, sloga, u~tivost, razboritost - bitne pretpostavke njihovog stasavanja u korisne i valjane ~lanove jugoslavenskog dru{tva i naroda. Izdràvanje siroti{ta vakufsko-mearifsku upravu prora~unske 1933./1934. stajalo je ukupno 287.122.99 dinara. Od toga je na li~ne izdatke i{lo 65.400 dinara a na materijalne 221.722.99 dinara. Na jednog pitomca dnevno je tro{eno 6.87 dinara sa svim izdacima. Isti tro{ak zabiljeèn je prora~unske 1934./1935.28 Vakufska uprava nije imala pote{ko}a oko izdràvanja vakufskog siroti{ta, ali je nai{la na nevolje poku{avaju}i realizirati novi humanitarni projekat u okviru zajednice - muslimansko ènsko siroti{te. O kako krupnom finansijskom poduhvatu se radilo govori podatak da je novo vakufsko rukovodstvo u periodu 1931-1933. za fond doti~nog siroti{ta osiguralo 140.000 dinara centralne vakufske dotacije - zna~ajan nov~ani iznos koji, ipak, nije mogao biti dostatan za otvaranje zavoda. Zato je inicirana naj{ira akcija narodne pripomo}i - sergije, polozi, zabave.29 Realizacija projekta, ipak, morala je ~ekati neke povoljnije dane. Do sredine tridesetih vakufsko siroti{te ve} je izraslo u jednu od najorganiziranijih socijalno-humanitarnih ustanova u Bosni i Hercegovini. Uprava, organizacija, zgrada, dvori{te - sve je svjedo~ilo o zavodu koji je pitomcima omogu}avao nesmetan psihofizi~ki razvoj. Centralna vakufska uprava nije krila zadovoljstvo ustanovom koja, u svom razvoju, nije zanemarila ni estetiku okolice, smatraju}i je zna~ajnom komponentom ukupnog odgojno-obrazovnog procesa u siroti{tu: “Odmah uz dvori{te nalazi se parcelisana ba{~a, kroz koju su provedene staze posute bijelim pijeskom; okrajci su zasa|eni sa oko 10.000 komada Luksenbur{kih ruà. U ba{~i se gaji povr}e za ku}nu uporabu; ima i lijep broj stabala vo}a simetri~no zasa|enog. Sav sitni posao u ba{~i obavljaju pitomci pod nadzorom upravnika. To ima svog prakti~no-odgojnog zna~aja, jer se kod pitomaca na ovaj na~in budi i skre}e pa`nja na sve {to je lijepo, dobro i uzvi{eno.”30 Prora~unske 1936./1937. za vakufsko siroti{te centralna vakufska uprava je izdvajala 284.380 dinara. Ovaj iznos se kontinuirano pove}avao, pa je prora~unske 1940./1941. iznosio 333.780

BO[NJA^KA PISMOHRANA

BILJE[KE O VAKUFSKOM SIROTI[TU IZME\U DVA RATA

dinara.31 Osoblje siroti{ta je, obzirom na socijalne prilike, primalo solidne mjese~ne honorare. Tako je mualim prora~unske 1939./1940. imao mjese~nu naknadu od 1000 dinara.32 Honorar kuhara, iste godine, iznosio je 600 dinara. Pralji se pla}alo mjese~nih 417 dinara, {to je bila bolja naknada od pla}a mnogih sibjan-mualima u Bosni i Hercegovini. [kolske 1936./1937. u zavodu je boravilo ukupno 110 pitomaca. U mektebu su bila 2 pitomca, razli~ite {kole poha|ao je 91 pitomac, dok su 17 pitomaca bili {egrti. Ve}ina u~enika osnovnih i gra|anskih {kola bili su odli~ni i vrlo dobri u~enici. Najvi{e odli~nih u~enika bilo je u II razredu osnovne (5), a najvi{e vrlo dobrih u I razredu osnovne, te u II razredu vi{e osnovne {kole (6).33 Me|u zanatima dominirali su cipelarski i kroja~ki, pored bravarskog, stolarskog, limarskog, glazbarskog, instalerskog i brija~kog. Uspjeh u {egrtskoj naobrazbi bio je slabiji od uspjeha u osnovnim i gra|anskim {kolama - 4 dovoljna, 10 dobrih, 2 vrlo dobra, dok je jedan u~enik ostao neocijenjen.34 Narednih godina broj pitomaca u siroti{tu ostao je, uglavnom, isti. Zna~ajno se pove}ao broj u~enika osnovnih {kola, a smanjio broj polaznika {egrtskih {kola i te~ajeva. Od 89 polaznika osnovnih {kola, krajem {kolske 1938./1939., 26 ih je bilo odli~nih, 24 vrlo dobra, 33 dobra, 4 slaba i 2 neocijenjena u~enika.35 Od trojice polaznika gra|anskih {kola, dvojica su bili odli~ni a jedan vrlo dobar. Uspjeh u vladanju bio je odli~an, {to je bila dodatna potvrda kvalitetnog pedago{kog rada sa pitomcima. Uprava i osoblje siroti{ta (Ibrahim ef. Vrebac, Ismet ef. Hodì}, Abdulah ef. Muli}, dr. Mustafa Deni{li}) nesporno su na~inili krupan iskorak u profiliranju siroti{ta u respektabilno odgajali{te vi{e stotina bo{nja~kih dje~aka, kojim je pruèna kvalitetna prilika da se razviju u vrijedne i uzorite ~lanove vlastite zajednice. Bilje{ke: 1 2

3 4 5 6 7 8

13 14 15

16 17 18

19 20

Abduselam Balagija, Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosve}ivanju na{ih muslimana, Beograd, 1933, str. 108-109. “Izvje{}e o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora u godini 1917”, str. 13, Zapisnici ¢Vakufsko-mearifskog£ sabora od 11/12 ¢1£916 do 7/1 ¢1£917 / 23/12 ¢1£917 do 21/1 ¢1£918, Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (dalje: ARIZBIH). Isto. Isto. Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosve}ivanju na{ih muslimana, str. 109. Isto. “Izvje{}e o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbora u godini 1917”, str. 15. “Zapisnik I. sjednice vakufsko-mearifskog sabora dràne dne 18. decembra 1921.”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 25 - II - 20 - 8 - IV - 1920, od 29 - XII - 21 - 12 - I - 1922, od 15 - X - 23 - 1 - XI - 1923, od 20 - XII - 24 - 16 - V – 1925, ARIZBIH. “Izvje{}e o radu Vakufsko-Mearifskog Sabor¢skog odbor£a za 1922. odnosno 1923. godinu”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 25 - II - 20 - 8 - IV - 1920, od 29 - XII - 21 - 12 - I - 1922, od 15 - X - 23 - 1 - XI - 1923, od 20 - XII - 24 - 16 - V – 1925, ARIZBIH. “Izvje{}e o radu Vakufsko-mearifskog saborskog odbor¢a£ u god. 1924.”, str. 7, neobra|eno (dalje: N), 1925, fond Muftijstvo Banja Luka (dalje: MBL), ARIZBIH. “Izvje{taj o radu vakufsko-mearifskog saborskog odbora u godini 1924. odnosno u 1925.”, str. 4, Zapisnici sjednica Vakufskomearifskog sabora 28-XII-25 - 10-I-1926, 14-I-28 - 15-II-1928, 29-XII-28 - 19-II-1929, ARIZBIH. “Iskaz zaklju~¢a£ka Vakufsko mearifskog ¢.. sab£ora donesenih u zasijedanju od 29./12. 1920. do 6./1. 1921.”, %, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 25 - II - 20 - 8 - IV - 1920, od 29 - XII - 21 - 12 - I - 1922, od 15 - X - 23 - 1 - XI - 1923, od 20 - XII - 24 - 16 - V – 1925, ARIZBIH. “Zapisnik I. sjednice vakufsko-mearifskog sabora dràne dne 18. decembra 1921.” “Izvje{taj o radu vakufsko-mearifskog saborskog odbora u godini 1924. odnosno u 1925.”, str. 5. “Osnova budèta Centralne vakufsko-mearifske zaklade za godinu 1929.”, Prilog zapisniku VI sjednice Vakufsko-mearifskog sabora od 2. I 1929, Zapisnici sjednica Vakufsko-mearifskog sabora 28-XII-25 - 10-I-1926, 14-I-28 - 15-II-1928, 29-XII-28 - 19II-1929, ARIZBIH. Uloga vakufa u verskom i svetovnom prosve}ivanju na{ih muslimana, str. 109. Isto. “Pravilnik Muslimanskog vakufskog siroti{ta u Sarajevu”, Glasnik Vrhovnog starje{instva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, II/1934, br. 11, str. 609. Isto. Isto, str. 610.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

POVIJEST

23 24

25 26 27 28 29

33 34 35

“Izvje{taj uprave Islamskog vakufskog siroti{ta u Sarajevu”, Glasnik Vrhovnog starje{instva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, I/1933, br. 9, str. 40-41. “Izvje{taj Vakufske direkcije u Sarajevu o radu Uprave Islamskog vakufskog siroti{ta u 1933/1934 budètskoj godini”, Glasnik Vrhovnog starje{instva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, II/1934, br. 6, str. 365. Isto, str. 366. “Slu`beni dio” ¢Upravni odbor - Izvje{taj o poslovanju u godini 1934/1935£, Glasnik Vrhovnog starje{instva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, III/1935, br. 6, str. 314. “Izvje{taj Vakufske direkcije u Sarajevu o radu Uprave Islamskog vakufskog siroti{ta u 1933/1934 budètskoj godini”, str. 366. “Izvje{taj uprave Islamskog vakufskog siroti{ta u Sarajevu”, str. 42. “Izvje{taj Vakufske direkcije u Sarajevu o radu Uprave Islamskog vakufskog siroti{ta u 1933/1934 budètskoj godini”, str. 367. “Slu`beni dio” ¢Upravni odbor - Izvje{taj o poslovanju u godini 1934/1935£, str. 314. O zabavi vakufskog siroti{ta 1932. i prilozima ustanova i gra|ana za ènsko siroti{te vidjeti: “Muslimansko Vakufsko siroti{te poslije svoje zabave”, Islamski svijet, I/1932, br. 4, str. 5. Tako|e posledati: Vakufska direkcija u Sarajevu. Broj 22.282/32. Dragi brate! ¢Poziv ehaliji da se pomogne otvaranje ènskog siroti{ta£. N, 1933, fond Vakufska direkcija (dalje: VD), ARIZBIH. Datum: 1. I 1933. Usto vidjeti: Spisak dobrovoljnih priloga za Muslimansko ènsko siroti{te sakupljeno prilikom Ramazana i Bajrama 1933. - Adem ef. Sal~inovi} i darovatelji iz @ep~a. N, 1933, VD, ARIZBIH. “Izvje{taj Vakufske direkcije u Sarajevu o poslovanju za vrijeme Naiba i njegova odbora”, str. 36, Prilog zapisniku II sjednice Vakufsko-mearifskog sabora od 6. VII 1937, Zapisnici Vakufsko m. sabora u 1937 g, ARIZBIH. “Budèt prihoda i rashoda Samostalne imovinske uprave u Sarajevu za 1940/41 god”, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, VIII/1940, br. 5, str. 201. “Budèt prihoda i rashoda Samostalne imovinske uprave u Sarajevu za 1939/40 god”, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, VII/1939, br. 5-6, str. 263. “Slu`beni dio”, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, V/1937, br. 8, str. 258. Isto, str. 259. “Slu`beni dio”, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, VII/1939, br. 8, str. 330.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Edin Jahi}

grad itelj stvo

GRADITELJSTVO

Edin Jahi}

Formiranje ku}e osmanskog tipa u Bosni i Hercegovini u periodu od 17. do 19. stolje}a Stambenu arhitekturu na prostorima Bosne i Hercegovine karakterizira izraèna raznolikost i izdiferenciranost formi i izraza koji su se javljali u pro{losti, {to predstavlja slikovit odraz sloènosti kulturno-povijesnih, tradicijskih i geografsko-regionalnih prilika. Obzirom na tro{nost materijala, na~ine gradnje kao i potrebe i materijalne mogu}nosti odre|enog vremena, stambena arhitektura je oduvijek bila podlo`na rapidnom propadanju. Iz vremena srednjevijekovne Bosne nisu sa~uvani pouzdani ostaci, a o najstarijim oblicima stanovanja svjedo~e mahom pisani dokumenti. Me|utim, kako su se u pro{losti graditeljske forme sporo i postupno mijenjale, pojedini evidentirani dokazi u zna~ajnoj su mjeri pomogli u rasvjetljavanju slike ranijih oblika stambenih ku}a. Ovo se posebno moè odnositi na pojedine ruralne predjele Bosne i Hercegovine. U nekima i danas moèmo vidjeti ostatke starinskih oblika drvenih koliba ili prizemnica od slaganog kamena. Tek od razdoblja osmanske uprave dolazi do formiranja gradskih sredina koje predstavljaju jezgra mnogih dana{njih gradova. Tada nastaju poslovna jezgra ili ~ar{ije i stambene ~etvrti ili mahale. Mahale se razvijaju uglavnom oko pripadaju}e dàmije sa mezarjem, prema kojoj ~esto i dobijaju ime. Ulice i sokaci oblikuju osnovnu fizionomiju mahale. Ku}e i pripadaju}e parcele redaju se prema nepisanim pravilima koja uvjetuju slobodan i nesmetan pogled, osun~anje, vodu i zelenilo, a posebno privatnost porodice kao jednu od fundamentalnih odlika mnogih stambenih kultura. Stambene ~etvrti u bosanskohercegova~kim gradovima i kasabama razvijale su se pod uticajem osmanske graditeljske kulture. Od 17. stolje}a na {irem podru~ju Balkana a i na{im gradskim sredinama, po~inje se javljati osmanski tip gradske ku}e. Ona postupno poprima specifi~ne regionalne odlike tako da se ve} tokom 18. i 19. stolje}a znatno razlikuje od osmanske ku}e u Anatoliji, Makedoniji ili Bugarskoj. Starinska ku}a koja potje~e iz promatranog radoblja ponekad se u bosanskohercegova~koj literaturi ozna~ava kao ðbosanska’ ku}a, ili jo{ i ðorijentalna’ ku}a. Postavlja se pitanje primjerenog naziva ove tvorevine na{e kulturne i materijalne pro{losti?. Termin ðbosanska’ nije adekvatan obzirom na ograni~en period pojave i razvitka. S druge strane, ukoliko se dublje u|e u su{tinu i odlike osmanske ku}e na drugim dijelovima Balkana, vidjelo bi se da ne postoje analogni nazivi ðbugarska’ ili ðmakedonska’ ku}a. Pored ðbosanske’, u doma}oj literaturi se koristi i termin ðorijentalna’ ku}a. Odakle pojam ðorijentalne’ ku}e u na{im sredinama i da li se radi doista o primjerenom terminu? Orijentalno nas navodi na njeno {ire geografsko i kulturno porijeklo {to u su{tini korespondira njenoj funkcionalnosti i temeljnim ìvotnim navikama. Ona doista i sadràva elemente takve kulture koji se prije svega susre}u u islamskom poimanju organizacije ku}anstva. Jedna od osnovnih odlika orijentalnog koncepta stanovanja je prisustvo unutarnjeg dvori{ta

BO[NJA^KA PISMOHRANA

FORMIRANJE KU}E OSMANSKOG TIPA U BOSNI I HERCEGOVINI

u formiranju prostora. Ovaj koncept potje~e jo{ iz drevnih mesopotamskih gradova. U doba islama zadràn je kao na~in o~uvanja integriteta i privatnosti porodice, a posebno za{tite odrasle ène od pogleda. Dvori{te predstavlja prostor otvoren ka nebu ali potpuno zatvoren prema ulici i susjedu. Prostorije orijentalne ku}e formirane su tako da onemogu}avaju pogled ka dvori{tima susjednih porodica. Jedino sobe na katovima imaju pogled ka ulici kroz drvene re{etke (mushrabiyya). U ovisnosti od posebnosti regionalnih uvjeta, orijentalna ku}a sadrì razli~ite tlocrtne sheme i arhitektonske oblike. Svakodnevne aktivnosti uvjetovale su i speciďŹ ~ne odnose u prostoru. Jedno od klju~nih mjesta je prostor gdje se priprema hrana. U toplijim krajevima to je svakako dvori{te dok se u hladnijim krajevima hrana spravlja u zatvorenim kuhinjama sa ognji{tem. Tamo gdje su àrka ljeta, a hladne zime kombiniraju se oba na~ina. Klimatske odlike uvjetovale su i pojedine graditeljske oblike. Tako, na primjer, rijetke padavine dopu{taju ravne krovne terase dok obilje padavina uvjetuje nagnute krovove. Njihovi oblici i konstrukcije mijenjaju se prema lokalnim materijalima i regionalnim tehnikama. Pored evidentnog orijentalnog porijekla u {irem smislu, promatrani tip ku}e u Bosni i Hercegovini predstavlja proizvod visoko razvijene osmanske arhitekture. Dakle, logi~no je da ovakva stambena forma ima svoje korijene u gradovima Anatolije. Ovdje treba imati na umu da osmanski tip ku}e nije bio jedini u Anatoliji. Mnogi dijelovi {irokog prostora Male Azije ostali su privrèni autohtonim na~inima gradnje u kojima se rijetko mogu susresti utjecaji i tragovi promatrane Ă°osmanskeâ&#x20AC;&#x2122; tipolo{ke forme.1 Kada, gdje i kako se javila osmanska stambena ku}a te{ko je sa sigurno{}u ustvrditi. Njen prostorni obuhvat tokom 18. i 19. stolje}a zauzimao je ve}i dio Anatolije, uglavnom zapadni i sjeverni, kao i zna~ajan dio Balkana uklju~uju}i sjevernu Gr~ku, Makedoniju, Bugarsku, Albaniju, Srbiju do Dunava te veliki dio Bosne i Hercegovine. U to vrijeme osmanski na~in ìvota bio je prihva}en od svih urbanih slojeva kao i razli~itih etni~kih i konfesionalnih skupina dru{tva. Stanovanje i ~ar{ija bili su njegov najslikovitiji izraz bez obzira na politi~ku stagnaciju i postupno slabljenje carevine. Imaju}i u vidu izraènu

Plan osmanske ku}e u Anatoliji sa uobi~ajenom simetri~nom podjelom prostora na katu

BO[NJA^KA PISMOHRANA

GRADITELJSTVO

heterogenost, osmanska ku}a je bila prihva}ena kako od strane vi{ih slojeva tako i srednje pa i umjereno siroma{nije populacije. Njena organizacija, forma i tehnologija pokazuju specifi~an osmanski sinkretizam u kojem se proìmaju utjecaji i elementi razli~itih regiona.2 Akumuliranjem pojedinih regionalnih odlika, osmanska ku}a je poprimila specifi~an vlastiti karakter. Osnovni princip povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora potje~e iz ruralne stambene kulture sjeverne Anatolije. Kosi krovovi pokriveni crijepom potje~u iz bizantske arhitekture. Organizacija soba nastala je vjerovatno u gradovima Centralne Azije. Simbioza postoje}ih elemenata formirala se u poseban tip zajedno sa inventivno{}u i imaginacijom koja nije postojala kod dotada{njih tipova ku}a. Posebno je vrijedno pa`nje da su regioni i kulture kao {to su bizantska, perzijska, centralnoazijska, imaju}i svoj udio u postupnom formiranju osmanskog tipa ku}e, i sami kasnije bili afektirani kona~no formiranim modelom. U funkcionalnom smislu osmanski na~in ìvljenja, premda podsje}a u izvjesnoj mjeri na anti~ku Gr~ku, zasnivao se na kompleksnoj upotrebi stambenih prostora. Vrt je imao potpuno ravnopravno mjesto u odnosu na zatvorene prostore. U njemu su se nalazili prostori za kuhanje, pranje, ostave i sli~no. Ovo je i logi~no obzirom na ~injenicu da osmanska ku}a nema podruma. Gornji dio ku}e bio je formiran od naj~e{}e kvadratnih ili pak pravokutnih odaja (oda). One nemaju specifi~nu namjenu a karakteristi~ne su po uzidanim plakarima, zidnim ni{ama i koni~nim otvorenim loì{tima u jednom od unutarnjih zidova. Se}ije okruùju dva ili tri preostala zida sa nizovima jednakih prozora. Plafon sadrì simetri~nu dekoraciju sa centralnom formom koja podsje}a na dekoraciju kupole dok je pod ukra{en }ilimom. Ovakva organizacija rezultira karakteristi~nim ðpraznim’ prostorom sobe. Ona odgovara u datim uvjetima sjedenju i razgovoru, objedovanju kao i no}nom odmoru na podu.

Osmanski tip ku}e u Ankari

U tehnolo{kom pogledu osmanska ku}a bila je zasnovana na razvijenoj stolarskoj vje{tini. Upotreba drvenog skeleta u formiranju gornjih katova, krova i drugih elemenata uveliko je odgovarala konceptu ku}e i stambenih navika. Premda su i mnoga ruralna podru~ja Anatolije upotrebljavala drvo u gradnji ku}a, takva tehnologija bila je ipak na ni`em stupnju od gradskih ku}a osmanskog tipa. Skeleti osmanskih ku}a bili su gra|eni uz primjenu stan-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

FORMIRANJE KU}E OSMANSKOG TIPA U BOSNI I HERCEGOVINI

Ku}a Alije \erzeleza u Sarajevu. Tlocrt prizemlja i kata

dardnih mjera kao i stati~kih principa. Iz ovog su proiza{li i karakteristi~ni prepusti gornjih katova i nizovi prozora. Pored drveta kao osnovnog materijala koji je odgovarao formiranju lahkih i transparentnih formi, prizemni dijelovi, obzirom da su zatvoreni prema ulici, mogli su biti ome|eni zidanim konstrukcijama. Za to su kori{teni kamen ili opeka, poja~avani podu`nim drvenim uzidanim gredama (hatule). Krovovi su bili uobi~ajeno kosi sa nagla{enim strehama koje su stvarale povoljnu za{titu od padavina ali i ljetnjeg osun~anja. U osnovi su ovakvi krovovi bili na ~etiri vode, odnosno spram oblika zavr{nog kata. Tipi~an pokrivni materijal je bila kanalica, ra{irena i kori{tena u ovim regionima i prije. Osmanski tip ku}e u su{tini nije bio gra|en da traje dugo. Nadzemni dio skoro da je bio naslonjen na zemlju bez temelja. Iako dosta lahke konstrukcije, njeni temelji gra|eni su kao privremeni oslonci, slabiji nego {to bi se na prvi pogled reklo. Izvan Anatolije osmanska ku}a je zadr`ala temeljne principe formiranja prostora apsorbiraju}i pojedine odlike lokalnih tradicija. Osmanski tip ku}e u Bosni i Hercegovini predstavlja krajnje zapadnu formu koja pokazuje iznimnu raznolikost na relativno malom prostoru. Kod nje je prisutna izrazita vertikalna i horizontalna diferencijacija prostora, koja

BO[NJA^KA PISMOHRANA

GRADITELJSTVO

je dijelom rezultat ~iste utilitarnosti i potrebe za pojednostavljivanjem i racionalno{}u svakog segmenta svakodnevnog ìvota. U vertikalnom smislu ova ku}a sadrì podjelu na zimski i ljetnji stan. Donje zimske prostorije opasane su debelim kamenim ili pak zemljanim zidovima, dok su gornje ljetnje sobe gra|ene sa karakteristi~nim lahkim skeletom i transparentnim prostorijama i verandama. Na prijelazu izme|u ove dvije zone umetnuta je divanhana sa nagla{enim basamacima. Ova prostorija je u ovisnosti od klimatskih uvjeta vi{e ili manje otvorena ka spoljnjem svijetu. Za razliku od nekih drugih podru~ja kao {to je na primjer Makedonija, ovakva vertikalna podjela rezultirala je pravilom po kojem na{a ku}a nema vi{e od jednog kata. Orijentacija ku}e uvjetovana je osun~anjem, konfiguracijom terena, pogledima i poloàjem ulice. O svemu se maksimalno vodilo ra~una kako bi svaka prostorija imala optimalan poloàj. Divanhane su obi~no okrenute prema dvori{tu dok su doksati istureni prema sokacima. Sjeverni zid, obzirom da nije izloèn suncu, obi~no je znatno deblji a u njemu se nalaze samo manji otvori. U odnosu na anatolski uzor, ku}a u Bosni i Hercegovini poprimila je i druge speciďŹ ~ne odlike. Ona je manje stroga u smislu organizacije prostora. Tu skoro da nema simetri~nosti kao kod mnogih istanbulskih primjera. Bosanska varijanta sobe (~ardak, halvat) sadrì ugra|eno kupatilo sa zidanom pe}i, {to moè zna~iti i vi{i oblik stambene kulture u odnosu na kori{tenje posebnih kupatila. Za razliku od anatolske varijante sa otvorenim ognji{tem, u Bosni su se prostorije zagrijavale zemljanim pe}ima. Stropovi su ne{to niì ali tako|er ~esto sadrè rezbarene ukrase. Prozori su u pravilu manji od drugih balkanskih ili anatolskih varijanti. Uglavnom su pravokutni a ponekad se javljaju i lu~no za{iljene varijante, kao na primjer u Mostaru. Krovovi su oblikovani po izvornom principu s tim {to su nagibi i pokrovni materijali uvjetovani regionalnim prilikama i tradicijom. Tako su na primjer, sarajevska ili fo~anska ku}a manjeg nagiba od travni~ke. Ku}e u Po~itelju i Stocu pokrivene su kamenim plo~ama za razliku od {indre u Travniku ili kanalice u Sarajevu. Horizontalna ra{~lanjenost proizilazi iz svakodnevnih aktivnosti porodice koje se odvijaju u vanjskom kao i unutarnjem prostoru. Ljeti se znatno vi{e boravi u dvori{tu. Tu se kuha, pere ve{ i odmara u hladovini loze, kaldrme i bijelih zidova. U toplim ljetnjim ve~erima uku}ani provode vrijeme na se}ijama divanhane ili kamerije, koje svojim poluotvorenim pregradama

Osmanski tip ku}e u Hercegovini â&#x20AC;&#x201C; Kajtazova ku}a u Mostaru s kraja 18. stolje}a

BO[NJA^KA PISMOHRANA

FORMIRANJE KU}E OSMANSKOG TIPA U BOSNI I HERCEGOVINI

omogu}avaju strujanje povjetarca i svjetlost mjese~ine. Divanhane su skoro nezaobilazne djelomi~no prozirne verande, mahom okrenute prema zelenilu ba{}e. One predstavljaju prijelaznu zonu izme|u vanjskih prostora i ~ardaka na katu. No}u se spava na {iltetima prostrtim po podovima gornjih odaja a danju se prostirka drì sloèna u ugra|enim ormarima. Bogatije ku}e sadràvale su vi{i nivo ra{~lanjenja prostora. Vanjski dio kompleksa ima mu{ku i ènsku avliju. Mu{ka avlija sadràvala je glavni ulaz, zatim staje, ostave i pristup sobama za poslugu i gostinskim sobama. U ovaj dio imali su pristup svi, a naro~ito osobe koje nisu u srodstvu sa porodicom. Obzirom na tradicionalna islamska na~ela, ène su bile izdvojene u poseban dio kompleksa koji je za{ti}en od pogleda. @enska avlija je odvojena zidom ili dijelom ku}e. U njoj se odvija intimni ìvot. Tu se nalazi ~esma ili bunar, zatim zelenilo i mjesto dnevnih aktivnosti. Podvojenost vanjskog prostora bila je projicirana i na zatvorene prostore. Haremluk sadràva intimne odaje porodice. U njemu borave djeca i ène. Tu nemaju pristup mu{ke osobe koje nisu u srodstvu sa porodicom. Za razliku od haremluka, u selamluku mu{ki ~lanovi porodice primaju razne posjetioce i goste. Autenti~an primjer ovakve sloènije koncepcije osmanske ku}e u Bosni predstavljaju ku}a Alije \erzeleza iz 17. i Svrzina ku}a iz 18. stolje}a, obje u Sarajevu. Ukoliko se radilo o imu}nijim porodicama, de{avalo se da se tokom ljetnjih mjeseci koriste takozvane ishodne ku}e koje su se nalazile izvan grada, okruène ve}im imanjem sa ba{}ama, zelenilom i vo}njacima. Ovakve ku}e nisu bile gra|ene za zimsko stanovanje te su u cjelosti bile zami{ljene kao ljetnji stanovi.

Osmanski tip ku}e u Bosni â&#x20AC;&#x201C; Svrzina ku}a u Sarajevu iz 18. stolje}a

Prema svojim funkcionalnim i oblikovnim karakteristikama, moè se re}i da je formiranje ku}e osmanskog tipa u Bosni i Hercegovini, u razdoblju od 17. do 19. stolje}a, doseglo stadij potpuno zrele arhitekture, u cjelosti prilago|ene ìvotnim potrebama tada{njeg ~ovjeka. U na{im gradskim sredinama, ova arhitektura pokazuje izraàjnu ~istotu i neprolaznu privla~nost i ljepotu formi te utilitarnu funkcionalnost. Ovo se da uo~iti iz nekoliko sa~uvanih ili restauriranih primjera. Kao razvijeni graditeljski obrazac, osmanski tip ku}e postupno je nestao krajem 19. odnosno po~etkom 20. stolje}a. U Turskoj je tome doprinijelo importiranje zapadnih modela u skladu sa dru{tvenim i kulturnim promjenama, prvenstveno od strane vi{ih slojeva dru{tva. U Bosni i Hercegovini je kulturna i politi~ka klima u doba austrougarske vlasti nametnule sasvim druk~ije stambene forme i umjetni~ke stilove.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

GRADITELJSTVO

Interijer osmanske kuce u Hercegovini – Bi{}evi}a }o{ak u Mostaru

Ve} u prvim decenijama 20. stolje}a u Turskoj se javljaju poku{aji da se vrijednosti osmanske ku}e ponovo o`ive te da poslu`e kao izvori{te suvremene kreacije. Svakako najve}i pobornik ovakvih ideja bio je Sedat Hakki Eldem, suvremeni turski arhitekt.3 Projekti njegovih ku}a pokazuju smisao za ekstrakciju su{tinskih vrijednosti osmanske tradicionalne ku}e. One ve} samim proporcijama pokazuju svoje uzore ali sa potpuno suvremenim oblikovnim sredstvima. Eldem vje{to upravlja karakteristi~nim elementima kao {to su doksati i nagla{ene strehe, kombiniraju}ih ih sa modernim oblicima i daju}i tako upe~atljiv regionalni karakter arhitekturi Bospora a i {ire. Me|u mnogim znamenitim ostvarenjima koja pokazuju uspjelo modeliranje stambene arhitekture na osnovama klasi~nih modela, mogu se izdvojiti Ta{lik ku}a na Bosporu (1949), Safyurtlu ku}a II (1952) u Istanbulu te stambeni kompleks Yildiz u Istanbulu (1978). Njegov pravac slijedili su i drugi moderno obrazovani arhitekti. Kod nas je potrebu suvremenog stvaranja na osnovi po{tivanja vrijednosti tradicionalnog graditeljstva Bosne i Hercegovine posebno isticao profesor Juraj Neidhardt. Sli~no kao i Eldem, Neidhardt je projektirao velik broj stambenih ku}a, naselja i zgrada, pa i drugih objekata, primjenjuju}i na svojstven na~in oblikovni repertoar bosanske tradicionalne arhitekture.4 Svoje vizije materijalizirao je u mnogim studijama i projektima me|u kojima su stambeno naselje u Vare{u-Majdanu (1947), skija{ka ku}a na Trebevi}u (1947), kao i mnogi drugi. Bilje{ke: 1

O tipovima stambenih ku}a u osmanskoj Turskoj vidi op{irnije u: Godfrey Goodwin, A History of Ottoman Architecture, London, 1971, str. 429-445. O formiranju osmanskog tipa ku}e u Anatoliji i dijelovima Balkana, te uticajima speciﬁ~nih ~inilaca koji su doveli do pojave regionalnih varijanti u Makedoniji, Gr~koj, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini vidi op{irnije: Maurice Cerasi, „The Formation of Ottoman House Types: A Comparative Study in Interaction with Neighboring Cultures“, Muqarnas IV, Leiden, 1998. O Eldemu i drugim modernim turskim arhitektima i stilskim pravcima vidi u: Dogan Kuban, „A Survey of Modern Turkish Architecture“, Architecture in Continuity, New York, 1985., str. 65-74. O Neidhardtovim idejama i projektima vidi detaljno u: Du{an Grabrijan i Juraj Neidhardt, Arhitektura Bosne i put u savremeno, Ljubljana, 1957.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Ervin Jahi}

knji` evni port reti

Ervin Jahi},

pjesnik, kriti~ar i urednik, ro|en je 1970. godine u Rijeci gdje je studirao na Filozofskom fakultetu. Dosad je objavio knjige pjesama “Oko andaluzijskoga psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zale|enoga vodopada” (1994.), “Biografija i auto”(2001.), “Knjiga materija, vikend priru~nik utopije tijela za mezimce” (zajedno s P. Todorovi}em, 2001.) i “Pustinje neona”, izabrane pjesme (2005.). U izdanju izdava~ke ku}e V.B.Z. nedavno mu je objavljena knjiga pjesama pod intrigantnim nazivom “Kristali Afganistana”. Jahi}eve pjesme prevo|ene su na engleski, talijanski, francuski, ruski, bugarski i slovenski jezik. Uvr{ten je u vi{e pregleda, panorama i antologija hrvatskog suvremenog pjesni{tva. Radi kao urednik u izdava~koj ku}i V.B.Z. te je glavni urednik knjièvnog ~asopisa Poezija, specijaliziranog za poeziju. O~ito se radi o knjièvnom-posleniku koji obe}ava i ostanak u knjièvno povijesnim i antologijskim izborima. Premda pripadnik bo{nja~ke manjine Jahi} je relevantno ime unutar suvremene hrvatske knjièvnosti.

KNJI@EVNI PORTRETI

INTERVJU

razgovarao Vedad Spahi}

Uvijek sam nepogre{ivo znao {to nisam Spahi}: Ne tajite Va{ bo{nja~ki identitet, a pripadate hrvatskoj knjièvnosti i, dapa~e, vrlo aktivno participirate u knjièvnom ìvotu Hrvatske. Jesu li u tom smislu, dakle kada je posrijedi kulturni i politi~ki kontekst Va{eg anga`mana, uo~ljive neke promjene u periodu od 1990. do 2006? Jahi}: Na pitanje {to sam i tko sam jo{ u danima dje~a{tva traìo sam neke staloène, nezajapurene i neeufori~ne odgovore, znaju}i da neki vi{i zakon od zemaljskoga, od onoga koji ravna u takozvanoj prakti~noj stvarnosti, ljude goni da se odrede prema identitarnim pitanjima. I kada nisam nalazio odgovora na to {to jesam, uvijek sam i nepogre{ivo znao {to nisam. Po~esto bi se na{ao u ~udu kad bi drugima postajao stranac samo zato {to sam druk~iji, jer u ku}i u kojoj sam odrastao, u domu mojih roditelja kojim gospodari prepo{tena moja majka Izeta i otac mi Osman, vazda se s po{tovanjem govorilo o drugima, bili oni Hrvati, Srbi, Talijani, crnci ili ùti. Znam da to i nije odgovor na Va{e pitanje, ali mi, dopustite, do|e kao neko zagrijavanje. Nisam, dakle, tajio svoj bo{nja~ki identitet, premda je to u godinama rata, osobito od 1993. do kraja Tu|manove vladavine, bilo i poèljno i dru{tvenopoliti~ki vi{ekratno naru~ivano manjinskom narodu kojem pripadam. Pritom, dakako, nije rije~ o nekoj mojoj specijalnoj hrabrosti, ne, nikako, prije je to stvar moje prirode. Nisam ~ovjek koji taji, osoba sam koja se izraàva, koja komunicira i kad je komunikacija besmislena, koju rije~i ùljaju, koja misli o izgovorenom i kazivom i nekazivom i neizgovorenom.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

4 INTERVJU: ERVIN JAHI]

Jako sam, Bog dragi zna koliko, patio kad nisam mogao artikulirati svoje ideje, kad nisam mogao pisati u novinama za koje sam po~etkom devedesetih radio. Bilo je to vrijeme kad je Hrvatska, moja domovina Hrvatska, grcala u krvi i suzama zbog rata, ali i zbog despotizma i samovolje jednoga sustava koji je sravnavao sve {to mu nije bilo po volji, pa i ne ~udi silna inflacija izmi{ljenih neprijatelja toga reìma, koje je proizvodio kao malo tko u tranzicijskim zemljama koje su nastale padom Berlinskog zida. Kao ponajbolji student na tadanjem odsjeku jugoslavistike i ju`noslavenskih knjièvnosti, koji }e ubrzo postati kroatistika, preko no}i sam “unaprije|en” u “baliju i Tur~ina” samo zato {to me se ticala patnja i strahota kroz koje je prolazila Bosna i Bo{njaci. Naravno, sna`no sam osje}ao i rat u Hrvatskoj, pa i pone{to pisao o tome, ali mi to nije uzeto u olakotne okolnosti. I premda sam tada bio tek 23-godi{njak, nacionalisti~ka hajka protiv mene, koju su predvodile akademske mizerije {to su danas intelektualne perjanice Filozofskog fakulteta u Rijeci, nije urodila mojim nepovjerenjem i zatvoreno{}u prema hrvatskoj kulturi i knjièvnosti. Ned’o Bog! Jer, da se razumijemo, to je i moja knjièvnost i kultura. Ne trebam ja stati u nju, da bi ona stala u mene! Ona je tako|er dio moga identiteta, i ne pada mi na pamet odre}i ga se. ôvjek sam vi{e identiteta, a kada se deklariram, pristajem na redukciju identiteta samo zato {to ìvimo u krvolo~noj balkanskoj baru{tini pa mi nije do izmotavanja i umnoàvanja nesporazuma. Iako mi je, dakle, u jednom mra~nom sudskom epilogu ometeno studiranje, to me nije sprije~ilo da samostalno artikuliram svoju emocionalnu i intelektualnu geografiju, u kojoj moj rodni grad Rijeka ima po~asno mjesto. Bilo je to vrijeme institucionaliziranog nazadnja{tva, nesretne ideologije, anakronog izjedna~avanja dràve, nacije i vjere, totalitaristi~kog i autoritarnog diskursa. Uostalom, svega lo{ega koje, u kombinaciji, eksplodira u ne{to {to kafkijanski zgnje~i pojedinca name}u}i mu neslobodu. Hvala Bogu Uzvi{enom da se nisam, unato~ svemu tome, pogubio i da sam znao da je mjera moje slobode ne{to vi{e, ne{to dragocjenije od nemodernog reìma koji ra~una na odanost zajapurene mase. Najkra}e, tih je godina bilo te{ko biti nehrvat, ali, ne zaboravite, jednako tako, ako ne i gore, biti i neposlu{an Hrvat. Podsje}am na rije~i pokojnog Gotovca koji je govorio da nam treba Hrvatska, ali kakva. E vidite, u toj rije~i “kakva” kriju se i pronalaze ~itavi svjetovi. Ne podnosim nametnute granice jer moje, unutarnje, daleko nadilaze administrativne granice bilo koje dràve, pa tako i ove u kojoj sam ro|en. Ne podnosim prisilu i stegu, i na njih reagiram nagonom prema potpunoj slobodi, bila ona i ~ista iluzija, koja i takva, dakako, ima smisla. Moja drama tih godina niukoliko nije ni paradigmati~na, niti najve}a. Naàlost, doga|ale su se puno ve}e grozote. I me|u pripadnicima nacionalnih manjina, Srba, Bo{njaka i drugih, ali i me|u Hrvatima koji nisu pristajali na zov {ovinizma. Kraj Tu|manove ere ozna~io je demokratizaciju cijeloga dru{tva i isprva stidljivo, a danas posve otvoreno etabliranje individualnih i kolektivnih sloboda.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Dana{nja, Sanaderova Hrvatska svakako je puno ljep{a zemlja nego {to je bila devedesetih, i priznali mi to ili ne priznali, jedna demokrati~na, slobodna i sve modernija dràva hrvatskoga naroda i ostalih, a ustvari, ulju|eno gra|ansko dru{tvo. Dru{tvo u kojem }e vam samo totalni blesan i primitivac spo~itavati va{u nacionalnu ili vjersku razliku. Dru{tvo u kojem, ako ste “manjinac” a dobar u svom poslu, moète biti priznat rukometa{, automehani~ar, soboslikar ili pisac. Spahi}: Moète li nam ne{to re}i o fenomenu dvojne ili vi{estruke knjièvne pripadnosti autora na ju`noslavenskim prostorima? Jahi}: Ni{ta Vam o tome nemam novoga re}i, osim {to me smeta izvjesna ideolo{ka monomanija koja je na ju`noslavenskim prostorima, ako ne izbrisala, onda barem podcijenila mogu}nost da pisac ima dvije, tri ili pet knjièvnih domovina. Ta je monomanija bezmalo ozakonjena i Ustavom propisana u gotovo svim kulturama i knjièvnostima novonastalih dràva nakon raspada biv{e dràve. Ona, u pravilu, ra~una na kulturno-administrativnu redukciju, i kao {to{ta nastalo raspadom jedne zemlje, manipulira nas i obmanjuje.

Kao ponajbolji student na tadanjem odsjeku jugoslavistike i ju`noslavenskih knjièvnosti, koji }e ubrzo postati kroatistika, preko no}i sam ðunaprije|en’ u ðbaliju i Tur~ina’ samo zato {to me se ticala patnja i strahota kroz koje je prolazila Bosna i Bo{njaci. Naravno, sna`no sam osje}ao i rat u Hrvatskoj, pa i pone{to pisao o tome, ali mi to nije uzeto u olakotne okolnosti Oslobo|en duh iz boce, dakako, ima pravo na slobodu i egzistenciju, pa tako i kolektivne energije imaju pravo i na vi{ak sentimenata. Svako, me|utim, pretjerivanje ga folklorizira, unaza|uje i ne ~ini nam dobro jer u kona~nici matemati~ki precizno zavr{i u ljutom nacionalizmu i mr`nji prema svijetu koji nam je obi~no nalik kao jaja jajetu, ali se druk~ije zove. Moj bi odgovor na Va{e pitanje bio, dakle: jao ti ga onima koji su pisci samo svog stada. Ma koliko prirodno bilo da pripadam hrvatskoj knjièvnosti, ma koliko prièljkivao da i bo{nja~ka u meni vidi svoj daleki i mo`da zagubljeni glas, ne razme}em se i ne pretjerujem kada mislim da je piscu jedina domovina ~itav svijet. Manje od toga protivi se duhu literature, vi{e od toga naravno ne postoji. I nije to blesavo i nadmeno kao {to se mo`da u prvi mah ~ini. Jer nijedan pisac ne sjeda valjda za kompjutor da bi napisao manjinsku ili ve}insku pjesmu, bilo bo{nja~ku, hrvatsku, bilo srpsku, nego samo i jedino – pjesmu! Pjesmu koja }e nadi}i tu`ne meridijane na kojima ste ro|eni i zna~iti nekome na kraju svijeta mo`da i vi{e od ìvota. Naravno da sada koketiram s tradicionalisti~kim stavovima o umjetnosti, ali uistinu to nije daleko od onoga u {to vjerujem. Daj Boè da brojne, neko} jugoslavenske, pisce nesre}a nije natjerala na osje}aj, kako kaète, vi{estruke knjièvne pripadnosti, da su tome pridonijeli samo u~inci njihove knjièvnosti. Ideolo{koj monomaniji, rekoh, ta je

BO[NJA^KA PISMOHRANA

4 INTERVJU: ERVIN JAHI]

vi{estrukost mrska, pa smo svi nekako sumnji~avi prema njoj. Ipak, mislim da je daleko vrijeme kada }emo se potu}i za pisca, za njegovu pripadnost nama, jer nam je do knjièvnosti kao do lanjskog snijega. Uostalom, ~ini mi se da mnogi pisci danas imaju vi{e problema s osje}ajem nametnutog bezdomni{tva, s osje}ajem da ih domovina ne voli, a manje s mogu}no{}u da plivaju u paralelnim knjièvnim vodama. Spahi}: Kako prolaze bosanski i bo{nja~ki pisci (oni koji ìve i stvaraju u Bosni) u Hrvatskoj - publikovanje njihovih knjiga, kriti~ka recepcija... te op}enito Va{e vi|enje aktuelne bosanske i bo{nja~ke knjièvne scene? Jahi}: Zahvaljuju}i prije svega Popovi}evom Durieuxu, neki bosanskohercegova~i pisci vi{e-manje kontinuirano objavljuju svoje knjige u Hrvatskoj i tijekom rata u BiH. Njegov je najve}i izdava~ki kapitalac Miljenko Jergovi}, ali objavljuje i Ivana Lovrenovi}a, Samezdina Mehmedinovi}a i Faruka [ehi}a. Koliko se sje}am, publicirao je po jedan Karahasanov, Kari}ev i Mahmut}ehaji}ev naslov. Nakladni~ka ku}a V.B.Z., u kojoj radim, osobito drì do Mile Stoji}a. Kao {to, pretpostavljam, uo~avate, rije~ je o individualnim “probojima” nekih bosanskih autora na hrvatsko trì{te i te{ko je tu govoriti o kakvoj ozbiljnijoj strategiji. Zadnje knjige Nure Bazdulj i Gorana Samardì}a, primjerice, vrlo su dobro primljene i od kritike i od publike, a osobno mi je jako ào {to je hrvatska kritika pre{utjela vrlo talentirane mla|e bosanske pripovjeda~e Izeta Perviza i Almira Ali}a. Od bo{nja~kih pisaca, me|utim, samo Dèvad Karahasan i ne{to manje Irfan Horozovi} imaju visoko i vrlo po{tovano mjesto u hrvatskoj kulturnoj javnosti. Ve} neka od ovdje pobrojanih imena svakako govore o ozbiljnoj knjièvnoj sceni. Pridodam li Jergovi}u, Karahasanu i Stoji}u ne samo bo{nja~kog nego i vjerojatno najve}eg romanopisca ju`noslavenskih prostora uop}e Nedàda Ibri{imovi}a, te pjesnike Abdulaha Sidrana, Dèmaludina Lati}a, Veselka Koromana i Ivana Kordi}a, eto Vam dokaza o iznimnoj i velikoj sceni. Tako|er, va`no mjesto, po mom mi{ljenju, na toj sceni imaju i Zilhad Klju~anin, Asmir Kujovi}, Senadin Musabegovi}, Almir Zalihi}, Ahmed Buri}, Sead i Kemal Mahmutefendi}, Samezdin Mehmedinovi}, Faruk [ehi}, Damir Uzunovi}, Rajko \urica, Dragoslav Dedovi}, Amir Brka, ali i “dijasporni” Refik Li~ina te jo{ mnogi drugi. Bosanskohercegova~ka scena dinami~nija je i ìvotnija od mnogo kudikamo ve}ih knjièvnih scena. U regiji je vjerojatno i najbolja. Vrevu u toj knjièvnoj ko{nici ponajvi{e stvaraju bo{nja~ki pisci, {to je i logi~no jer ih je najvi{e. Kad pak govorimo o bosanskom, nadnacionalnom okviru, knjièvnost koja ima tako darovite pojedince kakvi su Jergovi} i Kujovi}, s jedne, i Ibri{imovi}a, Sidrana i Karahasana kao klasike, s druge strane, velika je, zna~ajna i vrijedna svakog po{tovanja i divljenja.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Spahi}: [to mislite o problemu nacionalnog klju~a ili drugih vidova vanestetskog upliva u vrednovanju djela i autora razli~itih etni~kih pripadnosti kao propali poku{aj restitucije nekog zajedni~kog kulturnog i knjièvnog prostora (primjer tuzlanskih knjièvnih susreta i nagrade za roman “Me{a Selimovi}”)? Jahi}: Mjeriti knjièvnost po bilo kojem neknjièvnom klju~u, po mom dubokom uvjerenju, besmislen je, antiumjetni~ki i, u kona~nici, opasan i {tetan posao. Bio to i tzv. nacionalni klju~, njime vitlaju slabi mehani~ari ideologije, {arlatani i hulje raznih fela koji ne znaju ni{ta o vlastitom predmetu. Koji vjerojatno mrze kulturu i knjièvnost i posve su u vlasti kakve kurentne politi~ke ili ideolo{ke volje. To je neki moj sasvim na~elan stav. Kad je, me|utim, rije~ o tuzlanskim knjièvnim susretima i nagradi “Me{a Selimovi}”, mogu Vam re}i da sam ve} drugu godinu zaredom gost na tim susretima i da mi je tamo ugodno u dru{tvu brojnih kolega pisaca i zaista doma}inskoj dobrohotnosti gradona~elnika i pisca Jasmina Imamovi}a. Ako mislite da je posrijedi obnova zajedni~kog kulturnog i knjièvnoga prostora, ja u tome ne vidim ni{ta lo{ega za knjièvnost i kulturu sve dok je to izraz kultur-

Ma koliko prirodno bilo da pripadam hrvatskoj knjièvnosti, ma koliko prièljkivao da i bo{nja~ka u meni vidi svoj daleki i mo`da zagubljeni glas, ne razme}em se i ne pretjerujem kada mislim da je piscu jedina domovina ~itav svijet ne komunikacije i razmjene knjièvnih iskustava. Sve dok je, naime, knjièvnost svrha i razlog bilo kakvog razgovora, pa i u tako naru{enom i nepovjerenjem iskontaminiranom prostoru, meni je to blisko i u redu. Jer, kud }ete logi~nije komunikacije pisaca od one u istim ili sli~nim jezicima. Pisci biv{e Jugoslavije, ako nam je uop}e stalo do istine, komuniciraju unutar sli~nih, ako ne i istog jezika koji ima razli~ite varijante. Ba{ u svemu se, bez prevoditelja, razumiju pisac iz Zagreba i Ni{a, ili iz Zenice i Podgorice, pa je, po meni, besmisleno da se gradimo od toga, ali i od ~itatelja tih govornih podru~ja. îsta je podvala, koja svoju inspiraciju i motive nalazi u novim politi~kim “korektnostima”, to da je bo{nja~kom piscu bliè kulturno i knjièvno iskustvo jednog Skandinavca od onog srpskog pisca, ili da bi meni, u na~elu, britanski pisac trebao biti bliì od crnogorskog. La`na mi je tako|er i zabrinutost knjièvnih elita da bi se time i{ta moglo, kako kaète, obnoviti ili umjetno restaurirati. Jer, svijet izrastao na klanju i genocidu, na etni~koj higijeni, na najcrnjem fa{izmu ni~im nije mogu}e zanijekati. Zaborav je tu nemogu}, jednako kao i povratak u toboè idili~an nevini stari svijet, premda dopu{tam da ideologija i politika i tu vode svoje zakulisne igre i da ho}e {to{ta, pa i to da isprazne mjesto bola, tuge i mnogobrojnih ljudskih gubitaka u korist nekog novog vrlog svijeta, naravno skrojenog po mjeri laì i zatajivanja. Nego, da se vratim Va{em pitanju. Nemam, dakle, ni{ta protiv da “Me{a Selimovi}” bude sve(ex)jugoslavenska nagrada za roman, kao ni da Tuzla, Zagreb, Sarajevo ili Beograd budu mjesta razmjene knjièvnih dobara i susreta pisaca, ali bi me, dakako, smetalo da se nagrade dodjeljuju po nacionalnom klju~u. Smatram, me|utim, da je nedodjeljivanje nagrade Nedàdu Ibri{imovi}u pro{le godine za roman Vje~nik prava kulturna svinjarija s elementima skandala. Bolji obi~aji kaù da nije lijepo, a ni mudro, zalaziti u rad ìrija, ali se ne

BO[NJA^KA PISMOHRANA

4 INTERVJU: ERVIN JAHI]

mogu li{iti dojma da je nagra|ivanjem romana Ko pla~e, iako darovite pripovjeda~ice Sanje Domazet, iscipelaren jedan knjièvni Golijat. Pa ipak, odluku ìrija ne tuma~im nacionalnim razlozima, jakim srpskim sentimentom ili kakvim drugim motivima, nego obra~unavanjem s monumentalnim, dokraja nepro~itanim i briljantnim romanom koji daleko nadilazi regionalnu jednogodi{nju romanesknu ponudu. Istina, Vje~nik traì napor bez ostatka, ali je i dokaz Ibri{imovi}eva gigantskog duha i vje{tine. Mogao bih nadugo i na{iroko govoriti o tom romanu, ali ozbiljan razgovor o tome zahtijeva poseban prostor. Re}i }u Vam samo ovo: Ibri{imovi} je knjièvni bulbul me|u gavranovima, najfiniji biser koji Bosna ima, najdragocjenije od svega {to moè proizvesti knjièvni duh na{ega naroda. Od nagra|enog romana, smatram, bolji je i Novakov i Karahasanov roman koji su tako|er kolateralne `rtve cirkusiranja s knjièvnim divom Ibri{imovi}eva formata. Kad bi se ìri, kako sugerirate, rukovodio nacionalnim klju~em, te{ko da bi hrvatskom klasiku Slobodanu Novaku ili bo{nja~kom klasiku Dèvadu Karahasanu mogli odre}i zna~aj i kvalitetu u njihovim mati~nim knjièvnostima. Ponavljam, u tome vidim jake animozitete prema Ibri{imovi}evu liku ili barem slab knjièvno-kriti~ki nos ìrija, a ne izvanestetsko-politi~ke reflekse. Spahi}: Nacionalno, politi~ko, kulturno, prosvjetno i institucionalno organiziranje Bo{njaka u Hrvatskoj – koja su iskustva, postignu}a i slabosti? Jahi}: O tome mogu suditi tek iz “suterena”, iz neke vlastite a neinstitucionalizirane znatièlje. Ima u tom organiziranju svakakvog nereda i stihije, da mi se katkad ~ini da je ono samo sebi svrha, i da se Bo{njaci po~esto kolektivno udruùju i razdruùju za tu|i ra~un i tu|u korist. Osobno me jako smeta, rekao bih, sabla`njivo sustanarstvo folklornog i modernog, devetnaestostoljetne i dvadesetprvostoljetne politi~ke misli, solidni napori nekih pojedinaca da privatnu sferu podvaljuju pod zajedni~ki interes, ali i bo{nja~ka kolektivna imaginacija koja ~esto ne prepoznaje, najblaè re~eno, duh vremena. Bo{njaci su svoja potraìvanja prema hrvatskoj dràvi znali artikulirati na, ~ini mi se, sretan i spretan na~in. O~ito su institucije opravdale svoje

Ervin Jahi} sa `enom Aidom i sinom Mirzom

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

postojanje i dobro ozna~ile najklju~nije to~ke nesmetane bo{nja~ke egzistencije kao manjinskog naroda u Republici Hrvatskoj. Ono {to se u 15-ak godina postiglo na vanjskom planu, prema hrvatskom dru{tvu, ~ini se nemogu}im i nedoku~ivim unutar samog korpusa. Dobro je da su bo{nja~ke institucije u Hrvatskoj unutar samih sebe i me|usobno u kompetitivnosti, ali nije dobro da se tako ljuto sva|aju. Optere}uje ih “vi{ak pameti”, na koji navodno polaù pravo (a koji si zapravo umi{ljaju), ali i sna`ni personalni sukobi. Ipak, njihova najve}a mahana je privatiziranje prostora bo{nja~kog javnog diskursa. Iako je to, naravno, nedopustivo, i iako time nanose svom narodu trajnu {tetu i kaljaju mu te{ko ste~eno dostojanstvo, oni se svejednako mrze i napadaju zbog obrane svojih privilegija. Mnogo je ~estitih i ~asnih ljudi u tim udrugama, ali bolesne ambicije nekih pojedinaca zaga|uju taj prostor. Umjesto da se neumjesno utrkuju tko }e napraviti diletantskije glasilo, to jest biltene za vlastitu a primitivnu promociju zatrpane vlastitim fotografijama - publikacije koje su ustvari nepismeni pamfleti kojima se koriste kao razglasom za kakva va{arskog derneka - umjesto da zatome sirove strasti za mo}u i vlasti, da se otarase provincijske ma{te, njihove se ta{tine sudaraju u sve nakaradnijoj i be{po{tednijoj tu~njavi oko mrvica ugleda i zna~enja. Kao {to vidite, odgovoram na~elno, jer kad pone{to o tome javno kaèm, vazda mi do|u pripadnici one tihe ve}ine i poskrive}ke me tap{aju. Oni i ne znaju da poku{avam zagovarati na~ela do kojih drìm, a ne i}i uz dlaku klanovima u bo{nja~kom korpusu. Svoj smisao ne nalazim u tome da trebam dijeliti njihovu kolektivnu fascinaciju. Naprotiv, moja identifikacija s kolektivitetom dio je izbora koji stalno provjeravam i u koji stalno pomalo sumnjam. To je moj na~in pripadanja ne~emu, to je ispit koji ne poloìte jednom za svagda, nego ste vazda u statusu studenta. I svaki put moète ljosnuti.

Bosanskohercegova~ka scena dinami~nija je i ìvotnija od mnogo kudikamo ve}ih knjièvnih scena. U regiji je vjerojatno i najbolja. Vrevu u toj knjièvnoj ko{nici ponajvi{e stvaraju bo{nja~ki pisci, {to je i logi~no jer ih je najvi{e Spahi}: Pjesnik ste na razme|u moderne i postmoderne. Jahi}: Dobro ste to uo~ili. Na kriànju tih puteva sagradio sam svoju pjesni~ku ideologiju. U osnovi, naslje|e klasi~nog moderniteta bitno je utjecalo, s distance koja je naravno i vremenska i iskustvena, na moje iskustvo pjesme, a postmoderni kao novoj zabludi sam se predao i kao svom biolo{kom vremenu. Nekad mi se ~ini da sam, usprkos solidnoj teorijskoj i kriti~koj obavije{tenosti, iz tih, uvjetno re~eno, stilskih formacija uzimao samo ono {to mi se ~inilo napetim i poticajnim da nanesem svoju boju na te ionako uramljene slike, na te institucionalizirane i opisane umjetni~ke svjetonazore. Vi{e sam se igrao, nego Bog zna kako drào do njihova autoritarnog mi{ljenja, prije sam radio na prevrednovanju njihovih dijagnoza u vlastitom tekstu, nego {to sam pripadne im teorijske postulate upjesni~avao. Neoavangardisti~ko iskustvo pjesme ipak mi je zna~ajno bliè jer radikalizira stanja jezika, jer podnosi anga`man, jer ga se ovaj svijet ti~e i jer ga svojim svjetonazorom simboli~ki i podriva i obnavlja. Taj je svjetonazor u novijem hrvatskom pjesni{tvu, smatram, rezultirao i njegovim ponajboljim dometima. Bio sam mu zagovornikom, sljedbenikom, ali ne i vjernikom, {to mi je dalo {ansu da ga usvojim i prou~im, ali i da iza|em iz njegovih poeti~kih

BO[NJA^KA PISMOHRANA

4 INTERVJU: ERVIN JAHI]

i estetskih kriàljki kad mi je volja i kad sam za to osje}ao razloge. Postmoderna iluzija o novoj vedrini u knjièvnosti, me|utim, ticala me se samo na formalnom planu pjesme. Te{ko da sam joj ikada bio stvarno odan, mo`da i jedino zato {to nikada nisam pristao na njenu puku zavodljivost i tobo`nju dru{tvenu nezabrinutost. Dao sam si na znanje njezine nove/stare knjièvnoideolo{ke premise, ali svoju sam “drsku atrakciju teksta”, kako bi to rekao pokojni kultni pjesnik hrvatskog moderniteta Josip Sever, traìo na pone{to propitnijim mjestima, u neistraènim poljima jezika, u nimalo komotnom prostoru. Ako si ne umi{ljam, dakako. Spahi}: Pojedini kriti~ari uo~avaju u Va{oj poeziji prisutnost vi{e razli~itih poetika, vi{e pjesni~kih lica Ervina Jahi}a, i priznaju da ste, takore}i, u svakoj od tih tematsko-izri~ajnih paradigmi na vlastitom terenu. Kako to objasniti? Jahi}: Da ~itatelji posve ne bi odustali od ~itanja ovog intervjua, odgovorit }u Vam {to jednostavnije. U na~elu sam razvijao vrlo razli~ite poeti~ke identitete da bih do{ao, naravno, do razli~itih rezultata, {to je o~ito doprinijelo tome da moèmo govoriti o vi{e mojih pjesni~kih lica. Nekada je moje poeti~ko “punjenje” inzistiralo na jeziku kao nadmediju, jeziku li{enom odavno kompromitiranog smisla. Taj je poja~an interes za jezik i rad u i na njemu za posljedicu imao razbaru{en, mnogomotivski, po~esto ironizatorski i hipermetafori~ki stihovni u~inak. Jednim manjim dijelom bavio sam se takozvanom stvarnosnom poezijom da bih valjda pokazao generaciji da im posao ne valja. Ako sam u toj svojoj dionici uspio izmaknuti stilskoj kolektivizaciji tog odjeljka ili te tendencije u novijem hrvatskom pjesni{tvu, to je za mene imalo i ima itekakva smisla. Opet, u tre}em sloju bitno mi je, i sada uzima sve vi{e maha, ono {to bismo mogli nazvati neoegzistencijalisti~kom svije{}u. Prevedeno bi to imalo zna~iti da oprezno èlim zagovarati smisao, nalaziti ga tamo gdje je potro{en ili zagubljen i time, valjda, nanovo otkriti zapostavljene mogu}nosti govora. Trenutno me barem jednako zanima ludi~ki i zna~enjski potencijal pjesme. Pisati pjesme koje bi mogle zna~iti nekome. Pjesme koja mogu trajati ~itav ljudski vijek. Pjesme koje, iako svjesne vlastite uzaludnosti, mogu stajati na vrhu svijeta, a da ih ne usmrti ni{tavilo i duhovni pli}ak, da ih se ne zastidim, uostalom. Htio bih dakle pisati tako da to prepozna du{a, jer nam se rije~i osve}uju kada su tek proizvoljne ili, ne daj Boè, la`ne. Spahi}: Ervin Jahi}, hrvatski jezik, bosanski jezik, poezija... Jahi}: Moj materinski jezik je bosanski. Jezik, me|utim, moga obrazovanja i javne komunikacije je hrvatski. U pisanju se, naime, koristim hrvatskim jezi~nim standardom. To Vam, kao {to znate, gotovo do|e na isto jer su bosanski i hrvatski, ali i srpski i crnogorski, standar-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

di koji imaju zajedni~ku osnovu, ali i mnoge osobenosti kad su u pitanju usmena i pisana tradicija, ali i svakodnevni govori. Razlog {to pi{em na hrvatskom je njegova gramati~ka i normativno-pravopisna sre|enost i urednost, koja jo{, naàlost, nije odlika bosanskoga jezika. Na fonetsko-leksi~koj, morfolo{koj ili sintakti~koj razini bosanski i hrvatski imaju mnogo toga zajedni~koga. Kad bih se {alio, rekao bih da pate od kulta sli~nosti. Od toga ne treba bjeàti. Naprotiv, bilo bi karikaturalno natezati razlike pod svaku cijenu. Ali bismo trebali biti svjesni i njihovih osobenosti u jezi~nom izrazu. Jezik, dakle, moje javne komunikacije je hrvatski. S druge strane, u ku}i mojih roditelja, nikada kahva nije bila kava niti kafa, halva nikada nije bila alva, a`daha nije a`daja, mejdan nije megdan, halka nije alka... Eto, dakle, razloga {to, ne samo po nekoj etni~koj svijesti, ve} i u leksi~kom fondu moj primarni jezi~ni osje}aj jest bosanski jezik. Netko bi me sada mogao nacionalisti~ki opau~itâ&#x20AC;&#x2122; da su to sve ljuti turcizmi, hrvatski leksi~ki du{mani. E pa, bez tih bi se rije~i Hrvati me|u sobom te{ko mogli razumjeti. Uostalom, kada bi se iz hrvatskoga prognale sve posu|enice iz turskog, arapskog ili perzijskog, takozvani orijentalizmi, hrvatski bi bio osiroma{en za bezbroj ~udesno lijepih i jako nevinih rije~i za koje nema adekvatnu zamjenu. Du{mani i osvaja~i nam ostavi{e jezi~no blago, htjeli mi to ili ne htjeli priznati. Okej, lako }emo bez avlije, kapije, dèzve, basamaka, ~ardaka ili pendèra. Ali kako }emo bez: admiral, alat, a`daja, bakar, barjak, barut, benzin, boja, budala, bunar, ~arapa, ~eki}, ~elik, ~i~ak, ~izma, ~utura, }up, dadilja, deva, div, du}an, dud, dugme, duhan,

Smatram da je nedodjeljivanje nagrade Nedàdu Ibri{imovi}u pro{le godine za roman Vje~nik prava kulturna svinjarija s elementima skandala. Bolji obi~aji kaù da nije lijepo, a ni mudro, zalaziti u rad ìrija, ali se ne mogu li{iti dojma da je nagra|ivanjem romana Ko pla~e, iako darovite pripovjeda~ice Sanje Domazet, iscipelaren jedan knjièvni Golijat du{man, dèp, |on, eliksir, ergela, ďŹ tilj, gajde, galama, hajduk, jastuk, jorgovan, kat, kalup, katran, kavez, kesten, kiosk, krevet, kula, kundak, kutija, le{, limun, lula, majmun, magarac, marama, melem, miraz, nafta, naran~a, pamuk, papu~e, pekmez, pili}i, rakija, sapun, sat, {ah, {al, {ator, {e}er, tambura, tava, top, torba, tulipan, vez, vi{nja, zanat, ìrafa... Pritom hrvatska rije~ ura te{ko da moè zamijeniti sat, jer je ura tako|er posu|enica i to vi{ezna~na. Slador je pak zastarjelica koju bi ~istunci rado vidjeli namjesto {e}era, ali tko bi to, pobogu, mijenjao {e}er u slador? Tko tako uop}e govori?! Kad me, me|utim, pitate o pripadnosti knjièvnosti, moram Vam re}i da ~injenicom ro|enja, obrazovanja i jezika na kojem pi{em, te sudjelovanjem u hrvatskom kulturnom i knjièvnom ìvotu, svakako pripadam hrvatskoj knjièvnosti. Premda nemam dvojne knjièvne domovine, valjda u jednakoj mjeri vjerujem da sam dijelom i bo{nja~ke knjièvnosti, ma koliko mo`da taj interes i ne bio obostran. Spahi}: [ta osje}ate kada odete u Bosnu? Jahi}: Sve valjda {to bilo tko osje}a kada posjeti pradomovinu ili domovinu svojih predaka. Pa i vi{e od toga, ako si ne utvaram. Volim Bosnu na previ{e na~ina i nikada se, ba{ nikada

BO[NJA^KA PISMOHRANA

4 INTERVJU: ERVIN JAHI]

ne pitam voli li i ona mene. To vam, dakle, do|e kao bezuvjetna ljubav. Bosna te drì, diè i odiè, veli Ibri{imovi}. Kao malo gdje i kao malo kad, u Bosni se osje}am istodobno skru{eno i vedro. Prvo mi do|e kao neka bosanska blizina Boga, kako je ja vidim u vitkim minaretima {to se penju u nebo i ~udu ezana, a drugo je sje}anje na rahmetli nanu i dida te ljeta koje sam s bratom i sestrom provodio kod njih, u Orahovi pokraj Bosanske Gradi{ke. Istodobno, supruga mi je iz Cazina pa su se moji odlasci u Bosnu nekako u~estili. Sarajevo, me|utim, u mojoj emocionalnoj geografiji ima najiznimnije mjesto zbog mnogo razloga. Rekao bih, Bosna mo`da i moè stati u jednu knjigu, ali Sarajevo nikako. Ako me, me|utim, èlite pitati {to osje}am kada vidim nepravdu, siroma{tvo ve}ine i bahato boga}enje manjine, svjetske kauboje koji topuzima utjeruju Bosance kao bijelo roblje u nakaradni raj, cijelu polovicu te iste Bosne koja je ne priznaje, ne voli i koja se idolopokloni~ki klanja beogradskom zlatnom teletu, cijelu rukometnu dvoranu u [irokom Brijegu koja zvi`di na bosansku himnu i navija protiv be-ha reprezentacije, dok {a~ica Bosan~erosa navija “Ne daj se, Bosno!”, majke Srebrenice koje pri~aju o du{ama svojih sinova koje ih posjete o ak{mu, politi~ko-nacionalisti~ki olo{ koji se pretvorio u kastu i koji na bosanskim braniteljima, radnicima i seljacima strvinari, bosanke ud`benike povijesti, neprosvije}ene hodìce, pisce auto{oviniste, multikulturalne pisce i intelektualce, nacionalisti~ke pisce i intelektualce, zakon ozakonjen na genocidu, svakodnevno miksanje kostiju le{eva i masovne grobnice – shvatim da je Bosna poharana, ucijenjena i jedna nevoljena zemlja. Ali i to da je dragi Bog ~uva zbog ne~ega, mo`da zbog tekija, nekih dida {to na namaze ùre a poslije namaza pri~aju o pro{lom zemanu, mo`da zato {to jedan ~ovjek za svoj }eif prevede cijelu Mesneviju, mo`da zato {to s nekvalificiranim zidarom mogu popri~ati o Ibn Arebiju, a mo`da zbog taksista, koji se, kao nigdje na svijetu, nikad, ba{ nikad ne àle da posla nema.

Ervin Jahi} s k}eri Iman

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Ervin Jahi}

Kristali Afganistana Kad me jednom bude pitao sin moj Kad me jednom bude pitao, a jednom ho}e svakako, Moj sin gdje i {to sam bio, kakve sam ène ljubio, O ~emu sam sanjao, koje knjige sam ~itao, Jesam li se ~esto tukao, u kakve slike sam zaglĂŠdao, Ma kad me jednom o svemu bude pitao, Re}i }u mu, tako mi Boga, O tre{nji uz roditeljsku ku}u s koje sam vi{e puta Padao naglavce premda je pametnome i jednom dovoljno I o tome kako U~ka zavija prijete}i I o kilometrima hoda uzgor nizdol Oholoj plemenita{ici I o jodu {to zrele ène ostavljaju za sobom u stanovima samaca I o beskrajnom gaènju asfalta u gradovima koji nisu tvoji I o besparici i mladala~koj besperspektivnosti O ludilu ljudi i njihovim ubojitim namjerama O umjetnosti rije~i kao nadomjestku za samo}u O povijesti svjetske knjièvnosti kao pravu na uzaludnost O slikarskim majstorima koji su muku Isusovu rekonstruirali Kao neprekidnu klanicu svijeta I re}i }u mu jo{, kad me bude pitao, Da ne ùri odrasti, da bude na oprezu s ljudima Da ljubi tek kad mora, da ne mora kad ljubi I re}i }u mu {to je bilo s Bosnom, i s Hrvatskom, I s Palestinom I o Ruandi }u mu re}i Ni{ta ne}u pre{utjeti o Iraku i Afganistanu O svim ameri~kim predsjednicima saznat }e na vrijeme O Georgeu W. Bushu znat }e do najsitnijih pojedinosti I moj }e sin znati o svojoj majci i tu|im majkama O o~evima sviju nacija }e znati

BO[NJA^KA PISMOHRANA

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Mo}i }e minuciozno analizirati po~etke i krajeve Sveg na svijetu Svakako }e imati priliku u}i u povijest ďŹ lma I povijest glazbe Znat }e takozvane bizarne stvari Znat }e sve o mrtvim i `ivim jezicima I onima koji su na umrlu U tamu ljudskih du{a }u ga uputiti U slutnje i zanose glazbenih genija O svakodnevici glasovitih ďŹ lozofa znat }e naizust Nietzsche i Schopenhauer mu ne}e biti mrski Sve o sablastima vjekova imao bi znati sin moj Kad me jednom bude pitao, a jednom ho}e svakako, Re}i }u mu ~emu slu`i znanje

Uvjeti za pjesmu Borisu Maruni Ova bi pjesma imala biti o paliku}ama I o revoluciji koju podigo{e besku}nici I o malim gadostima ki{e [to ne}e na na{a polja I o pretjeranom suncu [to se u abnormalnom snijegu ni~im ne da opravdati I o jedva `ivima I o prerano umrlima I o najmrklijoj ideologiji I o gradovima koji se pretvori{e u masovne grobnice O holokaustu Genocidu Terorizmu Oru`ju za masovno uni{tenje i nuklearnim pogonima Otpadnim vodama i strogim carinicima Za{ti}enim zonama i aparthajdu Redukciji struje na jadranskim otocima Bolivijskim osmogodi{njacima {to dilaju kokain

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Africi i po{asti AIDS-a Siroma{nima i bogatima Zemljama kandidatima Europske unije i njihovim Neuvjerljivim certiďŹ katima O tome kako se kr{e prava ljudi i naroda O crkvama i njihovu pravu na oduzetu imovinu O besku}nicima Koje ve} spomenuh Mnogo je uvjeta da ova pjesma bude to~na Kao telefonski imenik I dobra kao vrijeme Ona bi istina oboje od toga Ali je strah spasitelja i spasenja Ni`ih i vi{ih dr`avnih ~inovnika Mehani~ara stvarnosti i njihovih dou{nika Te {ire dru{tvene zajednice Pogotovo Slobode koja dolazi iz neopreza I pustih rije~i Gospodo

Tu`balica o Zemlji Postojala ona ili ne postojala bez nas Te{ki smo joj sasvim Ote`ala i troma od na{e ko`e Ona je na oprezu s nama I dobro je da je tako Jer izdavali smo ~esto na{a srca i na{e misli I nismo mislili da ona treba biti iznimkom Zemlja stenje od na{ih damara Te{ki smo joj zaista Premda zna da smo joj potrebni

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Mi me|utim do njena znanja o nama Ne dr`imo koliko do na{eg o njoj I pu{tamo krvi da se naizdovolji Zemljom i njezinom zemljom Od koje smo uostalom na~injeni

Druga polovica svijeta Oni jednu polovicu uzimaju na znanje A ~itavu drugu zatajuju. I taj se posao najprije zbiva u jeziku, I ka`u da jezici su tamo, u drugoj polovici, mrtvi. Oni, naprimjer, nemaju rije~i za njihova stabla. Nemaju ime za njihove trave, Niti pojmove za mnogolike osje}aje, O jelima i snovima da i ne govorimo. Pre{u}en je tako cijeli svemir ljudi. Zastra{uju}a ruka militantnog kartografa Prekri`ila je jednu od polovica Koja se sakrila na karti da je smrt ne prona|e. @eljezne gusjenice gaze ku}e, gaze stabla, Gaze vrtove, gaze zvijeri, gaze djecu Druge polovice da se ne bi znalo Tko je i {to je ona. Od ~ega nam se jo{ sastoji svijet.

O kazni historije Na moj prozor sino}, kad mrak je zakrio svijet Sletjela je misao te{ka kao ma~, vrela kao pustinja I jasna kao ustav

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Ne mogu se sjetiti {to sam joj odgovorio Premda se sje}am {to me pitala Presko~im li sporedne re~enice i njihovu intonaciju Presko~im li zvuk i tonalitet tamnih rije~i Presko~im li dvadeset vjekova ljudske povijesti Sve po~etke i krajeve o kojima znam Sve snove kojih se sje}am Sve è|i neutaène Moje i tu|e Svako prazno sada Pitala me ustvari tko je dvaput zaklao sina Nefisina Jednom u nekom priru~niku o ratovanju Iz tisu}u petsto i neke Drugi put u Bosni tisu}u devetsto devedeset i neke Tko, molim vas, recite Tko je to u~inio Dvaput po vratu Nefisina jedinca Nefisino srce preklao Dvaput po istom poslu Klao Nefisinu du{u

Moj obra~un s rakom Kad preseljavao je moj dido, Bilo mi je va`no ne bit sam. Od njegove smrti {titio me zid Zajedni~ke na{e ku}e, Spojenog dvojnog objekta. I htio sam nekako Da ta uzbuna potraje, Da taj ljudski mete` u mom i `ivotu moga dide

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Barem vje~no traje, Ali da ga rak ne ruje Svojim podmuklim klije{tima po grlu i plu}ima. Htio sam, naime, produìt svoj ìvot Njegovim ìvotom. Sve se zbilo munjevito kao na nekoj reklami; Nisam mu iz plu}a Znao izvu} raka na suho I {~epat ga za glavu Kona~no obra~unavaju} s njime, Nisam ga umio prona} u mr{avom Arhipelagu didinih plu}nih gulaga. Skrio se kako i dolikuje podmuklici. Godine su prolazile, A ja sam svejednako mislio, A i danas mislim, Da je moj dido zbog ne~ega I dandanas na tavanu na{e ku}e I da ìvi tajno. Da nas sve glada iz potaje Jer mu je tako draè. I da ima akvarij i raka u njemu Jer ga je umio pripitomit. Boè, Kakav je to ~ovjek bio! Moj dido I od raka je umio napravit prijatelja.

Kako sam ratovao Na Kapeli, duboko u {umi, pla~e nebo i plju{te Meci mi du` le|a

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Grane najvi{ih stabala izdajni~ki odobravaju Da se ki{a strovaljuje na mene Na mrtvoj straì sam, otko~io sam zatvara~ na Pu{ci i spreman sam ubiti Studenta u neprijateljskim redovima Mora da je student Linija koja nas razdvaja na 20-ak je metara od mene Mogao bi biti mojih godina Mogao bi ~itati iste knjige kao i ja Ni{ta mu ne}e pomo}i Da mu biblioteku metaka ne zarijem u srce Kaìprst mi lu|a~ki ple{e na okida~u Ki{a lije ljudske more s nebesa Magla obeshrabruje Cesta mi se pri~inja, sva je od o{tra èljeza Metalik siva Osipa mi se misao kao razbijeno prozorsko staklo Svaki kret ptice i pucanje grane pod teìnom rata Moè biti neprijateljski vojnik êkam u podno`ju ceste da ga propucam Zora razrje|uje strah Nave~er smo iznad Dabra Snajperom po tornju pravoslavne crkve netko je Poku{avao ubiti Boga Medo dolazi i kaè da izvadimo noève i Donosi nam sjekire O~ekujemo proboj njihovih izvi|a~a Ni{ta meci, samo klasi~na mitologija Klanje i to, vuk na vuka Preìvjeh i tu no} Milostivi Bog bliì mi je od vratne ìle kucavice Znam Drugu no} stiè u ratu vazda stara vijest Ponovno o~ekujemo neprijateljski proboj

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Bit }e mesa, netko ka`e Pucat }e se sve u {esnaest Zamjenjujemo pe}insko oru`je Modernom tehnologijom Pred zoru, kad ki{a omagli {umu i svako stablo Postane svijetlo poput breze, U gusti{ nekog grma naviru puhovi â&#x20AC;&#x201C; {to jataci su Neprijateljski u izvidnici Koji ometaju misao da }e i ova no} pro}i Ispaljujem cijeli {ar`er Istr~avamo iz rovova i nekoliko nas Puca iz sve snage Kao u budimpe{tanskoj novogodi{njoj no}i Kao Dimnja~ar u Kresovima, uostalom Potjerani strahom da je Po~eo i na{ rat

Cipele Prema mom izra~unu, ~ovjek za ìvota Iznosa tri, mo`da ~etiri odijela, ako ne ìvi U nekoj nemogu}oj zemlji, ako dobiva Kolikogod pla}u i nema nereda na ulicama, Ako studenti ne juri{aju na vlade I zemljom ne vladaju generali Ako, dakle, istom ìvi u Ta{kentu Ili Tirani, toliko se odijeva Obi~an ~ovjek Po prilici Ali, koliko ~ovjek za ~itava ìvota Promijeni pari cipela [esnaest pari, mo`da sedamnaest

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

To valjda nitko ne zna, nit je ikad brojio Ako, me|utim, i jest [to je s ratovima I s cipelama u njima I s hodom u zlovremenima Je li naru{ena progresija hoda, uostalom, {tednja Na cipelama ili tek zakidanje ratnih proďŹ tera Trgovinska oseka moèbitno Strogo uzev{i, ja zapravo ne znam ni{ta o tome Premda opsesivno drìm do odgovora Ako nema rata i ako nam je ìvot Prosje~no poduzetan I ako, {tono se kaè, traje Dulje od ìvotnog vijeka leptira Koliko, dakle, cipela promijeni Puki ~ovjek za cijelog cjelcatog ìvota Jel moèmo, naprimjer, re}i [to se taj nahodao cipela Pitam ja vas

Meditacija A mogao bih bilo {to Natovariti tri metra drva na le|a U jednom naramku nositi sina U drugom k}erku Utorak zamijeniti petkom Analizirati rije~i kao {to su vlaga sljepo}a mrtvac More biseri Mogao bih u me|uvremenu posumnjati u vrijeme Mogao bih za dana suspendirati sve stvari {to me Pla{e no}u Ljubiti petu `enu Dresirati lavove u Keniji

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Ne biti du`nik nego onaj kojem duguju Ba{ bilo {to bih mogao Trgovati rezbarijama U~iti krasopis Seliti se iz zemlje u zemlju prema klimatskim uvjetima Kupiti jedrilicu na akciji Ne inzistirati na ljubavi Bolovati i ozdraviti Rigati vatru Rasprodati sve {to nemam Kupovati sve {to mi ne treba Zatajiti domovinu Zatajiti jezik Zatajiti narod Ba{ bilo {to Utrnuti svjetlo Poginuti za Palestinu Naprimjer

Molitva Sad spava u kolijevci Iman, vjere Puna u san. Mirza se u{uljao Pod kosu i ruke, uzimaju} ljubav Mame. Aida i u snu mari I brine se. Ja, gospodar krova, gledam ih u gluho Doba no}i i molim Uzvi{enog Boga za milost Prema Njegovim Namjesnicima na Zemlji.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Va`no je znati na vrijeme Kad presele se moji roditelji na drugi svijet Ni{ta ba{ ne}e biti va`no Gdje grob im je ili mezar Bit }e sasvim neva`no Oni }e svakim svojim nepostoje}im trenutkom Govoriti o meni Ne}e me biti briga {to }e ljudi re}i Kakva je d`enaza bila Sve dok tome tako nije Izvjesno je da mi je ~esto ^istiti roditeljski dom Da mi je sapirati ďŹ&#x201A;eke [to sam ih ugradio u njihovu ku}u Da mi je biti oprezan S tim mu{karcem i njegovim rebrom Pravdom i krivdom Da ne bi sebi danas-sutra rekao Budi Bog sa mnom

Grad Jednom }e ovdje, kad vatrogasci i vojska Obave svoj posao, A humanitarci svoj, Opet stajati grad. Jednom, Kad lije~ni~ke ekipe i mrtvozornici, Kad pisci i slikari, kad ud`benici I me|unarodna zajednica U~ine sve po slovu i po zakonu. Izme|u ovdje i tamo, Izme|u jednom i tada,

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Kad saniraju se du{e, Kad vjetar raspr{i rukopis pepela Na sve strane svijeta, Kad se mrtvi probude, @ivjet }e opet ovaj grad, Ka`e moj dobri otac.

Smrt Kad ìvot zaprijeti, Znam da sam @ivio Kao da i nisam. Kad ìvot posustane, Stabla, masline, {koljke i ptice, Mora i otoci, lavanda i zlato Polude od nepreàljenosti. Kad ìvot bi ìvio, P~ela ga omedi @rtvuju}i svoju glavu.

No}u Grabe`ljivica nikad nije bez plana Bit }e da ludilo ne}e iz neopreza do}i Mada ga ne prije~i ni{ta Ni stra`ar ni dr`avni ugovor Moralna gangrena buja li buja do visokih oblaka Grabe`ljivica najprije ote oca moga u polju Majku mi dok prala je rublje potopi u vrtlozima rijeke @enu mi kljunom strovali u neku neprozirnu tamu

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Djecu mi odvede u nepoznato A mene, mene uze sebi Da joj sluìm Na njenu nepravednom dvoru Kao ìvi mrtvima Bit }e da ludilo ne}e iz neopreza do}i Jer svaki nas put do tamo vodi Tu gre{ke ne moè biti Djetetu ote majku i oca Ocu ote dijete Grabe`ljivica s planom Patnju sije stra{nu

ûvari groblja Ovo je nepostoje}e mjesto Ovo su izmi{ljeni ljudi Ovo je la`na istina Ovdje je razum tek varka Oko ni~ega se ovdje ne moèmo dogovoriti Osim da moje tijelo Izgrièno i usitnjeno Odneso{e psi ûvari groblja Na sve ~etiri strane svijeta

Vizija Ovo }e moje tijelo stradati Nepovjerljivo prolje}e tra`i gozbu ljudi

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Nju{ka pse}a nju{i krv Nestaje dio po dio mene Ni misao se moja ne}e dobro provesti Sve je hrana oholosti Sve zavr{ava lo{e Prolje}e se ne}e promaknuti u ni{ta bolje Tijelo bez sebe osta Upo dana mrak zakri o~i svijeta Misao izrovana do pustinja grobova U|e{ li u nju Izgubi{ se u pale`i Majke {utke kljuju srca Svojim nesta{nim dje~acima

Kako stvari di{u @ena moja i ja di{emo kako znamo Brod di{e oporo na moru Koje di{e tajno Svemir di{e da ne di{e A zvijezde stenju i tek ne~ujno di{u Di{e vrijeme kroz umorno sunce Prostor zaboravlja disati Svod di{e nebom koje nekako di{e (Napamet znam sve va{e snove Ali ne znam kako snovi va{i di{u) Opet sve to di{e Pone{to i uzdi{e Ljubavnici uzdi{u Majka uzdi{e Vojnik uzdi{e Rat me|utim di{e Ljudi u ratu di{u i izdi{u

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Ljudi u miru tako|er I kamen di{e kako zna i umije I planina zna udahnuti I grad zna brujati disanjem Mnogo{to povremeno i uvijek di{e Pone{to i dah}e Dah}u naprimjer dràve a di{u narodi Dah}u televizijski dnevnici Dah}u policajci Rià di{e Ma}uhica di{e Sve {to vidim di{e Sve {to ne vidim di{e Sve to disanje ima svoje uvjerljive razloge Disati usprkos uzaludnosti Jer uzaludno di{e na sasvim spokojan na~in Stvari di{u ~udesno U jednom njihovom dahu prepozna{ ocean disanja U jednom trenu vrijeme se ukaè u cjelini Di{e sve znano i neznano Vidljivo i nevidljivo di{e i izdi{e Loza di{e avion di{e noga di{e nos di{e Disanju se ni{ta ne otima Nije nam znati vi{e od toga

San Ahmed je Tuni`anin Osvanuo gol Zano}io je }eďŹ nima omotan Nehajno kao u pro{lom `ivotu Gotovo kao civil Ni~ega se ne sje}a osim pĂĄsak I divljanja njihova Po ranama znam da ga sve boli Ali pravi se da nije ni{ta

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Psi su divlji jer su im Vlasnici pomahnitali Kaè I jo{ kaè Da je sanjao majku Koja mu je na javi Govorila da se probudi Jer }e ga odnijeti ptice Na drugi svijet Posve ìva Otvorenih o~iju A to nije dobar znak

11. rujna Te no}i prvi put sam prespavao kod svoje ène Mamila me ta djevojka svojim mirom Vani je bila oluja, svjetska oluja A mi smo razrje|ivali na{e udaljenosti Smjenjivali {utnju dahom, dah {utnjom U o~ima joj ve} tad vidjeh brigu Valja nam podizati djecu u sve okrutnijem svijetu A {to ti kaè{, stiè li nuklearna zima, pita ona Svijet }e trajati dokad je svijeta i vijeka, kaèm Kako misli{, upita Ovisan je o sebi, on je samodopadni obnovitelj A vrijeme je tu|i imetak, kaèm Vani je bio neki drugi svijet Naoko lak{i od dima cigarete Teì od najmra~nijih epoha Televizija je uprili~ila izravni prijenos Nismo to znali, nismo znali za jezivu studen Sami, kao dvije umiljate zmijice sklup~ane u stijeni Odlomljenoj od vremena i ljudi Nismo znali da }e se budu}nost na{e djece i nas samih Otad ra~unati prema reality-showu planetarne zime

100

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Vani je bio neki drugi svijet Strahovima, zlo~inu i la`ima sklon Dok smo unutra mirili na{e nade Tako privr`eni, ~isti Udvojenih samo}a

Kubanski nokturno ûjem jauk i cviljenje Koliko grijeha u tom zvuku Onog koji ga stvara Onog koji ~ini da bude stvoren [to stvorenje ìvo trpjeti moè Jezivo je ìvjeti Doista Za mene, za tebe, za tre}eg ~ovjeka I sve ljude u nizu do kraja svijeta Utjehe vi{e nema Niti je moè biti Nijedan svijet ne moè opravdati taj jauk Nijedan od mogu}ih svjetova Ni{ta mi nije jasno A sve mi je razumljivo Gdje god da okrenem lice Vratiti ga u to~ku prije kretnje ne umijem Nadam li se da propadnem u zemlju Nemam gdje upasti Bez nade se doga|a sve oko mene Gubim se Bez sebe sam, evo, ve} cijelu vje~nost A {to je vje~nost doli uzaludnost Prethodi li joj {to Uzaludnost sada{njosti ili uzaludnost Onog ju~er mo`da Neizrecivo je to s vremenom I ljudima u njemu

BO[NJA^KA PISMOHRANA

101

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Ne postoje odgovori za jauk taj [to lomi svijest na nejednake komadi}e Uàsa, m没ka, smrti Ne pitam se vi{e ni o ~emu A jeza podmuklo svla~i koù mi S ramena Lju{ti slojeve luka Sloj po sloj bola Nemam se na{ta navi}i Ne navikavamo se na jezu To nisam znao O tome nisam mislio prije Ni{ta me takvo dosad nije doticalo Neizrecivo je to s vremenom, kaèm I ljudima u njemu

Kristali Afganistana Kao i svaka utopija koju oplakujemo kad joj vrijeme Umori san uime kojeg je nastala Czeslawovo pitanje gdje sunce izlazi a gdje zalazi ^ini se ozbiljnim, ali posve nerazumljivim i li{enim bitne Potrage za smislom koji se, valjda, ima dogoditi ponad Sumnjive geografske gramatike Isto~na bu|enja va`na su barem koliko i zapadna zapadanja Relacija je uzajamna, tvrdnja to~na, samorazumljiva I donekle suvi{na [to ona kazuje o svjetlosti kojom se hrani du{a Neideologijskog Istoka ili Zapada Ako sanja vrijeme koje ne sakate ubojice Ako `eli dose}i bijele minarete srca Ako dijete pitanja umiva kristalima Koji po hladnom pijesku svemirske pustinje I nekih tajnih smislova [u{te u bistrim pe}inama Gdje pauci vezu misterije

102

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

I nitko nije prestra{en ìvotom Koji te ne moè izdati Jer ga nisi izdao A tamo je no} ~esta Ona je starija od mojih predaka Limfa joj je kristalna Smisao druk~iji Kalifornija ne smije biti utjehom Da sunce ne zastane I osun~a kristale [to snijeè u ~okotima du{e U nekom umornom vremenu Sve rje|em za nas Kakve-takve ljude

Dok traìmo svoje ja – Ernesto, Che i ja Vani hu~i rijeka Chorillos Doktor fizike Ernesto, po doktoru Gavioli, napu{ta znanost Zbog {arlatanstva Iako pi{e rad o kozmi~kim zrakama Doktor fizike Ernesto prestaje biti ono {to je bio I napu{ta glasoviti laboratorij Curie Prestaje ga pozdravljati doktor Houssay Op}i mete` je u La Plati Teoremi zjape bez doktora svoga Sad doktor ìvi u {umi Zima je i inje se lovi za dah iz usta triju du{a Ku}a bez prozora u kojoj ìve ispire njihove pro{losti Dje~aka, majke i doktora Duga pretvorba je pred njima Traì napor bez ostatka Vani hu~i rijeka Chorillos Mladi pustahija hodi Latinskom Amerikom Lije~io bi bolesne i nemo}ne, kaè

BO[NJA^KA PISMOHRANA

103

ERVIN JAHI]: KRISTALI AFGANISTANA

Tad nije bio Che Tad je samo traìo sebe Trag je to neke povijesti Dok ~itam doktorove zadnje re~enice Mogao je Che i gore pro}i Koga se ti~u mrtvi atomi Suludo je i pomisliti Da smo uvijek va`ni U tu|im detaljima Eto, ~itam doktorove tanju{ne memoare A revolucije ni za lijeka Ni mog Chea nema gdje bi morao biti Ni fascinacije ni tragike Tek statistika ravnodu{nih energija Jebe{ svjetlo bez `rtve I progres koji dolazi iz neopreza Moj Che sino} maè na kruh maslac i dèm Oko njega sin mu haramba{a huljski razvaljuje Simetriju i red koji njegova tiha majka svakim korakom Uspostavlja u 38 kvadrata njihova unajmljena doma A tamo na zlopatni~kom ekranu Ameri u punoj ratnoj opremi Cipelare ~etvoricu ira~kih tinejdèra Moj Che sljede}e jutro odlazi u partizane A doktor, nije li s njim sve po~elo? Eno ga, mrvi svoja rahla slova Pita se nije li ìvot bez akcije Odve} luksuzan A ja? Moj udio u Cheu biva mogu} Kad sloboda ne pristane na fa{izam

104

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Kriti~ari o

Ervinu Jahi}u

BO[NJA^KA PISMOHRANA

105

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

Zvonimir Mrkonji}

Izme|u tropa i entropije Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005.

Situacija kraja tisu}lje}a u suvremenom hrvatskom pjesni{tvu pokazuje sve zna~ajke poeti~ke pat-pozicije. Sustajanjem dominantnih poetika i njihove razgradnje, u prvom redu posljednjih tragova semanti~kog konkretizma, koji se gubi u naznakama neoromantike, entropija osvaja prostor gdje god autorski projekti uzmi~u brisanjem individualnih gesta pa bi se reklo da je volja za nemo}i isto toliko jaka koliko i ona suprotna. Slabljenjem uloge jezika i njegove ozna~iteljske atraktivnosti, kojoj se suprostavio dosljedan antimetaforizam, iskustvo jezika produljuje se barem u iznimno ìlavoj postmodernoj obnovi klasi~ne forme. Preostaje stvarnosna tendencija ograni~ene vitalnosti, ali i neoegzistencijalni diskurs koji se ne mora nu`no nastaviti na krugova{ke zasade. Prepoznatljiv je i trag pjesnika koji su iz ratne traume izbjegli u brisani prostor pjesni{tva i koji na za~udan na~in spajaju povijesno i metafizi~ko. Ovaj letimi~ni ocrt, koji se ti~e djelatnosti nekoliko pjesni~kih nara{taja, èli samo predo~iti stanovite situacije blokirane s isuvi{e razli~itih ponuda. Opus pjesnika Ervina Jahi}a, nastao u razmjerno kratku razdoblju, kretao se zacijelo izme|u gore nazna~enih spekulacija, pa treba vjerovati autoru kad kaè da se nevoljko odlu~io na objavljivanje izabranih pjesama. Rane Jahi}eve pjesme nastaju u znaku metaforisti~kog ekspanzionizma, {to se ve} razabire iz naslova njegove prve zbirke Oko andaluzijskog psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zale|enog vodopada (1994). U svoju verziju baroknog nadrealizma Jahi} je doslovice stavio sve {to zna i {to ne zna od planetarnofolklorne poetike i njezina panmetaforizma ne bi li nadma{io lotreamonovsku i sstojevi}evsku lekciju persifliranja. Jedan od glavnih pogona ranijega Jahi}a stoga je persiflaà, onakva kakvu je preuzeo ponajprije od Stojevi}a kao ve} definiran i kodificiran modernisti~ki postupak. U Jahi}a ona se poistovje}uje s poezijom uop}e, {tovi{e s incijacijom u nju. S persiflaòm uklju~ena je i tema metatekstualnosti jer je njezin cilj, vidjeli smo to kod istog Stojevi}a, desakralizacija idolatiziranih knjièvnih predaka odnosno njihova ritualnog umorstva. Persiflaà Jahi}u nosi i svijest da je persiflaà samo stilski postupak ograni~ana vaènja, mladena~ki hir koji podlijeè zastarijevanju. Va`no je za Jahi}evu ponudu, u ~emu dakako nije osamljen, suprostavljanje visokoga koda modernisti~kih metatekstualnih postupaka s niskim kodom analfabetisti~kog prizemlja, vulgarna seksualizma i tona svakodnevnice, koji unose humornu ìvost, a gdjekad proizvode male{ovsku smjesu za~udnosti (Pani~na boja gledanja). Jahi}a postupno kao gradbeni princip po~inje vi{e zanimati sukob semanti~kih suprotnosti nego ozna~iteljsko kombiniranje, pa tako postupno marginalizira i ponudu semanti~kog konkretizma. Kako bi pokazao da moè opstati bez persiflatorske jezi~ne euforije, Jahi} u Knjizi materijala (2001) pi{e kratke jezgrovite pjesme, izvorno tiskane s ilustracijama iz anatomskog atlasa u suradnji s umjetnikom Predragom Todorovi}em. U kontekstu tih ilustracija stihovi poprimaju osobitu dimenziju tjelesnosti suo~ene sa smr}u. Jahi}u je blizak autobiografizam kakav uvodi Delimir Re{icki, bilo da je on zbiljski ili imaginaran,

106

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

saèt u atomiziranim natuknicama koje povremeno upozoruju s Rimbaudom da je “pravi ìvot negdje drugdje” pa bilo to i parsiflaà vrhovnog persiflatora, autora Pijanog broda: (…) onda se umorimo ali ne prilegnemo jer se ~udimo uleti jutro pa se oku ne da otvorim bajaderu a ona veli ba{ si seksi takvog te nisam zami{ljala tad sam tupast kao kung fu i prazan kao ro|endan mama me rodi u pe}nici e ba{ si ruàn moram povra}ati vri{ti moja majka pet dana u tjednu povra}a a dva pjeva budnice (…) Zbirka Biografija i auto (2001), kojoj naslov ironizira udio drugog dijele naslovnog binoma u prosje~nom ìvotu, nastavlja zgu{njavati zna~ajke Jahi}eva rukopisa. Ona je prostor do sada najve}e polarizacije modela i pristupa pisanju, koji idu od pjesama pisanih u duhu semanti~kog konkretizma i hipermetaforizma, preko hermeti~kih mudrosnih pjesama nadahnutih isto~nja~kom mistikom pa do nezahtjevnih opu{tenih pjesama napisanih u duhu potvrde ìvotne energije, koja – i tu se teè sloìti s pogovornikom i sastavlja~em Jahi~evih izabranih pjesama, Brankom Male{em – ni{ta ne duguje pjesnikovim misti~nim digresijama. Za tu zbirku i na nju oslonjen rukopis Kristala Afganistana zna~ajno je izbijanje govora u prvi plan ispred pisma. Govor se naime ispostavlja kao na~in provjere svih spekulacija pisama i s pismom, osobito onih persiflacijskih, u tom smislu {to je lak{e psovku staviti na papir nego je izgovoriti, a da se pritom ne ~uje praznina kojom odjekuje. Napokon, Jahi}eve izabrane pjesme Pustinje neona daleko su od toga da iscrpljuju pogled na Jahi}evo pjesni{tvo, one ga tek otvaraju. Vijenac, godi{te XIV, broj 315, 30. oùjka 2006.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

107

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

Tonko Maroevi}

Presvla~enje jezika Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005.

Neobi~an je slu~aj da autor u svojoj trideset petoj godini ìvota dobije Izabrane pjesme. To se dogodilo Ervinu Jahi}u, pjesniku koji se dosad oglasio samo s tri zbirke i djeluje tek malo vi{e od jednog desetlje}a. Kaèmo: dogodilo, jer sam pisac kao da nije bio vo|en prezentacijama rane rekapitulacije prije|enoga puta i, jo{ manje, ambicijama definitivno konsekracije opusa. Jednostavno, nije mogao odbiti prijedlog izdava~a, Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Hrvatskoj, koja u svojoj ediciji “Bosna” èli predstaviti domete sunarodnjaka. Rezultat je neobi~no zanimljiva knjiga, kako po tipolo{koj {irini i raznolikosti pisanja, tako i po vrijednosnom intenzitetu, {to je stavlja me|u ve} zrele plodove hrvatskog pjesni{tva posljednih desetak godina. Osim toga, oprema Mejre Muji~i} ~ini svezak iznimno privla~nim. Fluorescentne pruge jakih kromatskih kontrasta pozivaju nas s korica u duhu naslova, a desetak crno-bijelih fotograma (kola`no-monta`nih jukstapozicija figura i slova) na prozirnim folijama ritmiziraju slijed ciklusa i stranica, daju}i knjizi mjesta odaha i odjeka. Brane}i se od konteksta jo{ neprimjereno povijesne verifikacije, autor se na po~etku ogradio simpati~nim uvodnikom: “Rije~, dvije”, a zatim je pridodao {armantan i svjeè ispisan pojmovnik, “Razgledanje prije upotrebe”, kojim kao da premo{}uje vlastite biografske postaje i na neki na~in kompenzira morfolo{ke i stilske mijene do kojih je do{lo u rasponima prezentiranog odsje~ka stvaranja nazna~enoga podnaslovom “Izabrane pjesme (1994-2005)”. Parabolu i amplitudu Jahi}eva pjesnikovanja ocrtao je u instruktivnom pogovoru Branko Male{ (ina~e i selektor iz dosada{njeg objavljenog i rukopisnog korpusa). Tekst “Postmoderni melan` razli~itih diskursa” ispisan je s razumjevanjem za nesvakida{nje oscilacije jednodekadnog radnog luka, no razumljivo s nagla{enim anfinitetima za prvu, mladena~ku i opu{teniju, nadrealniju i biofilniju fazu, bliù premisama same Male{ove poetike. U prvom susretu s Jahi}evom poezijom, naslu}ujemo proizla{lom iz rije~kog poetskog kruga, neizbje`no smo morali asocirati na Stojevi}a i Severa kao na neposredne pretke, a sad bismo morali dodati kako se on evidentno poziva i na koordinate hrvatskog novijeg Parnasa. Ako nas neke figure (“pli{ani medo”, “an|eli kisika”, “ru~amo ti{inu”, “kada pregladnimo”) vuku prema upravo spominjanome Male{u, amblemati~ni naslov “Presvla~enje jezika”nu`no dovodimo u vezu s êgecovim “Presvla~enjem avangarde”. Pjesma nazvana “Opsjedala me jedna pjesma Z. Makovi}a pa sam napisao svoju” izri~ita je u intertekstualnosti, ali i dobrodo{la kao indeks razlikovanja. Naime, dok je Makovi}eva postaja bila vezana uz rije~ “lagati”, Jahi}eva je koncentrirana oko pojma “govoriti”. Bez pretjeranih iluzija o korespondentnosti jezika i zbilje, ovaj autor pak (ipak!) temeljito nastoji oko verifikacije govorenja u biografiji (pa bila ona, ironi~no, auto ili zoo) odnosno biografije u govorenju. Stoga njegovo “presvla~enje” Makovi}a ujedno zna~i i potrebu udaljavanja od semanti~kog konkretizma prema romantici egzistencijalnog svjedo~enja, prema ulan~avanju u kontinuitete meditativnog, metafizi~kog, pa i doslovno duhovnog nadahnu}a (naravno, ne

108

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

zaboravljaju}i pritom na ste~eno iskustvo tvarnosti jezi~kog medija, bogatstva ludi~ke slobode). Zaklju~uju}i, kazat }emo kako je Ervin Jahi} vi{e od mladena~kog obe}anja, kako je kroz dosada{nju praksu ne samo apsolvirao oscilacije ukusa razdoblja u kojem djeluje, nego i samosvjesno zaokru`io odre|eni vlastiti prostor. Odlikuju ga vitalnost i ograni~enost geste, emotivnost i eroti~nost ritmizacije, sposobnost elipti~nog kazivanja, ujedno i snaga raspodi~nog okupljanja teksta, a time je ovjerio pravo na daljnje mijene. Slobodna Dalmacija, 13. kolovoza 2005.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

109

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

Milorad Stojevi}

Poetozofska osvije{tenost Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005.

Knjiga Ervina Jahi}a Pustinje neona izabrane su njegove pjesme nastale u razdoblju od 1994. do 2005. godine. Knjiga sadrì izbor iz triju njegovih zbirki objavljenih 1994. i 2001., a ~etvrta je priloèna kao dosad neobjavljeni rukopis. Pjesme je izabrao i instruktivan pogovor napisao kriti~ar i esejist Branko Male{. Nekome }e se nametnuti pitanje koliko je opravdano nakon tek triju zbirki tiskati izabrane pjesme. Odmah valja re~i da to nije neuobi~ajena praksa u svijetu, a ni u nas. Sjetimo se samo kako neki autori u ~itavu opusu nemaju toliko knjiga, a s druge strane takva poetska inventura pridonosi mijenama razina ponovnog, korektivnog ~itanja i ra{~lanjivanja. Negdje na pola puta bili su svojedobno neki pjesnici u ediciji Biblioteke “Razlog” 70-ih godina XX. stolje}a, koji su obi~avali u prvoj tre}ini zbirke predo~iti vlastiti izbor iz dotada{nje poetske produkcije, a u ostalome dijelu nove pjesme. Neki su to ~inili nemaju}i ~ime popuniti zbirku, a drugi su iz toga kontekstualnog su~eljavanja ku{ali propitati korelaciju, ili {to drugo, ve} napisanoga i onoga novog. Sli~no je i s Jahi}evim izabranim pjesmama, s tim da u njega prvovrsnost pripada “starim” pjesmama, a nova zbirka na stanovit na~in otvara suodnos kontinuiteta i odmaka od prvotnih poetozofskih opredjeljenja. Da bi Ervina Jahi}a odredio u poetsku domaju, valja mi podastrijeti ne{to duì uvod, koji }e mnogo{to osvijetliti u toj poetskoj koncepciji. Godine s kraja sedamdesetih i po~etkom osamdesetih ozna~ile su po~etak fiktivne polarizacije hrvatske poezije, ali je s vremenom ta izmi{ljena protiv{tina postala ne samo odrednicom kriti~arskih pro ili kontra, nego se u nekih ustalila i kao aksiolo{ka uzdanica. U njoj se i danas oku{avaju ~ak i osvije{tena kriti~arska pera i imena, jer im je to nekakav oslonac kako bi svoju prosudbu temeljili na ne~emu {to hrvatsku poeziju prati doslovice jo{ od Ba{}anske plo~e. O ~emu je zapravo rije~? Spomenutih godina pomalo se afirmiraju, preuzimaju}i i stanovitu inicijativu u knjièvnoj javnosti, pjesnici koje je Branko Male{ podosta nespretno nazvao semanti~kim konkretistima, preuzimaju}i i modificiraju}i taj termin iz knjige suvremenoga njema~kog polihistora, ali najprije lingvista i esteti~ara, Siegfrida Schmidta, knjige pod naslovom Ästhetische Prozesse (Estetski procesi) iz 1971. godine. Osnovni je nesporazum bio u interpretaciji samoga sadràja termina. Shmidt konkretnu semantiku najprije vidi u konkretnoj, letristi~koj, vizuelnoj i sli~noj poeziji koja ne govori svoj sadràj, nego jednostavno jest. Drugim rije~ima sadràj, uvjetno re~eno, postaje pjesma sama, njen pojavni konkretum. Male{ taj termin primjenjuje i na druga~iju poeziju od one koja je takva, odnosno i na one pjesnike koji u svom opusu imaju i cijeli registar realizacija koje se ne podudaraju sa sadràjem termina, {to je mogao glasiti i semioti~ki konkretizam, ali i kako druga~ije, jer bi olak{ao detekciju raznovrsnosti i izbjeglo nesporazume, s obzirom na to da su se “protivnici” takve poezije ustrajno dràli definicijske {turosti, ili terminolo{ke nespretnosti.

110

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

S druge strane, javili su se pjesnici, neki od njih predstavljeni i u antologijici, panoramici, ili u takvome ne~emu, ~emu ne znam odrediti knjièvni identitet, pod naslovom “Insuale, hrvatska nova lirika”. Sastavio ju je pjesnik i kriti~ar Drago [tambuk i tiskao je 1981. godine u vlastitoj nakladni~koj “ku}i” indikativna naslova Archaeopteryx, sa crnom pti~urinom kao logotipom, mo`da ipak bliè klasi~nu amblemu. On u uvodu isti~e odrednice {to poezija ima biti. Citiram: Odnos pjesme prema stvarnom svijetu odre|uju: obzor prema povijesti i njezinu prirodnom tlu, slutnja izvijesnosti smisla, nostalgija za vje~no{}u. U radu s umjetni~kom formom osje}a se nagla{ena artificioznost, pjesma je prije forma sadràja nego samodostatna stvar. Mislim da bi to [tambukovo promi{ljanje vrlo rado potpisali Gri~ani s po~etka pro{loga stolje}a. No, kako su oni, Gri~ani, dodu{e u zasjenku, nazo~ili gotovo do 60-ih godina toga stolje}a, nije isklju~eno kako je Drago [tambuk svoje ideje crpio iz njihovih poetika, ali i onih koje nisu njihove, a ukazljivo referiraju [tambukove poetske zahtjeve kao ne{to samo po sebi razumljivo, gotovo samodopadno univerzalno i tradicijski imanentno istodobno. U svakom slu~aju suprotnost se sastojala u tome {to se dràlo kako semanti~ki konkretisti dokidaju smisao, i s velikim i s malim S, a novoliri~ari ga od njih spa{avaju. To jest, prvi su avangardisti, drugi pak neotradicionalisti u konzervativnom smislu. A to traje i do danas, iako u mojoj prosudbi i jedni i drugi grije{e. Ervin Jahi}, nedvojbeno je, nadovezuje se ponajvi{e na iskustva semanti~kog konkretizma, ali onoga njenoga odvojka koji je poetozofski osvije{ten, pa u hrvatsku knjièvnost ulazi s koncepcijski jasnom ponudom. U njega je bjelodano da se pjesni~ka koncepcija, kao u svakom, kako bi u jednoj pjesmi izrekao Nikica Petrak, lirozofskom poslu naprosto, dokidaju}i smisao nu`no nastavlja njegovim novim uspostavljanjem. To uspostavljanje zbiva se samo po sebi. Naime, samim ~inom dokidanja uspostavlja se nov odnos ~ije je zna~enje razlikovno, ali ne i besmisleno. U Ervina Jahi}a ono je konceptualno ili u njegovu restrukturiranu, sinkopiranu, resetiranu obliku, ili pak u ponudi vi{ezna~ne interpretativnosti u ~emu i jest globalna bit pjesni{tva uop}e, pa je dvojbeno jesu li derivati, nazovimo ih tako, izvorni “postulati” semanti~kog konkretizma ve} izgubili svoj poetozofijski indentitet, a zadràli tek rutinu postupka. To se doga|a ponajprije na jezi~nome planu koji na stanoviti na~in usmjerava sadràj jednako bjeline stranice, i njena organiziranja, kao i tekstualnu sugestiju druga~ije recepcije pjesni~kih postupaka “iznutra”, onih koji poeziju samu vra}aju njoj kao, gdjekad, najzahvalnijoj predmetnotematskoj ponudi. U Jahi}evim trima ve} objavljenim zbirkama zamjetan je tako tipi~an strah od klasi~nog lirskog, emocionalno ~istoga, strah od svijeta bez o~u|enja, zazor od pjesni~ke neosvije{tenosti, te bjelodanost kako je pjesnikovanje jednako tako i posao idejom zadana posla, a ne Boìjega furora poeticusa, iliti staropoeti~ke inspiracije od koje jednako ìve i klasi~ni liri~ari i novoliri~ari, drè}i rad na poeziji postranice od vremena, ~ine}i je tako anakronom pojavom u suvremenu senzibilitetu ìvota. Rese Jahi}eve zbirke i obvezni suputnici realizacije, a to su prvenstveno ironija, persiflaà, potom igra, podjednako semanti~ka, lingvisti~ka i strukturno-konstrukcijska, odnosno stanovita nova logika u propitivanju oko{talih predodàba o na~inu iskazivanja lirskoga subjekta. S tim u vezi lirski subjekt postaje osvije{ten poetozofski subjekt koji se dinamizira u novom izrazu emocije, koja vi{e ne proizlazi iz “du{e”, nego iz onoga {to poetozofski subjekt ho}e biti u svoj razlici spram ve} ispisanih predhodnika, to jest modela. Zbog toga se doima kako je }utilnost klasi~ne intime kanalizirana u dekonstrukcijsku hladno}u u kojoj se mora sna}i na novi na~in.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

111

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

Tako je i s novim rukopisom, priloènom izboru iz tiskanih zbirki, a s naslovom Kristali Afganistana. Branko Male{, pogovornik i izbornik Jahi}evih izabranih pjesama, drì kako je ta zbirka bitan zaokret u njegovu pjesni~kom stvaranju. Drìm da je to djelomice to~no, {to i sam Male{ primje}uje, a razvidno tek u predmetnotematskim razinama koje kao da prilijeù duhovnome. No to je jedna od mimikrija, ili izravnih maski iza kojih se disciplinira izri~ajna dinamika ekspresivnosti, pa pjesme prizivaju mudrost poetskog standarda, ali u svakom se koncepcijskom segmentu nazire jasan trag smirivanja rije~i varljivom semioti~kom mudro{}u, ali ne i mirenjem s koncepcijskim kontinuitetom. Zbog toga i ta knjiga nimalo ne izlazi iz razvidna Jahi}eva poetskog rukopisa. [tovi{e, ~ini nov registar unutar njega, o~ito kao posljedica straha od po{asti variranja. Dakako da i ta dvojba, ma kako bila mala, moè ubudu}e odvesti Ervina Jahi}a u stanoviti relativno progresivni neotradicionalizam, ali unutar njega ima toliko tvorbenih prostora koji su dostatno podatni Jahi}evoj poetici da ne dvojim koje bi posjede prisvojio. Na kraju, izabrane pjesme Ervina Jahi}a Pustinja neona sadràvaju ~etiri zbirke: Oko andaluzijskog psa, BiograďŹ ja i auto, Knjiga materijala i Kristali Afganistana. Ovako skupljene nude poziv pobolj{ana ~itanja na ve} detektiranim poetozofskim strukturama, a {to je najva`nije pridonose prosudbi kako je upravo tom knjigom Ervin Jahi} osigurao respektibilno mjesto unutar mlade hrvatske poezije. Nova Istra, broj 4, zima 2005.

112

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Sead Begovi}

Jezi~ne poruke kao ustrajni pozivi na pjesni~ka putovanja Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005.

Pjesnik, kriti~ar raznolike znatièlje i medijske {irine te vi{egodi{nji urednik i suvremeni “pegla~” tu|ih tekstova, Evin Jahi} (ro|en 1970. u Rijeci), svojih se pjesni~kih prvijenaca latio nevi~no i na~elno po~etkom devedesetih, kada su neke poetikolo{ke vrijednosti u tekstovima knjièvno kriti~ke prosudbe, ali i malobrojne praktikantske ~itala~ke svijesti, ve} pomalo bile diskreditirane. S distance, iz koje se pi{e ovaj tekst, to se zaista sa sigurno{}u moè re}i. Naime, stariji suvremeni hrvatski pjesnici (u ~ijem se okrilju neminovno formirala i Jahi}eva pjesni~ka osobnost) {ezdesetih su se godina odlu~ili na skok od poetike ozna~enih pojmova ka poetici “ozna~iteljske prakse”, odnosno ozna~itelja, {to upu}uje na tvarnost rije~i, njihovu tjelesnost i o~iglednost predmetnoga svijeta. Neproni~ni hipermetaforizam bio je tada samo jedno od opojnih jezi~nih zanimanja i sredstava onda{njih pjesnika. Nije bilo va`no ne{to re}i, ve} kako to ne{to izre}i. U to doba posvema novi pjesni~ki kontekst dosezao je gotovo laborantsku umije{nost, a da nitko nije ni pomi{ljao na poeziju kao ljepotni fenomen koja, napokon, odlazi u egzil. Danas iz pristojne distance znamo da to nije tako, a i u Jahi}evu slu}aju to ne}e biti zadugo. On se zaista prvotno priklonio autonomiji takvog jezi~nog sustava pjesme u kojoj nova jezi~na praksa (usuprot hrvatskoj i bo{nja~koj tradiciji) iskazuje vi{estruke mogu}nosti nove jezi~ne prakse u kojoj je dokinuta usporednost izme|u jezika i stvarnosti, ali }e u svojoj ~etvrtoj, zasad rukopisnoj knjizi pod naslovom “Kristali Afganistana”, prekinuti niz osobnih preokupacija formom i kaoti~nim egzaltarijama u kojima je presudno pjesni~ko osvje{tavanje i fragmentacija subjektove svijesti. I upravo }e nam ove izabrane pjesme, pod naslovom “Pustinje neona”, u zaista prelijepo tehni~ki dotjeranoj knjizi, podastrijeti pjesnikov put koji bismo mogli shvatiti kao put koji se prvotno za~inje u odmicanju od stvarnosti i posvema{njoj uronjenosti u tvarnost jezi~ne prakse (Knjiga: “Oko andaluzijskog psa nad jednom kapi koja nikako da se otkine sa zale|enog vodopada”), zatim i u knjizi “Biografija i auto”, u kojoj pomalo priseè novome dobu i spretno preosmi{ljava osobnu lirsku evideciju te se osje}a akceleracija osobne jezi~ne intuicije, ali isto tako i potreba za komunikativno{}u uz naviru}u lako}u izraàvanja. Slijedi knjiga pod naslovom “Knjiga materijala, vikend priru~nik utopije tijela za mezimce”, opet besprijekorno i zadivljuju}e opremljena edicija koja svojom likovno{}u zaista teì kao vrijednota. S pojavom ove knjige Jahi} kao pjesnik izlu|uje teku}u i inu knjièvnu kritiku, budu}i da se uz lapidarnost pjesni~kog govora predstavlja i kao konceptualni ponu|a~ na razme|i izme|u likovnog i poetskog. Grafi~ko oblikovanje, a i likovne priloge u “Knjizi” potpisuje Predrag Todorovi} koji {okantnom medicinskom vivisekcijom ljudskoga tijela i dijelova ljudskog tijela (koja bi mogla posluìti ~ak i kao prilog nekoj patolo{koj studiji) uop}e ne slijedi namjere pjesnika, barem ne eksplicitno. No, to je privid. Primjerice, pjesnik

BO[NJA^KA PISMOHRANA

113

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

Jahi} ~ak }e na dva mjesta ista}i: “materijal nekazivog” i “materijal vjere”, predo~avaju}i, vjerojatno, potro{nost svijeta i tijela, odnosno, bezna~ajnost ~ovjeka u odnosu spram svijeta, pa i obrnuto. Naravno da je Todorovi}, ~ije priloge ne nalazimo u “Izabranim pjesmama”, intervenirao na tim fotografijama koje nas su~eljavaju s na{om fizi~kom bezna~ajno{}u. îni se da je pjesnik Jahi} u ovoj knjizi, kao neki patolog sa skalpelom u ruci, ostao posve hladan, i kako rekosmo za~u|uju}e poetski lapidaran, toliko da ga ni atraktivna poetska dosjetka ne zanima. Bit }e da je rije~ o osobnom, jo{ uvijek za~ahurenom spiritualizmu, koji }e imati svoj pravi odjek tek u izvrsnoj rukopisnoj knjizi “Kristali Afganistana”. “Knjigom materijala” Jahi} je zaista na~eo ne{to novo: vizualni pjesni~ki znak koji se ostvaruje u istom prostoru knjige s vi{estruko opetovanim jezi~nim simbolima i slikom. No, bjelodano jest da se je knjiga otvorila u svojoj posvema{njoj plo{nosti i u svojim krhotinama, ali, priznajemo da ona, tako|er, uistinu ima jednu posve novu hipermodernu verbalnu i vizualnu dimenziju – kodiranu isklju~ivo nakanom da se dokine iskonski tekst i iskonska slika. Na sceni je intermedijalna tvorevina te se usu|ujemo re}i da je rije~ o radikalno rijetkoj, dakako pjesni~koj, postmodernoj knjizi. Ona uistinu sadrì simultani pokret vokalnosti jezi~nog znaka, koji svojom aktualizacijom tek upu}uje na svoje mogu}e realizacije, i sliku koja bi mogla u svakome trenutku tvoriti rije~. Svoje najdublje ùdnje prema smislenom, Jahi} }e iskazati tek u svojim zadnjim pjesmama koje biolo{ku dimenziju jezika (ne{to organsko i elementarno) zamjenjnuju za uzornu (izrecivu) istinu o svijetu. Time }e razviti dinami~nu mreù stvarnosnog, bez zabrane i ograni~enja (a to uklju~uje i vulgarizme, budu}i da mu {ejtan neda mira), ali }e nasuprot toga sustavno graditi i misaonu preciznost, koju sam osobno jednom promotivnom zgodom nazvao teizmom sufijskog tipa. To }e na neki na~in kristalizirati budu}u trasu Jahi}eve poezije. Pitanje se postavlja samo od sebe: ho}e li on postati pjesnikom osporavanja, kao njegovi hrvatski i bosanski suputnici i suvrsnici, koji veli~aju ideal vlastite obi~nosti te u sklopu toga prepisuju stvarnost (recikliraju}i ekscesivno i bizarno, hedonisti~ko i seksualno), ili }e, kao {to u ponekim pjesmama navje{ta, krenuti putem religioznog na~ina razmi{ljanja (koje mu tako|er nije strano), putem vje~nosti i bezvremenosti. U nekim pjesmama poetsko za Jahi}a zaista nije slijepi putnik. On osloba|a svoje latentne misti~ne mo}i i umah {iri opseg svojih vi|enja: “O kako je lako utonuti u sebe / Kao nepregledno more / I izliti se po o{troj stijeni / U mjehuri} koji ~uva svojstvo / Tebe vodenoga / Koji jam~i dubinu / I ìvot trava / Jer travanj je mlad / Zaspao na vodi / I bljeska svijet taj po kostima / Po veni {to prosula je sebe / Tamo gdje je zaìvio ìvot / Sam od sebe”. U zadnjem ciklusu u ovoj knjizi, egzoti~na naslova, nailazimo na isku{avanje vjerskog idealizma i svjetovnog oportunizma. Me|utim, za razliku od prija{njih pjesama, naslu}ujemo ne{to poput meditativnih namjera, a tada zaista nismo daleko od poku{aja da se dopre do njegovih skrivenih istina. Izgledno je da pjesniku vi{e nije potrebna misaona transparentnost koja se ostvaruje u {irokim zama{ajima. Na neki ~udan na~in sada }e i njegova buntovna, slobodoumna misao teìti ka intuitivnom saznavanju Uzvi{enoga. Pjesnik sam sebe privodi ka misti~noj identifikaciji sa vrhunskim principom. Slobodnomisle}i re~eno, za njega }e izliv sre}e biti i ra|anje novoga dana, bez tekstova koji su me|utekstovlje drugih tekstova. Budimo, dakle, spremni na njegove budu}e apriorne doìvljajne poruke kao ustrajne pozive na putovanja. A za{to ne i Afganistanom? Postupno, Ervin Jahi} }e sinkopirati sam sebe, glede pjesni~kog obzorja, bez potpisa drugih, (suvrsnika i suputnika, kao {to je ve} bilo re~eno) biti }e napokon sam svoj odljev, a to je ujedno i najljep{a spoznaja o njegovoj poeziji. Forum, HAZU, broj 7-9 za srpanj-rujan, Zagreb, 2006.

114

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Mirsad Kuni}

Poezija nepomirljivih antinomija Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005. I. Stvar sa poezijom Ervina Jahi}a ne stoji ba{ jednostavno, ne moè je se olahko svrstavati ni u jedan izam a da ne ostane neuvr{teni dio. Sude}i po autorovim rije~ima iz autopredgovora Rije~, dvije, bit }e da ponajprije imamo posla sa modernisti~kom poetikom. Jahi} iznosi dvije klju~ne postavke modernizma: jedna, da je “prostor poezije privilegiran, samosvojan teritorij duha kojem ne treba infuzija ìvotom”, i druga, da je pitanje samo}e nuàn preduvjet stvaranja. Iz ovih dviju premisa pomalja se figura parnasovskog pjesnika koji negdje na olimpskim visinama, izvan svih tokova ìvota, usamljen, u jeziku stvara jedan novi ìvot, jednu novu stvarnost. Zato poezija i jeste privilegija odabranih pojedinaca, a ti odabrani pojedinci su pjesnici; zato njoj, poeziji, ne treba veza sa ìvotom – jer je ona sama ìvot. Ovo bi trebalo biti neka vrsta poeti~kih postavki duboko utkanih u stihove koji slijede. I zaista, moèmo uo~iti i pratiti prisustvo i razvoj moderne ideje u dva oblika: u obliku eksplicitnih iskaza i obliku implicitnih upisa. Eksplicitno }e pjesnik tragati za “ishodi{tima ove jebene i grozomorne civilizacije” (Testiranje reminiscencije / o sre}i), u toj potrazi }e nai}i na jedan rasuti svijet u kome su “djeca nenau~ena disati” (Statisti~ke radosti globalnih mesnica), pa }e di}i ruke od tog rasula i pozabaviti se “arhitekturom ljepote”, odnosno, stvaranjem svoga svijeta u jeziku (Medena intonacija slike) i istovremeno u takvoj estetici i takvome svijetu prepoznavati “nivoe umiranja” (Dihotomije pjesnikovanja). Na jednoj od prvih pjesama ovoga izbora stoji naslov: Koliko ko{ta 10 dkg ljubavi / munjevita okupacija antipoezijom. Rije~ “antipoezija” bi mogla da stoji kao va`na rije~ u pri~i o modernizmu uop}e, kao i Jahi}evu modernizmu posebno. Naime, bijeg u osamu, u jezik, manifestira se kao sljede}i filozofski silogizam: odsustvo smisla u svijetu nagoni lirskog subjekta na bijeg iz takvog svijeta, a bijeg istovremeno zna~i i poricanje tog svijeta. Sukob sa svijetom vodi u samoizolaciju i nu`no proizvodi prekid komunikacije. To je, u krajnjem ishodu, poezija odsutnog smisla, gdje se smisao razumijeva kao veza rije~i i svijeta, to je te{ko razumljiva poezija ili, kako je sam pjesnik naziva – “prokleta antipoezija”. Bijeg iz svijeta u jezik zahtijeva izgradnju sopstvenog metajezika, jezika novih zna~enja i novih relacija, kojega bismo analogno mogli nazvati – antijezikom. Zna se prekinuti smislena veza ne samo izme|u pojedinih rije~i nego i izme|u naslova i ostatka pjesme, kao npr. u Otvorenoj pjesmi, pri ~emu se nova relacija uspostavlja ili na antonimi~noj ili non-onimi~noj osnovi. II. Ta pukotina sa teksta proteè se i na kontekst i uvaljuje izme|u pjesnikove namjere i ostvarenog rezultata. Naime, pjesnik je ovom svojevrsnom postilom osjetio istu potrebu koja je nagnala i Umberta Eka da objasni novu poetiku u svome romanu Ime ruè. “Nova poetika” je, u stvari, eufemizam za revolucionarne promjene u poimanju knjièvnoga za-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

115

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

nata, promjene toliko evidentne u vrijeme nastanka Imena ruè i poezije Ervina Jahi}a. Namjera da se u duhu postmoderne objasne revolucionarne ideje ovdje je iznevjerena dobijenim rezultatom, a dobijeni rezultat, kako smo pokazali, vi{e odgovara predrevolucionarnoj (modernoj) nego revolucionarnoj (postmodernoj) ideologiji pisma. Me|utim, dobijeni rezultat u stihovima iznevjerava pjesnikovu namjeru samo manjim dijelom, u ve}em broju stihova ipak prepoznajemo pjesnikovu namjeru iz predgovora. Podsje}amo da je u predgovoru i dobijeni rezultat bio u raskoraku s o~ekivanjima, tako da je taj iznevjereni rezultat prepoznat kao nova namjera, koja je kao takva bila u raskoraku s dobijenim rezultatom u ve}em broju stihova. Drugim rije~ima, ideje moderne iz predgovora iznevjerene su postmodernim realizacijama u stihovima. Poslije postilnog uvoda slijedi pjesma koja se moè uzeti kao pomagalo za ~itanje i razumijevanje daljih stihova. Radi se o pjesmi Razgledanje prije upotrebe napisanoj u formi pjesni~kog pojmovnika, s popisom i obja{njenjima osnovnih pojmova Jahi}eve poezije. Neizbje`na je asocijacija na Ekovu beskona~nu enciklopediju, tim prije {to se ti pojmovi (andaluzijski, pas, oko, stvarnost, konji, vodopad, kantrida, krv itd.) dalje rizomski ra~vaju i ispisuju neku vrstu “podzemne (skrivene, upisane, implicitne) poetike”. Najcjelishodnije je, me|utim, i dalje slijediti onaj prethodno uo~eni procjep izme|u znaka i sadràja. Upravo o ovom problemu, problemu mimoilaènja znaka i sadràja, ili problemu odsutnog znaka nad prisutnim sadràjem, {to je u kona~nom isto, govori pjesma Materijal smisla. U haiku formi i svega ~etiri kratka stiha (“boè / obraduj me milo{}u / podaj znak / znam sadràj”) iskazuje se gotovo kategori~ki imperativ svakog govora pa i pjesni~kog – imperativ jedinstva znaka i sadràja. Radi se o imperativu kojega je prethodna epoha, epoha modernizma u naj{irem smislu te rije~i, ignorisala do stepena poricanja sadràja a favoriziranja carstva znakova. Radi se, kona~no, o imperativu kojega je i sam pjesnik Jahi} ignorisao u jednom dijelu svojih stihova. Na~in na koji se govori o ovom problemu op}enito se identificira kao diskursivni govor, makar on bio maskiran, kao u na{em slu~aju, i samim stihovima. Na djelu imamo pojavu koju moèmo nazvati pomirenjem dviju nepomirljivih vrsta govora, jednog, pjesni~kog, kojega se metonimijski moè zamijeniti sintagmom govor slika, i drugog, diskursivnog, kojega se metonimijski moè zamijeniti sintagmom govor pojmova. Zapravo, imamo pojavu uo~enu u na{em postmodernom dobu kao diskursivizacija literature, sa radikalnom varijantom diskursivizacije poezije. Ovo nije usamljen primjer takve pojave, imamo ga i u pjesmama Kratak repetitorij antropolo{ke zoologije i Testiranje reminiscencije / o sre}i. Stihovi prve pjesme nude nam se kao ~isti filozofemi tipa: “Moje vrijeme – vrijeme je pritajena redupliciranja ideologije”, ili moje vrijeme “gazi svaku misao / prije nego {to je i èljela nastati. / U mojemu vremenu ne postoje imena – postoje sjenke”. Drugi folozofem o nepostojanju imena ve} samo sjenki, svjesna je ili nesvjesna aluzija na Jeana Baudrillarda (@an Bodrijar) i njegovu teoriju simulirane stvarnosti (simulakruma). Na drugome mjestu Jahi} poseè za nekim teorijskim postavkama intertekstualnosti: “kad proces traì kafku odvojena stvarnost castanedu” (Testiranje reminiscencije / o sre}i). Zapravo, pjesni~kim ili govorom slika, ~isto alegorijski kazana je radikalna tvrdnja zagovornika teorije intertekstualnosti da su sva djela ve} napisana, samo {to ~ekaju svoje pisce da ih prepoznaju i objelodane. U pjesmi Materijal pjesme navedena misao razvija se dalje: “prepi{i me pjesmo / jasno i tiho”, {to se moè eksplicirati na sljede}i na~in: pjesme pi{u nas a ne mi njih, one su sve ve} napisane i prije nas. Postavlja se pitanje koliko je Jahi} ove jasne i aktuelne teorijske postavke utkao u svoje pjesme, u svoju poetiku, i pisao ih na na~in iznesen u tim tvrdnjama? Jedno je sigurno, a to je da u Ervinu Jahi}u imamo teorijski upu}enog i osvije{tenog pjesnika

116

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

koji svoje znanje iz teorije vje{to transponira u poeziju, pri ~emu dobar dio na taj na~in dobijenih stihova dolazi kao posljedica “vje`banja teorije”. Rezultat nije manje vrijedna poezija, zbog prevage diskursivnog nad pjesni~kim, nego vi{e savremena i aktuelna poezija. III. Parodija je zasigurno jedna od dominantnih figura postmoderne, njome se, izme|u ostalog, èli iskazati dominacija post pozicije u odnosu na sve {to joj prethodi. Tako i Ervin Jahi} na dva mjesta parodira sonetnu formu, u pjesmama Dijaboli~ki katehizis (suza suzu st(r)iè) i Tekstil volje u gradivu krajolika. Poznato je da je sonet nekada smatran uzvi{enom stilskom formom, sredstvom dokazivanja, potvrdom visokog pjesni~kog umije}a. Standardni oblik (dva katrena plus dvije tercine) Jahi} ispunjava trivijalnim sadràjima, koji ponekad idu do vulgarizacije i djeluju antisonetno. Uzvik i pitanje “kako ubiti simetri~nost svijeta” antimodernisti~ki je vapaj protiv svih ustaljenih poredaka, svih simetrija, pravila... pa i soneta, koji su predstavljali jezi~ku realizaciju ideje o strogom poretku stvari. U pjesmi ~udnog i antipoeti~nog naslova (...)ra na udaru Jahi}eve parodije je i rima, kao jo{ jedan segment omraène simetrije i pravilnosti. Postmoderni pristupi odustaju od iluzije o neovisnosti teksta o kontekstu, oni insistiraju upravo na me|uovisnosti teksta i konteksta i na razli~itim tipovima veza promoviraju razli~ite pristupe. Upravo su rubne pozicije teksta, kao kontaktna mjesta kojima tekst dolazi u dodir sa kontekstom, posebno zanimljiva. Op}i je stav da su granice teksta porozne / propusne za prodor svakodnevne – trivijalne! – zbilje u tekst. Tekst vi{e niti èli niti se moè odbraniti od pritisaka konteksta. I Jahi}evi tekstovi su popustili pritisku i u sebe primili razli~ite oblike trivijalne zbilje: od ispijanja kahve i svijeta reklama (Ih libe francika 100), preko strip junaka (Alan Ford u Svim ma{inama {to se ljubav zovu), saobra}ajnih znakova (Pjesma mora biti to~na i upozoravaju}a) kafanskih posko~ica (Promatranje je hereti~na kategorija!). Ovim se postupkom detronizira ranije uo~ena parnasovska pozicija usamljenog i neshva}enog umjetnika i njegove neshva}ene umjetnosti. Jedan broj pjesama izmi~e pri~ama o modernizmu i postmodernizmu, o autonomiji i ovisnosti, o individualiziranoj i op}oj metaforici, kao da dolaze iz drugog podneblja. I one zaista i dolaze iz drugog podneblja, ako prihvatimo onu intertekstualnu ideju o govoru tekstova kroz pisce. To drugo i druga~ije se obi~no naziva duhom Orijenta, ~ime Ervin Jahi} jasno daje do znanja da se ne odri~e jednog zna~ajnog segmenta vlastite tradicije. Za razliku od evropskog modernisti~ko-postmodernisti~kog, barokno egzaltiranog i hermeti~nog, ovaj tematsko-idejni korpus odlikuje se gnomskom jednostavno{}u izraza i kratko}om forme. Jednostavnim izrazom i u vrlo kratkoj formi ispjevane su sve pjesme preuzete iz zbirke Knjiga materijala, ali i jo{ neke druge u ovom izboru, tako da se ne moè govoriti o jednoj konzistentnoj cjelini. Lirski subjekat je sada netko tko vjeruje i u svijet i u Onoga tko ga je stvorio, sebe vidi u a ne izvan svijeta i prirode, on je duboko svjestan svoje ovisnosti o svijetu i svoje prolaznosti zajedno sa svijetom. U krajnjoj konsekvenci imamo poeziju prihvatanja a ne odbacivanja svijeta, kakav je slu~aj bio s pjesmama iznjedrenim iz duha evropske moderne. IV. Ako bismo za kraj poku{ali sinteti~ki objediniti pobrojane kvalitete Jahi}eve poezije onda bismo kao klju~ne rije~i tog sinteti~kog suda izdvojili “rascjep” i “iznevjereno o~ekivanje”. Jahi}eva poezija je poezija rascjepa na svim nivoima, od namjeravanih a neostvarenih elaboracija u predgovoru, preko pjesama koje su u vidnome neskladu i suprotnosti

BO[NJA^KA PISMOHRANA

117

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

sa svojim naslovima, zatim pjesama u kojima se rascjep javlja izme|u metafori~ki hermetiziranih i trivijalno prizemljenih pasaà, izme|u pjesama koje odbacuju i pjesama koje prihvataju svijet onakav kakav jest, izme|u pjesama barokne egzaltiranosti i pjesama gnomske kratko}e i jednostavnosti, izme|u stilski uzvi{ene forme soneta i njegove banalne rime i sadrìne, rascjep koji se, kona~no, javlja na razini odnosa izme|u znaka i sadràja. I kada malo zastanemo i zavirimo u o~i lirskome subjektu koji se sve vrijeme sam bori sa ovim nevoljama, onda tek vidimo da imamo posla sa subjektom rascijepljenog identiteta, ~ije namjere nikad ne dobijaju èljeni rezultat, identiteta kojega zbog toga stalno prate iznevjerena o~ekivanja, identiteta koji se lomi izme|u uzvi{ene i trivijalne zbilje, izme|u Zapada i Istoka, izme|u govora i {utnje, izme|u barokne brbljivosti i gnomske {krtosti, identiteta razapetog izme|u neiìvljenih imperativa moderne i nametljive prisutnosti postmoderne. Ova Jahi}eva poezija vi{estrukih antinomija, tako, ìvo svjedo~i ili o nemogu}nosti uspostave cjelovitog identiteta ili o rascijepljenosti identiteta koji je nekada bio u jednom komadu, {to je u krajnjem slu~aju isto. Osim ako, u vezi sa tim, ne}emo pjesni~koj umjetnosti i pjesniku pripisivati jednu od mogu}ih misija: potraga za izgubljenim ili uspostava neuspostavljenog identiteta. Moè li, zaista, poezija i{ta od toga dvoga u~initi? Ako i ne moè, ni{ta manje nije poezija ostane li samo na poku{aju.

118

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Miroslav Mi}anovi}

Osposobljavanje Smisla Ervin Jahi}: Pustinje neona, izabrane pjesme (1994.-2005.). Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005.

Knjiga izabranih pjesama Ervina Jahi}a Pustinje neona (Oko anadaluzijskog psa nad jednom kapi, koja nikako da se otkine sa zale|enog vodopada, 1994; Biografija i auto, 2001; Knjiga materijala, vikend-priru~nik utopije tijela za mezimce, 2001; Kristali Afganistana, rukopis. Urednik: Dèvad Jogun~i}. Dizajn naslovnice, ilustracija i kola`: Mejra Muji~i}. Izbor i pogovor: Branko Male{. Biblioteka Bosana, bo{nja~ki pisci u Hrvatskoj, BNZH, Zagreb, 2005) pokazuje se – upravljana je idejom osposobljavanja Smisla, koji se iz najrazli~itijih razloga gubi, dekonstruira ili izranja na pogre{nim mjestima, s nelagodom ili zebnjom preuzimaju}i imena i lica za koja se mislilo da nisu njegova. Govorniku je u situaciji izmaknuta tla ili u vremenu “pritajenih redupliciranja ideologija” domo}i se glasa, ili pi{u}i poeziju (shva}enu kao privilegiran, samosvojan teritorij duha kojem ne treba infuzija ìvota), povjeriti du{i zadatak koji se sastoji u tome “da nasluti, opazi, zanese, odìvi i preìvi mjesto s kojeg polazi na mjesto koje zadobiva, osvaja, prisvaja i usvaja”. Katalog prizora i postupaka iznimno je razveden, jer na putu izme|u mjesta i du{e, oznake i doga|aja, glasa i pisma umnogome je prijelaza, zapreka i ~vorova koji su u svojoj nepomi~nosti i istosti privla~na mjesta odmora. I, istodobno, iskori{tena u svojoj poznatosti: i prije nego li si na njih prispio, ve} te odbijaju i prisiljavaju na odmak, uzmak: “volim emu i dje~ake koji su usnuli san/ golubica moè u tom stanju ~initi slatke grijehe/ ma{ta je osuje}enost na{eg praznog poljupca/ a dje~aci su po inerciji skloni vizualnoj prostituciji/ naravno” (Jednostavan krajolik namjernosti). “Naravno” – nije u poeziji Ervina Jahi}a, gdje se nerijetko vodi borba oko grijeha i doga|aja – ne{to zavr{no, ono je u svijetu nagomilanom ~injenicama, punozna~nim rije~ima i osje}anjima, samo nastavak, put u “okvir usijane zgode”. Prostori i okviri urbanog i melankoli~nog pomi~u se i smjenjuju, izme|u ostalog, zahvaljuju}i iznimnom interesu za jezik, za ono {to se voljelo zvati “ozna~iteljska praksa”, kao uputa za gibanje jezika i sposobnost njegovih samo/proizvo|a~kih snaga. Ali na tom mjestu se i generiraju tekstovi / pjesme “pustinja neona”: zamjena imena i okvira, re/konstrukcija je na djelu kako bi se do{lo do ogoljelog portreta du{e ili sa~uvale elementarne ~injenice autobiografije za “situiranje situacije”: “prema vlastitom naho|enju slu{am si sebe/ pomi~em hladnu ruku mojega rukopisa/ jutro neopozivo/ stiè u moju retu{iranu historiju” (de Ciricova gluho}a ritmova umiranja). Stièmo na mjesto vlastitog prijepora u poeziji Ervina Jahi}a: njegovi se tekstovi generiraju iz polazi{ta koja se mogu pisati velikim slovom (Smisao, Gubitak, Jezik, Orijentir), ali im ironijom, samoironijom, “pjesni~kom lukavo{}u” izmi~e, izbjegava njihov pe~at i njihovo upisivanje u prostor intimnosti, proturje~nih senzacija. Odmakom i uzmicanjem, paradoksalno, on uzmi~e i od onoga {to mu je nu`no, potrebno i ~ini se njemu toliko va`no za (samokonstituiraju}i) okvir trajanja i izdràvanja “stanja stvari”. On bi htio imati barem

BO[NJA^KA PISMOHRANA

119

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

neki odgovor Bogu, koji je sve to gledao i “bilo mu je za plakat”: “Koliko li je samo ulo`io u nas?!/ U {to pitao se./ U izdaju koju je predvidio.” Pustinje neona nastaju na napetosti koju donosi obilje u poeziji Ervina Jahi}a, ali ta baroknost nije plod ugode i u`ivanja, nego upravo askeze, ekstati~nosti i levitiranja koje proizilaze iz strogosti i siroma{tva. Uvodni tekst “Razgledanje prije upotrebe”, naknadna inventura do sada napisanog i pro~itanog, osloba|a nelagode autora, koji je pristao na objavljivanje “izabranih pjesama” kao poku{aj prikupljanja rada na osposobljavanju Smisla. Vjesnik, 2005.

120

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

Branko Male{

Jahi}eva emotivna geografija svijeta i du{e Ervin Jahi}: Kristali Afganistana, V.B.Z., Zagreb, 2007. 1. Bilo da je rije~ o ljubavnoj, konfesionalno-obiteljskoj ili pak otvoreno politi~koangaìranoj pjesmi, Ervin Jahi} zapravo pi{e o istoj natkriljuju}oj temi vlastita ìvota i trenuta~ne knjige stihova: o onom “drugom i preostalom svijetu”, koji je, negdje tamo vani, ignoriran od gospodara planeta, isklju~en, podcijenjen i odba~en, osim dakako kao mjesto nove kolonijalizacije i beskrupuloznog izrabljivanja. Nova knjiga pjesama Ervina Jahi}a Kristali Afganistana, odmah je to uo~ljivo, napu{ta dosad osvojene poetske strategije, a zadràva pritom djelomi~no odnos prema jeziku kao sobom-govore}oj supstanciji, ali jednako tako, a to u prethodnim autorovim knjigama nije bio slu~aj, rabi se jezik i kao doju~er prezreni prijenosnik infomacije. No tematski registar nove zbirke stihova mo`da najizrazitije nagla{ava promjenu i druk~ijeg autora koji je sad moralno-zabrinuti i otvoreno-angaìran pojedinac koji, eto, ugroènu privatnost i nepatvorenu brigu iskazuje stihom. Persifla`ni nadrealni barokizam i semanti~ki konkretizam, strategije prethodnih zbirki koje su dosad ozna~avale Jahi}a kao poetskog modernista, potpuno se povla~e u novoj knjizi; signali druk~ijih tipova diskursa (prije svega: mjestimice grubo-empiristi~ki, konfensionalno-lirski, emocijsko-situacijski, staro-mudrosni posvetni sufisti~ki ili pak izjavno{krti govor) najavljuju mogu}u promjenu Jahi}eve poetske strategije do koje je u Kristalima Afganistana uostalom i do{lo. Razlabavljeni stupanj ozna~iteljske prakse, vidljiv na svoj na~in i u zadnjim pjesni~kim knjigama E. Jahi}a, ostavlja se sad povijesnoj sustavizaciji {irokog modela iskustva jezika, nekad prevladavaju}eg u suvremenoj hrvatskoj poeziji, kao i brojnim njegovim modifikacijama; na po~etku 21. stolje}a naprosto su neki novi tematski interesi, udruèno s primjerenom razinom izraza, postali, barem za Jahi}a, nove opsesije. Vedrina postmoderne i namjerna kaoti~nost tematskog registra, te hinjena “neselektivnost” u njegovu izboru, nestaju, a otvorena angaìranost i moralno zdvajanje o zadnjem vremenu planeta podloga su nove autorove zbirke, podloga koja dakako sobom diktira i formalni izraz. Izjedna~avaju}u vedrinu i guliversku “svemo}” autora proiza{lu iz informacijske postmoderne “neodgovornosti” – glasno zamjenjuje autorov globalni o~aj kao realna ocjena licemjernog i opasnog svijeta u njegovoj podjeli i novoj isklju~ivosti. Unato~ i drugim i zna~enjski druk~ijim tematskim posezanjima, novu Jahi}evu zbirku ipak nedvojbeno karakteriziraju stihovni anaga`man i moral. Zbirka Kristali Afganistana komponirana je od pet tematski razli~itih ciklusa, ali se zadràva jedinstven diskurs, ili se to u najvi{e poetskih sastavka postiè i nastoji posti}i. Premda raznotematski interes u novoj Jahi}evoj zbirci ~esto diktira i formalnu realizaciju, tj. krajnji izgled pjesme, ipak se neke dosad ve} usvojene zna~ajke (post)modernisti~kog autora proslje|uju i ovdje. Rije~ je prije svega o autorovu odnosu spram jezika kao strukturne poluge koja oblikuje poetski tekst. Premda je Jahi} po~eo pisati kao radikalan (post)modernist, drè}i tada mogu}nost oblikovanja poetskog sastavka putem strukture jezika mnogo va`nijom od oblikovanja putem strukture smisla, {to je 80-ih godina po{log stolje}a bio vaàn razlikov-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

121

KRITI^ARI O ERVINU JAHI]U

ni aspekt u mladoj/mla|oj hrvatskoj poeziji, u novoj knjizi pjesama ipak je rije~ o bitnoj promjeni optike, {irenju tematskog registra na podru~ja socijalne osjetljivosti i, sukladno tome, promjeni poetskog diskursa, i to u odre|enom tipu poetskog teksta. Naime, rije~ je i dalje o tipi~nom (sada, dodu{e, ve} popustljivom) modernistu koji, u ciklusima gdje je to potrebno, za razliku od prethodnih knjiga, ponovno njeguje jezik u klasi~nom smislu gola prijenosa informacije. Ako po{tovani patos velike i tragi~ne teme to nalaè, onda }e autoru jezik posluìti isklju~ivo da se precizno prenese to~no odre|ena, naj~e{}e potresna informacija, zgoda ili posljedi~ni doga|aj koje proizvodi licemjerni svijet; takvi sastavci naprosto iz po{tovanja prema temi zahtijevaju diskurzivnu i jasnu upotrebu jezika, a u kona~nici je rije~ o, u na~elu, zgroènom ili pak ironijsko-sarkasti~nom pjesnikovu komentaru inkriminirana predmeta pjesme. U sastavcima pak koji “sadràjem”, tj. tematskom akceleracijom, ne zahtijevaju preciznost i jasno}u optu`be, s jedne, i moraliziranja, s druge strane, Jahi} i dalje rabi oblikovna sredstva koja vi{e-manje li~e na osvojeni poetski modernitet u prethodnim autorovim zbirkama (hermetizirani vi{emotivski smisao, ili suprotno: konfesionalno-empiristi~ki izraz). I najzad, bez obzira na raspored u postoje}im ciklusima, kao i na upotrebljeni diskurs u oblikovanju odre|ena poetskog teksta, pjesme se tematski mogu razlikovati kao kataklizmati~noangaìrane (brojne posljedice licemjernog globalnog imperijalizma), auto-konfesionalne i obiteljsko-konfesionalne, te ljubavno-filozofi~ne i emocijsko-misti~ne pjesme. 2. Ciklus “Moj obra~un s rakom”, uz neskrivenu aluziju i na autorov obra~un s ratom (po raznim dijelovima “ostalog svijeta” koji o~ito nimalo ne zanima gospodare svijeta), tematskomotivska je kombinacija tople semanti~nosti koja se odnosi na uzak krug obitelji i osobnu, pomalo melankoli~nu introspekciju o ìvotu u njegovoj prijelomnoj fazi, ali je – s drugog, uvijek prisutnog aspekta – rije~ i o optuùju}em stihu koji, i tu i u drugim ciklusima, glasno govori o svjetskoj netrpeljivosti, isklju~ivosti i, najzad, golemoj koli~ini nezainteresiranosti za ono Drugo (brojne dràve i njihovo brojno stanovni{tvo u ratnoj nevolji ili pak ekonomskoj i kulturnoj izolaciji). Osobno }e mi biti ào ako u Jahi}evoj senzibilnoj geografiji svijeta i du{e, du{e i svijeta, neki sastavci zbog izravna, gotovo politi~kog govora odnesu (nezasluènu) pozornost nad lirsko-filozofi~nim ili pak obiteljsko-zabrinutim poetskim tektovima nesumnjive relevantnosti, unutar dakako, reklo bi se, “prihvatljivije” i svakako blaè teme. Naime, poetski sastavci kao {to su “11. rujna”, “Kabul”, “Guantánamo”... iz indikativno naslovljena ciklusa “Vani je drugi svijet”, izravnim anga`manom i moralno-politi~kim diskursom odnose onu po~etnu zanimljivost nad izuzetnim tekstovima lirske filozofi~ne problemati~nosti kao {o su “O pribliàvanju blizine”, “Popravni dom du{e”, “O sje}anju na sebe...” Stihovi: “du{a se uznemiri kad pomisli/ da je uzaludnost njezin cilj” ili pak “moj udio u Cheu biva mogu}/ kad sloboda ne pristrane na fa{izam” o~ajni~ko-kataklizmati~ni su okvir izdebaklirane semantike suvremenog svijeta, a {to se ti~e same nove zbirke pjesama talentiranog autora, tko zapravo {ljivi neku knjigu kad su izravno i faktografski u pitanju brojni svjetski predjeli i brojni ìvoti tog nekog “drugog svijeta”, koji, realno i tragi~no, gospodarima sluì za vje`banje njihove, u na~elu, uvijek zaka{njele humanosti (pomalo smije{ni europski humanitarci, njihov kontingent hrane i lijekova, ali i u~estalih europskih kulturnih nagrada za bosanske umjetnike kao svojevrsne indulgencije za Srebrenicu koja se naàlost nepovratno dogodila); ili je dakle u pitanju vje`bali{te gospodara, jo{ vi{e njihovih namjerno slijepih, mo`da i polubezazlenih slugu, ili je pak rije~ o goloj agresiji i ekonomsko-kulturnoj kolonijalizaciji u 21. stolje}u. Jahi}, naime, pita za{to je i kako je uop}e do{lo do katastrofe, i tko je jo{ u po~etku za to bio kriv, a saniranje u~injene katastrofe – uspje{no ili manje uspje{no, licemjerno ili manje licemjerno – ipak je manje va`no autoru, uz druge i druk~ije, i angaìranih i optuùju}ih stihova. Poetski tekstovi

122

BO[NJA^KA PISMOHRANA

KNJI@EVNI PORTRETI

koji tematiziraju ratni imperijalizam i novu kolonijalizaciju svijeta toliko su o~ajni~ki iskreni da naprosto, kao {to se reklo, postaju, bez obzira na stvarnu malobrojnost u odnosu na ostale, osnovnim naglaskom nove knjige Ervina Jahi}a. Jahi} se, a za{to ne, postavlja u funkciju svjedoka, znaju}i istodobno kako pjesma naàlost ne mijenja kondicije svijeta i grube gabarite novih kroja~a, ali jednako tako – pjesniku je du`nost, koja mu dodu{e jedina i preostaje, o nepravdi i kataklizmi govoriti, i to bez obzira na o~ekivani a zapravo itekako mizeran rezultat. Angaìranopoliti~ki autorovi stihovi jasna su osuda agresivnog globalizma gospodara i uzroka brojnih katastrofa u njima manje zanimljivom i “preostalom svijetu”. Podvla~i se dakle uzrok, dok je posljedica naàlost kolektivna kolateralna `rtva slabijih, druk~ijih, razli~itih. Logi~no se, me|utim, pitamo: kamo to vodi ako, evo i tu, u na{em recenzijskom primjeru, nu`no govorimo mnogo vi{e o politici nego o stihu, pa jednako tako nu`no guramo ina~e relevantnu zbirku stihova na rub o~ajni~kog apela autora koji svoju Razliku (o vrijednosti koje su ina~e ispisane debele knjige) itekako otpla}uje, i privatno i globalno. Politi~ki diskurs je naàlost pojeo vrijednost drugoga kao ono Drugo koje unato~ svemu valja njegovati. 3. Ljepota i mir, boànska iskra ìvota ili pak sjena u ljudi, sinonimski je niz za du{u koju Jahi} snatri i “opisuje” suprostavljaju}i je raznim modifikacijama agresivnog i osvaja~kog Zla; nije dakako lako odrediti poziciju i funkciju du{e u autorovu obzoru, tj. u njegovu ciklusu “O koprenama i putanjama sun~evih zraka”. O du{i pjesnik uostalom sluti i ma{ta, i to bez obzira na religijsko pozicioniranje i opse`nu literaturu o tome. Du{a je zajam~eni pozitivni generator biofilne energije u Jahi}evu snatre}em “opisu”, a kao prvorazredni misterijski entitet – autorova je obrana od zla i banalnosti, pogubne unifikacije i svo|enja plodne Razlike na mjeru trenuta~nih gospodara planeta. U lirskom filozofiranju o aktivnostima du{e Jahi} se podupire islamskim misti~arima i, barem taksativno, spominje stupnjeve o~i{}enja putem posta, tako i post o~ima kao krajnje moralno o~i{}enje... No (teisti~ki) apel o bu|enju du{e, tj. ~ovje~nosti u ravnodu{nom mehanizmu svijeta, naàlost je utopijska ~e`nja i èlja u ~iju uzaludnost pjesnik naprosto ne moè povjerovati... (“Ja sam sav u stanju, tvari koja se smrznula...”, kaè autor svjestan pritom da se “ljepota potvr|uje ru`nim”.) U, uvjetno re~eno, ljubavnim, tj. lirsko-filozofi~nim poetskim sastavcima (ciklus “Da nas smrt ne bi prona{la”: sastavci “Ruke”, “Ludilo oblika”, “Bijeli ìvot” te “Molvice”), ~itatelj }e nai}i na “pravog” autora kakvog ga, pretpostavljam, poznaje iz prethodnih knjiga, to~nije – autora neinficirana ratom i svekolikim presizanjem na mjesta svjetske Razlike. Da bi se, me|utim, o vje~noj temi duhovne ugode moglo argumentirano govoriti, potrebna je dakako mirnodopska predispozicija koja duh i ugodu stimulira mirom i uìtkom. No dok se u “`rvnju ètve” istodobno nalaze i krvnik i `rtva (istoimeni poetski sastavak), u dakle mizernim okolnostima dinamike tzv. visokorazvijenog i suvremenog svijeta nije mogu}e, kako u istoimenoj pjesmi autor kaè, biti potpun, niti ostvariti identitet kao jedan od klju~nih pojmova dana{njice. “Blizinu nije mogu}e dijeliti/ ona odabire”, citiram iz poetskog sastavka svakako indikativna naslova “Identitet”. I najzad, naslovna pjesma “Kristali Afganistana” nije ni{ta drugo nego poetski apel za ravnopravnost u neravnopravnom svijetu. O “mirnodopskim”, ina~e brojnijim pjesmama nove Jahi}eve zbirke, reklo se malo, ili ni{ta, jer je vani takvo vrijeme. Po takvom je modernisti~kom diskursu Ervin Jahi} svojedobno i postao nezaobilaznim ~lanom mla|e hrvatske poezije, to~nije – njegova (post)modernisti~kog odjeljka; no ovaj put – zgranut vanjskim vremenom i njegovim klaustrofobi~nim nametanjem teme – Jahi} se javio politi~ko-angaìranim diskursom, optu`bom i moraliziranjem, kao poetski svjedok jednog opakog vremena u naletu.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

123

likovno

stva ral a{t vo

Munir Vejzovi}

Munir Vejzovi},

ro|en 29. sije~nja 1945. u Doboju, BiH. Osnovno obrazovanje zavr{ava u rodnom gradu, te [kolu primijenjene umjetnosti u Sarajevu. 1965. godine upisuje se na ALU u Zagrebu, Slikarsko graďŹ ~ki smjer. Tokom studija na ALU prekida studiranje na tre}oj godini i odlazi u Pariz, ba{ u vrijeme studenskih nemira 1968. godine. Nakon provedene godine dana vra}a se ipak u Zagreb gdje diplomira u klasi prof. Antuna Mezdji}a 1970. godine. Slijedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko {kola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vra}a se u Zagreb. 1977. predaje na [koli primjenjene umjetnosti u Zagrebu i to je bilo posljednje pedago{ko iskustvo. Od tada `ivi u svojstvu samostalnog profesionalnog umjetnika. Borave}i u Parizu upoznaje i usvaja veliki dio francuske likovne ba{tine po raznim muzejima i galerijama istodobno poha|aju}i neobavezno Ecole des Beaux Arts. Realizirao je veliki broj samostalnih i grupnih izlo`bi, a njegov je rad tako|er predo~en u vi{e prigodnih edicija (monograďŹ ja i dobro ure|enih kataloga).

LIKOVNO STVARALA[TVO

INTERVJU

razgovarao Sead Begovi}

Ruka koja snatri i misli u otkucajima svoga bila Jedan od najzna~ajnijih i najvrednijih hrvatskih i bo{nja~kih slikara, bogatog i raznolikog opusa, Munir Vejzovi}, od onih je vrsnika svog zanata koji komunicira s Europom, a takvi se u nas mogu nabrojati na prste. Uostalom, njegovo ga je grandiozno i prepoznatljivo djelo, koje se ve}im dijelom oslanja na najbolja iskustva svjetske likovne ba{tine, s lako}om u~inilo Europejcem i zbog toga se svi radujemo: mi, njegovi po{tovaoci. Povod za na{ razgovor je izlo`ba u Splitu koju je upravo odradio istodobno na dvije lokacije: u Palazzo Milesi gdje je postavljeno dvadesetak skulptura (koje po prvi put predstavlja javnosti) i vi{e od 30 slikarskih djela i u galeriji Kula gdje je izloìo ~etrdesetak crteà. Begovi}: Kad u otvorenom razgovoru, ljudikanju, “Pismohrana” i “Behar” postavljaju prva pitanja obi~no pitaju: devera li se nekako? Posebice kada je sugovornik “svijetli”, odnosno Munir. No, Munir Vejzovi} je izvrsno prepoznat i kvalitativno verificiran slikar i crta~, rekli bismo u nas ali i {ire. [to za Munira zna~i to “u nas” i koliko se to {irenje ve} odnosi na bijeli svijet? Vejzovi}: Za{to ne? Ljudikat treba, pogotovo s tobom, a vala i deverat, nekako, kolko se more. Izlagao sam po bijelom svijetu; od Pariza, Rima, Milana, Istanbula, do New Yorka, da ne nabrajam, i mislim da bi trebalo, kako pita{, “u nas” raditi vi{e za nas jer vrijednosti koje mi sami proizvodimo nisu ni francuske, ni {panjolske ni talijanske iako se neizostavno uklju~uju u svjetski korpus fenomena umjetnosti. Begovi}: Nadam se da nema{ tikove kada te zapitaju: Jesi li bo{nja~ki ili hrvatski slikar? Ili uvaàva{, kao ~ovjek zdrava psihizma, kao usamljenik podloàn samo svome temperamentu koji ne trpi kolektivni imbecilizam, dvosmjerni smjer (put) na kojemu oboga}uje{ i jedne i druge. Uostalom, koliko je to tebi uop}e va`no, jer tvoj umjetni~ki i biografski put jo{ nije zaokruèn? Vejzovi}: Nemam ja tikova po tom pitanju. înjenica je da sam do{ao iz Doboja i iz Sarajeva gdje sam zavr{io {kole i ALU u Zagrebu. Osim {to potje~em iz Bosne, ako se ve} legitimiram, moji interesi dolaze iz umjetnosti ma ~ija ona bila. A umjetnost, mislim na kompletni paralelizam koji je mene opsjedao od likovne, poetsko prozne intrigacije pa sve do glazbe, je ne{to {to mene odre|uje. Begovi}: Jednom si zgodom rekao da si svoj ìvot krpao kako si mogao, a na drugom da umjetnost treba crpiti iz umjetnosti. To me podsje}a na rije~i kanadskog knjièvnog kriti~ara Northropa Fryea koji je rekao da pjesnici vi{e ne pi{u miri{u}i

BO[NJA^KA PISMOHRANA

127

INTERVJU: MUNIR VEJZOVI]

cvije}e ve} ~itaju}i druge pjesnike. Pari{ko razdoblje za tebe je svakako veliko, prije svega galerijsko iskustvo, akumuliranje snaga i vlastito prepoznavanje u svijetu, ali koliko je to bilo s ove vremenske distance tvoje ìvotno iskustvo? Vejzovi}: Nije ba{ tako, mirisao sam ja poko{enu travu i ozon za proljetnih ki{a. Ne radi se dakle o nedostatku ~ulnosti, ali kada se pozivam na umjetnost tada mislim na ~ovjeka koji je to “ stvorio” i koji stvara - u stanovitom smislu proizvodi u {irokim amplitudama svoje sje}anje i osje}anje, svoje znanje i apsurd o samom bitku i smislu. Moglo bi se re}i da me zanima sam arhetip. Goya primjerice, koliko god je bio majstor zadivljuju}e Iberije nije uspio izbje}i i osobne tragedije koje su harale njegovim ìvotom {to se reflektiralo na njegove crne slike. Sli~nu putanju je pro{ao i Rembrandt. Da li mi iz na{e vizure moèmo shvatiti {to se doga|alo s Van Goghom kada je govorio “gradim prema ùtom” a on je znao da to nije i kraj njegovog plamena na kojemu je izgarao i koji nas grije ve} vi{e od stotinu godina. Da su kojim slu~ajem uloge bile izmijenjene paradigmati~ni bi se slikari sloìli samo u stvarima koje se ti~u njihovih zanosa... Begovi}: Osje}a{ jedinstvo s ~istotom prirode, kao {to si to lijepo predo~io u mapi “Pastorale” i na svojim vedutama, ali i jedinstvo s velikanima svjetskog slikarstva. S jedne strane ~uva{ jedinstvo iskonske emocije, a s druge strane primjenjuje{ svoja iskustva koja proishode iz prou~avanja velikih majstora svjetskog slikarstva. Mora da si bio prili~no samouvjeren stvaraju}i svoj famozni ciklus d’ aprèsa, kada nesputano razgovara{ s Rubensom, Picassom, Klimtom, pa zatim ne{to rje|e s Manetom, Delacroixoem i Tintorettom. Je si li èlio ne{to nadograditi ili mo`da dati svoj kriti~ki obol, kao {to to rade postmodernisti? Vejzovi}: Mo`da, dodati distinktivnu crtu kako re~e Tonko Maroevi} u jednom tekstu o mojoj malenkosti. Naravno radi se na neki na~in o prislu{kivanju eha i jeke koja dopire iz Diluvija. U Pastoralama sam htio ispri~ati pri~u o bukoli~kom svijetu koji je naprosto izmi{ljen, nastao u vrijeme kada sam bio “romanti~an”, godine 1986.. Poslije su se stvari mijenjale. “Veliki umjetnici nisu sasvim mrtvi, kao {to to nisu ni njihova djela”, pisao je Andre Malroux u svojoj knjizi “Glava od obsidijana” koja je posve}ena Picassu. Da li sam ja u d’ aprèsima po~inio svetogr|e prema majstorima koji su me se oduvijek ticali zbog ljubavi prema njima, ako ni po ~emu drugom?. Begovi}: Odolio si nefiguraciji i konceptuali. Misli{ li da su to vi{e spoznaje i tehni~ke instance ili si od onih stvaralaca koji naprosto dobro crtaju te si ne mogu

128

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

dopustiti takove izlete? Uostalom za{to nikada nisi iznevjerio motiv, ve} mu se stalno vra}a{? Vejzovi}: Ako bih ja postavio pitanje, koja je forma u poeziji bolja, vezani ili slobodni stih, pretpostavljam da bih dvoumio, ali {to je uop}e izri~aj? Na ovo bi pitanje trebalo apodikti~ki odgovoriti, u kojim smjerovima se kre}em? Me|utim, kretao sam se u {irokim dijapazonima zadanih okvira, ho}u re}i od forme do boje tako da mi nisu bile strane ni Duchamptove ideje o umjetnosti kao ni Giacomettijeva plasti~na znakovlja o spoznaji svijeta. Ne bavim se nu`no figuracijom da bih dokazao da ona druga strana ne postoji. Naravno da je Cezanne osiguravao i pripremao mjesto kubizmu kao i Kandinski koji je otvorio vrata apstrakciji apliciraju}i pri tomu slikarsku svijest o mogu}nosti gledanja svijeta sasvim novom dioptrijom. Begovi}: Usuprot estetici ru`nog, koja je neizostavni oblik moderniteta, ti ustrajno promi~e{ estetsko lijepo, pa i kada te zaokuplja neurasteni~ni i melankoli~ni Krleìn lik Filip Latinovicz. Tvoja slika u olovci i akvarelu pod naslovom “Filip u bordelu”, posve je bez grimase, u nekom fluidu, je li to namjerno?

înjenica je da sam do{ao iz Doboja i iz Sarajeva gdje sam zavr{io {kole i ALU u Zagrebu. Osim {to potje~em iz Bosne, ako se ve} legitimiram, moji interesi dolaze iz umjetnosti ma ~ija ona bila. A umjetnost, mislim na kompletni paralelizam koji je mene opsjedao od likovne, poetsko prozne intrigacije pa sve do glazbe, je ne{to {to mene odre|uje Vejzovi}: Moglo bi se govoriti o “estetici ru`nog” bez obzira {to ova sintagma samu sebe uzdiè i poni{tava, u obliku moderniteta, kako kaè{, me|utim, kako sublimirati sve vrijednosti koje ona kao takva nosi. Nije mogu}e vi{e slikati kao Leonardo jer je on samo jedna estetika, ili Goya, koji je kompleksno i morfolo{ki potresniji i za kojeg smo ve} rekli da je u{ao u podzemlje, kao Dante u pakao. Za njih se ne moè primijeniti definicija lijepog i ru`nog. Oni su ve} odavno prevalili prag smionosti ve} i samim tim {to su kao ukleti i ranjivi dijaboli~no otvarali mogu}nost za novo vi|enje svijeta. Ne postoje korektivi za izraze lijepog i ru`nog, a da se ne bi odnosili na cijelu umjetnost. Begovi}: U tvojim crta~kim o~ima nema opreke mu{karac/èna, postoji samo lijepa èna. Da si doista èna rekao bih da si seksisti~ki (ili feministi~ki) zadojena èna, no ti si slikar koji ne skriva osje}ajnu i sentimentalnu mu{kost i prema tomu nisi zato~enik ènskog identiteta, to jest ne prezentira{ ènsko iskustvo, ve} kroz osobni eros ostvaruje{ rafinirano divljenje spram ène. Mislim da te ba{ stoga na zub nisu uzele udruge za ènska prava, primjerice “B.a.B.e” ili neke druge, prije bi te zbog nerazumijevanja oprale patrijarhalne strukture, upravo zbog nagla{enog erosa. Je li kod tebe ipak rije~ o goloj ùdnji (te si prevario jedne) ili si neobuzdani erotoman koji provocira druge, ili si pak ne{to tre}e?

BO[NJA^KA PISMOHRANA

129

130

INTERVJU: MUNIR VEJZOVI]

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Vejzovi}: Moj crta~ki opus ène nije nastao jer sam se svjesno opredijelio za ènsku stranu, crtao sam ja i mu{karce, zapravo, crtao sam sve {to je bilo u krugu mog interesa. Prije nego se rodila Eva nisu postojale nikakve “B.a.B.e”, to je ve} ne{to drugo. Bilo kako, ja sam na ènskoj strani i kada sam poku{avao pisati pjesme obra}ao sam se èni kao iskonu i Bogu. Oscar Wilde je rekao: “ènu treba voljeti, a ne poku{avati razumjeti”. @eni bi trebalo podi}i spomenik jer ona je i majka koja ra|a ljude, a ti imaginarni spomenici su zaìvjeli davno prije nego je uop}e nastao spomenik kao zahvala i sje}anje. Erotomani se ne bave risanjem barem ne tako dobro kao ja jer ih ja nadilazim samim tim {to drìm olovku i papir u rukama i {to gledam. Begovi}: Opet se vra}am na Bosnu. Toliko je nepozvanih slikara, onih dobrih i onih nemu{tih, bilo odu{evljeno s bosanskim motivima. Gdje je tvoja Bosna na slikama? Jesi li ti tematsko-motivski asimiliran ? Vejzovi}: Bosna ima ono najljep{e u sebi, ali i ono najtragi~nije {to ni jedna zemlja na ovom dunjaluku nema. Moja Bosna je ostala dole na slikama i crteìma (ako i{ta od toga jo{ postoji). Jedino kada se ona meni pojavljuje – pojavljuje mi se kao bolne refleksije u snovima. Ne}u

Ako bih ja postavio pitanje, koja je forma u poeziji bolja, vezani ili slobodni stih, pretpostavljam da bih dvoumio, ali {to je uop}e izri~aj? Na ovo bi pitanje trebalo apodikti~ki odgovoriti, u kojim smjerovima se kre}em ulaziti u tragedije koje je Bosna prolazila poslije mog odlaska, a to je bilo 1965 godine, ali }u samo spomenuti kratki boravak, kada sam nedavno do{ao u moj Doboj na grob majci gdje sam osje}ao mirise trava i plavetnilo neba, gledaju}i s “tvr|ave” kamenolom preko rijeke Bosne i {iroka polja zasijana kukuruzom i p{enicom. U~inilo mi se na trenutak da se ni{ta nije promijenilo, ali jest. Promijenili su se ljudi s kojima sam u ono vrijeme kad smo se voljeli bio sretan. Sada, valjda zbog tolike boli, ne mogu ni oti}i dole, ali kako rekoh Bosna se javlja u snovima. Begovi}: Jedan si od rijetkih likovnih umjetnika koji ne mijenja stil. Iza Tebe je mladena{tvo. Sada si u zreloj mu`evnoj dobi. Smatra{ li jo{ uvijek da ti stil izlazi iz tvog bila, iz otkucaja tvoga bila, ili si vi{e programatski i racionalisti~ki orijentiran? Je li se i{ta u tom smislu promijenilo? Vejzovi}: Jest, promijenilo se jer ja nikada nisam bio racionalan u tom smislu pa tako ni u umjetnosti i to }e tako ostati, a stil je za mene od drugorazredne va`nosti. Ponoviti }u opet {to sam davno rekao: Stil proizlazi iz rada i iz krvi ako ho}ete. Begovi}: [to Vejzovi}u zna~e Turci? Vejzovi}: Mnogo! Pa ja sam u Istanbulu i Ankari imao dvije velike izlo`be. Begovi}: Ve} neko vrijeme pronalazi{ se u kiparstvu. Primjerice izlagao si u Rimu. Tvoji trodimenzionalni oblici pokazuju rasko{ zanatsko-umjetni~kih

BO[NJA^KA PISMOHRANA

131

INTERVJU: MUNIR VEJZOVI]

mogu}nosti, i kako je to objasnio Tonko Maroevi}: od ~vrstog i gustog volumena do prozirne mreè delikatnih niti, od antropomorfi~nih nadahnu}a, pa do metafori~kih aluzija, s onu stranu figuracije. Koliko je ova nova izri~ajna vrsta u simetriji s dosada{njim radom? Osje}a{ li da si taj izraz zapostavio te ga tek u zadnje vrijeme otkriva{ na radost likovne publike? Vejzovi}: Rodin je u skulpturi otkrio ekstazu. Nije oklijevao uzviknuti “ìvot je svugdje” kao {to ni Henry Moore nije oklijevao prevesti Cezannea na kiparski jezik, mislim da samo ova dva primjera pokazuju univerzalnost modernih kiparskih demijurga da budu znatièljni, da se izraze na na~in kako bi se do~epali feti{a. Neovisno o njima Picasso u skulpturi vidio predmete koje je pretvarao u idiome. Joan Miro je u svojoj skulpturi oti{ao do potresnotjelesnog tipi~noga {panjolskog izraza kao Goya u Caprichosima. Giacometti pronalazi ~ovjeka. Moja skulptura je na tragu ovakvih promi{ljanja. Neznam da li si primijetio? Ve}ina od njih su bili primordijalni slikari par excllence.

Moj crta~ki opus ène nije nastao jer sam se svjesno opredijelio za ènsku stranu, crtao sam ja i mu{karce, zapravo, crtao sam sve {to je bilo u krugu mog interesa. Prije nego se rodila Eva nisu postojale nikakve “B.a.B.e”, to je ve} ne{to drugo. Bilo kako, ja sam na ènskoj strani i kada sam poku{avao pisati pjesme obra}ao sam se èni kao iskonu i Bogu 132

BO[NJA^KA PISMOHRANA

R E T R O S P E K T I V A

LIKOVNO STVARALA[TVO

BO[NJA^KA PISMOHRANA

133

RETROSPEKTIVA

Zagrljaj, monotipija, 1987.

134

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Otac Ibrahim, olovka, 1977.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

135

RETROSPEKTIVA

Danae, suha igla, 1990.

136

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Minotaur, pre{ani ugljen, 1993.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

137

RETROSPEKTIVA

Toaleta, pre{ani ugljen, 1994.

138

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Uspomena, ulje na platnu, 1987.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

139

RETROSPEKTIVA

Faun i nimfa, monotipija, 1986.

140

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Satiri i `ena, monotipija, 1986.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

141

RETROSPEKTIVA

Faun i nimfa, monotipija, 1986.

142

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Don Quijote, 2006.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

143

RETROSPEKTIVA

Himba - Imposture graямБke iz knjige poezije Dra`ena Katunari}a

144

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Himba - Imposture graямБke iz knjige poezije Dra`ena Katunari}a

BO[NJA^KA PISMOHRANA

145

RETROSPEKTIVA

Kentaur i ljubavnici, pastel, gva{, 1998.

146

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Krle`a, olovka, 1992.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

147

RETROSPEKTIVA

RADOVI KOJI SE NALAZE U MUZEJIMA, GALERIJAMA I PRIVATNIM ZBIRKAMA: • MODERNA GALERIJA ZAGREB • MUZEJ GRADA VUKOVARA • BIBLIOTHEQUE NATIONALE CABINET DES ESTAMPES, PARIS • BIBLIOTHEQUE ROYALE ALBERT 1.er, BRUXELLES • GALERIA MENKUL KIYMETLER BORSASI, ISTANBUL • MODERNA GALERIJA, ANKARA • ZBIRKA BRANKO RU@I], SLAVONSKI BROD • ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB • ZBIRKA VIDO[EVI], ZAGREB • ZBIRKA MITROVI], OSIJEK • ZBIRKA ÎMI], DUBROVNIK • GALERIA MARTIN I MOLINARY, NEW YORK • GALERIE BRUN LEGLISE, PARIS • MUZEJ LIKE, GOSPI] • NACIONALNA SVEUÎLI[NA KNJI@NICA, ZAGREB • GRADSKA KNJI@NICA, ZAGREB • GRADSKA SVEUÎLI[NA KNJI@NICA, OSIJEK • LIBRARY OF CONGRESS, WASHINGTON • ZBIRKA ZA RANJENI MOSTAR, [IROKI BRIJEG • GALERIA ANTONIO BALDO ASSIGURAZIONE, MILANO • ZBIRKA URDANETA, BARCELONA • GALERIA PRINZHORN, BE^ • ZBIRKA LELLI, PIACENZA VA@NIJE SAMOSTALNE IZLO@BE: • GALERIJA JOSIP RAÎ], ZAGREB, 1977. • GALERIA MARTINIMOLINARY, NEW YORK, 1983. • GALARIA PRINZHORN, BE^, 1984. • GALERIJA MO[A PIJADE, ZAGREB, 1985. • PARIS, CONFERENCES HIMBA-IMPOSTURE, PAR DRA@EN KATUNARI] POETE ET MUNIR VEJZOVI] PIENTRE LE CENTRE CURTUREL FRANCAIS, 1988. • MUZEJSKO-GALERIJSKI CENTAR “OÎ ISTINE” ZAGREB, 1992. • SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK, 1995. • GALERIJA MENKUL KIYMETLER BORSASI, ISNTANBUL, 1999. • MODERNA GALERIJA, ANKARA, 1999. • MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI (MALI SALON) RIJEKA, 2001. • GALERIJA ÎMI], DUBROVNIK, 2003. • AUDITORIUM, MILANO, 2004. • GALERIE BRUN LEGLISE, PARIS, 2004. • GALERIJA ANTONIO BALDO ASSICURAZIONI, MILANO, 2005. • GALERIJA KLOVI]EVI DVORI, RETROSPEKTIVNA IZLO@BA ZAGREB, 2005. • LA MEDIATHEQUE, INSTITUE FRANCAIS DE ZAGREB, 2006.

148

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

OBJAVLJENE GRAFI^KO-PJESNI^KE MAPE: • PASTORALE, MAPA MONOTIPIJA, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1986. • HIMBA-IMPOSTURE, DRA@EN KATUNARI]-PJESME, MUNIR VEJZOVI]-GRAFIKE, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1988. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA; TVOJE TIJELO MOJA KU]A, MUNIRIARSEN, GALERIA CANVAS, ZAGREB, 2000. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA SA LUKOM PALJETKOM, BACCHANALE, IZDANJE NSK, ZAGREB, 2003. NAGRADE I ODLIKOVANJA: • NAGRADA ZA SLIKARSTVO AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI, ZAGREB, 1970. • NAGRADA KONEX HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULI]A, ZAGREB, 1996.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

149

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

Muniru Kriti~ari o Vejzovi}u

150

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Josip Depolo

Pohvala ruci Munira Vejzovi}a Nepojmljivo dalekih dana za na{e promi{ljanje povijesti crte` je, poput osvjeàvaju}eg izvora, potekao iz mra~ne utrobe vremena pretvaraju}i pustinju na{e animalne egzistencije u plodni humus ljudskosti. U dugom povijesnom toku on je prihvatio u svoje korito pritoke svih slikarskih disciplina, natapaju}i umjetnost poput mitske Mezopotamije. Kroz tisu}lje}a crte` zapljuskuje tzv. plasti~ne umjetnosti povezuju}i njihove obale disciplinom koja je vje{to izbjegla podvodne hridi slikarskog “neiskustva”. Ne otkrivamo slu~ajno prvi kreativni ~ovjekov trag upravo u crteù: kao da je ta telegrafski saèta poruka praslikara koja nam stiè iz Altamire i Lascauxa bila jedina mogu}nost u artikuliranju onoga {to }emo nazvati sofisticiranom umjetno{}u. Crte` bih nazvao abecedom umjetnosti bez koje bi bilo nemogu}e sro~iti i “najjednostavniju” slikarsku misao. Tek onda kada svladamo abecedu i ne vodimo vi{e bitku sa svakim slovom, kad je “preradimo” i mehani~ki prihvatimo unutar sustava na{eg razmi{ljanja i komunikacije, mi je prihva}amo poput voza~a koji vi{e ne razmi{lja o svojim mehani~kim pokretima. Na{e se iskustvo “pretvara” u umije}e. Povijest je nijemi svjedok toga dugog i nesigurnog hoda preko brvna zanata do poezije. Sve su definicije crteà, uglavnom, obja{njavale zanatsku proceduru: prema {kolni~kom tuma~enju crte` je “na~in slikarskog izraza posredstvom linije”. Takva definicija ne zna~i samo osiroma{enje te temeljne slikarske discipline, ona je zapravo krivotvorina jer izostavlja samu bit crteà, rekao bih slikovito, izostavlja mnoga “slova” abecede, u njoj su ignorantski pre{u}ene njegove “neformalne” osobitosti. Crte`, kako je poznato, moè slikaru biti sredstvo i cilj, ali uvijek ostaje ona abeceda kojom }e sro~iti slikarsku rije~, povesti dijalog s motivom i s promatra~em umjetni~kog djela. Crte` ne ome|uje samo oslikanu plohu, nije samo grani~na linija prostora u kojem je slikarevo oko lovac slikarskih planova. Crtanje je u svojoj biti kontinuirani lov prostora, slikar je u neprekidnoj potrazi za dubinom prostora kao svojim plijenom, bilo u gusti{u crtovlja, bilo u mra~noj {umi pre{anog ugljena, bilo na snje`noj ~istini papira. Jednodimenzionalnost u crteù je privid, iskusni }e crta~ posredstvom tog privida izgraditi dvo-trodimenzionalni prostor, ili barem iluziju o njemu. Crte` “rasnog” crta~a uvijek se doìvljava kao “prostor po sebi” i upravo je to njegova magija. Sve to, kako sam spomenuo, iziskuje sasvim neformalisti~ki pristup. On je zapravo neizostavan kada je rije~ o Munirovu crteù. Munir Vejzovi}, izvan sumnje, crta~ je izuzetnih mogu}nosti: za njega ne samo da ne postoje bilo kakve metjerske prepreke nego, kada je u pitanju crte`, ni one vezane uz stvarala~ki ~in; u njegovu crteù nikada nije zatajila invencija, nije popustio {panung njegova temperamenta, nije izostala ona nevjerojatna lako}a crta~kog izri~aja. Munirova je iznimna vje{tina u dosluhu sa svim crta~kim disciplinama, bilo da je rije~ o olovci, tu{u, ugljenu ili kistu. Ni u jednoj od tih disciplina nije vje{tiji ili manje vje{t: sve su one familijarizirane s njegovim slikarskim bi}em. Pri tome, a upravo je na to potrebno upozoriti, Munir nikada ne upada u zamku rutine, ne skriva iza paravana perfekcionizma. On nije utamni~enik vje{tine, ona ga uvijek prijateljski prati kroz sve njegove slikarske dane, udomljena u njegovoj ruci, nenametljivo prisutna u svim njegovim crta~kim trenutcima.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

151

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

Munir je crta~ podjednako spontan u svom skicenbuhu, u bilje{kama svog slikarskog dnevnika, kao i u djelu koje je pro{lo kroz sloèni kreativni proces i trebalo bi biti ona studioza “definitivna verzija”. Crte` za njega nije samo solfeggio, opu{tanje, odmor, igra; njegovim posredstvom Munir prodire u dubinske slojeve svakog djela, on je na~in njegova slikarskog razmi{ljanja, sasvim odre|en svjetonazor. Bilo da u svom atelijeru s crteòm “uvje`bava {tafelajnu sliku”, priprema izlo`bu crteà ili ulja na platnu, Munir svakom crteù pristupa istom hrabro{}u i odlu~no{}u, istom brigom i strogo{}u. Uvijek strastveno i angaìrano, spontano i disciplinirano. Nepopustljiv u svom perfekcionizmu. Iz dubine Munirova slikarskog bi}a crte` nezadrìvo izbija na povr{inu papira ili platna poput lave iz utrobe zemlje. On je nerijetko i nekontroliran, neobuzdan kao i priroda u svojim kataklizmati~nim trenutcima. Munir se crteù prepu{ta bez otpora, svojom darovito{}u i osjetljivo{}u, svojim strastvenim slikarskim nervom. To, dakako, isklju~uje bilo kakvu dosadu koju donosi rutina, neinventivnost repeticije, iscrpljenost i ograni~enja {kolskim uzorom i trendovskom pripadno{}u. Uostalom, Munir kao “rasni crta~” ne moè upasti u zamku {ablone i pomodnog modela, u hermeti~ku izolaciju bilo kojeg dogmati~nog pokreta. To je u suprotnosti s njegovim temperamentom, s njegovom slikarskom prirodom. Njegova crna grafitna lavina, njegova poplava tu{a nezaustavljive su i odnose sa sobom sve kli{eje, utjecaje, uzorke, diktate. Munir je neukrotiv crta~, a to zna~i crta~ koji se odupire i ne pristaje na kompromise, pobunjeni crta~ u ime figuracije. On odbija zahtjeve tzv. povijesnog trenutka, kao i diktat velikih modnih kreatora konceptualizma i ostalih radikalnih programa. I dok nemali broj neoromantika strpljivo ~eka da se slegne nevrijeme neoavangarde da bi se ukrcali za svoju nedosti`nu Kyteru, Munir je u svojoj mitolo{koj Heladi ustrajao nejuna~kom vremenu usprkos. Prate}i godinama Munirov crte`, ve} mi je od po~etka bila strana ona uobi~ajena podjela na skicozni i definitivno uobli~eni crte`, na crte` pro foro interno i externo. Vrijeme je i potvrdilo apsurdnost takve podjele u njegovom crta~kom djelu. Bilo da ludira ili da crta ozbiljno, Munir svom crteù nikada ne prilazi namjenski, s ciljem da na jedan na~in crta za sebe, a na drugi za izlaganje. Principijelan i beskompromisan kada je rije~ o slikarstvu, Munir odbija svako dvostruko moralno knjigovodstvo. Pogotovo dvostruko esteti~ko knjigovodstvo. U ovoj }e knjizi biti reproduciran niz skicoznih i sasvim opu{tenih crteà, posebno onih vezanih za eroti~ne motive, ali njihovu leèrnost i spontanost ne treba pripisati samo raspojasanosti i atraktivnosti hedonisti~kog motiva, a pogotovo ne onom posebnom {armu skicoznosti i nedovr{enosti; oni su dovr{eni upravo u svojoj nedovr{enosti, u onom nervoznom trenutku spontane bilje{ke kojom slikar {titi svoj crte` od akademskog mrcvarenja. Upravo je time Munir i izborio svoju izdvojenu poeziju u aktualnom trenutku hrvatskog crteà. Slikar njegova kova ne moè u ne~emu biti nepopustljiv i dosljedan, a u drugoj prilici popustljiv i hirovit. Mo`da }e to njegovo svojstvo netko smatrati kruto{}u i nesposobno{}u da se otvori druk~ijim modelima, ali ako su oni sinonimi za disciplinu, a to pouzdano jesu, onda Munir bez njih ne bi mogao izboriti ni odràti svoje mjesto na ljestvici vrijednosti aktualnoga hrvatskog crteà. Munirovi najraniji crteì, naàlost, uglavnom su zagubljeni, pogotovo oni nastali u sarajevskog [koli primijenjene umjetnosti u prvoj polovici {ezdesetih. Oni vjerojatno i ne bi bitno promijenili predod`bu o njegovu crteù, bili bi tek potvrda crta~ke darovitosti koja se vrlo rano o~itovala. Crteì iz razdoblja studija na zagreba~koj Akademiji ve} nam nedvojbeno predstavljaju vrsnoga i vje{toga crta~a. Sa~uvan ih je i ve}i broj nego onih ranijih. Premda mali broj {kolskih crteà moè biti pouzdan pokazatelj mogu}nosti i dosega crta~koga

152

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

djela. Munirovi upu}uju na odre|ene slobode, bravuroznost i slutnju osobnosti neobi~ne za mladoga studenta. Rekao bih da se Munir ve} na Akademiji odvaja od krutosti {kolskoga programa, nametnutih i bri`no nadziranih modela i inzistiranja na anatomskim proporcijama koje, s malobrojnim iznimkama, zastupa ve}ina pedagoga. Malo je Munirovih crteà akta, nastalih na Akademiji pod budnim okom Krste Hegedu{i}a, na kojima se nalazi onaj legendarni kriì} koji je ozna~avao placet nepogre{ivog pedagoga. Taj Hegedu{i}ev kriì} na odre|eni je na~in postao omen Munirova crta~kog djela, on je markacija kroz pusto{ jednog razdoblja u kojemu je crte`, poput makulature odba~en u tzv. povijesni ko{. Crte` se smatra reliktom jedne suvi{ne i preìvjele akademske discipline, sasvim nepotrebnog optere}enja pro{lo{}u. Ako je kompjutor bolji i savr{eniji crta~ od ljudske ruke, ~emu se natjecati sa superiornim strojem? Munir, dakako, o tom kriì}u nikada nije razmi{ljao na taj na~in, on je jednostavno sljedio svoju crta~ku prirodu, svoju darovitu ruku perfekcionista i zanesenog crta~a. Taj Hegedu{i}ev kriì} nije za Munira bio {kolska ocjena, nego zeleno svjetlo njegovoj crta~koj vehemenciji i mogu}nosti da se razlikuje, da se oslobodi krutosti {kolskog programa. Iskusni pedagog, ne stvoriv{i nikada niti jednog “malog Hegedu{i}a”, nepogre{ivo je otkrivao izvorne sklonosti svojih studenata i ubiljeìo je kriì} na one crteè pod kojima se ne bi na{ao kriì} mnogih Munirovih profesora. Oslobo|en {kolskog zapta i prisile da “prepisuje” anatomske atlase, Munir se vrlo rano upustio u redukcije i skra}enja u “nemarnost” ispisanog rukopisa koji mogu sebi dopustiti iskusni crta~i i besprijekorni virtuozi. On je, tako re}i, zapo~eo od kraja. Pri tome te “skra}enice” nisu zna~ile nepoznavanje anatomije i gre{ke u anatomskim proporcijama. Ti su crteì nosili zna~ajke osobnoga i prepoznatljivog rukopisa, bili su neka vrsta osobnoga crta~kog stenograma. Tijekom daljnjih godina u Munirovu }e slikarstvu crte` postati modus vivendi, na~in slikarskog ìvljenja. Njegov }e crte` svojim dubokim korijenjem urasti u {tafelajno slikarstvo, dakako, na njegov specifi~an i prepoznatljiv na~in, a da pri tome, razumljivo, njegova ulja ne}e biti kolorirani crteì: ona }e zadràti sva bitna obilje`ja zasebne i autonomne discipline. Usprkos svim slobodama u o~itovanju i prepoznatljivosti motiva, usprkos nervoznoj gesti i “ne~itljivosti” rukopisa, Munir }e odoljeti sirenskom pjevu nefiguracije koja svojom nevjerojatnom lako}om slikarskog postojanja op~inila nemali broj slikara njegove generacije. Ponesen strastvenim temperamentom i zavodni~kim kolorizmom, on }e prividno, dakako, stati neodlu~an pred ~itljivo{}u motiva, barem }e nam to tako izgledati u nekim njegovim uljima, ali }e se upravo crte` na}i kao “regulator” disciplinskog postupka i “vratiti” ga motivu koji, zapravo, nikada nije niti iznevjerio. Crte` postaje Munirov pouzdani saveznik, njegov danteovski vodi~ kroz sve slikarske krugove. Ali, premda je on izraziti crta~, ipak nije isklju~ivo crta~: kolorist je najprofinjenije osjetljivosti. Dodao bih, bez bojazni od pretjerivanja, da je nepogre{iv kolorist, s ~vrstim osloncem na ono {to razumijevamo pod kolorizmom bonnardovskoga i chagallovskog razdoblja. Pri tome se odlu~no ogra|ujem od bilo kakvih doslovnih povijesnih citata. Kada je rije~ o Munirovu crteù, ponavljam, uvijek se treba vra}ati neformalnim karakteristikama, zapravo onoj pro{irenoj definiciji po kojoj crte` nije isklju~ivo linearan, nego se o~itava i u mrlji i volumenu. Mi ga otkrivamo na grani~nim podru~jima svake mrlje, na rubnim zonama volumena, na njegovoj grani~noj liniji s prostorom. Niz pokreta, cijela razdoblja (neo)avangarde izbacila su “klasi~an” crte` iz svoje prakse, osporila jednu primarnu slikarsku disciplinu, osakatila je u Prokrustovu krevetu svojih teorija i programa. Smatram suvi{nim, {kolski gnjavatorskim (za)ostatkom prevladane pro{losti, dijagnosticiran kao

BO[NJA^KA PISMOHRANA

153

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

bolesni povijesni recidiv, tradicionalni je crte` nogom izba~en iz “nove” umjetnosti. Konzerviran je, barem prividno, u formalinu geometrijske apstrakcije. Crte` se kroz krizno razdoblje avangardnih desetlje}a povukao u duboku atelijersku ilegalu. Tu formulaciju treba, dakako, kao i neke prija{nje, shvatiti metafori~ki. Ta je ilegala zapravo bila fikcija u glavama odre|enih teoreti~ara i kriti~ara koji su figuraciju stavili na led. Crte` je na odre|eni na~in bio demodiran, ali je u biti strpljivo ~ekao svoju povijesnu {ansu. I, dakako, do~ekao je s postmodernom u nisu tzv. neopravaca. Etiketa neoekspresionista, koja se naj~e{}e lijepi na Munirovo slikarstvo, o~ito ne obja{njava, barem ne u potpunosti, ono {to je djelo ovoga slikara zna~ilo i zna~i u obnovi figuracije, u otporima krajnostima koje su razarale tzv. tradicionalne discipline. Kroz cijelo to negatorsko razdoblje Munir je strastveno i nepopustljivo zastupao crte` u njegovoj tradicionalisti~koj elaboraciji, isti~u}i figuraciju kao najefikasniji modus suprotstavljanja bezli~noj masi (naj~e{}e osrednjih i nedarovitih) sljedbenika povijesno postuliranih manifesta i programa, fanati~nih sljedbenika ru{itelja tzv. povijesne iscrpljene figuracije. U toj mu obrani nije preostalo bogzna {to, zastarjelo oru`je crteà i {tafelajne slike. I kao u svim bitkama u umjetnosti, pobjedu su mogle iznijeti samo natprosje~na darovitost, nepopustljiva dosljednost i borbena upornost. Ni to, kako znamo, nije uvijek bogzna {to, a te osobine kojiput posjeduju i protivnici, ali je u Munirovu slu~aju bilo sasvim dovoljno da se odrì u povijesnom nevremenu, da se ne na|e na strani povijesnog gubitka da ne potone u matici postmoderne i ispliva na obale aktualnoga hrvatskog slikarstva. Izme|u mogu}nosti da Munirov crte` pratim kronolo{kim redoslijedom ili da ga grupiram po temama i ciklusima, odlu~io sam se za drugu mogu}nost, koja je, ~ini mi se, mnogo blià Munirovu na~inu slikarskog razmi{ljanja, njegovu slikarskom izri~aju i strastvenom temperamentu. Prije svega, ovo èlim da se doslovno prihvati, Munirovom neformalisti~kom pristupu crteù. Povremeno se u Munirovu crteù pojavljuje izmjena rukopisa, ali i vra}anje starom rukopisu. Upravo to znatno oteàva pra}enje kronolo{kog kontinuiteta na tzv. “razvojnoj” liniji. Upravo to ~ini privla~nijim ono drugu mogu}nost. Munir kroz razna razdoblja prati neke motive njuhom psa traga~a, otkrivaju}i ih, napu{taju}i ih u neo~ekivanim pomacima svoje radoznalosti i stvarala~ke ponesenosti. Ipak se neki motivi, rekao bih, permanentno provla~e kroz njegovo slikarstvo, oni ga opsjedaju i privla~e poput sile teè, oni su neodoljivi, oni su poput slikarskog disanja. Oni su zrcalni odraz njegove stvarala~ke prirode, neotu|ivi dio njegove racionalnosti i emotivnosti. Njegova }e radoznalost od slikarskog starta do danas biti neprekidno okrenuta erotici, hedonizmu, svjetlu i mraku ~ovjekove okoline, tragi~nom usmjerenju sudbinskih pitanja. Ukratko, slojevitosti ljudske egzistencije. To zaista nije nimalo suèn raspon. Neke }e opsjedaju}e motive Munir ponavljati, to~nije, neprekidno im se vra}ati (Zrinjevcu i arkadijskom hedonizmu), ali i u toj repeticiji to }e uvijek biti nov i iznena|uju}i susret koji }e i on doìvjeti kao prvo vi|enje, kao susret s nepoznatim i uzbu|uju}im. Slikarstvo ne ~ine raznovrsnim novi ( i brojniji) motivi, nego njihova sposobnost da svaki stari susret bude iznena|uju}i i nepoznat. To je jedina odrednica onoga {to slikovito moèmo nazvati izdr`ljivo{}u motiva i njegove emotivne gra|e koja se suprotstavlja “zamoru materijala” u trenucima kriti~nim za slikarevu imaginaciju. U kreativnom procesu, dakle, nije presudno ponavljanje, nego otpornost ili zamor inovacije. Nije li npr. Giorgio Morandi desetlje}ima slikao isti motiv staklenki, a ipak ostao stvarala~ki svje` i nov , dok se u djelima mnogih slikara koji nisu ponavljali motiv osjetio “zamor materijala”? Motiv sam po sebi, poznato je, ne odre|uje ni{ta: onaj najbanalniji moè biti slikarski ìv i nadahnut, kao {to je izniman i bizaran moè slikarski biti mrtav i dosadan.

154

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Munir je u svom slikarstvu, posebno u crteù, suvereno ovladao pravilima igre u motivici. Po onom picassovskom klju~u on nije traìo, nego je samo nalazio, upravo je nepogre{ivo u starome motivu otkrivao novi, ali da bi mogao slijediti tu ezoteri~nu transformaciju starog â&#x20AC;&#x201C; novog, bila je neizostavna sposobnost ma{tovitog recikliranja stare erotike, starih krajolika, starog hedonizma, stare ljudske sudbine. To recikliranje, dakako, ne treba shvatiti kao mehani~ki, slikarski rutinski proces; u tome je, dapa~e, i relativno skroman udio njegove crta~ke perfekcije: ona jest preduvjet, ali bez invencije ubrzo bi se naborala koà starog pejzaà, impotencija bi oslabila eroti~ni naboj; njegovim bi nimfama omlohavila tijela i satiri bi zavr{ili u stara~kom domu. Idealna ravnoteà izme|u stvarala~ke ma{te, zanatske perfekcije i crta~ke bravuroznosti osloba|a Munirovo slikarstvo tereta svih {ablona, pritiska pomodnosti, uniformiranosti trendovskog jednoumlja, dosade i banalnosti turisti~ke vedute, izazovne eroti~ne vulgarnosti. Sve bi ostalo dovelo do uru{avanja njegova slikarstva, do marginaliziranja i brisanja iz registra aktualne umjetnosti. Zbog ~ega, na kraju pohvala ruci? Ta je erazmovska metafora, razumljivo, stvarna pohvala ruci koja slika, Munirovoj ruci koja slika virtuozno i nadahnuto, koja vje{to izbjegava sve zamke rutine, koja poznaje topograďŹ ju bjeline papira i unosi u crte` sve eroti~ne kote ènskoga tijela, slojevite geografske naslage dramati~ne ~ovjekove sudbine i snima pejsa` dje~jom radoznalo{}u prvih fotografa ispod crne tkanine. Malo je slikara u novijoj hrvatskoj umjetnosti koji su u svom crteù uspjeli pomiriti perfekciju s neposredno{}u, izvorni iskaz bravurozno{}u nevjerojatne lako}e, najvi{u zanatsku razinu s nesoďŹ sticiranim nadahnu}em. Takva ruka zaista zasluùje pohvalu bez one Erazmove primisli i humorne aluzije. Ako je novije hrvatsko slikarstvo upravo u crteù postiglo najvi{e domete, Munir je me|u malobrojnima na crta~kom vrhu.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

155

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

Luko Paljetak

Pogled koji odijeva (@enski aktovi Munira Vejzovi}a) Gotovo na svim listovima ovog niza crteà/ slika Munir Vejzovi} olovkom, tu{em, pre{anim ugljenom, suhom iglom, akvatintom, monotipijski upisuje, ocrtava ènu. Svakom od tih tehnika/na~ina stvara sukladan kavez koji }e, po{av{i u potragu za tijelom/oblikom, ostvariti svoj cilj, stopiti se, izjedna~iti se s njim, iskrsavaju}i povremeno samo zato da bi ponudio mogu}nosti trajne neuhvatljivosti oblika ène {to ga islje|uje. Vejzovi} biljeì ono {to iz vlastitog iskustva osje}a da je u toj te`nji iluzorno, ostaju}i pri tome i dalje i osjetljiv i grozni~av u svojoj opsjednutosti izmicljivim oblikom ène na koji/koju tro{i cijeli vi{egodi{nji dugometra`ni film (“Kona~no sam uspio skupiti i dati snimiti ovo materijala {to sam ga prona{ao na raznim stranama i evo {aljem ti ga. Ti }e{ vidjeti da se radi o raznim tehnikama. Sadràjima (uglavnom erotskim) tako|er razli~itih datuma itd.”, pi{e mi on u pismu 8.6.1998. godine), kadriraju}i svaki njezin stav i protustav, poloàj i prizor na onoj sceni na kojoj je, kako kaù Bruckner i Finkielkraut, drugi prisutan, ali nije dan. Zbog toga treba ga zasuti rje~ito{}u crtovlja da bi postao/bio i dan u svojoj prisutnosti, ~ine}i to s neprikrivenom ljubavlju, koja ba{ zato ono ulovljeno u takav kavez pretvara u ono {to izbjegava svaku susretljivost, izazivaju}i ljubomoru koja to, vratimo se istom osloncu, ~ini vidljivim. Slika je, me|utim, zamu}ena strasnom vezano{}u. Nije mogu}e sagledati beskraj bli`njega. Samo ga ravnodu{je ~ini dosegljivim, ~ini ga opipljivim. Vejzovi}eve ène postaju stoga iskustveno uzorne, izazovne upravo u svojoj beskona~nosti. Navodi nas on da i mi, kao {to to i sam ~ini, svakoj (toj) èni kaèmo ti (“Ja kaèm ti svima koje volim”, pi{e Prévert /u/ svojoj Barbari, koju ona ki{a nad Brestom zamu}uje u zaljubljenom oku) ba{ zato da bismo je, uklju~iv{i je u dijalog, prisilili na nekretanje, na stasis, budu}i da ekstasis zaljubljenome izaziva vrtoglavicu neraspoznatljivosti. Mnogi Vejzovi}evi ènski aktovi leè, toga radi, pod oznakom Usnula, uve}avaju}i tako emocionalni zanos, smanjuju}i rizik raskida. Jer mjesto usnule fiksno je, fiksirano (pogotovo one upisane smrvljenim ugljenom u kojemu uvijek gori crni àr minulih nekih sunaca), a njegovo ( Vejzovi}evo, na{e) ne- odredivo je, ne-postoje}e mjesto – moè se detektirati samo pozicija pogleda – mjesto nepostojanja. Njegovi per tu aktovi traè stoga svoje osobe. Ono ti umnoàva se u svakom od njih, pretvaraju}i ih u du`nike ljubavi. Ljubav je besanica, nesan; san je, kaù ve} spomenuti autori, naprotiv, vra}anje k sebi. Umnoàva se, me|utim, raspodjeljuje i promatra~evo/govornikovo (Vejzovi}evo) ja, kako se vidi iz ~itavog ciklusa Dàprés u kojemu Vejzovi}, iz osje}anja krajnjeg po{tovanja prema majstorima – zanosnim govornicima onoga ti (Picasso, Degas, Goya, Rubens, Klimt, Millet, Botticelli, Rembrandt …), zauzima istu to~ku udivljenja prema ve} ostvarenoj, u kavez prizvanoj slici ène, s ~e`njom da se ponavljanjem istih kretnji ruke obnovi magija prvotnog ~ina, oìvotvori izvorni prizor, strastvenom svojom iznena|eno{}u otkrivaju}i dubinu zaljubljenosti u nikad, ni u kojem konkretnom slu~aju ponovljeni oblik ène. Vejzovi}evi ènski aktovi prizivaju na usne one Nerudine stihove: “Tijelo ène, bijeli bregovi, bijela bedra,/u poloàju predaje zemlji si sli~no. (…) Tijelo od koè mahovine, mlijeka pohlepnog i upornog./ Ah ~a{e grudi! Ah odsutne o~i!/ Ah ruè pubisa!” (prev. V. Krce). Pokazuju ono {to je u èni mitsko, telurno, jednako kao i ono civilizacijsko {to na golu ènu - koja se kao

156

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

sintagma pojavljuje samo u opoziciji prema “bivanju obu~enim” (Leszek Kolakowski )- ~esto navla~i raznoliku draperiju kao ogradu protiv srama koji eksponira nagost, jednako kao {to nagost dokazuje sram, potvr|uju}i da je svaka istina gola, odnosno da je svako golo tijelo istinito. Slikarevo oko zamjenjuje zapravo ono uvijek nazo~no svevide}e oko Bo`je koje nagom tijelu, umjesto osje}aja krivnje, vra}a osje}aj boànske prirodnosti, gordosti zbog oblika koji se moè natjecati s drugim jedino usporedbom sa samim sobom.. Tako me|usobnom usporedbom Vejzovi}evih ènskih aktova podupiremo spoznaju o samoj prirodi tijela i duha ène, njezine, krleànski re~eno, erotske inteligencije zaustavljene u razli~itim figurama erotske ponude, ponaj~e{}e, kako je ve} re~eno, u trenucima usnulosti, najpogodnijim za oduzimanje – “Uzme mi u snu ne{to dok me nema” naslovljava Vejzovi} jedan svoj akt – u obilju neiskoristivih ponuda, nepredvidive izvornosti i kakvo}e. Svi Vejzovi}evi ènski aktovi u svom su drijemeù zanosno nevino nesvjesni svoje erotike. Obilje dodatnog crtovlja, koje svoj vrtlog naj~e{}e zapo~inje u raspu{tenoj kosi ili u kojem drugom tjesnacu tamne ùdnje, signali su ko{mara {to ga stvara pogled suo~en s njima, ko{mara u kojemu u zajedni~kom akordu titraju ushi}enje i mahnita projekcija slike/ prozora koji }e nastati nakon bu|enja. Mnogi od tih aktova nagone na (nosom, ~elom …) razbijaju stakla koje (nas) dijeli od izloga u kojima Vejzovi} (u ovom svom likovnom St. Pauliju) izlaè svoje erotske prizore. Potrebno je samo biti potaknut i èna na slici poprimit }e lik ù|ene/voljene. To su ,dakle, i slike suodnosa , svrstavanja, s formulom intimnoga dáprsèa. Vejzovi}ev Dante sjedi atipi~no zami{ljen pred utvarnom slikom svoje Beatrice, u kojoj jest onaj drugi koji se ne moè nigdje svrstati s obzirom na to da je jedini, iznenadna slika koja se nekim ~udom ( una cosa ventuta… miracolo mostrare…) pojavila. Na{im erotskim senzorima ( uklju~uju}i oba spola) podastire on rezultat ispitivanja/ opipavanja pogledom, vizuelnog prekopavanja (Roland Barthes) po primarno, ili sekundarno, podastrtom tijelu. Ono, upravo toga radi, najdohvatljivije biva u trenucima mirovanja, ne dopu{taju}i tako skretanje tijeka èlje, zadràvaju}i je na podru~ju nestvarnoga, pruàju}i ùdnji ~vrste dokaze o opravdanosti njezinih uzroka. Kao da su tu naslikane i rije~i {to bi ih pritom trebalo izgovoriti, ne kao oblik priznanja ljubavi nego pak kao nu`nu fusnotu, uzno`nu bilje{ku o tipu emocionalne veze koja se tu uspostavlja pogledom kao dodirom, o~ima kao prstima. Linija, koja preuzima funkciju jezika/ govora, okol~uju}i oslovljeno tijelo, ne prelazi, me|utim, u laskanje, ali ni u porugu. Prepu{ta se samo svome zavo|enju, inzistiraju}i na izjedna~enosti slike i oblika na koji je nasrnuo pogled redoslijedom nepredvi|enih strate{kih poteza. Sve su te slike izjave ljubavi, ozakonjenje zanosa, pri ~emu priznanje prepu{ta diktaturi linije koja umjesto slova, otjelovljuju}i zanosni oblik, ispisuje svoje volim, kao svoj temeljni credo (kredom, olovkom ili suhom iglom u tada zacijelo vrlo ovlaènoj ruci). Veliki broj Vejzovi}evih ènskih aktova ima naziv Zagrljaj, a drugi pak, rekli smo Usnula. Podjela nije slu~ajna. Probuditi, to obvezuje. S druge pak strane, zagrljaj je ikona koja {titi od razdvojenosti, od napu{tenosti, od udaljavanja, iako je izme|u, koliko god ~vrsto spojenih tijela (odvojenih samo jednom jedinom crtom razdiobe) uvijek prisutan prostor neprocjenjivo va`nog patosa distance iz ~ije tmine klija cvijet ùdnje za onim vje~no odsutnim do kojega je most spaljen upravo vratima blizine. Slikar je vrlo nalik na ~uvara nudisti~ke plaè u ljetno periodu. Zaèli se odjevenih. Gola èna sama po sebi nije eroti~na. Takvom je ~ini pogled na nju, pogled koji je odijeva, ba{ zato da bi sa~uvao i svoju i njezinu golotinju. Vejzovi} se na ovim slikama zaljubljeni~ki izjasnio o @eni, prepustiv{i se retorici crte, ostav{i pri tome smotreno {utljiv, kakav mu je i predloàk koji svejedno izmi~e. Re}i “volim te” zna~i uzviknuti: “Stani!” Uzvik, me|utim, time budi ono usnulo da zapo~ne bijeg. Vejzovi} biljeì taj bijeg. Njegovim nas tragom uvodi u log usnule. Dalje moramo sami.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

157

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

Tonko Maroevi}

Cjelovit i uvjerljiv likovni svijet Nije pretjerano re}i da Munir Vejzovi} ve} stvorio vrlo cjelovit i uvjerljiv likovni svijet, te da njegovo slikarstvo ima istaknuto mjesto u okviru suvremene hrvatske umjetnosti. Isku{av{i gotovo sve tehnike i izraàjne discipline, te dokazav{i se u razli~itim ànrovima vi{estoljetne tradicije (pejzaì, vedute, portreti, alegorijske kompozicije), naro~ito se nametnuo kao pjesnik ljubavi, kao osjetljivi i istan~ani lirik odnosa mu{karca i ène. Njegova imaginatinna ìca bremenita je erotizmom, preferira ènstvene oblike i sugestije zagrljaja i sno{aja, ali i kad se bavi motivima mimo aktova, njegove olovke i kistovi miluju predmet {to ga ocrtavaju ili ga izvla~e iz odabrane tvari. Jedistvenost Vejzovi}eva slikarskog svijeta sastoji se, dakle, u senzualnom pristupu, u hedonisti~koj viziji, u epikurejskom shva}anju ìvota. Sve crte vu~ene stra{}ui i sve boje nanesene neposredno i svjeè neosporno potvr|uju njegov èlan vital i joie de vivre. Neslu~ajno smo se posluìl francuskim pojmovima, jer se njegova kulturalna matrica dade pribliìti krugu ècole de Paris, pari{kom zlatnom dobu „povratka redu“, {to je usljedio nakon razdoblja povijesne avangarde (ali usvajaju}i mnoga bitna iskustva stilske obnove). Doista, Vejzovi} ne krije svoju ljubav i svoj dug prema protagonistima moderne umjetnosti pro{loga stolje}a. Dapa~e, na vi{e na~ina otvoreno pokazuje po{tovanje i zahvalnost prema onima koje vidi kao svjetionike (baudelaireovske uspomene) ili kao miljokaze na putu oblikovne evolucije, ponajprije prema Picassu i Matisseu, Chagallu i Bonnardu (no ne zaboravljaju}i ni Maneta i Klimta, Rembrandta i Velasqueza). Ne pla{i se raditi d’après klasika, jer je uvjeren da uvijek moè pridodati neku distinktivnu crtu, pokazati specifi~an osobni potez. Nije ga tako|er strah ni tako raznorodnih i neuskladivih utjecaja, jer znade da ga nijedan od njih ne moè skrenuti s vlastita puta. Dapa~e, kombiniraju}i i saìmljuju}i poticaje primljene s raznih strana, postat }e slobodniji i manje uvjetovan ograni~enjima puke morfologije. Vejzovi}ev dijalog sa slikarstvom koje mu je prethodilo ne iscrpljuje njegove izvorne mo}i, jedino svjedo~i radost odmjeravanja i volju za izazivanjem te{ko}a. Njegova poetika ne pripada tendencijama anakronizma ili hipermanirizma, nije podvrgnuta cerebralnim i unaprijednim programima, ve} pretpostavlja organski razvoj uro|ene darovitosti i erudicije koja se ponajvi{e temelji na intuiciji. Munir pokazuje zavidnu spretnost i spontanost u crteìma i grafici, izraàva se s lako}om i ìvahno{}u u akvarelima, uljima i monotipijama, a kona~no je prona{ao snaàn stvarala~ki odvojak i u trodimenzionalnim oblicima kiparstva (ostaju}i pak otvoren prema {irokoj skali mogu}nosti: od ~vrstoga i gustoga volumena do prozirne mreè delikatnih niti ili od antropomorfi~nih nadahnu}a pa do metafori~kih aluzija, s onu stranu figuracije). Znakovito je da dva temeljna ciklusa Vejzovi}evih djela nose naslov „Pastorala“ i „Bakanal“. Zna~i da se ovaj slikar-kipar rado seli u idealne prostore, preobla~i se u stanovnika Arkadije i stavlja masku iz helenskog mita. Naravno, rije~ je o igri razmjene, o inscenaciji simboli~kih likova, koji predstavljaju snagu i nje`nost, poùdu i melankoliju („post coitu omne animal triste“). Ali izvan tematskog obzorja, nezavisno od prikaza satira i nimfi, bikova i konja,

158

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

Vejzovi}evi prizori uvijek emaniraju neki dah ~arolije, snagu osje}aja, vrijednost empatijskog sudjelovanja, to jest ti su prizori homogeni na oniri~koj razini ili tjelesni s metaďŹ zi~kim naznakama. Preuzimaju}i jo{ jednom par galicizama-koji odgovaraju slu~aju umjetnika {to je rastao u odnosu s prete`no pari{kim izvorima-kazat }emo kako Munir ne koristi sredstva trompe lâ&#x20AC;&#x2122;oeil, ali pak nas uspijeva o~arati svojim plaisir du trait i pouvoir du couleur. Donose}i jedan izbor svojega djela u Vje~ni Grad, slikar je svjestan kako stiè na susret s pro{lo{}u da pro{iri svoja morfolo{ka istraìvanja. U tom smislu njegova je izlo`ba tako|er prilika za potvrdu i provjeru. Vjerujemo da je Munir Vejzovi} sposoban dokazati kako jedan starinski instrument kao {to je slikarstvo moè jo{ uvijek modulirati ugodne i skladne tonove.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

159

KRITI^ARI O MUNIRU VEJZOVI]U

Adrijana [kunca

Krajolik nestvarne slike Slikar je zadivljen rascvjetanim kro{njama, kao prvotni ~ovjek koji se u osvit bu|enja svjetla na{ao sam u prirodi, njegovo se doba za~inje uvijek iz po~etka, izdvojeno i usamljeno u svijetu iskustva. Mogle bi vedute Munira Vejzovi}a biti i reprodukcije izmi{ljenih motiva i mnogolikih sinteza, ali njegovi slikoviti isje~ci iz krajolika, kulminiraju krajnje jednostavnim, sasvim osobnim zna~enjima. Nadahnjuje se vizijom koja je oku nevidljiva, emocionalnom toplinom prema mjestima i stanovitim prizorima u pejzaù. Potaknut na umnoàvanje motiva, nikad zasi}en vi|enim do umora ili granica groteske, Munir Vejzovi} na svojim platnima rekonstruira prvotnu poeti~nost. Uve}avaju}i ~injenice do ruba rusti~ne fantastike, izmjenjuje redoslijed planova i reljefa prirode do samih granica globalnog fenomena. Uporno radi na svojoj paleti, osnaùje svjetove osobnog vi|enja kojima obuhva}a srodnosti u prostoru. Neosporno je kako suvereno barata plenerskim slikarskim naputkom koji je i{kolovan na glasovitim primjerima i metjerskim postupcima od CĂ¨zannea, Moneta, Van Gogha do Picassoa. Pejza`ne slike Munira Vejzovi}a doimaju se kao romanti~ne oaze, kolorit je sveden na odnose karatkeristi~nih boja: svjetloplave, svjetlozelene i sive, s ponekad bitnim crvenim, ùtim i sme|im akcentima. Me|utim, uvijek su to slike prvih utisaka u krajoliku: zagreba~kog Zrinjevca i Cvjetnog trga, Botani~kog vrta, Svetog duha, Rudolfove vojarne, sljemenskih motiva, ili mediteranskih mjesta s otoka [olte: Grohota, Ne~ujma, Roga~a, Stomorske, Maslinice. Iako se gotovo svaki detalj iz pejzaà, premda ra|en u malom formatu, moè prepoznati, i nadalje ostaje enigmatska podvojenost izme|u izabranog motiva i novonastale slike koja na {tafelaju iskazuje znatno sloèniju matricu. Munir Vejzovi} uvijek potpuni gospodar svog krajolika, {utljivi i hipersenzibilni pratitelj doga|anja u prirodi, u izradi slike bri{e dekorativne zna~ajke te iz razli~itih kutova preslaè i umnoàva vi|eno. Pripada malobrojnom redu umjetnika koji se ne boje prikriti osobni cilj kreativne akcije. Zato se ove slike, samo nalik vedutima, istodobno dokumentarno uronjene u prepoznatljivom pejzaù, doimaju jednako iralne i nestvarne. Zaustavljeni na marginama mnogovrsna pam}enja, motivi obi~no imaju ìvlju i sloèniju fabulu, pritajenu radnju koja se izdvaja u detalju slikovitog svijeta. U podlozi njegovog rada nepomi}no je, svevremeno, srebrnosivo zamrznuto svjetlo. Dok u dalmatinskim pejzaìma mno{tvo malih simbola evocira maritimna svojstva, podjednako fascinira arhajski osje}aj zemlje, snaga uzavrela sunca, kruènje se ubrzava u zakritoj trodimenzionalnoj stvarnosti gdje isijava iluzionisti~ko polje beskona~nog krajolika. Teme oto~kih veduta Munira Vejzovi}a, dodiruju se neizrecivih raspona kojima more ispunja snoviti osje}aj blizine beskraja, a solarno kruènje uglavnom sastavlja difuzne sjene proète kona~nim rubovima platna. Dogodi se u tim plenerskim motivima i koloristi~ki obrat, raspuknu boje, pa se ukaè mozai~ko sredi{te slike cĂ¨zannovski ili van goghovski lajtmotiv samo ponekad difuzno lebdi nad pejzaìma, a mediteranski prizori sa [olte ili glasovite varijacije Zrinjevca i Cvjet-

160

BO[NJA^KA PISMOHRANA

LIKOVNO STVARALA[TVO

nog trga, ma koliko zemljopisno bili me|usobno udaljeni, pokazuju se rasnom slikaru jednako srodnim i autenti~nim. U bogatom opusu ovog majstora, urbane vedute, ali i drugi njemu inspirativni ulomci krajolika, najavljuju se kao glazbene dionice u mo}nim akordima, simpatijama oblika odjenutih u osobite ritmove boja. Promjena, istodobno i sna`na paleta, upori{te je ma{ti, ali na~in ~itanja prostora i osobito â&#x20AC;&#x17E;munirovskaâ&#x20AC;&#x153; atmofera koja je, ma gdje se umjetnik zatekao okrenuta jedinstvenoj tajni stvaranja, pokazuju i na temi pejza`a koliko je Munir Vejzovi} izniman i vrstan slikar.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

161

dru {tveno politi~ka

kret anja

Sulejman ^amd`i}

Sulejman âmdì} (Pura~i} kraj Tuzle, 21. IX 1926.) Osnovnu {kolu zavr{io je u Pura~i}u, a srednju zapo~inje u Tuzli. U aprilu 1945. mobiliziran je u JA. Krajem 1945. vra}a se u Sarajevo te maturira u ljeto 1946., a u jesen u Zagrebu upisuje Poljoprivredno-{umarski fakultet. 25. V. 1949. uhap{en je kao pripadnik organizacije Mladi muslimani. Odvode ga u Sarajevo, potom u Tuzlu, gdje je u augustu 1949. osu|en na dvadeset godina robije s prinudnim radom i pet godina gubitka gra|anskih prava. Izdrào je devet i po godina u zeni~kom KP domu. Poslije vojske, nastavlja studij, na Poljoprivrednom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu i stje~e zvanje diplomiranog inènjera poljoprivrede. Postdiplomski studij-magisterij zavr{ava na istom fakultetu. Kasnije je doktorirao biotehni~ke znanosti agrarne ekonomije na istom Fakultetu. Zapo{ljava se u Agrarnom institutu u Zagrebu, potom u Institutu za ekonomiku i organizaciju poljoprivrede, a kasnije postaje i ~lan Znanstveno-nastavnog vije}a Fakulteta poljoprivrednih znanosti. Od 1973. do 1975. radio je u Iranu, kao ekspert na ekonomskoj analizi i ocjeni velikog vi{enamjenskog projekta ure|enja zemlji{ta, projektiranja poljoprivredne proizvodnje i izgradnje agroindustrije “Mahabad”. Supotpisnik je pri osnivanju Stranke demokratske akcije 1990., i suosniva~ KDBH “Preporod”. Predsjednik je inicijativnog odbora za osnivanje NZMH 1993. godine, kojoj je prvi potpredsjednik, a kasnije i v.d. predsjednik do kraja 1997. Tijekom 1992-1995. u Zagrebu vodi predstavni{tvo sarajevskog MDD “Merhamet”. U razdoblju od 1997. do 2003. godine u ime Bo{njaka bio je ~lan Vije}a nacionalnih manjina Republike Hrvatske, a isto tako i ~lan Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine grada Zagreba. Objavio je oko stotinu znanstvenih i stru~nih radova.

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

INTERVJU

razgovarala Sena Kulenovi}

Islam i bo{nja{tvo kao ìvot vrijedan ideala Kulenovi}: âmdì} je neobi~no prezime. Da li je porijeklo Va{e porodice vezano za Va{ rodni Pura~i}? âmdì}: Naàlost, {to se ti~e porijekla porodice âmdì}, moram priznati da nemam mnogo podataka. Moj je otac rano umro, s 55 godina, tako da sam ve}inu toga saznao iz razgovora s rahmetli amidòm koji je tvrdio da su na{i preci, po predaji, izgleda do{li iz Budima. Koliko je to istina ne znam, ali dugo sam bio uvjeren kako je âmdì} vrlo rijetko prezime, no vremenom sam utvrdio da nas ima u razli~itim dijelovima Bosne, a nismo ni u kakvom srodstvu: u Zenici, kod Zavidovi}a, u Kladnju, kod Te{nja, pa i kod Gora`da. Koliko imamo zajedni~kog, ne znam jer se time nisam ozbiljnije bavio, ali {to se ti~e samog prezimena, profesor Dervi{ Korkut, koji je bio upravitelj Gradskog muzeja u Sarajevu, rekao mi je da postoje dvije mogu}nosti: jedna je da smo ìvjeli negdje pored rijeke i prevozili ljude ~amcima, pa odatle ~amdìja {to se vremenom slaveniziralo i do{lo do âmdì}. Moj rahmetli brat Muhamed bio je poznati lovac u na{em kraju i svi su ga zvali âmdìja, ne âmdì}. Druga je varijanta po Korkutu da to moè biti i od dàm {to zna~i staklo na turskom, da smo bili staklari, te se i taj izraz vremenom slavenizirao. Ina~e, ro|en sam u Pura~i}u, koji je bio mala bosanska kasaba, gdje je svatko svakog poznavao. Mala ~ar{ija u dolini, a okolo maha-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

165

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

le, pa je pored ostalih jedna bila i mahala âmdì}a. I ostale su se nazivale po prezimenima porodica. U mom djetinjstvu, âmdì}a je u Pura~i}u mo`da bilo desetak porodica, sada je to svedeno na vrlo mali broj, razi{li smo se po svijetu. U Pura~i}u sam zavr{io osnovnu {kolu, ali prije {kole dvije godine mekteba. Zato sam kasnije krenuo u {kolu, od {este do osme sam i{ao u mekteb, Bila je to prava nastava, svaki dan od osam do dvanaest. Kulenovi}: Da li je u to vrijeme poha|anje mekteba bilo obavezno? âmdì}: Budu}i da sam rastao u patrijarhalnoj porodici, podrazumijevalo se da mi ìvimo islamski, da klanjamo, postimo, to uop}e nije dolazilo u pitanje. Moj je otac dugo bio mutavelija u dàmiji, a u Pura~i}u je ina~e prete`no ìvjelo muslimansko stanovni{tvo. Bilo je svega desetak pravoslavnih porodica koje su do{le poslije 1918. godine kao trgovci. Podrazumijevalo se da se ìvi islamski i da djeca pro|u mekteb prije osnovne {kole. Moj otac je imao nas ~etiri sina i tri k}eri.

Budu}i da sam rastao u patrijarhalnoj porodici podrazumijevalo se da mi ìvimo islamski, da klanjamo, postimo, to uop}e nije dolazilo u pitanje. Moj je otac dugo bio mutavelija u dàmiji, a u rodnom mi Pura~i}u je ina~e prete`no ìvjelo muslimansko stanovni{tvo Kulenovi}: Jesu li tada i va{e sestre i{le u {kolu? âmdì}: Jesu mla|e, starija nije, ali je i ona kasnije pro{la osnovnu naobrazbu. To je jednostavno tako bilo, moj rahmetli otac je bio trgovac i zemljoposjednik. Za ono vrijeme bogat ~ovjek: imao je velike obradive povr{ine, koje je obra|ivao i davao u zakup. Tako|er se bavio trgovinom, imali smo du}an u ~ar{iji. Pored toga, na{a je ku}a imala veliku ba{~u, bilo je to pravo, veliko, bogato imanje. Moji su roditelji bili izuzetno vrijedni ljudi, a nisu ni nas {tedjeli. Kad sam krenuo u srednju {kolu u Tuzlu, “vozario sam”. Svako sam jutro i{ao vlakom od Pura~i}a do Tuzle, koji je vozio od Doboja, i kupio radnike i nas |ake. Do Drugog svjetskog rata svako sam jutro i{ao u {kolu vlakom i vra}ao se ku}i. Tada je èljezni~ka stanica bila tri kilometra udaljena od Pura~i}a i svako jutro i{lo se pje{ke. A kad sam se vratio ku}i, trebalo je pomo}i starijem bratu koji je vodio du}an, jer otac to sve nije mogao sam sti}i. Posebno je ~etvrtkom bilo gu`va kada je bio pazarni dan. Zada}a je tada dolazila na red tek nave~er uz petrolejke jer u Pura~i}u nije bilo struje prije Drugog svjetskog rata. Me|utim, sve je to prekinuo Drugi svjetski rat. Partizani su u jesen 1943. godine u{li u Tuzlu, {kole su zatvorene, a moji mi {kolski prijatelji pi{u iz partizana i zovu me da im se pridruìm. Imao sam 15 godina. Moj me je rahmetli otac tada odlu~io poslati u Sarajevo da poku{am nastaviti {kolovanje. Negdje krajem 1943. godine na{ao je jednog seljaka da me izvede i provede preko Ozrena i dovede na èljezni~ku stanicu u Zavidovi}ima, to sam ne bih mogao. I tako sam zavr{io u Sarajevu. Kulenovi}: Kako ste se sna{li u ratnom Sarajevu? Po dolasku se vrlo brzo susre}ete i s “Mladim muslimanima”.

166

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

âmdì}: Kad sam do{ao u Sarajevo, odsjedam u hotelu “Gazi” blizu Ba{~ar{ije, ali odmah traìm rje{enje. Javljam se Edhem ef. Mulabdi}u, predsjedniku “Narodne uzdanice” koji je bio poznanik mog oca. “Sinko, ja ti nemam mjesta u domu, ali ti mogu dati hranu”, rekao mi je. A hrana je ru~ak, samo ru~ak u ènskom domu “Narodne uzdanice”. êsto se doga|alo da do|emo na ru~ak, a ono savezni~ki avioni iznad Sarajeva. Sve djevojke pobjegnu u skloni{te, a ostane samo [efika, kuharica Albanka. Ru~ak je bio, recimo, komad pure i kocka {e}era ujutro za ~aj, ali eto, to je ipak bila nekakva minimalna pomo} dok se ne sna|em. Naravno, javio sam se u {kolu gdje susre}em razli~ite ljude. Izme|u ostalih jedan mi je kolega predloìo da odemo na “El Hidajinu” tribinu koja se odràvala u zgradi koja je u haremu Begove dàmije. Imao sam 16 godina i tu po prvi put susre}em ljude iz “Mladih muslimana”. Saznao sam da imaju u Mori}a Hanu svoju biblioteku i tamo sam upoznao rahmetli Asima âmdì}a koji ju je vodio i stradao u ~istkama 1949. godine. Kulenovi}: Po~etnu jezgru “Mladih muslimana” ~inili su vrlo mladi ljudi, tada studenti: Esad Kara|ozovi}, Tarik Mufti}, Emin Granov i Husref Ba{agi}, oko kojih se okupljala grupa u~enika iz Prve mu{ke realne gimnazije, elitne sarajevske {kole. [to je Vas privuklo idejama “Mladih muslimana”? âmdì}: Kad sam u{ao u to dru{tvo, sastajali smo se po tribinama, razli~itim skupovima kulturnih dru{tava, sijelima po ku}ama. Me|u onima koji su dràli predavanja, bilo ih je nekoliko koji su nam svojim govorima i pojavom vrlo imponirali, djelovali su vrlo uvjerljivo. Mi smo bili vrlo nezadovoljni stanjem muslimana, posebno naobrazbom imama. Govorim o obi~nim imamima, ne ulemi kao {to je recimo Mehmed ef. Handì} koji je zaista bio erudita umro je vrlo mlad i postoje sumnje o tome kako se sve to dogodilo. On nam je recimo u

BO[NJA^KA PISMOHRANA

167

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

Logavinoj dàmiji jednom tjedno drào razna predavanja iz islamske tematike jer nas je to izuzetno zanimalo. Mene su ti ljudi pomalo osvajali svojim govorima i pojavom. Prije svega poku{ali smo se odgajati kao muslimani, svjesni muslimani, a ne oni koji }e se stidjeti sebe. Ve} smo tada postali svjesni ~injenice da na{i brojni intelektualci muslimani ~im malo do|u do nekih intelektualnih spoznaja, ~im su malo obrazovaniji, bjeè, odlaze, stide se sebe. Mi smo se vra}ali sebi, islamu, muslimanima jer smo osje}ali da smo dio tog na{eg svijeta koji ìvi islam. “Mladi muslimani” su prije svega bili odgojna organizacija, a kasnije pokret, ljudi koji se ne stide toga i koji mogu obrazloìti svoje vjerovanje u okviru onoga koliko smo mi kao {esnaestogodi{njaci to mogli. Posebno èlim naglasiti da ne spadam u osniva~e “Mladih muslimana”. Ja sam njima pri{ao, ali i pored svega {to sam pro{ao nikad nisam poàlio zbog toga. O “Mladim muslimanima” moè govoriti {to god tko ho}e, u smislu da mo`da nismo uvijek ~inili dobre procjene, ali smo ostali ~estiti ljudi, to nam nitko ne moè osporiti. To je uostalom pokazao i ovaj posljednji rat: gdje god su se pojavili “Mladi muslimani”, recimo, kada su mene iz Sarajeva, iz “Merhameta”, zamolili da ga pokrenem u Zagrebu, nije mi palo napamet da ih odbijem, shvatio sam to kao du`nost koju moram odraditi. êstitost koju smo mi razvijali, koju smo usadili sami sebi i svima koji su bili oko nas, ono je {to nas je odre|ivalo. Nama je na robiji bilo dovoljno da samo vidimo jedan drugoga i da ne moramo ni{ta re}i. Bilo je takvih situaciji u kojima nisi mogao ni{ta re}i, ali i samo prisustvo je ve} bila jedna moralna podr{ka: drì se, ne daj se, ne smije{ podle}i itd.

Mi smo bili vrlo nezadovoljni stanjem muslimana, posebno naobrazbom imama. Govorim o obi~nim imamima, ne ulemi kao {to je recimo Mehmed ef. Handì} koji je zaista bio erudita umro je vrlo mlad i postoje sumnje o tome kako se sve to dogodilo Kulenovi}: Najve}i dio djelovanja “Mladih muslimana” bio je usmjeren na odgoj mladih ljudi u islamskom duhu, insistiranje na moralu i vjerovanju. Me|utim, ve}ina ~lanova je bila u godinama traènja, kada se javlja potreba za definiranjem identiteta i svijesti o sebi, ujedno govorimo o politi~ki vrlo burnom vremenu u cijelom svijetu. Kakav ste odnos Vi i va{e kolege imali prema nacionalnom ili samoj Bosni? Zanimljiv je podatak da se ve}ina pripadnika “Mladih muslimana” u istragama izja{njavala kao neopredijeljeni, u trenutku kad im se nudi da budu ili Hrvati ili Srbi. âmdì}: Domovina da, ali o naciji nismo razgovarali. Recimo, u Zenici na robiji neki od na{ih ljudi po~eli su o tome razmi{ljati i razgovarati. Me|utim, moram re}i, nismo to uspjeli razviti jer ipak se radilo o vrlo ograni~enim uvjetima, bili smo sretni da barem moèmo u~iti. Na robiji smo dakle po~eli razmi{ljati o naciji jer smo se tamo susreli s drugim nacionalistima u zemlji i povremeno smo imali priliku razgovarati. Po~eli smo shva}ati va`nost toga, ali prije nismo. Moraju se uzeti u obzir i okolnosti u kojima su nastali “Mladi muslimani”. Ja sam uhap{en s 22 godine, a tako je bilo i s drugima, mo`da koju godinu starijima. Nismo imali mentore, obrazovane ljude koji bi nas vodili, sve smo sami poku{avali, ali osnova je ipak bila islamsko obrazovanje. Ali ovaj posljednji rat je potvrdio da su na{i ljudi odmah stali u obranu domovine i prihvatili bo{nja{tvo kao sasvim normalnu stvar.

168

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

Kulenovi}: Organizacija “Mladi muslimani” slu`beno je osnovana u oùjku 1941. u prostorijama muslimanskog dru{tva “Trezvenost”, svega dva tjedna prije nego je rat stigao i u Bosnu. Kakav je bio odnos tada{njeg NDH- azijskog reìma, prema “Mladim muslimanima”. âmdì}: NDH nije dozvolila registraciju. Pred sam rat poku{ali smo se registrirati, ali bez uspjeha. Kasnije smo registrirani kao omladinska sekcija “El Hidaje”, a ne kao samostalna udruga. NDH dakle nije dopustila registraciju, ali nije ni zabranila rad. Jednostavno su to tolerirali, ali kao i kod partizana kasnije, postojala je usta{ka mlade` i nije vi{e mogla postojati nikakva druga mlade`. Ipak, nas po~inju proganjati kasnije, s dolaskom partizana. Kulenovi}: Tijekom rata niste bili mobilizirani? âmdì}: Bio sam oslobo|en vojske kao |ak, imao sam svega 16 godina, za vojsku je trebalo imati 18 godina. Kad su partizani do{li, zatekao sam se u Sarajevu. Hamdija Kre{evljakovi} me je upozorio da ostanem u ku}i tih prvih dana kad su u{li u Sarajevo, ali ve} svega nekoliko dana kasnije objavili su mobilizaciju. Mene su poslali u Mostar, dodijeljen sam IV. brigadi KNOJ-a, a na{ je zadatak bio da pretraùjemo podru~je Hercegovine i traìmo ostatke bandi, kako se tada govorilo. Bili su to neprestani mar{evi, propje{a~ili smo Ljubu{u, ^vrsticu i Prenj. Kako smo pje{a~ili i dan i no}, doga|alo se, ako idemo cestom jedan pored drugog, da te netko drì za rukav, a ti hoda{ i spava{. Bili smo mladi, bez ikakvog vojnog znanja. U partizanima sam ostao pola godine, a onda sam se razbolio, dobio dizenteriju i poslan sam u Mostar na lije~enje. Kasnije su po~eli otpu{tati |ake iz vojske, kako bi nastavili {kolovanje, pa su otpustili i mene. Kulenovi}: Kakav je bio susret s novom vla{}u, jeste li osje}ali otpor ili ste se ipak htjeli prilagoditi novim tokovima? âmdì}: Kao “Mladi muslimani” odmah smo shvatili, bilo je dovoljno prilika, da se na takav na~in

BO[NJA^KA PISMOHRANA

169

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

ne moèmo priklju~iti, pogotovo jer smo pro{li kroz partizane i vidjeli da tu ne pripadamo. Shvatili smo da nemamo izbora, da moramo ne{to u~initi, ako ho}emo pomo}i na{em narodu, ako ga ho}emo sa~uvati od te agresivne ateizacije, otu|ivanja na{eg naroda od sebe, tako smo to nazivali, od muslimana, islama. Nismo odmah, ali malo po malo smo po~eli shva}ati da ne moèmo vi{e djelovati legalno, jer, recimo, kad se u jesen 1945. godine odràvala osniva~ka skup{tina “Preporoda”, reìmske organizacije koja je nastala spajanjem “Gajreta” i “Uzdanice”, rahmetli Alija Izetbegovi} je odrào govor nakon kojeg su ga sa~ekali i uhapsili jer se, izme|u ostalog, usprotivio da se ugasi “Narodna uzdanica”. Kulenovi}: Nekoliko mjeseci nakon tog doga|aja 1. marta 1946. uhap{eno je prvih dvanaest-trinaest “Mladih muslimana”, sam vrh organizacije izme|u ostalih i Alija Izetbegovi} i Nedìb [a~irbegovi}. Ubrzo nakon toga pokret prelazi u ilegalu.

Prije svega poku{ali smo se odgajati kao muslimani, svjesni muslimani, a ne oni koji }e se stidjeti sebe. Ve} smo tada postali svjesni ~injenice da na{i brojni intelektualci muslimani ~im malo do|u do nekih intelektualnih spoznaja, ~im su malo obrazovaniji, bjeè, odlaze, stide se sebe. Mi smo se vra}ali sebi, islamu, muslimanima jer smo osje}ali da smo dio tog na{eg svijeta koji ìvi islam âmdì}: Da, u jesen 1946. godine odlazim na studij u Zagreb kao organizirani ilegalac zajedno s nekoliko mojih vr{njaka. Kulenovi}: Tko su bili ljudi s kojima ste se druìli, u kojem ste se krugu kretali? âmdì}: To su uglavnom bili vode}i ljudi na{eg pokreta poput rahmetli Esada Kara|ozovi}a, apsolventa medicine koji je ubijen prilikom poku{aja prelaska granice. To se dugo nije znalo, svi su mislili da je negdje u islamskim zemljama. Emin Granov, recimo, je bio jo{ jedan od na{ih osniva~a. Nismo mi bili veliki krug, kad bi se na{li na tribinama bilo bi nas svega oko dvadesetak i svi smo se poznavali, a kasnije su nam se i djevojke po~ele pridruìvati. Kada sam do{ao u Zagreb, nas 8-10 ovdje je bilo kao organizirani ilegalci. Studirali smo, ali i nastavili raditi na sebi. Jedan od na{ih osnovnih postulata je bilo u~iti, poku{ati biti, ako ne najbolji, a ono me|u najboljima jer smo samo kao obrazovani ljudi mogli ne{to u~initi. Osim toga me|usobno smo se pomagali u traènju stanova, ishrane kao i boravka u Zagrebu op}enito. Kulenovi}: Na koji ste na~in djelovali u ilegali? Kako ste bili organizirani? âmdì}: Trudili smo se da u svakodnevnom ìvotu ìvimo onako kako smo propagirali. Kad smo do{li u Zagreb, vi{e se nismo mogli javno sastajati na tribinama. Imali smo razra|en sistem “trojki” koji smo preuzeli od komunista jer nismo imali drugog iskustva.

170

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

Po tom sistemu imali smo jednoga izme|u nas koji je bio veza sa Sarajevom. Kad smo se povukli u ilegalu, tajnost se jako po{tovala, samo jedan izme|u nas je znao onoga tko mu je veza u Sarajevu. Drugu trojku u Zagrebu nismo poznavali, jedino ako si bio jedan od vode}ih ljudi. U “trojkama” smo obra|ivali na{e ideolo{ke materijale, ~itali, jedan drugog bi informirali, poticali se, a sastajali bismo se u svojim studentskim sobama. Na sre}u, prvo sam stanovao na Pantov~aku 154 s jednim kolegom, a onda smo na{li jedan mansardni stan na Goljaku s posebnim ulazom i vrlo ~esto tu odràvali na{e sastanke. To je bilo vrlo zgodno mjesto, izolirano, nikome nismo smetali, a mogli smo ìvjeti na svoj na~in. Recimo, nikada se nisam hranio u menzi, nego smo tu organizirali i kuhanje. Kulenovi}: Danas se moè re}i da su Mladi muslimani djelovali na osovini Zagreb-Sarajevo-Mostar. Zagreba~ku grupu ~inili su uglavnom studenti koji su iz BiH do{li studirati na Zagreba~kom sveu~ili{tu. Ta je grupa unutar pokreta smatrana najliberalnijom i intelektualnom. Jedan od vidova djelovanja bilo je i izdavanje dva lista “Mudàhida” i “Kola”. “Mudàhid” se izdavao u Zagrebu, a vi ste bili jedan od urednika? âmdì}: Da, moglo bi se re}i da su postojala ta tri punkta koja spominje{, od kojih je onaj u Sarajevu svakako bio najva`niji. Me|utim, na{ pokret je pokrivao cijelu Bosnu i Hercegovinu, pa i {ire. Za ilustraciju navest }u nekoliko primjera: u zeni~koj kaznionici susreo sam ~ovjeka iz jednog sela kod Nevesinja, drugog iz Dubrava kod Stoca, koji je ~ak bio milicionar, ja sam su|en sa dvojicom studenata Beogradskog univerziteta, a imali smo i grupu na Ljubljanskoj univerzi koju smo pokrivali mi iz Zagreba, kao i rad u Bosanskoj

Posjeta Monte Meleti u Lebringu 1998.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

171

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

krajini. [to se ti~e lista “Mudàhid”, mogu re}i da je to bilo zaista skromno, gledano iz dana{nje perspektive. Nabavili smo, i za ono vrijeme, jednu staru pisa~u ma{inu. Radove, koje su pisali na{i ljudi, kucali smo na toj ma{ini, a onda ih umnoàvali na {apirografu jer je to bila tehnika tog vremena. To su bili uglavnom ideolo{ki ~lanci, ali i informacije koje smo smatrali va`nima i potrebnima. Koliko se sje}am, izdali smo svega nekoliko brojeva. Kulenovi}: Uhap{eni ste u Zagrebu. Kako je do{lo do toga? âmdì}: Da, uhap{en sam 25. 5. 1949. godine na Titov ro|endan negdje oko dva sata u no}i. Nas su masovno pohapsili 1949., ali to je bila ve} tre}a serija hap{enja, prva je bila odmah 1946. godine, kada su uhapsili Izetbegovi}a , a zatim 1947. i 1948. godine. Iz Zagreba sam

Prema onome {to mi znamo, a to su saznanja do kojih smo do{li nakon ovog posljednjeg rata, OZN-a je bila zaprepa{tena veli~inom na{e organizacije i da smo se uspjeli toliko rasprostrijeti u jednom takvom sistemu. To je bio i jedan od razloga za{to su nas tako drasti~no ka`njavali odveden u Sarajevo. Ono {to danas znamo do “provale” je do{lo tako {to je jedan od ljudi u vrhu, u Sarajevu bio dou{nik, infiltrirao se, dugo bio unutra i znao puno toga, {to nisu znali ni mnogi od nas. On je obavijestio vlasti i onda su oni udarili po centrali, tamo su na{li popise s imenima ljudi, sre}om nisu prona{li sva imena. Znam da ovdje u Zagrebu neki ljudi nisu uhap{eni jer ih mi nismo “provalili”, a nije ih bilo ni u papirima. I tako su nas jednostavno pokupili po tim popisima, do{li i odveli nas u Sarajevo. Tamo je bila te{ka i mu~na istraga. Kulenovi}: Do kona~nog obra~una OZN-e s “Mladim muslimanima” do{lo je 1949. godine? âmdì}: Prema onome {to mi znamo, a to su saznanja do kojih smo do{li nakon ovog posljednjeg rata, OZN-a je bila zaprepa{tena veli~inom na{e organizacije i da smo se uspjeli toliko rasprostrijeti u jednom takvom sistemu. To je bio i jedan od razloga za{to su nas tako drasti~no ka`njavali, ~etvoricu vode}ih ljudi su strijeljali: Hasana Bibera, Halida Kajtaza, Omera Stupca i Nusreta Fazlibegovi}a. Ne zna se gdje su ubijeni i kada, no ~ak postoje sumnje da su ih umlatili sjekirama, ali to ne moèmo dokazati. Me|utim, zna se da su doslovce umlatili jednog srednjo{kolca kod kojeg su na{li neke na{e materijale i jo{ dvojicu tokom istraga, nisu ih ni izveli pred sud. Posakrivali su ih od nas. Oni su se u tom sistemu pona{ali kao apsolutni gospodari, “mi ovdje ~inimo {to god ho}emo i nama je sve dopu{teno”, to su njihove rije~i. To je jedna faza kroz koju je ovo podru~je pro{lo i koliko god na{im ljudima mo`da danas i nije najbolje, èlio bih da se nikada ne vrati ono {to je bilo. Kulenovi}: Progon “Mladih muslimana” obiljeìla su stravi~na mu~enja i zlostavljanja tijekom istraga. Zna se da su, Omera Kova~a, u~enika sarajevske medrese, tijekom istrage objesili za noge i ljuljali traè}i da progovori. Ljuljali su ga sve ja~e i

172

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

ja~e, dok nije po~eo udarati glavom od zidove i tako na kraju umro. Omera Stupca, jednog od vode}ih ljudi u Mostaru vodili su od }elije do }elije izme|u Sarajeva i Mostara pokazuju}i ga drugima za primjer {to im se moè dogoditi ako ne progovore U mostarskom zatvoru objesili su ga u hodniku za ruke i noge pomo}u pu{ke koju su mu provukli ispod koljena dok mu je iz posebne cijevi sa stropa kapala voda u nozdrve. Kroz taj su hodnik svakodnevno provodili novo uhap{ene “Mlade muslimane”. Kako su postupali prema Vama? âmdì}: îm su me doveli, po{to sam odbijao suradnju, odmah su me bacili u “mra~aru”, prostoriju u podrumu koja nije imala ni prozora ni ni~ega, potpuni mrak, nema svjetla, dolje je bio beton, jedna konzerva stoji u kutu, bio je peti, {esti mjesec... I tako, legenem u toj mra~ari, jednu cipelu stavim pod bok, drugu pod glavu da bih bar malo odspavao. Bio sam u laganom ljetnom odjelu, pa te onda opet izvedu i maltretiraju... Uglavnom smo nastojali kroz ta silna maltretiranja shvatiti {to oni znaju, to je bio na~in da sa~uva{ one koji nisu unutra. Nas je osam zajedno su|eno, a ja sam onda poslan u Tuzlu, po{to sam iz tog kraja, da se moja porodica na taj na~in kompromitira. Kulenovi}: Niste bili me|u vode}im ljudima pokreta, ali ste ipak dobili jednu od najve}ih kazni zatvora? âmdì}: Osu|en sam s dvojicom studenata iz Beograda koje nikada prije nisam vidio, zapravo nikoga od onih s kojima sam osu|en nisam vidio prije, ali to OZN-i nije bilo va`no. Bio sam {esti na optu`nici, nisam bio prvi, ali sam po izricanju presude preba~en na peto mjesto i nas pet je dobilo po 20 godina robije. Kulenovi}: [to je sve stajalo u presudi, za {to ste optuèni? âmdì}: Za sve, ~ak da sam organizirao Handàr-diviziju, da sam sura|ivao sa “El Husseinom”, da sam ~lan, {to sam na kraju jedino i priznao, “Mladih muslimana”. Sve je to bila propaganda, pravi montirani proces. Nisam tome prisustvovao, ali jedan sarajevski advokat, dr. Uro{ Ivani{evi}, se u zavr{noj rije~i na jednom od su|enja usudio re}i da bi u staroj Jugoslaviji, u kojoj je on branio neke komuniste “ovi mladi}i ve}inom dobili 25 po turu i pustili bi ih ku}i”. Poslije su ga uhapsili i poslali na tzv. dru{tveno koristan rad. To je bilo i vrijeme Informbiroa {to je njima tako|er posluìlo da nas optuè da smo htjeli sru{iti poredak. No, treba re}i i ovo, negdje 1948. grupa “Mladih muslimana” u Hercegovini koja je imala najradikalnije stavove unutar pokreta, po~ela je razmi{ljati i o, da tako kaèm,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

173

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

pobuni protiv reìma. Vlasti su se, dakako, za to uhvatile i onda su nas proglasili teroristi~kom organizacijom. Me|utim, nama u Zagrebu nisu to mogli nikada pripisati. Bit je, naravno, bila u tome da je to bio reìm koji nije dopu{tao ni{ta {to je izlazilo izvan zadanih okvira, {to pokazuje i ono su|enje 1983. godine. Kulenovi}: Koliko je dobio Alija Izetbegovi} 1946. godine? âmdì}: Nije puno dobio, 3 godine. Naime, mislim da je bila sretna okolnost {to se on na{ao u zatvoru u periodu od 1946.-1949. godine jer da je bio su|en 1949. kada i mi ostali, mislim da ne bi preìvio, da bi bio osu|en na smrt. Rahmetli Alija je bio vrlo aktivan me|u nama i vrlo elokventan. On je svojim obrazovanjem odskakao od drugih, zato vjerujem da on ne bi ostao po strani, da bi se nametnuo kao jedan od vode}ih ljudi.

Kad su me otpustili iz partizana, vra}am se ku}i da nastavim {kolovanje, izlazim iz vlaka na stanici u Pura~i}u, i pridruùje mi se jedan stariji ~ovjek, pita me tko sam i kaè: “Zna{ li ti da ti je otac umro, a brat ubijen?!”. To mi je bila prva vijest. Tako ulazim u ku}u Kulenovi}: O kolikom broju organiziranih ljudi se zapravo radilo? âmdì}: Procjene su da je “Mladih muslimana” organizirano bilo nekoliko hiljada, a uhap{eno nas je oko hiljadu. Od toga nas je pred sud izvedeno ne{to preko stotinu, a za ostale su, kako je to za njih bilo toliko masovno, uveli sistem tzv. dru{tveno korisnog rada. To su bili logori do dvije godine, rad u vrlo te{kim uvjetima. Recimo, jedan takav logor je bio u Rili}u, na Kupresu. Tamo su gradili nekakav ov~arnik na poljoprivrednom dobru. Strpali su ljude u barake i tjerali ih da rade. Djevojke su bile kod Slavonskog Broda, obra|ivale zemlju, bili su na raznim mjestima, gradili su ceste, pruge. Ali i one, koji su dobili manje sudske kazne, znali su slati u te logore, a nas, koji smo imali ve}e kazne, dràli su isklju~ivo u kaznionicama. Kulenovi}: Kako je va{a obitelj doìvjela va{e hap{enje, vjerojatno su vam sve oduzeli? âmdì}: Mojim su roditeljima skoro sve oduzeli. Otac je umro ve} 1945. godine, naime, njega su uhapsili da bi mu oduzeli imanje i odveli ga u tuzlanski zatvor, austrougarski koji se u narodu zove “[tok”, kao u Mostaru “]elovina” ili u Banjaluci “Crna ku}a”. Otac je u zatvoru dobio tifus i umro u bolnici. Vlasti nisu dozvolile da ga se prebaci u Pura~i} i ondje pokopa jer su ga proglasili narodnim neprijateljem, tako da je ukopan u Tuzli. Oduzeli su nam skoro svu zemlju, magazine, du}an, skoro sve. Tako da je moja porodica odjednom postala skoro siroma{na, a ostala je moja majka s tri k}eri i mla|im bratom. Jedan od starije bra}e je strijeljan 1945., bez nekog posebnog razloga. Nije bio ni u kakvoj NDH vojsci, osim u domobranima. Kad se vratio iz domobrana u Pura~i}, odmah su do{li po njega, odveli ga i tu istu ve~er u najbliòj {umi strijeljali. Bez istrage, bez obja{njenja. Tada nisam bio u Pura~i}u. Kad su me otpustili iz partizana, vra}am se ku}i da nastavim {kolovanje, izlazim iz vlaka na stanici u

174

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

Pura~i}u, i pridruùje mi se jedan stariji ~ovjek, pita me tko sam i kaè: “Zna{ li ti da ti je otac umro, a brat ubijen?!”. To mi je bila prva vijest. Tako ulazim u ku}u. Kulenovi}: Izdràli ste 10 godina? Kako ste preìvjeli, {to vas je odràvalo u zatvoru? âmdì}: Zapravo, devet i po godina. Rad, intenzivan rad i stalno u~enje su me odràli. I ne samo mene, to je op}enito bilo karakteristi~no za na{e ljude. To je jednostavno bilo tako, nisi mogao glavom kroz zid, ali si to vrijeme mogao iskoristiti da ne{to nau~i{. Sva{ta sam radio, bio sam gra|evinski radnik, elektromehani~ar, knjigovo|a, vodio sam knjigovodstvo kantine, pa ~ak sam bio i rudar. Kaznionica je imala kantinu u kojoj su zatvorenici mogli kupovati, nisu imali gotov novac nego su ono {to je bilo dozvoljeno kupovali preko ra~una koji je vodio sobni starje{ina. To sam knjigovodstvo vodio oko dvije godine. Kad je vrijeme lubenica, uvedem kamion lubenica u kaznionicu. Napravio bih anketu, pitao ljude {to ho}e jer sam imao mogu}nost kretanja i onda to naru~io. Predavao sam i na ve~ernjoj {koli unutar kaznionice za one mlade ljude koji su osu|eni i u~e zanate. Predavao sam, kako sam to zvao, “na{“ jezik i biologiju. Kulenovi}: Prostor ste dijelili s razli~itim osu|enicima, pa i kriminalcima? âmdì}: Da, svi smo bili zajedno, ali to je jo{ vrijeme kad je prete`no bilo ratnih osu|enika, kriminalaca je bilo relativno malo, pogotovo nije bilo onih te{kih kriminalaca. îtavo krilo zgrade bilo je jedna soba, nas je bilo 200-220. Jednostavno su izbacili sve zidne pregrade i ubacili kreveta na kat koliko je moglo stati u tu jednu prostoriju. Prostora izme|u kreveta je bilo tek toliko da mogu stati ~etiri ~ovjeka kada stojimo pri ve~ernjoj prozivci. Kulenovi}: Kako se odvijao ìvot u zatvoru? âmdì}: Postojalo je vrijeme kad smo ìvjeli relativno normalno u tom zatvorskom reìmu, kad nismo bili pod presijom. I vrijeme kad si u samici, kad nema ni~ega. Kulenovi}: Je li samica bila kazna ili im za nju nije trebao poseban razloga? âmdì}: Padne im napamet, pa te po{alju, izmisle razlog jer oni su stalno mijenjali reìm pritisni-popusti, pritisni-popusti. Recimo, jednom prilikom jedan mi je do{ao re}i: “Ho}e upravnik Gojko Latinovi} da ti zabrani da predaje{ u {koli”. Rekoh: “Dobro!”. Ja sam to ionako radio poslije radnog vremena, kako bih pomogao ljudima. Onda je nastao problem tko }e to predavati jer nisu htjeli uzeti slobodnog ~ovjeka kojem je trebalo platiti da predaje. I opet, do|u meni i kaù: “Slu{aj, Gojko bi se sloìo da ti to predaje{“. “Ne}u!” kaèm im. Onda su me do{li moliti moji |aci jer im je bilo va`no da zavr{e {kole, pa su me ovi iz uprave obilazili vi{e puta i na kraju im jednog dana kaèm: “Ho}u, ali da idem u elektri~arsku radionicu, ho}u da u~im zanat! Samo pod tim uvjetom”. Na kraju oni mene u radionicu, a ja u u~ionicu. I nau~io sam za elektromehani~ara. Kulenovi}: Jeste li mogli nabavljati knjige? âmdì}: Da, mogli smo ih naru~ivati i to smo obilno koristili. Igrom slu~aja prosvjetni referent je bio ~ovjek kojeg sam poznavao pa me on tako jednom prilikom pita: “Sulejmane,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

175

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

{to ti misli{ ho}emo li mi ovdje od vas stvarati ambasadore?”. Naime, u ono je vrijeme u Beogradu izlazio ~asopis “Me|unarodna politika” na engleskom, francuskom i njema~kom, {to je bilo taman fino jer smo mogli u~iti jezik. To su nam pu{tali dok nas ne pritisnu, pa onda opet ispo~etka. Recimo, ja sam na robiji po~eo u~iti engleski koji nisam imao prije prilike nigdje ~uti. Na primjer, jedan od zatvorenika, spadalo, Tomo se zvao, znao je francuski i engleski, pa bih ga ja pla}ao cigaretama da {eta sa mnom kad sam slobodan i da on govori engleski, a da ga ja slu{am. Htio sam uhvatiti zvuk jezika, a on je vrlo te~no govorio. Kulenovi}: [to Vam je bilo najteè? âmdì}: Najteì je dio bio istraga, bile su to stra{ne torture. I samo je mladost mogla sve to izdràti. I poslije je bilo te{kih trenutaka, recimo, kad se na|e{ u samici, a oni skinu prozor

Najteì je dio bio istraga, bile su to stra{ne torture. I samo je jedna mladost mogla sve to izdràti. I poslije je bilo te{kih trenutaka, recimo, kad se na|e{ u samici, a oni skinu prozor na ci}i zimi, pa te tako drè, pa mora{ stalno hodati i paziti da ne padne{, jer ako zaspe{ smrznut }e{ se. U po~etku smo radili i po deset sati dnevno na ci~i zimi, pa te tako drè, pa mora{ stalno hodati i paziti da ne padne{, jer ako zaspe{, smrznut }e{ se. U po~etku smo radili i po deset sati dnevno. Ja sam radio za tokarskim strojem, brusio nekakve metalne predmete. Tih deset sati stra{no mi je bilo te{ko stajati, samo sam traìo na~ina da radim ne{to drugo, da ne moram stajati na jednom mjestu. I kad nosim troge, lak{e mi je bilo, nego da stojim na jednom mjestu. To me je stra{no umaralo. Trpi{, zna{ da ne moè{ ni{ta. Zanimljivo je da sam se, a i drugi su mi rekli da su isto osje}ali, superiorno osje}ao prema njima. Doìvljavao sam ih kao nekakve jadnike koji nas maltretiraju. U sebi sam na neki na~in bio slobodan, iako sam morao ~initi ono {to oni ho}e. Na primjer, jednom prilikom, dok sam radio kao knjigovo|a, do|e po mene ~ovjek koji je sa mnom radio u kancelariji. Kaè “Zove te Mitar, {ef ra~unovodstva.” “Sad }e me otpustiti”, kaèm ja njemu jer kad si dugo u zatvoru u zraku osje}a{ da ne{to nadolazi, da se ne{to sprema. I stvarno, kaè Mitar: “Sulejmane, predat }e{ posao Veljku”. “Jel’ vi niste zadovoljni sa mnom ili se radi o ne~em drugom?”, pitam ga ja. “Ne, zadovoljan sam, ali je naredba!”. UDBA, naime, nije mogla podnijeti da radim tako kvalitetan posao. I to je bio taj sistem pritisni-popusti, ali oni nisu mogli shvatiti da nas ne mogu psihi~ki ubiti jer mi nismo unutra pravili nikakvu revoluciju, radili smo ono {to smo morali, ali smo radili i za sebe, koliko smo mogli. Kulenovi}: Koliko ste se uspijevali pridràvati vjerskih obreda, namaza, i kako ste se snalazili s hranom? âmdì}: Molitvu smo mogli obavljati samo kriomice, {to bi na{i ljudi rekli i{aretom. A {to se hrane ti~e ispri~at }u ti jedan detalj. Bio je ramazan i mi smo ga htjeli po{tovati

176

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

koliko smo mogli. U to vrijeme sam bio u sobi s osam ljudi. Uzmemo ru~ak i ostavimo u koferima u kojima smo jedino smjeli dràti svoje stvari. Dva kofera ispod jednog kreveta, za dva ~ovjeka, sve standardizirano. A jedan straàr, mislim da se zvao Alija, znao bi da je ramazan, do|e, pregleda te kofere, uzme i baci tu na{u hranu. Eto, tako je to bilo. Kulenovi}: Jesu li i drugi mladi}i, pripadnici “Mladih muslimana” bili zajedno s Vama? âmdì}: Povremeno da, povremeno ne, jer su nas znali razmje{tati. Ali povremeno je bilo situacija kada smo bili jedan pored drugog. Kulenovi}: Jeste li imali mogu}nosti da kao predratni komunisti, drìte tzv. zatvorske univerzitete, npr. Mo{a Pijade je tako preveo “Kapital”, ako se ne varam? âmdì}: Ne u tom smislu, ali smo poku{ali u~initi ne{to sli~no rade}i sami na sebi jer smo mi bili osu|eni i na prinudni rad. Mo{a Pijade nije morao raditi tako da je to mogao organizirati. To pravo tako|er imaju zatvorenici danas, mogu raditi ako ho}e. Mi smo morali raditi, odraditi smjenu. A poslije, kad si u, za zatvorske prilike, normalnim uvjetima moè{ sjediti i ~itati ili gledati u nebo. Ja sam beskrajno puno toga pro~itao i nau~io. Recimo, kad sam po~eo u~iti engleski, ni{ta nisam znao. Bila je jedna popularna knjiga “Engleski u 100 lekcija”, tako da sam si postavio zadatak: 100 lekcija -100 dana. Ali ne ih samo pro}i, nego i nau~iti. I to sam uspio odràti, uz puni rad. Kulenovi}: Bilo je potrebno puno volje za tako ne{to. âmdì}: Stra{no puno. Ispisivao sam beskrajno mnogo rije~i, nosio ih po dèpovima. Recimo, kad sam postao ve} majstor elektromehanike, a ne{to mi se stra{no ~italo, traìo bih od brigadira da idem u drugu smjenu, gdje bih samo nadzirao, odràvao pogon, a ne bih imao obvezu ni{ta raditi. Kulenovi}: Po~etnu kaznu su vam smanjili skoro za deset godina? âmdì}: @alio sam se na presudu, pa su mi smanjili na 15 godina, a onda sam s 15 godina doveden u Zenicu. Poslije nekoliko godina, jednog dana zove me sobni starje{ina da se javim Jovi, jednom od pomo}nika upravnika. Kako je bila ve~er, ve} sam bio spreman da }e me poslati u samicu, me|utim, on je znao da ja predajem u {koli i trebao je instrukcije jer je spremao nekakav ispit. Danima sam mu drào instrukcije, trebalo mu je sve to usaditi u glavu. I tako, poslije nekog vremena opet me zove i pita: “[ta

BO[NJA^KA PISMOHRANA

177

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

misli{ da ti skinemo tri godine?” “Ni{ta”, kaèm. “Pa”, kaè, “skinuli smo ti na dvanaest”. “Dobro!” “Pa, kako ti to tako?”, pita on. “Pa kako ne}u ionako me drìte bez ikakvog razloga, {ta }u drugo”, kaèm mu. “Pa ja sam mislio da }e{ se ti obradovati”, kaè on. Tako su mi skinuli na dvanaest godina bez ikakvog mog traènja, a onda su nas masovno pustili za 29. novembar 1958., ostala su samo trojica na{ih ljudi u zatvoru. Valjda su ocijenili da je nakon 10 godina svijet ve} zaboravio {to je bilo. Ali oduzeli su mi deset najkvalitetnijih godina ìvota. Iz zatvora sam iza{ao u zatvoreni~kom odjelu i danas mi je ào {to nisam napravio fotografiju jer sam im ga morao vratiti.

Uzmemo ru~ak i ostavimo u koferima u kojima smo jedino smjeli dràti svoje stvari. Dva kofera ispod jednog kreveta, za dva ~ovjeka, sve standardizirano. A jedan straàr, mislim da se zvao Alija, znao bi da je ramazan, do|e, pregleda te kofere, uzme i baci tu na{u hranu. Eto, tako je to bilo Kulenovi}: Je li Vas va{a obitelj mogla posje}ivati u zatvoru? âmdì}: Jeste, ali rahmetli majka je do{la samo jedanput, a najstarija sestra je dolazila kao sat prvu nedjelju svakog mjeseca, ako nisam bio u nekoj kazni. Kulenovi}: Kako ste se sna{li nakon izlaska iz zatvora? âmdì}: Kad sam iza{ao iz zatvora èlio sam, naravno, nastaviti studiji, a javio sam se i u vojni odsjek. Dok sam ~ekao po~etak {kolske godine, oti{ao sam, preko prijatelja, raditi u Sarajevo kao knjigovo|a. U me|uvremenu mi je stigao poziv za vojsku, morao sam odsluìti {est mjeseci i tako izgubio jo{ jednu godinu fakulteta. Morao sam podnijeti molbu za nastavak studija. Kad su me uhapsili bio sam na kraju {estog semestra, nisam imao ovjeren semestar jer nisam bio skupio sve potpise, a oni mi odobre upis u drugu godinu. Kao uvjet je bilo polaganje biokemije koju su oni tek slu{ali po novom programu. Valjda su mislili da }e me time odbiti od studiranja. Ali, na sre}u, dekanica Fakulteta prof. [tampar mi je predloìla da radim kod nje u laboratoriju. Naravno, prihvatio sam, nisam imao od ~ega ìvjeti. I tako jednog dana kaè ona meni uz kavu: “Pa tko je vama postavio ove uvjete?”. “Ne znam, ali vi ste potpisali!” kaèm joj. Nisam imao nikakvih problema u nastavku studija, predao sam molbu oni su odobrili i nastavio sam studij. Zapravo, ja sam to proletio jer mi se ùrilo u tim godinama vi{e se nisam mogao igrati. Tako sam istovremeno apsolvirao i diplomirao. Kad sam zavr{io, bilo mi je ponu|eno asistentsko mjesto na Fakultetu, ali profesor, kod kojeg sam trebao biti asistent, bio je stra{no dosadan ~ovjek tako da to nisam mogao prihvatiti. Prihvatio sam asistentsko mjesto u Institutu za jadranske kulture u Splitu. Nakon nekoliko mjeseci u ime Savjeta za nau~ni rad Republike Hrvatske prof. Br~i} mi je ponudio inènjersku pla}u da bih zavr{io postdiplomski studij. Vratio sam se u Zagreb i u dvije i po godine magistrirao, prvi u svojoj grupi, a kasnije sam i doktorirao. Kad sam zavr{io magisterij, u Agrarnom institutu imali su temu za koju sam bio vrlo kvalificiran. Na razgovor za posao me je primio Stipe [uvar. “Vi ste bez konkuren-

178

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

cije, ali moramo provesti proceduru natje~aja, a vi se javiteâ&#x20AC;?, rekao mi je tada. I tako sam do{ao u Agrarni institut. U institutu je bilo je zaziranja zbog moje pro{losti. Bio je to prete`no partijski Institut u kojem su radili utjecajni partijski ljudi. Me|utim, nisam se dao, radio sam svoj posao kvalitetno i nitko me nije dirao. Stav Partije je bio ne smije{ ~a~kati, bilo je, pro{lo je, pusti ga da radi. âk sam jedno vrijeme bio predsjednik Znanstvenog vije}a Instituta. Jednostavno sam bio profesionalac i jedan od onih rijetkih koji kad napravi neku studiju, onda ga poslije traè. Desetak ili vi{e godina radio sam na projektima ure|enja zemlji{ta uz rijeke, vodnih stepenica i izgradnji brana za hidroelektrane. Recimo, za Iran sam radio veliki vi{enamjenski projekt, preko 20 000 hektara. To {to sam napravio obi~no rade ekipe, ali stisnuo sam zube i napravio projekt koji je dobio sve potrebne recenzije tada{njeg carskog iranskog ministarstva. Kulenovi}: [to se doga|alo s â&#x20AC;&#x153;Mladim muslimanimaâ&#x20AC;? nakon izlaska iz zatvora? Jeste li i dalje ostali u kontaktu? âmdì}: Organizacija se nikada nije potpuno ugasila, barem me|u nekoliko ljudi. Najbolji je dokaz proces 1983. godine jer je i to bio rezultat tog kontinuiteta. Da nije bilo te osnovne, pokreta~ke ideje ti se ljudi ne bi ni okupljali. Mi smo i dalje nakon zatvora vrlo intenzivno komunicirali. Uvijek sam odràvao taj kontakt s Bosnom, Sarajevom. Kad su neki iza{li iz zatvora, {etao sam s njima sarajevskim ulicama bez ikakvog kompleksa, jer to su bili moji prijatelji. Mi smo bili vrlo duboko vezani i imali povjerenje jedni u druge. Vrlo je malo onih izme|u nas koji su se kompromitirali, ve}ina je ostala ~estita do kraja. S time se najvi{e ponosim.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

179

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

Kulenovi}: Vrlo ste se intenzivno uklju~ili u sve {to se s Bo{njacima doga|alo â&#x20AC;&#x2122;90-ih godina u Zagrebu. âmdì}: Oduvijek sam se osje}ao dijelom zajednice. Nikako nisam mogao ostati po strani. Svugdje, gdje sam mogao biti od koristi, bio sam se spreman uklju~iti. Ovo je na{e preporodno vrijeme, mi proìvljavamo ono {to su Hrvati obavili prije 100 godina. Stvari su vrlo jednostavne. To svako razuman treba poduprijeti, to je ono {to nam je zajedni~ko, {to nas veè. Od po~etka sam bio za osnivanje Bo{nja~ke nacionalne zajednice upravo zato da otvorimo prostor onima koji nisu vjernici, da do|u k nama i oni su dobrodo{li. Sve ono {to razvija svijest na{ih ljudi o sebi za mene je dobrodo{lo. Ako pored sebe imamo katolike, koji su Hrvati, pravoslavce koji su Srbi, {to nam drugo preostaje nego biti Bo{njaci.

Organizacija se nikada nije potpuno ugasila, barem me|u nekoliko ljudi. A najbolji je dokaz proces 1983. godine jer je i to bio rezultat tog kontinuiteta. Da nije bilo te osnovne, pokreta~ke ideje ti se ljudi ne bi ni okupljali. Mi smo i dalje nakon zatvora vrlo intenzivno komunicirali. Uvijek sam odràvao taj kontakt s Bosnom, Sarajevom Kulenovi}: U Hrvatskoj su se Bo{njaci prili~no dobro organizirali u ovih posljednjih 15 godina. [to vidite kao najve}e smetnje u razvoju Zajednice? âmdì}: Prije svega ljudska ta{tina. Neki od nas èle biti prvi, i ne mogu nikako zamisliti da budu negdje u drugom planu. A druga je nedostatak smisla za dugoro~no djelovanje. Nema kvalitetnih rezultata brzo. Ako èlimo ne{to ozbiljno napraviti, moramo dugotrajno, korak po korak djelovati, osvajati prostor. Smisao za organizaciju i ta{tina, ne tvrdim da su jedine, ali su stvari koje iskrsavaju kao problemi. Da nije ta{tina, mogli smo mnogo vi{e napraviti. Ali, tako|er, to ~esto ponavljam, u organizacijama kao {to su BNZH ili â&#x20AC;&#x153;Preporodâ&#x20AC;?, teret rada obi~no nosi nekoliko ljudi, jer oni drugi su tu da samo podrè, daju legitimitet. Teret obi~no nosi onaj koji je to osmislio, zabluda je vjerovati da }e deset ljudi biti stalno aktivno, nema toga. Kulenovi}: Kako danas doìvljavate islamski svijet, recimo u posljednje vrijeme se dosta potencira opasnost od vahabizma u Bosni? Koliko je za Vas ona stvarna? âmdì}: Vahabizma je danas vladaju}a sekta u Saudijskoj Arabiji. Moè li on ne{to promijeniti kod nas, mislim da ne. Me|utim, ne treba ga potpuno podcijeniti i u~initi sve da se njegov utjecaj {to vi{e smanji. Nedavno je poginuo vo|a vahabita u BiH. Ako Islamska zajednica i dalje bude kvalitetno radila na razvijanju onoga {to bismo mi, uvjetno re~eno, nazvali tradicionalni, bosanski islam, mislim da }e oni ostati samo marginalci. Kulenovi}: Jeste li danas zadovoljni kvalitetom islama koji se prakticira u BiH iz perspektive nekoga tko se cijeli ìvot zalagao za jednu moralnu i obrazovanu

180

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

viziju vjere? Moète li u dana{njem prakticiranju islama u BiH prepoznati ona na~ela i principe za koje su se zalagali “Mladi muslimani”? âmdì}: U ratu i neposredno poslije rata u Bosni, valjda kao posljedica toga da kad je ~ovjek u te{koj situaciji, ako nema drugog oslonca, onda traì Boga, a kada opasnosti nema, onda je i manja predanost - tako razumijem taj odnos. Ne bih mogao re}i da smo mi ostvarili sve ono {to smo èljeli, jer mi ni nemamo vlast unutar Islamske zajednice. Na koncu, onda kad smo osu|eni, 1949. godine, postoji odluka Sabora Islamske zajednice koja nas je isklju~ila iz Islamske zajednice. Mislim da ta odluka nikada nije ni poni{tena. O tome sam razgovarao i s reisom Ceri}em. To govori o nivou svijesti toga svijeta u to vrijeme. To je u~inio Sabor Islamske zajednice predvo|en komunistima koji su se infiltrirali. Oni su predvodili tu odluku, Fazlija Alikalfi} i sli~ni. U svakom slu~aju, {to se ti~e islama, danas vidim veliki napredak. Bosna ima pet medresa u Travniku, u Tuzli, u Sarajevu, u Cazinu, u Mostaru. Ljudi koji zavr{e te medrese ne}e svi biti imami, ali oni imaju osnovno islamsko obrazovanje. A to je ogromni napredak. Neki }e od njih oti}i tim putem, razvijati se dalje, {kolovati se kod nas i u svijetu, i biti islamski slu`benici, a neki }e biti ~inovnici, inènjeri, profesori, lije~nici.... Komunisti, recimo, nisu priznavali vjerske {kole, ali su iz njih znali birati ljude i dozvoljavali im da zavr{e fakultete. Tako je, recimo, Mustafa Spahi} zavr{io sociologiju i politi~ke znanosti, a do{ao je iz medrese. A bilo je jo{ takvih. Oni su se nadali da }e oni, kad zavr{e fakultete, napustiti svoja islamska uvjerenja, ali to se nije dogodilo. A to je i proizvod pobjede u ratu, ma koliko ona klimava bila, jer tu je Republika Srpska koja je nezamisliva, svejedno, mi smo preìvjeli, a bili smo osu|eni da ne preìvimo. Kulenovi}: Me|utim, ipak se stje~e dojam da imamski kadar jo{ uvijek nije dovoljno obrazovan, i da je dosta zatvoren, vi{e okrenut vjeri, a da se nedovoljno pa`nje posve}uje znanjima o svijetu koji ih okruùje. âmdì}: U vrijeme komunizma imali smo samo jednu medresu, onu Gazi Husrevbegovu, dakle to je obrazovanje bilo tako sku~eno i tako postavljeno da ti ljudi budu {to manje obrazovani, da nemaju te ljudske {irine o kojoj ti govori{, kojom bi mogli parirati svima onima koji prigovaraju. U me|uvremenu, mnogo se toga ipak promijenilo, veliki broj tih ljudi postigao je visoka zvanja, drugi mo`da nisu, ali ne mogu svi i}i visoko. U moje vrijeme i mi smo tako|er imali takav odnos prema softama, kako smo zvali u~enike medrese, da su oni na neki na~in zatvoreni, ograni~eni. Negdje sam, nedavno, u novinama pro~itao kako kaù da reis u muftijama nema “intelektualni stoèr”, a to je upravo to: oni nisu bili u prilici da se tako visoko obrazuju jer on stvarno str{i, a bilo bi dobro da ima jedno pet,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

181

INTERVJU: SULEJMAN ^AMD@I]

{est ljudi s kojima bi mogao ravnopravno kreirati politiku Islamske zajednice. Ali na Islamskom fakultetu postoji grupa ljudi koji su vrlo {iroko obrazovani i obrazuju mlade ljude pa }e oni valjda ne{to vi{e u~initi po tom pitanju. Kulenovi}: Jedan od najve}ih problema bo{nja~ke scene danas svakako je pitanje prevo|enja Muslimana u Bo{njake? Gdje vidite rje{enje tog problema? ^amd`i}: Vrlo jednostavno, tu se mora i}i od ~ovjeka do ~ovjeka. Treba poku{ati animirati ljude jer je nacionalno izja{njavanje pitanje individualnog opredjeljenja. Prema tome,

Nisam imao nikakvih problema u nastavku studija, predao sam molbu oni su odobrili i nastavio sam studij. Zapravo, ja sam to proletio jer mi se ùrilo, u tim godinama vi{e se nisam mogao igrati. Tako sam istovremeno apsolvirao i diplomirao. Kad sam zavr{io, bilo mi je ponu|eno asistentsko mjesto na Fakultetu, ali profesor, kod kojeg sam trebao biti asistent, bio je stra{no dosadan ~ovjek tako da to nisam mogao prihvatiti svako sam mora oti}i u za to predvi|en ured i re}i “ja sam Bo{njak”, oni koji to nisu u~inili, dakle moraju to u~initi osobno. Me|utim, ~ini se da ih danas netko ipak mora potaknuti, a u tome bi predvodnik trebala biti Bo{nja~ka nacionalna zajednica. To je jedini na~in i za sada ne vidim drugog. Ova pri~a hajdemo sve Muslimane zajedno prevesti u Bo{njake, to ne ide, a i bilo bi protuzakonito. Kulenovi}: Kao agronom, cijeli ste ìvot posvetili proizvodnji hrane. Genetski modificirana hrana sve vi{e se pojavljuje i na na{im prostorima. S obzirom, na specifi~an na~in prehrane muslimana, kako bi se trebali odnositi prema takvoj vrsti prehrane? âmdì}: Da bih mogao decidirano odgovoriti na to pitanje, morao bih biti i teolog, a ja to nisam. Postoje dva stava prema tom pitanju. Kao {to se zna, u Americi je genetski inènjering ve} masovno uzeo maha, dok se Europa jo{ brani. Sklon sam onim mi{ljenjima koja kaù da treba pri~ekati duè vrijeme, dopustiti iscrpnija znanstvena istraìvanja da se vidi pravi utjecaj na zdravlje ~ovjeka. To danas jo{ ne moèmo u~initi, ali se moèmo pribojavati, i trebamo se pribojavati i {to duè izbjegavati genetski modificiranu hranu. Ono smo {to jedemo i prema tome, ne moè nam biti svejedno ako potpuno promijenimo prirodu jednog proizvoda, jesmo li pojeli paradajz koji je prirodan ili onaj koji je modificiran. Ne moè nam biti svejedno. Mo`da ja ne}u ni{ta osjetiti, ali nekom mom potomku taj na~in prehrane mo`da moè do}i glave. Va`no je istaknuti jo{ jednu stvar. Danas Zemlja ima {est milijardi ljudi. Tradicionalnom proizvodnjom to je nemogu}e prehraniti, ali genetska modifikacija nije jedini na~in, postoje i mnogi drugi koji mogu omogu}iti ve}u i kvalitetniju proizvodnju. Kod nas je na cijeni ekolo{ka proizvodnja, jer ljudi se pribojavaju ~ak i umjetnih gnojiva za {to i nema nekih

182

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DRU[TVENO POLITI^KA KRETANJA

posebnih razloga. Recimo, ja svojoj Nazifi kaèm: “Nemoj kupovati velike jabuke, one ne valjaju, one su “nafilovane” du{ikom, manje su bolje.” Ali ona jednostavno vi{e voli velike jabuke. Ovdje smo govorili o biljnim proizvodima, ali {to se ti~e sto~arskih, zabranjena je upotreba hormona u tovu ìvotinja. Medicinski je utvr|eno da to ne djeluje pozitivno i zabranjeno je. Vjerujem u napredak znanosti u koju se puno ulaè, svijet izlazi iz istraìva~ke letargije. Koliko god mi u Hrvatskoj nemamo novaca, toliko Amerika i Europa ulaù silne novce u te probleme koje smatraju akutnim, oni }e uvijek dati velika sredstva za ta istraìvanja, samo ih trebamo pratiti. Kulenovi}: Povijesno gledano, uloga na{ih intelektualaca u afirmiranju nacionalne svijesti Bo{njaka ~esto je bila vrlo kontraverzna. Samo da spomenem primjer nedavno preminulog knjièvnika Nusreta Idrizovi}a koji je svojim djelima neosporno zaduìo Bo{njake, ali se tijekom ìvota izja{njavao kao Hrvat musliman. Na kraju je, po vlastitoj èlji, sahranjen u Sarajevu. âmdì}: Ne treba tim ljudima zamjerati, ne zato {to su oni trebali tako ~initi, jer nisu, ali mi smo, da tako kaèm, bili udareni po glavi. Izgubili smo oslonac odlaskom Turskog carstva, do{la je Austro-Ugarska, ljudi su se po~eli {kolovati prema zapadnom sistemu, {to je bilo poèljno, ali su im istovremeno nabijani kompleksi zbog njihovog entiteta, osobnosti. Drugi razlog je karijerizam, te`nja da se stvori karijera, ne mora{ to nagla{avati, ali ako se izja{njava{ kao netko ne{to, a to nije simpati~no sredini u kojoj ìvi{, nema{ izgleda napraviti karijeru. Nepostojanje na{ih institucija, mi ni do danas nemamo, recimo Bo{nja~ku maticu, koju imaju i Srbi i Hrvati. To je jednostavno bilo vrijeme snalaènja, ne zna~i da su ti intelektualci to dobro radili, ali su oni doprinijeli da mi tek sada radimo na afirmaciji bo{nja{tva. Da su ranije zapo~eli, danas bismo imali gotovu stvar i gradili dalje. Naàlost, nisu i mi to moramo obaviti danas da bi oni koji dolaze mogli u miru slijediti sebe. Tim ljudima ne zamjeram, pogotovo onima koji su na kraju shvatili da se trebaju vratiti sebi.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

183

PUTOKAZ

~aso pis i

UPOZORENJE! Skre}emo pa`nju svim na{im prijateljima, povjerenicima i pretplatnicima na slijede}e: - PUTOKAZ se izdràje jedino od prodanih brojeva, pretplata i oglasa. - PUTOKAZ se mora boriti s velikim pote{ko}ama i svladavati ih uz najve}e `rtve. - PUTOKAZ ne moè ìviti samo od usmenih i pismenih priznanja i slaganja pojedinaca sa njegovim pisanjem. - PUTOKAZ traì da ga se i djelom pomogne: nalaènjem povjerenika u svim manjim i ve}im mjestima, skupljanjem pretplate i oglasa. - PUTOKAZ }e izlaziti redovito ako budu njegovi obveznici redovito obra~unavali i ispravno shvatili svoje du`nosti Uprava i uredni{tvo â&#x20AC;&#x153;PUTOKAZAâ&#x20AC;? 186

BO[NJA^KA PISMOHRANA

^ASOPISI

Edhem Mufti}

O Putokazu – listu za dru{tvena i knjièvna pitanja muslimana “Putokaz” je i danas, nakon skoro sedamdeset godina od izlaska prvog broja tog “lista za dru{tvena i knjièvna pitanja Muslimana”, relevantan teorijski izvor trajno vezan uz proces emancipacije i konstituiranja bo{nja~ke nacije u periodu izme|u dva svjetska rata. Izlazio je u vremenu 1937. – 1939. godina u Zagrebu. Izdava~, vlasnik i odgovorni urednik bio je [ukrija Huski}, a urednik Hasan Kiki}. Ovo glasilo bo{nja~ke intelektualne ljevice okupilo je preko 25 saradnika, me|u kojima su, pored pomenutih Huski}a i Kiki}a (pseudonim Alija Korjeni}), autori priloga bili: Safet Krupi}, Rizo Rami}, Skender Kulenovi}, Zijo Dizdarevi}, E{ref Badnjevi} (pseudonim Mustafa Orlanovi}), Nafis Defterdarevi}, Samija Hodì}, Vehbija Mehmedovi}, Rasim Filipovi}, Husref ]i{i}, dr. Melko Erak, Dervi{a Ljubovi}, Hamid Dizdar, Bakir Badnjevi}, dr. Asko Bori}, Miralem Ljubovi}, Mustafa Porobi}, Dervi{ Imamovi}, Husejn Sal~i}, Salih Ali}, Nazif Resulovi} i dr. U navedenom periodu iza{lo je 13 brojeva Putokaza: 1937. (1,2,3-4), 1938. (5,6,7-8, 9-10) i 1939. (1-2-3). Analiza vremena o kojem je rije~ i djelatnosti sudionika tog glasila ukazuje na ~injenicu da je postojala neposredna veza autora pisanih sadràja sa svim onim socijalnim, politi~kim i kulturnim aktivnostima koje su se realizirale u krugu STUDENTSKE OMLADINE (“Pisma studentske omladine”), zatim “Narodne uzdanice”, te drugih dru{tava i udruènja Bo{njaka u to vrijeme. Ono {to posebno treba naglasiti, radi razumijevanja doprinosa bo{nja~kih ljevi~ara u razvoju i konstituiranju bo{nja~kog identiteta i obnovi bosanskohercegova~ke dràvnosti, jeste ~injenica da oni u “Putokazu” ne postavljaju neposredno svoj politi~ki zahtjev za tzv. priznanje nacionalnog identiteta Bo{njaka, a sve ono {to su radili bilo je u funkciji stvarala~ke kritike, s jedne, i emancipacije bo{nja~ke populacije, s druge strane. Saèto re~eno, oni, prije svega: – ulaù napore da se “PUTOKAZ” razvije u reprezentativan muslimanski list (UPOZORENJE, Uredni{tvo i Uprava “PUTOKAZA”, Putokaz br. 3-4); – utvr|uju zada}u da “PUTOKAZ” “bude objektivni kroni~ar svih doga|aja, prijatelj i u~itelj u ovim te{kim vremenima” (Apel Putokaza prijateljima, ~itateljima i povjerenicima, “PUTOKAZ” br. 5); – konstatiraju da je “Sada{nje stanje muslimanskih seljaka, radnika i malih ljudi, dakle muslimanskih {irokih slojeva upravo (...) nepodno{ljivo i da s dana u dan postaje sve gore” (Uvodna rije~, “PUTOKAZ”); – uo~avaju da je historijski razvitak Bo{njaka tekao iza drugih naroda i dru{tvenih sredina, te se “Problem napretka postavlja (...) danas vi{e nego ikada prije kao op}e narodno pitanje”, te ono “mora da iza|e iz podsvjesne ili polusvjesne sfere i postane jasnom, odre|enom zada}om svakoga od nas” (Problem napretka bosanskohercegova~kih Muslimana, Mustafa Orlanovi}, “PUTOKAZ” br. 5);

BO[NJA^KA PISMOHRANA

187

EDHEM MUFTI]: O PUTOKAZU

– nagla{avaju primarni i najve}i zadatak za bo{nja~ke intelektualce “da okrenu tok te àlosne historije” i pozivaju da se organiziraju sve “bo{nja~ke snage (koje su) raskomadane, razbacane, sumnjom i strahom nagriène, sirove i nedogra|ene” – da daju sve od sebe u pravcu kulturnog, prosvjetnog i ekonomskog napretka Bo{njaka (Skender Kulenovi}, Jedna àlost i jedna potreba, “PUTOKAZ” br. 1-2-3); – ukazuju (u paradigmati~nom smislu) na “nemuslimansku generaciju”, koja je “zadojena romanti~arsko-narodnja~kim idealima i odu{evljenjima”, koja “po~inje ìvo da radi na bu|enju i prosvje}ivanju svojih istovjernika”, dakle, generaciju koja ima “odu{evljenja i ljubavi za narod” – inteligenciju koja se “osje}a jedno s narodom”, solidari{e sa tim narodom i “predano (radi) na njegovom podizanju” (Rizo Rami}, Tri generacije knjièvnika Muslimana, “PUTOKAZ” br. 5); – isti~u “mali broj muslimanskih intelektualaca, ~estitih, savjesnih i odlu~nih”, koji su u vrlo te{kim uslovima poveli “akciju za dru{tveni i kulturni progres muslimana” (Rizo Rami}, Tri generacije knjièvnika Muslimana, “PUTOKAZ” br. 2); – pozivaju na suradnju “na izgra|ivanju zajedni~ke slobode naroda i pojedinaca”, “u borbu za punu politi~ku i ekonomsku demokraciju”, dakle borbu za ljudsku egzistenciju u kojoj }e svi biti slobodni, – “i kao jedna dru{tvena sredina i kao pojedinci” (Safet Krupi}, Dana{njica i mi, “PUTOKAZ” br. 1); – podcrtavaju “Pitanje {tampe narodnih masa”, kao “pitanje izvjesne slobode njihovog djelovanja”, a pitanje “te slobode u stvari je pitanje borbe za demokraciju” (Skender Kulenovi}, Novine i dru{tveno zbivanje, “PUTOKAZ” br. 3-4); – povezuju slobodu sa ljudskim pravima i du`nostima i konstatuju da iz “razvijenog osje}aja slobode proisti~e i svijest o pravima i du`nostima” (Mustafa Orlanovi}, [ta da se radi, “PUTOKAZ” br. 2); – upozoravaju da je “krajnje (...) vrijeme da se pitanju Muslimana Bosne i Hercegovine dadne ozbiljna nau~na podloga” (Ocjene i bilje{ke, “PUTOKAZ”, br. 2); – aktueliziraju nacionalno pitanje Bo{njaka, posebno kada kaù: “Danas postaje aktuelan problem nacionalnosti B.-H. Muslimana? Ko bi napr. od nas bio u stanju da nedvoumno utvrdi da li kod B.-H. Muslimana postoji nacionalni osje}aj u bilo kojem pravcu, ko bi znao na nesumnjivo jasan na~in razjasniti njegovo postojanje, odnosno nepostojanje tj. ko bi znao prije spomenuti problem razvoja B.-H. Muslimana, obraditi u odnosu na nacionalni problem” (Skender Kulenovi}, Jedna àlost i jedna potreba, “PUTOKAZ” br. 1-2-3). Rije~ je, dakle, o pionirskom pregala~kom anga`manu respektabilne grupe entuzijasta, mladih ljudi (studenata) koji svoju misiju nisu imenovali kao socijalnu i politi~ku borbu za “ustanovljenje” ili tzv. “politi~ko priznanje” bo{nja~ke nacije. No, i pored toga, oni su svim svojim bi}em izgarali za ekonomski i kulturni napredak Bo{njaka i afirmiranje njihovog narodnosnog identiteta. Ti mladi ljudi nisu bili ni bolj{evici ni anarhisti, ve} iskreni, dosljedni i konkretni borci, u prvom redu za Bosnu i Bo{njake. Oni su, bolje od drugih u to vrijeme, razumjeli vi{estoljetni historijski proces koji je iznjedrio tu bosanskohercegova~ku differentiu specificu – kulturnu i historijsku posebnost i egzistenciju razli~itosti – egzistenciju konfesionalnog, kulturnog i nacionalnog zajedni{tva.

188

BO[NJA^KA PISMOHRANA

^ASOPISI

Narodna biblioteka Grada~ac izdala je u 2006. godini monografiju lista “Putokaz” (reprint izdanje) {to zasluùje svaku pa`nju. Rije~ je o upoznavanju ~itaoca s dijelom “nedostupnog” stvarala{tva Hasana Kiki}a, Skendera Kulenovi}a, Safeta Krupi}a, Zije Dizdarevi}a, Rize Rami}a, nama dobro poznatih, ali, u isto vrijeme i onih, usuditi }u se re}i, za ve}inu nas anonimnih stvaralaca prohujalog vremena, kao {to su: [ukrija Huski}, Vehbija Mehmedovi}, Dervi{ Imamovi}, Dervi{a Ljubovi}, Bakir Badnjevi}, dr. Asko Bori}, Husref ]i{i} i drugi. Jer, sva {tiva iz “Putokaza” su vi{e ili manje, s obzirom na karakter i sadràj na{eg na~ina ìvota, i dan-danas aktuelna i pou~na.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

189

PRILOZI

Dervi{a Ljubovi}

@ivot na{e ène Ljetno sunce strahovito prì. Dan je sparan, zrak suh i teàk za disanje. Zrelo p{eni~no klasje talasa se. Na breùljku koji se uzdiè iznad pra{ljivog seoskog druma ~uje se umorna pjesma ètelica. Srpovi ravnomjerno {i{te i to {i{tanje naru{i ponekad kratak razgovor. S vremena na vrijeme neka od ètelica ispravi uko~eno tijelo duboko uzdi{u}i, protegne obamrle udove, obri{e znoj s ~ela i opet nastavi èti. Te ètelice su ve}inom udate ène i brakovi kod nas na selu sklapaju se najvi{e s toga, da bi se umnoìla radna snaga jer je na selu potrebno veoma mnogo i naporno raditi da bi se zaradilo malo kruha. I taj komadi} kruha koji je potreban ètelicama, njihovoj djeci i ostalima tjera ih da rade do iznemoglosti. Jer ìvjeti se mora. Vjera kaè grijeh je di}i ruku na sebe. A mnoga i mnoga kojoj je taj ~emer dodijao najradije bi sa njim raskrstila. O tome ìvotu, ma{u}i srpom razmi{lja ètelica Mejra, blijeda i ispijena èna dvadesetih godina dok se u blizini pod orahom ~uje ve} nemo}ni pla~ njenog djeteta. Roj muha pokrio je kr`ljavo tijelo tog jadnog stvorenja, koje mu je ve} unaprijed odre|ena sudbina, gorka i ~emerna samo zato jer je to seosko sirotinjsko dijete. Oh, kako bi ona volila pri}i mu i podojiti ga. Najradije bi taj srp bacila daleko od sebe jer joj je na rukama ve} ostavio bolne tragove. To bi ona i u~inila. Samo da nema prokletih `miravih Mujaginih o~iju, koje ne pu{taju iz vida kretanje ètelica. Mujaga je nekada bio jako bogat, a sad je gazda To{in sluga. On nadzire ètelice i ako koja ne radi brzo i okretno, ako se udaljuje od posla, nadnica odmah nije {est dinara nego 5 i po, pet pa i ~etiri dinara. “Pa da smo bar site kad ovoliko radimo!” razmi{lja Mejra. “Mi seoske ène moramo raditi i u polju i u ku}i., zimi po vas cijeli dan i do duboko u no} tkati, ra|ati djecu i brinuti se o njima onda da nam bar muèvi to priznaju. Da bar vide {to mi sve snosimo, koliko trpimo! ” To razmi{lja Mejra, a ìvot Mejrin je ìvot muslimanske seoske ène. A ìvi se jo{ gore. Sadràj tog ìvota je uglavnom patnja. A ima li bar imalo uìvanja? Kad se umorne s posla vrate ku}i ne ~eka ih odmor nego moraju posvr{avati mnogobrojne ku}ne poslove. I napokon pred spavanje dolazi to “uìvanje”. To je kahva od je~ma s malo {e}era, jer {e}er je skup. Treba prodati devetnaest kilograma {ljiva, pa da se kupi ¼ kg {e}era. Uz jaku kahvu dolazi cigara zamotana u novinski papir. Zbog toga na{i seljaci kupe po cesti novinski papir i ne ~itaju ga, kako bi neko mislio, nego mu sluì kao cigar-papir. Dvojica-trojica ljudi kod nas na selu znaju ~itati i pisati. Ima ih dosta koji se znaju samo potpisati, ali to nije pismenost. I eto tako na{a muslimanka seljanka rob je najgore vrste. Robuje u polju, robuje u ku}i i robuje svome muù. Ne bi joj teàk bio sav taj posao, ne bi àlila toliki trud da je sve to dostojno nagra|eno. Pa ipak snosi nekako taj svoj mukotrpni ìvot skrivaju}i ga u zarove i vele ne àle}i se na svoju te{ku sudbinu jer misli da tako mora biti. Putokaz, br. 1/1937.

190

BO[NJA^KA PISMOHRANA

^ASOPISI

Safet Krupi}

Dana{njica i mi Svi smo mi manje vi{e ro|eni u onim od {epera, blata i {ilme sagra|enim ku}ama, u kojim se zima i vjetar osje}a kao na ulici. Mi nismo imali boljeg odgajali{ta od na{ih blatnjavih i pra{njivih mahala. [kola je za nas bila veliki teret jer nas je li{avala te nama drage mahalske slobode. Bila nam je, {to je sasma razumljivo, strana. Za nas je bilo daleko razumljivije i shvatljivije ~uvanje blaga i pomaganje ocu u polju. Sve ono {to je bilo vezano s neposrednom koristi i zaradom bilo je nama daleko razumljivije, naprosto zato jer na{a sredina bila je svakida{nje mu~ena tim istim pitanjima. Najva`nije je u svemu tome, ~injenica da smo mi ro|eni, na{e djetinjstvo proveli u ratnoj pozadini u nekom ~udnom i izbezumljenom stanju. Na{e majke i sestre ophodile su kancelarije u potjeri za nekim onda tako nerazumljivim “ceduljama” ~iju smo mi va`nost mjerili tek prema na{im praznim i gladnim stomacima ili prema onome kruhu od kukuruzove komu{e koji se nije nikako dao kroz `drijelo protjerati. U take gladne i neima{tinom opsjednute ku}e vra}ali su se na{i ranjeni o~evi ili starija bra}a. I sve to skupa u~inilo je od nas ljude koji nisu mogli tako lako i brzo da u|u u doga|anje i smisao ìvota. Mi nismo mogli iz ratnog klanja da izvu~emo pouke i da stvari jasnije upoznamo kao {to su to mogli stariji koji su u njemu krvarili. Rat su za nas bile “cedulje”, “zarobljenici” koji su hodali po onim na{im “placevima” sa izrazom ~as neke strave ~as otupljenosti. Preko tih nekakvih “Rusa” mi smo doznali da ima i drugih mahala i gradova nego {to je na{a i da ima ljudi koji i druga~ije govore nego mi. Poslijeratno odu{evljenje i polet isto je tako za nas ostao nejasan i nerazumljiv, tek vi{e po prirodnoj ìvahnosti mi smo njemu prilazili bez shva}anja stvari i doga|aja. Ljudi su galamili kao da }e se svaki ~as potu}i, dràli govore, pla}ali isti onaj rum i njime korte{irali za izbore kojim je i Austrija podràvala hrabrost vojnika itd. I sve te kuglice, izbori, narodni poslanici, zijafeti na kojima su “narodni poslanici” dobivali priznanje za svoj hvale vrijedni rad, sve je to za nas bilo na ~as zabavno, na ~as stra{no, ali vje~ito je ostajalo nepoznato i nerazumljivo ko u kakvom zamr{enom filmskom komadu. Mi smo iza svega toga ostajali u pozadini prepu{teni sami sebi kao i na{i o~evi, majke koji ni sami nisu znali smisao toga doga|anja nego su pu{tali ìvotnoj bujici da ih nosi. Stariji, koji su ve} stupili u tu ìvotnu bujicu, bili su isto tako nejasni u svojim pogledima na stvari i neodre|eni u ìvotnim nastupima. U politici su oni vi{e no{eni temperamentom nego jasnim uvidom u stvari, u dru{tvenom pak ìvotu oni su anarhi~ni podre|uju}i sve svojoj prirodnoj ìvahnosti, koja je podalje stajala od razumijevanja dru{tvenog doga|anja. Bogatiji su, u tom anarhi~nom ìvotnom tempu ipak postizali ìvotne ciljeve odre|ene njihovom malovaro{kom sredinom, koja je mjerila ljude prema nastojanju koliko su ga ulagali oko li~ne sre}e i probitka. Siroma{niji pak no{eni tim svojim temperamentom bez {ireg politi~kog, dru{tvenog i kulturnog odgoja zaostajali su u onim na{im zadimljenim kr~mama kroz koje se je prolamala pjesma kakve tre}orazredne pjeva~ice. To su oni na{i tako mnogobrojni “intelektualci” koji su ~etiri, {est, osam razreda gimnazije il sa jednim il dva ispita na pravu, na{av{i, poslije onih mladena~kih i kao u polusnu provedeni dana, uz minimum napora bilo kakvo uhljebljenje, ne imaju}i osim svoga tem-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

191

PRILOZI

peramenta ni{ta vi{e, te izgubiv{i njega, sveli su ìvot na razinu jednog apati~nog i tu`nog ìvotarenja. To je jedna veoma zanimljiva generacija, koja je po kr~mama uìvala u razderanim krpama jedne pro{losti koju je vihor novog doga|anja raznosio bez traga ali koju oni nisu potpuno razumijevali. Ta generacija nepovezana izvjesnim zajedni~kim dru{tvenim, politi~kim, kulturnim zanosom neponesena nekim novim istinama i ljepotama nego ìve}i i sagorijevaju}i sva u svom temperamentu, nestala je sa na{eg dru{tvenog, politi~kog i kulturnog horizonta ne ostaviv{i nikakve trajnije vrijednosti. U literaturi ~ak ona nije dala svu onu bogatu sadrìnu svoje vlastite stvarnosti nego je i ta ostala na onim banalnim i povr{nim senzacijama ili je bezglavo i bezli~no stvarala sa nedoìvljenim shemama. Ta generacija upravo mogla je dati u literaturi najja~e dokumente jedne najosebujnije stvarnosti i na taj na~in pridonijeti kroz analizu same sebe ra{~i{}avanju mnogi va`nih pitanja. Mjesto toga ona je dala Hamzu Humu koji je najtipi~niji za generaciju koja nije produbljivala smisao i sadrìnu svoga ìvota nego je ostala na povr{ini doga|anja. U ~itavom tom periodu od 1918. do 1930. ima ne~ega mutnog, nejasnog i ko u snu zakovitlanog u ~itavom na{em ìvotu. Kr~me, kre{tavi glas ispijenih pjeva~ica, miris alkohola, pla~ èna koje pijani muèvi tuku ko pobje{njele zvijeri, onda ona na{a jadna politika i agitacija, one grupe na{ih seljaka koji se skru{eno vuku iza kakvog korte{a ili stoje po onim na{im â&#x20AC;&#x153;placevimaâ&#x20AC;? pred kr~mom gdje pijani politikant u alkoholnom bunilu brblja gluposti kojih nije ni sam svjestan, pa na{a inteligencija koja sva zakukuljena u sebe ne gleda dalje od praga svoga stana, sve to govori o jednoj stvarnosti koja se u prelomu doga|anja jo{ nije sna{la. Svakako da tome svemu leì uzrok u dru{tvenom ure|enju, begovatu, koje nije dozvoljavalo da se upozna evropska stvarnost koja je neminovno morala i k nama do}i. I {to smo mi nju, kada je 1918. ve} do{la tek povr{no, nejasno gledali, bave}i se tek tre}erazrednim i sporednim pitanjima kao pitanjem {e{ira ili fesa, pitanjem otkrivanja Muslimanke itd. a ona osnovna ekonomska, dru{tvena, politi~ka i prosvjetna pitanja ostajala su po strani. To sve je nekako i{lo u doba kakvog-takvog ekonomskog napretka, u doba poslijeratne prividne oporavljenosti u ekonomskom ìvotu naroda. [tetne i za nas katastrofalne posljedice ponovile su se onda kada je ekonomski ìvot doveden u }or-sokak jedne od najve}ih ekonomskih kriza sa svim njenim posljedicama u politici i u prosvjetnom i dru{tvenom ìvotu naroda. Tada smo ostali prestravljeni pred razjapljenim raljama jedne stvarnosti koju nismo shva}ali. Na{a sredina ostala je savr{eno neobavije{tena o svim pitanjima ekonomije, politike i prosvjete i tim je teè osje}ala svu tu stvarnost. Politi~ki neodgojene mase nisu se mogle suprotstaviti raznim politi~kim eksperimentima koji su bili o~ito protiv njih upereni a nisu imali niti snage da se bar minimalno od njih za{tite jer su bile s jedne strane ekonomski uni{tene jednom lo{om ekonomskom politikom koja je s njima vo|ena a s druge strane naprosto zato jer nisu bile upoznate sa putevima i na~inima borbe. Vodstvo politi~ko i prosvjetno te na{e sredine ostajalo je uvijek nepovezano sa tom sredinom i vi{e je trgovalo njom nego {to je bilo izraz njezinih nastojanja. U literaturi tako|er, izuzev{i neka vidna otrije`njenja, vidimo jo{ uvijek neku zbunjenost i nerazumjevanje stvari i doga|aja oko sebe. I eto danas kada su dru{tvena zbivanja uzela naj{iri opseg i kada nisu vi{e svedena u granice pojedinih zemalja, dràva i naroda pa ~ak niti u granice kontinenata nego se odigravaju u naj{irim svjetskim omjerima, danas mi jo{ uvijek stojimo skoro bi rekao potpuno nespremni da se stavimo na ispravno mjesto u tome doga|anju, na mjesto koje odgovara na{im masama i na{oj sredini. I danas, kada su najudaljenije zemlje postale tako usko povezane da se i najmanja doga|anja u jednoj znatno osje}aju u drugoj, danas kada je i vrijeme doga|anja daleko brè, danas mi ne moèmo ostati skr{tenih ruku i bez uvida u stvari ako

192

BO[NJA^KA PISMOHRANA

^ASOPISI

ho}emo da sara|ujemo na izgra|ivanju zajedni~ke slobode naroda i pojedinaca u kojoj }emo i mi biti slobodni i kao jedna dru{tvena sredina i kao pojedinci. Svijest o ~ovjeku, o slobodi i demokraciji koju osje}a jo{ mutno, nejasno, na{a izrabljena sredina mora se razviti do kristalne jasno}e koja }e ju sna`nije ponijeti u borbu za punu politi~ku i ekonomsku demokraciju. Dana{njica stoji pred nama kao niz pitanja koje mi moramo rje{avati jer to je smisao na{eg `ivota. Rje{avati ih moramo i to najaktivnije jer nerije{ena pitanja zna~e za nas sigurnu smrt, jer mi smo po svojoj ekonomskoj i dru{tvenoj strukturi sredina koja mo`e da postane samo plijen u rukama onih, koji oduzimaju slobode narodnih masa i pojedinaca, ali smo sredina koja bi u slobodi i demokraciji dala bogate i vrijedne priloge napretku i kulturi. Putokaz, br. 1/1937.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

193

pri kazi i kriti ke

Ni{an Zemlja ple{e Muslimani u Dubrovniku

PRIKAZI I KRITIKE

Dinko Deli}

Pigmallion i gospo|a Freud Edin Hadì}: Ni{an, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2006., str. 123. Razgovor je u romanu “Ni{an” osnovni ambijent, dominantni virtualni (esteti~ki) prostor. Sofija u Bugarskoj, Zagreb u Hrvatskoj, Ohrid u Makedoniji i Sarajevo u BiH samo su ozna~itelji scene u kojima ~italac prepoznaje kulturolo{ke pretpostavke zbivanja i antropolo{ka baza u lokaliziranju likova. Gradski prostor, ulice i trgovi, parkovi i tramvaji, raspore|eni su tako da sluè kao pozori{na scenografija za verbalnu dekonstrukciju prikazanih identiteta. A u govoru istraùju se osobnosti, lju{ture potro{enih emocija, melange kulturalnog proìmanja i transcendentnost jezi~kog nasuprot ordinarne prolaznosti. Radnja romana “Ni{an” dijalogizira se retroaktivno od Sofije, 06.06. (zavr{ne godine) i Zagreba 13.06. (po~etne godine), zatim Sarajeva, Zagreba, Ohrida i, opet, Zagreba. Osim glavnih likova; Nazmije (“Zlovoljnog”, pigmalliona, tajanstvenog vodi~a - istraìva~a pri~e) i doktorke Nikoli} (polu-Romkinje, probu|ene, inicirane osobe), pojavljuju se jo{ i Zenit (Nazmijin brat) i Katarina (Zenitova èna), Katja (medicinska sestra), Aca Faca (Rom iz Sarajeva), homoseksualci i skeanheadsi u parku, Ivica (“{minker”, {kolski drug) i Josip “manipulator” iz marketa, A u vanambijentalnom pripovijedanju isti~u se epizode kao: Nazmijina platonska “avantura” sa radnom kolegicom, Nikoli}kin starac sa francuskom kapom i pri~om o osmjesima, Nazmijin san o “savr{enoj” ljepotici iz tramvaja/autobusa, Nazmijina teorija o krivulji vremena i krivulji razvoja ~ovje~anstva, te na kraju Nikoli}kin san o sprovodu i ste}ku. Hadì}ev roman klizi, preta~e se iz veristi~kih predjela (zagreba~ke ulice i parkovi, poslovni prostori) u nagovje{taj romanti~arske humoreske (Romi, Aca Faca), grani~i se se sa ezoteri~kim (te`nja za savr{enom pri~om, za ni{an-rije~ima; pri~a kao opstajanje/zabava; spoznajni/podsvjesni snovi), nagovje{tava putopis (Sarajevo, Ohrid, Sofija), sugeri{e (ali ne realizira) ljubavnu dramu raznodobnih ljubavnika. “Ni{an” je roman digresije, stalnog odlaganja izvr{enja radnje i cilja pripovijedanja, roman isprepletenosti razli~itih doga|aja (perifernih i centralnih - ako se mogu odrediti centralni doga|aji ovdje) i razli~itih pri~a (pri~a u pri~i, pri~a pored pri~e). Otuda ~italac sporo i nesigurno napreduje u mreàma Hadì}evog teksta. I ne biva prevaren i zaveden magijom pripovijedanja, ve} zbunjen nitima upletene stvarnosti koja je, prema Hadì}u, nejasna i zamr{ena per se. Hadì} sugeri{e fluidnost ne samo u razvoju pripovjeda~kih motiva, ve} umjesto jednog ili dva zavr{etka, pretpostavlja razli~ite (jo{ neostvarene) mogu}nosti. Poslije Nikoli}kinog boravka u Bugarskoj, nije poznato ni gdje je Nazmija, ni s kim, ni {ta radi, a to nudi beskona~ni niz mogu}nosti i razrje{enja. Svako nametanje pravca i smjera uni{tilo bi strukturu romana reke, kao {to u istoimenom romanu pokazuje Dubravka Ugre{i}1. Otuda, nagovje{tavaju}i

BO[NJA^KA PISMOHRANA

197

DINKO DELI]: PIGMALLION I GOSPO\A FREUD

“Ni{an” kao roman-reku (nevelikog obima), odnosno roman-deltu, Hadì} imanentno razvija simbol u{}a sli~no Hadèmu Hajdarevi}u u poeziji1. Time “Ni{an” postaje roman-more, topos pam}enja i ku}a rije~i s milion prozora kako je govorio Henry James. Tako se, u velikoj mjeri, opravdava difuzna sila koju, pred zbunjenim ~itaocem, proizvodi ne-ba{-ure|ena hrpa artefakata u tekstu. Ta hrpa artefakata odaje Edina Hadì}a kao neiskusnog, ali ma{tovitog i talentovanog autora sa {irokim obrazovanjem i bogatom kulturom. Hadì} permanentnom rastavno{}u (ili/ili), odnosno nepravom sastavno{}u (i/ili) producira tekst koji se neprestano otvara prema novim mogu}nostima zbivanja/pripovijedanja. Takav znakovni sistem u kome vlada promjenljivi code gradi sliku stvarnosti nerazgrani~enu od sna. Ali matemati~ki modeli analiziranja historije/kulture, koje autor mjestimi~no upotrebljava kao stilsku distinkciju prema banalnosti svakodnevnice, vi{e su izraz potrebe za izgubljenom (a ù|enom) jasno}om subjekta {to tumara usred latentnog haosa, nego li metod spoznaje. Dakle, tipi~no ljudski: ratio, ergo sum u àru prigu{enih strasti, a prekriven neprozirnim velovima slutnje. Tako doktorka Nikoli} mora otputovati u Bugarsku da se uvjeri u ono {to ve} zna. Sama je me|u rije~ima, ali sada korak bliè sebi i dimenziju dublje u ponoru vlastitoga ida. Hadì} implementira tradicionalisti~ki (orijentalni) motiv o narodnom mudracu ({ejhu, Kaimi-babi, Nasrudin hodì) koji me|u ljudima {iri moralnost i prosvje}enje, naj~e{}e u formi pou~ne pri~e (anegdote, zagonetke, basne). Ta paraboli~ka tekstura sadràna je i u sufijskoj literaturi (Mesnevija, npr.), a javlja se kao odbljesak pripovjeda~ke Bosne gdje je naracija (igra, ples) jednaka egzistenciji kao kod Andri}a (Aska, ]orkan) ili, jo{ dalje, u 1001 no}i gdje pripovjeda [eherzada na [ahrijarovom dvoru. Pomenuti motiv implementira se u gradski, zagreba~ki, zapadnoevropski ambijent (kulturni krug), gdje je prosvjetiteljski duh imao druga~iju pojavnost. Opravdanje za taj gerilski ~in nalazimo u ~injenici da su i Zagreb i Hrvatska (kao i Venecija i Andaluzija, uostalom) historijski inficirani orijentalnom kulturom. A pojednost da je inicijant èna, podlo`na uticaju mentora mu{karca, Hadì}u bi mogla zamjeriti kritika koja se bavi ènskim pismom. Patrijarhalni tradicionalisti~ki model u tretiranju gendera meta je o{trih prigovora feministi~ke i postfeministi~ke teorijske misli. No, Hadì}ev roman “Ni{an” vibrira izme|u klasi~nih teorijskih odrednica novel i romance. Moèmo ga gledati izme|u fakata i fikcije, izme|u pro{losti i sada{njosti, izme|u tradicije i emancipacije. To je roman difuzne strukture2, najbliì postupcima koje primjenjuje Irfan Horozovi} u romanima “Sli~an ~ovjek”3 i “Berlinski nepoznati prolaznik”4. Iako Hadì} manifestira anahronu tezu povjerenja prema jeziku i ne odmi~e se od Heideggerovskog shvatanja da je jezik ku}a bitka- unato~ tezama savremenog (post)strukturalizma o pra`njenju ozna~itelja i automatizmu simulacije - rezultat je najbolji kada romaneskna spekulacija koju autor gradi na macro-planu biva potisnuta iza. Tada dominira intimni dijalog Nazmije i Tee vo|en opu{teno izme|u ìvih ljudskih bi}a u toploj emocionalnoj razmjeni. Tada gledamo vje~nu erotsku igru teze i antiteze, arhetipski konflikt izme|u Yanga i Yina, izme|u Chronosa i Gaiae - psihoanalizu u kojoj su ravnopravno i Pigmallion i gospo|a Freud. Bilje{ke: 1 2

3 4 5

Dubravka Ugre{i}, Forsiranje romana reke, August Cesarec, Zagreb 1988. godine. Had`em Hajdarevi}: ^etvera u{}a, izabrane pjesme, Ljiljan, Sarajevo 1995; Peto u{}e, Bosanska knjiga, Sarajevo 1997. Enver Kazaz, Bo{nja~ki roman XX vijeka, Naklada ZORO, Zagreb-Sarajevo 2004, str. 105, 106. Irfan Horozovi}, Sli~an ~ovjek. Bosanska knjiga, Sarajevo 1995. Irfan Horozovi}, Berlinski nepoznati prolaznik, Ljiljan, Sarajevo 1998.

198

BO[NJA^KA PISMOHRANA

PRIKAZI I KRITIKE

Ervin Jahi}

Subjektivni kadrovi jednog grada u ritmu muzike Nenad Rizvanovi}: Zemlja ple{e (izabrane pri~e 1998.-2005.), Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2006., str. 101.

Nenad Rizvanovi} (ro|en 1968., Osijek) u ediciji Bo{nja~ki pisci u Hrvatskoj pojavljuje se posve neslu~ajno. Istodobno, samo bi slu~aj mogao objasniti njegovo smje{tanje u nedvosmislen nacionalni kontekst kakav, valjda, zagovara re~ena edicija. Leèrnija i lagodnija deďŹ nicija bo{nja~kog identiteta svakako bi ga prigrlila objeru~ke jer bi on, po ro|enju od Rizvanovi}a, imao biti grozdac na stola~om ~okotu te loze. Pak, njegov socijalni i gra|anski osje}aj uvelike je relativizirao jednozna~ne identitete pa, prema tome, i bo{nja~ki. I pritom nitko nije na gubitku, niti se i{ta treba pre{u}ivati. Rizvanovi} je naprosto i bo{nja~ki i hrvatski pisac u mjeri u kojoj je za pisca podrijetlo bitno. Kako, na sre}u, sami formuliramo i hijerarhiziramo te po~esto apstraktne identitetske kategorije, ma koliko bile logi~ne i stvarne, Rizvanovi}, dakle, nije da nije i jedan od bo{nja~kih pisaca unutar integralne hrvatske knjièvnosti, kao {to se ne bi trebalo {utjeti ni o tome da je on ~istokrvni hrvatski pisac. Za{to ne i hrvatski pisac unutar, {ire shva}enog, bazena bo{nja~kog kulturno-povijesnog identiteta? Kako bilo, rije~ je o autoru koji, ponovimo, ne podlijeè jednozna~nom identitetu, {to bi, po mom najdubljem uvjerenju, i to samo onda kada se ne ustanovljava kao pravilo, moglo biti prednost, a ne nedostatak. Uza sve kontekstualizacije socijalno-etni~kog tipa, knjièvnost se, na sre}u, doga|a mimo nacionalnih ili kakvih drugih svo|enja jer dobrim piscima te{ko da treba narod da bi bili dobri pisci, a, sloìt }ete se, narodu vazda trebaju pisci - haman, kakvi god bili. Knjiga pri~a Zemlja ple{e izbor je iz Rizvanovi}evih kratkopri~ala~kih iskustava potvr|enih u zamije}enoj zbirci Trg Lava Mirskog (2001.) i novih pri~a koje nam se, o~ito, autorovom pripovjeda~kom zrelo{}u, ste~enom na solidnoj podlozi romana Dan i jo{ jedan (2003.), ~ine i kao posve samostalne pri~e i kao ulomci iz nekog ve}eg, mogu}e romanesknog teksta. Posluìv{i se naslovom kultne Strni{ine pjesme i kao motom, i kao naslovom pri~e, i kao naslovom cijele knjige, Rizvanovi} nam odmah kazuje na ~emu smo s njim. Orion, saksofon, mesec, kontrabas doista su centralna mjesta Rizvanovi}eva pripovjedna svijeta, a dodamo li tome jo{ i Osijek, u kojem je naj~e{}e smje{ena radnja njegovih pri~a â&#x20AC;&#x201C; rekli smo zapravo najbitnije ~injenice o literarnom svijetu, za{to ne i o osobi Nenada Rizvanovi}a. Pritom teme odrastanja u rodnoj Slavoniji i mitologemi urbane svakodnevice katkad preteù, a katkad se pod~injuju rekonstrukciji kakvog glazbenog fenomena.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

199

ERVIN JAHI]: SUBJEKTIVNI KADROVI JEDNOG GRADA U RITMU MUZIKE

Glazba se kontekstualizira i literarno ovjerava i u ve}ini odabranih pri~a u zbirci Zemlja ple{e. Rizvanovi} valjda trajno drì do njezinih smislova i ona mu sluì kao livadica na kojoj ubire najrazli~itije plodove i koja mu pripomaè da sugestivno i efektno artikulira vlastite pripovjedne interese. U ve}em dijelu ti interesi tematiziraju pogubljene du{e u slavonskom urbanom mikrokozmosu, kojima cijeli svijet prolazi ispred nosa, a da ga oni, obeshrabreni ratom, niti èle susti}i niti bogzna {to mare za njega. Neki su opsjednuti vlastitim nespokojstvima i ograni~enjima, neki ga ne èle upoznati da se ne bi morali prepoznavati jo{ nemo}nijima i neva`nijima. Rizvanovi}, me|utim, voli likove protjerane na marginu, on uostalom àli njihovo vrijeme, on im poku{ava tihim gestama, blagim potezima ljudskosti vratiti perspektivu, on sada{nosti uzvra}a sje}anjem na ìvot. Njegovi gubitnici, sitni proďŹ teri, intelektualci ili veterani Domovinskog rata, nepovratno su izgubili svoje vrijeme, a njihov grad pravo na ~e`nju. Drama ~ovjeka pogo|ena ratom, bezidejnost, melankolija, praznina, zabrinutost, strah nisu, na sre}u, ideolo{ki manipulirane ~injenice Rizvanovi}eva literarnog svijeta. Naprotiv, one funkcioniraju tek kao emocija. A neki tvrde da su emocije kulturna ~injenica. I da su im, koliko god bile iskustvo pojedinca, zna~enja dana na{om kolektivnom egzistencijom. Upravo zato nam se i ~ini da su Rizvanovi}evi subjektivni kadrovi jednoga grada, u kojima po~esto prepoznajemo ritmove muzike za ples, ponajbolje ispisane stranice o osje~kim ratnim devedesetim.

200

BO[NJA^KA PISMOHRANA

PRIKAZI I KRITIKE

Saudin ef. Suba{i}

Povijesni hod muslimana u Dubrovniku Had`em Hajdarevi}, Muslimani u Dubrovniku (Sedamdeset godina od utemeljenja Islamske zajednice u Dubrovniku), Med`lis Islamske zajednice Dubrovnik, Dubrovnik, 2004., str. 106.

Ovo vrijedna knjiga u izdanju Med`lisa Islamske zajednice Dubrovnik potvr|uje i svjedo~i autohtonost islama i muslimana u ovom dijelu Europe te priloènom fotodokumentacijom i arhivskom gra|om ~vrsto potiskuje one tvrdnje koje idu u pravcu odricanja autohtonosti islamu, pa tako i muslimanima u Europi i Hrvatskoj. Ovo, dakako, nije jedina knjiga koja s povijesnog aspekta promatra islam i muslimane u Hrvatskoj, ali je svakako pa`nje vrijedna i te }e zasigurno na}i svoje mjesto u na{im bibliotekama, {kolama i univerzitetima. Knjiga pod naslovom “Muslimani u Dubrovniku” govori o povijesnom hodu islama na samom jugu Hrvatske. Radi se o monografiji bogato ilustriranom dokumentima i slikama koje nam prikazuju mesdìdske, dru{tvene, administrativne i druge popratne prostore Islamske zajednice u Dubrovniku za koju se smatra da je me|u najure|enijima i najljep{ima u Hrvatskoj. U monografiji su priloèni dokumenti iz arhive i {to je posebno zanimljivo preslike dva raritetna rukopisa Kur’ana iz 1024. hid`retske godine. U Dubrovnik muslimani po~inju dolaziti nakon 1878. godine. Stalniji boravak muslimanskog stanovni{tva u Dubrovniku vezan je tek za po~etak XX. stolje}a kada je u funkciju stavljen èljezni~ki promet izme|u Bosne i Hercegovine i luke u Dubrovniku. Vremenom se formiraju trgova~ka dru{tva, grade skladi{ta, osnivaju poduze}a, trgovinske korporacije te se u poslovima skladi{tenja i transporta prispjele robe nametala potreba za jeftinijom radnom snagom, bilo stalnom bilo sezonskom. Uvidom u dostupne dokumente moèmo zaklju~iti da se radilo o izuzetno tegobnim vremenima, kada se te{ko zara|ivalo i ìvjelo, ali u krajevima odakle se dolazilo bilo jo{ gore. Prostore dana{njeg Dubrovnika prvotno su naseljavali Iliri. Od 2. st.pr.n.e. u ve} formiranu naseobinu Ragusium dolaze rimski vojnici. Najezdom slavenskih plemena u 7. st. ovaj dio Mediterana mijenja svoju politi~ku i etni~ku sliku. Novi grad Ragusium bit }e od 12. st. poznat i pod imenom Dubrovnik. Prva stolje}a svoje povijesti Dubrovnik proìvljava pod za{titom Bizanta. U knjizi “Islam i muslimani u Hrvatskoj” autor [evko ef. Omerba{i} isti~e da je Dubrovnik prvi hrvatski grad koji je do{ao u neposredni dodir s muslimanima, to~nije, Arapima. Sredinom 9. st. velika arapska flota, nakon pobjede nad bizantskom vojskom, uplovila je u Jadransko more, pomaù}i neke priobalne politi~ke zajednice u njihovom osamostaljenju od Bizanta, ali pritom i osvajaju}i neke jadranske gradove: Budvu, Rosu, donji dio Kotora itd. Dubrovnik je dugo odolijevao opsadi

BO[NJA^KA PISMOHRANA

201

SAUDIN EF. SUBA[I]: POVIJESNI HOD MUSLIMANA U DUBROVNIKU

te }e se kasnije, nakon dolaska poja~anja, Saraceni povu}i i prekinuti opsadu grada. Historijski izvori govore da su muslimani u tim desetlje}ima pod svojom opsadom dràli grad Bari i ju`ni dio Italije. Dubrovnik }e na taj na~in izgubiti kontakt s muslimanima sve do 15. st. to jest do dolaska Osmanlija na ove prostore. Kasnije }e se iz ekonomskih razloga razviti suradnja Dubrovnika s Bosnom i Srbijom i drugim krajevima iz blièg i daljeg dubrova~kog zale|a. Dolaskom Turaka u Bosnu izme|u osmanlijske vlasti i Dubrovnika razvija se ìva diplomatska aktivnost pa se u dubrova~kom arhivu moè na}i preko 11.000 dokumenata koji o tomu svjedo~e. Ovdje se isti~e jedan od najstarijih dokumenata, koji potje~e iz 1430. godine iz vremena sultana Murata II. koji potvr|uje slobodu kretanja i pravo na za{titu dubrova~kim gra|anima i trgovcima koji dolaze i odlaze iz Bosne. Prvi podaci koji govore o doseljavanju muslimana u Dubrovnik spominju izvjesnog Ibru Krehi}a koji je u Dubrovnik do{ao 1919. godine te je u Gruù radio kao predstavnik jednog poduze}a iz Zavidovi}a. Tek tridesetih godina ovog stolje}a zabiljeèna su masovnija preseljavanja ~itavih obitelji iz Bosne u Dubrovnik. Uglavnom se radilo o obrtnicima, trgovcima, vrlo rijetko i ~inovnicima, to jest onima koji su ekonomski bili stabilniji i sigurniji. Muslimani su te{ko uspijevali dru{tveno se organizirati u Dubrovniku, jo{ teè uklopiti se u tradicionalno zatvorenu dubrova~ku cjelinu, pa su uglavnom svoj kulturni i dru{tveni ìvot upra`njavali u intimi, me|u svojim obiteljima. Godine 1932. zajedni~kim naporima pokrenuta je inicijativa o formiranju dèmata i postavljenju imama, a 1933. godine je postavljen imam i organiziran dèmat. Tek od organiziranja Islamske zajednice u srpnja 1933. to jest od postavljenja prvog dubrova~kog imama Dervi{a ef. Korkuta zapo~inje i sustavnije i organiziranije djelovanje muslimana u Dubrovniku. Va`no je napomenuti da je prvi ezan u Dubrovniku slu`beno prou~en 1929. godine. Prou~io ga je Asim Fetahagi} u ku}i Ramadana Karamehmedovi}a, a dokumenti govore o doista neizvjesnom i te{kom vremenu kroz koje su prolazili dubrova~ki muslimani. Danas, Islamska zajednica u Dubrovniku ima mesdìd, dru{tvene, administrativne i druge popratne prostorije koje spadaju me|u najljep{e i najure|enije u cijeloj Hrvatskoj. Mesdìd je prostran i lijepo ure|en. Mihrab, mimber, levhe, kao i mu{epci na prozorima izra|eni su od hrastova drveta, a minuciozne rezbarije umjetni~ko su djelo konji~kih majstora. S obzirom na ~injenicu da se dubrova~ki mesdìd nalazi u starogradskoj jezgri Grada, u prili~no tihom djelu, vjerniku je omogu}ena rijetka kontemplacija ispunjena rado{}u i uravnoteèno{}u vjerskog osje}aja. Knji`nica, ina~e, ima preko tisu}u vrijednih i raritetnih naslova iz lijepe knjièvnosti, islamistike, orijentalnih znanosti, prava i drugih oblasti ljudskog duha i djelovanja. Srda~no preporu~amo imanje i ~itanje ove lijepe knjige te vas pozivamo da zajedno sa svojim obiteljima posjetite stoljetni grad Dubrovnik, dubrova~ki mesdìd i da se na licu mjesta osvjedo~ite o jednoj ìvoj sedamdesetogodi{njoj aktivnosti dubrova~kih muslimana.

202

BO[NJA^KA PISMOHRANA

svje do~ an stva

Safeta Obho|a{

SVJEDO^ANSTVA

Izme|u kultura SAFETA OBHO\A[ je jedna od mnogih bosanskih pisaca i intelektualaca, koji su zbog etni~kog ~i{}enja morali izme|u 1992. - 95. godine napustiti domovinu i potraìti spas u egzilu. Ro|ena je 1951. godine na Palama, u blizini Sarajeva, u muslimanskoj porodici. U Sarajevu je studirala i radila, a s porodicom ìvjela na Palama. Izme|u 1980. - 1992. objavila je vi{e radio - drama, pri~a i knjigu “@ena i tajna”. Za pri~e i radio-drame dobila je nekoliko nagrada, izme|u ostalih 1987. i nagradu “Zija Dizdarevi}” za pri~u “Australijska zeba”. Godine 1992. protjerana je s porodicom iz rodnog mjesta i od tada ìvi i radi u Njema~koj, u gradu Wuppertalu. Osim literarnog stvarala{tva, posebno mjesto u njenom radu zauzima i prezentiranje bosanske kulture njema~koj publici. U to spadaju brojne literarne ve~eri, posjete njema~kim {kolama i projekti s njema~kim i bosanskim kolegama.

@IVOTNI PUT I LITERARNO STVARALA[TVO AUTORICE U EGZILU Moja prva domovina je Bosna i Hercegovina. Tu zemlju nisam napustila dobrovoljno, 1992. godine u naletu genocidnog etni~kog ~i{}enja protjerana sam zajedno sa svojom porodicom i to zbog na{eg islamskog porijekla. Dospjela sam u Njema~ku, u meni do tada nepoznatu zemlju, gdje sam imala sre}u brzo nau~iti jezik i kroz nova saznanja dalje razviti moje literarno stvarala{tvo. Moja prva faza u Njema~koj 1992.-1995. bila je izbjegli~ka agonija: preko dana sam bila optere}ena poslom, radila sam u nekoliko doma}instava kao ~ista~ica, zatim se morala brinuti o porodici, a onda sam tr~ala u u~ionicu jedne narodne {kole da nekoliko sati u~im njema~ki. Pri tome mi je u glavi neprestano bila ratna katastrofa u Bosni, ubijanje, umiranje, glad i bijeda mojih sunarodnjaka. Bosna je bila prisutna u svim medijima. Njena tragedija je svakog dana preno{ena uìvo u dnevne sobe {irom cijelog svijeta. Mnogo Nijemaca se angaìralo i sakupljalo humanitarnu pomo} za narod u Bosni i Hercegovini. I oni su trebali nekoga da ih iz prve ruke izvijesti o tome, nekoga tko je upravo do{ao iz Bosne. Ja sam im pomagala i obja{njavala, pri ~emu sam shvatila koliko je va`no znanje njema~kog jezika i koliko se ja bolje osje}am kad se mogu javiti za rije~ na istom nivou kao i drugi saradnici i doma}ini. Literatura iz Bosne je tada bila jako traèna, ali ne ona koju sam ja pisala u Bosni. Takozvana mainstream litertatura èljela je samo jedno, da njema~koj javnosti dokaè socijalisti~ki kozmopolitizam Sarajeva kao i najbolje strane nekada{nje Titove zemlje, u kojoj su u harmoniji i pozitivnom odnosu ìvjele tamo{nje kulture i religije. Ali ja nisam imala roman koji je za temu imao multikulturnu bajku o mojoj domovini. Moj stil pripovijedanja se dopao jednoj urednici, zbog ~ega je htjela poru~iti kod mene jedan ljubavni roman. “Ali ja ne pi{em ljubavne romane. Ja pi{em o bosanskim ènama koje su u ime ljubavi iskori{tavane i izrabljivane ~ak i u svojim vlastitim porodicama”, odgovorila sam. “Ne, sad nam ne trebaju emanze njihove ideje. Ljubav izme|u jednog srpskog mladi}a i jedne djevojke muslimanke, to bi se u ovom vremenu dalo dobro prodati.” Ja nisam mogla pisati roman s nametnutim sadràjem i dràla sam se ~vrsto svojih poslova kao ~ista~ica. U neko doba se na{ao jedan mali izdava~, koji je èlio publicirati djela iz ugroènih kultura.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

205

SAFETA OBHO\A[: IZME\U KULTURA

Izdavanjem prvih publikacija, izme|u 1996. i 1997. zavr{ila se moja izbjegli~ka faza u Njema~koj. Nakon toga bila sam istovremeno ~ista~ica i autorica u egzilu. 1997. sam, uz zalaganje mog izdava~a, pozvana na jedan simpozij pod nazivom “Izdava{tvo u egzilu”. Bilo je puno diskusije i referata o situaciji pisca u tu|oj kulturi. Re~enica jedne referentice iz Münchena me se duboko dojmila i ja sam je dobro zapamtila: “@ene u egzilu odràvaju Njema~ku ~istom, jer one nemaju nikakvu drugu {ansu.”. Ili svoje {anse proma{e, kao ja, mislila sam tada. 1997. i 1998. imala sam puno sre}e jer sam dobila nekoliko radnih stipendija zaredom. Bez financijskih problema i s ve} dobrim znanjem njema~kog, mogla sam brè reagirati na svoju okolinu, sakupljati informacije, javiti se za rije~. Bilo mi je zaista nerazumljivo za{to se politi~ko-kulturni autoriteti tako povr{no bave problemom useljenika. Stalno su uspostavljanje dijagnoze tog bolesnog stanja, ukazivalo se na to da integracija ide krivim putem, ali se nije preduzimalo skoro ni{ta da se sprije~i nastanak paralelnih dru{tva u njema~kim gradovima. @ene u egzilu bile su osu|ene na to, ne samo da rade ve}inom kao ~ista~ice, nego i na to da ~uvaju tradiciju i obi~aje iz stare domovine. Pritom da podnose svaku okrutnost takvog stanja. One koje su prednja~ile, koje su èljele pokrenuti diskusije o goru}im problemima useljenika, naj~e{}e su ostajale usamljene i nisu mogle ra~unati ni na podr{ku njema~kih politi~ko-kulturnih struktura.

Bila sam istovremeno ~ista~ica i autorica u egzilu. 1997. sam, uz zalaganje mog izdava~a, pozvana na jedan simpozij pod nazivom “Izdava{tvo u egzilu”. Bilo je puno diskusije i referata o situaciji pisca u tu|oj kulturi. Re~enica jedne referentice iz Münchena me se duboko dojmila i ja sam je dobro zapamtila: “@ene u egzilu odràvaju Njema~ku ~istom, jer one nemaju nikakvu drugu {ansu.” U Selu umjetnika 1998. godine upoznala sam jednog sapatnika- vje~nog migranta iz Iraka, Sargona Boulusa, koji je potjecao iz asirsko-hri{}anske kulture. Njegova situacija bez doma i domovine me dirnula, njegovo poznavanje Bliskog istoka me odu{evilo. Kroz razmjenu na{ih iskustava nakupljenih u stalnim prelascima iz jedne kulture u drugu, razvili smo jedan zajedni~ki projekat, mozaik-knjigu “Legende i pra{ina – na hri{}ansko-islamskim stazama srca.” Ali u to vrijeme izdava~i nisu pokazivali puno interesa za jedan hri{}anskoislamski dijalog-rukopis. “Dio va{eg kolege moète izbaciti, a va{u vlastitu pri~u produbiti, pri ~emu trebate istaknuti va{e probleme kao èna-muslimanka. Za to }emo vam dati 2 mjeseca, ali ve} sada moèmo napraviti ugovor.” Taj lektor je bio velikodu{an {to se ticalo honorara, ali ja nisam mogla upropastiti svim srcem napisanu knjigu. Zato je rukopis ostao u mojoj ladici i to duè vremena. Sre}om za mene, proradila je usmena propaganda i moji ~itaoci su imali potpuno druga~ije mi{ljenje od urednika i lektora. Oni su mislili kako je moja literatura nova, osvjeàvaju}a, zna~ajna po sadràju... Sa zaradom kao ~ista~ica i s dodatkom od mojih ~itanja i literarnih nastupa mogla sam nekako preìvjeti i pomo}i k}erki da zavr{i studij. Neovisnost se morala platiti. Teroristi~ki napad 11. Septembra 2001. u New Yorku potresao je i promijenio

206

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SVJEDO^ANSTVA

cijeli svijet. Nakon bolnog bu|enja, javnost se suo~ila sa problemom islam u Evropi, ali opet nedovoljno konstruktivno. Ta tema se obra|ivala ili ekstremno neprijateljski ili po svim mjerilima politi~ke korektnosti. Zastupnici ove druge struje su mislili: za ime volje Bo`je, samo da ne naljutimo fundamentaliste u islamskoj zajednici. Redakcije su se natjecale u tome, tko }e tim navodnim poznavaocima Kurâ&#x20AC;&#x2122;ana ponuditi vi{e prostora za izno{enje svojih vi|enja. Na podijumske diskusije su pozivane uvijek iste osobe, isti autori su dobivali cijele stranice u novinama, gdje su obja{njavali kako se primjenjuje Sveta knjiga. Jednom nas je jedna mlada, na{minkana i nakin|urena èna podu~avala kako }emo se obla~iti, a da to odgovara propisima islama, drugi put nam je vazio o~igledno jedan ènomrzitelj, o tome kako je za jednu muslimanku ostvarivanje sopstvenih èlja veliki grijeh, jer one trebaju ìvjeti samo za dobro svoje porodice. Jedna mlada pokrivena èna, angaìrana u socijalnom podru~ju, priznavala je da u useljeni~kim porodicama ima mnogo nasilja nad ènama. Ali ona je sa svoje strane, {to je smatrala svojom velikom zaslugom, poku{avala uvjeriti imama njihove dàmije da prilikom svog vaza opominje nasilne mu{karce u svom dèmatu. @ene se ne smiju tu}i, jer to ni Pejgamber nikad nije ~inio. Ja sam se pitala: gdje ìve te muslimanke?! Da li je to u jednoj strogo islamskoj zemlji, gdje vlada {erijatsko pravo, ili u jednoj evropskoj dràvi, gdje se na raspolaganju imaju svi zakoni za pravnu za{titu individue. Neprijateljski nastrojeni mediji isticali su samo negativne doga|aje iz tog paralelnog dru{tva: prisilna udaja, ubojstva sestara i k}erki zbog ~asti, radikalna omladina, {kole koje nisu mogle raditi zbog vandaliranja u~enika iz useljeni~kih porodica. Mnogi izdava~i su ih slijedili, jer se sa knjigama koje su obra|ivale temu zlostavljane muslimanske k}eri mogao napraviti dobar promet. Ja opet nisam imala rukopise koji su mogli zadovoljiti takve kriterije, ni politi~ki korektnih ni neprijateljski nastrojenih urednika. Za prve je moj na~in mi{ljenja i pisanja bio previ{e evropski, za ove druge sam morala vi{e ista}i svoju nesretnu sudbinu kao muslimanka. Lahko je mogu}e da se jedan od urednika {alio kad je ovako komentirao jedan moj tekst: â&#x20AC;&#x153;Portret jedne muslimanke koja nije pokrivena, koja nije silovana ili zlostavljana, koja nije dospjela u neki dom za ugroène ène. Ja mislim da takve pri~e ne interesiraju na{e ~itaoce.â&#x20AC;? Ne znam to~no kada, ali se nadam da }e takvi urednici brzo shvatiti da se varaju. Ja sam imala ~ast i zadovoljstvo upoznati mnoge Nijemce koji od medija o~ekuju da jednom daju rije~ muslimanima, koji dodu{e ìve i rade po svom islamskom uvjerenju, ali su nau~ili da misle i odnose se prema drugima bez dogmi i predrasuda. Postoji jo{ ne{to {to mi daje nadu: glasovi muslimana koji èle ìvjeti u Evropi i biti dio te kulture, koji odbijaju svako nasilje u ime vjere, sve su glasniji. Nadati se je da ne}e biti ugu{eni i sa jedne i sa druge strane.

Za upoznavanje s djelima Safete Obho|a{ ~itatelje upu}ujemo na slijede}a izdanja: Legende i pra{ina, Bosanska rije~, 2001, Tuzla [eherzade u zemlji dugih zima, (2005) Bosanska rije~, Tuzla Trbu{na plesa~ica, 2006, Bosanska rije~, Tuzla

BO[NJA^KA PISMOHRANA

207

sim pozij o

Remzija Had`iefendi} - Pari} Emsud Sinanovi} Hasnija Muratagi} - Tuna

enve ru ~olako

Muhamed Nezirovi} Sulejman Kupusovi} Zenaida Meco

vi}u

Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske kao nakladnik prvog izdanja romana “Jedinac” iskreno zahvaljuje sinovima knjièvnika mr. sc. Esadu i dr. sc. Zlatanu ôlakovi}u na osobnom doprinosu u objavljivanju ovog djela, s nadom da }e iz riznice rukopisne ostav{tine Envera ôlakovi}a bo{nja~ka i hrvatska kulturna javnost biti oboga}ene jo{ mnogim, dosad neobjavljivanim djelima autora “Legende o Ali-pa{i”. Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} 210

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Remzija Had`iefendi}-Pari}

Knji`evni i prevodila~ki rad Envera ^olakovi}a Symposium Bosniense

U dvorani BNZH u Zagrebu odràn je 9. i 10. XII 2005. Simpozij “Knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a”, kojim su obilje`na dva jubileja: 90 godina od ro|enja i 30 godina od smrti ovog knjièvnika, prevoditelja, esejiste i publiciste. Enver ôlakovi} bio je erudita, evropski obrazovan intelektualac posve rijetka spoja: pjesnik, pripovjeda~, romanopisac, novelist, dramski pisac, esejist, matemati~ar, vrsni poznavatelj muzike te suvremene ma|arske i njema~ke poezije, poliglota, prevoditelj... Za ìvota je objavio nekoliko djela, a iza sebe ostavio na hiljade stranica u rukopisu – vlastitih djela i prijevoda. Za knjièvni rad, kao i za prijevode, nagra|ivan je za ìvota. A onda zaboravljen. Cilj na{eg simpozija je bio skrenuti pa`nju na knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a i ukazati na potrebu stru~ne evaluacije njegovog djela. Uz sudjelovanje velikog broja po{tovatelja lijepe rije~i i uvaènih gostiju me|u kojima su bili i pisci i prevoditelji, kao i predstavnici drugih nacionalnih zajednica, na simpoziju su izlagali povjesni~ari knjièvnosti, knjièvni kriti~ari, lingvisti, stilisti~arke i stilisti~ari, prevoditeljice i prevoditelji, profesorice knjièvnosti i jezika... iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Ma|arske: prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi} (o ôlakovi}evom pripovjeda~kom radu), prof. dr. Dèvad Jahi} (o jezi~kim izvorima “Legende o Ali-pa{i”, o sarajevskom idiomu, kroatizmima i mogu}im intervencijama urednika i lektora), prof. dr. Hasnija Muratagi}-Tuna (o stilskim odlikama “Legende o Ali-pa{i”), mr. Emsud Sinanovi} (o “Jedincu”), mr. Zenaida Meco (o figurama ponavljanja u ôlkovi}evoj poeziji), mr. Sead [emsovi} (o ôlakovi}evim radovima u sarajevskoj publicistici), doc. dr. Ratmira Pjani} (o nekim jezi~kim i stilskim osobinama “Legende o Ali-pa{i”), Omanovi} Mersija (o impresijama knjièvnim djelom E. ôlakoi}a i “Lokljanima”), Ai{a \uli} (o tipovima pripovijedanja u “Legndi o Ali-pa{i”), Jolan Mann (o ôlakovi}evim prijevodima ma|arske knjièvnosti), Fikret Cacan (o “Zlatnoj knjizi ma|arske poezije” i pitanjima prevo|enja) i prof. dr. Remzija Hadìefendi}-Pari} (o poetici “Jedinca” i stihovnom ritmu). Mnoga izlaganja izazvala su zanimljiva pitanja i otvorila diskusiju i prvog i drugog dana simpozija. Dugo i nepravedno zanemarivan, snagom svoje rije~i Enver ôlakovi} prekida {utnju. To i jest bila èlja BNZH kad se prihvatila objavljivanja “Jedinca” i organizacije simpozija. Izlaganja sudionika dvodnevnog simpozija, kao i radove onih koji su bili predvi|eni programom, ali su bili sprije~eni sudjelovati, objavljivat }emo na stranicama na{e “Pismohrane” od ovog broja. U sklopu simpozija uprili~ena je promocija ôlakovi}evog prvi put objavljenog romana u stihovima “Jedinac”. Roman su predstavili ~lanovi Uredni~kog kolegija Biblioteke “Bosana”. O zna~ajnom izdava~kom projektu nakladnika govorio je g. Hilmija [abi}; djetinjstva s ocem toplo se sje}ao pjesnikov sin g. Esad ôlakovi}, zahvaljuju}i kojem je u dvorani izloèno platno s ôlakovi}evim portretom iz porodi~ne zbirke, pi{~ev pisa}i stroj na kojem

BO[NJA^KA PISMOHRANA

211

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]

su u dugim no}ima nesna nastajali vrijedni rukopisi “za ladicu”, podeblji autobiografski diskurs “Knjiga majci” iz riznice ostav{tine neobjavljenih pi{~evih djela te neizostavni ôlakovi}ev rekvizit – tabakera, srebrna kutija za duhan; o poetici romana govorila je prof. Remzija Hadìefendi}-Pari}. U literarni svijet po mnogo ~emu jedinstvenog ôlakovi}evog “Jednica” prisutne je te ve~eri uveo umjetnik vrsne dikcije g. Zijad Gra~i}. On je pro~itao dva poduà odlomka iz “Jedinca”, teksta neobi~no rasko{nog pjesni~kog ritma ~iju je osnovicu zapravo preuzela sintaksa: poseban redoslijed rije~i ili, preciznije, posebno razdvajanje sintaksi~kih ~lanaka i njihov poredak (usp. S mukom se saginju} te{kom/ potrla hudèru i ~ardak/ i okidala {talu pa brezovom metlom pomela./ Na glavi burilu jednu, pod oba pazuha dvije,/ s izvora dovukla s vodom./ Umorna ~u~nula smjerno/ pred ku}om na kameni prag/ i abdestom skvasila ruke. Na koìcu najljep{eg ovna,/ kog lani potajice/ àlila za Bajram iz tora/ pustiti pod `rtveni no`,-/ spustila na molitvu ~elo./ I}indija. Vrelina s nebesa/ u njezine obraze sa{la...). Moderator je bila g|ica Sena Kulenovi}. Simpozij “Knjièvni prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a”, ~etvrti po redu koji je organizirala Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, idejno i stru~no oblikovala je prof. dr. Remzija Hadìefendi}-Pari}, koordinatori su bili g|ica Sena Kulenovi} i g. Dèvad Jogun~i}, a administrativni tajnik g. Samir Avdagi}. Organizaciji simpozija, kao i izdanju “Jedinca”, veliki doprinos dao je i mr. Esad ôlakovi}, mla|i sin Envera ôlakovi}a. Kada sam nakon jednog predavanja o bosanskom jeziku 1994. u Zagrebu dobila, dok su na blokirano Sarajevo padale bombe, deset starih “Novih Behara” od nepoznatog dobrotvora (nije se potpisao na koverti s “Beharima” koje mi je ostavio u zagreba~koj dàmiji), danima sam i{~itavala poùtjele listove i u jednom iz 1941. g., u rubrici Inna lillahi, nai{la na ovaj tekst: MEHRUM VEJSILBEG I FATIME-HANUMA ÔLAKOVI], 7. studenoga o. g. doìvjelo je Sarajevo opet jedno te{ko bombardiranje. Neprijateljski zrakoplovi su bacili velik broj te`kih bomba na zapadni dio grada, al ih je nekoliko palo i po stroèm sredi{tu. Od jedne te`ke bombe stradalo je manje gra|ana, koji su se sklanjali u javno skloni{te Bratinske blagajne. Preko stotinu osoba, me|u njima najvi{e èna i nedu`ne dje~ice, palo je `rtvom ove bombe. I na{eg suradnika, uglednog hrvatskog knjièvnik Envera ôlakovi}, zadesio je teàk udarac, jer su se u to skolni{te sklanjali i njegovi roditelji, siedi Vejsilbeg i njegova vjerna ìvotna druìca Fatime-hanuma, pa su toga dana oko 3!/2 sata popodne preselili u vje~nost. Mehrum Vejsilbeg je bio vrlo popularan u Sarajevu. ôvjek koji je vidio mnogo svieta i visokog dru`tva, a uz to vrlo ìve ma{te, znao je vje{to i ugodno pri~ati o stranom svietu. Kao i njegova hanuma, ina~e rodom Madàrica iz Budimpe{te, koja je iz ljubavi prema svome muù svim srdcem prigrlila islam i sliedila njegove propise, i merhum Vejsilbeg je bio musallija, pa je ~uvao namazke vaktove, da ste ga svakog dana mogli vidjeti bilo u Begovoj bilo u Alipa{inoj dàmiji uviek u prvom safu. Gubitak roditelja, posebno majke, ostavit }e veliki trag u ôlakovi}u ìvotu. Potvrdit }e se to, zasigurno, jednom kad se bude kompletirao pi{~ev dnevnik i kad se bude objavila “Knjiga majci”, jo{ uvijek u rukopisu.

212

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

mr. Emsud Sinanovi}

Prvi bo{nja~ki roman u stihu U povodu 30. obljetnice smrti Envera ^olakovi}a te posthumnog objavljivanja romana Jedinac, BNZH, Zagreb, 2005.

Roman Jedinac autor je po~eo pisati 1947. (na mnogim mjestima u svom rukopisu Dnevnik pominje kako radi na romanu Hajri), a zavr{io 1967. Posthumno je objavljen tek 2005. godine. Mnogi }e se ~itatelji, a i kriti~ari pitati: za{to roman nije prije objavljen? Za razdoblje od 1967. do 1990., svakom tko odista poznaje ôlakovi}evo stvarala{tvo, a naro~ito poeziju koju je pisao u doba prisilne {utnje, osu|en na neobjavljivanje nepuna dva desetlje}a (1947.-1964.), ôlakovi} kao izrazito antisocijalisti~ki pisac nikako nije mogao objavljivati svoja djela u doba SFRJ-a. Ali postavlja se pitanje: za{to roman Jedinac, kao jedini bo{nja~ki roman u stihovima, nije objavljen od 1995.-2005. kada je BiH postala samostalna i nezavisna dràva? No, svejedno, danas je roman pred ~itateljem, te je svaka polemika oko njegovog neizlaènja besmislena jer horizont o~ekivanja ~itatelja u doba nastanka romana, zbog raznih izvan knjièvnih ~injenica, bio bi druga~iji, jer bi ~itatelj druga~ije percipirao roman nego danas u doba “demokracije”, oslobo|en svih ideolo{kih zabluda. Da li bi bilo bolje za roman da je objavljen kada je napisan? O~ito kako nije smio biti objavljen, ili to {to je danas objavljen, ne umanjuje ni{ta glede njegovih estetskih vrijednosti. Kao {to ni Kafka ni{ta nije izgubio kao zna~ajan autor modernog romana zato {to su mu svi romani objavljeni posthumno, ili engleski metafizi~ari G. Herbert i John Donne, koje 300 godina nakon prvotnog objavljivanja svojih djela, kao umjetni~ki relavantne autore i klasike engleske knjièvnosti svojim kriti~kim prevrednovanjem ponovo “otkrio” T.S.Eliot. Dakle, ako Jedinac ima autohtone i neponovljive vrijednosti, a ima ih, na gubitku je jedino E. ôlakovi} koji je toliko ~eznuo da mu djela izi|u iz “ladice” i zaìve me|u ~itateljima. Roman u stihovima Jedinac je ~etvrti, a posthumno drugi objavljeni roman Envera ôlakovi}a (1913.-1976.). ¢Legenda o Ali-pa{i, Zagreb 1944., Muji}a Hanka,. Novi behar br. 14-20, 1944., Mali svijet, Zagreb,1991.£. Prema samom naslovu romana Jedinac, a budu}i da ve}im dijelom sadràja problematizira odnose u obitelji Tifana Lokme, koju jedino Mejrina ljubav drì na okupu; te obitelji sretnih (Omeragana i Salihagina obitelj) i nesretnih bra~nih zajednica, kao i obitelj samohrane majke Anke i njeno dvoje djece - roman bi trebao biti ànrovski odre|en kao obiteljski budu}i da veoma uspjelo oìvotvoruje ideju sadrànu u motu Tolstojevog romana Ana Karenjina: “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj na~in”. No budu}i da povijesni doga|aji, tj. izbori u Kraljevini SHS-a 1920. godine itekako determiniraju, oblikuju, mijenjaju karakter pojedinih likova (Tifan, Omer Pa{i}, Mara, Marko), a sve glavne likove ôlakovi} pomno psiholo{ki analizira sluè}i se ponajprije tehnikom slobodnog upravnog govora – roman bi se mogao ànrovski atribuirati kao povijesno-psiholo{ki roman. Po{to je glavni junak Tifan Lokmo tipi~na dramatska egzistencija koja se ostvaruje u grani~noj situaciji “borba”, tj. borba u samom Tifanu razapetom izme|u bijesa i nje`nosti (vuk - janje), te borba sa svijetom utemeljenom na oprekama: selo-grad,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

213

EMSUD SINANOVI]

tradicija-novina, sre}a-nesre}a, a naro~ito na opreci bogatstvo-bijeda; svijetu u kojem je novac mjerilo ljudskih vrijednosti, svijetu koji je izgubio ~vrsto moralno upori{te u vjeri, Bogu i sve vi{e se pretvara u kaos, dakle roman Jedinac je i egzistencijalisti~ki roman. Gore navedene odrednice su tematske, a glede stila i njemu imanentnih knjièvnih postupaka, izboru rije~i na paradigmatskoj osi i njihovim kombiniranjem na sintagmatskoj osi, kako R. Jakobson i definira poetsko stvaranje, roman je simbioza romanti~nog (idealizirani Bo{njaci Salihaga, Omeraga, Mejra kao nosioci starih vrijednosti, neprispodobivih novom dobu, kao {to su bezuvjetna vjera u Boga i iz Kur’ana proizi{le moralne norme kao kategori~ki eti~ki imperativi djelovanja i pona{anja koji se fenomenolo{ki o~ituju kao dobrota, altruizam, briga i skrb za bli`njega svoga...) realisti~nog (ako u poeziji moè biti uop}e govora o realizmu, a ovdje se to odnosi na opise krajolika koji mogu funkcionirati i kao samostalne pejza`ne pjesme, tako|er su veoma realisti~ki prikazani izbori i politi~ka situacija u Kraljevini SHS-a) ekspresionisti~kog (oduhovljena metafora,. opredme}ena metafora, kaoti~ni snovi, slika Nemani dana ekspresionisti~kom retorikom te tema ekspresionisti~kog poimanja ~ovjeka kao bi}a nagona, strasti) stila. Prema glavnom principu na temelju kojeg se oblikuje sam diskurs romana, roman Jedinac je tako|er roman lika jer glavni junak Tifan Lokmo povezuje sva zbivanja i likove, teatrolo{ki re~eno on je dramatis persona ovog romana, ili subjekt radnje re~eno jezikom strukturalizma. Mogu}a raznovrsnost u svezi odre|enja romanesknog ànra Jedinca nije moje proizvoljno mi{ljenje, jer ne postoji niti jedan roman u svjetskoj knjièvnosti, izuzmemo li trivijalne podànrove kao {to su krimi}, ljubi}, porni} koje ànrovski moèmo jednozna~no odrediti (Sjetimo se samo Bra}e Karamazova F.M. Dostojevskog koji je i filozofski, i socijalni, i psiholo{ki, i egzistencijalisti~ki, i kriminalisti~ki, i roman drama), a s druge strane protivnik sam bilo kojeg jednozna~nog odre|enja bilo ~ega jer kona~ne i vje~ne istine su okamenjene istine, dok je umjetni~ko djelo uvijek otvorena struktura, jezi~ni sustav za sva mogu}a budu}a i{~itavanja strukturalnih elemenata sistema i njihovog odnosa prema djelu kao cjelini, jedinstvenom znaku koji konotira uvijek novo zna~enje i novi smisao. Ovoj mojoj tezi ide u prilog i sretan zavr{etak romana, koji je ôlakovi}ev ustupak ~itateljima; no iz samog sadràja romana i podvojenog karaktera glavnog lika, ovaj je roman samo uvjetno zavr{en, jer na temelju brojnih pregaènih zakletvi kako ne}e vi{e piti, nu`no je o~ekivati novu krizu, novo opijanje, po{to je Tifan Lokmo je vi{e li~nost nagona i olujne strasti koje on razumski te{ko kontrolira. [to se pak ti~e fabule romana, ona samo na prvi pogled ima ~vrst linearni razvojni tok, dodu{e s puno reminiscencija i retrospekcija iz ìvota glavnih likova da bi smo bolje razumjeli njihovo djelovanje, no cijeli siè romana moè se svesti na dva klju~na doga|aja, a to su dvije to~ke krize u psihi glavnog lika, dva njegova nihilisti~ka opijanja, preljube, kartanje, tj. ~injenje onoga svega {to ru{i moralni kodeks sela; a ru{e}i moralne norme snagom svoje volje (nagona) i suprotstavljaju}i se svijetu u kojem ìvi, Tifan je jedino tako mogao i postati junak romana, za razliku od Muje Halvadìje glavnog lika, ne junaka, koji povezuje ciklus novela Lokvljani i koji zbog svoje dobrote nikada ne ru{i norme dru{tva u kojem ìvi, te stoga on i ne moè tako sna`no zaìvjeti kao samosvjesni, samovoljni i originalni karakter, po{to je on vi{e junak zbog baksuzluka, dok je Tifan tipi~na dramatska egzistencija koja je rezultat napetosti izme|u ambivalentnih polova svoje li~nosti: bijesa i ljubavi (nje`nosti), a sama ta napetost traì razrje{enje makar ili isklju~ivo u sukobu sa svijetom u kojem ìvi. Prva to~ka krize, tj. izljev nekontroliranog bijesa izbija sasvim neo~ekivano i zato nailazi na javnu osudu sela. Naime, poslije dobitka sina Hajre u Tifanu se {ejtan smiruje. On toliko voli sina da radi ènske poslove pa ga suseljani prozovu “brkata èna”. No kao svi seljaci kojima moral odre|uje imetak, i Tifana su pritisle razne socijalne neda}e: dugovi, uzdràvanje

214

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

obitelji, nezaposlenost i kona~no porez poradi kojeg Tifan prodaje jedinu kravu, a novac propije i obe}ano platno za Mejru daje prostitutki Anki. Zavr{ava pijan u snijegu gdje ga pronalazi Mejra nose}i dvomjese~nog Hajru koji se od zime i studeni razboli. Hajrina bolest kao i obe}anje da }e dobiti posao na pilani ako agituje za Srpsku radikalnu stranku me|u svojim muslimanima, a koji su svi odreda za Selja~ku stranku S. Radi}a, pa on ispada kao izdajica, izrod - uzrok su druge to~ke krize, tj. opijanja, bludni~enja, kockanja.... Zahvaljuju}i Mejri, te prijateljima Omeragi i Salihagi, roman na kraju, kao {to sam rekao, sretno zavr{ava. Tifan kosi travu na livadi, a Mejra o~ekuje drugo dijete kao znak novog ìvota. Osobno smatram kako je gra|a romana Jedinac vi{e dramske nego epske prirode poradi Tifanove dramatske egzistencije kao i brojnih sukoba kroz dijalog ili zbog dijaloga. Za{to je roman naslovljen Jedincom kad bi mu prije odgovarao naslov Tifanova muka ili sl.? ôlakovi} je vjerojatno izabrao naslov Jedinac zbog uloge koju bi trebao da odigra primjerice Hajro, Tifanov jedinac, kao o~inska radost koja }e pomo}i Tifanu da pobjedi {ejtana u sebi, tj. Hajro treba da spasi Tifana od njega samog. No Tifanu su uìci va`niji od o~inske ljubavi jer Hajro samo nakratko odvla~i Tifana od ~injenja zla. Isto tako Anki je njen sin Pavli} jedina nada njene moralne preobrazbe, tj. da se izvu~e sa dna ljudskog bivanja i postane po{tena èna. No Ankin jedinac, sin Pavle, prvo je dijete ubila, izgori u poàru {to seljani tuma~e kao bo`ju kaznu zbog nemoralnog ìvota majke.

TIFANOV PODVOJENI SVIJET ILI ANALIZA LIKOVA U ROMANU JEDINAC Kao {to sam naglasio tema ovog romana jeste ambivalentni, antinomi~ni karakter Tifana Lokme, tj. njegova te`nja da u okovima zaborava bitka ponovno prona|e sebe samog, svoj vlastiti tubitak. Zadatak mu je gotovo neizvediv budu}i je on, re~eno rje~nikom ekspresionisti~ke poetike, ~ovjek nagona i pomra~ene krvi u ~ijoj du{i Bog i {ejtan bitku biju.1 Ovaj tip junaka je veoma poznat kako u hrvatskoj tako i u bo{nja~koj literaturi pa za Tifana Lokminog mo`emo slobodno re}i kako je on knji`evni interpretant \uke Begovi}a iz istoimenog romana Ivana Kozarca, a naro~ito Petra Stani}a iz ekspresionisti~ke drame Bijesno pseto Ahmeda Muradbegovi}a. Duhovni etimon, klju~na rije~, jezgra romana Jedinac jeste leksem rat. Jo{ je stari Heraklit tvrdio kako je rat otac sviju stvari, te da je neke ljude stvorio kao bogove, a druge opet kao robove. Thomas Hobbes sli~no tvrdi svojim mi{ljenjem kako je rat sviju protiv svih, prirodno stanje ~ovjekovo, a mir, tek kratkotrajni odmor i priprema za novi rat. Teze spomenutih ďŹ lozofa veoma su prispodobive vje~nim ratovima na Balkanu, te naro~ito u Bosni. Jer otkad znaju za sebe, Bo{njaci su se borili i pod turskom i pod {vapskom zastavom, a nikad pod svojom. Ti ratovi nikad nisu zaobi{li ni Tifanovo selo Lokve: Ti vje~no zrcalo sela U kom se ogledali nekad Krstjani, Bogumili, pa turskih askera ~ete, pa raja, spahije, kmeti, pa turskih askera ~ete, Svi glavni likovi romana Jedinac su drasti~no osjetili posljedice rata, naro~ito oni koji su u njemu sudjelovali, ali i oni u pozadini kao Mejra kojoj je na Pjavi poginuo babo,/ u Galiciji pak

BO[NJA^KA PISMOHRANA

215

EMSUD SINANOVI]

brat,/ a amidà izgubio dan, sunce-o~i./ Daidù àndari dotukli,/ a njih kao siro~e po gradovima vukli / ko muhadìr~e siroto i stidno…/ Tifanov ratni drug Mijo na Tifanove rije~i: Da mu ho}e pamet pobje}i, sumorno replicira da nju dàba traì{ / ostavili smo je odavno u rovu / sada nam je u glavi àbokre~ine bare i klokot rakije. Te misli o gubitku zdravog razuma poradi strahote rata jo{ grublje, grotesknije zvu~e u nepravilnom bosanskom jeziku ìdovskog trgovca Salamona kad Tifan ho}e da snizi cijenu tkanine: Uh, ti si {enulo u ratu od pametu / [rapnela izgurala tvoju zdrav mozak.../ Brane}i Tifanovo amoralno pona{anje pred ènom, Omeraga joj kaè: Rat ga je otrovao èno. I sam Tifan je svjestan kakav je u rat oti{ao, a kakav se iz njega vratio te u ro|enju sina jedinca Hajre, u o~inskoj ljubavi vidi izlaz, pomirenje svog antinomi~nog bi}a, te ponovo zadobiveni tubitak, bitak ljubavi: Ono jeste ba{ moj Hajro Spasio mene od pi}a i zlo}e, i krvavih snova koje sam uz tifus, iz rata donio kao nadnice svoje za ~etiri godine klanja… Ratne strahote koje ga proganjaju i na javi i u snu, a on koji ìvi s njima kao vje~itom morom, ôlakovi} naturalisti~ki opisuje kad je Tifan: Jallah! Frljucnio du{manima poklon / od kojeg su pod nebo lijetale ruke / i krvave glave.... No te jezive ratne slike dovele su Tifana u sumnju u postojanje samog Boga: Moj ~estiti star~e, / gdje je Bog u ratu. / Na nebu il’ je onda / tu kod vas, u selu, il’ u pozadini, / gdje smrt sije~e / kao britka kosa po prisoju travu, / jer kod nas u ratu, bogami ga nema.../ Svi navedeni citati, svi iskazi likova o Tifanu upu}uju na zaklju~ak kako je on Tifan sve do rata bio dobar Bo{njak koje se brine o obitelji, petkom ide na dùmu, ljubi bli`njega svoga... No to je samo djelomi~no to~no, rat je samo bio prikladan medij u kojem je Tifanova podvojenost, koja u njemu ìvi od samog ro|enja, najjasnije se ukazala u svoj svojoj nakaznosti. Jer, Tifanova otrovna i pomra~ena krv ìvjela je skupa ljubavlju i nje`nosti otkad Tifan zna za sebe, jo{ u najranijoj mladosti gdje se egzistencijalna podvojenost na bijes (gnjev) i ljubav (nje`nost) o~itovala u njegovom djelovanju i pona{anju: Jo{ dok je kao mladi} ~uvao ala{u i dok mu je majka otkidala jutrom komadinu jare i {a~icu sira spremiv u torbu znao je taj bijes, ta prokleta guta, taj kamen od ù~i, sapinjati grlo, grud, srce, um.... Znao je on nekad ko ~oban~e frulu tesati tri dana, {arati nje`no po no}i skrivati pod jastuk pod glavom, a ~etvrtog dana na koljenu slomit

216

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

i baciti grubo u klokotav potok... Znao je on nekad milovati jare tepati mu pri~e o Ludome Talu, a onda odjednom udarit ga nogom pa plakati zatim {to izmlati jare... Udaranje pa milovanje se u ratu samo poja~alo pa je tako znao tr~ati kroz rov pod tu~om metaka da spasi druga i dadne mu pola kami{a tvrdog ili pak po no}i puzati kroz splet bodljikave ìce do ranjenog druga kog su sanitarci ostavili bogu. S druge strane, pored plemenite hrabrosti i skrbi za ratne drugove, sve ~e{}e se javljao zatomljeni bijes ustostru~en u ratu jer Tifan je ~esto znao urlikat kao zvijer / i ukrasti drugu po kami{a, il’ / ispiti njegov rum, / il’ ~ak mlatit nogom / u trbuh ranjenog / kaplara Milo{a / i ne htjeti previti Mehmedu ranu. / Guta! Gnojna guta bijesa i ù~i / u grlu, srcu - kao mora mu~i... Bijes u ratu, jer bijes je pratilac svih ratova od Troje do Srebrenice, Vukovara, najzornije moèmo predo~iti bijesom, gnjevom Ahileja, a posebice Ajanta, kad mu se povrije|enom i poniènom zato {to je Odisej a ne on kao najbolji ratnik, primio oru`je kao nagradu za juna{tvo, pomra~i um, jer taj poraz njegova ratni~ka ta{tina nije mogla podnijeti, te u bijesu pobije zaplijenjenu stoku. Ajantov psihoanaliti~ar bi rekao kako je bijeg u ludilo privremeni odu{ak prekomjernoj du{evnoj napetosti nastaloj u sukobu izme|u ratni~kog ponosa i vojno redarske discipline (Vidi: V. [vacav, Temelji dramaturgije.[kolska knjiga, Zagreb 1976, str. 29.) Isto tako bijes je konstanta Tifanovog du{evnog habitusa jer, ako se u ratu, isto kao i u miru, taj bijes iskazuje u nano{enju zla radi samog zla, da bi odmah zatim pre{ao u svoju suprotnost u dobro, ljubav i nje`nost, o~ito je kako je njegova podvojenost temelj njegovog bitka od ro|enja, a ne posljedica kaoti~nog svijeta koji ga okruùje. Dokaz te podvojenosti jest i osje}aj krivnje koja nastupa po u~injenu zlu, jer samosavladavanje sebe glede bijesa, mr`nje je permanentni onti~ko-moralni zadatak u uspostavljanju samog sebe kao umna, razborita bi}a, te zadobivanje carstva slobode i osloba|anje od carstva prisilne nagonske nu`nosti, carstva prirodnih nagona. Iz svega napisanog je o~ito da se Tifan kao lik ne mijenja, te kakav je na po~etku romana, takav je u cijelom romanu, a njegovo moralno samosvladavanje na kraju romana je veoma neuvjerljivo. O svladavanju N. Hartmann u svojoj Etici (Naklada Ljevak, Zagreb 2003., str.430.) pi{e: “[to su stari zvali Sofrasyne do{lo je u krivo svjetlo prevedeno kao trezvenost. Ne radi se o promi{ljenosti, nego o vrijednostima du{evne mjere i ravnoteè, o obuzdavanju svega razornog, prekomjernog i o moralnoj snazi svladavanja. To izri~e najbolje stoi~ki pojam enekratcia koji zna~i: imati sebe u vlasti, biti gospodar nad samim sobom. No da bi ~ovjek bio gospodar nad samim sobom on mora biti izrazito razumsko bi}e u kojem razum obuzdava afekte, strasti i sve ponore podsvijesti. Svladavanje je unutarnje formiranje i oblikovanje svega prirodnog u ~ovjeku, sviju tamnih sila koje on u sebi nalazi i koje iz duboke nesvjesnosti uspinju}i se stupaju pred svijet kao datosti. Instinkti, nagoni, afekti ne stoje nipo{to tu indiferentni prema vrijednostima. Oni su dio jednog unutarnjeg svijeta, izgra|uju}i ili razaraju}i.” Po Hartmannu afekti pripadaju prije svega emocionalnom ìvotu i du{evne su snage. Isto tako Hartmann negira moralnu odijelitost od afekta, jer svako pravo trebanje je pozitivno. Ono ne zahtijeva razaranje nego izgradnju. Da bi se rije{io bijesa i negativnih afekata Tifan bi trebao biti razborit, a da je opet razborit ne bi bio pod vla{}u afekta. Dakle,

BO[NJA^KA PISMOHRANA

217

EMSUD SINANOVI]

po{to je Tifan vi{e bi}e afekata njegovo trebanje je isto tako u domeni najuzvi{enijih afekata, a to su merhamet i ljubav, pa je Mejrina beskrajna ljubav jedina u stanju, ako ne u potpunom umirenju bijesa u Tifanu, onda u njegovom povremenom primirivanju. Interesantna je usporedba Petra Stani}a iz Muradbegovi}eve drame Bijesno pseto i Tifana koji je donekle sama ina~ica tog Muradbegovi}evog lika. Tifan i Petar Stani} su tipi~ni primjeri golog ~ovjeka kojeg je u svoj poetici problematizirao ekspresionizam ili barbarogenija kao ju`noslavenske ina~ice tog toponima u europskoj knjièvnosti ekspresionizma. Nadalje obadvojica sama sebe nazivaju bijesnim psetom, i kao takvi normalno je da svijet (okolina) sebe doìvljava kao ugroèn od njih, a oni opet stoje naspram svijeta u opreci: ja-svijet (selo). I dok je u drami Bijesno pseto taj svijet metonimijski predstavljan kao besvjesna masa bez klasnog, ideolo{kog odre|enja, vi{e kao apstraktna prijetnja koja Petra Stani}a proganja u formi hajke na bijesno, okuèno pseto â&#x20AC;&#x201C; u romanu Jedinac nije rije~ o besvjesnoj masi, ve} naprotiv o utopijskoj zajednici vjerskih, povijesno i moralno povezanih ljudi za koje Tifan, kr{e}i dru{tvene, a naro~ito vjerske i moralne norme, jeste pijanica i prokletnik. No zakoni zajednice nalaù da se Tifanu pomogne prvo poradi njega samog, a drugo i poradi op}eg morala zajednice jer Tifanovo pijanstvo, preljub nisu sramota samo njegova, nego uvreda za cijelo selo, te mu èle istinski pomo}i da se vrati samom sebi, tj. da postane po{ten seljak kakvi su i oni sami. Ukratko: Petra Stani}a masa èli doslovno ukloniti s ovog svijeta, dok zajednica, Tifanovo selo, i pored svekolike njegove poro~nosti â&#x20AC;&#x201C; èli mu pomo}i jer merhamet Bo`ji obvezuje na to. Ako Tifana determiniramo primarno kao opreku bijes/ljubav, kao podvojenost i kao takvog dovedemo u relaciju s trima ènama koje su mu bitno utjecale na ìvot, a to su Mejra, Anka i Mara, dobit }emo znakovit semioti~ki ~etverokut:

Mejra, Tifanova èna, tj. njena moralna snaga i vjera u Boga su one snage koje spa{avaju Tifana, jer nema tog zla koji on po~ini, a da mu ona ne oprosti. Tu njenu ljubav je najbolje objasnio kavaz Salihaga, stvarna, povijesna li~nost kod kojeg je ôlakovi} stanovao dok je studirao i koji je junak mnogih ôlakovi}evih pjesama. âk je i Tifan literarno oblikovan po tom ďŹ kcijskom liku {to se vidi iz pjesme Moj Salihaga. Iz pjesme saznajemo kako je i Salihaga u mladosti bio ukoljica, sarho{ od kojeg je drhtala cijela ~ar{ija, te da je triput pu{}ao i vra}ao istu ènu. I Salihaga je upoznao sve strahote rata, no on se za razliku od Tifana poslije rata, kanio pi}a i govora ru`na i svoju ljubav prema djeci, koje sam nije imao, pokazivao pri~aju}i im pri~e, kitio im pri~e od devet alamasa. (Pjesma Moj Salihaga objavljena je u ôlakovi}evoj

218

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

zbirci Izabrane pjesme na 95. stranici. Tu ôlakovi}evu prvu zbirku poezije izdalo je u Zagrebu 1990. Hrvatsko knjièvno dru{tvo sv. îrila i Metoda). Salihaga nagovara Tifana, kojeg je sramota da se poslije druge krize vrati Mejri, kako se nema ~ega bojati jer nema tog zla ni grijeha kojeg ne}e oprostiti èna kad odistinski ljubi: Nejma, moj Tifane, tolike {irine ni nebo cijelo, ni ~itav dunjaluk pa ni ahiret - ko ènino srce... Bijes kod Tifana suàva obzor uvida u vlastiti bitak, dok s druge strane suza kao znak nje`nosti {iri taj isti obzor grani~ne situacije i donosi opu{tanje. U toj igri napetosti i opu{tanja odvija se Tifanovo bivanje kojega je on itekako svjestan, svjestan je te svoje podvojenosti, te o njoj govori Mejri: Voli{ li me, Mejro, i sje}a{ li se / one no}i kad ti pod pendèrom {apnuh / da u meni ìve i {ejtan i Bog.../ Tifan sve vi{e uvi|a kako je ta podvojenost njegova esencijalna bit, te da nju nisu stvorili ni rat, niti {antavi {ejtan: Ja mi{ljah, bolji sam, ve}i, / Je li to {ejtan, il’ rat / Il’ mo`da u krvi ne{to, / u srcu, u poganoj du{i.../ Tako u trenutcima krize Tifan spoznaje u grani~noj situaciji bijesa one najdublje tajne svoje egzistencije, tj. tko je on i na koji na~in jest. Nasuprot tog permanentnog i uznemiravaju}eg nemira, nespokoja i olujnog bijesa stoji Mejrina ljubav koja u biti jeste Tifanova bit, ali samo kao mogu}nost koju on treba spoznati, jer on je sli~an mornaru Peer Gyntu iz istoimenog Ibsenovog djela, mornaru koji je lutao svijetom i 20 godina plovio morem traè}i svoje ja, tj. najskrovitije i najtajanstvenije odrednice svog gubitka: tko je on i {to je smisao njegove egzistencije, da bi tek povratkom ku}i spoznao i uvidio kako je on oduvijek bio, jest i bit }e u ljubavi svoje vjerne Solovej koja ga je 20 godina penelopski i sufijski strpljivo ~ekala. Metafori~ki re~eno Mejra je Tifanov jorgan koji ga ~uva od hladno}e svijeta, koja ga brani pred drugima, pred selom koje jedva ~eka da izrazi svu svoju zluradost u formi licemjerne brige za Tifana (Divu{a, Plemka...) Mejra zna kako je Tifan i pored sve svoje snage veoma ranjiv, slab i nesretan, te ga u svojoj silnoj ljubavi brani od “dobronamjernih” kritika suseljana zato {to je popio pare od prodane jedine krave, a nju samu, bludni~enjem s Ankom, povrijedio u samoj njezinoj biti - ènstvenosti. Koliko je ljubav u davanju, jo{ je vi{e u pra{tanju te mu Mejra sve opra{ta. No postoji za Mejru ne{to ve}e, uzvi{enije i od ljubavi prema Tifanu, i od ljubavi prema sinu jedincu Hajri, a to je u ovoj muslimanki, evliji na ovom svijetu, od djetinjstva duboko u srcu usa|ena ljubav prema Allahu, jer Mejra kao iskreni vjernik, re~eno rije~ima Aljo{e Karamazova, ne vjeruje da ~udo ra|a vjeru, nego obrnuto da vjera ra|a ~uda. Ona je odistinski odana Bogu, te je njen moral inkarnacija bo`jih zakona objavljenih preko poslanika Muhameda u Kur’anu. Ti kur’anski zakoni, koji zaìvje{e u muslimana kao kategori~ki eti~ki imperativi, postado{e Mejri smjernice za stvarni ìvot, a u stvarnom ìvotu moralni je imperativ: sa~uvati obraz po svaku cijenu. Pa kad Tifan obe}a Marku da }e glasovati za srpske radikale, a za uzvrat dobit }e posao na pilani (ovdje je o~ito koliko bijeda uvjetuje i odre|uje moral svih siroma{nih), tim svojim postupkom Tifan izdaje svoje suseljane, te je za njih ve}i kaurin od samog kaurina. Tifana opravdava bolest sina, a i gazda Marko mu je obe}ao platiti bolni~ke tro{kove i time ga najvi{e pridobio na svoju, srpsku stranu. Mejra moè razumjeti Tifanove motive, ali mu ne moè oprostiti {to je trgovcu prodao obraz za zdravlje njihovog vlastitog sina:

BO[NJA^KA PISMOHRANA

219

EMSUD SINANOVI]

Tifane, lijepi {to radi{, zar prodade obraz trgovcu za zdravlje. Jadni~e! Ja, ja - tu`na mati, prije bih i dijete, ~ini mi se, dati mogla smrti , ~uj me, nego da sramno, prodajem du{u i obraz. Mejra brani svog Tifana od ~injenja svakog grijeha, a naro~ito ~estih Tifanovih zakletvi da }e se ostaviti pi}a, koje onda pogazi i ~ini jo{ ve}i grijeh: I kad se Tifan zakleo sinom Hajrom, Mejra je ko vu~ica sko~ila: Ne kuni se! Njime se ne kuni, tako ti Allaha, ubij me Tifane, ali se ne kuni djetetom svojim i mojim, jest: na{im. Pij, ako mora{, a ja }u trpjeti i nikad vi{e oti}i ne}u ja makar me ubio .. Ne kuni se dragi, da u zao ~as ne svrne te {ejtan... Na Tifanovu repliku kako je on hajvan, Mejra odlu~no{}u ène koja beskompromisno ljubi Tifana brani i vjeruje u ono {to govori o njemu: Jok, insan si, junak i dobar, i po{ten, i moj si, jest: moj Imade li ljep{eg o~itovanja ljubavi u cijeloj bo{nja~koj literaturi. Otkuda tolika moralna snaga u neuke seljanke osim ako ne u beskrajnoj ljubavi spram Boga i vjere u njegovu isto tako beskrajnu milost.: Kora~aju tu`no, Mejra }uti svi}e u du{i joj radost! Eto, reko joj u {apatu tihom na dno srca Bog da }e joj sa~uvati jedinca i da }e Tifanu spasiti obraz i nju... Vjerski optimizam i moralna snaga pomaù Mejri da se, paradoksalno, bori protiv rata koji je davno zavr{io i koji je, mrtav: Prokletom ratu, kako ja nejaka, nehavjesna èna da zavrnem vratom kad je mrtav ve} al u tebi ìvi i kolje te jado, a ja, ja budala...

220

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Ipak je svjesna da se ne moè boriti protiv pro{losti, koja je toliko zla nanijela njenom Tifanu. No mora mu pomo}i u sada{njosti i to najdjelotvornijim lijekom na svijetu - ljubavlju. Mejra to zna, Mejra to ~ini: Mejra ne zna {to bi, kud bi pa mislima svog Tifana traì da obgrli ga nje`no, a ipak strastveno poljubi mu brk. Na kraju zaklju~uje da, ako ~ovjek ljubi: kako je {irok, kako divan svijet. Mejrinom optimisti~nom svjetonazoru suprotstavljen je bizarno mra~ni, pesimisti~ni doìvljaj svijeta i reďŹ&#x201A;eksije o njemu najnegativnijeg lika ili, bolje re~eno, najnesretnije osobe u romanu Jedinac, kahpijane (prostitutke) Anke: Kako je uzak, kako ruàn svijet. Koji li su to mra~ni doga|aji doveli Anku da {openhauerski osudi svijet u kojem ìvi kao najgori od svih mogu}ih svjetova? Odgovor na ovo pitanje dat }e analiza njene psihe i njenog ìvota. Na navedenom semioti~kom ~etverokutu Anki pripada donji lijevi kut koji izraàva binegavitet u odnosu na glavnog lika Tifana, jer Anka ga niti voli, niti mrzi, Tifan joj je samo jedan od kupaca njene tjelesne ljubavi. Sam Ankin karakter, zna~aj je veoma blizak zbog vlasti nagona nad razumom i vrelom krvi, Tifanovom karakteru. Jedna od temeljnih opreka u ovom romanu jeste opreka izme|u bijede i blagostanja, izme|u siroma{nih seljaka i bogatih gazda, izme|u raje i novostvorenih kapitalista, lihvara i ratnih proďŹ tera. Anka je postala simbol grijeha ili kako to ôlakovi} ekspresionisti~ko-naturalisti~ki kaè: A ona Anka, izrod, gnojna rana, prljava krpa usred blata. Anka je jo{ u najranijem dobu, kao dijete ìve}i u obitelji koju je samo navika dràla na okupu, u liku oca pijanice, kojeg se Anka veoma bojala i vri{tala u strahu od njega dok je on pijan tukao joj majku, upoznala svu mr`nju, tjeskobu, nasilnost, potla~enost u vlastitoj obitelji koja utje~e na formiranje njenog emotivnog ìvota i gdje stje~e prve spoznaje o ocu, ~ovjeku, obitelji, dru{tvu u cjelini, svijetu. O~evo pijanstvo je polako ubijalo majku, a poslije se nesre}e redaju same od sebe: brat joj gine negdje na fronti u Italiji, a njena jedina svijetla to~ka u mladosti, njena prva ljubav, koji joj je ukazao na sve slasti tjelesnog uìtka, poginuo je negdje na ruskom frontu. Anka je tako ostala sama, a jedini imetak koji je imala bila je njena ljepota od koje nije imala velike koristi jer zaludu ljepota kada si fukara, / i mjesto miraza ima{ oca pjanu./ Moè se i u siroma{tvu, dokaz je Mejra, sa~uvati obraz i dostojanstvo, no Anka je imala krv koja je kipjela ko ljetno podne. Dakle ta vrela, pomra~ena krv traì odu{ka kojeg ne moè zadobiti u braku, jer je nitko ne}e uzeti zato {to je siroma{na; ta nezadovoljena strast pretvorila se u zlo koje je u Anki duboko pustilo korijenje u svim svojim oblicima i pojavnostima: i zavisti, i èlji da se nanese bol drugome, i mr`nji: Ko curetak zalud pjevala na vrelu, nju -poganu sortu- ne potraì momak od soja, imetka - ona je sirota i mjesto miraza, mil}a, njive, krave, tek zakrpe nosi, ùljeve i brige.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

221

EMSUD SINANOVI]

Nau~ila mrzit, zavidjeti, htjeti! Kad bogate cure o a{iku svome pri~ale na prelu - gdje bi ona stidno u dno sebe sjela, znaju}: Tu joj je mjesto! ona je zubima pregrizla suze, i bolesne èlje, da najljep{oj k贸ni sprì rumeni obraz ma{icama vrelim... Krv kipjela u njoj ko ljetno podne i strast se uz mr`nju penjala pod srce: Otet kom{inici bogatoga momka osjetiti toplinu, slast a{ikovanja... U navedenom citatu socijalno je veoma znakovita sintagma u dno sobe sjela jer ovdje prostor sobe razdvaja, dobiva razlikovnu funkciju razdvajanja siroma{nih fukara od bogatih koji sjede uvrh sobe, tj. prostor odraàva imovinske odnose seljaka. Naàlost, a to je danas a i uvijek bilo istina, da je novac najve}a vrijednost, te da ima karnevalsku mo} da pridoda onome tko ga ima i one akcidencije koje on u biti nema: pa tako ruàn postaje lijep, glupan mudar, a amoralni kapitalist po{tovan i pametan jer zna da se sna|e. Iz dna sobe vinuti se visoko, od fukare postati bogata, bolje re~eno li{iti se siroma{tva, Anka je mogla jedino pomo}u bluda. Vo|ena navedenim premisama Anka srlja u propast, postaje prostitutka, unato~ tomu {to joj je majka davno savjetovala, ukazivala na vrijednost morala, obraza: Sve ti je tvoj obraz pa ga ~uvaj {}eri, jer grijeh je vra`ji... Izgubi{ li obraz - sko~i pod ma{inu, ili se objesi o tavansku gredu... Ovdje je interesantno napomenuti da Mejri i Ankinoj majci, mada dolaze iz razli~itih vjerskih sredina, obraz jeste najva`nija moralna kategorija. Anka sve vi{e tone u amoralnost, ne samo da je bila sva~ija, nego je umorila i vlastito dijete. Valja napomenuti kako se Anka nije prostituirala samo zbog vrele krvi, nego i zbog odràvanja puke egzistencije sebe i svog drugog sina. Nad op}om sablazni koju javno ~ini Anka, zgraà se cijelo selo i traì drasti~nu kaznu za nju koja kr{i i Bo`je i ljudske zakone: U kamen zasuti kahpiju pa mrtvu posuti je kre~om i spalit strvinu, da ne vrije|a zemlju pogano tijelo, jer bi izrigala u snijeti, gubi kukuruznoj, su{i u pomoru djece, zemlja pogan le{... I Anka je kao Tifan ekspresionisti~ki koncipiran lik: ona je isto tako sam goli nagon, apsolutno je usamljena, sama u svijetu, i sama protiv svijeta. U svojoj mr`nji naspram sviju ona gubi vjeru u ~ovjeka; pa ~ak i samom Bogu na vjeruje da bi poslu{ao njenu molitvu kad bi se, u napadu kajanja, molila za zdravlje Mejrinog jedinca, te na kraju optuùje i samog Boga: Gospode, i ti, du{man si mi, znadem.

222

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Iz kakvog su ljudskog o~aja i krika bezna|a potekle ove rije~i, te{ko je i zamisliti. Normalno da takvog moralnog i vjerskog nihilista kakva je bila Anka, a za koju cijelo selo kaè: da takvoga rugla, sramote i bijede Bosna ne pamti od Kulina bana (O~ito je ôlakovi}eva Anka interpretant kurtizane iz Andri}eve pripovijesti Anikina vremena koja je toliko bila bahata u svom grijehu da su doba kad je ona bludni~ila nazvali po njenom imenu), nije bilo te{ko od strane Mare nagovoriti da la`no optuì Tifana kako je njen svodnik, da joj je on na~inio sina, da je izdao kralja, vladu, te da je on tjera da krade i da ju je nagovorio da otruju gazdu Marka Tripkovi}a. No taj isti Marko, i pored sve svoje amoralnosti, jedini ima trezven uvid u karakter i sudbinu Anke, jer zna da Anka nije sama od sebe takva postala, nego su oni suseljani krivi za njenu sramotu i zlu sudbinu pa brani ovako tu bosansku Magdalenu: A vi, vi bi samo kamenicama po njoj ko da nismo svi krivi za njen udes, mi smo pokvareni, ona nas je {piglo. Isto tako za svoju ènu Maru, koja nagovara Anku da la`no optuì Tifana, kaè: Sve znam! Moja èna nije od mu{koga rebra, / nego od zmijske ù~i sa~injena stvar. / Anka stradava zbog objede Tifana kao neprijatelja dràve, jer kao agitator Srpske radikalne stranke Tifan je vladin ~ovjek, pa je i optu`ba kontradiktorna. Anku àndari zatvore i isprebijaju, a dok je ona u zatvoru, izgori joj ku}a i sin u njoj. Seljaci u tom poàru vide Bo`ju osvetu Anki za u~injene grijehe. @ena je prvotno bi}e intuicije, osje}aja. U zatvoru ona ima neku zlu slutnju da }e joj se ne{to dogoditi sinu. Ta slutnja kao da je preobraàva, tj. u njoj se budi maj~inska ljubav, instinkt, mnogo ja~i od ljubavi prema mu{karcu. Ona ma{ta o sretnoj budu}nosti svoga sina, spremna je ~ak odre}i se bluda samo da njega usre}i, da postane netko po{tovan u dru{tvu. Moli àndara da je pusti da ide nahraniti sina, koji je u me|uvremenu izgorio. Kad joj to saop}ava kr~mar Marko, ona je skoro poludjela te i ne ~uje utje{ne rije~i Markove, koji za zlo koje joj se dogodilo, ne okrivljuje Anku nego vlastitu ènu Maru: Moja ti je èna, platio joj Bog paklom i pokorom skrivila to zlo. Iako o~ajna, na rubu pameti, kad joj muke razdiru grudi vriskom proklinje selo: Joj, kuku meni! Propalice! Kuge! Prokleti bili! Vi, krastave {uge! Crknute redom! No kletva samo za trenutak donosi zaborav o izgorjelom sinu: Vratite mi moje ~edo, mog Pavli}a I{~upat }u Vam noktima i srce, i dìgericu, i o~i....Kuku! Budu}i da je Anka bila zastava rugla za selo, rije{ili su je se tako {to su joj na{li posao konobarice u gradu. I ovom ~inu se vidi ôlakovi}eva ljubav spram sela i osuda grada, jer Anku iz sela â&#x20AC;&#x153;premje{taâ&#x20AC;? u grad, moderno Sarajevo - leglo poroka i zala.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

223

EMSUD SINANOVI]

Anka je bila samo sredstvo osvete kr~marice Mare uperene protiv Tifana. I Mara je kurtizana kao i Anka, pametna kurtizana koja je svojim tijelom, nude}i uìtke [vabama, stekla imetak. Jer, ta bosanska Madam Courage obogati se za vrijeme rata spavaju}i sa dràvnim neprijateljima [vabama, a u mirnom dobu varaju}i na vazi, lihvare}i, la`no optuùju}i uve}a taj imetak, jer nema tog zla kojeg ona nije u stanju po~initi za novac. Opet podvla~im da svo zlo i ratovi u svijetu vode se zbog profita, novca, koji je u krizno doba, kada se doga|a radnja romana, bio va`niji i od samog Boga (Zar se danas i{ta promijenilo?). Ovu svoju tezu ilustrirat }u jednom grotesknom situacijom iz romana: Sluga Balo, koji je u ratu izgubio ìvce i imanje, dobiva od svog gazde Marka jednu banku, pa on jadan biv{i seljak, biv{i ~ovjek (Koliko imetak odre|uje samog ~ovjeka, njegov socijalni karakter i sam bitak vidi se po sintagmama biv{i seljak i biv{i ~ovjek, jer ako je imetak ~ovjekova bit, a on kao biv{i seljak nema vi{e imetka, onda je on i biv{i ~ovjek, ~ovjek bez bitka.) od nekog ganu}a ~ak pomislio: Mo`da su ipak ljudi, ipak dobri Samo {to ih novac u vragove sveo. Ipak Balo jest itekako ~ovjek jer vjeruje odistinski u Boga, u sabur, u dènet i samo ta mu vjera odganja misli o samoubojstvu. Poslije ove distinkcije o jo{ jednoj nedu`noj `rtvi rata vratimo se zloj kr~marici Mari. U semioti~kom ~etverokutu ona zauzima protuslovan, kontradiktoran poloàj u odnosu na Tifana; ona ga naime i ljubi, i mrzi. Budu}i da je Mara debela i ru`na, Tifan je odbija, mada je spavao i s ru`nijim. I Mara ga u svoj neuzvra}enoj ljubavi duboko zamrzi kuju}i osvetu. No, ako se sjetimo gr~kog mita o Medeji, bit }e nam jasniji motiv osvete i medejsko pona{anje ove bosanske ratne profiterke, prostitutke i nacionalistkinje. (Mara tako naziva Hajru ono Tifanovo bal~e). Naime, Medeja nije ubila svoj i Jasonov porod da se osveti njemu kao ocu njihove djece zato {to si je na{ao ljubavnicu. Tim svojim postupkom Jason ju je ponizio u njenoj samoj biti - ènstvenosti, èljom da se uvijek dopada svom muù. Budu}i da je Jasenova ljubavnica mla|a i ljep{a od nje, pa je time zadobila prednost pred Medejom kod Jasona, Medeja u vlastitoj djeci vidi krivicu za svoju izgubljenu ljepotu i mladost, te ih ubija. Kr~marica Mara nije boginja, ali zato jeste èna, a odbijena èna nikad ne pra{ta. I tim svojim odbijanjem Tifan ju je povrijedio u njenoj biti, povrijedio njenu oholost jer je izabrao prostitutku Anku umjesto nje koja ga je toliko voljela, èljela: Sje}anja kad je do{ao iz rata onako snaàn, lijep, ~vrst kao hrast i kod nje pio, gledala ga, cvala, u mislima s njim penjala se u prisoj i za svakim plastom grlila ga strasno, a on je lopov, Anku poganu, al’ mladu pred njom je grlio, a ona – zla krv hvalila se Mari: taki je da ènsko poludjeti mora kad je mu{ki stegne. Snivala ga, a on glupi seljak, Zaa{kovao s nekom sitnom Mejrom.

224

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Poslije Tifanove tu~njave s predradnikom pilane Hugom, Mara spa{ava Tifana jer bahati [vabo zaboravlja batine i tu`bu kad mu Mara ponudi 2000 dinara, i Mara kona~no ostvaruje dugogodi{nji san: spava s pijanim Tifanom. U toj neprili~noj situaciji zatje~e ih njen mu` Marko, no Mara koja, kako kaè njen mu` Marko: vodi sve u pakao sretno se izvla~i. Gazda Marko nagovara Anku da se pomiri s Marom, no Anka ne èli pruìti ruke zmiji. To razljuti gazdu Marka i on govori ove rije~i koje najbolje otkrivaju moral glavnog agitatora Srpske radikalne stranke, a samim time i moral same stranke, jer za Marka je profit, imetak va`niji i od obraza: Jednake ste Anka No ti si jo{ gora, jer moja Mara bar je ne{to stekla, a ti kopile i izgubljen obraz. Proklete ste obje, zaveo vas rat.

IZBORI Tre}a bitna tema, pored ljubavi i rata, jesu u ovom romanu izbori, to~nije predizborna kampanja koju provode predstavnici Srpske radikalne stranke, po~ev od onih najniìh dru{tvenih slojeva àndara Jove i Save, preko ratnih profitera i lihvara Mare i Marka, do onih najvi{ih - narodnog poslanika Omera Pa{i}a. Ovi izbori, kako uostalom svaki izbori u bilo kojoj zemlji, uvijek iznova ponavljaju makijavelisti~ku tezu da cilj opravdava sredstva. Pokazuju i to kako je vje~no kamelonsko mijenjanje obojenosti politi~kog uvjerenja, te da se moral svakog politi~ara svodi na prvu opreku Aristotelove vrline kao sredine izme|u nedostatka i vi{ka ne~ega, i shodno njegovom definiranju kakav treba da bude karakter u drami (Pjesni~ko umije}e), karakter politi~ara je opre~an tom odre|enju, jer on nikada nije identi~an samom sebi, nikada nije dobar, a najmanje vjeran samom sebi i svojim uvjerenjima. Da politi~ar vjeruje kako je istinito ono {to donosi korist, te da nikada nije istovjetan samom sebi, zorno nam svjedo~e rije~i iz monologa Tifana Lokme koji se prisje}a tko je prije rata bio Omer Pa{i}, a {to je postao poslije rata: Omer! Omer Pa{i}... E ba{ jesam mahnit. Kakav Srbin? [vabo! Jest bogami ba{ pravi! Fenerih kod tre}e kumpanije. Liska! Sjetih ga se. Krmak!...On? Zar on poslanik? Al’ nek mi pomogne, pa onda kud koji, nikad ga, da Bog da, ne vidjele o~i. Zar on dobrovoljac? A Mitra i Vladu,

I Jovana Zimanju, i Obrada, Ko~u ko je ~etrnaeste otjerao u zatvor kao izdajnike, zato {to su Srbi. Omer Pa{i}, ideolog Srpske radikalne stranke, savjetuje sreskom na~elniku da sa seljacima postupa milom, a ako seljaci ne}e njih, radikale, onda nek kunduk sudi. Taj isti Omer Pa{i}, kako se iz navedenog ulomka jasno vidi, je prije I. svjetskog rata bio veliki {vaboﬁl i

BO[NJA^KA PISMOHRANA

225

EMSUD SINANOVI]

borio se na {vapskoj strani, taj veliki neprijatelj Srba po zavr{etku rata sam se nacionalno opredjeljuje kao Srbin muslimanske vjere, te tako|er tvrdi kako Bo{njaci uop}e ne postoje kao narod, niti nacija nego da su svi oni Srbi muslimanske vjeroispovijesti; tj. ako je vo`d takav, onda su neposredni agitatori na terenu, kr~mar Marko i zla Mara svojim metodama tipa: nepla}eni dugovi, zarezi na rabo{u koji prisiljavaju seljake da budu uz njih, tj. za radikale, a o àndarima, koje je vlada s jasnim ciljem posrbljenja Bosne, dovodila iz Srbije najbolje govore njihove rije~i o Tifanu, Bo{njaku: kako je Tifan balijski skot. Za radikale seljak je sveden na glas “za” na izboru. On je neuk i njega se ne treba bojati, naro~ito ako je zaduèn kod kr~mara Marka: Ne boj se seljaka dok je uz vlast I dok svakog ima{ na rabo{u svom Gmizat }e oni pred nama - ko crvi Kr~marica Mara je apriori uz vladu jer ona donosi mo} i vlast nad seljacima. Ona izlaè “zanimljivu” tezu o poloàju triju naroda u Bosni: Srbi su legitimna i vladaju}a nacija, Hrvati su [vabe, a Bo{njaci prljave balije. Dok je Mara politi~ki i nacionalno svjesna, njenog muà, koji trezveno razmi{lja kako u Bosni nisu svi Srbi, te da ima razli~itih vjera i nacija, poganih jezika (komunisti) i prodanih du{a (Omer Pa{i}), politi~ki obra|uje sreski na~elnik: Glup si ti gazda Marko. Ograni~en. Seljak. Kako moè{ re}i da Srbi nisu Srbi. Bosna je, ~uj me, Srpska i – s tim dosta. Ko nije Srbin – nek iz Bosne seli. Svaki politi~ki radikalizam nu`no vodi u nacionalizam, {ovinizam, etni~ko ~i{}enje pa tako po mi{ljenju sreskog treba protjerati Hrvate i Turke (muslimane) iz Bosne u mjesto ro|enja, te naro~ito sumnjivce (komuniste) i fratre: Poterati treba sumnjivce i fratre, a Turke u Tursku. Muslimanske vere Srbi nek se krste, a [vabe u Be~! Bez zadobivanja povjerenja seljaka, bilo la`nim obe}anjima, bilo kundukom, silom, ne dobivaju se kuglice na izboru – moto je vlade SRS-e. No seljaci, Hrvati i Bo{njaci, svi }e redom glasovati za Selja~ku stranku Stjepana Radi}a. Za Bo{njake je glasovanje za radikale zna~ilo izdaju vjere, nacije. To se najbolje o~ituje kad Tifan agituje za radikale u svom selu i to pred dàmijom poslije dùme. Budu}i da je Tifan ~lan zajednice sela Lokve, njegovi suseljani mu mogu oprostiti i to {to je pijanac, mada je pijenje alkohola veliki grijeh za muslimane, mogu mu oprostiti isto tako zabranjeni blud, pomaù}i mu i duhovno (Omeraga, u~itelj, Salihaga) i materijalno, no to da izdaje vlastiti narod radi osobnog interesa (Tifanu su obe}ali posao na pilani, pomo} u lije~enju Hajre), to mu Bo{njaci nikako ne pra{taju – jer obraz je svetinja. Prekidaju Tifanov govor o{trom osudom njega samog: Poluvla{e! [ejtan! Pred dàmijom samom u kaur nas mami.

226

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

I zavlada vika i graja mladih Bo{njaka, jedan ve} vodio ispod snijega kamen, a drugi za paramak uhvatio. Od silnih batina Tifana je spasio narodni prosvjetitelj - u~itelj. I agitovanje za radikale pokazuje da je Tifan podvojena li~nost jer on Bo{njak, koji se hvali svojim Bo{nja{tvom, agituje za neprijatelje - Srbe. Tifanova agitacija je vrlo traljava i sretan je kad se sve to svr{i jer je on u du{i veliki Bo{njak, no u neprilike ga mogu dovesti samo razni utjecaji sa strane, kao uostalom, a to povijest zorno pokazuje, i samu Bosnu. Uostalom ôlakovi} nije Tifana zamislio samo kao privatnu osobu u privatnom svijetu, kako roman odre|uje njema~ki teoreti~ar knjièvnosti Wolfgang Kayser. Ne, ôlakovi} je Tifana koncipirao epski, kao predstavnika Bo{njaka, kao metaforu i simbol razdvojenosti Bosne, te njenog opre~nog karaktera izraènog u oprekama prkosa i poniznosti, ropstva i slobode: Tifan, unuk Bosne prkosa i glada prapotomak sna`nih bogumilskih preda janji~arski aga, ilâ&#x20AC;&#x2122; Zmajevski ~eta koji su sultanu strgnuti htjeli fes i ponosno i{li kroz krv do pobjeda. Tifan, unuk Bosne, koja Hadì Loju Mori}e, ili \er|elez Alu Hrnjica Halila i starog Pru{}aka mudrace i pijance darivala svijetu. Unuk Bosne ponosne, koja u svom grbu stisnutu {aku u prkos podigla. Bosne pitome i vrletnih brda, Bosnu poto~i}a i bijesne Drine. Tifan, unuk Bosne, prkosa i glada koja je Pe{ti, i cesarskom Be~u uz poreze, borce, bundìje i sluge darivala onaj krvav kamen smutnje na kom su se spotakli i u ponor pali, a ipak za njih ginula i klala pronosila slavu po svim boji{tima, no ostala â&#x20AC;&#x153;Istokâ&#x20AC;? i krajnji rub Europe stjeci{te kultura, vjera, obi~aja sa tri razna kraja, iz tri razna svijeta. Tifan, gordi gor{tak, sin ponizne Bosne koja smjerno zemlji svija tisu} ~ela u molitvi onom vje~itom Allahu... Taj ~udnovat seljak, taj nesretni Tifan stoji kao prijetnja i zori, i nebu, i ku}i, i gordim planinama Bosne i {akom stisnutom vitla prahom zore kao da je i on sin plamene ma{te mudroga [panjolca, ali ne don Qujote, nego onaj njegov zdepast sluga Sancho s du{om, a i gnjevom svog gospodara.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

227

EMSUD SINANOVI]

Da, to je Bosna: opre~na pejza`a, opre~ne, ambivalentne povijesti, kulture, pa ni njen sin Tifan nije mogao biti druga~iji od svoje majke Bosne, Tifan koji je gnjev i bijes ali i mehka du{a koja porodi suza u ~ijoj se du{i, pored svih muka, uka`u ljepote zemlje, neba, Allaha.

ANTIMODERNISTI^KI SVJETONAZOR U ROMANU JEDINAC Antimodernizam kao svjetonazor je kvintesencija svih ôlakovi}evih djela, a {to je to antimodernizam i kao se on o~ituje u romanu Jedinac tema je ovog dijela studije. Antimodernizam kao knjièvnoteorijski i filozofski pojam u hrvatsku je knjièvnost inaugurirao Zoran Kravar; prvo na svojim predavanjima 2001. godine na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sustavno ga izloìo u istoimenoj knjizi Antimodernizam (AGM, Zagreb 2003.). Za potrebe ove studije valja citirati njegovu definiciju antimodernizma iz ~asopisa Kolo 2 (2003), Matica Hrvatska, Zagreb, 2003. str. 233; iz uvoda u tuma~enje tog svjetonazora u filozofskim djelima A. Schullera, L. Kllagesa, J. Evole i D. Quinna: “Kritika moderne i njezinih tipi~nih pojavnosti u sferi dru{tva, politi~kog sustava, ekonomskog ìvota ili ideologije i svjetonazora zapo~ela je ve} u doba romantike, ali se osobito profilirala oko 1900.g., kada se po~ela o~itovati planetarna prevlast zapadnja~ke moderne utemeljene na snazi i prodornosti liberalno-kapitalisti~kog poretka”. Dalje tvrdi Kravar “kako je antimodernizam tip refleksije o modernoj”, koja za razliku recimo od marksizma, “ne propagira pregradnju modernog gra|anskog dru{tva, nego svoju kriti~ku poziciju traì u predmodernim i transmodernim svjetovima”, s tim da kriti~ari modernog doba, za razliku od pisaca utopijskog i distopijskog diskursa, svoje upori{te traè u “povijesnim i predpovijesnim stanjima svijeta i ìvota {to su ih moderna i njene anticipacije toboè dokinule.” [to se ti~e povijesnog lociranja antimodernizma i njegove ekspanzije oko 1900., valja ovdje protusloviti Kravarovom povijesnom lociranju. Antimodernizam je postojao i prije romantizma (utopijski spisi Th. Moora, F. Petri}a), a i poslije moderne, napose u postmodernizmu koji je istodobno i kritika i sinteza moderne umjetnosti {to je vidljivo iz trijade tradicionalizam-moderna-postmoderna kao sinteza, koja podjednako crpi (krade) i iz modernog i tradicijskog {to je evidentno pri svakom slu{anju moderne obrade folklornih pjesama (etno, world music) ili kori{}enje mita u brojnim postmodernisti~kim knjièvnim, likovnim djelima, a naro~ito u arhitetkturi. Da antimodernizam postoji i poslije 30. godina XX. stolje}a najbolji su dokaz djela Envera ôlakovi}a naro~ito njegova poezija, te proza Legenda o Ali-pa{i, Lokvljani, Mali svijet, te napose netom objavljeni Jedinac. Temeljna antimodernisti~ka opreka staro (zlato doba Bosne) i novo (Doba u Bosni poslije Austro-Ugarske okupacije 1878., a u romanu Jedinac to je vrijeme to~no locirano: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca neposredno poslije I. svjetskog rata.) prisutna je u svim navedenim kritikama modernog dru{tva utemeljenog na kapitalisti~koj proizvodnji koja preferira svoje svete zakone: napredak, tehniku i osobnost, tj. sposobnog individualca. ôlakovi}eva djela su uspjela umjetni~ka ilustracija Kur’ana i morala proiza{log iz svih ajeta Kur’ana, koji je kao eti~ki kategori~ki imperativ nuàn, vje~an i nepromjenjiv. Individualnosti, koja je sama sebi dovoljna i nu`no determinirana razumom i znano{}u, suprotstavlja ôlakovi} zajedni{tvo, kolektivnost u skladu s kuranskim u~enjem: kako su svi ljudi bra}a, pa merhamet (milosr|e) obvezuje svakog da pomogne onima koji su u nevolji, nesre}i, dok se merhamet proteè jo{ od zlatnog doba Bosne, ali i prije, od vremena samog

228

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

nastanka islama kao vjere. To zajedni{tvo u romanu Jedinac najbolje prikazuju rije~i Omerage kad uvjerava svoju ènu da Tifanov Hajro nije samo njegov: Zna{ taj maksum nije samo Lokmin mali on je i na{e dijete ~itavo ga selo na srcu nosi. Iz posljednjeg stiha ~itavo ga selo na srcu nosi o~ito da ove zajednice, kao {to je selo Lokme, na okupu drì vi{e ono iracionalno (ovdje osje}aj, vjera) koje i jeste bitna odluka antimodernizma, da preferira du{u nad duhom (umom, razumom), snove, mitove, bajke i pri~e nad stvarnim ìvotom, dakle sve ono {to se zasniva na iracionalnim vrijednostima (osje}aj, intuicija, ma{ta, nagon). I u romanu Jedinac opetuje se ista ideja utopijskog dru{tva na selu kao i u ciklusu novela Lokvljani. (Radnja u oba djela se doga|a u istom selu Lokve, a pojedini likovi su zastupljeni u oba djela kao Tifan, ali kao sasvim drugi karakter). U oba djela problem pojedinca postaje zajedni~ki problem i briga sela koje taj problem poku{ava rije{iti i pomo}i svom suseljanu, koji je baksuz kao Mujo Halvadìja, koji stradava zbog svoje dobrote (Lokvljani), ili svojim pona{anjem (pijenjem, preljubom, tu~njavom, izdajom), kao Tifan, kr{i vjekovne moralne zasade i norme, te ne sramoti samo sebe, nego cijelo selo kao zajednicu. Postoje, imanentno u ôlakovi}evom stvarala{tvu, dvije opreke koje se provla~e kroz sva njegova djela,a to su opreke starog i novog; prisutne naro~ito u romanima Mali svijet, ciklusu novela Lokvljani i u romanu Jedinac, a to su opreke selo-grad, te opreka izme|u nekada{njeg starog {ehera Sarajva i modernog grada Sarajeva. U tom modernom Sarajevu, koje je leglo poroka i lopovluka, i sam bijesni Tifan se osje}a tjeskobno (Drhtulji seljak na asfaltu gradskom / ko izgubljena iz svog jata ptica) i jedva ~eka da pobjegne iz njega (Samo zâr i |i|e, samo van, na snijeg / daleko od grada, od vreve i laì). No i taj njegov ~isti snijeg ocrnuo je garavi dim iz crnog vlaka koji nestvarno djeluje u idili~nom seoskom pejzaù da su ~ak i vukovi pobjegli. Novo doba uvijek donosi i novu modu za razliku od narodnih no{nji koje su vje~ne, jer u njima svaki narod izraàva svoju narav prilago|enu krajoliku (u bo{nja~koj narodnoj no{nji tipi~an primjer za to jeste fes). Za muslimana promijeniti odje}u i obu}i tijesne hla~e, koje isti~u tjelesnost, jeste veliki grijeh, a skinuti zâr jeste grijeh protiv same vjere koja propisuje kako èna treba biti odjevena. I kad suseljani bockaju Tifana kako ~ak u Turskoj Turci ala frank ìve, te da umjesto fesa nose {e{ire, a hanume ne skrivaju vi{e lica, Tifan je mi{ljenja da se takvo ne{to moè dogoditi i u samoj Turskoj, ali nikada ne}e u Bosni, a u samome otkrivanju lica on vidi veliki grijeh jer, otkriveno lice, je povod pohotniku za kr{enje vjerskog zakona: Ne pogledaj ènu bli`njeg svoga: “Nju (Mejru) otkriti oku pohotnika èdnu / zar skinuti fes svoj, natu}i {e{ir? Nikad!” Sli~no L. Kllagesu koji o{tro protestira protiv ubijanja na stotine tisu}a ptica, e da bi ène mogle ukrasiti svoje {e{ire ([okantno je to da su se ta pti~ja pera ~upala iz ìvih ptica da bi {to duè vremena zadràla sjaj i svjeìnu.) i ôlakovi} se ironi~no ruga ubijanju ìvotinja za potrebe mode: Tako u {eheru gospodske hanume / zimi na se stave krzno li{~je / pa ne zna{ ide li lisac ili hanuma. Na tragu opreka iz pjesama Umrla je na Vratniku bula i Smrt ~ar{ije: grad sve vi{e raste, a {eher sve manji i na ~ar{iji mrtvoj - nov se diè grad utemeljena je drasti~na razlika izme|u lijepog {ehera, o kojem je Mejra kao dijete sanjala na temelju maj~inih pri~a, i novog modernog Sarajeva

BO[NJA^KA PISMOHRANA

229

EMSUD SINANOVI]

kojeg je Mejra neposredno doìvjela i koji je, ironi~no primje}uje ôlakovi}, i sam obukao ala frank odijelo, tj. i sama arhitektura sve vi{e nosi obilje`ja zapadnog na~ina gradnje: Ko mlada curica s dvije guste, zlatne pletenice, koje joj niz le|a legle ispratila Tursku; u pla~u i strahu do~ekala [vabu - vlastitim o~ima vidjela novo Sarajevo u “binama”, ~udnim “trajvanima”, ùrbi, iz starog Saraja poput dìna raste. U navedenom citatu je veoma antimodernisti~ki znakovit sinonimski par Saraj - Sarajevo kao ozna~itelji starog i novog, no istog grada, te doìvljavanje rasta novog Sarajeva kao ru`nog ~udovi{ta iz bajke – dìna. Vidjela je jo{ Mejra kako gori, nastaje {eher, te kako jangija guta bezistan te kako diù belediju: Kako su Miljacku u kamen obukli u usko, novo ala frank ruho kada su stegnuli njezin bujni tok. Vidjela je kako ra|ao se korzo na groblju starih adeta, esnafa... I kao {to kaè dobri Salihaga, nekada{nji kazaz, a sada kroja~, osu|uju}i novo i àle}i za starim dobrom: ...od ~ar{ije stare, rahatluka onog, beri}ata, sre}e ostala je samo {ala koja bridi ko kad àrom pecne{. Salihaga kudi i na~in stjecanja imetka: Crkavaju, bolan, adeti, esnafi, Danas se “sermije” ne stje~u ve} jedu. Znakovita u svezi antimodernizma je uporaba turcizma sermija umjesto standardnojezi~ne posu|enice kapital, kao i suzna~enja koja proizlaze iz suprostavljanja rije~i stje~u i jedu ~ime autor sugerira kako se nekad u stara dobra vremena imetak po{teno stjecao, dok u novo doba kapitalizma mnogi kapitalisti gaze (jedu) sve slabije od sebe jer profit (cilj) opravdava sva sredstva. I kao zavr{nu osudu novog doba izri~e Omeraga: Ovo ti je zeman od laì i pi}a Od kr~me, teftera, politike, hapsa... Tom novom zemanu suprotstavlja on vje~ne vrijednosti starog doba kao {to su ljepote prirode (koja je sve vi{e ugroèna uni{tavanjem divljih ìvotinja i sje~om {uma) obiteljska sre}a i nada da }e djeci u budu}nosti biti bolje, te da nema te vjere u druk~ije i bolje sutra: ôvjek bi rado pod ledinu prije / neg odredi Allah...

230

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Tifan sve vi{e postaje svjestan da Sarajevo nije kao {to je prije bilo: ûj, Mejro, kad bi ti znala kakav poganluk, i “finte” i “hinle” i kakav “{}uvez” {eher ovaj krije Ne bi, Mejro, si{la u Saraj’vo makar ti stoput na{ Hajrica umro. Ne si}i u moderno Sarajevo i po cijenu smrti jedinog sina, to je zaista te{ka i stra{na osuda svih vrijednosti novog doba, te bi Tifan najradije iz }usteka pobjegao iz bosanskog Babilona u ~istu, netaknutu prirodu i tamo zagrlio medvjede i vukove. Suprotnost izme|u modernog i starog doba vidi se i u ljubavi, a{iku jer nekad je bilo sve ljep{e kada bi momak sa sazom u ruci odlazio djevojci pod pendèr, te bi cijelu no} englenisali, sanjali i ma{tali o svojoj budu}nosti, dok su re{etke prozora ~uvale obraz, dok u modernom Sarajevu za ruke se vode i... Nijedno ôlakovi}evo djelo nije toliko krcato rije~ima orijentalnog porijekla, koje su kurzivom posebno istaknute, kao roman Jedinac, te se moè napisati jedan omanji rje~nik od rije~i turskog, arapskog, perzijskog podrijetla. Malobrojni kriti~ari novijeg doba ~esto znaju prigovarati ôlakovi}u da nepotrebno upotrebljava u istom djelu sinonimske parove istog zna~enja kao {to su: {eher-grad, dvori{te-avlija, }uprija-most, pendèr-prozor. Me|utim ôlakovi} je to svjesno radio, on se doslovce borio za o~uvanje svih rabljenih turcizama kao znakova zlatnog doba Bosne za razliku od standardnojezi~nih leksema koji su ozna~itelji novog doba. On je itekako svjestan da je zlatno doba Bosne zauvijek pro{lo i u svezi, i ahlaka (morala), i adeta, i odje}e, pa ~ak u pojavi novih jela, te ôlakovi}, reklo bi se sa stra{}u Pometa iz Drì}evog Dunda Maroja, a kroz usta svog dobrog Bo{njaka Salihage nabraja sve stare jemeke (jela): kadaif, ho{af, jahniju, hurma{ice, sutlija{; pa svoju radost {to moè ugostiti masafira Mejru, poredi s jelom: Eto volim {to ste do{li neg Pet ar{ina atemina il’ pun zembilj kadaifa. Ma seko smisli {to si nafakli Ba{ smo danas halvu ispekli i ho{ef. Ponavljam kako je Enver ôlakovi} dobro znao da ono {to je pro{lo, zauvijek je pro{lo pa su ostale samo rije~i iz tog zlatnog doba, te ih treba itekako ~uvati (One su ve}im dijelom sa~uvane jer su danas postale dio leksika bosanskog jezika). Moju tezu da se ôlakovi} borio za svaki orijentalizam najbolje potvr|uje sam ôlakovi} u neobjavljenoj Knjizi majci, 1942.g., u kojoj on kritizira svoje pjesni{tvo, pa u svezi gore napisanog kaè: “Moje op}enito elegi~no osje}anje u svemu ima utjecaja i na taj jezik, tako da ~esto nastojim zastarjele provincijalizme, samo ako su na{eg jezi~nog korijena i specifi~no na{i (bosanski), oìvjeti i upotrebljavam ih... U mojim pjesmama, a osobito u prozi, u kojima opisujem svoju Bosnu, mnogo je slaveniziranih turcizama i modernih provincijalizama. Namjera mi je majko, da barem u literaturi sa~uvam jezik na{ih pradjedova, jer on naglo umire... Ipak }u nastojati da pri~am o Bosni upravo tim jezikom. Ti }e{ mi, majko, ne samo oprostiti, nego }e{ mi to i odobriti. Neka snaga literarnog djela, njegov stil, sadràj nadomje-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

231

EMSUD SINANOVI]

ste taj jezi~ni nedostatak, kojeg ja ~ak smatram za jezi~nu prednost, a ne za pusto kori{tenje folkloristi~kih boja.â&#x20AC;? ( E. ôlakovi}, Knjiga majci u: E. ôlakovi}, Izabrane pjesme, HKD, Zagreb, 1990, str.393-394.) Da zaklju~im, u antimodernisti~kom svetonazoru i veli~anju zlatnog doba Bosne a to je Tursko carstvo, ôlakovi}u je jezik bogat turcizmima najprikladnije sredstvo za usporedbu starog i novog, tradicionalnog i modernog svijeta u svim njihovim o~itovanjima, tj. ôlakovi} je glede antimodernisti~kih pisaca u Bosni (E. Mulabdi}, S. Kulenovi}) speciďŹ ~an u svojem speciďŹ ~nom obliku antimodernizma koji je utemeljen provotno kao jezi~ni sukob. Na samu kraju moram ista}i da, iako je ôlakovi} svjestan da je staro doba Bosne pro{lo (tema ve}ine njegovih pjesama), on je i tada, kada je pisao Jedinca punih 15 godina (1947.1962.) vjerovao u Bosnu, u neku samo svoju Bosnu, a {to se u biti i obistinilo poslije ovog zadnjeg rata, poslije kojeg je Bosna, iako du{manski podijeljena od strane velikih sila, ta to joj je sudbina, kona~no postala samostalna, slobodna i neovisna. Dakle, Enver ôlakovi} nije bio horoz koji je prije vremena kukurikao, Enver ôlakovi} bio je odistinski prorok vlastita naroda. Bilje{ke: 1

Svi citati iz romana Jedinac u ovoj studiji bit }e ozna~eni kuzivom i ne}e biti posebno numerirani. Citati iz drugih dijela bit }e posebno istaknuti.

232

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

prof. dr. Remzija Had`iefendi}-Pari}

Jedinac est arrivé! Ne èlim zamarati svoj mozak pisanjem po uzorima modernista... Umjetni~ko je djelo samo onda umjetni~ko kada samo ne{to kaè, kad njegovo “jesam” govori za sebe, a ne kad nam papagajski ponavlja autorove rije~i i misli. Ono treba da je samome sebi svrha, a da ipak ne bude ono {to ljudi nazivaju “l’art pour l’art” (Enver ôlakovi}, iz rukopisa Knjiga majci)

Stihovi slagani 15 godina ~ekali su izlazak gotovo pola stolje}a, ~ak 43 godine! Davne 1947. godine knjièvnik Enver ôlakovi} otpo~eo je s pisanjem romana u stihovima “Jedinac”, a kako navodi autorov sin dr. Z. ôlakovi}, zavr{io ga 1962. godine i evo, tek 2005. godine, roman doìvljava svoje prvo izdanje! Time se Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske pridruùje izdava~kim ku}ama i nakladniku mr. Esadu ôlakovi}u, drugom pi{~evom sinu, koji su posthumnim objavljivanjem “Izabranih pjesama” (Hrvatsko knjièvno dru{tvo sv ]irila i Metoda, 1990.), romana “Mali svijet” (Nakladni zavod Matice hrvatske, Hrvatsko knjièvno dru{tvo sv. ]irila i Metoda, 1991.), novela “Lokljani”, pripovijetki “Iz Bosne o Bosni” (Islamska zajednica Hrvatske, 1991.) i zbirke “Bosni” (Nakladnik Esad ôlakovi}, 1998.) skidali veo {utnje s davno ispisanih redaka velikog knjièvnika, svestranog intelektualca i umjetnika – ostvaruju}i njegovu nadu da }e jednoga dana mo`da ipak biti dostupan ~itala~koj publici i stru~noj evaluaciji. Nije rijetka pojava da iza pisca ostanu neobjavljena djela. Doga|a se to, obi~no zato {to neke pisce, naprosto, smrt pretekne, drugi pak ne objavljuju zato {to im nitko, iz najrazli~itijih razloga, ne èli, ne}e ili ne moè objaviti pjesmu, zbirku, roman... A nerijetko se radi o vrhunskoj literaturi ostaloj u “vankulturnom prostoru”, zbog ~ega su ljubitelji beletristike najvi{e “na gubitku”. Udio te literature u oblikovanju knjièvnog ukusa, ovisnog o knjièvnom naslije|u, i u usmjeravanju razvojnih puteva knjièvnosti u vremenu u kojem je ta literatura nastajala ispu{ten je, naàlost, zauvijek. Naknadno objavljivanje i ~itanje jo{ jedino mogu ispraviti pone{to od u~injene nepravde. Povijest knjièvnosti svjedo~i da je antologijska poema “Na pravi put sam ti, majko, izi{‘o” Skendera Kulenovi}a, suvremenika Envera ôlakovi}a, napisana (najvjerovatnije) pred sami kraj Drugog svjetskog rata, prvi put objavljena tek tri godine nakon pi{~eve smrti (1981.). Jedan drugi suvremenik Envera ôlakovi}a, Mehmed Me{a Selimovi}, ostavio je iza sebe roman “Krug”, tako|er posthumno objavljen 1983., godinu iza njegove smrti. Iza Ive Andri}a ostao je roman “Omer-pa{a Latas”, objavljen 1976., godinu dana nakon pi{~eve smrti. Primjera se moè na}i bezbroj! Me|utim, sasvim je izuzetno, osobito u knjièvnostima malih naroda, da jednom etablirani romanopisac doìvotno bude stigmatiziran, osu|en na stvarala~ku anonimnost i nemogu}nost objavljivanja vlastitih djela. Da nije ni{ta drugo napisao i objavio osim mladena~kog romana “Legenda o Alipa{i”, Enver ôlakovi} imao bi zna~ajno mjesto u knjièvnosti na na{im prostorima. Ali, {to re}i ako iza jednog pisca ostane, od svega {to je

BO[NJA^KA PISMOHRANA

233

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]

napisao, ve}i broj potpuno dovr{enih, ali neobjavljenih djela? Upravo je iza Envera ôlakovi}a ostala jedna takva bogata rukopisna gra|a, impresivna i po zna~enju i po volumenu. Njegova bibliografija obuhva}a na stotine autorskih djela potpuno sre|enih za objavljivanje u rasponu od nekoliko romana, novela, pi{~evih memoara, prijevoda madàrske, austrijske i njema~ke poezije, do ~etrdesetak zbirki vlastitih pjesama. Za ôlakovi}a je pisati zna~ilo “isto {to i disat” (Ivan Lovrenovi}), pa se ba{ tako na njegovu primjeru obistinjuju i sudbinski gorko isprepli}u stvarala~ka Nula dies sine linea! i egzistencijalna Nemo propheto in patria sua! Poznato je da, gotovo po pravilu, ìvot mnogih umjetnika prate dru{tveno neshva}anje, najrazli~itije krize i neima{tina. Potrebna im je silna energija, kao i velika upornost, jaka èlja i uro|ena stvarala~ka mo}, da svoju tjeskobu i dru{tveno nerazumijevanje potisnu u drugi plan, kako bi u svojim djelima ostavili trag univerzalnih ìvotnih vrijednosti. Od kad se po~eo otkrivati lirik, pjesnik u njemu, a to je bilo u ranom djetinjstvu, kako sam svjedo~i u (neobjavljenoj) “Knjizi majci” (“...A kad sam bivao sam, {etao sam po na{em vrtu u Sarajevu i razgovarao sa starom kvrgavom kru{kom, sa cvjetovima suncokreta, sa vunastim oblacima, ili s obje{enjakom – suncem. Ti moji razgovori s biljkama i nebeskim tijelima bili su prve moje pjesme”), Enver ôlakovi} nije prestajao pisati, unato~ tjeskobi u “vremenu-nevremenu” (Irfan Horozovi}) u kojem je ìvio. Iz njegovih vlastitih svjedo~enja moè se samo naslutiti veli~ina tragedije pisca koji je u knjièvnost u{ao ratnih 1943.-1944. godina, srda~no do~ekan apoteozama svojoj “Legendi o Ali-pa{i”. Decenijama potom taj isti knjièvnik nije mogao objavljivati, u jednom periodu ~ak kontinuirano punih dvadeset godina! U ladicama urednika ostajali su njegovi rukopisi, tek pone{to bi mu bilo objavljeno, naj~e{}e prijevodi tu|ih djela. Kao erudita i europski formiran intelektualac, skroman i vi{estruko talentiran ~ovjek posve rijetkog spoja (knjièvnik, povjesni~ar, matemati~ar, vrstan poznavatelj muzike i suvremene ma|arske i njema~ke poezije, poliglota, prevoditelj) za ìvota se bavio pedago{kim radom, daju}i privatne instrukcije generacijama {kolaraca i studenata. U slobodno vrijeme, vrlo ~esto no}u, pisao bi za vlastitu du{u, za “ladicu”, u koju bi iz dana u dan i tako godinama, uredno arhivirao vlastita djela. Kao {to je bila zakinuta ~itala~ka publika, bolno je bio zakinut i sam pisac. Svjedo~e to gorke rije~i ispisivane u (kasnije djelimi~no objavljivanim) dnevni~kim zapisima tih godina ve} zrelog knjièvnika koji se ogledao u lirici, noveli, romanu, satiri, humoreski, komediji, eseju – ostaju}i do danas nesumnjivo jednim od najve}ih prevodilaca ma|arske i ausrijske poezije. Za to }e, u posljednjoj deceniji svog ìvota, 1970, dobiti plaketu Dru{tva pisaca Ma|arske Pro Litteris Hungaricis, Petofi-plaketu i Austrijski Kri` âsti za znanost i umjetnost I reda. Ratne godine 1943. i 1944. obiljeìt }e, dakle, zauvijek ôlakovi}ev ìvot i umjetni~ki rad, najprije uspjehom: tada 30-godi{njak, dobiva presti`nu nagradu Matice Hrvatske za najbolji roman godine “Legenda o Ali-pa{i”, kod ~itateljske publike i knjièvne kritike primljen s odu{evljenjem; objavljuje (u nastavcima) i roman “Muji}a Hanka” (tako|er nagra|en), pi{e zbirku novela “Lokljani”, doìvljava prvu izvedbu svoje salonske humoreske “Moja èna krpi ~arape”. Kraj rata, me|utim, Enver ôlakovi} doìvljava te{ko, skrhan i slomljen vlastitom tragedijom: “ /.../ Roditelji su mu poginuli u bombardiranju Sarajeva, a zaru~nica Nella K. zadobila je kao posljedicu ovog bombardiranja slom ìvaca... Pje{ice se iz Ma|arske vratio u Zagreb, a zatim u Sarajevo gdje bija{e uhi}en. Iz Sarajeva je kao uhi}enik preba~en u Zagreb. Imanje mu je odmah nakon rata bilo eksproprirano. Mak Dizdar mu pi{e da se ne vra}a u Sarajevo, jer }e izgubiti glavu”. A posljedice literarnih uspjeha u vrijeme ratnih 1943. i 1944. godine izgleda da }e biti uzrokom potonje “zle sudbine” Envera ôlakovi}a u dugom poratnom socrealisti~kom razdoblju. Ona }e ga, naàlost, vjerno pratiti do kraja ìvota.

234

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

ROMAN U STIHU U evropskoj knjièvnosti roman u stihovima bio je omiljena knjièvna vrsta stilske formacije iz prve polovice 19. stolje}a. Iz tog razdoblja nesumnjivo je najzana~ajniji roman u stihovima “Evgenij Onjegin”, na kojem je Pu{kin radio 8 godina, slaù}i stihove po neskrivenom uzoru na satiri~ni Byronov ep “Don Juan”. U starijoj i novijoj bosanskohercegova~koj knjièvnosti, roman u stihovima “Jedinac” - na kojem je ôlakovi} radio 15 godina - posve je jedinstvena pojava ve} samom ~injenicom da je to na{ prvi roman u stihovima. Bosanskohercegova~ka, kao i hrvatska knjièvnost – a obje knjièvnosti ôlakovi} oboga}uje i svojim “Jedincem” – kona~no ~itateljima moè ponuditi dragocjenu rijetkost. Epska {irina druga je izuzetnost romana “Jedinac” (za usporedbu: Pu{kinov roman ima oko 5500 stihova, ôlakovi}ev preko 13500), a tre}a – rekli bismo - katarzi~nost, kakvu ~itatelj doìvljava obi~no ~itanjem rijetkih klasi~nih drama. S tom sna`nom emocijom, vjerujem, okretat }e posljednju stranicu i drugi ~itatelji, kao i mi, koji smo imali nesvakida{nju ~ast i neskriveno istinsko zadovoljstvo i uzbu|enje da me|u prvima pro~itamo “Jedinca” u rukopisu. Oboga}eni originalnim pjesni~kim slikama i brojnim uvjerljivim likovima iz jednog, ne mirnog, me|uratnog razdoblja, zavr{avali smo i{~itavanje rukopisa romana pjesni~kom rukom pisanog na neobi~no pitkom stihu. îtatelji }e u njemu otkriti i ~itavo blago pomalo zaboravljene, ali prepoznatljive leksike bosanskog jezika. U romanu se pojavljuje i veliki broj “odoma}enih” turcizama, espanizama iz “àrgona {panjolskih @idova u Bosni”, germanizama i hungarizama, te mnogobrojni dijalektizmi i lokalizmi, razli~iti àrgonizmi. Pedantni knjièvnik je sastavio i uz rukopis nam ostavio dragocjeni “Rje~nik manje poznatih rije~i i izraza koji se pojavljuju u ovoj knjizi” (sam po sebi zanimljiv lingvistima i stilistima) znaju}i da su rije~i kao kameleoni (vremenom mijenjaju svoja zna~enja) i da jedne ulaze u jezik, a druge odlaze u zaborav ili se gube iz njega.

TRI OSNOVNA MOTIVA “Jedinac” govori o Bosni nakon Prvog svjetskog rata i Bosni kakve vi{e nema (nekad je “tek’o med i mlijeko”)! Pisac daje jasne prostorne i signalizira vremenske koordinate u kojima se kre}e: Bosna ([eher - Sarajevo, Ba{~ar{ija, Miljacka, Dolac) 20-ih godina pro{log stolje}a (“Eto je godina peta/ kako je minuo rat”). To razdoblje je obiljeèno mnogim socijalnim promjenama, velikim politi~kim i gospodarskim krizama (velike dancije i porezi, radikali, agitacije, izbori, neki novi svjetski na~elnici, vlade i poslanici, àndari i placmajstori, biv{i frajteri i cugsfireri; Spaho je ministar, njegovo Veli~anstvo – kralj, ho}e izgraditi Biograd ko Be~). Pisac je ~esto romanti~ni, a nerijetko najozbiljniji tuma~ tananih nijansi naravi, karaktera i obi~aja bosanskog ~ovjeka (ène posebno), pro{le Bosne i njene povijesti - onog duha koji ~ini identitet domovine Bo{njaka u evropskoj civilizaciji. Tri su dominantna motiva u “Jedincu” me|usobno isprepletena. Prvi je ljubavni motiv, porodi~ni ìvot: Mejra - Tifan, sa svim onim {to se zove isku{enje i prepreka sre}i. Svili su ognji{te i na{‘o im se sin Hajro (Tifan }e ponosno re}i: “Imam sina ljep{eg od cijele Bosne”). Roman upravo zapo~inje s Mejrom i njenim naslu}ivanjem maj~instva – novog ìvota u sebi, u trenutku kad je, umorna, “spu{tala na molitvu ~elo”. Tifan, zvani Lokmo (istoimeni se junak pojavljuje i u ciklusu novela “Lokljani”), mladi je Bosanac, Bo{njak, “unuk Bosne prkosa i glada/ prapotomak sna`nih bogumilskih preda,/ janji~arskih

BO[NJA^KA PISMOHRANA

235

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]

aga, il Zmajevih ~eta,/ koji su sultanu strgnut htjeli fes/ i ponosno i{li kroz krv do pobjeda...”. Rat mu je razbio porodicu, progutao oca, majku otjerao u muhadìrluk, ostavio ìva sje}anja, mu~ne uspomene i ru`ne poroke. Poput mnogih na{ih literarnih junaka – povratnika iz ratnih rovova, u kojima su pamet “ostavili davno”, naàlost ~este stvarnosti ovih prostora, - vratio se iz vojne da bi zapo~eo novi ìvot. Ambivalentan (“u meni ìve i {ejtan i Bog”), ìvi sa stalnim i sna`nim sukobima stvarnosti i projiciranih ideala. On istinski prezire “bijedne ostatke rata” - rakiju, kafanu, karte - ali im se te{ko uspijeva oduprijeti, izme|u ostalog i zbog pogubnih poratnih socijalnih neprilika. Senzibilni pojedinac, Tifan je u situaciji da stalno potiskuje svoja osje}anja, i prividno hladan slijedi nagon gor{taka i naviku poroka - svoj “gre{ni” put. Mlada i nje`na, Mejra i sama nosi ìve slike rata, iskustvo gladi, muhadìrluka i gubitaka: (poginuo joj babo, i brat, i daidà, a amidà negdje na So~i/ izgubio dan, sunce – o~i). Eti~ka na~ela koja je mlada èna stekla porodi~nim odgojem, temelj su iz kojeg proizilaze norme po kojima se pona{a (u vlastitoj porodici i u dru{tvu, tj. prema Tifanu i ostatku svijeta oko sebe). Tako izrastao, Mejrin svijet je utemeljen na principima Ajna, Gajna, Nuna..., dakle svoje vjere: sudbina je ljudima odre|ena prema Boìjim zakonima. Treba biti strpljiv (saburli). I doista... Pitoma, ~ista, visokomoralna, puna ljubavi, razumijevanja i vjere, ponosna, Mejra je nositelj svih pozitivnih principa (suprotnost je Anki i Mari). S takvim atributima, ima sve uvjete da pobijedi prepreke, koje se u ljubavi i porodi~noj sre}i javljaju kao ku{nja (Tifanovo pijanstvo i kartanja, kafanu, Anku, Maru, seoska ogovaranja, bolest djeteta). Drugi motiv je motiv prirode. êsto je interpoliranje prirode, opisa razvijenih u gotovo osamostaljene bajkovite epizode. Antropomorfizirana, priroda unosi poseban lirski senzibilitet. Tu se pisac bori s romanti~nim sentimentom, s idealizacijom (Opisi prirode sadrè klicu nostalgije za pro{lo{}u). Tre}i motiv je dru{tveni ìvot: socijalne, politi~ke i kulturne prilike u Bosni kad se zemlja na{la u smrtonosnom zagrljaju stare Kraljevine s otvorenim nacionalnim pitanjima identiteta, nemilosrdne eksploatacije, siroma{enja, zelena{tva i licemjerja vlasti, politi~ke nezrelosti vo|a i njihove neodgovornosti pred povije{}u, te odjeci izvanbosanske “bjelosvjetske” politike i nali~je povijesti u Bosni i njenog nestalog “zlatnog doba”. Bezo~na ekspolatacija, lihvarstvo, dugovi, zajedno s galicijskim iskustvom, slamali su }udljivog bosanskog gor{taka. Pisac oda{ilje poruku: materijalno i moralno propadanje potje~u od zla koje se zove alkohol, karte, pohlepa, rat. Kafana ponikla u ratu, doslovno i metaforijski na putu do ku}e, mu~no je isku{enje i simbol sveg tog zla isplivalog s ratom: “U kr~mi kod Mare, ~udan {aren zbjeg/ bijeda i briga, koje u pijanstvo/ iz sebe, iz uske tamnice svog jada/ bjeè u rakiju, u zaborav, karte...

SVIJET ROMANA Svijet romana strukturiran je na opozicijama: staro/novo ili nekad/sad, selo/grad, doma}i /tu|inci, boga}enje/siroma{enje, porodi~na sre}a/vanjske nevolje, strast/razum, ljubav/ mr`nja, vlast/obi~an svijet i sl. Me|u njima gotovo da nema pomirenja. Likove (karaktere) ôlakovi} socijalno-psiholo{ki motivira, me|usobno suprotstavlja po eti~kim (moralnim) i socijalnim vrijednostima ( Tifan – Omer Pa{i}, Tifan-Mijo, Tifan–Salihaga, Anka–Mejra, Anka-Mara, Mejra–Di{ija, Mejra-Plemka..., itd.). Snagu primjera imaju likovi s vrlinama vrijednim po{tovanja. U slikanju likova ôlakovi} se sluì raznim tehnikama: opisom, slobodnim neupravnim govorom, unutra{njim monologom i dijalogom.

236

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Karakterizira ih posebno{}u njihova govora. Naime, svaki pisac po pravilu ima na raspolaganju razli~ite podkodove na koje je ra{~lanjen jezik. Oni se upotrebljavaju u zasebnim sociokulturalnim situacijama, razgrani~avaju}i se na mjesne govore i govore dru{tvenih sredina – sve do idiolekata (govora pojedinca). Takvu vrstu raslojenosti jezika u upotrebi (govor) pisac zna iskoristi budu}i da je ona izomorfna s raslojeno{}u dru{tva. U maniri sjajnog poznavatelja jezika, ^olakovi} to upravo radi, pa se govor njegovih likova pojavljuje kao bitan dio njihove sociokulturalne karakteristike (usp. iskrivljene “nove” rije~i strane obi~nom narodu: sekutor – ekzekutor, milistar-ministar, ukopator – okupator; govor Mejre, Tifana, Di{ije, Plemke itd., s jedne strane, naspram govora placmajstora Huga - s puno germanizama, ili ekavica `andara Jove i na~elnika, s druge).

SINTAKSA STIHA Stihovni na~in izraàvanja nalazimo, kao {to je poznato, jedino u knjièvnosti: samo u toj upotrebi jezika ljudi govore u stihu. Zato se jezik u stihu najvi{e razlikuje od obi~ne upotrebe jezika, odnosno od govora. Naime, u obi~noj, svakodnevnoj upotrebi jezik se ostvaruje kao govorni niz ure|en prema (gramati~kim, sintakti~kim i idiomatskim) pravilima datog jezika. Tako se, u na~elu, ostvaruje i u proznoj knjièvnosti. Stih, me|utim, ima svoja ograni~enja koja su manja u tzv. slobodnom stihu nego {to su u vezanom. “Jedinac” je ispjevan u slobodnom stihu, i zato nema izosilabi~nosti (isti broj slogova u stihovima), nema stalne rime i sl. Zna~i li to da se sintaksa ôlakovi}eva stiha u “Jedincu” (slobodni stih je “oslobo|en” pritiska stalne metri~ke sheme) ovdje pribliìla proznoj sintaksi? Ritam, ritmi~ko proticanje u stihovima ôlakovi}eva romana ipak sna`no osje}amo, a to nije odlika proze. Ritam je, kao {to je poznato, iznimno zna~ajan za stih i ritmi~nosti nema bez periodi~nog ponavljanja me|usobno sumjerljivih veli~ina. Osnovicu pjesni~kog ritma u “Jedincu” preuzela je upravo sintaksa: poseban (ne obi~an) redoslijed rije~i ili, ta~nije, posebno razdvajanje sintaksi~kih ~lanaka i njihov poredak (Od Tebe tek ljubav je {ira/ seljakova; Miri{e sijeno ko kosa/ djevoja~ka u zoru; priu~io se pi}u i sad/ ponekad rakiju traì; jedri ko labuda jato/ obla~i}a bijelih roj). Takvi na~ini premetanja i ra{~lanjavanja, koji su u “Jedincu” bitan konstitutivni element, utje~u na ritam i intonaciju. Naime, poseban poredak rije~i i olabavljena sintaksi~ka veza (distaktni poloàj ~lanaka, predikat ispred subjekta, atribut iza imenice itd.) stvaraju dopunsku sintaksi~ku pauzu od koje zavisi intonacija (intonacijska krivulja), ton (dizanje i spu{tanje), mjesto ekspiratornog pritiska (Usp. jedri ko labuda jato/ obla~aka bijeli roj, i obi~ni redoslijed: roj bijelih obla~aka jedri ko jato labuda). Intonacija iz obi~ne, automatizirane (pogotovo kad se izgubi kontaktni poloàj imenice i atributa i sl.) prelazi u aktivnu. Pauza se pove}ava i postupkom potpunog osamostaljenja re~eni~nog ~lana (tzv. parcelacijom): “I pala je. Slaba. Sprva stidno, tu`no.” ôlakovi}ev stih je neke sintaksi~ke mogu}nosti jezika (distaktni poloàj imenice i pridjeva-atributa, postponiranje determinativa i sl.) u~inio strukturno aktivnim. Poetika }e se zasigurno po~eti baviti ôlakovi}evim stihom u romanu “Jedinac”, tim prije {to je ovakva vrsta djela u osnovi hibridna: roman je, uobi~ajeno, epska vrsta u prozi, a ne u stihu. Poetiku }e zato zanimati i odnos izme|u stihova “Jedinca” i proznog ure|enja govornog niza u ôlakovi}a, odnos stiha “Jedinca” i usmene tradicije bosanskog stiha kao i stihovne tradicije u bosanskohercegova~koj i hrvatskoj knjièvnosti, i sl.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

237

REMZIJA HAD@IEFENDI]-PARI]

O RUKOPISU Originalni rukopis “Jedinca” sastoji se od dviju bilje`nice s umetnutim papirima (ukupno 13.542 stiha) i, kako jo{ navodi prire|iva~ rukopisa za ovo prvo objavljivanje dr. Z. ôlakovi}, rukopis romana je “vjerno transkribiran”: izvr{ene su tek “minimalne korektorske i lektorske izmjene”. Bo{nja~ka nacionalna zajednica, shva}aju}i da je svakom narodu njegova knjièvnost iznimno vaàn dio kulturne tradicije, kojom se on kroz vlastiti jezik potvr|uje i utire trag u povijesti ljudskog roda, sa zadovoljstvom objelodanjuje monumentalno djelo “Jedinac” iz bogate rukopisne ostav{tine knjièvnika Envera ôlakovi}a, - {to je ravno radosti nalaska Pepeljugine cipelice, nakon mnogo godina, a da Pepeljuga pri tome nije ostarjela!

238

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Muhamed Nezirovi}

Govor sarajevskih Sefarda u djelu Legenda o Ali-pa{i Envera ôlakovi}a Davno, jo{ kao |aku zavr{nog razreda sarajevske Prve gimnazije do{ao mi je do ruku jedan primjerak jedne izuzetne knjige o kojoj se u tada{njem Sarajevu malo ili nikako govorilo. Bila je to knjiga Legenda o Ali-pa{i Envera ôlakovi}a. îtao sam je na iskap, napajaju}i se njenim lijepim izrazima, rije~ima i obrtima i uìvaju}i u njenim prizorima. U toj knjizi susretao sam, radoznao kakav sam bio, za mene do tada nepoznati govor bosanskih Sefarada u kojem sam prepoznavao neke romanske rije~i i opaào neki zanimljivi na~in izgovaranja na{ih rije~i i izraza i ponekad ~udan poredak rije~i u re~enici. Nekako, skoro u isto doba, bila je to godina 1953., upravo kada sam se pripremao da se upi{em na studij romanistike, kupio sam tada u jednoj rasko{noj knjiàri u Sarajevu, tada se u ovom gradu mnogo ~italo, knjigu Eseji i ~lanci Kalmija Baruha, koju je skromnu po svom izgledu, prekrasno uredio i svojim bogatim komentarima popratio jedan drugi zaslu`ni Sarajlija po imenu Josip Tabak, ~ovjek koji je svojim prijevodima i obja{njenjima {irom otvorio vrata brojnim nara{tajima ~itatelja na ovim na{im prostorima. Te dvije knjige su ostavile trajan pe~at na mene. Jedna arapska mudrost veli da je ono {to se pro~ita u mladosti trajnije od bilo kojeg zapisa uklesanog u kamenu. Jo{ su dugo u mojim u{ima odjekivale rije~i i smjenjivale se slike iz meni tada nepoznate [panjolske iz Tabakovih komentara i pojavljivali se ~as tamni i zagu{ljivi prizori iz Hasan-dedinih odaja, ~as ìva i uvijek mijenjaju}a atmosfera sarajevske ~ar{ije. Zahvaljuju}i mojim studijama romanski svijet }e postati predmetom mojih stalnih zanimanja, a promjena dru{tvenog ustroja dovest }e do tog da se ime Envera ôlakovi}a, do tada nepravedno zaobilaènog pisca, pojavi u svojoj istinskoj veli~ini. Enver ôlakovi} je bio dijete koje je raslo slu{aju}i dva jezika, ma|arski i bosanski a jedan dio svojih mladih godina, tj. svoga |a~kog doba proveo je i u Sarajevu gdje je, u sarajevskim trgova~kim ~etvrtima, slu{ao govor sefardskih trgovaca i obrtnika kao i slavenski govor ostalog gradskog i seoskog stanovni{tva. Sefardi su izme|u sebe naj~e{}e govorili svojim materinskim {panjolskim jezikom, ali onakvim kakav se koncem petnaestog stolje}a govorilo u njihovoj domovini, a koji se obi~no u znanosti uobi~ava nazivati imenom el espanol antĂŠclasico (predklasi~nim {panjolskim), a koji su oni izme|u sebe u Bosni nazivali il djdjo ili il {panjol. S okolnim sarajevskim svijetom, naj~e{}e s gradskim, mnogo rije|e sa seoskim su obra}ali su onim sarajevskim slavenskim govorom punim osobite boje koju su mu davali brojni turcizmi. Me|utim, taj lokalni slavenski govor kojim su se oni sluìli bio je pod jakim utjecajem njihovog materinskog {panjolskog jezika kakvim su oni govorili i to se jako osje}alo u njihovom izgovoru. Mladi Enver ôlakovi}, dijete koje je raslo u bilingvalnoj sredini, a upravo djeca iz takve okoline, kao da imaju to preimu}stvo da osjete sve promjene u izgovoru i sva svojstva zvuka, imao je ďŹ no uho da razlu~i sve te vibracije glasova koje su do njega dolazile a koje su izraàvale razna stanja i raspoloènja. Sva ta njegova zapaànja, svo to njegovo oslu{kivanje jezika na{lo je mjesta u njegovom djelu Legenda o Ali-pa{i i on

BO[NJA^KA PISMOHRANA

239

MUHAMED NEZIROVI]

je o tome ostavio dva-tri svjedo~anstva ili u samom romanu ili u rijetkim intervjuima koje je, po prirodi tih i povu~en samo ponekada davao. Ja }u poku{ati da osvjetlim oba ova aspekta: i sefardski govor sarajevskih Jevreja kakav su oni upotrebljavali u njegovom romanu a kakav je on neko} ~uo i osjetio jer kako sam veli: Mnogo se kre}em po na{oj ~ar{iji, pa ovdje ondje ûjem po koju narodnu pri~u, po koji aforizam, po koju legendu. Kao i bosanski jezik kojim se oni sluè a koji su oni gradili slu{aju}i svoje sarajevske sugra|ane drugih vjera, ali ipak naj~e{}e muslimane, povinjavaju}i se pri tom neumitnim zakonima vlastite {panjolske fonetike, koju su nosili u svom izri~aju. Koliko sam mogao zapaziti, Enver ôlakovi}, se dva puta u svom romanu osvrnuo na govorne navike sarajevskih Sefarda. U jednom slu~aju je primjetio da su oni u obiteljskom krugu kao i {ire izme|u sebe ostajali vjerni svome materinskom jeziku {to je zna~ajka svih manjinskih, ali ~vrstih zajednica. Govore}i tako o gazda Je{ui Bararonu (tipi~no sarajevsko sefardsko prezime), jednom od glavnih likova njegova romana koji je jednom iznimno u svom domu progovorio na{im jezikom sa svojom suprugom Sarikjom, on }e napisati: U ku}i je ina~e rijetko govorio doma}im jezikom, vi{e je volio svoj àrgon, jezik napola {panjolski, a napola smjesu jezika svih onih naroda, koji su pretke mu primili prilikom izganstva iz “sveto zemla Palestina i bogato zemla Hispania”. (str. 224) Opaànje to~no i u kojem se i danas nema {to prigovoriti. U drugom slu~aju on je pravi, vrsni lingvista. Tako on, opisuju}i govor istog ovog lika iz njegovog romana donosi istan~an i fin sud: Je{ua je govorio otegnuto nagla{avaju}i posljednji slog i pjevaju}i pri govoru. To je bila jezi~ka osobina svih {panjolskih @idova, koje je padi{ah naselio u zemlju Bosnu. (str.114) Dovoljno je otvoriti bilo koju gramatiku jevrejsko{panjolskog jezika bilo koji priru~nik, da bi se vidjelo koliko je Enver ôlakovi} bio u pravu. Ja }u navesti samo jednu, vrlo skromnu knjiìcu , iza{lu 1995. godine u Sarajevu koja nosi naslov In memoriam za svakodnevni govorni bosanski djudeoespanjol ~iji je autor pokojni David Pardo: 2.2.5. Naglasak (akcenat) imenica: U jevrejsko{panjolskom jeziku naglasak (akcenat) imenica imao je dva osnovna poloàja: na vokalu pretposljednjeg sloga, i na vokalu posljednjeg sloga. Izvjestan broj imenica imao je naglasak na vokalu posljednjeg sloga. Tu je obuhva}eno nekoliko grupa imenica: – imenice iz hebrejskog jezika i hebraizmi (avtahá, bidakisé, gabáj, kirijá, hazán, Hanuká) – imenice iz rje~nika turskog jezika i turcizmi (baranad`í ~ukundrúk, djuzdán, in~irmé, parmák, saráf), – imenice koje ozna~avaju zanimanje ili zaposlenje (arapadór, inataradór, limpjadór, merkadór, servidór), – imenice neizmjenjenog {panjolskog podrijetla, koje zavr{avaju na –sjón ili –ad (alavasjón, arvtasjón, maldisjón, salvasjón, edad, pijadad, svrijaldad), itd. [to se ti~e prvog pitanja, moè se slobodno re}i da je Enver ôlakovi} vjerno donio neke karakteristike sefardskog tj. jevrejsko{panjolskog kakav se neko} govorio u Bosni. On, na primjer, biljeì i donosi deminutivni sufiks –iko, -ika, koji ide uz imenice i pridjeve. Taj deminutivni sufiks odgovara na{em sufiksu –ic, -ica. Ovaj demunitvni sufiks se ~esto javlja u bosanskom sefardskom govoru umjesto u [panjolskoj mnogo ~e{}e upotrebljavanog sufiksa –ito,-ita u istom zna~enju. U Bosni ovaj posljednji sufiks je rijedak, mada ga neki tekstovi posjeduju (~ubanitu, “~obanice”, ~ujlitu “seljan~e”, kuqlita “kuglica”).Sufiks –iko,

240

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

-ika se susretao u svim jevrejsko{panjolskim govorima na cijelom prostoru Sredozemlja dok je on u [panjolskoj rijedak i smatra se zastarjelim. Danas se on u toj zemlji ~uva jedino u {panjolskim govorima Aragonije i Murcije, drugdje je svuda zamijenjen sufiksom –ito, -ita. Evo sada nekoliko primjera njegove upotrebe u Legendi o Ali-pa{i: Nisi ga, pa{eriko mio, dugo u mene biu... (str. 123). Kako ho}e{ pa{eriko mio, ti prospavaj no}as i ti ga misli. Sutra budi{ imalo druga pamet. (str. 118) Pa{eriko mio, i umiji{ prati negovo nogi i ~ar{afi pod nego sterat?... (str. 147) Enver ôlakovi} pi{e oblik pa{eriko umjesto uobi~ajenog oblika pa{ariko koji u jevrejsko{panjolskom ima dva zna~enja: “pti~ica” i “vrabac”. Sama rije~ pa{ariko je deminutiv od jevrejsko{panjolske imenice pa{aro, pa{aru, a koja na {panjolskom glasi pajaro uvijek u zna~enju “ptica”. U suvremenom {panjolskom deminutiv ove imenice glasi pajarito ili pajarillo “pti~ica” dok jedino Aragonija ostaje vjerna starom sufiksu –ico, -ica (jevrejsko{panjolski –iko, -ika i ikja). Ovaj oblik pa{ariko koji se sre}e u Bosni zasluùje jo{ jedan komentar. [panjolski Jevreji do{av{i u Bosnu bili su isklju~ivo gradsko stanovni{tvo i kao svako urbano pu~anstvo, isti je slu~aj i s muslimanskim gradskim ìvljem, bili su malo vi~ni razlikovanju raznih ptica i trava, a mnoge nazive za ptice su tijekom boravka u ovoj slavenskoj sredini i zaboravili. Tako su za ptice u svom vukabolaru imali samo dva posebna naziva agúila “orao” i gavilán “jastreb”, sve ostale ptice bez razlikovanja nazivali su jednostavno pasdros. Me|utim naziv pa{ariko {to ispo~etka zna~i “malu pticu”, “pti~icu”, vremenom je poprimio i zna~enje “vrabac” po{to su {panjolski naziv za ovu pticu el gorion oni ve} bili zaboravili. Kada bi kojim slu~ajem rije~ pa{eriko iz ôlakovi}evog romana prevodili, onda bi njoj najbolje odgovarao prijevod “sokoli}” ili “sokoli}u moj”! (mada Je{ua Bararon svoga suvjernika gazdu Salamona Danono~a, na jednom mjestu, u romanu naziva “pti~ice moja”, str. 355.). Me|utim, ~udi da Enver ôlakovi} u svom romanu tu rije~ donosi u obliku pa{eriko (ovaj oblik rje~nici jevrejsko{panjoskog ne biljeè- a ne pa{ariko kako je to uobi~ajeno u ovom govoru i kako bi se to o~ekivalo, ipak se mora dopustiti da je i takav izgovor postojao me|u Sefardima u Sarajevu i da ga je takvog ovaj autor zabiljeìo. Isti ovaj deminutiv –iko, -ika, ali sada u svojoj palatiziranoj formi susre}e se u ôlakovi}evom romanu, i kod osobnih imena i kod op}ih imenica: – [to mi ga, sinjora mia, mia draga Sarikiju, ne rodi{ jedno sin? Moja buki, moja uzdanica, moja nasledniku od imanju i du}an. (str. 224.) Njegova Sarikija s tukadosom od teske damastske svile na pundì u~e{ljanoj pod njega, bila je prava umjetnica u spravljanju ko{er gusaka, koko{i, pastelikiju i raznih poslastica... (str. 224) Kada je pa{a stigao do ludog Je{uikije, ovaj nekako protrnu, silom rastisnu svijet oko sebe, dotetura do pred konja, leè na zemlju ispred pa{e i jauknu. (str. 451). Ovdje, dakle, susre}emo palataliziranu imenske deminutive: ikija, ikiju: Sarikija “Sarica”, Je{uikiju “Je{uica”; pastelikiju “pti~ica”. U znanosti je ve} upozoreno da se okluzivi g i k u nekim poloàjima palataliziraju u jevrejsko{panjolskom u Bosni (kantik’ ja “pjesmica”, pitik ja “ptica”, piezizik’ jo “komadi}”. Smatram, me|utim, da ôlakovi}evi primjeri ipak zasluùju jedan poseban osvrt. On ih donosi ne kao palatalizirane oblike nego oblike gdje je okluziv sa~uvan i produèn jednim umetnutim i. To nas tjera da pomislimo da se ovdje radi o jednoj drugoj varijanti sufiksa iko, ika koji ovdje glasi –ikijo, -ikija. Taj deminutivni sufiks u obliku –iqio,-iqia jo{ je i danas ìv u [panjolskoj, u Aragoniji i Kantabriji gdje se susre}u oblici kao {to su mosiqio “dje~arac”ili casiqia “ku~ica”. Ovi su se sufiksi, zbog nekada{nje zajedni~ke sudbine Aragona i Murcije, kasnije prenjeli i u murcijanski dijalekat, daleko na jugoistok [panjolske. Zasluga je Enve-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

241

MUHAMED NEZIROVI]

ra ôlakovi}a da je njegovo fino uho izgovor toga deminutiva osjetilo {to moè, kao mali doprinos, baciti i svjetlo na pitanje iz kojih su {panjolskih krajeva ovi sefardski izganici dolazili. U njegovom romanu postoji jo{ jedan slu~aj upotrebe {panjolskog imeni~nog i pridjevskog deminutivnog sufiksa –uko koji se pridaje na{im rije~ima. Naime, na vi{e mjesta u ovom dijelu gazda Je{ua Bararon naziva {krtca mula Hasan-dedu, jednu od glavnih li~nosti romana imenom deduko “djedica, dedica”: On tebe budit zavoliu, pa te budit posiniu, i ti ga budi{ dobit paras puno dukatos od deduko. (str. 116). Dobri deduko za hator na tvoja hastaluk (str. 233): Dobri glas na daleko idit. Ti ga pazi{ na{a dobro deduko. (str. 288). Sufiks –uco, -uca ìv je i danas u {panjolskom jeziku. Sluì kako smo ve} rekli, za gradnju deminutiva imenica i pridjeva. Op}enito, on nosi jednu laganu deprecijativnu notu- poput na{ih oblika profesor~i}, u~itelj~i} – tako: frailuco “fratar~i}”, maluco “slaba{an” itd. Me|utim, na sjeveru [panjolske, u Asturiji (Santander) ovaj sufiks ne samo {to je ~est nego gradi deminutive bez ikakvog traga pejorativnosti: ventanuco “prozor~i}”, casuca “ku~ica”, ku}erak. Upravo ovaj oblik deduko iz ôlakovi}evog romana odgovara ovim slu~ajevima iz Asturije. Spomenimo tako|er da u na{em jeziku postoji deminutiv Deduka, hipokoristik od osobnog imena Dervi{, ali koji nema nikakve veze s na{im slu~ajevima. Vratimo se sada na fonetiku jevrejsko{panjolskog jezika kakav se govorio u Sarajevu i njenim odbljescima u na{em jeziku kako ih vidi Enver ôlakovi} u svom romanu “Legenda o Ali-pa{i”. U jevrejsko{panjolskom teku}em govoru u Sarajevu postoni~ni e i o kao i oni u predakcentskom poloàju se zatvaraju u i i u (simana, a semana “tjedan”, kumida za comida “jelo”, na primjer): Ta fonetska crta i na bosanski jezi~ki izraz kakav su govorili sarajevski Sefardi: Ja gi kupujim umjesto kupujem i u taj kazas dovedem majstori (str. 334) • Ja ga ne laìm (laèm)... Ja po{teno (str. 424) • Vidi{ sinku (sinko), zna gazda Je{ua sve, (str.116). • Ja tebe moliu (molio), ja sve popravim,... (str. 436) Jedna od fonetskih crta jevrejsko{panjolskog u Bosni je i gubitak sonornosti finalnog okluzivnog d koje u ovom govoru ~esto prelazi u bezvu~no –t.Ova se promjena u Bosni ne de{ava samo u rije~ima {panjolskog porijekla nego je prisutna i u turskim pozajmljenicama ({panjolski ciudad, jevrejsko{panjolski sevdat, turski evlad, jevrejsko{panjolski ivlat). Ovu fonetsku promjenu obezvu~avanja finalnog –d i njegov prijelaz u bezvu~no finalno –t Sefardi su iz svog jezika prenjeli i na bosanski jezik kojim su govorili s bosanskim svijetom: To lijepo zapaà i biljeì Enver ôlakovi}: Tako govori gazda Je{ua: • Ja ne mislim. Ja znaji. Ot kut kot nego paras? • Otkud! • Ot kut? (str. 347). Svako utorak kot mene na ve~ero Arif telal (str. 116). Enver ôlakovi}, èle}i {to vjernije prikazati govor bosanskih Sefarada stavlja im u usta i romanski genitiv to jest genitiv koji se tvori pomo}u prijedloga de “od”: Sanki ako on ne {}e ja ga poznaji kadija i ja mu davam dukatos dva tri kes, i on govori na deduko, mu omek{aji du{a kako vuna ot ofcu, ... (str. 116) ..., i ti gi budi{ dobit paras, puno dukatos od deduko (str. 116) Te{ko Sarikiji ako bi njemu ko provukao kroz u{i da ej susjedi Zaliki ponudila, namjesto obi~ne crne kahve “batulin (ulupano ùmance sa {e}erom) od dva jajos. (str. 225): (Ovdje Enver âu{evi} hotimi~no stavlja sintagmu “od dva jajos” umjesto jevrejsko{panjolskog “de dos guevos” koju ~itatelji ne bi razmumjeli).

242

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

êsto se u govoru gazda Je{ue Bararona sre}u glagolski oblici drugog lica jednine koji se zavr{avaju na –ji{ i –i{ (otnesi{, kazuje{, znaji{, budi{, ne}i{, ne moraji{, poznaji{ itd). îtaju}i ove oblike ~ovjek se ne moè oteti dojmu da su u osjetljivom uhu Envera ôlakovi}a jo{ uvijek odjekivali oblici drugog lica jevrejsko{panjolskog aorista: stuviti{ (star), tuviti{ (tener), kantati{ (kantar), biviti{ (bivir) itd. Enveru ôlakovi}u pripada zasluga da je zbiljeìo i poneku sefardsku rije~ koju sefardski leksikolozi ne biljeè i ne unose u svoje rije~nike (David Pardo, Isak Papo, Drita Tutunovi}) niti se ona sre}e u tekstovima jevrjesko{panjolskih pisaca iz Bosne. Takva je, na primjer rije~ sanki {to je vrlo prisutna u romanu Legenda o Ali-pa{i i nju uvijek rabi gazda Je{ua Bararon. To je balkanski turcizam u zna~enju “toboè”, “kao da”, “kao kad bi se reklo”: “ako” i on je prisutan i u starijem bosanskom jeziku u obliku san~im, san~i. Me|utim ova rije~ u govoru bosanskih Sefarada nije nikakva izmi{ljotina Envera ôlakovi}a niti ju je on posudio iz lokalnog bosanskog jezika. Nju, naime, biljeì najve}i leksikograf jevrejsko{panjolskog jezika Josef Nehama upravo u onoj formi koju upotrebljava i Enver ôlakovi}. [to na koncu re}i.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

243

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

prof. dr. Hasnija Muratagi}-Tuna

O nekim stilskim osobenostima Legende o Ali-pa{i Envera ôlakovi}a O djelu Envera ôlakovi}a knjièvna historija, kritika i nauka o knjièvnosti jo{ uvijek nisu izrekle svoj estetski i kriti~ki sud.1 Ipak, jedan naslov objavljen u Preporodu 1990. godine (15. II 1990, 4 /468/, 12-132) nadomje{ta neizre~eno. Iz naslova se vidi da se Legenda o Ali-pa{i smatra najljep{im romanom muslimanske knjièvnosti. Bio je to glavni razlog {to smo se odlu~ili za lingvostilisti~ku interpretaciju ba{ ovog djela Envera ôlakovi}a. Pored ovog romana Enver ôlakovi} je napisao i druge romane, kao i druge oblike knjièvnog stvarala{tva: poeziju, novelistiku, drame, eseje, kao i stru~nu literaturu. Bavio se i prevodila{tvom. Prevodio i je s ma|arskog, njema~kog, a zajedno s profesorom Mirom [unji}, i s engleskog jezika, uglavnom poeziju.3 Trideset godina sara|ivao je gotovo u svim knjièvnim revijama. Posmatran iz perspektive semantike, ili teorije zna~enja, imamo pred sobom djelo sastavljeno od razli~itih semanti~kih jedinica, ali kontak s knjièvnim djelom omogu}ava samo pa`ljiva analiza oblika, kako isti~e Hartman, jedan od zna~ajnijih predstavnika dekonstruktivisti~ke kritike. Mi }emo u lingvostilisti~ku analizu krenuti od ~injenice da je vi{eslojan ekspresivnoemocionalni utisak koji na ~itaoca ostavlja umjetni~ki tekst. On zavisi od mnogo faktora, ali najvi{e od pi{~evog individualnog modela svijeta koji izrasta iz njegove stvarala~ke igre rije~ima i njihovih pozicija koje zauzimaju u tekstu. Najprije treba ne{to re}i o samom naslovu djela, kao zna~ajnom idejnoestetskom ~vori{tu, jer je naslov kao jaka pozicija teksta nosilac zna~enja, tj. ~inilac koji s ostalim tekstom stvara cjelovit smisao djela. Djelo je, kako smatraju ~e{ki strukturalisti, veoma sloèn znak u kojem svaka komponenta ima parcijalno zna~enje, ali parcijalna zna~enja se skupljaju u cjelovit smisao djela. Uspostavljanje odnosa izme|u teksta i naslova zapravo je problem kojim bi se trebala baviti komunikativno usmjerena teorija rodova, jer “gledano s aspekta receptivne estetike, naslov je zadani znak koji sadrì takozvano ðprazno mjesto’ ili ðneodre|enost’ i na taj na~in stoji u odnosu prema tekstu {to ga tek treba realizirati.”4 U odnosu na tekst djela, naslovi su relativno samostalni. Imaju funkciju da nagovijeste sadràj, odnosno da zainteresiraju, zagolicaju, da privuku pa`nju ~itala~ke publike. Za nas je dovoljno to {to naslovi pruàju mogu}nost za mnoga i razli~ita filolo{ka istraìvanja. Naslov nema informativni saadràj, mada veza izme|u sadràja i djela, makar simboli~no, uvijek postoji. Ta se veza da uo~iti jedino ako se djelo pro~ita. Sadràj zna~i obja{njava naslov, a ne obrnuto. Ovaj naslov – Legenda o Ali-pa{i, naizgled je jednostavan, uobi~ajen, kao Roman o Londonu, Saga o Forsajtima, ali ima funkciju identifikacijskog znaka. Upu}uje da je roman legenda. Zato ga tako treba razumjeti. On je regulator leksi~ko-semanti~ke

244

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

podloge romana. Da nema rije~i legenda, ~italac bi mogao o~ekivati pri~u o historijskoj li~nosti, ~uvenom Ali-pa{i. Ovdje je rije~ o po{tenom hamalu koji je morao biti nagra|en za dobra djela. Kuliminacija njegovog uspjeha je to {to postaje pa{a. Dakle, u naslovu je osnovno ~vori{te poante romana. Naslov knjièvnog djela umjetnici rje{avaju razli~ito, ali uvijek sa istim ciljem. Nastoje da u najkonciznijoj formi izraze su{tinu sadrìne i autorske poruke djela.5 îtalac je unaprijed pripremljen na sadràj karakteristi~an za legendu. Roman je legenda, legenda je ono {to treba ~itati. U srednjem vijeku to su bili naslovi knjiga koje su sadràvale tekstove {to su se svakodnevno ~itali na slu`bi boìjoj, to su pri~e iz ìvota svetaca, ali i izmi{ljene pri~e, bajke, gatke, basnoslovne pri~e. Na bajkovitu komponentu podsje}aju i drugi elementi prisutni u romanu, a ina~e karakteristi~ni za bajke. Dovoljno je uputiti na ~injenicu pronalaènja blaga, sretan zavr{etak: Do}i }e babo. Do}i }e uskoro. Dojahat }e na vilinu konju i donijeti nam u desnoj ruci sunce, u lijevoj mjesec. Iz o~iju }e mu sinuti i zaigrati zvijezde... Najvi{e je primjera koji podsje}aju na ono bio jednom jedan car pa imao tri sina/k}eri. I u ovom romanu broj tri ima dominantnu ulogu u odnosu na sve druge brojeve. [to{ta je dato u znaku broja tri: - Legendu je Salih-aga pri~ao tri dana. - Arif-agina odluka je bila u tri rije~i. - Tri ~au{a razgone narod. â&#x20AC;&#x201C; Mo`da je taj }itab odlu~io sudbinu triju du{a. - U Ismet-efendijinu ku}u, do~ekala su ih tri lica. - Ismet-efendija bez rije~i ustade i pri|e bakalu, pa mu svojim ~elom triput dota~e desnicu. - (Alija Lepir je Almasu) prvi put ugledâ&#x20AC;&#x2122;o prije tri godine. - (Almasa je) ponijela u ~ardak na sahanu tri velike rumene baklave. - Ti si vjen~ana. Pred Bogom i pred ljudima. Trojici si ljudi rekla jasno i glasno: ho}u ga. - (Mehaga kaè Almasi) sad me tre}a, najè{}a guja ujela za srce. - Ti si no}as tri insana spasio. - Mehaga je s Munibom a{ikovao tri godine. - (Stari dedo je izra~unao) da bi prave}i papu~e trebao ravnih trista sedamdeset i osam godina, {est mjeseci i dvadeset i tri dana, pa da ste~e dvije ku}e na Mejta{u. - (Zajko je) na tri no}i (...) morao letjeti po Ali-hodù. - (Lepir je platio) da triput te selame objavi. - Tri osobe obuzimale su Aliju uvijek kad je bio sam (Almasa, Ali-hodà i Hasan-dedo). - (Ismet-efendija je) pokupio ne{to }ilima i }itaba u tri arabe i krenuo u Stambol. - Tri nevaljalca ulivali strah i trepet u no}ne prolaznike drumom. - Upravitelj sahat-kule, trubi tri puta. - (Je{ua) uvijek daje tres kesos mali. - Alija je oti{ao u tri sahata po podne u me{}emu. - U najmra~niju }eliju, u onu s tri brave â&#x20AC;&#x201C; upade Ibrahim zaptija. - (Doratu predlaù da) o konopac objese tri katanca. - U cik zore stigo{e tri bega u Almasluk. - Nusreta (sina Almasa u~i) ~itava tri dana (...) kako }e protepati. - (Tri su hica odjeknula kad se vratio Ali-pa{a). Iblis, nalet ga bilo, predloìo je tri grijeha hodì na izbor. (Vrlo ~esto ôlakovi} navodi i po tri atributa: - Bilo (je) te{ko vratiti se u praznu, pustu i hladnu ku}u.) Na{av{i se u naslovu rije~ legenda, ona po automatizmu isklju~uje asocijaciju na historijsku li~nost Ali-pa{u. Odatle se name}e drugo pitanje u vezi s naslovom. Za{to je rije~ o Ali-pa{i, a ne o Aliji veziru, valiji, begu itd? Mo`da zbog toga {to vezir i valija ozna~avaju visoke dràvne ~inovnike, namjesnike (guvernere pokrajina), a pa{a je titula visokih vojnih dostojanstvenika. Pa{a je neposredno podre|en carskoj vladi (Porti), upravlja pa{alukom kao najve}om upravnoteritorijalnom jedinicom. Me|utim, u na{em jeziku ovaj termin se upotrebljava i u brojnim izrazima: pravi je pa{a = vrlo je bogat; ìvi kao pa{a = ìvi vrlo bogato i rasko{no. U naslovu je trebalo odrediti Aliju kao pa{u ali i kao bogatog ~ovjeka, jer je cijela radnja usmjerena ka tome. Samo ime je apsolutno saobrazno karakternim osobinama ovoga lika. Alija zna~i Uzvi{eni, Mo}ni, Otmjeni. Pored tog imena pisac upotrebljava i brojna druga; imenuje ga Lepirom, nadimak

BO[NJA^KA PISMOHRANA

245

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

mu je dosta doli~io jer je poput lepira odletio, Alija je zlatna du{a, ~ovjek i po, al~ak, Lepirica, du{a od insana, zlatni Lepir, silan i zgodan momak, sirotinjska majka. On je zlato od insana (...) mele} u insanskom ruhu, Alaga, Ali-efendija, Ali-beg. Na samom kraju o Aliji pri~aju kao o “najboljem srcu ~itava Osmanova carstva od sultan-Orhana do na{ijeh dana”, odabranoj du{i i kao o junaku, divu, Pravom pa{i. Moglo je djelo biti naslovljeno u nominativu, samo Ali-pa{a, ali bi se osje}alo kao nepotpun izraz. Da bi zna~ilo ne{to vi{e, ovo se ime moralo upotpuniti drugim jezi~kim jedinicama, jer samo ime ne moè osigurati svoje neovisno postojanje i zato mu je uvijek potrebna cjelina. Ime se moè odràti u jeziku samo uz pomo} drugih rije~i; imena kao dijelovi rije~i uvijek traè pomo}. Irena Grickat tvrdi da pojedine rije~i samo u zavisnim padeìma i pojedinim prijedlo{ko-pade`nim vezama mogu nositi vi{e zna~enja nego {to ga leksi~ki nose.6 Otuda Legenda o Ali-pa{i. Roman je upotpunjen jo{ na jedan na~in. Kako je rije~ o pri~i trinaestogodi{njeg dje~aka koji u ispovjednom tonu otvara roman i traì od ~itaoca da razumije njegovu mladala~ku nedosljednost u pri~anju, u kojem nema hronologije, historijske ta~nosti, godina, datuma, historijskih li~nosti, logike u razumijevanju doga|aja, pisac ili izdava~ (?) do{li su na ideju da u romanu prikaù nekoliko crteà starog Sarajeva (ilustrirao ih je Hamid Dizdar) i da onome {to je je samo hikjaja, legenda, da onome {to je nekada moglo i biti, ali nije bilo, nego je sve rodila ma{ta na{ih dobrih djedova i pradjedova, pri dimu ùta tutuna i mirisu crne kahve – daju realan okvir, preciziraju}i mjesto doga|aja – Sarajevo. Tu je Gradska kapija na vratni~kom bedemu, Sarafova magaza uz Bezistan, Mahala u Starom Sarajevu, Ali-pa{ina dàmija u Sarajevu, Pogled u turbe Ajmidede i [emsidede kraj Ali-pa{ine dàmije, Tekija na Bendba{i i mikrotoponimi Starog Sarajeva. Gotovo sve kao {to je i danas - ta~no. Dakle, iako je roman, odnosno knjièvni funkcionalni stil op}enito, semanti~ki uglavnom zatvoren, jednostavan prirodnojezi~ki kod koji ne nastaje kombinacijom prirodnog jezika i neverbalnog koda, u Legendi se nalaze slike, a one se mogu primijeniti samo u nekim vrstama knjièvnih tekstova, naj~e{}e u dje~ijoj knjièvnosti. Ovdje su izrazito funkcionalne. Imaginaciju pretvaraju u stvarnost. Da li i ôlakovi}ev jezik ima istu funkciju, da li i njim ôlakovi} preslikava stvarnost? Osvrnut }emo se najprije na ono {to stoji u Bilje{ci o piscu, datoj na kraju romana Legenda o Ali-pa{i, koji je izdala Islamska zajednica Zagreb, 1989. Tamo se kaè da je “pisati po~eo jo{ kao dje~ak i to na dva jezika (hrvatski i ma|arski)”. Umjesto komentara dat }emo jednu napomenu. Ispred Bilje{ka o piscu naveden je, citiramo, Rje~nik manje poznatih rije~i koje se ~uju u Sarajevu a dolaze u ovoj knjizi. Slijede rije~i arapskog, perzijskog i turskog porijekla, galicizmi, provincijalizmi i àrgon {panskih @idova u Bosni. Sumnjamo da su za hrvatski jezik karakteristi~ne rije~i poput: abuzemzem, ahbab, ahiret, amidì}, basamak, begenisati, birindì, butun, ~ehra, ~ejz, }esatluk, damla, deredà, |uzel, dàjiz, ereza, fetva, frenjak, gida, hakim, hasul, hedija, hizmet, ibadet, idara, jad, jemek, kismet, musafir, mutvak, nefs, pasvandìja, pomuhabetiti, sarho{, sehara, serbez, surma, {iljte, tendèra, tevhid, zijaret, zinaluk, ili izrazi, kao: Allah selamet, belli vala, kabul olsun, mahsuz selam, vela havle, vela kuvete. U Legendi o Ali-pa{i, prema popisu u Rje~niku, upotrijebljeno je oko 750 rije~i ili izraza karakteristi~nih za Sarajevo. Svakako, to nije malo. Ne zna se ko je autor Bilje{ke o piscu, ali je o~ito da je ne{to nespojivo, hrvatski jezik i Legenda o Ali-pa{i. ôlakovi} je ro|en u Budimpe{ti, ali ìvio je u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Sude}i prema jeziku ovoga romana, lahko se da zaklju~iti da je ôlakovi} bio dobar poznavalac jezika kakav se upotrbljavao u Sarajevu, u vaktu i zemanu u kojem je smeje{tena radnja Legende o Ali-pa{i. Poznata je ~injenica da je u djelima na{ih pisaca veoma prisutna strana leksika. Od strane leksike u ovom romanu, sasvim o~ekivano, najprisutniji su orijentalizmi. Zbog

246

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

natprosje~ne ~estote oni imaju stilsku vrijednost, naro~ito oni koji nisu uobi~ajeni. Strane rije~i i izrazi u roman su uneseni radi evociranja narodnog ìvota. Imaju evokativnu vrijednost; njima se do~arava odre|eno vrijeme i prostor kao i uvjeti u kojima ìve likovi romana. Uno{enje rije~i stranog porijekla u logi~no povezan govor stilski je relevantno. “Izraz se moè u~initi perceptibilnijim ako se u govor unesu rije~i pozajmljene iz strane leksi~ke sredine.”7 Orijentalizmi su naslije|e koje je prisutno. Kada ih ne bi bilo u Legendi o Ali-pa{ii, odnosno u jeziku Envera ôlakovi}a, onda bi roman bio dalek od ìvotne istine. Orijentalizmima se ôlakovi} u prvom redu sluì za koloriziranje sredine. A jezik svake sredine valja posmatrati u okviru dijalekti~kog djelovanja izme|u endogenih i egzogenih sila i pi{~evog suo~avanja sa jezi~kim sistemom, koji nastaje kao posljedica dru{tvenih preobraàja. Zna~i da umjetnika za izraàvanje jednog realiteta pomaù socijalne ~injenice i specifi~ni elementi kulture stvoreni raznim kulturno-historijskim procesima. Pisac-umjetnik sve te elemente mora preto~iti u sopstvenu umjetni~ku realnost, a u protivnom izgubio bi ne{to od autenti~nosti. ôlakovi} o~ito zna da knjièna rije~ nastaje u tradiciji jezika, historije i mitologije. Opisuje doga|aje u odre|enom ambijentu – Sarajevu. To je kasaba koja egzistira u turskom vaktu, tj. u sna`nom prisustvu Orijenta . ... Sarajevo, Bosna-saraj, lijepi grad na Miljacki (...) budili su ga mujezini sa stotinjak dàmija, koji su melodiozno pjevali: “Alah je najve}i!” Sabah je (...) mirnim tim sarajem, njegovim krivudavim i uskim uli~icama i mahalama, {arolikom ~ar{ijom (...) upravljao je tada valija, poslan iz Stambola od Visoke Porte (...) u ovaj ~udni vilajet. O kamenu kaldrmu udarale su tog jutra po cijelom gradu drvene nalune, crvene ko`ne firale ili te{ke ~izme (...) niz strme mahale ùrili su trgovci s okolnih breùlj~i}a u ~ar{iju, u svoje magaze, u~enjaci, vi{a i nià ulema, u mektebe i medrese na predavanja, |aci i {egrti pak na svoj posao ... Kako li je bilo lijepo pogledati na te bijele i {arene ahmedije, zlatom i gajtanima izvezene odje}e, {iljate firale! A tek ona zadovoljna lica, rumena i zadovoljna...! Umorni pasvandìje koji su cijelu no} {etali po ~ar{iji od magaze do magaze i opipavali te{ke katance ~uvaju}i tako svjetsko dobro od lopova ili vatre – opasne jangije – polagano se spremaju na po~inak. Svi se skupljaju pred Ibrinom “kahvom”, otpasuju te{ke sablje i pozdravljaju se: - Sabah hajrola, hadì Murataga! Eto, bog i no}as sa~uva ~ar{iju (...) Dok se diù poklopci s du}ana, spu{taju }epenci i iznosi roba da je svak moè vidjeti, ve} se po ~ar{iji ~uje telalov talambas. To je sabah haber, neka vrsta jutarnjih novina. - No}as je preselio na bolji svijet vrijedni na{ testar Ibrahim, sin Avdije. (...) Dènaza kre}e na sahat prije podne s Vratnika, od njegove ku}e pa pred Begovu dàmiju. Ukopati brata (a svaki ti je ~ovjek brat), to je posao. I to najhajirniji posao. Pa kada se s groblja umoran vratio u svoj du}an, Omeraga kazandìja na{ao je na }epenku, kao i uvijek, hamala Aliju. Omeraga je u Kazandìluku, posebnom kraju u ~ar{iji, koji je ve} tada zauzimao ~etiri-pet dugih uskih soka~i}a, bio najpoznatiji, ako ne i najbogatiji kazandìja. On je bio i esnaf-ba{a, on je {egrte ispitivao, osloba|ao, esnafske teferi~e prire|ivao, brinuo se o udovicama i djeci umrlih majstora kazandìja. Poznat je majstor bio Omeraga, ~ovjek “vi|en i sojli” (...) Lupa ~eki}a u razli~ite crvene bakrene posude, lupa koja, kad se dugo slu{a, prelazi u ritmi~ku melodiju rada, a u pjesmu – koje je refren uvijek gotov izra|en lonac ili |ugum za vodu ili le|en ili dèzva – ta lupa stalno od jutra do ak{ama, ~uje se u cijelom kazandìluku.8 Moè se vidjeti da su orijentalne rije~i u navedenim odlomcima iz razli~itih zna~enjskih slojeva, one su op}ekomunikativne; njima se obiljeàva dru{tveni ìvot, zanati, odje}a i sl.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

247

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

Likovi, tako|er, nose imena orijentalnog porijekla. A svako ko se, na neki na~in, bavio problemom onomastike “zna da je li~no ime vrlo interesantna kategorija u literarnom ostvarenju. Ta jezi~ka komponenta ponekad moè da daje ton cijelom knjièvnom djelu”,9 {to je ovdje evidentno. U osnovi romana morao je biti standardni jezik. Pisac se u svom govoru morao pridràvati vaè}ih normi. Treba zato rasvijetliti pitanje ortografske norme u vrijeme kada je roman objavljen. Naj~e{}e se tvrdi da je roman Legenda o Ali-pa{i objavljen 1943. u Matici hrvatskoj u Zagrebu., kako navodi N. Agi} u pomenutom Predgovoru, ili 1944., kako stoji u Bibliografiji Envera ôlakovi}a u Bo{nja~ka knjièvnost u knjièvnoj kritici, Knj. 4, Novija knjièvnost – proza /; priredio Enes Durakovi}, Alef, Sarajevo, 1998., ili pak 1940./41., kako pi{e u Bilje{ci o piscu na kraju romana objavljenog 1989., 435, tre}e izdanje /Islamska zajednica u Biblioteci Muslimanski ìvot. Prije toga objavljeno je drugo izdanje 1970. (zagreba~ko Znanje). Za ovaj roman Enver ôlakovi} je dobio prvu nagradu Matice hrvatske. Poznato je da tradicija pisanja pravopisnih knjiga u Hrvatskoj seè u razdoblje devedesetih godina XIX stolje}a, mada su se mnoga grafijska i ortografska pitanja rje{avala i ranije. Tako su Hrvatskome pravopisu Ivana Broza (1892.) prethodile burne rasprave o toma kakav bi hrvatski pravopis trebao biti. Ta prva hrvatska pravopisna knjiga ozna~ila je prevagu jedne od pravopisnih koncepcija – one fonolo{ke (fonemske). Me|itim, u ovom pravopisu, bili su vidni i elementi morfofonolo{koga pravopisanja, a to je zna~ilo da nije izvr{en kona~an prekid s morfofonolo{kim (morfemskim) pravopisom. êtrdesetih godina XX stolje}a izrazitije se posegnulo za morfofonolo{kim pravopisom “kao prepoznatljivim djelom ponajprije devetnaestostoljetne hrvatske pravopisne prakse (zacrtano je to dvama pravopisnim priru~nicima: Korienskim pisanjem iz 1942. te Hrvatskim pravopisom iz 1944. godine). No, takvoj su se pravopisnoj normi isprije~ile i tada ve} polustoljetna tradicija fonolo{komorfolo{koga hrvatskoga pravopisa i priroda hrvatskoga jezika (prozirnost njegove fonemske strukture kojoj ponajbolje odgovara fonolo{ki pravopis), te je s propa{}u Nezavisne Dràve Hrvatske propala i njezina pravopisna koncepcija.”10 Postavlja se pitanje kojim se pravopisom sluìo Enver ôlakovi}? Ako je roman objavljen 1940./41., ili tada ve} napisan, mogao se sluìti jedino Hrvatskim pravopisom Ivana Broza, koji je zasnovan na principima fonetskog pravopisa, ili eventualno Beli}evim, koji je kao i Brozov (kasnije Borani}ev) izra|en tako|er na fonetskim principima. Beli}ev Pravopis objavljen je najprije 1923., zatim 1930., 1934. i 1950. Enver ôlakovi} ro|en je u Budimpe{ti, ali je ìvio u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, gdje je i umro 1976. Me|utim, u Bilje{ci o piscu u izdanju iz 1989. pi{e: “Sada ìvi i djeluje kao slobodan knjièvnik u Zagrebu”. O~ito je Bilje{ka preuzeta iz ranijih izdanja, iz perioda kada je ôlakovi} jo{ uvijek bio ìv. Dakle, ni{ta nije promijenjeno, vjerovatno ni jezik. Nigdje se ne pominje lektor, koji je eventualno mogao mijenjati {to{ta u tekstu, pa mislimo da na{a stilisti~ka analiza ovoga romana na temelju izdanja iz 1989. nije upitna, iako je prvo izdanje objavljeno po pravilima pravopisa Korienskog pisanja iz 1942., te Hrvatskog pravopisa iz 1944. Roman je bio napisan 1940./41., a ve} 1943. dobio nagradu. Samo na osnovu manuskripta moè se ta~no utvrditi kojim je pravopisom ovaj roma prvobitno napisan. Sva kasnija izdanja pretrpjela su odre|ene promjene. Ve} smo rekli, u osnovi romana je standardni jezik, ali u procesu strukturiranja iskaza, ôlakovi} je do razli~itog stepena odstupao od standardnojezi~kih normi. Ta odstupanja imaju dva oblika: nesvjesni i svjesni. Nesvjesno naru{avanje prisutno je u formi jezi~kih (pravopisnih i gramati~kih) i stilisti~kih (stilskih) gre{aka. Mada nije tiupi~no za knjièvni tekst (knjièvnoumjetni~ki stil), jer je ovaj promi{ljen i izgra|en na~in pisanja. Ipak, odstupanja ima u ovom romanu. Dovoljno je napomenuti upotrebu suglasnika h u nekim

248

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

rije~ima. Pisac u svom govoru i u govoru likova iste rije~i upotrebljava razli~ito. Poku{ali smo proniknuti u razloge, ali ih nismo mogli prona}i. Naprosto se radi o previdima. Nas je primarno zanimalo svjesno odstupanje, odnosno namjerno naru{avanje jezi~kih normi radi stvaranja stilskog efekta. Ono se u Legendi o Ali-pa{i primjenjuje u dobroj mjeri i razli~ito se raspore|uje; uglavnom u dijalogu, rje|e u autorovom monologu (u formi neupravnog upravnog govora). U tom smislu interesantna je upotreba rije~i sa suglasnikom h ili bez ovog suglasnika. Likovi romana upotrebljavaju rije~i sa suglasnikom h: Alija, Ismet-efendija, Hasan-dedo, Mehaga, svuda }e upotrijebiti lahko, gluho, truhlo}a, vehne, truhnuti. U jeziku pisca nalazimo izvjesne neujedna~enosti: sahat-kula, sat, ali kada opona{a govor likova, upotrijebit }e sahat i staviti pod navodnike: “petak na sahat be{ po jaciji”, venula, mehlem, lako, kavedìja, kahvenisanje, kahva, kahvana. Nalazimo i oblik kafa u jeziku lika (Je{ua). U jeziku pisca na{le su se rije~i: kronika, netko, svibanjske zore, stanka, nazo~ni, tjedan, su}ut, su}utno, ru~nik, to~ka, tisu}a, sije~anj, studeni, travanj, to~no. Me|utim, kada se ovakve rije~i na|u u jeziku likova, onda njihov jezik izgleda veoma neobi~no, nekako izvje{ta~eno: - (Alija je goropadnika Ismet-efendiju gledao) pun su}uti, dok je stari hodà zapo~eo molitvu, ili kada Ismetefendija kaè: - Hvala ti, Alaga, ~ovjek si. Budi mi prijatelj, ahbab (...) a meni treba netko .. I jaziji }u te nau~iti, pa }e{ pismen biti, ili kad kaè Ali-hodà: - Tko? Zar ja ?, ili Hasan-dedo: More i tko drugi. O ovim pojavama bit }e jo{ rije~i. Ponovno }emo se vratiti leksici. U Legendi o Ali-pa{i leksi~ko-stilisti~ka slojevitost posebno dolazi do izraàja. Ovaj roman odlikuje {irina, slojevitost i koloritnost leksi~kog sistema. Od svih markiranih rije~i prvo mjesto zauzima razgovorna leksika.11 Ona je uglavnom zastupljena u dijalo{kim skupovima, odnosno u upravnom i neupravnom govoru. Tako u romanu nalazimo brojne kolokvijalizme, kao: bilja (komad drveta, cjepanica), biva (uzre~ica, pa eto... i tako) bivakarce (prema biva), drolja (rita, krpa), durati (trpjeti), dvizga (koza, ovca od dvije godine), |oja~e, |oja (toboè), goropadnik (padavi~ar), hasiti se (oholiti se), hasura (prostirka), hin (njih), homara (omorika), ja... ja (ili... ili), jako (tek, tek {to), jara (hljeb od je~ma), ja{ta (dakako), klempa (udrac sa dva prsta preko uha), ligurati se (sanjkati se), mrmak (moljac), nabe{ati (nagomilati, nametnuti veliki dug, neta~no obra~unati), njaki (neki, nekakvi), ohr|ati (omr{aviti), pomustafiti se (naljutiti se, razbje{njeti se), zgodan (bogat, imu}an) itd. Informaciju o prostornoj pripadnosti, tj. teritorijalnu informaciju, ôlakovi} naj~e{}e prenosi dijalekatskim sredstvima. Monolo{ki i dijalo{ki kompleks upu}uje na autorovu prostornu markiranost, ali, jo{ i vi{e na lociranost junaka djela. Dijalekatska leksika vrlo je prepoznatljivo obilje`je ovog proznog djela. U njemu je prisutno leksi~ko bogatstvo so~nih i neobi~nih narodnih rije~i. Kori{}enjem dijalektizama ôlakovi} postiè jak stilski efekat. Njihova snaga i svjeìna je velika. U romanu je najvi{e fonetskih dijalektizama Kreator knjièvnojezi~ke umjetnine (djela) ima veliku slobodu odabira jezi~kih sredstava. On se moè sluìti svim onim {to postoji u jeziku. Moè uzeti arhaizme, àrgonizme, pa i vulgarizme. Kada su vulgarizmi u pitanju, moramo naglasiti da je ôlakovi} pisac od mjere, jer zna da je “vrhunski kriterij svakog umjetni~kog ~ina (to da), ne smije prekora~iti granicu koja dijeli umjetnost od neumjetnosti”.12 U Legendi o Ali-pa{i vulgarizama gotovo da i nema, ali oni rijetki koje smo uo~ili, stilski su vrlo efektni: - Evo ti druga, kopilane. Omer-aga, obja{njava {ta se desilo s Jo{uom: - Ode, br’te kako ono kaù na “kurvinu |idiju”. Sude}i prema leksi~ko-semanti~kim grupama rije~i, konkretno, prema distribuciji konkretnih i apstraktnih rije~i, Enver ôlakovi} se ~e{}e sluì rije~ima s konkretnim

BO[NJA^KA PISMOHRANA

249

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

zna~enjem. Njegov osnovni cilj â&#x20AC;&#x201C; iako je legenda u pitanju, pa i sanje, bio je prikazivanje realne stvarnosti. Zato se sluì rije~ima koje su u stanju da maksimalno ta~no i sasvim jasno izraze stvarnost, konkretnu sliku predmeta ili radnje. Apstraktne rije~i prisutne su u opisima prirode, raspoloènja, rasu|ivanja i pogleda junaka: -Sti}i }e on, {}eri, kad mele}i prolje}a pometu zelenim metlama snijeg i udahnu u biljke boànstveni blagoslov, pa zamiri{e svijet dènetskim mirisima. Do}i }e on kad pupoljci po~nu pucati i kad se po svijetu razlije milina mjese~evih zraka. U romanu su veoma prisutni i derivacioni morfostilemi. Kategorija umanjenosti, tzv. deminutivi imaju odre|enu semanti~ku ulogu. To su izvedenice kojima se obiljeàva mali predmet ili malo bi}e. Na samom po~etku romana nalazimo da je bolesnom dje~aku otac ulazio u sobicu, a majka u sobu. To je zbog toga {to se ôlakovi} ne èli ponavljati, ali je istovremeno htio pokazati da je bolesnom dje~aku prijatnije bilo o~evo prisustvo nego maj~ino, jer kad su oboje bili u sobi, vodili su raspravice (a mo`da i sva|e) kojima je dje~ak upotpunjavao dosadu. Kada govori o hadì-Idrizu, sve je nekako usitnjeno. Tako je star~i} hadì-Idriz imao mali uski du}an~i} (...) kuckao je u ibrike (...) stekao je tek toliko da ode na had` i kupi ku}icu. Deminutivi su ~esti u opisu prirode: A tek svibanj i rascvali jorgovani u ba{~ama, behar je po drve}u bijel, mirisav i njihan vjetri}em â&#x20AC;&#x201C; Drugog dana pala proljetna ki{ica. Ina~e, u opisu ~ar{ije puno je soka~i}a, mahalica, breùlj~i}a. - Oko Sarajeva, u tom zdravom i raspjevanom kuti}u svijeta bilo je vi{e samostana - Mladi pod a{ikli pendèrima (...) satima razgovaraju i pjevuckaju. Deminutive ôlakovi} upotrebljava naro~ito kada opisuje tri glavna lika u romanu: Lepira, Hasan dedu i Almasu. (Lepir) na poto~i}u uzima abdest, leì na svom okrpljenom du{eku u svojoj ku}ici, mjesec obasjava (njegovu sirotinjsku izbicu), ìvi u sobici, a na raďŹ iznad banjice velik musaf u zelenu uvezu. Od te{ko ste~enih nagradica dedi kupuje sahane }evapa i ~orbi, na travici sanja Almasu kako iz nekog ibri~i}a |ule zaliva, a od sre}e je na ledini zapjevuckao pjesmu sre}e i ljubavi. Za Ali hodù Alija je Alijica, jer ga voli kao svog sina. Hasan-dedo je svakako imao pozitivan odnos prema Aliji Lepiru. Zato ga je i uveo u svoju ku}u. Ta~no je da ga je ~ak poku{ao i ubiti, ali je ta~no i to da je umro sretan, zato {to ga nije ubio. I on mu tepa: Alijica moj dragi. Ono drago i milo za Aliju i Ismet-efendiju je Almasa. Da bi zaboravio na dedin podrum, Alija misli na njen krasan oblik usnica, i talasje njezine crne kose, i bijele one zubi}e, koji sjaje poput dedina biserja, i one tanke obrvice, koje se povijaju. Za Aliju imala je sladak glasi}. Ismet-efendija je vidi kao pti~icu i kao obla~i} . Babo joj je ispunjavao svaku èljicu, a vidjev{i je nesretnu, veli joj: Kako ti samo usnice dr{}u. I sama Almasa, samo zato {to je mlada, ljude ne vidi u realnim okvirima. Smije{i se mladom hodìci. Pita se, misle}i na Aliju, siroma{ka: A zar najskromnija ve~erica i najuà sobica nisu dovoljne za dvoje koji se vole. Kad je ve} ostvarila svoj san kroz ~itavo tijelo (strujala joj je) slast iz ìlice u ìlicu. Almasa se zaklju~ava u svoj ~arda~i}, ~ija su dva prozora, lijepim zastor~i}ima zaogrnuta. Deminutivima ôlakovi} opisuje Hasan-dedu, koji kod tolikog bogatstva ìvi u zagu{ljivoj sobici, odnosno odajici bez uli~nih prozora. Sve {to se spolja vidi u dede je tako malo i tako sitno, pa ~ak i u dedinim o~ima. Tako dedo za svog babu kaè da je trgov~i}. Ljude s negativnim osobinama ôlakovi} prikazuje sa sitnim o~ima. Je{ua ima lukave o~ice. U romanu nalazimo i augmentative koji imaju ekspresivnu vrijednost. Njima ôlakovi} izraàva izuzetno pozitivna odnos ~ovjeka prema ~ovjeka, kao naprimjer neizmjernu Alihodìnu radost kad od svog prijatelja fra Petra saznaje da je Lepir nevin:

250

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Zna{li ti, uja~e, ti fra Petre, stara moja ahbabino, da je Alija u hafsu, jer vjeruju da vas je on napao. Sramota! Telal Arif-aga je miljenik ~ar{ije, svak ga voli i pazi, zato pisac kaè da ima crne br~ine {to li~e na banane. Velike zna~i, a ne ru`ne. Me|utim, ima primjera gdje se augmentativima iskazuje ljutnja i bijes, kao naprimjer kada se Alija ljuti na svog ma~ka, koji mu je pojeo ptice {to ih je za lijek Ismet-efendiji lovio, pa mu kaè: nahrani tu gladnu trbu{inu. Starog gluhog ~ovjeka tjeraju kao budalinu. Oni koji su nespremni prihvatiti Lepira u novoj, izmijenjenoj ulozi, rugaju mu se augmentativima: Vidi ti sabljurine za pasom na{eg Lepira. A svijet koji prilikom poàra ide u poharu, ôlakovi} naziva svjetinom. Ni mrtav Hasan-dedo nije bio simpati~an piscu. Zato }e u ďŹ nalnoj re~enici, u jakoj poziciji teksta, dvadeset prve glave, kad dedo umire, re}i: Ali-hodà Misirlija (...) ~uvao je svu tu no} le{inu. Ne treba gubiti iz vida ~injenicu da je dedo bio sitan star~i}, sa sitnim o~ima, ali sad u smrti nije le{i} ve} le{ina. Poja~anu ljepotu izraàvanja ôlakovi} postiè transpozicijom glagolskih oblika. Glagolski oblici se, usljed oskudnog morfolo{kog materijala, jednostavno me|usobno dopunjuju. Vremenski oblici i vremenska zna~enja stalno se prepli}u, ukr{taju, zamjenjuju. U romanu se odvija igra vremena: ~as nam ôlakovi} daje jedan oblik, ~as drugi; na jednom mjestu je pravo, na drugom preneseno zna~enje. Negdje dolazi do nagomilavanja, negdje do izostavljanja gramati~kih likova. To daje posebnu ljepotu ovome djelu. Osje}a se ôlakovi}eva te`nja ka djelotvornosti, dinami~nosti, zapravo glagoli~nosti. Smjena vremenskih planova i upotreba razli~itih glagolskig oblika stvara promjenu u ritmu pripovijedanja. Dinami~nost je karakteristi~na za monologe, kada je osnovni zadatak govornog lica taj da pokaè kako su se i kojim redom razvijale me|usobno povezane radnje koje kao cjelina predstavljaju neki doga|aj. Ipak, kao osnovni vremenski fon upotrebljavaju se pro{la vremena. Na{ jezik jo{ uvijek ima ~etiri preteritalna oblika (perfekt, aorist, imperfekt i pluskvampertfekt). To je pravo bogatstvo, jer su {iroke mogu}nosti izbora. Znamo da je jedan od fundamentalnih pojmova u stilistici ba{ izbor, jer tamo gdje ima izbora ima i stilistike, gdje ga nema, nema ni stilistike. Bogatstvo izbora je jedan od va`nijih stilisti~kih kriterija, otuda nestanak bilo kojeg preteritalnog vremena u na{em jeziku smanjuje mogu}nost izbora, samim tim i osiroma{enje stilist~kog potencijala. U na{em jeziku, naàlost, odavno je zapaèno da iz aktivne upotrebe nestaju aorist, imperfekt i pluskvampefekat. U ôlakovi}evom romanu imprefekt je veoma rijedak, ali ga ima: - Tuàn ìvot provo|a{e Alihodà Misirlija sam izme|u svoja ~etiri zida. Aorist se moè upotrijebiti u zna~enju perfekta, prezenta i futura. ôlakovi} katkad upotrebljava aorist da njim ozna~i budu}e doga|aje, posebno one koji se smatraju sigurnim i koji se svaki ~as mogu desiti (ali se ne doga|aju): - Evo ti, pa{~e pogano! â&#x20AC;&#x201C;pa ga udari {akom, ali fra Anto izdrà udarac i po{to ~u da dolazi neki konjanik, uzviknu svom snagom: - U pomo}! Pogibosmo! Ovaj oblik ima vrlo izraènu stilemasti~nost. Aoristom se dinamizira tekst, postiè ìvost kazivanja i izrazita ekspresivnost. Aorist je ina~e najprikladniji preteritalni i uop}e glagolski oblik za izraàvanje doìvljene radnje: - Otvori u ime Boga, mi smo od razbojnika napadnuti fratri â&#x20AC;&#x201C;javi se fra Petar, a drugi mu, iznemogao od rane i gubitka krvi, pade s konja. Alija mu pritr~a, podiè ga na ruke i onako drè}i ga pri|e vratima, pa tako sna`no udari u njih nogom, da ona zazve~a{e, za{kripa{e, zatreso{e se i pra{ina odvaljene `buke iz kutova posu ranjenog fratra.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

251

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

Krnji perfekt (ili kra}i, skra}eni, perfekt bez pomo}nih glagola) ima izraèn stilisti~ki potencijal. Njegove stilisti~ke mogu}nosti su vrlo velike. Ovaj glagolski oblik ima tri osnovna semanti~ka elementa: relativnost, rezultativnost i ekspresivnost.13 Njegova stilemati~nost nastaje usljed toga {to se radnja iznosi vi{e u stati~nom nego u dinami~nom aspektu, ~ime se skre}e i zaustavlja pa`nja na vr{enju ili izvr{enju radnje, ali ne i preteritalnosti.14 Pro{la radnja se prikazuje u njenom rezultatu, stati~no, kao slika stvorena ranijom radnjom, kao odslikavanje gotovih prizora. U konstrukcijama s krnjim perfektom osje}a se nepovezanost s ranijim kazivanjem, pri~anje se zaustavlja i na odre|eni sadràj stavlja akcenat, glagolska radnja se nagla{ava: - Negdje u Turskoj bio hadìja koji je svoj imetak zaradio kao mljekar. Imao je, vele, desetak krava, ali je ipak mije{ao mlijeko s vodom. Bio mu drag haram, bila mu draga haram para. – Tog prolje}a umro stari fra Grgo, a fra Petat i fra Anto odlu~ili da ne polaze vi{e zorom u {eher. B. To{ovi} tvrdi da imperativ nema veliku frekvenciju u knjièvnoumjetni~kom stilu. Me|utim, kako je Legenda o Ali-pa{i roman koji ima prete`no dijalo{ki karakter, imperativ je ~esto prisutan. Priroda teksta ustvari i uvjetuje upotrebu imperativa u umjetni~kim djelima – poput ovog romana. ôlakovi} imperativ upotrebljava u pripovijedanju (pripovjeda~ki / narativni imperativ). Njime se postiè ìvost kazivanja i doga|aj se slikovitije opisuje. U ovom romanu posebno su interesantni imperativi u kojima se potencira trajanje radnje: - Voli je, sinko! Voli je! Misli na nju! I pla~i u potaji za njom! I kada do|e ljeto opet se izvali na ledinu i sanjaj o njoj budan. I sanjaj nju onakvu kakvu je zami{lja{! I voli je i tepaj joj! Tepaj joj gledaju}i u sunce! (...) – I budi sretan, digni glavu, smij se, jer su te tvoj bol i neispunjena ~e`nja uzdigli do blizine evlijaluka, pa ako Bog da... E. ôlakovi} se veoma ~esto sluì i slikovitim izraàjnim sredstvima. Slikovita sredstva (tropi) i izraàjna sredstva (figure), ili jednostavno figure, ostvaruju se primjenom razli~itih postupaka te nastaju figure kvaliteta, kvantiteta i kontinuiteta. Prve su tropi, odnosno figure kvaliteta, druge, figure kvantiteta, odnosno oduzimanja i dodavanja, a tre}e, figure kontinuiteta, tj. one koje su zasnovane na promjeni redoslijeda i na premje{tanju. Njima se postiè svjeìna, uvjerljivost, ìvost, izraàjnost ili ekspresivnost. Svi ovi efekti svode se na djelovanje, na perlokuciju. U Legendi o Ali-pa{i, bar na prvi pogled (prvim ~itanjem), uspostavljena je ravnoteà izme|u redundancije i ekonomije, odnosno izme|u pro{irivanja i skra}ivanja knjièvnog teksta. Naime, u romanu ima dosta ponavljanja, ali i dosta saìmanja i izostavljanja. Re}i }emo najprije ne{to o redundanciji. U romanu ima i pozitivne i negativne redundancije. Negativna je nastala raznoraznim nepotrebnim, nesvjesnim i neestetskim ponavljanjem istih rije~i, izraza, konstrukcija. Takvim smatramo ponavljanja tipa on, Ali-pa{a. Ali, u cilju potenciranja semanti~ke informacoje i radi ja~anja pouzdanosti komunikacijskog procesa, ôlakovi} svjesno ponavlja odre|ene sadràje gdje dolazi do pozitivne redundancije. Enver ôlakovi} u Legendi o Ali-pa{i naj~e{}e se sluìu figurama ponavljanja. Posebno je interesantno tzv. epsko ponavljanje (ponavljanje jednog te istog opisa). Tako se u romanu san glavnog lika ponavlja vi{e puta. Interesantni su i drugi oblici ponavljanja. ôlakovi} vrlo ~esto ponavlja istu jezi~ku jedinicu na po~etku vi{e re~enica jednog odlomka (anafora). Takvim ponavljanjem potencira zna~enje ponovljene jedinice: - [ta ~ini ~ovjeka sretnim i zadovoljnim – mislio je, dok je dorat pod njim rzao – {ta mu daje ìvotu milinu i smisao? Vjera?... ^vrsto uvjerenje da je ìvot prolazan, da je na zemlji

252

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

samo “musafir za nekoliko godina”. Vjera, koja mu na svako pitanje daje odgovor: Bog sve odre|uje. I pokret zvijezda i broj plodonosnih jaja{aca u àbokre~ini. Vjera, koja ga u~i da }e svako zlo biti ka`njeno, a da nikoga bez grijeha nema, koja u~i da }e svako dobro biti nagra|eno, ali tek na onom svijetu. Vjera, koja govori: Kaj se, ako osje}a{ grijeh kako te mori, kaj se i bit }e{ spa{en (...) Vjera, u kojoj je sve veli~anstveno i nedoku~ivo ... Ne, zaklju~io je Alija, vjera ne daje ìvotu milinu i smisao, vjera ne ~ini ~ovjeka sretnijim za ovaj ìvot! Ona mu daje nadu, ona ga drì udaljena od grijeha i zla, ali ona nije svrha ìvota. nego je, naprotiv, ìvot svrha vjeri. Jer bez ìvota nema vjere. Mrtvo ~eljade ne vjeruje. Vjera samo zauzdava prekomjernu slast, a sladi prete{ku gor~inu. Anafora moè dolaziti i u formi ponavljanja sa diskontinuitetom koju pravi neka zavisna ili umetnuta re~enica. ôlakovi} ~esto upotrebljava jednake sintaksi~ke konstrukcije zasnovane na simetriji, paralelizmu jezi~kih jedinica, iako se paralelizam vi{e upotrebljava u poeziji: - Hvala ti Boè, {to si stvorio nebo i njegovu beskrajnu modrinu, jer samo pod tim i takvim nebom moè hodati ljepota kao {to je njezina. Hvala ti, Boè, {to si stvorio sunce, jer samo zrake tako velikog i tako sjajnog sunca mogu {arati sjen~ice na njezinu krasnom licu. Hvala ti, Boè, {to si stvorio ruù, jer je samo tako mirisna i nje`na ruà dostojna da kiti njezinu kosu. Hvala ti, Boè, {to si stvorio no} i mjese~inu, povjetarac i slavuja, jer samo oni mi, Boè, pomogo{e da se pribliìm njezinu srcu! Pokatkad tvori i prsten, odnosno istu rije~ ponavlja na po~etku i na kraju sintaksi~ke cjeline: - Tko bi starca pazio? Ja! Tko bi se za njega brinuo? Ja. Tko bi mu he}ime dovodio? Ja. Tko, na kraju krajeva, zna za njegovo skrovi{te blaga? Ja, i opet ja, i samo ja. – Sve bi ja za nju bio kadar u~initi, babo, sve... Ponekad istu rije~ stavlja na kraj prve sintaksi~ke cjeline i na po~etak druge. Na taj na~in obrazuje anadiplozu ili kompozicioni spoj: - Zar nije bio Alija sretan? Sretan sa svojim uètom, sirotinjom i bezbri`no{}u, s ~vrstom vjerom i svojim suncem. - Voljela ga, kao {to tica voli prolje}e. A on? ... On mi je lagao! On me je trebao samo za zabavu, za lijek. Raznorazna ponavljanja predstavljaju va`no sredstvo emocionalnog djelovanja na recipijenta, to su sredstva ekspresivnosti i izraàjnosti. Negativna redundancija u romanu je minimalna, a pozitivna maksimalna. Da bi naglasio va`nost nekog strukturnog elementa, ôlakovi} obja{njava izraz radi isticanja zna~aja pojma, primjenjuje amplifikaciju: - Alaga odlazi u Stambol. Odlazi da odnese blago. Odlazi preko svijeta, odlazi u novi, veliki svijet veselja i pomame, harema i vezira... Odlazi u drugi petak. ôlakovi} gotovo da nema nepotrebnih ponavljanja, jer kao dobar pisac zna da su nepotrebna ponavljanja jedna od najizraàjnijih antiestetskih pojava. On ih neutralizira, eliminira, prije svega sinonimima. U romanu se pojavljuju sve mogu}e vrste sinonima, naj~e{}e neutralni, ali i oni stilski obojeni. Stilski obojeni sinonimi pripadaju aktivnom, a jo{ i ~e{}e pasivnom sloju. Najvi{e je arhaizama i historizama. Smatra se da je “izbor koji pjesnik izvr{i uspje{an ... u onoj mjeri u kojoj izabrani izraz ne dopu{ta nikakvu zamjenu”.15 ôlakovi} se leksi~kim sinonimima sluì da izbjegne suvi{na ponavljanja: - Govore da je Manda onda bila lijepa djevojka i jedra kao nabujala i sokovima prepunjena breskva, da je voljela mladog Tur~ina Enesa, vojnika iz vezirove straè. Govore po Travniku o toj ljubavi, pogotovo za vrijeme dugih zimskih sijela. Govore i muslimani i kr{}ani. Pri~aju tiho i pobo`no.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

253

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

Bogati Hasan-dedo ìvi u sobici, a samo stranicu niè ôlakovi} pi{e: Oblaci pra{ine dizali su se po toj odajici bez uli~nih prozora. ôlakovi} }e ponekad upotrijebiti sinonim da bi ne{to preciznije odredio ili naknadno objasnio. Tako je Manda znala za Konstantinopolj, dana{nji Stambol, a vidjela je djevicu, blaènu gospu, hazreti Mejremu. Ovaj pisac vrlo lijepo nijansira lekseme: vatra, oganj, jangija, onda kada opisuje kako je planuo poàr u ~ar{iji, kako je izgorio Mehagin du}an i du}an~i} fukare hadì-Idriza. Alihodà i Mehaga zaboravili su na razgrnuti àr, to je izazvalo poàr, kaè pisac, a onda slijedi: vatra je nesmotreno harala. Kada su ùtocrveni plameni jezici dostigli visinu munare ba{~ar{ijske dàmije, kada je crni dim zagrlio crnilo no}nog neba, poku{ali su ugasiti oganj. Sasvim naknadno pisac ubacuje poslovice o vatri koje {apu}u okupljeni ljudi: Jangija najlju}i kadija; Jangija {ejtanska kandìja. Ponovo se ôlakovi} vra}a vatri, pa plamenu. Nakraju, dok vatra bjesni, osamdesetogodi{nji hadì-Idriz, koji je pedesetak godina kuckao u ibrike i topio kalaj, stekao tek toliko da ode na had` i kupi ku}icu, {apu}e: - Eh tako, nek ono samo gori!... Jangija... {ejtanska kandìja!... I jangiju bog daje!... {ta hadì-Idriz po{teno zaradi, s halalom ste~e, ne}e izgorjeti! ôlakovi} dalje opisuje ~ar{inlije koji govore o vatri neutralno, a kad god uklju~i hadìIdriza, onda upotrebljava rije~ jangija: - Jangija ~isti mal. Ona ga, znate bra}o, opere od pohlepe, kojom je stjecan, ima ljudi, pa pravo ze}ata ne dijele, vele, puno je od ~eteres gro{a jedan, a jangija im onda uzme sve, jangija je i mjerilo sabura. U daljem tekstu pisac nastavlja neutralno: Do pred samu zoru vatra je buktala (...) i krov hadì-Idrizova du}ana zahvati vatra, pa da se ne bi ponavljao, ôlakovi} nijansira: Mehaga bakal za poàr nije ~uo sve do osvita. Uklju~iv{i Mehagu u radnju, mnogo mla|eg od hadì-Idriza, dolazi do promjene, mal i obraz mla|eg du}andìje spaljuju dvije vatre. Dakle, napravljena je diferencijacija u govoru starijeg hadì-Idriza, koji upotrebljava, kao i svi stariji, uobi~ajeniju tursku rije~, i mla|eg Mehage, koji upotrebljava rije~ na svom jeziku. Nekada se sinonimima izraàva razli~it intenzitet. Tako se Mara tuì na spahiju koji joj je htio na obraz udariti, pa veli: Sram ga i stid bilo. Enes je Mandu htio povesti sa sobom u mrak u no} u grijeh. Tri nevaljalca (...) tri razbojnika (ulivali su strah). Pomo}u sinonimije ôlakovi} se izraàva na raznovrsne na~ine. On samo s razlogom ponavlja odre|ene rije~i, oblike i konstrukcije. Nema jednoli~nog kazivanja. Maksimalno se koristi leksi~kim blagom na{ega jezika. Sluì se sinonimizacijom kao osnovnim sredstvom za stvaranje raznovrsnosti. Ponekada su tu i sinonimi koji pripadaju razli~itim vrstama rije~i. O~ito je ôlakovi} vodio ra~una o raznolikostima. To se moè vidjeti na brojnim primjerima distantne sinonimije, kao pri upotrebi rije~i: ugao, kut, }o{ak; tavanica, strop itd. Sluì se i akumulativnom sinonimijom, ~esto nagomilava rije~i istog ili sli~nog zna~enja. Nalazimo i primjere gradacione sinonimije; naj~e{}e niè rije~i kojima poja~ava intenzitet: - Kadija ga je ~ak i uvrijedio u dno du{e kada mu je kazao u njegovoj vlastitoj magazi da je nepo{ten, da je lopov, varalica, crna du{a, haramija i poganac. Radi se o koreferencijalnim rije~ima, tj. onim koje pripadaju razli~itim vrstama rije~i. U stvaranju estetskih vrijednosti va`nu ulogu imaju sintagmatski antonimijski odnosi koje nalazimo u romanu: - Grozan, bolestan, nenaravan krik, smjesa smijeha i pla~a, ljudskog i ìvotinjskog, razlijeè se podzemljem.... 窶天e} je mrak spustio svoj crni pla{t na bijelu u snijeg zaogrnutu zemlju.

254

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

– Ismete, ti si moj mu`. Pitam te: {to si me dovodio u ovu ku}u? [to si mi obe}avao cvije}e i slasti, a dao snijeg, zimu i led... – Eto, ènsko je slatki otrov, lijepa crvena jabuka, ali unutra, u srcu, u dìgerici, truhlo. Rradi izraàjnijeg kazivanja pisac stavlja rije~i suprotnog zna~enja na bliskom rastojanju, a, kao {to vidimo, kontrast ostvaruje i kontekstualnim antonimima (rije~ima koje samo u datom kontekstu obrazuju antonimijski par). Ina~e, mogli bismo re}i da je cijeli roman u znaku suprotnosti. ôlakovi} kontrastira Aliju hamalina s Alijom pa{om; Aliju siroma{ka s Almasom, k}erkom bogatog bakalina; Hasan-dedu sa samim sobom, bogatim siromahom; Mehagu u sje}anjima na selo i ìvot u gradu; lopove koji plja~kaju, ali i pone{to ostavljaju, jer su po{tenja, ipak, imali, itd. Po{to je u romanu dominantan dijalog, sasvim je normalno prisustvo brojnih figura dikcije. Dominira kontrakcija (saìmanje dvaju ili triju vokala u jedan), tu je i afereza (otpadanje po~etnog glasa), apokopa (otpadanje vokala na kraju rije~i), sinkopa (ispadanje vokala izme|u suglasnika) i druge. Dakle, u romanu nalazimo brojne metaplazme, transformirane oblike etalona. ôlakovi} ~esto normativne jezi~ke jedinice, odnosno jedinice standardnojezi~kog tipa mijenja. Dodaje, oduzima, ume}e, {iri, zbija, mijenja ili prebacuje neke elemente rije~i. Jednostavno naru{ava normu. Stvara poseban odnos na relaciji etalon (protoplazma) i modifikacija (metaplazma). Strukturna pomjeranja nisu posljedica nepoznavanja ili neshvatanja standardnojezi~ke norme, ve} ôlakovi} takvim promjenama teì posebnom efektu, aktualizaciji, odnosno zaustavljanju recipijentove pa`nje, s ciljem da stvori utisak i izazove reakciju. Metaplazme postaju vrsta oteàle forme, jer svako dodavanje ili oduzimanje uslo`njava proces dekodiranja. Metaplazma uvijek nosi dopunsku informaciju, jer je markirani konotativni oblik. Etalon je nemarkirani, neutralni oblik. ôlakovi} stvara metaforme koje ~italac moè lahko de{ifrovati, jer se naru{ava samo signalna a ne semanti~ka organizacija. U romanu su prisutnije restriktivne metaplazme, tj. one koje se zasnivaju na minus-postupku. Nisu rijetke ni prostriktivne metaplazme, tj. one koje se zasnivaju na plus-postupku. Nalazimo dvije forme ovih metaplazmi: anaforske i epiforske. Anaforski plus-postupak obrazuje dodavanjem po~etku etalona neki element, proteze. Pojava metaplazmi stvara {um u komunikacijskom kanalau, a on se u procesu dekodiranja mora prevazi}i. Ovakve metaforme dovode do naru{avanja predvidljivosti, zato se na njima fiksira primao~eva pa`nja, jer je sukcesivni signal naru{en. Destrukcije ovakve vrste ne pove}avaju semanti~ku informaciju, ve} dopunsku – stilisti~ku. Defektne forme vode efektu koji izaziva afekat. Metaplazme poja~avaju stilsku informaciju teksta samo ako se upotrebljavaju svjesno i svrsishodno. Metaplazma je u su{tini implicitna pojava. Rije~ je o specifi~noj vrsti aktualizacije, isticanja i fokusiranja. Za ôlakovi}ev roman karakteristi~ne su fonometaplazme. Njima ôlakovi} karakterizira govor likova. A oni ~esto skra}uju, kako je to uobi~ajeno u govoru Sarajeva, infinitiv, radni glagolski pridjev, imperativ, glagolski prilog sada{nji, nekad mijenjaju osnovu i nastavak: - Br’te, rek’o, ozeb’o, nos’o, stenj’o, do{‘o, grij’o, bit, mo}, trovat, oti}, ostat, kazat, i}, dvanaes, ~eteres, Sarajvo, jes (= jesti), ne’{, ho’{, vak, oklen, ovdeka, vo|eka, testa, brezdu{nici, {}i, {}edi (= sjedi), me|edi, |e, mrazli, biserli, kakvije, njakve, tica. U ôlakovi}evom romanu ima primjera gdje isti lik naporedo upotrebljava metaplazmu i njen etalon. Ovdje se moè govoriti o tome da su etaloni jednostavno promakli pa`nji pisca. Tako }emo u govoru Hasan- dede na}i: - Alija, sinko, zna{ kako je, svijet ko svijet! Nego, kako bi bilo, ovaj, da ti pregleda{ dèpove. Ne, nemoj misliti, ne daj Boè, da ja... Jok, brate! Nego nekako je bolje i za te.... - Jok, sine Alaga! Oklen bih ja to! Zna{ da ne zara|ujem. A tko ne radi, ne smije, br’te, mnogo ni jesti.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

255

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

Enver ôlakovi}, kao mnogi drugi pisci, unosi u svoj roman svjesni {um. Na taj na~in percipiranje izbacuje iz automatizma i stvara efeket. Svjestan {um nastaje primjenom razli~itih postupaka, ali je u romanu naj~e{}i onaj koji ôlakovi} uspostavlja u formi intencionalnih pogre{aka. Svjesni {um moè dovesti do potpunog nerazumjevanja teksta. Me|utim, ôlakovi} ne ide tako daleko. Svjesnim {umom ôlakovi} upu}uje na individualne osobine izgovora govornog subjekta, kao naprimjer Je{ue, Solomona. Pisac kaè: - Ja{ua je govorio nategnuto, nagla{avaju}i posljednji slog i pjevaju}i pri govoru. To je bila jezi~na osobina svih {panjolskih @idova (92). Oni su se razlikovali izgovorom glasova, oblika rije~i ili upotrebom cijelih konstrukcija karakteristi~nih za sarajevske Jevreje. Oni nisu dovoljno usvojili izgovorne osobine nematernjeg jezika. Jednostavno, poistovje}uju glasovni sistem maternjeg jezika s glasovnim sistemom nematernjeg. Sluè se neodgovaraju}im oznakama rije~i, remete red rije~i itd. U kojoj mjeri je ôlakovi} uspio moè pokazati znalac njihovog jezika. Me|utim, ovakav govor ima stilsku funkciju. Vrlo je ekspresivan. Poseban stilski efekat ôlakovi} postiè kada za govornu karakterizaciju likova uvodi elemente drugog prirodnog jezika. Naro~ito je interesantno mije{anje dva ili tri strana jezika u iskazima jednog lika. Tako Je{ua govori djelimi~no na{ki, djelimi~no turski, djelimi~no {panski. Diskurs s elementima razli~itih jezika percipira se deautomatizirano. Na njemu se ~italac neminovno mora zadràti, analizirati ga, prevesti i smjestiti u odre|eni kontekst. On ima funkciju za~udnosti. Ponekad i komi~an efekat: – Jes ga taku. I ja znaji. [krto stvorenju je na{a deduko. Al imaju paras, puno paras! ... Sve pravi dukatos (...). - Ne zmrzne se deduko! Njega griji njegova {krtos ... Biu je ovdi hodà Misirli, pila kot meni kafa. Kazalo ti ide{ na Travnuku. Individualne osobine izgovora govornog subjekta, koje ovom knjièvniku sluè za psihofizi~ko portretiranje junaka vrlo su razli~ite. Bolesni i uzbu|eni nisu u stanju da izgovaraju rije~i kao cjeline, ve} ih dijele na slogove. Ovaj postupak je karakteristi~an za govor Hasandede, koji u bolesti ili od straha da mu ko ne otme blago, {apu}e tihim i isprekidanim glasom, kao i za govor bolesnog i izgibljenog Ismeta: - Le... pi... re... ho... di... Le..., ili kad bunca: Pet... pet... o... ka... tri... jun... jun... ge... eee.... Sve do smrti, i kad nikog nije prepoznavao, doziva Aliju, a najjezivije onda kada umire glasom koji je u tom ~asu bio jeziviji neko ikad, nekako zvonkiji, neljudskiji, natprirodni i stra{niji: - Ali-ja... Ali...ja.... - Jok. Zna{... ovaj... ja... starac imam, eto, ne{to malo... To sam, vjeruj, sve od usta sa odvajao (...) pa... ovaj (...) – Ovaj... sinko... zna{ da te... biva... ovaj... uvedem u ku}u... pa, ovaj... i u magazu... da mi... ovaj, ama... zna{.... - ... Ona ne smije patiti toliko... Ona mora... Moj babo... da ti kratko reknem. ôlakovi} se vrlo efektno poigrava jezikom (ludi~ka funkcija), prikazuju}i gluhog starca, koji sve pogre{no razumije. Tako }e starac umjesto evet }uti devet, i sl. U odre|enom broju primjera ôlakovi} je nastojao da pokaè razlike u govoru pripadnika razli~itih konfesija. Mara }e re}i: - Tako mi moje pokojne majke, a Omeraga {apu}e kad je dedo umro – A l a h r a h m e t e j l e d . Za pravoslavce je karakteristi~na zamjena suglasnika f suglasnikom v, zato Mrgud kaè vratar umjesto fratar. Me|utim, ôlakovi} ovdje nije dosljedan. Dovoljno je navesti samo jedan primjer. Markova jedinica Borka pita: - Ho}emo l, babo, mo} do sabaha u {eher, ali njen otac Marinko, ulaze}i u han, pozdravlja: - Pomaè bog i ak{am hajrola, da bi pozdravio sve prisutne. Na|e se u romanu i poneka fonetska figura, uglavnom asonanca ili aliteracija. Mada mislimo da su prije slu~ajne, nenamjerne, intuitivne, nego svjesne ôlakovi}eve tvorevine: - (Alija sna`no udara nogama vrata, da bi pomogao fra Petru) da ona zacvi~a{e, za{kripa{e, zatreso{e se i pra{ina odvaljene `buke uz kutove posu ranjenog fratra. - Brzo su previli ranu na ramenu

256

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

ranjenika ujaka. - Njegov konj je jurio kroz ~ar{iju k me{}emi, tako da su mu iz kopita frcale iskre. - Kao da se ~uje zveket dukata u onome {to govori Je{ua: Tres kesos dukatos. Sasvim je jasno da je ôlakovi}, kao i drugi pisci, nastojao da upe~atljivo predstavi ono {to opisuje, svjestan da knjièvnoumjetni~ki tekst treba da ima izraènu estetsku funkciju i funkciju djelovanja. Zato je za ovaj roman karakteristi~no izraàvanje u obliku slikovitih predstava i boja. To postiè posebnim sredstvima, a prije svega tropima, jer se radi slikovitog kazivanja upotrebljavaju rije~i u prenesenom zna~enju: Dedin podrum je za Aliju dèhenem; Hilmi-efendija za svoju ènu kaè da je zlatna alma iz dènetskije’ vrtova; Sarajevo je {uplji kazan, kaè jedan lik; Almasa je majci najljep{i nakit, itd. U Legendi o Ali-pa{i nalazimo metaforizaciju rije~i koje se odnose na neke prirodne pojave. Tako Lepira sunce pe~e, miluje, ono je njegov ahbab, njegov vladar. Zna~ajnu metafori~ku skupinu ~ine zoologizmi. Njima ôlakovi} slikovito izraàva razli~ite osobine svojih junaka: Alija za sebe kaè da je sijedi magarac; za Zehru, Ismetovu majku, Almasa je zmija; Marko, vlasnik kafane, je kukavica; Almasa i Ismet, dok su se voljeli, bili su golub i golubica. ôlakovi} se ~esto sluì i personifikacijom, gdje prenosi svojstva ìvog na neìvu prirodu i apstraktne pojmove. Oìvljava mrtve predmete – oni se tako kre}u, raduju, vesele, pate. Naro~ito ih rabi u onim dijelovima romana kada opisuje prirodu: - Milo i ~eznutljivo je zakucalo prolje}e. – (Mjesec) to~i mlijeko. – San i java se rukuju i pomalo gledaju, kao dva zaljubljena bi}a, a mjesec ih miluje po obrazima. – Zvijezde na nebu po~e{e se ljubiti. – A{ik-pendèri vire u sokak. Zapazili smo mnogobrojna i vrlo interesantna pore|enja. ôlakovi} oponira dvije pojave radi preciziranja jedne od njih. Dominiraju pore|enja s kopulom kao: - Lijepa je to djevojka bila. Jedra, kao iz bjela{kog kamena isklesana. Zdrava kao ona uvijek svjeà voda u jezercetu vi{e sela. - (Begova dàmija je) te ve~eri obu~ena u bijelo ruho smrznutog snijega na kupoli i po haremu izgledala kao veli~anstvena ~uvarica zaspalog {ehera. – (Hilmi-efendija puè) kao Sejfulahov pas za komadi}em pite. – (Ali-hodà obja{njava Almasi kako se ljubav ra|a) Ra|a se kao sunce na istoku, i promalja svoje zrake da obasja sre}om bregove i vode... Ra|a se kao molitva u ~istom srcu, kao miris u jorgovanu, kao pjesma miline u du{i pjesnika ... – (Almasin glasi}) odzvanja i plovi zrakom kao pjesma hurija. U romanu je zastupljena i sinegdoha, trop koji je zasnovan na suodnosu jednine i mnoìne, dijela i cjeline, tj. figura ~ija je egzistencija uvjetovana ne~im od gramati~ke upotrebe, a ne isklju~ivo njenim leksi~kim zna~enjem.16 Kao i sve druge leksi~ke figure i sinegdoha je izraz natopljen afektivno{}u; re~enicu ~ini emocionalnom i impresivnom: - Begova dàmija (...) veli~anstvena ~uvarica zaspalog {ehera. – Tako uljuljkana varo{ probudi se iz sna. I sijeda brada voli ljubav. ôlakovi} se postojano sluì i inverzijom kao postupkom ekspresivne sintakse. Rije~ je o figuri koja se gradi promjenom normalnog reda rije~i. Tim postupkom tekst oneobi~ava, ali i ritmizira: - Omeraga je sve svoje – {tono vele – stekao u znoju lica svoga i sa svojih deset prstiju. – Klju~eve, efendum, podajte mu. – A Omeragu je Adil-~au{ najvi{e volio u ~ar{iji. Pregnacija je tako|er sredstvo kojim se sluì Enver ôlakovi} u svom romanu. ôlakovi} elidira onaj ~lan koji je semanti~ki slabiji, pa on svoju semantiuku prenosi na ja~i ~lan. Iskaz postaje pomjeren tako {to formalno nedostaje glagol. Radi se o postupku deglagolizacije. Sljede}e ôlakovi}eve re~enice ne sadrè nijedan glagol: - ... Sarajlije... }afiri... Pas im trag! – @ensko samo u odaji s mu{karcem. “Zlata i almase! Dukate! Dukate, ùte, krupne dukate...”. – Rakije, vin! – Zatim opet mir, i mrak, i vlaga.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

257

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

Posljednom re~enicom stvorena je stati~na slika, radnja je uko~ena, to je pejza` u kojem se ni{ta ne de{ava. Glagol ima dominantnu poziciju u sistemu vrsta rije~i. Zajedno sa imenicom ima centralnu ulogu u gramati~kom sistemu. Njegovim izostavljanjem iz re~enice dobija se specifi~an umjetni~ki postupak. Deglagolizacija ima za posljedicu nedore~enost poruke, ali se zato poja~ava asocijativnost; od primaoca poruke se traì da uloì napor kako bi poruku razumio. Deglagolizirani jezi~ki izraz je uslo`njen, a percepcija se izvodi iz automatizma. Tekst bez glagola je nekonvencionalan, originalan i svje`. Re~enica moè imati veliki broj retroplazmi. ôlakovi}evi junaci ponekad naglo prekidaju re~enicu (figura reticence). Prekid re~enice je za~udan, zahtijeva napor adresata da uspostavi kraj re~enice. Elementi koji nedostaju mogu se nadograditi vrlo razli~ito, sve zavisi od inventivnosti samh recipijenata: - Ded’ mi Salihaga, dina ti, ispri~aj ne{to... Kako je vani?... Je l’ lijep snijeg? Ima li djece po sokacima? Grudaju li se?... Ima li... - ... Sokaci su tihi pusti... A kasnije?... – Silni Alahu, veliki milosni~e, daj joj sre}u. Nek’ uz svog Ismeta bude sretna i bogata i... – Ba{ je bezdu{an korio sebe, kako je mogao. Samog bi sebe... – Meazalah, ama nisam ja tvoj akran, ti ulema, a ja... – Pun {eher hrsuza, a svi ti oni prave se janjci. Na o~i ti... ahbabi i ulizice, a za le|ima... – Ali ako ovaj |ozbojadìja, ovaj vje{tac, njega nekud odvede i... Ah to su crna posla! – Eh, svak pogrije{i, ali zato je kadija tu da.... – Rije~ sam dedi dao da... – Ali ako ti je toliko draga da je pustiti ne more{, onda... onda... – Mehaga, a ja nju volim. Volim je vi{e nego... U romanu nalazimo i re~enice u kojima dolazi do pucanja me|u elementima koji bi normalno morali biti povezani. Moglo bi se re}i da dolazi do i{~a{enja (parcelacije). Prinu|eni smo da u cilju identifikacije izdvojene dijelove gramati~ke strukture povezujemo u jedinstvenu re~eni~nu strukturu. To se moè u~initi bez ikakvog napora. Ali pisac ih namjerno stavlja iza pauze. Lomi smisonu cjelinu, ~ime neminovno zatalasava i intonacijsku liniju. Tako postaju istaknutiji, odnosno postaju izrazito jaka mjesta govorne organizacije: - Do{ao sam da ti istabirin san. Plaho zanovijetan. – A on to ne}e u~uniti!... Nipo{to. – Zar ti nisam dala sebe? Za lijek. – Ti si vjen~ana. Pred Bogom i pred ljudima. – Sve je to dolje u podrumu... Dobro sakriveno.... - Ja ne selim, ja bjeìm. Od nje, od sebe... – I Mehaga je plakao. I to pred ènom i pred k}eri... – Biraderi... Gledajte... Na ovoj sablji... gledajte... Krv... Krv! Legenda o Ali-pa{i sadrì brojne figure dodavanja. Naj~e{}a je kumulacija. Kumulacijom ôlakovi} pro{iruje pojedine dijelove iskaza, reduplicira brojne sintaksi~ke konstituente, ili re~enice. Sve se one opaàju kao stilogene. ôlakovi} gomila detalje, brojne pojedinosti. Vrlo ~esto postupkom kumulacije realizira gradaciju: - Izvana, iz mahale, ~ula je zanosnu pjesmu momaka o no}i, o mjesecu, o srcu, o ljubavi... - Vrati se onda, Marinko, u selo, pa im javi da sutra stiè u Saraj’vo Lepir Ali-pa{a, veliki pobjednik, carski vezir i na{ novi valija. Pravedni i dobri na{ otac, na{a dika i hvala. – Obuze{e je strah i radost... Kako je samo tako brzo zaboravila na nesretnog Ismet-efendiju! Kao da ga nije nikad ni bilo! Kao da joj on nikad nije ni {apnuo lijepu rije~! Kao da ona nikad nije ni osjetila milovanje njegovih tankih bolesnih prstiju!... A sad?... Sada dolazi njezin najmiliji, njezin jedini... njezin Alaga, Ali-beg, Ali-pa{a, njezin Lepir, da si{e sokove rascvale ljubavi, mirisne mladosti njezine. Dolazi onaj koga je naj~e{}e snila, onaj koga voli i ~eka, onaj koji }e joj svijet uljep{ati, onaj za koga je ro|ena i po }itabima Ali-hodè Misirlije odre|ena ve} od kalu bela demberu.... îni se ponekad da se ôlakovi} ne umije zaustaviti, ~ak ni onda kada sadràj istorodnih jezi~kih jedinica subsumira op}im zamjenicama sav, sve: - Zar ti ne osje}a{ da ja ovdje ostavljam sve. Sve. Babin grob, svoje ognji{te. ku}u svoju i imetak, koje sam prodao onom jehudiji... Sve, mladost, nade, komad svog ukrvavljenog srca, Almasu...

258

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Jezik cijelog romana ôlakovi} je podredio karakterizaciji likova, prikazivanju njihovih emocija itd. Stogaa je u romanu prisutan ìvi narodni govor, pa i ìva narodna frazeologija. Sasvim je uobi~ajena fraza okrenuti cipele, ali ôlakovi} ima sli~nu, okrenuti ~izmu, (dedo) ni beknuti ko insan ne moè, dobar kao kruh, mehak ko pamuk, (Mitar) mijenja ène ko ko{ulje, (Lepir daje) {akom i kapom, pojeo vuk magarca). Vrlo je stilogena fraza krst krstu a dènet muslimanima, Bog dao, Bog uzeo, povu}i rije~. Razgovornom frazeologijom pisac nastoji da vjerno do~ara govor obi~nih ljudi, ljudi iz naroda. Zato neprekidno insistira na osobinama ìvoga govora. Otuda u romanu i prisustvo kletvi. Tako Mehaga kune: - Prokleta neka je i ona dekika, kada te je, Ismet-efendija, ona ugledala, a Zehra hanuma kaè Mehagi: Sram ga bilo. Onaki ~ovjek, a kakvu je zmiju na svijet rodio i odgojio. Bog mu platio! Izgorio, da Bog da! Biv{a Mehagina djevojka, Muniba, jo{ djevojkom klela je Mehagu: - Ako ti ode{, ako ti ode{... oti}i }e{ bez mene i, Mehane, ne’{ imat sre}e... Ne{’... Ni u malu, ni u evladu. Puno je i kletvi poput: pas ti se mesa najeo. Elementi narodne poezije, tako|er su prisutni: - Nemoj, po Bogu si brat! - Majko, nesretna sam i àlosna. A kad Ali-hodà tje{i Almasu, govori joj da }e Alija do}i: Do}i }e on, k}eri, da oblije}e oko tebe, ko oko |ula {to su ga bili opsjeli osovi, da ti pjeva obno} o mjese~ini i {arenilu svijeta, pa da te ponese na svojim krilima pod dènetske kapije. Almasa govori Lepiru: - Pa ti ode u Stambol, a tamo, pri~aju, ène imaju o~i ljep{e od dragog kamena, i usta sla|a od meda i {e}era. Ne samo elemente nardone pjesme ve} ~itave strofe nalazimo u romanu. Alija presretan pjeva “novu kajdu”: Sunce grije iz Tebe – Maso moja! Zanese me i stara – ljubav Tvoja... Maso moja, Maso, moje blago, Na te mislit, ah, {to je to drago! ... Vidjeli smo, roman je impregniran velikim brojem nedovr{enih ili elipti~nih re~enica, a naro~ito retardacijom. Brojnim prekidima oslikavaju se burne emocije likova. Nepotpune i elipti~ne re~enice karakteristi~lne su u kolokvijalnom diskursu. ôlakovi} preuzima elemente razgovornog stila, tj. pribjegava preregistraciji. Njima se ôlakovi} sluì prilikom prikazivanja jakih emocija svojih junaka. Ali, u romanu se mogu na}i i elementi drugih funkcionalnih stilova, naprimjer, administrativnog i religijskog. Navest }emo primjer za ovaj posljednji: - Boè, daj mi snage da se popravim, daj mi oslonca, dokaza da mi otvara{ Teobe kapiju, ne uzimaj mi moje najmilije dijete! Alahu, dragi milosni~e!... U knjièvnoumjetni~kom tekstu izdvajaju se dva tipa govora: autorski govor i govor likova. U Legendi o Ali-pa{i ima se utisak da je autorski govor rje|i. Autorski glas se gubu u korist govora likova. U romanu se ~esto smjenjuju replike likova, a njihov dijalog nije uvijek propra}en autorskim kontekstom. Pisac dosljedno prenosi sadrìnu u formi izraza likova, ni{ta ne komentira, niti obja{njava karakteristike iskaza, tj. ne daje pojedinosti koje bi se jedino mogle uo~ito ako ih on objasni, i nikako druga~ije. Dijalog u Legendi o Ali-pa{i sli~an je zato dramskom dijalogu, poprima njegove osobine. Na taj na~in ôlakovi} u prozu uvodi dramske elemente, {to je, tako|er, jedan vid preregistracije: - Ja sam Alija. - Ma{alah! Otkud ti u ovo doba? - Eto... lutam.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

259

HASNIJA MURATAGI]-TUNA

- Hajd’ ku}i, sinko. Lezi... Jah! Alah mubare} olsun! ûo sam: Ku}u si kupio. Pod perom talentiranog Envera ôlakovi}a prirodni jezik pretvoren je u umjetnost. ôlakovi} je napisao roman osebujnog stila, specifi~nih jezi~kih svojstava, sna`nog izraza. Stil ovog romana je bogat, raznovrstan, estetski dotjeran, ali, moramo priznati, nije uvijek i uzoran. ôlakovi} je dosta vodio ra~una o jezi~kom izrazu, ali ima i primjera koji svjedo~e o tome da su ôlakovi}u neke pojave izmicale kontroli. Mislimo prije svega na one jezi~ke pojave kojima je nastojao karakterizira govor svojih junaka. Ali unato~ svim manjkavostima, ôlakovi} pruà ~itaocu zadovoljstvo, radost, odu{evljenje. Roman je lijep i harmoni~an. Roman je vrijedan u prvom redu zbog toga {to je u njemu prisutna te`nja za humaniziranjem svijeta, odnosno za stvaranjem jedne nove realnosti, kojom on osmi{ljava najprije sebe, a potom i ambijent u kojem ìvi. U njemu se sve preobraàva za ra~un humanog. Na pravednost i grijeh ljude treba stalno podsje}ati, zato rije~ legenda, prisutnu u naslovu, treba razumjeti u prvobitnom zna~enju – tekst {to se svakodnevno ~ita na slu`bi boìjoj. Legendu o Ali-pa{i treba ~esto ~itati - ne bi li na svijetu bilo vi{e po{tenih Alija. Bilje{ke: 1

2 3

4 5 6 7 8

9 10 11

12 13

14 15 16

N. Agi}, Legenda kao nose}a struktura svijeta (predgovor u knjizi Legenda o Ali-pa{i, Muslimanska knjièvnost XX vijeka, I-XXV, knj. 13, Svjetlost, Sarajevo, 1990, 5-19). Isti tekst objavljen je i u knjizi Bo{nja~ka knjièvnost u knjièvnoj kritici. Knj. 4, Novija knjièvnost – proza /; priredio Enes Durakovi}, Alef, Sarajevo, 1998, 421-429. D`. Lati}, Najljep{i roma muslimanske knjièvnosti. Pored romana Legenda o Ali-pa{i, Enver ôlakovi} je napisao i romane: @uti karanfili (1932), rukopis je izgubljen i neobjavljen; Melun (1935/36), objavljeni su samo neki fragmenti romana u Hrvatskoj reviji i Misli; Knjiga majci (1942), roman je neobjavljen; Jedinac (1947)/50), roman u stihovima, nedavno objavljen, Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske, Zagreb, 2005; Mali svijet (1947/48); Rasap, nedovr{en roman u ~etiri knjige. Me|utim, pored romana ôlakovi} je pisao sve oblike knjièvnog stvarala{tva: poeziju, novelistiku, drame, eseje, kao i stru~nu literaturu. Napisao je nekoliko zbirki lirike. Do sada je u posebnoj knjizi objavljen njegov ciklus: Mahniti ples boja; zatim, nekoliko pripovjedaka i novela: Iz Bosne ponosne (zbirka od {esnaest pripovjedaka, neobjavljena), Muji}a Hanka (kratak roman, objavljen u nastavcima u sarajevskom Novom beharu, 1942); Lokljani (zbirka od deset novela); Spirale (zbirka od osam novela, pisana 1967-70). Pisao je i drame: Spasite dijete; Moja èna krpi ~arape. Objavio je niz eseja o ma|arskoj poeziji, stru~ne ~lanke iz oblasti matematike. Pisac je i ud`benika Teorija skupova, Zagreb, 1968. Bavio se i prevodila{tvom. S njema~kog jezika prevodio je Schillera, Goethea, i jo{ velkiki broj savremenih pjesnika Austrije; drame Razbojnici (Schiller), Emila Galloti, Mudri Nathan (Lessing), knjige o dramaturgiji: Hambur{ka dramaturgija; Majstori pjeva~i (opera R, Wagner), Opsadno stanje (A. Camus /opera Milka Kelemena/). S ma|arskog jezika preveo je Antologiju ma|arske poezije, te nekoliko ma|arskih pisaca (Ervin [inko, Fernec Sánta, István Benedek). Neka njegova djela su prevedena na ma|arski, njema~ki i turski jezik. Z. Glavocki-Bernardi, Prilog tipologiji naslova, Jezik i stil sredstava informisanja, Sarajevo, 1991, 32. M. Babovi}, Poetika Gorskog vijenca, CANU, Podgorica, 1997, 39. Naslovi – posebna kategorija pisane rije~i, Na{ jezik, Beograd, 81. B. V. Toma{evski, Teorija knjièvnosti, SKZ, Beograd, 1972, 20. U romanu su uvijek navedeni kurzivom uglavnom manje poznati orijentalizmi. Mislimo da je takav na~in izdvajanja orijentalizama apsolutno nepotreban kada se radi o tekstovima pisanim na bosanskom jeziku. A. Peco, Stilisti~ke vrijednosti li~nih imena u prozi Hasana Kiki}a, Na{ jezik, XXIV, sv. 4-5, Beograd, 1980, 267. Hrvatski jezik (redaktor Mijo Lon~ari}), Uniwersytet Opolski – Instytut Filologii Polskiej, Opole, 1998, 66. Ova ~injenica ne iznena|uje, jer je utvr|eno da zapravo takva leksika zauzima 1/10 leksi~kog blaga. V: P. N. Denisov, O~erki po russkoº leksikologiii u u~ebnoº leksikografii, Moskva, MGU, 1974, 85. B. To{ovi}, Funkcionalni stilovi, Beogradska knjiga, Beograd, 2002, 182. I. Grickat, O perfektu bez pomo}nih glagola u srpskohrvatskom jeziku i srodnim sintaksi~kim pojavama, Radovi, Odjeljenja literature i jezika SANU, Beograd, V, br. 1, 167, 203. I. Grickat, n. d., 77. R. Simi}, Uvod u filozofiju stila, Lingvistika i poetika, Sarajevo, 1970, 274. I. Grickat, Stilske figure u svetlu jezi~kih analiza, Na{ jezik, n. s. XVI, sv. 4, 222.

260

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Sulejman Kupusovi}

Neki opet zabranjuju Legendu o Ali-pa{i Preko {ezdeset godina je roman Envera ôlakovi}a “Roman o Ali-pa{i” bio pre}utno izop}en iz jugoslovenskih biblioteka i {kolskih lektira. Skoro tajno i kradomice se od ruke do ruke doturala knjiga i obno} ~itala da bi ve} ujutro i{la nekome drugom na besano sanjarenje s Alijom Lepirom i njegovim onda{njim Sarajevom. Neki zli i nam}orasti ljudi su svjesno ~upali iz bosanske i bo{nja~ke du{e ovu naivnu i plemenitu pripovjest stavljaju}i joj besmislene i nepravedne ìgove antisocijalisti~kog i antijevrejskog ubje|enja. Autor ovih redova i svi iskreni zaljubljenici u ovaj bajkoviti roman su naivno povjerovali da }e kona~nim izlaskom na scenu “Legende o Ali-pa{i” biti ba~ena na smetli{te historije ova blesava optu`ba. Hiljade i hiljade ushi}enih gledalaca pozori{ne ~arolije o besmrtnoj ljubavi Alije Lepira i njegove Almase bili su nakon gledanja predstave zbunjeni ~injenicom da je tamo neka zagrièna komitetska budala mogla staviti okove zabrane na ovu romanti~nu pri~u o ljudskoj toleranciji i o Sarajevu kao nepatvorenom multikulturnom gradu u kojem se stotinama godina slobodno glasaju i pravoslavna zvona, i katoli~ka katedrala, i jevrejski rabini i islamski mujezini. înilo se da je pravda pobijedila; tvrdi socijalisti~ki moral je scenskim otjelovljenjem “Legende” postao smije{na groteska poput nezgrapnog stra{ila za ptice. Ali, taman kad pomisli{ da je takvih du{ebri`ni~kih komitetlija i njihovih karnevalskih stra{ila definitino nestalo iz na{ih ìvota pojavi{e se novi, ovaj put zaodjenuti u toboè esteti~arske krabulje prepotentnih cenzora i selektora. Kao {to je uzalud dokazivati }oravom da je nebeska duga ~udesna harmonija boja, tako je uzalud dokazivati nekim tamo zlo~estim nam}orima da je “Legenda o Ali-pa{i” s desetinama hiljada gledalaca, s desetinama nagrada stru~nih i ìrija publike postala osobeno kultno de{avanje nezabiljeèno na ovim na{im prostorima. Fenomen ove knjièvno-teatarske bajke nije vi{e stvar samo njenih autora i glumaca, ona je postala istinska sociolo{ko-nacionalna vrednota na isti na~in kao {to je to Horozi}eva opera “Hasanaginica” ili Sidranova poema “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce”. I odakle onda pravo Marku Kova~evi}u, pa makar se sakrivao iza titule {efa odsjeka dramaturgije sarajevske ASU (ina~e najbesplodnijeg studija u dràvi BiH) da oduzme pravo publici u Jajcu da ne vidi svoju èljenu predstavu. Rijeci povratnika u bosanski kraljevski grad neko }e bestidno, u ime svoje pseudoestetike i privatne kombinatorike , gurati pod nos sadràje i predstave koji ga se ti~u kao i Eskima na Kam~atki.Ista je pri~a i sa prkosnim Kraji{nicima koji koliko god to prièljkivali i protestovali ne}e ove godine u Biha}u kraj ljepotice Une do~ekati svoje junake iz njima drage knjige. I to drskom odlukom njihovog federalno-televizijskog sugra|anina, urednika Adisa Bakra~a. Huda sudbina “Legende o Ali-pa{i” i njegovog autora se tako nastavlja. Jedino je utjeha je da }e sve ovo jednom pro}i, kako re~e Me{a Selimovi}. Pa ko do~eka!

BO[NJA^KA PISMOHRANA

261

ZENAIDA MECO

Zenaida Meco

Figure ponavljanja u poeziji Envera ôlakovi}a UVOD Poezija Envera ôlakovi}a, kojom se do danas malo tko bavio, svojom opse`no{}u i raznorodno{}u nudi obilje materijala za knjièvno, ali i jezi~ko istraìvanje. Ipak, ono {to je zajedni~ko za svo ôlakovi}evo pjesni~ko stvaranje jesu ponavljanja. Iako nije ba{ praksa da se pri kritici uzima pretjerano u obzir samo pi{~evo mi{ljenje o tekstu, kad je u pitanju Enver ôlakovi} i kad se uzme u obzir ~injenica da je za svoga ìvota bio valjda jedini kriti~ar svoje poezije pisane bosanskim jezikom, i s nau~nog i s ljudskog aspekta bilo bi u najmanju ruku nepristojno ne uzeti u obzir i njegove “samokriti~ke” tekstove, jednom ve} stupaju}i u dijalog s njegovom poezijom, pa makar se i ne slagali s njim. ôlakovi} je, ne jednom, u raznim zapisima u svom dnevniku i autobiografskim zabilje{kama komentirao svoju poeziju. Tako on kao osnovne teme navodi bol, smrt i ènu; kao “poetske pravce” – “~istu liriku”, satiru i refleksivnu poeziju; a za stil kaè: (...) Gramati~ki su mu nedostaci: preduge ili prekratke re~enice sa skrivenim subjektom, pre~esta upotreba zagrada, navodnika i drugih interpunktivnih znakova (...). Mojoj poeziji ~esto nedostaju slikarske figure, a prenatrpana je muzi~kima. Metafore su u njoj dosta sirove, komparacije te{ko uo~ljive i presmione, a boluje i od obilja antiteza (...).1 Ovdje ne spominje svoju sklonost k figurama ponavljanja, kojima njegova poezija obiluje. Ipak, kada govori o svom jeziku, bolje re~eno o svojim problemima s jezikom, on kaè: Traìm rije~i za one polujasne pojmove, koje osje}am u sebi. Traìm ih, ali ne nalazim. (...) Taj nedostatak adekvatnih izraza za polujasne pojmove prisiljava pjesnika na deskripciju, metafori~ki i alegori~ki figurativni izraz i pro{ituje stil na {tetu konciznosti. Tako dolazi do nagomilavanja rije~i koje ipak nikada ne mogu izraziti osje}anje onako – kako je ono sazrelo u autorovoj svijesti.2 Prevedeno na jezik poezije, to bi bilo, npr.: {ta je zlato {ta je biser {ta je alem {ta je radost {ta je radost {ta je sre}a sve je moje sve je moje sve je sve je imao sam imao sam gdje je gdje je3 U ovoj strofi imamo vi{e vrsta ponavljanja: anafora, reduplikacija, paralelizam, kumulacija, a mo`da bi se moglo govoriti i o asonanci i aliteraciji. I po{to se ove figure ponavljanja pojavljuju u ve}ini njegovih pjesama, ovaj bi dijahroni dijalog mogao postati diskusija, na {tetu (ili u korist?) samog ôlakovi}eva mi{ljenja.

FIGURE PONAVLJANJA U POEZIJI ENVERA ÔLAKOVI]A Klasi~na stilistika razlikuje ~etiri tipa oblikovnih postupaka koji tvore figure, me|u kojima se nalazi i mikrostruktura ponavljanja. Premda njegova klasifikacija zanemaruje jezi~ki

262

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

nivo realizacije, zbog lak{eg posmatranja ~ini se da je jednostavnije pratiti figure ponavljanja ipak prema nivou jezika u kojem se ostvaruju. 1) Fonetsko-fonolo{ke figure ponavljanja Asonanca i aliteracija predstavljaju “ponavljanje istih ili istotipskih vokala i konsonanata u odre|enom segmentu teksta, u cilju stvaranja glasovnog simbolizma, eufonije ili asocijacije na klju~nu ili tematsku rije~ istog teksta. (...) moè se govoriti o kombinaciji aliteracije i onomatopeje, {to je u funkciji realizacije glasovnog simbolizma.”4. U ve} navedenoj strofi moglo bi se govoriti upravo o potonjem, kao da se ponavljanjem glasova s i { stvara dojam {aputanja, intimnog, nasuprot eksklamativnoj prethodnoj strofi u kojoj se nabraja(!) “{ta je sve imao” (devet zvijezda u devet ruku, trideset sre}a s pet stotina slasti...). Me|utim, sinestezi~ne asonance i aliteracije su karakteristika ôlakovi}evih pjesama. To najbolje dolazi do izraàja u pjesmama o bojama. Tako }e za ùtu re}i: Uùtio se ùti limun sunca / Kiseli ùti sok po ùtu ìtu ùti / dok ìto {uti / dan; za crvenu: Ucrvenilo se crvenilo krvi / na crvenim usnama crvene strvi / i crveni se / ko crven smije{ak Smrti crvene; za sivu: Upepelilo se sivilo sagorjela dana. / Sivo u sivom se sivi / i neìvo ìvi, itd., gdje nam, pored emotivnog, do~arava i vizuelni, auditivni, olfaktivni, taktilni, pa i gustitivni doìvljaj. U svemu tome koristi se i paranomazijom: Sme|e / me|e / {to dijele od no}i dan / i ljude od ljudi. / Sme|a koà Crnca / sme|e vje|e / sme|eg oka Bijelca5. Kod ôlakovi}a se moè govoriti i o grafostilisti~kim figurama ponavljanja. Takav je slu~aj u pjesmi Mali oglasi gdje imamo velikim slovima istaknute po~etne rije~i stihova koje zaista asociraju na oglase, ne bi li {to vi{e potcrtao prividnu preregistraciju u ùrnalisti~ki stil, u funkciji oneobi~avanja jezika. TRA@IM izgubljeni svemir IZDAJEM namje{teno srce bez posteljine KUPUJEM rabljenu ljubav na ru~ni pogon PRODAJEM jo{ dobro u{~uvanu vjeru u budu}nost IZNAJMLJUJEM staja}e mjesto u raju smirenja NUDIM jeftinu nadu na otplatu dugoro~nu6 2) Leksi~ke figure ponavljanja Premda u ôlakovi}evim pjesmama, kao {to su prethodne, imamo gotovo ludi~ku funkciju samog jezika, ipak se to odnosi na mali dio, ili bolje na fragmente njegovih pjesama. Ono {to se provla~i kroz sve njih jesu ostala ponavljanja, me|u kojima najizraàjnija leksi~ka. Tako imamo anaforu: neki se mimoilaze / na|u se i razilaze / neki se nikad ne nalaze / neki se nekad ne snalaze / neki se na|u pa ne na|u / neki se ne na|u pa na|u / neki sa uma silaze / neki se mimoilaze (gdje imamo istovremeno i ciklos ili okruènje)7; zatim epiforu: Ko spaljene {ume gole, crne grane / uzdiù se nebu razbje{njele ruke / gomile. // Krvavo se àgre zamagljene o~i, / {kripe ùti zubi, pjenom cvjeta usna / gomile. // Negdje ispod srca, ispod ùdi, nada / duboko u pradnu du{e urla mr`nja / gomile. (...)8; simplohu: Tako je mnogo ljepote... / gdje? // Tako je mnogo rugobe... / Gdje? // Tako je mnogo ljubavi... / Gdje? // Tako je mnogo prezira... / Gdje? (...)9; anadiplozu: ûj – {to pjani Bakhus pjeva, / pjeva u sav glas!10; reduplikacija je postojala ve} u prvom primjeru, ali ima ih jo{: Pogledaj, pogledaj samo (...), Smije{i se, smije{i se nje`no (...) Sanjaj, o sanjaj, moj Sejo11 – u funkciji imitiranja uspavanke, zatim u pjesmi Dvije ptice: Kad pogled na|e oko svoga druga / otkravi se utren u srcu im tuga / i lete, lete... brzo na|u raj.12; ili (...) spusti svoje modro / neprobojno

BO[NJA^KA PISMOHRANA

263

ZENAIDA MECO

oko / duboko, duboko - / do dna (...)13. Ovakvih primjera ima vi{e, mada se ne bi moglo re}i da su upe~atljivi, kao ni polisindet: I re~e Bog i Rije~ se ostvari. / I re~e Bog i zasja prva svjetlost. / I re~e Bog i svanu prvi dan (...)14 (podraàvanje biblijskog stila); asindet: Noge, / blago balerine, uspomena invalida s protezama, / po{tarova bol, fudbalerov mozak, meka bludnice, (...)15 itd. Ono {to je karakteristi~no za ôlakovi}evu poeziju jeste gradacija i kumulacija16: (...) i kapljica ~ete jure (...) ple{u, jure, pr{te, pra{e / o bridove lome}i se, / prepli}u} se, / nadme}u} se, / ve} ulicom potok grade / i ùbore / i mrmore - / pusto{ tvore... // Kad im snaga zahuktana, / razdraèna, raspjevana, / jenja, klone, / tad jo{ kapi / zadnje zvone... / sa streha se, il listova / il {e{ira, i s krovova, / tiho rune i padaju - / pa se mrtve razmrskaju...17 ili: O, ti moj bijedni i kameni kr{u / s kozama, panjima, mr{avim konjima (...) O ti moj gladni su{i~avi raju / koliba, bunji{ta, horoza i jare, potoka (...)18. Ovakvi primjeri gotovo da bi mogli biti ta~ka po kojoj prepoznajemo ôlakovi}ev stil, jer se nalaze gotovo u svakoj pjesmi, bez obzira na temu. Posebnu grupu ~ini gradacija i kumulacija arhaizama: Divna je bila Ahmet-pa{e kula, / ~ardaci u zlatu, sedefu, kadifi (...)19 ili: Krvavih godina blatna mutna ki{a / sprala s moje bosne {arenilo staro, / dervi{ke tespihe, feredè i pjesme, / i sokakne ~esme, / i a{ik pendère, / garave tendère (...) Sprala teferi~e, sijela, sokake, / dimije, {alvare, / obraz i zarove, / cure i ibrike, / momke i vrbike, / a{ikovanja / i milovanja (...) Sprala je ~ar{iju, / kaldrme, avliju, / stare {adrvane (...)20. 3) Morfolo{ke figure ponavljanja Pod morfolo{kim ponavljanjima podrazumijevala bi se ponavljanja (opet gradacije ili kumulacije) odre|enih oblika, ali samo onih kod kojih je stilogenost upravo u obliku, a ne u ponavljanju. Takvi su primjeri ponavljanja glagolskih na~ina – imperativa: Do|i! (...) Pruì mi ruke, obavij ih oko vrata, na o~i stavi mi dlan.21 / [ap}i mi o prolje}u (...)22, ili Priku~ite mi zlatni vr~ neznanja (...) Dodajte mi srebrn pladanj ravnodu{ja (...) Donesite mi dijamant prezira (...) Odvedite me u ludnicu spasa (...)23; zatim kondicionala: Zgrizao bih te zubi}ima zjena (...) [apatima bih ti zanjihao srce (...)24; kao i ponavljanje infinitiva (u funkciji imperativa): Dosta je. Suvi{e. Dalje ve} ne mogu. / Trpiti. êkati. Stalno se nadati / i stalno stradati – (Mir! [uti svijesti! Miruj i ne laì) (...) ili: Plakati? / Vriskati? / Klet? / To je i sitno i glupo. / Gledati tupo? (...)25. Pored ovih, i tu su i ponavljanja perfekta: Sino} smo bili na vrelu ushita. / U dlanove vru}e radost zahvatili / i pijano pili.26, prezenta: Moje noge gaze po }ilimu ~e`nje, / lutaju kroz dvorce ma{tanja i te`nje, / pa umorne zatim poniru u blato (...)27 i ostalih oblika28. Treba spomenuti i ponavljanja komparativa: Bio je vitkiji od Apolona, / brì od olimpijskog {ampiona, / vje{tiji od plesa~a na ìci, / smioniji od samuraja i sretniji od same sre}e29. Ova ponavljanja su ~esta, ali u nekim drugim vrstama ponavljanja, gdje je maglovita granica izme|u morfolo{kog, sintaksi~kog i semanti~kog plana u stvaranju stilogenog izraza. 4) Sintaksi~ke figure ponavljanja Pod usko sintaksi~ka ponavljanja mogli bismo podvesti nominativne iskaze, odnosno pjesme bez glagola. Iako nisu karakteristi~ne za ôlakovi}evo stvaranje, ipak ih ima nekoliko, kao navedena pjesma Noge, ili Harlekinijada XX stolje}a (Anarhija atoma republika galaksije / arhipelag snijega na oceanu asfalta / tratin~ice na nebu torta od kostiju...30). Tu su i ponavljanja elipti~nih re~enica, npr: Kuda? Dokle? ... Pravdu? (...)31, mada ni ona nisu posebno izraèna. [to se ti~e parcelacije, zbog slobodne upotrebe interpunkcije te{ko bi je bilo ta~no odrediti, ali parcelacija, u smislu na stihove, gotovo je podrazumijevaju}a za poeziju, pa samim tim nema potrebe posebno je nagla{avati.

264

BO[NJA^KA PISMOHRANA

SIMPOZIJ O ENVERU ^OLAKOVI]U

Ponavljanja invertiranih oblika tako|er su prisutna, mada vi{e uobi~ajena: (...) tvoje je srce ko nebo (...) tvoja je du{a ko pjesma32 ili: U zidu gricka mi{. / Niz krevet sjenka puzi (...)33.

FUNKCIJA FIGURA PONAVLJANJA Krvlju na rub neba napisati Rije~ Urlikati u kavezu svoje mudre {utnje ûpati klije{tima strpljenja zub nestrpljenja Pjevati uz elektri~nu gitaru srednjovjekovne motete Smijati se iske{enih zuba u brk svojoj tuzi Rugati se Muzi {to pla~e na obali Jordana za izgubljenim rajem papirnatim zmajem ma{te34 Kao {to se vidi iz navedenih primjera, u poeziji Envera ôlakovi}a prisutna su ponavljanja na gotovo svim jezi~kim nivoima, ali su leksi~ka ponavljanja naj~e{}a, najraznovrsnija i stvaraju prepoznatljiv stil. Na prvi pogled, kao da je zaista traìo, i nije mogao na}i rije~i da se izrazi. Me|utim, prisutnost paranomazije, asonance i aliteracije o~igledno isklju~uje tu mogu}nost, jer oblicima se, glasovima i zna~enjima rije~i istovremeno moè igrati samo neko ko ih dobro zna: (...) A dragana? Ljubljena èna? / Uspomena, ili pjena, / ili sjena - / i opsjena?...35 Enver ôlakovi}, bez obzira na njegovu skromnost, poznaje bosanski jezik, i koristi ga na pravi na~in: igra se s njim, izokre}e ga, traì mu nova zna~enja, i radi to uporno, bez obzira na sve, u svojim dugim pjesmama, dugim stihovima: ja imam svoje pero i svoj bijeli papir / i stih dug kao Ekvator i sjajan kao sunce / i {irok poput nebesa i dublji od svih oceana, / jer je moj, samo moj.36 A ti dugi stihovi u dugim pjesmama obiluju raznim vrstama ponavljanja. Ako to ponavljanje nije traènje rije~i, onda {ta je? Poznata su ve} ôlakovi}eva isticanja kako ne pripada nijednom pravcu i kako u njegovoj poeziji nema tu|ih utjecaja. Ne ispituju}i precizno, prije bi se moglo re}i da je kod njega prisutno mno{tvo izama odjednom, i to ba{ onih koji su odavno pro{li (navedimo samo primjer Legende o Ali-pa{i). To je uvjetovano relativnom zatvoreno{}u kad je njegovo pisanje u pitanju: za ìvota on nije izdao ni jednu zbirku pjesama, {to je utjecalo na njegovu malodu{nost i rezigniranost u odnosu prema svom stvaranju. On nije teìo savr{enstvu u smislu razvoja, nije se previ{e kriti~ki odnosio prema svom stvaranju, samo je pisao i pisao, u znak otpora, u znak nepredavanja nametnutoj mu anonimnosti. Jer, on je uvijek bio onaj Lacanov Drugi, premda bi se u njegovom slu~aju moglo, bar kad je jezik u pitanju, govoriti i o tre}em, pa i ~etvrtom. Nije se uklapao u socrealisti~ke tokove, a nije imao volje pratiti moderne tendencije u knjièvnosti, pa je ostao u svom â&#x20AC;&#x153;enverizmuâ&#x20AC;? koji pu{ta glas, vapi, èle}i da ga ~uju, ali ostaje bez odgovora. Otud stalna ponavljanja: kao da èli da se jo{ bolje, jo{ preciznije iskaè, pa svaku svoju misao secira do najsitnijih djeli}a, pa zatim posmatra uz brojne asocijacije, ne bi li ga kona~no shvatili, ~uli, prihvatili... Ali ponavljanja su za njegovog ìvota odigrala samo funkciju eha... Ipak, na kraju, imaju}i u vidu sve to, ostaje nam pitanje: da li je ve}a umjetnost re}i mnogo u malo rije~i ili, kao {to to Enver radi, izre}i jednu misao na toliko razli~itih na~ina?

BO[NJA^KA PISMOHRANA

265

ZENAIDA MECO

Literatura: ôlakovi}, E., Izabrane pjesme, Zagreb, 1990. ]orac, M., Stilistika savremenog srpskohrvatskog jezika, Beograd, 1974. Guiraud, P., Stilistika, Sarajevo, 1964. Katni}-Bakar{i}, M., Stilistika, Sarajevo, 2001. Kova~evi}, M., Stilistika i gramatika stilskih figura, Nik{i}, 1995. Le{i}, Z., Jezik i knjièvno djelo, Sarajevo, 1987. Le{i}, Z., Nova ~itanja. Poststrukturalisti~ka ~itanka, Sarajevo, 2000. Bilje{ke: 1

E. ôlakovi}, Knjiga majci, u : E. ôlakovi}, Izabrane pjesme, Zagreb, 1990, str. 390. Isto, str. 391. Isto, str. 7. 4 M. Katni}-Bakar{i}, Stilistika, Sarajevo, 2001, str. 309. 5 E. ôlakovi}, Nav. dj.. str. 69 – 85. 6 Isto, str. 150. 7 Isto, str. 127. 8 Isto, str. 153. 9 Isto, str. 311. 10 Isto, str. 25. 11 Isto, str. 32. 12 Isto, str. 11. 13 Isto, str. 134. 14 Isto, 339. 15 Isto, str. 139. 16 Premda je u Stilistici M. Katni}-Bakar{i} ova figura, kao i kumulacija, okarakterizirana kao sintaksi~ka, ja bih je promatrala i sa leksi~kog aspekta, jer mi se ~ini da su nosioci stilogenosti u njima zapravo uglavnom zna~enja, odosno nijanse me|u zna~enjima, a sintaksi~ka pozicija vi{e forma po kojoj se prepoznaju. 17 Nav. dj, str. 41. 18 Isto, str. 93. 19 Isto, str. 89. 20 Isto, str. 91. 21 Ovdje se radi o ponavljanju oblika, ali na tekstualnoj razini. Kao i u slu~aju gradacije, opredijeliv{i se za misao da je nosilac stilogenosti oblik, a tekst samo okvir, to sam ova ponavljanja svrstala ipak u morfolo{ka. 22 Nav. dj, str. 12. 23 Isto, str. 30. 24 Isto, str. 14. 25 Isto, str. 111 – 112. 26 Isto, str. 22. 27 Isto, str. 111. 28 Premda, ovdje bi stilogenost mo`da vi{e bila u glagolskom vidu, u smislu trajanja radnje. 29 Nav. dj, str. 138. 30 Isto, str. 155. 31 Isto, str. 154. 32 Isto, str. 32. 33 Isto, str. 171. 34 Isto, str. 167. 35 Isto, str. 171. 36 Isto, str. 320. 2 3

266

BO[NJA^KA PISMOHRANA

obljet nice i

90 godina Islamske zajednice u Hrvatskoj 15 godina Preporoda

jubi leji

OBLJETNICE I JUBILEJI

Ismet Isakovi}

Udio u izgradnji sretnijeg dru{tva 90 godina Islamske zajednice u Hrvatskoj

U 2006. godini obiljeèna su dva doista zna~ajna jubileja vezana uz muslimane u Hrvatskoj: 90. obljetnica slu`benog priznanja islama u Hrvatskom saboru i 70 godina od dodjele prvog molitvenog prostora (mesdìda) zagreba~kim muslimanima u Toma{i}evoj 12, u kojem su sada prostorije Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Na sve~anoj akademiji 29.11.2006. u Islamskom centru u Zagrebu, osim obiljeàvanja dvaju zna~ajnih obljetnica, sve~ano je otvoren i Muzej Islamske zajednice u Hrvatskoj. Proslavi zna~ajnih muslimanskih jubileja i otvaranju muzeja prisustvovali su brojni visoki uzvanici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine: reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri}, predsjednik RH Stjepan Mesi}, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir [eks, potpredsjednica Vlade RH Jadranka Kosor, zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi}, saborski zastupnik i osje~ki gradona~elnik Anto \api}, predstavnici desetak veleposlanstava akreditiranih u Hrvatskoj, predstavnici svih vjerskih zajednica, predsjednici bo{nja~kih udruènja u Republici Hrvatskoj, brojni novinari i drugi gosti. Prostor Kongresne dvorane â&#x20AC;&#x153;Hadì Salim [abi}â&#x20AC;? bio je premalen da primi sve zainteresirane.

MUSLIMANSKI POGLEDI Predsjednik Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, muftija [evko ef. Omerba{i} podsjetio je na povijesne doga|aje prije 90 godina. Zastupnik Ivan Ribar 06.03.1916. u Saboru je obrazloìo prijedlog Zakona o priznanju islamske vjeroispovijedi, ~iji su inicijatori bili hrvatski prava{i. Na saborskom zasjedanju 27.04.1916. zastupnici su jednoglasno izglasali Zakon, koji su formulirali saborski Odbori za bogo{tovlje i pravosu|e i poslali na potvrdu Franji Josipu, caru Austro-ugarske monarhije. Veli~ina povijesnog trenutka ogleda se u ~injenici da su prije toga islam priznale samo Austro-ugarska 1912. godine, a desetlje}ima kasnije Belgija (1974.) i [panjolska (1992.). Osim u ovim dràvama, islam u Zapadnoj Europi nije priznat ni u jednoj drugoj zemlji. Muftija Omerba{i} je prezentirao povijesni prikaz stanja muslimana tijekom protekla dva stolje}a, pri ~emu se posebno osvrnuo na period prije i nedugo nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1948. sru{ena su tri minareta na prvoj, tzv. Poglavnikovoj dàmiji u Zagrebu i tada je ona prestala ispunjavati vjersku funkciju. Prije toga, u lipnju 1945. godine, jugoslavenske komunisti~ke vlasti osudile su na smrt i pogubile zagreba~kog muftiju Ismeta ef. Mufti}a. Godine 1981., nakon velikih napora, Islamska zajednica dobiva gra|evinsku dozvolu i zapo~inje gradnju Islamskog centra u Zagrebu, u Folnegovi}evom naselju. Unato~ svim smetnjama i poku{ajima da se izgradnja dàmije sprije~i ili uspori, Islamski centar je predan na upotrebu u rujnu 1987. godine. Zagreba~ka dàmija je iz korijena promjenila sudbinu Islamske zajednice koja je postala uvaèna i cijenjena vjerska zajednica. Posebno zna~ajnu ulogu imala je za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj i agresije na BiH, kada su u njoj uto~i{te na{le na desetine tisu}a izbjeglica i prognanika. Zagreba~ka dàmija danas je sredi{te vjerskih, kulturnih, znanstve-

BO[NJA^KA PISMOHRANA

269

90 GODINA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

Muftija [evko ef. Omerba{i}

nih i dru{tvenih doga|anja muslimana koji ìve u Hrvatskoj. Godine 1990. u Zagrebu je, u sklopu tada{nje Islamske zajednice SFRJ, osnovan Me{ihat, koji }e posluìti kao okosnica budu}em radu i aktivnostima. Islamska zajednica u Hrvatskoj samostalna je i neovisna, me|utim, po pitanjima ostvarivanja zajedni~kih interesa, udruèna s Islamskim zajednicama u BiH, Sloveniji i Sandàku. Muftija Omerba{i} naglasio je da slika dana{nje Islamske zajednice sasvim je druga~ija od one prve, u vrijeme priznanja islama u Hrvatskoj, o ~emu najbolje svjedo~e prezentirani broj~ani pokazatelji i realizirane aktivnosti. Prema slu`benim statistikama u RH ìvi 56.777 muslimana koji svoje vjerske aktivnosti obavljaju u 21. vjerskom prostoru u 14 hrvatskih gradova s oko 12.000 mÂ˛ povr{ine. U Hrvatskoj djeluje 40 visokoobrazovanih imama, muallima, vjerou~iteljica i drugih vjerskih slu`benika, a vjeronauk poha|a oko 4.500 dje~aka i djevoj~ica u 124 osnovne i srednje {kole i isto toliko grupa na vjeronauku u vjerskim objektima. Od 1992. godine pri Me{ihatu Islamske zajednice djeluje srednja vjerska {kola, Zagreba~ka medresa, a od sljede}e godine planiran je po~etak rada Visoke {kole za arapski jezik i islamske znanosti. Svake godine se publicira nekoliko vjerskih knjiga i edicija, organiziraju znanstveni i vjerski simpoziji, odràva tradicionalno Europsko natjecanje u~a~a Kurâ&#x20AC;&#x2122;ana i brojne druge aktivnosti. U tijeku je izgradnja Dje~jeg centra za pred{kolski uzrast, a u pograni~nom selu Maljevcu djeluje Socijalni centar, koji pruà usluge starim i nemo}nim osobama bez obzira na vjersku pripadnost. Zapo~ele su pripreme za izgradnju Islamskog centra u Rijeci i dàmije u Osijeku. U Sisku je kupljeno zemlji{te za izgradnju dàmije, a u Umagu, gdje je Islamska zajednica u posjedu zemlji{ta, o~ekuju se potrebni dokumenti

270

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

za izgradnju vakufske ku}e. U selu Bogovolja kod Cetingrada, na samoj granici s BiH privodi se kraju izgradnja mesdìda i drugih prostorija, a u Islamskom centru u Zagrebu otvara se i prvi muzejski prostor Islamske zajednice, koji je izgra|en i postavljen zahvaljuju}i nesebi~noj pomo}i Poglavarstva Grada Zagreba. “Kroz suradnju s drugim vjerskim zajednicama nastojimo stvarati tolerantne odnose. Tu suradnju ne smatramo formalnom, ve} naprotiv, vrlo va`nom u stvaranju pozitivnog ozra~ja u dru{tvu. U suradnji s dràvom i njenim organima i institucijama nastojimo rije{iti na{e potrebe i pitanja te doprinijeti izgradnji sretnijeg dru{tva. Muslimani su prisutni u hrvatskim politi~kim, gospodarskim, znanstvenim, sportskim, umjetni~kim i drugim poljima dru{tvenog ìvota. Muslimani su na pozitivna dostignu}a bili poticani pored ostaloga i svojom vjerom”, rekao je zagreba~ki muftija. 90 godina u ìvotu jedne religije nije velik korak, ali je zna~ajan za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, koja je u proteklom periodu, bore}i se za svoj legitimitet, imala velikih uspona i padova. “Danas moèmo s ponosom re}i da smo bili i ostali privrèni na{oj uzvi{enoj vjeri islamu. Isto tako mislim da Svemogu}i moè biti zadovoljan muslimanima u Hrvatskoj i s onim {to su postigli kroz ovih 90 godina”, zaklju~io je Omerba{i}. Reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri} naglasio je da pitanje priznanja islama nije samo dobra volja neke dràve, nego i sposobnost Islamske zajednice da uzme slobodu i preuzme odgovornost. Stoga je ovo primjer hrabrosti i mudrosti koji moè posluìti kao primjer i putokaz europskim muslimanima i europskim vladama. Proces priznavanja slobode islama i odgovornosti muslimana u Hrvatskoj nije bio lagan, a prijelomni doga|aj je bio izgradnja Zagreba~ke dàmije. “Izgradnjom Zagreba~ke dàmije muslimani su dobili kutak za smirenje svoje du{e i podigli simbol svoje slobode u Zagrebu, a Hrvatska je pokazala svijetu da je ozbiljna dràva koja po{tuje ljudska prava i za uzvrat je dobila priznanje prijatelja {irom muslimanskog svijeta, kao rijetko koja dràva u Europi”, rekao je reis Ceri}. Pitanje priznanja islama u Europi nije samo pitanje muslimana, ve} je to i europsko pitanje, po{to je interes Europe da prizna islam kao svoju vjeru, kulturu i ba{tinu. Odbijanje priznanja jedne od najve}ih svjetskih religija je negiranje Europe u velikom dijelu svijeta, koje je vrlo bitno zbog velikih energetskih zaliha i sjeci{ta glavnih morskih puteva. Osvrnuo se na posjet pape Benedikta XVI. Turskoj, koji ulijeva nadu da }e se napokon otvoriti neka zatvorena vrata izme|u Istoka i Zapada, te istovremeno zatvoriti neka otvorena vrata kroz koja se prenosi nepovjerenje. “Europski muslimani treba da pomognu Vatikanu da povrati prija{nji ugled predvodnika u me|uvjerskom dijalogu. Zagreba~ka dàmija je od svog osnutka svetionik koji pokazuje pravac kojim treba i}i do zajedni~ke etike u kojoj je mir i sre}a za svakog ~ovjeka”, rekao je reisu-l ulema Ceri}.

DR@AVNA POLITIKA Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesi} je naglasio da je vjerska sloboda temeljna ljudska sloboda. Na na{im prostorima odnosi izme|u islama i kr{}anstva povijesno su se razvijali uz brojne te{ko}e, jer je dugo vremena ovdje bio prostor sukoba vjera i civilizacija, ali i susretanja, upoznavanja, dijaloga i otvaranja novih perspektiva. Zahvaljuju}i ~injenici {to su Hrvatska i BiH bile u sklopu Austro-ugarske monarhije, potkraj 19. stolje}a zapo~eo je mirni proces integracije muslimana u dru{tveni, posebno kulturni `ivot Hrvatske. “Zakon iz 1916. godine, kojim je priznat islam u Hrvatskoj, bio je golem civilizacijski iskorak. Ovaj zakon je pokazao da su muslimani u Hrvatskoj svjesni svoga prirodnog prava na vjersku slobodu, da se osje}aju dijelom hrvatskog dru{tva i da `ele sudjelovati u kreaciji dru{tvenog

BO[NJA^KA PISMOHRANA

271

90 GODINA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

Predsjednik RH Stjepan Mesi}

ìvota. Moèmo re}i da je ovim ~inom postavljen standard moderne europske dràve prema islamu, ali i islama prema europskoj civilizacijskoj ba{tini. Stoga se moè zaklju~iti da standard koji je postavljen prije 90 godina nadilazi sam pojam vjerske tolerancije i zna~i temeljnu pretpostavku uklju~ivanja muslimana u sve oblike dru{tvenog i politi~kog ìvotaâ&#x20AC;?, rekao je predsjednik Mesi}. Naglasio je da je Islamska zajednica u Hrvatskoj ne samo aktivan, nego i konstruktivan faktor religijskog i op}edru{tvenog dijaloga. Uzoran je primjer uklopljenosti muslimana u multikonfesionalno i pluralno demokratsko dru{tvo jer po{tuje demokratske standarde europske civilizacije. Islamska zajednica svojim je stavovima u rje{avanju mnogih problema pokazala istan~anu svijest o odgovornosti za hrvatsku sada{njost i budu}nost. â&#x20AC;&#x153;Republika Hrvatska, prihva}aju}i Islamsku zajednicu od po~etka kao autenti~an faktor mira, dijaloga, suradnje, dru{tvenog napretka, pa i op}eg dobra, ne zaboravljaju}i njenu mirotvornu i za obranu Hrvatske od agresije zaslu`nu ulogu tijekom Domovinskog rata te vidjev{i njezinu va`nu op}edru{tvenu ulogu danas i u budu}nosti, svoj odnos s Islamkom zajednicom, sukladno obostranoj èlji, uredila je 2002. godine odgovaraju}im Ugovorom izme|u Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedni~kog interesa. To omogu}uje Islamskoj zajednici u Hrvatskoj da u punoj slobodi izraàva svoje vjerske obveze i zadovoljava svoje vjerske, kulturne i druge interese na korist mira i dobra cijelog dru{tva. Dakako, u do sada postignuto ugra|en je trud mnogih muslimana, kao i svih njihovih sugovornika, prijatelja drugih vjeraâ&#x20AC;?, rekao je predsjednik RH. Zaklju~io je da su obljetnice va`ne cijeloj Hrvatskoj, jer su tim jubilejima i za budu}nost markiran na{ civilizacijski put dijaloga, suradnje i prihva}anja.

272

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir [eks naglasio je tijesnu vezu izme|u Hrvatskog sabora i 90. obljetnice, pri ~emu je tada{nji saziv Sabora pokazao iznimnu osjetljivost i razumjevanje prema muslimanima. Kada je Sabor shvatio i prihvatio da je islam jednakovrijedna vjera kao {to su i ostale, to je bio veliki dan za Hrvatsku. Sa zadovoljstvom se prisjetio ~etiriju ~lanaka Zakona iz 1916. godine, te naglasio da su vjerske slobode nezaobilazni dio demokracije svakog dru{tva. “Europska povijest, pa i ova na{a hrvatska povijest, naàlost, ~esto je bila i povijest me|ureligijskih ratova. Religije, koje same po sebi nose poruke dobra, ponekad su bile instrumentalizirane u borbi, za osvaja~ke i ru{ila~ke ciljeve”, rekao je [eks. Ovi geografski prostori su kroz povijest bili naro~ito osjetljivi na religijske tektonske potrese, jer se upravo ovdje doti~u i me|usobno proìmaju tri najve}e monoteisti~ke religije: kr{}anstvo, islam i judaizam. Ovakve sve~anosti trebaju biti poticaj u~vr{}enja me|usobne tolerancije, suìvota i dijaloga. “Hrvatska i Europa su nezamislivi bez vjerskog pluralizma, koji se temelji na vjerskoj toleranciji te{ko izgra|ivanoj kroz stolje}a. Dràve i religije svijeta danas se mo`da vi{e nego ikada suo~avaju sa nu`no{}u me|uvjerskog dijaloga, preispitivanja vlastitog djelovanja i suzbijanja svih oblika isklju~ivosti i netolerancije”, posebno je naglasio predsjednik Hrvatskog sabora. Potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica obitelji, branitelja i me|ugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor istaknula je dobru suradnju Islamske zajednice u Hrvatskoj i njenog ministarstva, {to se najbolje ogleda u zbrinjavanju siroma{nih muslimanskih obitelji i vo|enju Centra za starije i nemo}ne osobe u Maljevcu. 90 godina instucionalnog islama u Hrvatskoj svjedo~i o snazi i tradiciji islamske vjere na ovom prostoru i nije va`na samo za pripadnike Islamske zajednice u Hrvatskoj, nego i za sve gra|ane Hrvatske. Republika Hrvatska, u skladu s Ustavom i me|unarodnim kovencijama i standardima, jam~i i po{tuje slobodu vjeroispovijesti, slobodno i javno o~itovanje vjere. Kao demokratska zemlja orijentirana na europske integracije, Hrvatska posebnu pozornost poklanja po{tivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda svih svojih gra|ana, te promicanju i njegovanju me|ureligijskog i multikulturalnog dijaloga i mira. Proìmanje razli~itih kultura i religija doprinosi me|usobnom uvaàvanju, po{tovanju i razumjevanju. Potpredsjednica Vlade je naglasila izuzetnu va`nost promicanja ideje suìvota u duhu op}eg dobra za svakog ~ovjeka. “Djeluju}i u duhu multietni~nosti i multikulturalnosti, islam oboga}uje sredinu u kojoj djeluje, promi~u}i op}e dobro, a osobito za sve one kojima je pomo} najpotrebnija. Umjetni~ka ba{tina islama u Republici Hrvatskoj te brojni dokumenti pohranjeni u arhivi i knji`nicama Islamske zajednice dragocjeni su dio cjelokupne hrvatske kulturne ba{tine”, rekla je Jadranka Kosor. Potpredsjednica Vlade je na kraju naglasila va`nost sklopljenog Ugovora izme|u Vlade RH i Islamske zajednice u Hrvatskoj o pitanjima od zajedni~kog interesa. Ugovorom su ure|eni odnosi na podru~jima odgoja, obrazovanja, kulture i du{obri`ni~ke skrbi te ostalim pitanjima od zajedni~kog interesa. Za provedbu ovog Ugovora Vlada Republike Hrvatske osigurava i odgovaraju}a financijska sredstva iz Dràvnog prora~una. Saborski zastupnik, osje~ki gradona~elnik i predsjednik HSP-a Anto \api} izrazio je zadovoljstvo zbog spominjanja povijesne uloge Hrvatske stranke prava, koja je 1916. godine pokrenula inicijativu za priznanje islama kao slu`bene religije u tada{njem Hrvatskom saboru. Naglasio je da su pozicije dana{njeg nara{taja hrvatskih prava{a prema islamu iste kao i njihovih prethodnika prije 90 godina. êstitaju}i izniman jubilej, 90. obljetnicu slu`benog islama u Hrvatskoj, izrazio je èlju da se uskoro sastanemo u lijepom Islamskom centru u Osijeku. “Svi znamo da je islam puno, puno dublje u Hrvatskoj, a u mom Osijeku jo{ od 1196. godine. Vidimo se u Osijeku”, rekao je \api} uz gromoglasan aplauz odobravanja.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

273

90 GODINA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

EKUMENSKA RAZMI[LJANJA Prof. dr. Ivan Marke{i}, direktor Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba naglasio je da ìvimo u vremenu u kojem za mnoge rije~ religija nije sinonim za mir i spokoj nego za rat, terorizam, sukob i istrijebljenje protivnika. To se posebno odnosi na rije~ islam na Zapadu i kr{}anstvo na Bliskom istoku, naro~ito u podru~ju Mezopotamije. Te{ko je biti muslimanom u nekim zapadnoeuropskim zemljama, kao i kr{}aninom u nekim islamskim zemljama. Sumorna suvremena slika svijeta pokazuje svu veli~inu i zna~enje jubileja Islamske zajednice u Hrvatskoj. “90 godina islama, i to slu`beno priznatih 90 godina, u kr{}anskom okruènju, u maloj, ali demokratskoj Hrvatskoj, usprkos svim povijesnim negativnim sje}anjima, jeste za mnoge Europljane jo{ nedosanjani san. No, ovo je samo znak zrelosti hrvatskih gra|ana, svejedno kojeg oni vjerozakona i svjetonazora bili, da znaju, da mogu i da ho}e ìvjeti s drugima i druga~ijima”, rekao je dr. Marke{i}. Sve~anost je znak da je Islamska zajednica u Hrvatskoj svjesna svog okruènja, kojeg ona ne odbacuje, nego s njim zajedni~ki izgra|uje bolje dru{tvo. Osim toga, to je ujedno i potvrda da je islam, kao i druge religije, autohtona vjera u Hrvatskoj i da nije okupacijska. Zaklju~io je rije~ima da je dana{nje hrvatsko dru{tvo spremno ìvjeti po obrascu me|usobnog po{tivanja i uvaàvanja razli~itih religija.

Otvaranje Muzeja Islamske zajednice

Pomo}ni biskup zagreba~ki Vlado Ko{i} naglasio je koincidenciju izme|u posjet pape Benedikta XVI. Turskoj i dvostrukog jubileja Islamske zajednice u Hrvatskoj. Potreban je istinski dijalog izme|u religija i kultura, nastavak zajedni~kog zalaganja u korist dostojanstva svakog ljudskog bi}a i razvoj dru{tva u kojem osobna sloboda i pozornost prema drugima

274

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

dopu{ta svakome ìvjeti u miru i zadovoljstvu. To je temelj uzajamnog po{tovanja i uvaàvanja, temelj za suradnju u slu`bi mira me|u dràvama, narodima, najve}a èlja svih vjernika i svih ljudi dobre volje. Najbolji na~in za napredovanje je istinski dijalog kr{}ana i muslimana utemeljen na istini i iskrenoj èlji za boljim uzajamnim upoznavanjem, a u po{tivanju razlika i priznavanju onoga {to nam je zajedni~ko. “Dijalog je za sve vjernike imperativ, veliki izazov i put nade. Drugog puta nema. To vrijedi i za na{e odnose u Hrvatskoj, osobito na odnose izme|u kr{}ana i muslimana”, rekao je biskup Ko{i}.

MUZEJ ISLAMSKE ZAJEDNICE U sklopu proslave 90. obljetnice slu`benog priznanja islama u Hrvatskoj, u prostorima Islamskog centra u Zagrebu, sve~ano je otvoren Muzej Islamske zajednice u Hrvatskoj. Prvi muzejski prostor Islamske zajednice izgra|en je i postavljen zahvaljuju}i nesebi~noj pomo}i zagreba~kog Gradskog poglavarstva. U njemu se nalaze mihrab, minber, kjurs (}urs) i dijelovi drvene ograde, eksponati koji su bili u upotrebi u prvoj, tzv. Staroj ili Poglavnikovoj dàmiji (1944. - 1948.), koja je bila locirana na sada{njem Trgu `rtava fa{izma. U kolovozu 1941. godine tada{nje su vlasti donijele odluku da se dotada{nji Dom likovnih umjetnika, sagra|en po nacrtu kipara Ivana Me{trovi}a, a u spomen kralju Petru I Kara|or|evi}u, preuredi u dàmiju. Vanjsko preure|enje je osmislio arhitekt Stjepan Plani}, a unutra{njost dàmije arhitekt Zvonimir Po`gaj. Gradnja triju armirano-betonskih minareta visokih 45 metara i vanjske fontane ({adrvana) dovr{ena je u prolje}e 1943. godine. Svaki minaret, u dnu uokviren bra~kim kamenom, imao je {eref (kru`ni balkon), a na vrhu alem (znak). U unutarnjem dijelu dàmije postavljena je nova kupola koja je provjetravala prostor i nosila veliki jednotonski luster. Uklonjeni su pregradni zidovi, napravljen imamski ured i dva stana, u~ionica za vjeronauk i dva mahvila (prostor za ène) - jedan u obliku galerije na prvom katu, a drugi na polukru`nom balkonu iznad ulaza u dvoranu. Na prvom katu izgra|en je prostor za knji`nicu, a u podrumu je smje{tena abdesthana. U dvorani su smje{teni monumentalni vi{emetarski mihrab i kjurs (propovjedaonice). Zidovi dàmije obloèni su zelenim talijanskim mramorom i po zamisli kipara Joze Turkalja, Emila Bohutinskog i Marijana Matijevi}a ure{eni sedrenom ornamentikom od starohrvatskih pleternih motiva i arapske kaligrafije, koju je sastavio i nacrtao Muhamed Mujagi}, kaligraf iz Sarajeva. Podovi su prekriveni s 40 perzijskih tepiha tipa Isfahan. Prva zagreba~ka dàmija sve~ano je otvorena u kolovozu 1944. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenske komunisti~ke vlasti u travnju 1948. godine pristupile su zatvaranju dàmije i ru{enju minareta, kao nepo}udnih simbola pro{losti. Minareti su sru{eni u svibnju 1948. godine, a unutarnji ostaci dàmije uklonjeni su do jeseni 1949. godine, te je dàmija pretvorena u Muzej narodnog oslobo|enja (Muzej socijalisti~ke revolucije). Danas se na mjestu prve zagreba~ke dàmije nalazi Dom Hrvatskog dru{tva likovnih umjetnika. Ideja o izgradnji muzeja pojavila se slu~ajno. Prigodom restauracije unutra{njosti Stare dàmije 2002. godine, koja sluì kao izlo`beno-umjetni~ki prostor, otkriven je mihrab, za koga se dugo vremena mislilo da je uni{ten. Mihrab teìne vi{e od 7 tona, remek djelo islamske arhitekture, bio je zazidan, te je sa~uvan bez ve}ih o{te}enja. Stoga su ~elni ljudi Islamske zajednice u Hrvatskoj odlu~ili da se mihrab i drugi elementi dàmijskog enterijera izdvoje, restauriraju i postave na pogodno mjesto u Islamskom centru u Zagrebu. Mihrab je kompliciranom akcijom, uz pomo} te{ke dizalice, premje{ten u prostor Islamskog centra, a transport je financiran iz budèta Grada Zagreba. Vi{emjese~nu restauraciju mihraba

BO[NJA^KA PISMOHRANA

275

90 GODINA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

Eksponati - minber

276

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

BO[NJA^KA PISMOHRANA

277

Eksponati - kjurs

90 GODINA ISLAMSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

izvodili su radnici s Fakulteta za kiparstvo iz Zagreba, a nadgledao ih je zagreba~ki arhitekta Faruk Muzurovi}. Restauraciju drvenih eksponata - minbera, kjursa i dijelova drvene ograde, obavio je zagreba~ki dèmatlija h. Ismet Omeragi}. Otvaraju}i muzejske prostore Islamske zajednice, zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} istaknuo je da ~injenica {to je Hrvatski sabor jo{ prije 90 godina priznao islam nepobitno govori o tome da kr{}anstvo i islam u Hrvatskoj skoro cijelo stolje}e doìvljavaju istinski susret u bogoljublju i ~ovjekoljublju. To moè biti primjer i uzor mnogim drugim europskim zemljama. Ove dvije religije imaju mnogo zajedni~koga, a to se zajedni{tvo proteklih desetlje}a isprepletalo i oboga}ivalo na{e dru{tvo. Bandi} je rekao da svi moèmo biti ponosni na djelovanje Islamske zajednice u Hrvatskoj i gradu Zagrebu, ali i na odnos hrvatske dràve i Grada Zagreba prema islamskim vjernicima i manjinskim zajednicama kojima pripadaju. Eksponati izloèni u novoure|enom Muzeju Islamske zajednice iznimna su umjetni~ka ostvarenja koja govore o umije}u i ljubavi kojom je ure|ena, ali i o sudbini vjerskih objekata na na{im prostorima koji, naàlost, ~esto postaju meta politi~kih i ideolo{kih nadmetanja. “Kad je rije~ o mihrabu, s ponosom mogu istaknuti, a dio vode}ih ljudi ovdje u va{oj Zajednici zna, {to sam sve osobno u~inio da bi ovaj, kako vi kaète s mnogo ponosa - najljep{i mihrab, ugledao svjetlo dana kao eksponat u ovom krasnom arhitektonskom zdanju Islamskog centra. I ja osje}am ponos {to smo ga uspjeli sa~uvati od propadanja i vandalizma. @elja mi je, tako|er, da na{ me|usobni odnos, kao i do sada, u svojim temeljima sadràva ljubav, razumijevanje i dijalog. Jer kao prvi ~ovjek Grada uvijek sam pred o~ima u svim situacijama gledao i gledat }u ~ovjeka”, rekao je zagreba~ki gradona~elnik. Zahvalio se ~elnicima Islamske zajednice na svemu onome {to ~ine na me|usobnom upoznavanju kr{}anstva i islama, uklanjanju predrasuda, razumijevanju i ja~anju tolerancije. “Ne sumnjam da }ete nastaviti tim putem dijaloga i suradnje koji nam je itekako potreban u godinama u kojima se vjera uzima kao alibi za podjele i nesno{ljivost i kada je sve manje mira u svijetu. U Poglavarstvu Grada Zagreba imali ste i imat }ete uvijek istinske prijatelje i po{tovatelje”, zavr{io je zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} progla{uju}i muzejski prostor Islamske zajednice otvorenim.

278

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

Ismet Isakovi}

Pisana rije~ kao dokument na{e kulturne i dru{tvene prisutnosti Aktivnosti KDBH “Preporod” u 2006. godini (15 godina od osnivanja) Osniva~ka skup{tina Preporoda, koji je prvobitno osnovan kao Kulturno dru{tvo Muslimana Hrvatske, odràna je u ~etvrtak 03.05.1991. u hotelu “Interkontinental” u Zagrebu, uz prisustvo vi{e od 700 gostiju i uzvanika. Na skup{tinskom zasjedanju, koje je po~elo intoniranjem hrvatske himne, sudjelovali su predstavnici grada Zagreba, bosanskohercegova~kog Preporoda iz Sarajeva i brojni drugi ugledni gosti. Na tada{njem zasjedanju govorili su prof. Mersija Omanovi}, ministar u Vladi RH Zdravko Mr{i}, predsjednik Preporoda za BiH prof. Muhsin Rizvi}, potpredsjednik Vlade BiH Rusmir Mahmut}ehaji}, predsjednik Matice Hrvatske Vlado Gotovac, glavni zagreba~ki imam dr. Mustafa Ceri}, predsjednik HSLS-a Draèn Budi{a, predsjednik SDAH prof. dr. [emso Tankovi}, knjièvnici Ibrahim Kajan i Nusret Idrizovi}. Za predsjednika Preporoda izabran je Ibrahim Kajan, a za potpredsjednike Asim Crnali}, Nusret Meki}, prof. dr. Nedàt Pa{ali} i Ismet Ico Voljevica. Skup{tina je izabrala i Glavni odbor od 20 ~lanova, a za tajnicu Preporoda izabrana je prof. Mersija Omanovi}. Skup{tina je odredila osnovne programske ciljeve Preporoda: o~uvanje svih vrijednosti nacionalnog bi}a Muslimana, unapre|ivanje i njegovanje kulturnog i dru{tvenog ìvota, odràvanje kulturnih veza i suradnje s narodima u ju`noslavenskoj zajednici i izvan tih granica. U kulturno-umjetni~kom dijelu programa nastupio je dramski pisac i redatelj Amir Bukvi}, uz glazbenu pratnju \ele Jusi}a. U 2006. godini obiljeèna je 15. godi{njica osnivanja Preporoda, koji je naslijedio rad Narodne uzdanice i stoljetne tradicije kulturnog udruìvanja Bo{njaka u Hrvatskoj. Rad Kulturnog dru{tva Bo{njaka Hrvatske Preporod tijekom 2006. godine obiljeìle su brojne kulturne aktivnosti. Izdane su tri knjige, redovito izlaze ~asopisi Behar, Preporodov Journal i Jasmin te je nanovo aktiviran rad dramskog studija s prvim scenskim proizvodom. Nadalje, pove}an je anga`man i brojnost ènskog pjeva~kog zbora Bulbuli, organizirana su tradicionalna bajramska sijela i manifestacija Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj. U hrvatskim gradovima osnivaju se zasebni Odjeli bo{nja~ke knjièvnosti, planira se realizacija filma o Bo{njacima u Hrvatskoj te novi dramski projekti, a promovirani su i novi po~asni ~lanovi dru{tva. KDBH Preporod sve se vi{e name}e kao nezaobilazna kulturna institucija bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj.

SKUP[TINA KDBH PREPOROD Redovna izborna Skup{tina KDBH Preporod, osma od osnivanja Dru{tva 1991. godine, odr`ana je 21.01.2006. u prostorijama BNZH u Zagrebu. Radni dio sjednice zapo~eo je usvajanjem Prijedloga izmjena i dopuna Statuta KDBH Preporod koje je u pismenom obliku predstavio Faris Nani}, ~lan Glavnog odbora Preporoda i predsjedavaju}i Radnog

BO[NJA^KA PISMOHRANA

279

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

predsjedni{tva. Prema jednoglasno usvojenom Prijedlogu izmjena i dopuna, statutarne su postale sljede}e odredbe: – mogu}e je kooptirati nove ~lanove Glavnog odbora umjesto onih kojima zbog bilo kojeg razloga prestane ~lanstvo u Glavnom odboru, ali najvi{e do jedne tre}ine ukupnog broja ~lanova Glavnog odbora, i to s liste kandidata za Glavni odbor prema broju dobivenih glasova na Skup{tini Dru{tva; – Glavni odbor odràva sjednice ako je prisutno najmanje 7 ~lanova, a donosi odluke ako je za njih glasalo najmanje 4 ~lana; – mandat izabranim ~lanovima Dru{tva traje 4 godine; – Predsjedni{tvo i Nadzorni odbor donose odluke ve}inom glasova ukupnog broja ~lanova; – u slu~aju prestanka rada Dru{tva imovina se, nakon namirenja vjerovnika i tro{kova odgovaraju}eg postupka, predaje Islamskoj zajednici u Republici Hrvatskoj. Skup{tina je donijela odluku kojom je ovlastila Glavni odbor da unese gore navedene izmjene, kao i one usvojene na sjednici 18.11.2003. u novi, kona~ni tekst Statuta. Izvje{taj za mandatno razdoblje od 2001. do 2005. godine podnio je predsjednik Preporoda mr. Senad Nani}, koji se na po~etku osvrnuo na problem financiranja koji ~vrsto odre|uje obim aktivnosti Dru{tva. Iako je sredinom mandata do{lo do promjene statusa manjina u Republici Hrvatskoj, kada je s radom po~eo Savjet za nacionalne manjine, nije do{lo do zna~ajnijeg pobolj{anja situacije. Godi{nja nominalna pove}anja ukupnog budèta, koji se iz Prora~una RH izdvaja za potrebe nacionalnih manjina, u najzna~ajnijem dijelu odlaze novim udrugama i udrugama tzv. starih nacionalnih manjina, zahvaljuju}i linearnoj raspodjeli u postotku prema ranije dosegnutim financijskim pravima. Poku{aji prof. dr. Seada Berberovi}a, ~lana Savjeta i predsjednika BNZH, da se pove}anje budèta ne distribuira linearno ve} da se naslije|ene razlike izme|u tzv. starih i novih nacionalnih manjina ublaè razli~itim stopama pove}anja, nisu nai{li na razumijevanje Savjeta. Nije uspio niti poku{aj Preporoda da se inicira reforma “Modela ostvarivanja etni~kih prava pripadnika nacionalnih manjina u RH” u pravcu osiguranja prava na ve}e u~e{}e reìjskih tro{kova u ukupnim tro{kovima kulturnih aktivnosti na taj na~in odre|enog obima proizvoda. Senad Nani} je naglasio da zbog gore navedenih razloga obim Preporodove produkcije prvenstveno odlikuje kontinuitet, ali i pove}anje aktivnosti. Kontinuitet izdava{tva je intenziviran (godi{nje {est brojeva Behara, deset brojeva Preporodovog Journala i dva broja Jasmina te dvije do tri knjige), pove}an je broj i kvalitet nastupa, o~uvan je kontinuitet ènskog pjeva~kog zbora Bulbuli i godi{nje manifestacije Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj. Naslije|ena neredovitost i financijska nelikvidnost je posve eliminirana, {to je bio zna~ajan financijski napor za Dru{tvo, kao i radni za redakcije ~asopisa. Jedina aktivnost u kojoj je zabiljeèn smanjeni obim je dramski studio, koji je djelovao tek povremeno i sa smanjenim brojem ~lanova. Osim u brojne manifestacije i diplomatske koridore, Preporod je uspio prodrijeti i u gradske knji`nice, oformiv{i prvi Odjel bo{nja~ke knjièvnosti u Narodnoj knji`nici i ~itaonici u Sisku - Odjel Caprag, a zatim i u Gradskoj knji`nici u Hrvatskoj Kostajnici. S ovim programom planira se tijekom 2006./2007. godine nastaviti u Puli, Kutini, Rijeci, Hrvatskoj Dubici i drugim sredinama. Izdanja se ~itaju i na katedri slavistike u Rimu na Sveu~ili{tu La Sapienza kod profesora Matvejevi}a, te se nalaze u privatnim zbirkama sve do Melbournea. “Unato~ re~enome, nismo probili barijere u jakim medijima. Sve na{e aktivnosti i kada nisu vezane uz manjinski kontekst niti sadràjem ni protagoni-

280

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

stima, pra}ene su samo u manjinskim programima kao {to su Prizma na Hrvatskoj televiziji i program za manjine na Hrvatskom radiju, s kojima imamo odli~nu suradnju. Ovo svakako ostaje jedno od prioritetnih pitanja novog vodstva koje }ete danas izabrati”, posebno je naglasio predsjednik Preporoda. Izdava~ka djelatnost bila je vrlo bogata, te su u ritmu od dvije knjige godi{nje u prethodnom periodu objavljena sljede}a knjièvna izdanja: knjiga Farisa Nani}a “Na istoku zapada”, drama Amira Bukvi}a “Aristotel u Bagdadu”, znanstveni rad Ajke Tiro Srebrenikovi} “Znakovi osobnosti u Dervi{u i smrti”, monografija plakata zeni~kih zastvorenika “S obje strane du{e” Mubere Masli} @dralovi}, izabrane sevdalinke s notnim zapisom “Zijada Fuke pod nazivom 101 sevdalinka”, roman Nusreta Idrizovi}a “Efendija u tajnom gradu” i knjiga “Dvije drame iz pro{losti Bosne” Naska Frndi}a. Govore}i o kulturnom amaterizmu Nani} je naglasio da je odràn kontinuitet djelovanja zbora Bulbuli pod vodstvom Ismeta Kurtovi}a, pri ~emu se pro{iren repertoar i u javnosti stvoren autenti~an zvuk s prepoznatljivim identitetom. Pored redovitih bajramskih nastupa u prostorijama Preporoda i u okviru Bo{nja~kih rije~i, pjeva~ki zbor je nastupao svake jeseni na predstavljanju kulturnog stvarala{tva nacionalnih manjina Republike Hrvatske u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, te na nekoliko priredbi u Rijeci, Sisku, Zagrebu i Prijedoru. Tijekom 2006. godine poku{at }e se aktivirati djelovanje dramskog studija za mlade i do}i do scenskog proizvoda uz pomo} Filipa Mursela Begovi}a, glumca amatera i ~lana redakcije Preporodovog Journala. KDBH Preporod nema namjeru obnavljati djelovanje folklora, osim eventualno na novim i suvremenije interpretiranim osnovama. “Preporod je za Bo{njake u Hrvatskoj va`na institucija. Mo`da nismo u mogu}nosti pripremati skupa doga|anja, ali na{ je cilj, vjerujem, mnogo va`niji. Pisana rije~ je ona koja postaje dokument na{e kulturne i dru{tvene prisutnosti. Ona jam~i mogu}nost integracije. Ona je politi~ki argument, sada i u budu}nosti. Otvorena pisana rije~ je medij uvaàvanja na{ih interesa i dru{tveno angaìranih stavova. Stoga, izaberite najbolje ljude. Izaberite one koji jam~e budu}nost Preporoda kao istinske kulturne institucije. Izaberite one koji }e svojim obrazovanjem, stru~no{}u i entuzijazmom ispuniti i nadogra|ivati ciljeve zbog kojih Preporod postoji”, u zavr{noj rije~i rekao je predsjednik KDBH Preporod. Izvje{taj o financijskom poslovanju i aktivnostima Dru{tva u 2003. i 2004. godini pro~itala je predsjednica Nadzornog odbora Melika Teskeredì}. Podsjetila je da je zbog problema s kvorumom, uslijed nedolaska nekih ~lanova na sjednice Glavnog odbora, na skup{tinskom zasjedanju odrànom 29.11.2003. jednoglasno done{ena odluka o statutarnim promjenama, te od tada Glavni odbor ima 13 ~lanova, a Skup{tina moè odlu~ivati ako je prisutno najmanje 30 ~lanova Dru{tva. Tada je jednoglasno izglasana odluka o prestanku ~lanstva u Glavnom odboru pojedinim ~lanovima izabranim na Skup{tini 05.05.2001. (Emiru Dàni}u, Ibrahimu Kajanu, Izetu \uzelu, Zijadu Haznadaru i Edinu Hadì}u), a za nove su izabrani Muhamed @dralovi}, Lejla Tataragi} i Dino Trtovac. Naglasila je da su financijska sredstva tro{ena namjenski, a dokumentacija aùrirana, odloèna i proknjièna. Nakon kra}e diskusije i jednoglasnog prihva}anja obaju izvje{taja, pristupilo se izboru novog rukovodstva KDBH Preporod. Tajnim glasanjem 49 prisutnih ~lanova Dru{tva (45 vaè}ih i 4 nevaè}a listi}a) za predsjednika je izabran Senad Nani}, za potpredsjednike Ferid Dizdarevi}, Abdulah Mufti} i Dino Mujadèvi}, a za ~lanove Glavnog odbora Azra Abadì} Navaey, Filip Mursel Begovi}, Zlatko Hasanbegovi}, Ismet Isakovi}, Mirza Me{i}, Faris Nani}, Mersija Omanovi}, Esad Prohi} i Anes [uvali}. U Nadzorni odbor izabrani su Sadìda \en|o, Zija Sulejmanpa{i} i Jasna [ehovi}. Izbore je karakterizirao visok stupanj

BO[NJA^KA PISMOHRANA

281

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

demokrati~nosti budu}i da je bio predloèn znatno ve}i broj kandidata od onog koji se trebao izabrati u tijela Dru{tva (npr. za 9 ~lanova Glavnog odbora bilo je predloèno ~ak 18 kandidata). Predsjednik Preporoda mr. Senad Nani} nije imao protukandidata. Unato~ velikom anga`manu u razgovoru s pojedincima i vrhom bo{nja~kih institucija, te u vi{e medija istaknutom pozivu za kandidaturu na mjesto predsjednika Preporoda, nitko se nije, osim dosada{njeg predsjednika (iz du`nog osje}aja odgovornosti), htio kandidirati. S najboljom namjerom da }e se prona}i jo{ netko zainteresiran, datum skup{tinskog zasjedanja pomjeren je za nekoliko mjeseci. Primje}ujemo, u ovom slu~aju, da nije privla~na materijalna odgovornost bez materijalne naknade. Nakon izbora novog rukovodstva KDBH Preporod, uslijed dolaska novih i mladih snaga, do{lo je do bezbolne, logi~ne i poèljne smjene generacija.

POÂSNI ^LANOVI PREPORODA Na drugoj redovnoj sjednici Glavnog odbora Preporoda, odrànoj 03.05.2006., jednoglasno je odlu~eno da se titula po~asnog ~lana dodijeli trima zaslu`nim osobama, koji su svojim anga`manom zna~ajno pomogli u radu i promociji Preporodovih aktivnosti. Po~asnim ~lanovima su postali Nj. E. Jafar Shamsian, prof. Snjeàna [najder i mr. Naima Bali}. Na prigodnoj sve~anosti 05.05.2006. u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - Odjel Caprag, Plaketa po~asne ~lanice KDBH Preporod dodijeljena je prof. Snjeàni [najder iz Siska. Prof. Snjeàna [najder (Sisak, 1962.) zavr{ila je Filozofski fakultet u Zagrebu i stekla zvanje

Senad Nani} i Snje`ana [najder

282

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

diplomiranog pedagoga, a nakon zavr{etka studija radi kao {kolski pedagog u dvije osnovne {kole (u Sisku i Lekeniku). U periodu od 1992.-2003. godine radi u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - Odjel Caprag kao diplomirana knji`ni~arka, voditeljica Odjela. Od 2003. godine zaposlena je u sisa~koj Gradskoj upravi. Od 2003.-2005. godine radi na mjestu pro~elnice Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti Grada Siska, a zatim obna{a du`nost predstojnice Ureda gradona~elnika za informiranje gra|ana, odnose s javno{}u i prava nacionalnih manjina. Nemjerljiv je njezin doprinos u razvoju i aďŹ rmaciji bo{nja~kog identiteta i bo{nja~kih asocijacija na sisa~kom podru~ju, koje su zapo~ete nakon osnivanja sisa~ko-moslava~kog ogranka Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Rade}i na razli~itim radnim mjestima u Gradskoj upravi nesebi~no je pomagala bo{nja~ke udruge, ~esto i iznad profesionalnih normativa radnog mjesta ili zakonskih obveza koje su sadràne u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. Posebno su zna~ajne njene zasluge u osmi{ljavanju i realizaciji Preporodovog projekta ulaska bo{nja~kih izdava~ko-informativnih izdanja u sustav javnih knji`nica u Hrvatskoj. Na osnovu njenog osobnog anga`mana i uspostavljenih kontakata realizirane su promocije bo{nja~ke izdava~ko-informativne djelatnosti u Gradskim knji`nicama u Sisku, Hrvatskoj Kostajnici i Puli i osnovani zasebni Odjeli bo{nja~ke knjièvnosti. Tijekom 2007. godine planirano je da se i u ostalim mjestima Sisa~komoslava~ke ùpanije, naseljenim s bo{nja~kom populacijom, uspostave Odjeli bo{nja~ke knjièvnosti (Kutina, Hrvatska Dubica). Plaketa po~asnoj ~lanici Preporoda, mr. Naimi Bali} iz Zagreba, dodijeljena je 27.05.2006. u prostorijama Preporoda u Ilici 35, na sve~anosti uprili~enoj povodom 15. obljetnice osnivanja dru{tva. Mr. Naima Bali} (Rogatica, 1940.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (hrvatski i engleski jezik i jugoslavenske knjièvnosti), magistrirala s temom iz hrvatske knjièvnosti, u~iteljica je glasovira i teorijskih glazbenih predmeta. U vrijeme osnivanja Preporoda bila je sekretar za obrazovanje, kulturu, znanost i sport Poglavarstva Grada Zagreba. Nakon toga obna{ala je brojne visoke funkcije: vi{a savjetnica u Upravi za me|unarodnu suradnju Ministarstva kulture RH, na~elnica za multilateralnu suradnju u Upravi za me|unarod nu suradnju i pomo}nica ministra za me|unarodnu suradnju Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Od 1992. godine predstavnica je u razli~itim tijelima Vije}a Europe. Danas je ekspert Vije}a Europe za kulturu i ~lanica Radne grupe projekta Interkulturalni dijalog i sprje~avanje sukoba (2003.-2008.). Naima Bali} je dobitnica Zlatne note Muzi~ke omladine 1985. godine, nagrade Europski krug za 2000. godinu, odlikovana je 1998. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Maruli}a, odli~jem predsjednika RH, a 2004. Naima Bali}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

283

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

godine ovjen~ana je Odli~jem francuskog ministra kulture za umjetnost i knjièvnost za doprinos suradnji izme|u Hrvatske i Francuske u podru~ju obrazovanja i umjetnosti. Naima Bali} je osoba koja je visokim ìvotnim dostignu}ima, svojim porijeklom i razumijevanjem bo{nja~ke nacionalne problematike, kroz niz godina pomogla Preporodu u opstanku i funkcioniranju. Umnogome je doprinijela razvoju hrvatske kulture i pedagogije te odnosu s zemljama i dru{tvima u inozemstvu. Iranski veleposlanik Nj. E. Jafar Shamsian Plaketu po~asnog ~lana primio je 18.06.2006. u prostorijama Preporoda u Zagrebu prigodom ~ega je uprili~en kulturno-umjetni~ki program uz domjenak s bosanskim kulinarskim specijalitetima. Nj. E. Jafar Shamsian (Teheran, 1953.) magistar je ekonomskih znanosti (Bussiness and Administration), govori engleski jezik, oènjen je i otac dvoje djece. Bogatu diplomatsku karijeru zapo~eo je 1981. godine u Ministarstvu vanjskih poslova IR Iran. Bio je na~elnik Odjela za putovnice i vize Ministarstva vanjskih poslova (1981.-1986.), otpravnik poslova IR Iran u [vedskoj (1986.-1987.), generalni direktor Kabineta ministra vanjskih poslova (1987.-1992.), veleposlanik IR Iran u Maroku (1992.-1996.) i generalni direktor Odjela za promet nekretninama u vlasni{tvu Ministarstva vanjskih poslova (1996.-2002.). Od 2003. godine je veleposlanik Islamske Senad Nani} i NJ. E. Jafar Shamsian Republike Iran u Republici Hrvatskoj. Veleposlanstvo IR Iran je zna~ajnom financijskom donacijom omogu}ilo obnovu radnih prostorija Dru{tva tijekom 2005. godine. Sada{nja ure|enost i stanje Preporodovih prostorija zasluga su donacije Veleposlanstva, koja uklju~uje izvedbu novih podova, ure|enje zidova i ugradnju novog prozora. Bez osobnog zalaganja veleposlanika Jafara Shamsiana ostvarenje donacije ne bi bilo mogu}e. Me|utim, suradnja se ne svodi samo na ovu vrijednu rekonstrukciju. Duga i plodonosna suradnja ponajprije je ostvarena kroz Preporodovu informativnu djelatnost, pri ~emu Veleposlanstvo omogu}uje uvid u perspektivu me|unarodnih odnosa, koja iz na{eg relativno uskog, dominantno zapadnog rakursa, nije uvijek mogu}a.

PREPORODOVO IZDAVA[TVO Tijekom 2006. godine u izdanju Preporoda objavljene su tri knjige: “Dvije drame iz pro{losti Bosne” Naska Frndi}a, “Djeca sa CNN-a” Amira Bukvi}a i “Zapisano ostaje” Farisa Nani}a. “Dvije drame iz pro{losti Bosne” objavljena je u sije~nju 2006. godine, a napisao ju je Nazif Nasko Frndi} (Zenica, 1920.), profesor knjièvnosti i pjesnik, poznavatelj bo{nja~ke usmene knjièvnosti i profesionalni kazali{ni kriti~ar. Nakon dolaska na studije u Hrvatsku ìvi u Zagrebu od 1947. godine. U knjizi se nalaze dvije drame koje tematiziraju bo{nja~ku

284

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

povijest i jasno predstavljaju autorove asocijacije na tragi~no stradanje Bo{njaka u nedavnom ratu. Dvije drame u knjizi, budu}i da tematiziraju bo{nja~ku povijest, a utemeljene su na bo{nja~kom folkloru, mogu se uvjetno nazvati historijskim folklornim dramama s melodramskim elementima. Zbog univerzalnih simbola patnje i stradanja, drame korespondiraju sa zebnjom i strahovima, nasiljem i strastima te nadama i snovima na{eg doba na svim geografskim prostorima. Frndi}, pritom, nijednom nije vo|en srd`bom, ve} se povodi u skladu s pomirljivom relacijom: sno{ljiva sada{njost - bolja budu}nost. Njegove su finalne poruke otvorena pitanja bosanske dràvnosti i multietni~ka Bosna koja po njemu moè opstati sama. Nasko Frndi} nas je pou~io da moderni dramski rukopis moè imati obostrane simetrije s povije{}u i suvremeno{}u. Re~enica “historia est magistra vitae” (povijest je u~iteljica ìvota) jo{ uvijek je vaè}a, iako je Bo{njacima blià ona “amor omnia vincit” (ljubav sve pobje|uje), zbog koje su i bili laka meta nedostojnih. Drama “Djeca sa CNN-a” objavljena je u oùjku 2006. godine, a ve} je krajem sljede}eg mjeseca doìvjela kazali{nu premijeru u sarajevskom Pozori{tu mladih. Potresnu dramu o dvoje djece obiljeènih ratom napisao je Amir Bukvi} (Sarajevo, 1951.), dramski umjetnik i glumac u Hrvatskom narodnom kazali{tu, dramati~ar i romanopisac, koji ìvi i radi u Zagrebu. U drami je sadràna velika bo{nja~ka, ali i europska tragedija. Iako je rije~ o dramskoj iluziji, ona proizilazi iz konkretne zbilje koja je {irom svijeta duboko potresla TV-gledateljstvo. Naime, rije~ je o stvarnom predlo{ku za pisanje drame, koja govori o Dori i Dini, djeci ~ije su slike i sudbine prikazivane na vijestima ameri~kog CNN-a u vrijeme stravi~nih razaranja Vukovara i pada Srebrenice. Igrom slu~aja i sudbine, desetak godina poslije, to dvoje mladih ljudi susre}u se u Zagrebu. Iako, naoko, iz suprostavljenih kultura koje nose iz djetinjstva, oni se zbliàvaju i na ~udan na~in grade svoje prijateljstvo, nastoje}i potisnuti stravi~na doga|anja iz djetinjstva i gubitke najbliìh. Bukvi} je po vlastitom priznanju bezbroj puta odvrtio prizore nakon pada Vukovara i Srebrenice, zabiljeène objektivom mo}nog ameri~kog CNN-a, koji su ga duboko potresli. Snaga dramskog dijaloga, bez strogog inzistiranja na konfliktu, proizilazi iz stalne autorove usmjerenosti na osnovni problem - nepravedni rat, koji }e trajno ozlijediti dje~ju psihu. Kao dramatik, kojemu nije stran ~esto kori{ten motiv “zlo~ina i kazne”, Bukvi} apelira na na{u zajedni~ku svijest i to istinama koje ne olak{avaju na{ poloàj, ali nas ohrabruju za budu}e poteze. Knjiga “Zapisano ostaje” objavljena je u prosincu 2006. godine, a napisao ju je Faris Nani} (Zagreb, 1964.), ~lan Glavnog odbora KDBH Preporod i glavni urednik Preporodovog Journala. Do sada je objavio zbirku politi~kih tekstova i eseja “Tjeskoba vremena” (1999.) i putopisnu prozu “Na istoku zapada” (2002.). @ivi u Zagrebu i radi kao project manager u Hrvatskim autocestama.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

285

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

Knjiga je prvobitno zami{ljena kao zbirka uvodni~kih tekstova iz Preporodovog Journala, mjese~nika KDBH Preporod, koji je nastao 2003. godine kao reakcija na boja`ljivo izbjegavanje istine od tada{nje redakcije Behara, Preporodovog ~asopisa za kulturu i dru{tvena pitanja. Naime, u sije~nju 2002. godine u Behar Journalu (podlistak Behara), zbog straha ~lanova redakcije od izazivanja negativne reakcije ameri~kog veleposlanstva u Zagrebu, nije objavljen Nani}ev tekst o ameri~kom 11. rujnu pod naslovom “Two brothers on their way”. Nakon autorove ostavke na mjesto izvr{nog urednika Behar Journala i sjednice Glavnog odbora Preporoda, odlu~eno je da se formira zasebna redakcija, odnosno da Behar Journal preraste u novi mjese~nik pod nazivom Preporodov Journal. Na taj na~in sporni tekst o 11. rujnu nadrastao je svoju prvobitnu namjenu i isprovocirao formiranje novog mjese~nika. Retrospektiva u knjizi “Zapisano ostaje” ne sadrì samo uvodnike iz Journala, ve} i objavljene i neobjavljene tekstove iz Behara i Preporodovog Journala ne{to smjelijih pretenzija. Knjiga je podjeljena u tri zanimljiva poglavlja: Rije~i uvo|enja i preno{enja, Rije~i preno{enja i izazova, te Rije~i izazova i upozorenja. Tri klju~ne rije~i - preno{enje, izazov i upozorenje, svojevrsno trojstvo, aludiraju na to {to pisac èli re}i, pri ~emu on vrlo vje{to koristi anti~ku tradiciju, arapsku mudrost, dostignu}a Francuske revolucije, prosvjetitelja i enciklopedista. U knjizi postoje tri tematska kruga: sudbina Bo{njaka - muslimana u Republici Hrvatskoj i definiranje bo{nja~kog identiteta; sudbina zemlje Bosne ili “BiH izme|u ~eki}a i nakovnja”; me|unarodna pitanja. U sklopu me|unarodne politike obra|ena je krvlju napa}ena i izmrcvarena Bosna u raljama me|unarodne diplomacije, dugotrajni palestinsko-izraelski sukob, nezaobilazni 11. rujan i Bushova, odnosno ameri~ka vanjska politika. Autor je poku{ao razjasniti neophodnost dijaloga na odre|enoj teorijskoj razini, te je interpretirao ideju velikog mislitelja, filozofa i dràvnika - Mohammeda Hatemija, biv{eg iranskog predsjednika, o nu`nosti dijaloga civilizacija umjesto nametnutog i neprihvatljivog sukoba civilizacija. “Zapisano ostaje” po mnogo~emu je va`na knjiga jer se manjinska, a posebno bo{nja~ka politi~ka misao o sebi rijetko artikulira, uknjiùje i nema svoje proizvo|a~e. U knjizi se ogleda ideologizirana slika stvarnosti i vi{e nego elementarna u~enost o klasi~nim znanjima filozofije, povijesti i politologije. Ona je proizvod bo{nja~kog intelektualca koji se ne odri~e i vjerskog segmenta, kod kojeg je vidljivo da poznaje islamsku dogmu i da je prakti~ni vjernik. Njegov svijet po~iva na islamskom vrelu, na izvoru islamske umjetnosti i kulture. Osim u ~istoj umjetnosti, retrospektive nisu najsretniji oblici prezentacije ideja i koncepata. Me|utim, za ovu ùrnalisti~ku retrospektivu je va`no, prije svega, da je pro{la test vremena te se stoga knjiga i zove “Zapisano ostaje” (scripta manent na latinskom jeziku). Ili kako je to rekao poznati sarajevski ljetopisac Mustafa Be{eskija: “Sve {to je zapisano ostaje, a sve {to je zapam}eno nestaje”.

PREPORODOVI ÂSOPISI Preporodova informativna djelatnost obuhva}a ~asopise Preporodov Journal; mjese~nik KDBH Preprod, Behar; ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja i Jasmin; ~asopis namijenjen djeci. U sve tri redakcije sve je vi{e mladih ljudi, pripadnika tzv. druge generacije, koji su ìvotno zainteresirani za rasvjetljavanje i afirmaciju svog neizbje`no sloènog identiteta, {to daje zna~ajne rezultate i jam~i uspje{nost u budu}nosti.

286

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

Sredinom 2003. godine sazreli su uvjeti za formiranje odvojene redakcije Preporodovog Journala pod vodstvom Farisa Nani}a. Trebalo je dodatno proďŹ lirati informativna izdanja KDBH Preporod, gdje je Behar nastavljao svoju dominantno kulturnu orijentaciju prema naslje|u, a Journal usmjerenost prema dru{tvenoj aktualnosti. Odluka je bila dobra, jer je Preporodov Journal, s redizajniranim licem i sadràjem, otvorio prostor unutarbo{nja~ke i {ire polemike uz atraktivne priloge i intervjue na najvi{em politi~ko-diplomatskom doma}em i me|unarodnom nivou. Preporodov Journal je mjese~nik pomo}u kojeg nastojimo iskazati ne samo svoje kulturno naslije|e i svoje speciďŹ ~nosti, nego na jedan vrlo artikuliran na~in uzeti udio u ukupnom javnom ìvotu Hrvatske. Poku{ava se izraziti stav, koji je manjinski i stoga znatno osjetljiviji prema dru{tvenim nejednakostima, nepravdama i anomalijama. âsopis je logi~an slijed podliska Behara, koji se zvao Behar Journal, te je nastao uslijed koncepcijskog razmimoilaènja unutar same redakcije Behara. On je poku{aj da se izrazi dru{tveni i politi~ki stav u odnosu na fenomene unutar uè, ali i {ire zajednice, odnosno fenomene koji danas zaokupljaju moderni svijet. Slu~ajno ili ne, do koncepcijskog sukoba unutar redakcije do{lo je nakon teroristi~kih napada na tornjeve Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. Naime, tada se osje}ala potreba da se u duhu dijaloga civilizacija, koji KDBH Preporod nastoji promovirati, zauzme stav koji ne}e biti samo statisti~ke naravi, koji ne}e biljeìti samo ono {to se dogodilo, nego koji }e dosti}i kompromisnu narav i tako u ime bo{nja~ke nacionalne manjine dati doprinos tom dijalogu. Poseban problem je nepostojanje javnog dijaloga, unutarbo{nja~kog dijaloga koji se treba problematizirati. Preporodov Journal je ~asopis koji je svojom otvoreno{}u za polemi~ka i razli~ita vi|enja na{e dru{tvene i kulturne stvarnosti trasirao mogu}nost ostvarenja kulture dijaloga, kako interbo{nja~kog, tako i {ire. Krajem 2005. i po~etkom 2006. godine u Preporodovom Journalu formirane su dvije nove rubrike: Bo{njaci u Hrvatskoj i Murselov [egistan, ~iji su urednici Ismet Isakovi} i Filip Mursel Begovi}. Rubrika Bo{njaci u Hrvatskoj je, prate}i doga|aje u svim bo{nja~kim asocijacijama, uspjela pokriti najzna~ajnija zbivanja unutar bo{nja~ke zajednice i problematizirala neke, sve o~itije negativne tendencije. Murselov [egistan je nastao na temelju jednog klasi~nog knjièvnog principa kojeg su se dràli najve}i, poput Shakespearea, Mollierea, Boccaccia. Oni su, uo~avaju}i ontolo{ki paradoks i potrebu promjene paradigme, protiv dru{tvenih anomalija i njihovih preponenata borili ismijavanjem, ironijom, po~esto i sarkazmom prema posebno nagla{enim osobinama onih ~ije su djelovanje, ideje i uvjerenja bili dru{tveno pogubni. Nitko nije nepodloàn kritici dru{tvenog kroni~ara. Ismijavanje gluposti najbolji je lijek za preuzetne i arogantne koji se, katkad i u najboljoj namjeri, zaborave i postanu u sebe zaljubljeni. Kroz niz kvalitetnih tekstova u rubrici Dijalog civilizacija nastoji se aktivirati dijalog i dati bo{nja~ki i islamski doprinos boljem razumijevanju me|u ljudima, narodima, religijama i civilizacijama. Isto tako, kroz niz intervjua na vrlo visokom politi~kom i diplomatskom nivou, poku{ava se oslikati aktualni dru{tveni trenutak u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Redakcija Preporodovog Journala, na ~elu s glavnim urednikom Farisom Nani}em, otvorena je za svaki dijalog, kao {to je otvorena i za svaku kritiku. U rubrici Stajali{ta, redakcija zapravo stalno

BO[NJA^KA PISMOHRANA

287

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

poku{ava provocirati dijalog, isklju~ivo iz èlje da se o bitnim stvarima i fenomenima u vremenu u kojem ìvimo po~ne raspravljati otvoreno, transparentno, a time i odgovorno. Behar - list za pouku i zabavu, prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom pojavio se u Sarajevu na po~etku 20. stolje}a i izlazio u periodu od 1900. do 1911. godine, a prvi urednik je bio Safvet-beg Ba{agi}, uz Edhema Mulabdi}a, Osmana Nuri Hadì}a i Musu ]azima ]ati}a. 10-ak godina nakon Prvog svjetskog rata javlja se Novi Behar, koji je izlazio od 1927. do 1945. godine, a ure|ivali su ga Alija Nametak, Husein \ogo i Edhem Mulabdi}. Behar – Preporodov ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja, koji izlazi od srpnja 1992. godine, nisu pokrenuli knjièvnici iz Bosne i Hercegovine nego oni iz dijaspore, iz Hrvatske, a prvi urednik je bio pisac Ibrahim Kajan. Od 55. broja iz 2001. godine do 76/77. dvobroja iz 2006. godine du`nost glavnog i odgovornog urednika Behara obavljao je dr. Muhamed @dralovi}. Novi glavni urednik je knjièvnik iz Zagreba Sead Begovi}. Koncepciju ~asopisa u tom vremenskom periodu je bila da se svake godine nastojao posvetiti jedan broj va`noj osobi ili doga|aju. U zadnjih nekoliko godina to su bili Ibrahim Kajan, Nasko Frndi}, Smail Bali}, Nerkez Smailagi} i genocid u Srebrenici. Nakon vrsnog urednikovanja Ibrahima Kajana i Muhameda @dralovi}a novi glavni urednik je knjièvnik iz Zagreba Sead Begovi}. Pod uredni~kim vodstvom afirmiranog knjièvnika Seada Begovi}a Behar je odrào kontinuitet i zavidnu razinu kvalitete, a kulturnoj javnosti predo~io da i “Bo{njaci u Hrvatskoj, svojim umjetni~kim i kulturno znanstvenim pregnu}ima, nisu nipo{to efemerna skupina zalutalih zanesenjaka ograni~ena dometa, kao {to je to i do sada bilo razvidno” (izvadak iz prikaza ~asopisa Behar pod nazivom “Obe}avaju}i Behar” iz pera Andrije Tunji}a , iza{ao u dnevnim novinama Vjesnik 24.1.2007. godine). Polaze}i od saznanja da bo{nja~ke mogu}nosti na bilo kojim prostorima jo{ nisu do kraja poznate, iskori{tene i potro{ene te ih treba iznovice, ili po prvi put, predstaviti u njihovoj ljepotnosti, mudroslovlju i bogatstvu izvornosti Begovi} je zna~ajno aktualizirao stranice sredi{njeg i najva`nijeg ~asopisa Bo{nja~ke nacionalne manjine u Hrvatskoj. Svako knjièvno, likovno, jezikoslovno, povijesno, filozofsko i drugo iskustvo u Beharu se afirmativno predstavlja, ali tako|er i sa svim svojim nedostacima. Osnovni ure|iva~ki princip Seada Begovi}a je: nikome se ne ulagivati – s nikim se ne nadglasavati. Oslu{kuju se bo{nja~ke stilske vje{tine, dubina pojedina~nog dijela i njihova aktualnost na ovim i drugim prostorima te su na Beharovim stranicama svoje mjesto zadobili i pojedinci drugih etni~kih skupina koji oplemenjuju na{ zajedni~ki saznajni i estetski prostor, jer, naravno da ne moèmo shva}ati i uvi|ati samo ono {to proizlazi iz nas samih. Jasmin, Preporodov ~asopis namijenjen djeci i mladima izlazi dva puta godi{nje. Glavna urednica je Azra Krkali}. Pa`nju posve}uje grafi~kom oblikovanju i bogato je likovno opremljen. Uz radove koji se ti~u bo{nja~kog identiteta, povijesti i islama Jasmin kroz niz godina pokriva i podru~je {ireg interesa mladih.

SUSTAV JAVNIH KNJI@NICA Po~etkom svibnja 2005. godine u Sisku je odr`an sastanak s ciljem ulaska bo{nja~ke literature u sustav javnih knji`nica Sisa~ko-moslava~ke `upanije. Na sastanku na kojem su

288

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

u~estvovali prof. Snjeàna [najder, pro~elnica Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska, mr. Senad Nani}, predsjednik Preporoda i Ismet Isakovi}, u svojstvu administrativnog tajnika BNZH, dogovoreno je da se u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - Odjel Caprag formira zasebni Odjel bo{nja~ke knjièvnosti, za kojim se pokazuje potreba s obzirom na nacionalni sastav stanovni{tva koji ìvi u tom dijelu grada. Naime, naselje Caprag je radni~ki dio Siska u kojem ìvi veliki broj Bo{njaka koji su se, uglavnom iz podru~ja uz Unu i Sanu - dana{njeg Unsko-sanskog kantona i dijelova tzv. Republike Srpske, doselili i trajno nastanili u vrijeme velikog industrijskog razvoja sisa~ke crne metalurgije. Ubrzo nakon sastanka, 20.05.2005. godine, u Narodnoj knji`nici i ~itaonici Sisak - odjel Caprag odràno je knjièvno druènje u organizaciji Upravnog odjela za dru{tvene djelatnosti grada Siska i bo{nja~kih asocijacija iz Zagreba - KDBH Preporod i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. U sklopu sve~anosti osnivanja zasebnog Odjela bo{nja~ke knjièvnosti odràna je promocija knjige “Znakovi osobnosti u Dervi{u i smrti” Ajke Tiro - Srebrenikovi}, u izdanju Preporoda iz 2004. godine. Dvije temeljne bo{nja~ke udruge u Republici Hrvatskoj donirale su sva izdanja iz dosada{nje izdava~ke djelatnosti, na osnovu ~ega je utemeljen prvi zasebni Odjel bo{nja~ke knjièvnosti. Tijekom 2005. godine s projektom je nastavljeno u Hrvatskoj Kostajnici. U organizaciji KDBH Preporod 10.12.2005. odràna je priredba u Gradskoj knji`nici pod nazivom “Ve~er sevdaha, pisane i pjevane rije~i”, na kojoj je promovirana “101 sevdalinka” Zijada Fuke i informativno-izdava~ka djelatnost Preporoda. Gostovanjem u Puli 24.02.2006. u Gradskoj knji`nici i ~itaonici Pula - sredi{nji odjel, nastavljen je projekt koji je zapo~eo u Sisa~ko-moslava~koj ùpaniji, kojim se nastoji putem Gradskih knji`nica cjelokupnom gra|anstvu u~initi dostupnim sva Preporodova knjièvno-publicisti~ka i informativna izdanja. Kao i u Hrvatskoj Kostajnici, posjetitelji su mogli uìvo slu{ati sevdalinke ~iji se notni i tekstualni zapis nalazi u “101 sevdalinci”. Naime, nastupili su autor knjige Zijad Fuka na harmonici i Mehmed Gora`da, vokalni interpretator sevdalinki iz Siska. U 2007. godini nastavlja se s realizacijom va`nog Preporodovog projekta. U planu su knji`nice u Kutini, Rijeci, Hrvatskoj Dubici i ostalim gradovima sa zna~ajnijom bo{nja~kom populacijom.

BO[NJA^KE RIJEÎ U HRVATSKOJ I BAJRAMSKA SIJELA Najzna~ajnija Preporodova kulturna manifestacija odràva se pod nazivom “Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj”, gdje je stavljen naglasak na promociju stvarala{tva Bo{njaka u Republici Hrvatskoj, uz smanjenje gostovanja iz Bosne i Hercegovine i uvo|enje predstavljanja bo{nja~kog naslje|a kada ga drugi koriste. Na posljednje tri manifestacije obiljeèni su 100. godi{njica Preporoda, 80. godina institucionaliziranog kulturnog djelovanja Bo{njaka u Republici Hrvatskoj i 20. obljetnica smrti Nerkeza Smailagi}a. XII Bo{nja~ke rije~i u Hrvatskoj posve}ene su 100. obljetnici ro|enja bosanskohercegova~kog knjièvnika Alije Nametka, a u sklopu njih realizirane su slijede}e priredbe: – tribina o ìvotu i djelu Alije Nametka uz u~e{}e gostiju iz Sarajeva (01.12.2006. u prostorijama BNZH u Zagrebu),

BO[NJA^KA PISMOHRANA

289

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

– “15 godina sevdaha” u Hrvatskoj, koncert pjeva~kog zbora Bulbuli i KUD-a Behar iz Gunje (09.12.2006. u prostorijama BNZH u Zagrebu), – promocija knjige Farisa Nani}a “Zapisano ostaje” (19.01.2007. u knjiàri Profil megastore u Zagrebu), – premijera monodrame “Kameni spava~” (19.02.2007. u prostoru Multimedijalne dvorane Teatra &TD u Zagrebu). O knjièvnom djelu i ìvotnom putu Alije Nametka (Mostar, 1906. - Sarajevo, 1987.) na prigodnoj tribini govorili su prof. dr. [a}ir Filandra, predsjednik BZK Preporod iz Sarajeva, prof. dr. Fatma Hasanbegovi} s Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. Sead Begovi}, pjesnik, knjièvni kriti~ar i glavni urednik Behara, mr. sc. Zlatko Hasanbegovi}, povjesni~ar s Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba, a moderator tribine bila je prof. Mersija Omanovi}, ~lanica Glavnog odbora KDBH Preporod. Na Preporodovim bajramskim sijelima, koja se odràvaju u prostorijama Dru{tva u Ilici 35 u Zagrebu, tijekom 2006. godine obiljeèni su Kurban (14.01.2006.) i Ramazanski bajram (28.10.2006). Na tradicionalnim druènjima povodom najve}ih islamskih blagdana nastupili su ènski pjeva~ki zbor Bulbuli, glumac amater Filip Mursel Begovi}, koji je izveo recital iz monodrame “Kameni spava~”, te Samir Nurki}, 15-godi{nji u~enik Srednje muzi~ke {kole u Zagrebu, smjer harmonika. Dràvni prvak iz 2003. godine u sviranju harmonike u kategoriji uzrasta od 13-15 godina je, osim maestralnog sviranja svog omiljenog instrumenta, pokazao i impresivne glasovne mogu}nosti u interpretaciji sevdalinki.

PREPORODOV ZBOR BULBULI @enski pjeva~ki zbor Bulbuli osnovan je krajem 1993. godine i pod vodstvom Ismeta Kurtovi}a postao je za{titni znak Preporoda. Bulbuli njeguju sevdalinku, tradicionalnu bosansku gradsku glazbu ljubavi nastalu u zlatno doba osmanske vlasti. Poznato je da sevdah tradicionalno interpretira jedan vokal. Ismet Kurtovi}, voditelj zbora i biv{i ~lan rock-grupe “Drugi na~in” je uz odre|ena pojednostavljenja na suvremeniji na~in prilagodio tradicionalni bosanski urbani zvuk ènskom zborskom pjevanju. U autohtonu bosansku pjesmu ugra|en je prepoznatljivi zvuk s autenti~nim identitetom, u skladu s umjetni~kom vizijom svoga voditelja. Prilago|eno, specifi~no zborsko ènsko pjevanje sevdalinki, kakvo prezentiraju Bulbuli, tvori glazbeni imid` Preporoda, koje ima odli~an prijem kod {ire publike koja ga sa zadovoljstvom slu{a. U drugoj polovici 2006. godine uo~ljiv je kvalitativni i kvantitativni napredak u radu zbora. Osim {to je do{lo do zna~ajnog omasovljenja zbora (od oko 15-ak Bulbulica do{lo do brojke od 26 ~lanica), primjetan je znatan napredak u pro{irivanju repertoara i scenskom nastupu. Izvodi se sve ve}i broj glasovno zahtjevnijih sevdalinki, uo~ljive su dinami~ne izmjene solistica, a pitkim i neposrednim aran`manima voditelj zbora uspje{no {iri mogu}nosti scenskog nastupa. Uvo|enjem ~ak tri glazbena instrumenta (harmonika, mali bubanj i klavijature) uspostavljen je novi standard pjeva~kom zboru. Bulbulice su postale spremne i za samostalne koncerte, a njihovom pove}anom elanu sigurno }e pridonijeti i snimanje prvog CD-a koje je planirano u drugoj polovici 2007. godine. Nakon svakog nastupa Preporodovog pjeva~kog zbora neminovno se name}e misao da je izvorna sevdalinka vjerojatno najbolje tradicijsko obilje`je i promotor bo{nja~ke i bosanske kulture. Kurtovi}ev projekt specifi~nog zborskog predstavljanja sevdalinke kao primarno solisti~ke pjesme je nesumljivo uspio, pri ~emu je postao brand autenti~nog kulturnog proizvoda hrvatskih Bo{njaka. Proizvoda koji je vrlo dobro primljen kod pripadnika ve}inskog i drugih manjinskih kulturnih krugova.

290

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

Promocija u Kutini – Bulbuli

Tijekom 2006. godine Bulbuli su imali nekoliko zapa`enih nastupa: 08.01.2006. u sportskoj dvorani “Mladost” u Prijedoru, povodom proslave Kurban bajrama; 14.01.2006. i 28.10.2006. na tradicionalnim Bajramskim sijelima u prostorijama Preporoda u Zagrebu; 05.05.2006. u Narodnoj knji`nici i ~itaonici u Sisku i 18.06.2006. u Preporodovim prostorijama, povodom promocije po~asnih ~lanova KDBH Preporod; 09.09.2006. u Na{icama na tradicionalnoj “Ve~eri polesnjaka”, u sklopu Festivala slova~ke nacionalne manjine.

DRAMSKI STUDIO ORIENT ESPRESSO Preporodov dramski studio, koji je osnovan 1998. godine, do sada je djelovao diskontinuirano, bez zna~ajnijeg odziva zainteresiranih za glumu i kazali{te. 2002. i 2003. godine radio je pod vodstvom Muhdada Hamneija, koji se potom odselio u Norve{ku. Uvje`bane su osnove medijskih komunikacija, no nije dobiven scenski proizvod. Kasnije je Preporod, u dogovoru s Amirom Bukvi}em, poku{ao obnoviti djelovanje dramskog studija za rad s mladima, koji bi uklju~ivao i pripremu zainteresiranih srednjo{kolaca za prijemne ispite na dramskoj akademiji. Me|utim, pozitivnog odziva nije bilo. Tijekom 2006. godine, nakon Skup{tine KDBH Preporod i formiranja Preporodovog dramskog studija “Orient espresso”, do{lo je do pozitivnog napretka. Povodom 90-e obljetnice ro|enja bo{nja~kog i hrvatskog knji`evnika Mehmedalije Maka Dizdara (Stolac, 1917.-1971.), uz veliki anga`man redateljice i dramaturginje Lane Bitenc i glumca amatera Filipa Mursela Begovi}a, ina~e voditelja dramskog studija, realizirana je monodrama “Kameni spava~”. To je prvi scenski proizvod i prva cjelovita drama koja je osmi{ljena i izvedena u sklopu Preporodovog programa kulturnog amaterizma. Pretpremijera monodrame, koja je napravljena prema motivima i stihovima istoimene antologijske zbirke pjesama Maka Dizdara, odr`ana je 30.12.2006. u zagreba~kom Islamskom

BO[NJA^KA PISMOHRANA

291

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD U 2006. GODINI

centru, povodom obiljeàvanja Kurban bajrama. Premijerno uprizorenje “Kamenog spava~a” uprili~eno je 19.02.2007. u prostoru Multimedijalne dvorane Teatra &TD u Zagrebu, u sklopu XII Bo{nja~kih rije~i u Hrvatskoj. Prvo predstavljanje monodrame izvan granica Republike Hrvatske odràno je 23.02.2007. u Kulturnom centru Biha}, u sklopu ~etverodnevnih kulturnih manifestacija povodom Dana grada Biha}a. Monodrama “Kameni spava~” performativnog je i multimedijskog karaktera, gdje se uz stihove Mehmedalije Maka Dizdara isprepli}u projekcije slika na zidu koji predstavljaju simbole i motive na ste}cima i zapise koji upu}uju na postojanje Crkve bosanske. U predstavi se prikazuje za~udni svijet Crkve bosanske, ~iji su pripadnici bogumili, dolaskom Osmanskog carstva, vjeruje se, bez opiranja prihvatili islam. Spajanjem tradicije i suvremenosti dobilo se na interakciji izme|u dramskog kazali{ta i performansa. Postmodernim pristupom u smislu najnovijih iskustava europske drame (èstokim ritmom i bljeskovitim kadriranjem, fragmentacijom sadràjnih dijelova i paralelizmom s dana{njicom, posebice sa zadnjim ratom) redateljica i glumac su uspjeli naglasiti djelovanje bogumila i islamizaciju Bosne. Stil u monodrami je vrlo dinami~an, otvoren, recitativno izraàjan, u trenucima ~ak i otu`no {aljiv, kako bi se gledateljstvu pribliìla sloèna figurativnost pjesni~kog iskaza. Osim stihova, vrlo su bitni i intermezzi, kojima se povezuju stihovi: raznovrsnom glazbom i pokretima tijela koji podsje}aju na likove s drevnih bogumilskih sarkofaga. Prezentirana glazba je iz razli~itih kulturno-povijesnih perioda i religijskih podru~ja - ezan, crkvena, mongolska, dvorska renesansna, armenska liturgijska i armenska narodna. Monodrama se na mnogo na~ina odnosi i na tragi~na ratna zbivanja koja su 90-ih godina pro{log stolje}a zadesila Bo{njake (posebice Srebrenicu) i mnoge ostavile bez doma i obitelji. Posebno emotivno djeluju projicirane slike srebreni~kih `rtava, uplakanih majki, velikih dènaza, nebrojenih grobnica, kostiju i lubanja `rtava. S jakom crtom sje}anja na genocid u Srebrenici i bosanske ratne strahote, dramaturginja Lana Bitenc i voditelj dramskog studija Filip Mursel Begovi} u osuvremenjenom kontekstu uspjeli su prikazati ulogu `rtve i stravi~no djelovanje agresora, ~ime je Dizdarevo djelo dobilo novu dimenziju koje se referira na zaista nemale patnje Bo{njaka 90-ih godina 20. stolje}a. Dramskom realizacijom “Kamenog spava~a” ispunjen je komunikacijski cilj ovog Preporodovog projekta - upoznavanje gledatelja s antologijskim djelom bo{nja~kog pisca Mehmedalije Maka Dizdara. S obzirom da se radi o knjièvniku koji je podjednako poznat i hrvatskom i bo{nja~kom narodu, uvr{tenom u gimnazijske ud`benike u Hrvatskoj, ovo je odli~an na~in probijanja medijske izolacije na koju je do sada bilo osu|eno djelovanje dramskog amaterizma u manjinskom kontekstu u Hrvatskoj. Tako|er, podjednako je udovoljeno kulturnoj znatièlji obaju naroda, ve}inskog i manjinskog, kada je rije~ o jedinstve-

292

BO[NJA^KA PISMOHRANA

OBLJETNICE I JUBILEJI

nom fenomenu srednjovjekovne Bosne pod nazivom Crkva bosanska. Vrlo je bitno da se i na ovakav na~in poku{a oduprijeti da srebreni~ki zlo~in, bo{nja~ke `rtve i stvarne krivce prekrije veo zaborava i sindrom kratkog pam}enja, tako svojstven za bo{nja~ki narod. Stoljetno distanciranje Bo{njaka od politike, koje po~inje austro-ugarskom okupacijom 1878. godine, uveliko je odredilo na{u nacionalnu tragediju u 20. stolje}u. Tijekom 2007. godine Preporodov dramski studio Orient espresso planira dva zna~ajna projekta: dramu “Ramo i \ulka ili vesela manjinska tragikomedija u pet prizora” prema istoimenom djelu knjièvnika Emsuda Sinanovi}a, te multimedijski projekt povodom Me|unarodne godine Rumija, u ~ast slavnom perzijskom pjesniku Dàlal al-Dinu Rumiju, koji je ro|en 1207. godine. Predstava u kojoj }e se dramatizirati veli~anstveni stihovi najve}eg sufijskog pjesnika ljubavi, autora “Mesnevije” i “Divana”, ro|enog prije 800 godina, realizirat }e se u suradnji s Iranskim kulturnim centrom u Zagrebu.

FILMSKI PROJEKT U listopadu 2006. godine {iroj javnosti je, izme|u ostalog, prezentiran i Preporodov filmski projekt, za koji }e biti potrebna financijska i druga pomo} ostalih bo{nja~kih asocijacija u Republici Hrvatskoj: izrada dokumentarnog filma o bo{nja~koj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. U konceptu dokumentarnog filma, u trajanju od 45 - 60 minuta, stoji da bi se bavio dvjema bo{nja~kim obiteljima ~iji su potomci ro|eni u Hrvatskoj, s time da jedna obitelj ima nagla{eniji vjerski svjetonazor, a druga svjetovni. Pratilo bi ih se u njihovim svakodnevnim aktivnostima, pri ~emu bi se prikazala sva toplina koja isijava iz bogatog etni~kog i vjerskog naslije|a bo{nja~ke nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali i sve razine socijalne zatvorenosti koje iz toga proizilaze. Kroz intervjue s obiteljima i njihovim poznanicima u Zagreba~koj dàmiji i mjestima gdje se u Hrvatskoj okupljaju Bo{njaci, postavilo bi se pitanje na koji na~in preìvljavaju Bo{njaci u hrvatskoj svakodnevici i uop}e koliko se muslimana iz biv{e Jugoslavije smatra dijelom bo{nja~kog entiteta? U filmu bi se dao saèti prikaz povijesti bo{nja~ke manjine i Islamske zajednice u Hrvatskoj, a govorio bi i o velikom egzodusu Bo{njaka u Europu za vrijeme zadnjeg rata u Jugoslaviji. Pomirljivim tonom predstavilo bi se suvremene europske muslimane i Bo{njake u sjeni ratoborne globalizacije i teroristi~kih prijetnji. Putem najja~eg medija pokazalo bi se da su Bo{njaci, bosanski muslimani u Hrvatskoj spremni odgovoriti europskim standardima demokracije i ljudskih sloboda. U tom smislu u filmu bi bili prikazani intervjui s vode}im bo{nja~kim intelektualcima, vjerskim vo|ama i predsjednicima bo{nja~kih asocijacija u Hrvatskoj. Scenarij za film napisati }e mladi knjièvnik Ervin Jahi}. Veoma su va`ni komunikacijski ciljevi koji bi se realizirali proizvodnjom jednog takvog filma. Provo|enjem programa namjerava se posti}i upoznavanje ve}inskog hrvatskog naroda s bo{nja~kom manjinom u Hrvatskoj i razbijanje etni~kih predrasuda o Bo{njacima. Pritom bi ukazali da je islam religijski princip Europe i njezin jedinstveni model, poput drugih europskih monoteisti~kih religija, te da je bo{nja~ki narod po svojim vjerskim principima i kulturolo{kim navikama sastavni dio Europe. Dokumentarnim filmom predstavili bi Bo{njake i islam kroz toplu i univerzalnu filmsku sliku i rije~ baziranu na pravima ljudske jednakosti i religijskih razli~itosti. KDBH Preporod }e poku{ati uspostaviti i provesti koordinaciju svih bo{nja~kih asocijacija i udruga s ciljem da se potpomogne ovaj projekt. Na taj bi na~in bo{nja~ka zajednica odaslala u javnost sliku jedinstva koja bi potpomogla definiranju bo{nja~kog nacionalnog identiteta u Hrvatskoj.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

293

doga |aji i djelat nosti 12

BN ZH

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Ismet Isakovi}

Premijer Terzi} i reis Ceri} u posjeti BNZH Posjeta Sulejmana Tihi}a, ~lana Predsjedni{tva BiH i predsjednika SDA, uprili~ena 23.09.2005., ozna~ila je svojevrsnu prekretnicu u odnosu visokih bosansko-hercegova~kih politi~kih predstavnika i du`nosnika iz reda bo{nja~kog naroda prema Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske. Do{lo je do znakovite promjene dugogodi{nje ustaljene prakse, kada su jedine zanimljive bo{nja~ke politi~ke destinacije u glavnom gradu Hrvatske bile Islamska zajednica i SDA Hrvatske. O~igledno je u bo{nja~kim politi~kim krugovima u Bosni i Hercegovini vrlo ozbiljno shva}en dosada{nji rad i postignuti rezultati BNZH, ali i imperativ da se pomogne u izgradnji bo{nja~ke gra|anske institucije u Hrvatskoj, koja ne}e biti prolaznog ili marginalnog karaktera. U kratkom vremenu, za manje od pola godine, realizirane su tri zna~ajne posjete, koje pokazuju odre|eni napor, me|usobno uva`avanje, dobru volju i podr{ku ciljevima i radu temeljnoj udruzi bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj. Osim Sulejmana Tihi}a, sjedi{te BNZH u Zagrebu u Ilici 54 posjetili su Adnan Terzi}, predsjedavaju}i Vije}a ministara Bosne i Hercegovine i dr. Mustafa ef. Ceri}, reisu-l ulema Islamske zajednice.

PREMIJER ADNAN TERZI] Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Adnan Terzi} je posjetio BNZH 15.02.2006. Tom prigodom se susreo s potpredsjednicima zagreba~kog ogranka BNZH Hilmijom [abi}em i Dèvadom Jogun~i}em, te ~lanovima Izvr{nog i Nadzornog odbora. U odsutnosti predsjednika BNZH prof. dr. Seada Berberovi}a, koji je zbog radnih obaveza bio sprije~en prisustvovati prijemu, potpredsjednici [abi} i Jogun~i} informirali su bosansko-hercegova~kog premijera o osnovnim ciljevima, hijerarhijskom ustroju i rasprostranjenosti, provedenim i planiranim aktivnostima Zajednice. Prilikom prezentiranja problema vezanih uz pobolj{anje poloàja Bo{njaka u Republici Hrvatskoj i za{titi njihovih individualnih prava i prava nacionalnog kolektiviteta, posebno su naglasili problem vezan uz posljednji popis stanovni{tva u Hrvatskoj iz 2001. godine. Tada je bo{nja~ki korpus prepolovljen na Bo{njake (20.755) i Muslimane (19.677). Iz tog razloga, i prava koja proizilaze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina Bo{njaci ne mogu koristiti u punom obimu, imaju}i u vidu da se ona ostvaruju na osnovu broja pripadnika odre|enih nacionalnih manjina, odnosno rezultata posljednjeg popisa stanovni{tva. Predstavili su prijedlog rje{enja dvojnosti nacionalnog izja{njavanja Bo{njak/Musliman i posljedi~nog malog broja Bo{njaka u bira~kim popisima, zamoliv{i premijera Terzi}a da to istakne u svojim bilateralnim kontaktima s predsjednikom Vlade RH dr. Ivom Sanaderom. Premijer Terzi} je pohvalio rad BNZH, te iskazao impresioniranost evolucijom ideje i postignutim rezultatima, rekav{i da mu je drago {to razgovara s ljudima koji realno promatraju ìvot i ne èle stvarati probleme unutar zemlje u kojoj ìve ili probleme izme|u dvaju zemalja. â&#x20AC;&#x153;Moja vizija pomo}i Vlade BiH Bo{njacima u Hrvatskoj je sna`no ohrabrivanje evropskih integracija Republike Hrvatske. Moje iskustvo i kao politi~ara i kao gra|anina

BO[NJA^KA PISMOHRANA

297

PREMIJER TERZI] I REIS CERI] U POSJETI BNZH

BiH s Hrvatskom ide u dijapazonu od dosta bolnog do dosta solidnog, optimisti~nog i ohrabruju}eg. Dosta bolno je bilo kada smo se bavili sobom i BiH. Onog momenta kada su se hrvatska Vlada i hrvatske politi~ke stranke opredjelile da krenu evropskim putem, tada je ve} to bolno preraslo u ne{to {to ima smisla i optimisti~ko”, rekao je bh-premijer. Smatra da }e proces demokratizacije Hrvatske, prihvatanjem europskih demokratskih standarda, relaksirati razmi{ljanje pripadnika bo{nja~ke nacionalne manjine o vlastitoj budu}nosti. Standardizacija dru{tva po europskom uzoru je jedini lijek za probleme nagomilane na ovim prostorima, ~ime se moè do}i do stanja koje potpuno odgovara Bo{njacima. “Nama treba ravnopravnost i demokratsko po{tivanje ljudskih prava. Nikad Bo{njaci nisu imali pretenzije da na u{trb nekog drugog dobiju ne{to. Upravo je to na~elo demokratske Evrope i u njima vidim prostor za optimisti~no razmi{ljanje o budu}nosti Bo{njaka ne samo u BiH, nego u cijelom regionu”, rekao je Terzi}. U me|usobnim odnosima postoje odre|ena otvorena pitanja koja su naslije|ena, {to je prirodno po{to se radi o dvije zemlje koje su nekad bile u istoj dràvnoj zajednici. Vrlo bitno je {to su se hrvatska Vlada i hrvatska politika opredjeljenjem za priklju~enjem Europskoj uniji prestali baviti Bosnom i Hercegovinom. “Sigurno je da je Tu|manov reìm imao ruke do lakata u BiH. Me|utim, okretanjem prema Evropi oni su apsolutno odustali od te politike. Sigurno je da imaju pravo o jednom konstitutivnom narodu u BiH, hrvatskom narodu, da vode brigu, da postavljaju pitanja i traè neke stvari, ali sve to u sklopu tih demokratskih principa i na~ela”, posebno je naglasio. Negativna situacija je u Srbiji, gdje jo{ uvijek nema demokratizacije. U BiH jo{ uvijek postoje me|unarodne vojne snage po{to u Srbiji jo{ uvijek oko milijun ljudi glasa za ~ovjeka kojem je “Velika Srbija” osnovni politi~ki projekt. “7.000 vojnika iz Evropske unije ne ~uva mir u BiH. Mir je u Bosni i Hercegovini konstanta ve} 5-6 godina i nikome ne pada na pamet da ponovo ratuje. Oni ~uvaju BiH od tih velikosrpskih ideja, koje jo{ uvijek nisu pobje|ene u Srbiji i kojima raste broj pristalica. To je na{a realnost i vjerujte da o tome bez ikakvih kompleksa otvoreno govorim s me|unarodnim predstavnicima u Bruxellesu ili

S lijeva na desno: D`evad Jogun~i}, Adnan Terzi}, Hilmija [abi}

298

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Washingtonu, traè}i i daju}i primjer odnosa izme|u RH i BiH kao primjer koji se treba desiti u cijelom regionu”, rezimirao je Terzi}. U njegovom mandatu otpo~eli su pregovori o stabilizaciji i pridruìvanu, koji su vrlo bitni po{to potpisivanje tog Ugovora zna~i realnu europsku budu}nost BiH. Zbog unutarnjih problema, velikog prisustva me|unarodne zajednice i izvje{tavanja medija, bosanskohercegova~ki gra|ani iz sva tri naroda osje}ali su besperspektivnost i sa zebnjom su gledali na budu}nost BiH. Smatra da nakon 25.11.2006., kada su zvani~no po~eli pregovori o stabilizaciji i pridruìvanju, nema vi{e besperspektivnosti i da nitko dobronamjeran ne moè govoriti da BiH nije perspektivna europska zemlja. “Sada je na nama kako }emo i kojom brzinom usvajati evropske standarde u svim segmentima dru{tva i kako }emo prelaziti svoj evropski put. Ja o~ekujem od Evrope da drì od{krinuta vrata, da ih ne zatvara, i da nama ostavi dovoljno argumenata da neke bosanske standarde, koji su nas naàlost doveli do one stra{ne agresije i rata, ostavimo iza sebe. Da ih ne zaboravimo, ve} da ih ostavimo kao ne{to besperspektivno. A perspektivno je to da su BiH i Hrvatska, kao ~lanice Evropske unije, bez granica”, naglasio je premijer. To }e omogu}iti da svaki narod, bez obzira u kojoj zemlji ìvio i bez obzira na status nacionalne manjine ili konstitutivnog naroda, ima nesmetanu povezanost i da crpi takve benificije iz ~injenice da zajedni~ki ìvimo u europskim integracijama. Klju~na stvar je da vi{e nije upitno {to }e biti s Bosnom i Hercegovinom. Zajedno sa svojim suradnicima Terzi} je uspio oduzeti sve dràvne ingerencije Republici Srpskoj. Da se prije 4 ili 5 godina raspravljalo o sudbini Kosova, bilo bi vrlo opasno {to bi bilo s BiH, jer je tada Republika Srpska bila dràva: imala je svoju vojsku, policiju, carinu, pravosu|e, obavje{tajnu slu`bu, sve ingerencije dràve. “Danas se stanje na Kosovu ne moè odraziti na BiH u tom smislu da se netko fizi~ki odvoji. To je sve sada pre{lo na dràvni nivo i to bi sada trebalo fizi~ki ~upati. Bit }e jo{ politi~kih pri~a i poku{aja, ali fizi~ki je to sada nemogu}e napraviti. I da je to mogu}e napraviti, ne bi Evropa s nama pregovarala, ve} bi pregovarala s Republikom Srpskom i Federacijom. Evropa jasno i precizno kaè: mi imamo dràvnu vlast i mi pregovaramo s dràvnim premijerom i dràvnom Vladom. Na kraju }e entitetima ostati samo ime. [to }e oni uraditi s imenom, i to }e Evropa regulirati. Tri godine radim i nikad nisam rekao da èlim ukinuti Republiku Srpsku. Ja je èlim razvlastiti. Ona }e sama kasnije odumrijeti”, definirao je budu}e poteze Terzi}. Na kraju posjeta BNZH, Adnan Terzi} je predloìo zajedni~ku realizaciju dvaju projekata u prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice u Zagrebu. Poku{at }e dogovoriti s hrvatskim premijerom Sanaderom odràvanje zajedni~kog predavanja o rezultatima u za{titi ljudskih prava i suradnji dvije prijateljske zemlje, {to bi bio politi~ki doprinos dvojice premijera radu Zajednice. Po{to je BNZH, izme|u ostalog, i skup uglednih poslovnih ljudi, premijer Terzi} je izrazio èlju da bosansko-hercegova~ka Agencija za promociju stranih investicija FIPA u narednom periodu napravi prezentaciju mogu}nosti gospodarskih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu.

REISU-L ULEMA DR. MUSTAFA EF. CERI] Reisu-l ulema Islamske zajednice dr. Mustafa ef. Ceri} sa suradnicima posjetio je Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu u petak 24.02.2006., prije d`ume namaza, kada se susreo s rukovodstvom BNZH i ve}im brojem zagreba~kih Bo{njaka. U okviru dru`enja pod nazivom “Kahva s reisom”, najmla|u instituciju bo{nja~kog naroda u Hrvatskoj predstavio je

BO[NJA^KA PISMOHRANA

299

PREMIJER TERZI] I REIS CERI] U POSJETI BNZH

Reis Ceri} sa suradnicima i Sead Berberovi}

predsjednik prof. dr. Sead Berberovi}, koji je rekao da su aktivnosti BNZH vezane uz o~uvanje identiteta, bu|enje nacionalne svijesti i suprostavljanje neminovnom procesu asimilacije. “Sastavni dio na{eg identiteta je na{a vjera islam i mislim da na tom putu najtje{nje moramo sura|ivati s Islamskom zajednicom. Jako je va`no da se kod Bo{njaka u Republici Hrvatskoj i nacionalni i vjerski identitet u~vrste i dalje razvijaju. U suprotnom slu~aju gubimo i pripadnike vjerske zajednice i pripadnike bo{nja~kog naroda”, naglasio je Berberovi}. Nacionalna zajednica }e u~initi sve da sa~uva bo{nja~ko nacionalno bi}e, ali zbog nepostojanja suglasnosti unutar bo{nja~kih asocijacija oko mjesta i uloge BNZH, postignuti rezultati nisu onakvi kakve trebamo. Istaknuo je da su Bo{njaci i muslimani u Hrvatskoj s velikim zadovoljstvom prihvatili Ceri}evu inicijativu i Deklaraciju europskih muslimana, kojom se nudi dijalog izme|u religija i civilizacija. Reisu-l ulema Mustafa Ceri}, zahvaljuju}i se na pozivu i prvom susretu s BNZH, rekao je da Bo{njaci moraju imati svoj nacionalni program o~uvanja nacionalnog identiteta, te se mnogo vi{e posvetiti svom nacionalnom bi}u. Ne trebamo biti profesionalni Bo{njaci, ve} Bo{njaci iz uvjerenja. “Kod Bo{njaka nikad nije bila upitna na{a vjera. Komunisti niti za 45 godina nisu uspjeli istrijebiti vjeru i vjerski identitet usprkos svim pritiscima. Stoga se ne treba brinuti ho}emo li u budu}nosti biti dobri muslimani”, optimisti~an je reis. Pomo} koju dobivamo iz svijeta vi{e je usmjerena prema na{im vjerskim potrebama, npr. izgradnji d`amija. Po{to nitko u svijetu nije zainteresiran da razvija na{e nacionalne potrebe, ova komponenta na{eg identiteta ostaje samo nama, to je na{a briga i samo mi mo`emo u to ulagati. Moramo se samoorganizirati i nametnuti kao nacionalni faktor na Balkanu. Dana{nja Europa funkcio-

300

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

nira po principu nacionalnih dràva. Bosna i Hercegovina je jedina europska dràva koja nije nacionalna, ve} funkcionira na principu konstitutivnih naroda. Reis Ceri} smatra da ne smijemo biti isklju~ivi i traìti za sebe vjersko ili nacionalno odre|enje dràve, jer je tako ne{to u europskim okolnostima za nas ravno getoizaciji. “Mi Bo{njaci ne smijemo pristajati na getoizaciju, mi se ne smijemo usamljivati, pod cijenu i da ne{to izgubimo. Mi ne smijemo pristati na mentalitet Cordobe, u smislu: evo vama Muslimanija, malo zemlje, provodite {erijat, mi }emo vas izolirati, polako }ete se sami istopiti, jer ne}ete mo}i izdràti u takvom getu. I mi pla}amo tu cijenu”, posebno je naglasio. Reis je istakao da Bo{njaci ne èle nacionalnu bo{nja~ku dràvu, jer smatraju da BiH moè egzistirati na ovakav na~in i biti primjer. Tako|er, ne}emo ni vjersku islamsku dràvu, jer smatramo da, uz iskustvo koje imamo, islamska dràva nije po tome {to se zove islamska, ve} èlimo da bude pravedna dràva, koja }e za{tititi pet vrijednosti: ìvot, vjeru, slobodu, imetak i ~ast. “Mi traìmo samo tih pet stvari: da nam se ìvot ne ugroàva kao u Srebrenici, da ìvimo u slobodi svoje vjere, da imamo slobodu da se sastajemo, da imamo imetak bez kojeg ne moèmo ìvjeti i da nam se ne obe{}a{}uje ~ast, kao {to je slu~aj s Poslanikovim karikaturama”, rekao je reisu-l ulema. Izrazio je èlju da se u~lani u BNZH, {to je popra}eno burnim pljeskom, a pristupnicu je potpisao na kraju druènja. Sugerirao je me|usobno povezivanje i organiziranje tradicionalnih godi{njih susreta s drugim srodnim bo{nja~kim zajednicama. “@elim da vam ~estitam i da vam kaèm da imate moju punu podr{ku. Upravo u Zagrebu vi se trebate boriti za bo{nja~ki nacionalni identitet, jer va{a borba u Zagrebu ima posebno zna~enje. Ja sam bo{nja~ki nacionalist u pozitivnom smislu: smatram da se trebamo nacionalno obrazovati, da imamo nacionalnu svijest. To je danas legitimno i o tome trebamo otvoreno razgovarati”, istaknuo je Ceri}. Nitko ne zna koliko u svijetu ima Bo{njaka i vrijeme je da se po~ne razmi{ljati na takvoj osnovi. Imamo vjerske, ali i nacionalne potrebe, koje ~esto mnogi ne razumiju. Bo{njaci su neko ~udo koje se uspjelo odràti u povijesnom meteù bez svoje dràve, i to zahvaljuju}i nekom individualnom naporu. Reis Ceri} smatra da u Zagrebu postoji prilika da to ne bude samo individualni, nego kolektivni napor, i da u tom smislu BNZH treba sura|ivati s Islamskom zajednicom. Problem dana{njeg svijeta ogleda se u jednoj rije~i: povjerenje. Danas me|u muslimanima u svijetu postoji veliko nepovjerenje, za {to su najbolji primjer sukobi izme|u {iita i sunita u Iraku. Nepovjerenje se po~inje izgra|ivati i me|u Bo{njacima, {to je problem komunikacije ili “pogre{nih telefona”. “Sve se svede na dva ~ovjeka, ali oni nikako da odu nego su stalno tu. Mora{ na}i na~ina da komunicira{ s njim. Islamska zajednica ima svoju vrijednost koja nije samo rezultat ljudskog napora. Allah je napisao Protokol Islamskoj zajednici, to je ne{to {to je hedija, poklon, ne{to {to treba po{tovati. Onaj tko se tu zadesio ima prednost koju su propisali Allah i Pejgamber, i sve zavisi kako }e prednost koristiti. Moè biti dobar komunikator, da {iri povjerenje, a moè i obratno. Zato ja vama sugeriram: nemojmo prenositi tko bi trebao {to prvi uraditi. Islamska zajednica jeste va`na, povijesno se pokazalo da je to najvitalnija organizacija koju imamo, ona se pokazala trajnom. Ne smijemo nju rizikovati, moramo ju snaìti. Islamska zajednica mora imati {iroka vrata da moè prihvatiti sve zahtjeve, odnose, potrebe i da bude moralna snaga svih tih zajednica”, naglasio je reis Ceri}. Posebno je apelirao da se uspostavi tje{nja suradnja i zajedni~ki rad. Ciljevi su isti, samo su metode razli~ite, a to je da ja~amo sva ~etiri identiteta koja nas odre|uju: musliman, Bo{njak, Bosanac i Europljanin. êtvrti identitet je za Bo{njake nov, istovremeno i konfuzan i atraktivan, i kao muslimani imamo posebno pravo i obavezu sudjelovati u kreiranju nove Europe. Na pomolu je nova Europa i nakon pada komunizma ona se mora redefinirati. Jo{ uvijek nije donijela svoj

BO[NJA^KA PISMOHRANA

301

PREMIJER TERZI] I REIS CERI] U POSJETI BNZH

Ustav i u procesu je traènja svog identiteta, u jednom pospremanju. Uzdrmala se oko pitanja statusa muslimana. Reis Ceri} je naglasio da je Deklaracija koju nude bosanski muslimani skretanje pa`nje i poticaj za razmi{ljanje. Muslimani moraju iza}i pred Europu i re}i da osu|uju nasilje, da osu|uju ono {to se radi u na{e ime. I pri tome biti jasni i nedvosmisleni. “Mi moramo kazati: ovo jeste netko, navodno, u~inio u ime muslimana, u New Yorku, Londonu i Madridu. To je protiv nas evropskih muslimana. To je zato da se izazove propaganda koja treba protjerati muslimane iz Evrope”, posebno je naglasio. Zaklju~io je da je Europa ponovo na povijesnoj prekretnici da se odredi prema fundamentalnim stvarima. Ho}e li {tititi ljudska prava, demokraciju i jednakost me|u ljudima, ili }e se Europa opet definirati prema svom nacionalizmu, rasizmu, antisemitizmu, islamofobiji, itd. U tim procesima Bo{njaci moraju sudjelovati u granicama svojih mogu}nosti. 27.02.2006. po~inje su|enje BiH protiv Srbije i Crne Gore pred Me|unarodnim sudom pravde u Haagu, koje je od presudnog povijesnog zna~aja. Reis Ceri} smatra da su|enje odre|uje na{u budu}nost, jer se “istina i povijest BiH i ~itavog regiona pi{e u Haagu”. Izvr{ena je agresija na Bosnu i Hercegovinu, kojom prilikom je izvr{en genocid nad bo{nja~kim narodom. Uvjeren je da }e Europa odrediti svoju svijetlu budu}nost ako to shvati i kaè pravu istinu, uz nadu da ne}e opet kalkulirati i trgovati sa ìvotima ljudi. Europa nije na vrijeme reagirala da sprije~i rat u Bosni i Hercegovini i stoga sada osje}a probleme. “Vidite kako su se sada pogor{ali svi vjerski i etni~ki odnosi, a Bosna je bila paradigma koja je nagovje{tavala, ako se ne urade prave stvari na vrijeme, da }e onda biti jako te{ko”, bile su rije~i s kojima je reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri} zaklju~io svoj prvi posjet Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske.

Grupna fotograﬁja

302

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Ismet Isakovi}

Organizacijska transformacija BNZH (skup{tinska zasjedanja) GENEZA TRANSFORMCIJE BNZH S ciljem uspostave ~vr{}e povezanosti i bolje koordinacije u radu izme|u ùpanijskih organizacija tijekom 2004. godine odràne su 4 sjednice pro{irenog Glavnog odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske: u Zagrebu (21.02.2004.), Puli (19.06.2004.), Rijeci (18.09.2004.) i Sisku (11.12.2004.). Dosada{nji statut BNZH predvi|ao je njezino djelovanje na teritoriju cijele Hrvatske (~lanci 1, 4, 8 i 9 Statuta BNZH), a kroz instituciju pro{irenog Glavnog odbora (~lanci 29.-32. Statuta BNZH) tome je davana organizacijska forma. Me|utim, do sada ove statutarne mogu}nosti nisu kori{tene. Na sjednici u Zagrebu 21.02.2004. predloèna su dva organizacijska oblika za eďŹ kasnije zajedni~ko djelovanje: 1. kori{tenje sada{njih statutarnih odredbi, te nakon ste~enog iskustva u njihovoj primjeni dono{enje odluke o potrebnoj reorganizaciji; 2. izdvajanje iz BNZH organizacije BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju, te formiranje BNZH koja bi u osnovi imala ingerencije sada{njeg pro{irenog Glavnog odbora. U tom slu~aju potrebno je osmisliti Statut BNZH, njezino ďŹ nanciranje, ustrojstvo, itd., vode}i ra~una da se izbjegne pravni vakuum pri izdvajanju zagreba~kog ogranka BNZ i formiranju BNZH po novoj organizacijskoj shemi. Pri tome treba uvaìti odredbe Zakona o udrugama (Narodne novine, 88/2001.). Na sjednici u Puli 19.06.2004. pismene prijedloge u vezi koordinacije rada i reorganizacije Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske dostavili su BNZ za Osje~ko-baranjsku i Karlova~ku ùpaniju, te sredi{njica BNZH iz Zagreba. Nakon rasprave usvojena su sljede}a na~ela: 1. iz sada{nje BNZH izdvojit }e se BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju i formirati BNZH na razini Republike Hrvatske; 2. BNZH na razini Hrvatske vodit }e Glavni odbor na ~elu s predsjednikom i potpredsjednicima. ^lanovi Glavnog odbora bit }e po funkciji predsjednici ùpanijskih organizacija BNZH i predsjednik BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju, koja je ravnopravna sa ùpanijskim organizacijama; 3. djelovanje BNZH na razini Hrvatske bit }e usmjeravaju}e i koordiniraju}e, kakvo je u osnovi predvi|eno u dosada{njem Statutu BNZH kao djelokrug rada pro{irenog Glavnog odbora, a teì{te operativnog rada bit }e na ùpanijskim organizacijama koje }e organizirati i koordinirati rad ogranaka na razini gradova i op}ina; 4. potrebne statutarne izmjene u Statutima ùpanijskih organizacija BNZH izvr{it }e se na njihovim redovitim skup{tinama. Na sjednici u Rijeci 18.09.2004. BNZ za Primorsko-goransku ùpaniju i Nacionalna zajednica Bo{njaka Istre dostavili su pismene primjedbe na prijedlog Statuta, te su sve primjedbe pojedina~no analizirane. Na sastanku je dogovoreno sljede}e:

BO[NJA^KA PISMOHRANA

303

ORGANIZACIJSKA TRANSFORMACIJA BNZH

1. tekst Statuta pro~i{}en i dopunjen na ovoj sjednici dostavit }e se pravnim stru~njacima na stru~nu reviziju. Ukoliko ne bude primjedbi na su{tinske odredbe ovog prijedloga Statuta, prijedlog Statuta }e se smatrati prihva}enim i odobrenim od strane pro{irenog Glavnog odbora. U suprotnom, obavit }e se dodatne konzultacije s ~lanovima pro{irenog Glavnog odbora. Nakon toga, kona~ni prijedlog Statuta dostavit }e se svim predsjednicima ùpanijskih organizacija; 2. od pravnih stru~njaka tako|er }e se zatraìti da nazna~e potrebna usagla{avanja Statuta ùpanijskih organizacija s ovim Statutom; 3. dvije skup{tine (BNZH i BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju), na kojima }e se usvojiti promjene u ustrojstvu BNZH, odràt }e se 2005. godine; 4. za provedbu gore navedenih zaklju~aka zaduùje se BNZH u Zagrebu. Na sjednici u Sisku 11.12.2004., nakon konzultacija s odvjetnicima i pravnim stru~njacima, predloèno je nekoliko va`nih izmjena Statuta BNZH. Bitne izmjene su: 1. BNZH ima tijela koja nose naziv: Glavna skup{tina i Glavni odbor; 2. ùpanijske organizacije imaju tijela koja nose naziv: Skup{tina i Izvr{ni odbor; 3. osim predsjednika ùpanijskih organizacija, koji su po funkciji ~lanovi Glavnog odbora, Glavna skup{tina bira jo{ 1/3 ukupnog sastava Glavnog odbora. Obzirom na sada{nji broj ùpanijskih organizacija, to zna~i da }e Glavni odbor ~initi 10 predsjednika ùpanijskih organizacija i 5 izabranih ~lanova na Glavnoj skup{tini; 4. Glavna skup{tina ne formira se na delegatskom principu kako je prije bilo predvi|eno, ve} }e je sa~injavati svi ~lanovi BNZH. Svi ~lanovi ùpanijskih organizacija ujedno su i ~lanovi BNZH; 5. Glavni odbor donosi odluke dvotre}inskom ve}inom svih ~lanova, a iznimno tro~etvrtinskom ve}inom; 6. u slu~aju prestanka rada udruge, preostala materijalna imovina predaje se ùpanijskim organizacijama u jednakim omjerima. Na sastanku su svi prijedlozi podràni. Nakon rasprave, jo{ je usvojeno da se kao tijelo BNZH formira Predsjedni{tvo kojeg ~ine predsjednik, dva potpredsjednika i tajnik. Tako|er, zaklju~eno je da se prvo odrì izborna skup{tina BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju (odràna 19.03.2005.). Njezin Statut bit }e uskla|en sa Statutom BNZH i posluìt }e kao primjer za uskla|ivanje Statuta ùpanijskih organizacija BNZH. @upanijske organizacije du`ne su prije zasjedanja Glavne skup{tine dostaviti svoje kadrovske prijedloge.

GLAVNA SKUP[TINA BNZH Prva izvje{tajna i izborna sjednica Glavne skup{tine Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske odr`ana je 18.12.2005. u prostorijama Zajednice u Ilici 54, u Zagrebu. Na po~etku skup{tinskog zasjedanja prisutnima se obratio [evko ef. Omerba{i}, zagreba~ki muftija i predsjednik Me{ihata Islamske zajednice u Hrvatskoj koji je podsjetio da je Islamska zajednica bila jedan od inicijatora osnutka Nacionalne zajednice Bo{njaka i u cilju tih nastojanja pomagala u granicama svojih mogu}nosti. Niz godina suradnja je bila na zavidnoj razini, te su ostvareni i neki zapa`eni projekti koji su imali za cilj aďŹ rmaciju bo{nja{tva s obzirom da je Islamska zajednica u Hrvatskoj vi{enacionalna i multietni~ka i nije joj prvorazredna zada}a promicanje nacionalnih vrijednosti. Me|utim, kao pripadnicima islama na ovakav ili onakav na~in, Islamskoj zajednici je itekako stalo o~uvati jedinstvo bo{nja~kog naroda koji u velikom postotku ispovijeda islamsku vjeru. Muftija Omerba{i} je izrazio uvjerenje da je sazrela si-

304

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Muftija [evko ef. Omerba{i}

tuacija unutar bo{nja~kog korpusa u Hrvatskoj i do{lo vrijeme da ozbiljno porazgovaramo i usaglasimo se oko temeljnih ciljeva i vrijednosti Bo{njaka. U nekoliko navrata do sada poku{ano je iniciranje ovog pitanja, ali do sada nije bilo zna~ajnijeg odziva. Smatra da je za daljnji razvoj bo{nja{tva u Hrvatskoj vrlo va`no ustanoviti temeljne vrijednosti, bez kojih se ne moè o~ekivati sna`nije jedinstvo i sloga i okupljanje svekolikih snaga na njihovom ostvarenju. “Kao {to znate, niti jedna nacionalna bo{nja~ka asocijacija, uklju~iv{i Islamsku zajednicu, nema dugoro~nih planova kroz koje bi povijesno, politi~ki, kulturno, dru{tveno, vjerski i na svaki drugi na~in afirmiralo bo{nja{tvo i tako mu dali ~vrste temelje na kojem bi se gradilo. Kroz hrvatski primjer izgradnje i afirmacije nacionalnog moèmo vidjeti koliko su zakasnili i kakav je odgovor. Mi danas u Hrvatskoj imamo polovicu bo{nja~kog naroda koji jo{ uvijek u javnim izja{njavanjima inzistira na nepostoje}em nacionalnom opredjeljenju. Takav je slu~aj i na drugim poljima. Islamska zajednica izvanredno osje}a taj problem i svi njeni organi i predstavnici na svim skupovima i drugim prigodama isti~u nu`nost nacionalne afirmacije. Na afirmaciji i izgradnji bo{nja{tva Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske je predvodnik i kreator svih akcija. Na tim zadacima Islamska zajednica ne}e {tedjeti napore i sredstva i na{a su vrata za suradnju {irom otvorena”, zaklju~io je muftija Omerba{i}. Izvje{taj o radu za period od 15.06.2003. do 18.12.2005. podnio je predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi}. Iscrpno je govorio o brojnim aktivnostima i doga|ajima koji su pratili rad Zajednice u prezentiranom vremenskom periodu: op}i kontekst djelovanja; suradnja izme|u ùpanijskih ogranaka; izbori i konstituiranje Vije}a nacionalnih manjina; problemi oko dvojnosti nacionalnog naziva Bo{njak/Musliman; ure|enje prostora BNZH u

BO[NJA^KA PISMOHRANA

305

ORGANIZACIJSKA TRANSFORMACIJA BNZH

Ilici 54; izdava~ka djelatnost; organiziranje kulturnih doga|anja; suradnja s bo{nja~kim asocijacijama, mati~nom domovinom, dràvnim organima, me|unarodnim organizacijama, institucijama za za{titu manjinskih prava i medijima i financiranju BNZH. Naglasio je da suradnja s bo{nja~kim asocijacijama nije zadovoljavaju}a, a u nekim aspektim odnosi se pogor{avaju. Najbolju ilustraciju za takvu konstataciju pruà organiziranje udruge SABAH pod patronatom politi~ke stranke SDA Hrvatske, koja ima za prvenstveni cilj suàvanje prostora djelovanja BNZH. Dosada{nje djelovanje SABAH-a iskazalo se uglavnom u preuzimanju organiziranih formi djelovanja koje je stvorila BNZH, bez zna~ajnijeg vlastitog stvarala~kog rezultata. Istaknuo je da takvo destruktivno djelovanje ne samo da nije osu|eno od strane drugih bo{nja~kih asocijacija, ve} od nekih ima i neskrivenu podr{ku, ~ak i od onih koje je osnovala BNZH. Jedini pozitivan pomak, koji se dogodio u proteklom razdoblju, je pobolj{anje odnosa i suradnje s KDBH Preporod. “Iskazao bih svoju punu suglasnost s rije~ima koje je Skup{tini u svom obra}anju uputio muftija [evko ef. Omerba{i} da je sazrelo vrijeme da se bo{nja~ke asocijacije usaglase oko temeljnih vrijednosti i ciljeva Bo{njaka u Republici Hrvatskoj i da na njima ubudu}e jedinstveno djeluju. Mi smo za to otvoreni i spremni da damo svoj maksimalni doprinos”, rekao je Berberovi}. Govore}i o transformaciji Zajednice rekao je da je potrebno jo{ neko vrijeme da se BNZH i zagreba~ki ogranak Bo{nja~ke nacionalne zajednice programski i financijski razgrani~e. Sve programi koji su financirani iz Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske prelaze na BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju, a novoustrojena BNZH treba se baviti djelatnostima i ciljevima odre|enim njenim Statutom, neoptere}ena svakodnevnim operativnim radom kakav je predvi|en za ùpanijske organizacije. Nakon kra}e diskusije i usvajanja Statuta, izabrano je rukovodstvo BNZH prema novom ustroju i statutarnim rje{enjima, na ~ijem usagla{avanju i realizaciji se radilo skoro pune dvije godine. Prema novousvojenom Statutu predsjednici ùpanijskih organizacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice po funkciji ulaze u sastav Glavnog odbora. To su: Sead Berberovi} (Zagreb), Ibrahim Ru`ni} (Rijeka), Samir Ibrahimagi} (Sisak), Safet Malagi} (Gunja), Alija \onli} (Osijek), Salko Ikanovi} (Vara`din), Mujo Dizdarevi} (Karlovac), Sadik Rakanovi} (Split) i Dèvad Pipi} (Zadar). Pet ~lanova Glavnog odbora koje je izabrala Skup{tina, a na osnovu prijedloga ùpanijskih organizacija, su: Rusmir Ak{amija (Karlovac), Asmira Keranovi} (Sisak), Sena Kulenovi} (Zagreb), Remzija Hadìefendi}-Pari} (Zagreb) i [ehrizad Begi} (Rijeka). Za predsjednika Glavnog odbora BNZH izabran je Sead Berberovi}, za potpredsjednike Rusmir Ak{amija i Asmira Keranovi}, a za tajnicu Sena Kulenovi}. U smjernicama razvoja BNZH od 2005. - 2010. godine tajnica Sena Kulenovi} je podsjetila da je BNZH sa svojih 10 ogranaka stvorila infrastrukturu koja }e joj omogu}iti da efikasnije rje{ava pitanja vezana za Bo{njake na cijelom podru~ju Republike Hrvatske. Predstoji {irenje i stvaranje novih (Brodsko-posavska i Dubrova~ko-neretvanska ùpanija) i osnaìvanje ve} postoje}ih ogranaka, s ciljem da svaki Bo{njak u Hrvatskoj barem nekoliko puta godi{nje kroz razli~ite programe bude u dodiru sa svojom kulturom i tradicijom. înjenica da su Bo{njaci drugi po brojnosti u Republici Hrvatskoj, a tek trinaesti po sredstvima koja dobijaju za svoj rad, ostavlja veliki prostor za djelovanje. Poseban problem, ~ije rje{avanje zahtjeva akcijski plan i koordinaciju unutar BNZH, ali i sa svim ostalim bo{nja~kim asocijacijama u Hrvatskoj, je preimenovanje nacionalnog imena Musliman u Bo{njak. Ovo pitanje BNZH postavlja pred sebe kao najva`niji zadatak u sljede}ih pet godina, odnosno do novog popisa stanovi{tva 2011. godine. Pristup ovom problemu odvijat }e se u dva pravca: intenzivnim pritiskom na tijela dràvne uprave i radom unutar Zajednice na osvje{}ivanju

306

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

tog problema. Uklju~ivanje {to ve}eg broja mladih Bo{njaka svih uzrasta u rad Zajednice i to ne samo kroz razli~ite programe ve} u aktivno sudjelovanje u dono{enju odluka va`nih za budu}nost Bo{njaka u Hrvatskoj prioritet je BNZH, ~ime se tako|er èli {to bezbolnije pripremiti za smjenu generacija. Planiran je projekt izrade ud`benika za male Bo{njake, osnovo{kolce koji bi pokrivao temeljne discipline: bosansko-hercegova~ku i bo{nja~ku knjièvnost, bosanski jezik, povijest i kulturu, povijest umjetnosti i glazbe, koji bi posluìo za rad u malim {kolama bo{nja{tva. Tajnica Kulenovi} je naglasila da }e u narednom periodu BNZH nastojati razvijati i afirmirati djelovanje Odbora za gospodarstvo, koji okuplja Bo{njake-gospodarstvenike, u cilju me|usobnog upoznavanja, me|usobne suradnje, te suradnje s gospodarstvom mati~ne domovine Bosne i Hercegovine. Posebnu pa`nju BNZH mora u sljede}em razdoblju posvetiti oblikovanju i izgradnji svoje medijske slike, te na taj na~in djelovanje Zajednice u~initi transparentnijim, lako prepoznatljivim i zanimljivim. “Kao posljednje pitanje isti~emo uvo|enje Bo{njaka u politi~ki ìvot na podru~ju ~itave Republike Hrvatske, s posebnim naglaskom na lokalne izbore.“Kroz dosada{nju praksu pokazalo se da je za rje{avanje va`nih pitanja za ìvot Bo{njaka izuzetno bitna dobra povezanost s lokalnim vlastima, {to od BNZH u budu}nosti zahtjeva profiliranje kandidata ispred bo{nja~ke zajednice koji bi se mogli uklju~iti u politi~ki ìvot na lokalnom nivou, ~ime bi ukupna bo{nja~ka zajednica dobila priliku da izravno sudjeluje u procesu dono{enja odluka”, zaklju~ila je Sena Kulenovi}.

SKUP[TINA ZAGREBA^KOG OGRANKA BNZH Izvje{tajna skup{tina Bo{nja~ke nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju odràna je 10.06.2006. U Izvje{taju o radu za period od 22.03.2005. do 10.06.2006. predsjednik prof. dr. Sead Berberovi} je naglasio da je u protekloj godini najzahtjevniji zadatak bilo ure|enje prostorija u Ilici 54, ~ime su kona~no stvorene osnovne pretpostavke za normalan rad. Programski je BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju nastavila djelovati na realizaciji programa koji su ranije vo|eni kao programi BNZH. Ostvareni su programi koje je financirao Savjet za nacionalne manjine RH: novi ~etverobroj ~asopisa “Bo{nja~ka pismohrana” i dvije knjige iz biblioteke “Bosana” (“Jednota - Oneness” Subhije Seleskovi} - Merdanovi} i “Ak{ami i snovi” Fahrudina Nik{i}a). Iz istog izvora financiran je i rad Ansambla narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka. Vrlo vaàn projekt u izvje{tajnom periodu bilo je izdavanje romana “Jedinac” Envera ôlakovi}a i odràvanje Simpozija “Knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a” 09./10.12.2005. godine, koji su u najve}oj mjeri financirani iz vlastitih izvora, doprinosa rukovodstva i ~lanova Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Predsjednik Berberovi} je kronolo{ki pobrojao brojne promocije knjiga, gostovanja i koncerte Ansambla, bajramske priredbe i sudjelovanja na sajmovima knjiga. Kao negativan primjer izdvojio je doga|anja oko Ansambla, koji je organizirala, vodila i u njega zna~ajna materijalna sredstva godinama ulagala Bo{nja~ka nacionalna zajednica. Nositelj i glavni organizator poku{aja izdvajanja Ansambla u novoformirani KUD “Sevdah”, koji se pridruìo SABAH-u pod patronatom SDAH, bio je dotada{nji umjetni~ki voditelj Ansambla dr. Muhidin Ali~ehaji}. Pri tome je Ali~ehaji} neovla{teno otu|io jedan dio narodnih no{nji, koji su kupljeni prilozima donatora okupljenih oko BNZH. Berberovi} je naglasio da je Ansambl konsolidiran, angaìran je novi koreograf i pokrenut rad dje~jeg folklora, koji je prvi nastup imao prigodom obiljeàvanja Nove hid`retske godine u Islamskom centru 30.01.2006. godine. Kao zna~ajne doga|aje u proteklom periodu izdvojio je visoke

BO[NJA^KA PISMOHRANA

307

ORGANIZACIJSKA TRANSFORMACIJA BNZH

posjete, koje su potvrda prepoznatljivosti i priznanja sveukupnog rada Bo{nja~ke nacionalne zajednice. Delegaciju BNZH je 02.08.2005 primio predsjednik RH Stjepan Mesi}, a dvaput i zagreba~ki gradona~elnik Milan Bandi} (25.07.2005. i 20.02.2006.). U prostorijama Zajednice u Zagrebu primljene su u posjet visoke bh-delegacije, koje su predvodili predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH i predsjednik SDA Sulejman Tihi} (02.10.2005.), predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH Adnan Terzi} (15.02.2006.) i reisu-l ulema dr. Mustafa ef. Ceri} (24.02.2006.). Berberovi} je uputio apel da se pomogne rad Bo{nja~ke nacionalne zajednice u svakom, ne samo financijskom pogledu: uklju~ivanjem u rad i okupljanjem oko Zajednice, sudjelovanjem u doga|anjima i brojnijim aktiviranjem djece, a sve u cilju da se sa~uva nacionalni i vjerski identitet Bo{njaka. U Hrvatskoj su stvorene zakonske pretpostavke za puni razvoj nacionalnih manjina i te je mogu}nosti potrebno maksimalno iskoristiti. “Naàlost, asocijacije bo{nja~ke nacionalne manjine zabavljene su same sobom, tro{i se energija unutar asocijacija i u me|usobnim antagonizmima, jedni ru{e ono {to drugi godinama stvaraju (kao {to je to bilo s osnivanjem KUD-a Sevdah), na vode}im mjestima pojavljuju se osobe nespremne za shva}anje va`nosti trenutka, optere}ene samo li~nim ambicijama i interesima. Ako ovako nastavimo, pro}i }e sve {anse koje imamo da se uzorno organiziramo”, rekao je Berberovi}. Naglasio je otvorenost za suradnju sa svim bo{nja~kim asocijacijama, pri ~emu je posebno istaknuo izvrsnu suradnju s KDBH Preporod, koja treba biti dobar primjer me|usobnog uvaàvanja, suradnje i nadopunjavanja. U prethodnom periodu nekoliko manifestacija je realizirano u suradnji s Preporodom, a u prostorima Zajednice u Ilici 54 u

Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} i ~lanovi radnog predsjedni{tva

308

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Zagrebu Preporod je samostalno organizirao nekoliko kulturnih zbivanja. Berberovi} je rekao da su odnosi izme|u Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske i KDBH Preporod izgra|eni “bez velikih rasprava, zaklju~aka i bombasti~nih ideolo{kih ciljeva, jednostavno shva}aju}i da smo u osnovnim na~elima na istoj poziciji i da zajedni~ko djelovanje sinergisti~ki djeluje na ukupnu bo{nja~ku javnost”. Smatra da Bo{nja~ka nacionalna zajednica treba biti prihva}ena i treba djelovati kao temeljna institucija bo{nja~kog naroda u RH, po uzoru na druge nacionalne manjine. Osim toga, mora se stvoriti kriti~na rasprava o svim slabostima i nedostacima, kako o radu institucija bo{nja~kog naroda, tako i njihovih rukovodstava. Pri tome trebamo biti vo|eni idejom organizacijskog i kadrovskog ja~anja i podmla|ivanja. “Ne budemo li svjesni tog imperativa i ne smognemo li unutra{nje snage da taj nu`ni preporod ostvarimo na vrijeme, opet }e nas to~ak historije pregaziti i opet }emo jadikovati nad svojom sudbinom. Na{a situacija danas u Hrvatskoj je takva da ne}emo mo}i za to kriviti du{mane, jer je sva odgovornost ovoga trenutka na nama i na{a sudbina je u na{im rukama. Vremena puno nema. Ili }emo shvatiti va`nost trenutka i odlu~no poduzeti sve {to je potrebno da stanje promjenimo ili }emo nestati kao organizirana nacionalna manjina i utopiti se u asimilacijskim procesima”, zaklju~io je Sead Berberovi}, predsjednik BNZH i BNZ za grad Zagreb i Zagreba~ku `upaniju.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

309

SAJAM KNJIGA U SARAJEVU

Ismet Isakovi}

Sajam knjiga u Sarajevu Drugu godinu za redom dvije temeljne bo{nja~ke udruge u Hrvatskoj - Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske i KDBH Preporod u~estvuju na Me|unarodnom sajmu knjiga u Sarajevu. Ovogodi{nji, 18. po redu Sarajevski sajam knjige i u~ila sve~ano je otvoren 19.04.2006. prigodnim pozdravnim govorima Suada Dìnde, direktora KSC Skenderija, Tajiba [ahinpa{i}a, direktora TDK [ahinpa{i}, Ibrahima Spahi}a, predsjednika Udruènja izdava~a i knjiàra BiH, te uz sudjelovanje Guda~kog ansambla Srednje muzi~ke {kole u Sarajevu. Na 5.000 m² izlo`benog prostora okupilo se 175 izlaga~a, {to je za ~ak 20% vi{e u odnosu na proteklu godinu. Ve} tre}eg dana sajamske priredbe broj prodanih ulaznica prema{io je cjelokupnu pro{logodi{nju prodaju. Doslovce rijeke ljudi koje ~ekaju na ulazu bile su dokaz dobre ponude izdava~a, ali i interesa gra|ana za pisanom rije~i. Prema podacima iz press centra Sajma, ulaznicu je dnevno kupovalo oko 15.000 posjetitelja, uz simboli~nu cijenu od 1 KM. Kada se u obzir uzme i veliki broj organiziranih posjeta u~enika i umirovljenika, koji su imali pravo na besplatan ulaz, onda je broj dnevnih posjetitelja sigurno bio znatno ve}i. Na XVIII. Me|unarodnom sajmu knjige i u~ila dodjeljene su brojne nagrade. Ocjenom stru~nog ìrija Udruènja izdava~a i knjiàra, najboljim autorima u 2005. godini progla{eni su Ljubica @igi} za prozu “Slike raspuklog vremena” u izdanju SPKD Prosvjeta, i Nedàd Ibra{imovi} za roman “Vje~nik”, koji je objavio Svjetlostkomerc. Nagrada za najbolji izdava~ki

U Bo{nja~kom institutu s Adil-begom Zulﬁkarpa{i}em

310

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Intervju za BH radio

projekt pripala je “Odabranim spisima” Abdulaha [ar~evi}a u izdanju Svjetlosti, Bemusta i Akademije nauka i umjetnosti BiH. Iz oblasti historiografije uru~ene su dvije nagrade, i to djelu Envera Redì}a “Historijski pogledi na vjerske i nacionalne odnose u BiH” i “Fragmentima kulturne istorije BiH” Kemala Bakar{i}a. U oblasti publicistike nagra|ene su knjige Mirka Pejanovi}a “Politi~ki razvitak BiH u postdejtonskom periodu” i “Ritmovi vremena” Oskara Danona. Iz knjièvnosti nagra|ene su edicije “Sofra” i “Ajna” izdava~kih ku}a Connectum i Sejtarija, dok je “Teorija knjièvnosti” Zdenka Le{i}a progla{ena najboljom knjigom u oblasti znanstvene literature. Posebna zanimljivost ovogodi{njeg sajma nalazila se na {tandu izdava~ke ku}e Bemust: najve}a knjiga ovogodi{njeg sajma - metar duga~ka, te{ka 100 kilograma i s 3.000 listova, u kojima su posjetitelji ispisivali rije~i podr{ke izdava~ima i knjiàrima u njihovoj borbi protiv PDV-a. Direktor Bemusta Mustafa Be}irovi} je rekao da }e knjiga nakon Sajma biti predata predstavnicima bh-vlasti, “koji su mnogo ve}im teretom, od njenog, opteretirili bh-izdava{tvo i knjiàrstvo uvo|enjem PDV-a na knjigu”. U Bemustovu knjigu podr{ke ukidanju PDV-a upisao se i predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH Sulejman Tihi}, koji je napisao: “Smatram da institucije BiH trebaju promjeniti Zakon o PDV-u, tako {to }e izdava{tvo i {tampariju osloboditi obaveze pla}anja PDV-a”. Ina~e, porez na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini iznosi 17%. Zanimljivo je da su se na ve}ini {tandova knjige prodavale u pola cijene, a najjeftinije su se mogle kupiti i za 1 KM , tj. 4 kune (slikovnice, horoskopi...). Bosanski i srbijanski izdava~i cijenama u bili najpristupa~niji. Tijekom sajma bio je vidljiv zakon trì{ta, pojava konstantnog mijenjanja cijena. Najve}i popusti, kao i svake godine, bili su posljednja dva dana sajma.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

311

SAJAM KNJIGA U SARAJEVU

U sklopu Sajma knjige i u~ila odràn je Drugi me|unarodni susret bibliotekara slavista ICSL, na kojem je nagla{ena neophodnost povezivanja, jer izme|u izdava~a i bibliotekara postoji mnogo esencijalnih spona. Izdava~ke ku}e se susre}u s mnogim problemima i izazovima u doba globalizacije i brzih promjena. Zanimljivo je da je polovina knjiga u svijetu izdana na engleskom ili kineskom jeziku. Kina, Velika Britanija i SAD proizvode vi{e od 200.000 novih naslova godi{nje, a zemlje u razvoju tek nekoliko tisu}a. Pove}ana koncentracija izdava~ke mo}i pojedinih kompanija prouzrokovala je stvaranje nekakve vrste monopola, {to je u direktnoj vezi s promjenom strukture trì{ta. Vrlo zanimljivu i pohvalnu inicijativu predstavilo je Udruènje izdava~a i knjiàra BiH, ina~e ~lanica Me|unarodnog udruènja izdava~a IPA. Sarajevo je kandidiran za glavni Grad knjige u svijetu 2009. godine (World Book City). Prihvatanje te kandidature predstavlja i valorizaciju tradicije multikulturalnosti grada koji je bio doma}in i organizator 16. Zimskih olimpijskih igara, projekta “Sarajevo, kulturni centar Europe 93/94.” pod pokroviteljstvom UNESCO-a, Prvog interkulturalnog grada Savjeta Europe 2003/2004. u organizaciji Me|unarodnog centra za mir, 10. bijenala mladih Mediterana i Europe 2001., Prvog svjetskog foruma posve}enog interkulturalnom i interreligijskom dijalogu, te Konferencije Pakta o stabilnosti i sigurnosti u jugoisto~noj Europi.

AKTIVNOSTI KDBH PREPOROD I BNZH Tokom Sajma realizirane su dvije promocije izdava~ko-informativne djelatnosti KDBH Preporod i Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Veliki prilog napravljen je za potrebe radijske emisije koja je emitirana na BHR1 u petak 28.04.2006. u ve~ernjim satima, a vrlo zapaèn nastup bio je na Knjièvnoj ve~eri pisaca iz bh-dijaspore 21.04.2006. u sarajevskom hotelu “Holiday Inn”. Svakako treba istaknuti da je u oba navrata rije~ka knjièvnica Subhija Seleskovi} Merdanovi} imala veoma lijepo prihva}en nastup, predstavljaju}i svoju knjigu poezije “Jednota - Onnenes” (haiku i tankha). Na knjièvnoj ve~eri u “Holiday Innu” dvije temeljne bo{nja~ke udruge u RH poklonile su Mirsadu Kebi, ministru za ljudska prava i izbjeglice, komplete knjiga koji }e se usmjeriti za potrebe novoformirane biblioteke u jednom bo{nja~kom povratni~kom mjestu u isto~noj Bosni. “Va{ rad na planu promocije bosansko-hercegova~ke kulture je zna~ajan za stvaranje pozitivne slike o Bosni i Hercegovini u svijetu. Mi to cijenimo i zahvalni smo na tome. Nesporno je da na{a dijaspora zasluùje ve}u pa`nju od ove dràve, da su mogu}i razni oblici suradnje, da moèmo vi{e pruìti jedni drugima. Stoga }emo nastojati ostvariti razli~ite oblike suradnje i potruditi se da predstavljanje knjièvnika iz dijaspore preraste u tradicionalni projekt”, rekao je ministar Kebo. U razgovorima s predstavnici Ministarstva, posebno su naglasili va`nost i aktualnost “Bo{nja~ke pismohrane” u izdanju BNZH, koja je veoma vaàn izvor podataka za uspostavljanje kontakata i formiranje baze podataka o Bo{njacima u Republici Hrvatskoj. Osim Ministarstvu zaduènom za izbjeglice i dijasporu, KDBH Preporod i Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske donirali su komplete knjiga i ~asopisa i drugim bosanskohercegova~kim ustanovama i institucijama: Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH u Sarajevu, Bo{nja~kom institutu u Sarajevu, Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Behrambegovoj medresi u Tuzli i Vije}u kongresa bo{nja~kih intelektualaca. Zanimljiv je bio obilazak Bo{nja~kog instituta, a naro~ito razgledanje bogatog knji`nog fonda koji se ~uva u prostorijama s posebnom mikro-klimom. Uvjerili smo se da su u ovom bosansko-hercegova~kom hramu mudrosti, povijesti i tradicije pohranjena i da se za budu}e generacije ~uvaju knjige i ~asopi-

312

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Ispred Centra Skenderija (s lijeva na desno - D`evad Jogun~i}, Suphija Merdanovi} i Ismet Isakovi})

si koji su tiskani u izdanju Preporoda i BNZH. Tijekom boravka u Bosni i Hercegovini uspostavljeni su vrlo zna~ajni kontakti i dogovorena daljnja suradnja s brojnim bh-intelektualcima, kao {to su Adil-beg Zulfikarpa{i}, vakif Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, prof. dr. [a}ir Filandra, predsjednik BZK Preporod, prof. dr. Omer Ibrahimagi}, ~lan Vije}a Kongresa bo{nja~kih intelektualaca, prof. dr. Dèmaludin Lati} s Fakulteta islamskih nauka, Fatmir Alispahi}, tuzlanski novinar i publicista i drugi. Tako|er, prigodom promocije knjige “Sarajevski proces 1983.” dogovorena je suradnja s izdava~em i piscem dr. Rajkom Danilovi}em, beogradskim odvjetnikom, koji je bio branitelj u politi~ki montiranom procesu 13-orici vode}ih bosanskih muslimana intelektualaca na ~elu s Alijom Izetbegovi}em 1983. godine. Recenziju za knjigu, ~ije je prvo predstavljanje bilo 20.04.2006. u Domu Armije u Sarajevu, napisao je predsjednik RH Stjepan Mesi}. Na osnovu postignutog dogovora, ubrzo je odràna zagreba~ka promocija - mjesec dana kasnije, 18.05.2006. u prostorijama BNZH. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice - Sektor za iseljeni{tvo, kao bosanskohercegova~ka dràvna institucija, prepoznalo je Sajam knjiga kao pogodnu mogu}nost za {ire povezivanje s dijasporom na novoj, druga~ijoj i kvalitetnijoj osnovi. Pod pokroviteljstvom Ministarstva po drugi puta knjiga je privukla bosanske pisce iz cijelog svijeta, literatura je objedinila ono {to su zemaljska zla rasula po svijetu. Za uspjeh ove ideje naro~ito je zaslu`na Ruzmira Tihi} - Kadri}, pomo}nica ministra, koja je u~inila sve da se prikupe podaci o mjestu boravka i radu pisaca, da im se upute pozivi, prihvate knjige i osigura besplatan prostor za njihovo izlaganje. Izdava~ka ku}a Bosanska rije~ [ime E{i}a iz Njema~ke i ove

BO[NJA^KA PISMOHRANA

313

SAJAM KNJIGA U SARAJEVU

je godine bila doma}in bh-autora iz dijaspore, te ugostila i predstavila dvadesetak autora koji ìve i stvaraju izvan BiH. Godi{nje nagrade izdava~ke ku}e Bosanska rije~ uru~ene su knjièvniku Ismetu Bekri}u, Nacionalnoj biblioteci [vedske, koja je najve}i kupac bosanskih knjiga u svijetu, i Mustafi Hajri}u, poduzetniku iz Düsseldorfa za podr{ku promoviranju bh-literature u Njema~koj. [tand bh-dijaspore bio jedan od posje}enijih na sajmu, a po prezentacijama vjerojatno i najaktivniji. Pisci i izdava~i iz dijaspore imali su i svoja dva termina na centralnom prostoru Sajma u “Bosanskoj ku}i”, u kojem je moderator svih zbivanja bio pjesnik Mirsad Be}irba{i}. Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske i KDBH Preporod na XVIII Me|unarodnom sajmu knjige i u~ila u Sarajevu predstavljali su Dèvad Jogun~i}, Subhija Seleskovi} - Merdanovi} i Ismet Isakovi}.

314

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Ismet Isakovi}

Projekti za budu}nost Tijekom 2006. godine u sklopu Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske pokrenuta su dva iznimno vrijedna projekta: Odbor za gospodarstvo i Fond za stipendiranje “Salim [abi}”. Nesumnjivo se radi o aktivnostima ~iji }e rezultati imati zna~ajan pozitivan utjecaj na bo{nja~ku populaciju u budu}nosti.

ODBOR ZA GOSPODARSTVO BNZH U sklopu Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske ponovo je pokrenut rad Odbora za gospodarstvo, koji je u periodu 2000./2001. godine bio veoma aktivan i, izme|u ostalog, izdao ~etiri broja ~asopisa “Bo{nja~ki gospodarski glasnik”. Me|utim, vremenom su se aktivnosti smanjile na minimum. Na sastanku odrànom 25.04.2006. u prostorijama BNZH u Zagrebu, pokrenuta je inicijativa ponovnog pokretanja aktivnosti Odbora za gospodarstvo, te je za predsjednika izabran Hilmija [abi}, a za ~lanove Rusmir Ak{amija i Esad Musemi}. Tom prigodom je razmotren prijedlog Emira Ak{amije, direktora tvrtke INEN d.o.o. iz Zagreba u svezi izrade Pregleda gospodarsko-pravnih subjekata ~iji su vlasnici Bo{njaci u Republici Hrvatskoj, te posebnog internet portala s nazivom “Odbor za gospodarstvo BNZH”. Na sastanku je razmotrena pozicija tvrtki u vlasni{tvu Bo{njaka u suvremenim uvjetima privre|ivanja, s posebnim osvrtom na predstoje}i ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju. Gospodarska pozicija je sagledana u kontekstu eventualnog kori{tenja nekih mogu}nosti koje pruà Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, u smislu direktnijeg u~estvovanja bo{nja~kih poduzetnika i ostalih u strukturama dràvne i lokalne vlasti u Hrvatskoj. Sudionici sastanka su prihvatili idejne postavke projekta kreiranja i pokretanja internet portala, a za profesionalnog voditelja i koordinatora imenovano je poduze}e INEN d.o.o. U petak 26.05.2006. u prostorijama BNZH u Zagrebu odràna je prezentacija projekta Internet portala, ~ija je prva promocija organizirana 12.05.2006. u Sarajevu, prvog dana na 3. Kongresu Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine. Portal je pokrenut 15.06.2006., a moè se prona}i na internet adresi www.ozg-bnzh.info. Portal je uvr{ten i ogla{en pa`ljivo odabranim klju~nim rije~ima na deset najposje}enijih svjetskih internet traìlica (pretraìva~a), me|u kojima su Google, Yahoo i Pogodak. Godi{nja cijena ogla{avanja na portalu je 427 kuna za bosansko-hercegova~ke gospodarstvenike i njihova poduze}a u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, dok je za gospodarske subjekte u ostalim zemljama 120 eura. Na po~etku rada na web-stranicama su se nalazili radni materijal i informacija o prezentaciji portala, Odluka Odbora za gospodarstvo i narud`benica, struktura ogla{enih poduze}a po vrstama djelatnosti, rubrika o ponudi i potra`nji radnih mjesta, te strukturi djelatnika u tvrtkama koje su ogla{ene. U zasebnoj rubrici je predstavljen i rad Odbora za gospodarstvo, s izvje{tajima o relevantnim doga|anjima. U budu}nosti je planirano uspostavljanje ~vr{}e gospodarske koordinacije sa Svjetskim savezom dijaspore BiH, a s njihovim ~elnicima je ve} dogovoreno obavje{tavanje bh-gospodarstvenika u dijaspori, uz pomo} baze podataka koju je formirao SSDBiH. Osim informacija iz oblasti gospodarstva i rada Odbora za gospodarstvo, planira se nadopuna portala s podacima o djelovanju centrale i ùpanijskih ogranaka BNZH, Vije}a

BO[NJA^KA PISMOHRANA

315

PROJEKTI ZA BUDU]NOST

bo{nja~ke nacionalne manjine, Svjetskog saveza dijaspore, bo{nja~kih udruga i organizacija u Hrvatskoj, BiH i svijetu. Naime, uz sve mogu}nosti koje se pruàju kori{tenjem interneta, jo{ uvijek ne postoji jedinstven internet portal koji bi na jednom mjestu objedinio i prezentirao detaljan pregled informacija o bo{nja~kim asocijacijama. Time bi se pridonijelo boljem upoznavanju, povezivanju i svrsishodnijem djelovanju. Stoga Odbor za gospodarstvo tokom 2007. godine planira pokretanje internet portala pod nazivom “Bo{njaci u Hrvatskoj”, s ciljem stvaranja kvalitetne banke podataka i informacijskog servisa. Na~elno je predvi|eno da }e taj internet portal imati sljede}e odvojene dijelove: – Vije}a i predstavnici bo{nja~ke nacionalne manjina za ùpanije, op}ine i gradove na ~elu s Koordinacijom vije}a i predstavnika bo{nja~ke manjine za ùpanije, – ùpanijske organizacije Bo{nja~ke nacionalne zajednice na ~elu s Glavnim odborom BNZH, – Udruga Bo{njaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske (UBBDRH), – kulturno-umjetni~ka i sportska dru{tva (s dijelom za ogla{avanje kulturno-umjetni~kih programa i manifestacija, tribina i seminara, sportskih doga|aja, politi~kih skupova i javnih osoba), – Odbor za gospodarstvo BNZH - razvojni projekti, – dijaspora u tre}im zemljama, poveznice s portalima subjekata u dijaspori - bo{nja~ke asocijacije izvan Republike Hrvatske, – aktualnosti - za sve informacije aktualne u vremenskom periodu 7-15 dana od dana objave, – foto galerije (za asocijacije i subjekte iz Hrvatske), – prijateljski linkovi (ovdje se èli aktivirati linkove za ulazak na direktne slu`bene stranice svih asocijacija, organizacija i udruga koje imaju vlastiti web-site ili portal, te na sli~ne portale u dijaspori, a preko razmjene kroz ogla{avanje linka za ulazak na portal ovog Projekta na njihovim stranicama i portalima).

Odbor za gospodarstvo BNZH

316

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

FOND ZA STIPENDIRANJE SALIM [ABI] Izvr{ni odbor Bo{nja~ke nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju je na sjednici odrànoj 12.10.2006. donio Odluku o osnivanju Fonda za stipendiranje “Salim [abi}”, koji nema status pravne osobe. Odlukom je predvi|eno da se potrebna financijska sredstva prikupljaju na nekoliko na~ina: donacijama pojedinaca, institucija, udruga i poduze}a; redovitim godi{njim izdvajanjem zagreba~kog ogranka BNZH prema odluci Izvr{nog odbora; izdvajanjima ostalih bo{nja~kih udruga u Republici Hrvatskoj; donacijama me|unarodnih institucija u Hrvatskoj za podr{ku nacionalnim manjinama. Imenovan je tro~lani Odbor za stipendiranje u sastavu Hilmija [abi} (predsjednik), Mithat Muzurovi} i Suada Banjan (~lanovi). Uskoro, ve} sljede}eg mjeseca do{lo je do realizacije prve stipendije. Na prigodnoj sve~anosti 04.11.2006. u prostorijama Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, Amina Alijagi} iz Lovrana, redovna studentica prve godine Pravnog fakulteta u Rijeci, postala je prva stipendistica novouspostavljenog Fonda za stipendiranje “Salim [abi}”. U pozdravnom govoru Hilmija [abi}, predsjednik Odbora za stipendiranje je naglasio iznimnu va`nost projekta. Podsjetio je da ideja nije nova, jer je 90-ih godina u KDBH Preporod bio pokrenut Fond za stipendiranje pod nazivom “Preporodov vakuf”, koji, naàlost, nikad nije saìvio. Cilj Fonda Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, koji nosi ime Salima [abi}a (Gra~anica, 1936. - Zagreb, 2001.), jednog od najve}ih vakifa i najzaslu`nijih ljudi za izgradnju Islamskog centra u Zagrebu, je prikupljanje financijskih sredstava i njihovo usmjeravanje za stipendiranje nadarenih studenata bo{nja~ke nacionalnosti, slabijeg imovnog stanja. Prikupljena sredstva }e se dodjeljivati u obliku stipendija, jednokratnih ili godi{njih nagrada. Prvi Ugovor o stipendiranju, koji je potpisan s Aminom Alijagi}, odnosi se za akademsku godinu 2006./2007. uz mjese~nu stipendiju od 1.500 kuna. U emotivnom govoru prva stipendistica fonda Bo{nja~ke nacionalne zajednice se zahvalila vodstvu BNZH koji su prihvatili njenu molbu i zapo~eli projekt stipendiranja. Prenosimo njezin govor u cijelosti. “Nakon ovih divnih rije~i i iskazane humane geste, kao prvoj Bo{njakinji koja je dobila stipendiju BNZH, htjela bih se zahvaliti svima prisutnima, a posebno teti Tahiri Rakovi} iz Lovrana, na ~iju inicijativu sam i podnijela molbu, te naravno gospodinu Hilmiji [abi}u i njegovim suradnicima, koji su objeru~ke prihvatili moju molbu i za~eli ovaj projekt. Na taj su na~in nesebi~no pruìli jedinstvenu ìvotnu priliku meni i, ako Bog da, mnogim budu}im generacijama vrijednih Bo{njaka i Bo{njakinja. Tako|er bih voljela istaknuti koliko sam duboko zahvalna i koliko cijenim svoje roditelje koji su se, rekla bih, i pre~esto svega odricali da mi omogu}e podno{ljive uvjete za rad, koji su me izveli na pravi put i utjecali na to da nikad ne zaboravim svoje porijeklo. Zato veliko hvala mojoj dragoj majci koja je i danas uz mene, te mi je nezamjenjivo ohrabrenje da ustrajem u svemu ~ega se dotaknem. Sada mi pruà istu beskrajnu koli~inu ljubavi i razumijevanja koju mi je pruàla i tijekom prija{njeg {kolovanja. Kroz ìvot }e me uvijek pratiti njeno razmi{ljanje, a to je da se pojavljuju neodlu~nost, mogu}e prepreke i stalna neuspje{nost, sve dok se ~ovjek ne~emu u cijelosti ne posveti. Postoji jedna elementarna istina, a njezino zanemarivanje pokopava nebrojene zamisli i sjajne planove. Ona kaè da ~ovjeku, ~im se ne~emu u cijelosti posveti, istog trenutka po~inje pomagati i providnost. Po~inju se doga|ati razne stvari do kojih ina~e nikako ne bi do{lo, a ~itav niz doga|aja proistje~e iz te odluke, u ~ovjekovu korist - poti~u}i raznovrsne nepredvi|ene pojave i materijalnu pomo} o kakvoj nitko ne bi sanjao.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

317

PROJEKTI ZA BUDU]NOST

Potpisivanje Ugovora za stipendiranje (Amina Alijagi} i Hilmija [abi})

Jo{ bih samo htjela re}i da je za primljenu pomo} te{ko iskazati zahvalnost rije~ima, pa sam se pomogla pjesmom ðHanarin pogled’, autora Hamze Hume, koju sam za ovu priliku malo skratila: Ju~e me susrete Hanara i re~e mi u prolazu: Nije misao koplje da joj sagleda{ metu. A ni ljubav rijeka da joj u dno zaroni{. I znaj, da je radost podijeljena izme|u svjetla i boje, jer i jedno i drugo o~i su prirode. (...) Ali, na svijetu slijepih je najvi{e i rije~i moje ne dopiru do njih. Jer moj put nije staza utrta. I znaj, oni koji biraju puteve utrte ne pale svjetla onima koji dolaze. I zato ne bih htjela zavr{iti s rije~ima zahvalnosti, ve} s obe}anjem: da se nadam da }u upaliti svjetla onima koji dolaze.” Nakon Amininih rije~i zahvalnosti, obe}anja i nade, prigodnu dovu je prou~io zagreba~ki imam Saudin ef. Suba{i}, koji je ~estitao Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici {to je prepoznala zna~aj obrazovanja - imperativ Kur’ana i imperativ vjere Islama. “Prve rije~i koje je Svevi{nji Bog objavio Muhammedu a.s. bile su: U~i, ~itaj. Mo`ete zamisliti kolika je va`nost toga kada Bog od tisu}u kur’anskih ajeta, re~enica i rije~i uzima upravo ove za prvu Objavu. Muslimani su kroz povijest znali prepoznati ovaj imperativ i otuda je snaga i veli~ina doprinosa kojeg su oni, snagom svoje vjere, dali svjetskoj kulturi i civilizaciji. Prepoznaju}i ovaj interes i Bo{nja~ka nacionalna zajednica na ovaj na~in slijedi naslije|e svojih slavnih predaka”, rekao je imam Suba{i}. Svoje izlaganje je zavr{io citiraju}i rije~i Bo`jeg poslanika Muhammeda a.s.: “Tinta u~enjaka je ravna krvi mu~enika”, iz kojih je vidljivo koliku va`nost islam daje znanosti i stjecanju znanja. Amina Alijagi} je ro|ena 25.11.1987. u Derventi (BiH), gdje je `ivjela s roditeljima do travnja 1992. godine, kada zbog rata dolazi u Lovran. Zavr{ila je osnovnu {kolu u Lovranu i gimnaziju u Opatiji. Zbog te{kog materijalnog statusa sredinom ljeta se obratila pismom BNZH s molbom za stipendiranjem, {to je rezultiralo i osnivanjem Fonda za stipendiranje

318

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

“Salim [abi}”. Iz priloène dokumentacije i brojnih referenci bilo je vi{e nego o~igledno da se radi o vrlo svestranoj mladoj osobi znatnog intelektualnog potencijala. Do sada je sudjelovala u brojnim {kolskim i izvan{kolskim aktivnostima, ~lan je raznih klubova i organizacija, govori tri jezika (engleski, talijanski i njema~ki). Od brojnih aktivnosti nabrojat }emo samo neke: kao ~lanica debatnog kluba S.A.S. (Societas Abbatientis Sermonum) sudjelovala na brojnim turnirima, okruglim stolovima i seminarima Hrvatskog debatnog dru{tva; ~lanica i predsjednica Scenske radionice s glavnim ulogama u nekoliko drama; predsjednica i osnivateljica kluba êtvrta{i pomaù prva{ima ^PP; predstavnica Gimnazije na ùpanijskom natjecanju iz povijesti s PowerPoint prezentacijom “Talijanski fa{isti~ki logori u Hrvatskom primorju”; sudjelovala na ùpanijskim natjecanjima literarnog i scenskog stvarala{tva Lidarno 2004. i Lidarno 2005.; na debatnom turniru 2005. godine u Opatiju osvojila prvo mjesto u kategoriji individualnih govornika; osvojila prvo mjesto na {kolskom natjecanju iz engleskog jezika; na me|uùpanijskom natjecanju iz filozofije (Istarska, Li~kosenjska i Primorsko-goranska ùpanija) plasirala se me|u prvih pet i sudjelovala na dràvnom natjecanju; suradnica u srednjo{kolskim novinama “euGENIJE”; scenaristica priloga za TV-emisiju “Parlaonica”. Sudjelovala je u raznim programima: GLOBE-program za ure|enje okoli{a; XXV Govorni~ka {kola na Rabu; srednjo{kolski novinarski projekt “Edukacija o holokaustu i ljudskim pravima”; seminar u organizaciji talijanske dràve u Abano Termama blizu Padove; priprema izlo`be u sklopu projekta o `rtvama fa{izma i nacizma, itd. Amina Alijagi} se ubrzo nakon promotivne sve~anosti aktivno uklju~ila u rad bo{nja~kih asocijacija - Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske i Preporoda. Zbog autorskih ~lanaka visoke kvalitete, po~etkom 2007. godine postala je ~lanom redakcije “Preporodovog Journala”, mjese~nika KDBH Preporod, te i na taj na~in u~vrstila uvjerenje da je prva stipendija Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske do{la u prave ruke. Vi{e smo nego sigurni da }e ispuniti obe}anje i “upaliti svjetla onima koji dolaze”.

Grupna fotograﬁja

BO[NJA^KA PISMOHRANA

319

BAJRAMSKI KONCERT U PRIJEDORU

Ismet Isakovi}

Bajramski koncert u Prijedoru U nedjelju 08.01.2006. u Prijedoru je odràn koncert povodom predstoje}eg Kurban bajrama. Priredbu je organizirao Med`lis Islamske zajednice Prijedor, a glavni sponzor bio je zagreba~ki poduzetnik Hajrudin Ramadanovi}, ro|enjem Prijedor~an, dugogodi{nji ~lan Glavnog odbora Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Prvi bajramski koncert u povijesti grada Prijedora svojom simbolikom i izre~enim porukama daleko je nadma{io okvire uobi~ajene muzi~ko-plesne priredbe povodom islamskog praznika. U prepunoj sportskoj dvorani “Mladost”, pred 2.500 gledatelja i brojne visoke uzvanike (~ak 14 imama s ahmedijama na glavi), manifestirano je ìvo bi}e bo{nja~kog-muslimanskog naroda prijedorskog podru~ja. U pozdravnom govoru biha}ki muftija Hasan ef. Maki} je naglasio da je blagodat vjere najve}a blagodat koju je ljudima dao Allah d`.{., bez koje bi tumarali dunjalu~kim bespu}ima i nikad ne bi na{li spas i smiraj. Pritom je citirao ajete iz sure El-Kevser, u kojoj je nare|en namaz i kurban: veliki islamski praznik Kurban bajram obiljeèn je bajram-namazom, kurbanom i hadòm. Predstoje}i Kurban bajram je za prijedorske muslimane posebno zna~ajan po{to }e se nakon 13 godina klanjati bajram-namaz u obnovljenoj âr{ijskoj dàmiji. S obzirom da je muftija Maki} bio dugogodi{nji i posljednji imam âr{ijske dàmije u Prijedoru, prihvatio je poziv da predvodi prvi namaz u sve~anom proklanjavanju dàmije, u kojoj }e se od tada redovito klanjati dùma-namaz petkom. Marko Pavi}, na~elnik Op}ine Prijedor, ~estitao je vjernicima islamske vjeroispovijesti predstoje}i Kurban bajram uz èlju za li~nom i porodi~nom sre}om, u miru i blagostanju. “Neka ova Bajramska akademija i sva sli~na mjesta, budu mjesta poruke mira, tolerancije, razumjevanja i suìvota. Ja vas molim da podrìte projekt op}inske administracije u Prijedoru da smo svi Prijedor~ani, da se ne dijelimo na izbjeglice, raseljena lica, povratnike i sli~no. Da smo samo Prijedor~ani, ljudi koji su se opredjelili da ovdje ìvimo i ljudi koji ho}e svoj grad ljep{i, bolji, a na{oj djeci svijetliju budu}nost. Neka pra{tanje bude na{a osnovna vrlina. Ne moramo zaboravljati, ali oprostimo {to god moèmo.”, rekao je na~elnik Pavi}, ~ije su rije~i nekoliko puta prekidane s dugotrajnim pljeskom odobravanja. Predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberovi} poklonio je predsjedniku Izvr{nog odbora Med`lisa Islamske zajednice Prijedor komplet knjiga iz dosada{nje izdava~ke djelatnosti temeljne bo{nja~ke udruge u Republici Hrvatskoj. U kulturno-umjetni~kom dijelu programa nastupili su Ansambl narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka, koji djeluje pri Bo{nja~koj nacionalnoj zajednici Hrvatske i ènski pjeva~ki zbor “Bulbuli”, koji djeluje u sastavu KDBH “Preporod”. Bo{njake prijedorskog kraja predstavili su KUD “Osman Dàfi}” iz Prijedora i KUD “Kozara” iz Donje Ljubije. Voditelj priredbe, koja je trajala oko 140 minuta, bio je poznati zagreba~ki glumac Zijad Gra~i}. Rasplesana i razigrana mladost je bogatim i raznovrsnim programom, u kojem je bilo ilahija i kasida, narodnih kola, sevdalinki i horskih pjesama, odu{evila prisutne. Poseban doìvljaj bio je nastup maestra Semira Hasi}a, svjetskog prvaka u harmonici za 1994. godinu u svojoj klasi, koji je virtuozno odsvirao skladbe pod zajedni~kim nazivom “Od Bacha do sevdaha”.

320

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOGA\AJI I DJELATNOSTI BNZH

Nakon odrànog koncerta, na~elnik prijedorske op}ine je za bo{nja~ke informativne ~asopise izjavio da je sa zadovoljstvom prihvatio poziv da bude gost na sve~anosti, po{to je osobno èlio uputiti poruku mira, razumjevanja i tolerancije. Iskazao je zadovoljstvo {to svi prisutni u dvorani isto razmi{ljaju: da je pra{tanje budu}nost stanovnika Prijedora, bez podjela po bilo kakvoj osnovi. Godinu dana je na~elnik u Prijedoru i u tom vremenskom periodu je nastojao napraviti opciju koja }e donijeti radost ljudima koji ovdje ìve. â&#x20AC;&#x153;Pomaù mi svi u tome, naro~ito bo{nja~ki odbornici u Skup{tini, i o~ekujem samo jo{ bolje rezultateâ&#x20AC;?, rekao je na~elnik Pavi}. Na kraju je naglasio da Op}ina Prijedor pomaè nevladine organizacije koje brinu o nestalim i zarobljenim te da }e u granicama svojih mogu}nosti ďŹ nancijski pomo}i izgradnju poru{enih vjerskih objekata. Grad u podno`ju legendarne partizanske Kozare i Spomen podru~ja Mrakovica, na kojem se nalazi grandiozni spomenik nastao po ideji Du{ana Dàmonje, u proteklom ratu od 1992. - 1995. godine bio je popri{te stravi~nih doga|aja. Prijedor }e zauvijek ostati upam}en u svijesti bo{nja~kog naroda kao grad u kojem su ili u njegovoj neposrednoj blizini bili formirani zloglasni koncentracijski logori za nesrpsko stanovni{tvo: Keraterm, Trnopolje, Omarska i Manja~a. Poru{ene su sve dàmije, gradi} Kozarac potpuno razru{en i popaljen, brojna rudarska okna rudnika èljezne rude Ljubija postala su masovne grobnice nevinih `rtava povampirenog balkanskog nacizma na kraju 20. stolje}a. Pobijena je ili raseljena kompletna bo{nja~ko-muslimanska inteligencija, elita jednog naroda. Sve su to tragi~ni simboli stradnja i opomene za sada{nje i budu}e generacije: oprostiti (zbog vlastite sada{njosti i budu}nosti!), ali nikad zaboraviti. Sa zadovoljstvom se moè primjetiti da Prijedor polako, ali sigurno

Bajramski koncert u Prijedoru - Zbor Bosana

BO[NJA^KA PISMOHRANA

321

BAJRAMSKI KONCERT U PRIJEDORU

Bajramski koncert u Prijedoru - Zbor â&#x20AC;&#x153;Bosanaâ&#x20AC;?

vra}a svoj prijeratni multinacionalni i multireligijski identitet. Uvjet za takvu konstataciju je i slobodno sve~ano obiljeàvanje vjerskih praznika i ispovjedanje vjere u vlastitim molitvenim prostorima. Mo`da je i prvi bajramski koncert u povijesti Prijedora, u ~ijoj su organizaciji i folklornoj prezentaciji zna~ajnu ulogu odigrali zagreba~ki Bo{njaci, jedan od preduvjeta ostvarenju izraène ìvotne nade i potrebe da prijedorski Bo{njaci-muslimani {to prije prestanu biti gra|ani drugog reda u svom rodnom gradu. U svakom slu~aju, bajramski koncert je sadràvao poruke mnogo ve}eg zna~enja od obi~ne pjesme ili narodnog kola.

322

BO[NJA^KA PISMOHRANA

doku menti

BN ZH

DOKUMENTI BNZH

Na temelju ~lanka 11. stavak 2. Zakona o udrugama (Narodne novine broj 88/01), Skup{tina BO[NJA^KE NACIONALNE ZAJEDNICE HRVATSKE na sjednici odr`anoj 18. prosinca 2005. godine u Zagrebu usvojila je

STATUT UDRUGE “BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE” I. UVODNE ODREDBE ^lanak 1. Udruga pod nazivom BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE je temeljna udruga `upanijskih, gradskih i op}inskih organizacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice, registriranih kao samostalni pravni subjekti, te ostalih institucija bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj koji joj dobrovoljno pristupe, a radi za{tite i promicanja zajedni~kih etni~kih i nacionalnih, kulturnih i socijalnih interesa i ciljeva Bo{njaka, bez namjere stjecanja dobiti, te se podvrgavaju pravilima pozitivnog prava Republike Hrvatske i ovog Statuta, kojima se ure|uje ustroj i djelovanje Udruge. ^lanak 2. Ovaj Statut je temeljni op}i akt Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. Ovim Statutom utvr|uje se: • naziv i sjedi{te Udruge, • podru~je na kojemu Udruga djeluje, • zastupanje Udruge, • ciljevi Udruge, • djelatnosti kojima se ciljevi Udruge ostvaruju, • ostvarivanje javnosti rada Udruge, • unutarnji ustroj Udruge, • ~lanstvo, prava, obveze i stegovna odgovornost ~lanova Udruge, • tijela Udruge, njihov sastav, ovlasti, na~in odlu~ivanja, uvjeti i na~in izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost ~lanova tijela Udruge, • imovina i raspolaganje s imovinom Udruge, • prestanak te postupak s imovinom u slu~aju prestanka Udruge.

II. NAZIV, SJEDI[TE I PODRU^JE DJELOVANJA UDRUGE ^lanak 3. Naziv Udruge glasi: BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE. Sjedi{te Udruge je u Zagrebu. Adresa sjedi{ta je: Ilica 54, 10 000 Zagreb, Republika Hrvatska. Skra}eni naziv Udruge je: BNZH.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

325

DOKUMENTI BNZH

^lanak 4. Udruga preko svojih organizacijskih oblika djeluje na cijelom podru~ju Republike Hrvatske.

III. PRAVNA OSOBNOST I ZASTUPANJE UDRUGE ^lanak 5. Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske ima svojstvo pravne osobe i nositelj je svih prava, obveza i odgovornosti utvr|enih Ustavom Republike Hrvatske, pozitivnim propisima i ovim Statutom. ^lanak 6. Udruga ima pe~at i znak. Pe~at je okruglog oblika na kojem je uz rub u smjeru kazaljke na satu utisnut tekst: Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske - Zagreb. U sredini pe~ata utisnut je znak. Znak je predstavljen crte`om cvijeta ljiljana. ^lanak 7. Udrugu predstavlja i zastupa njen predsjednik i dva potpredsjednika. Skup{tina mo`e ovlastiti i druge osobe za zastupanje.

IV. CILJEVI I DJELATNOSTI UDRUGE ^lanak 8. Ciljevi Udruge su: • za{tita, razvijanje i promicanje etni~kih i nacionalnih prava i interesa Bo{njaka u Republici Hrvatskoj, • za{tita, razvijanje i promicanje kulturnih i socijalnih prava i interesa Bo{njaka u Republici Hrvatskoj, • razvijanje i podupiranje dobrih odnosa izme|u bo{nja~kog i hrvatskog naroda, • razvijanje i podupiranje dobrih odnosa i suradnje s drugim nacionalnim manjinama u Republici Hrvatskoj. ^lanak 9. Djelatnosti kojima se ostvaruju ciljevi Udruge su: • suradnja s dr`avnim tijelima i institucijama Republike Hrvatske i zastupanje pred njima interesa svojih ~lanova, • suradnja s vije}ima i predstavnicima bo{nja~ke nacionalne manjine izabranih na temelju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, • suradnja s drugim udrugama i organizacijama bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj, • suradnja s nacionalnim, kulturnim i znanstvenim institucijama, ustanovama, organizacijama i udrugama u Republici Hrvatskoj,

326

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

• suradnja s nevladinim organizacijama u Republici Hrvatskoj, • suradnja s ostalim udrugama etni~kih i nacionalnih manjina i zajednica u Republici Hrvatskoj, • suradnja s diplomatskim i konzularnim predstavni{tvima dràve Bosne i Hercegovine, kao i s predstavni{tvima drugih zemalja koja djeluju u Republici Hrvatskoj, • suradnja s nacionalnim, kulturnim i znanstvenim institucijama, ustanovama, organizacijama i udrugama dràve Bosne i Hercegovine, • suradnja s me|unarodnim udrugama i organizacijama koje se bave za{titom, razvijanjem i promicanjem ljudskih, etni~kih i nacionalnih prava, • suradnja s uglednim i priznatim ljudima s podru~ja znanstvenog, kulturnog, socijalnog i gospodarskog stvarala{tva u Republici Hrvatskoj i u svijetu, • razvijanje i promicanje etni~kih i nacionalnih, znanstvenih, kulturnih i socijalnih aktivnosti Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske putem organiziranja i odràvanja javnih tribina, izlo`bi, kulturno-umjetni~kih priredbi, osnivanje knji`nica, izdavanje glasila, kao i drugih oblika kojima se ostvaruju ciljevi utvr|eni u ovom Statutu, u skladu sa zakonom, • promicanje i njegovanje bosanskog jezika u svome radu, javnom obra}anju te glasilima, knjigama i drugim publikacijama kojima je Udruga izdava~, • pruànje materijalne i druge pomo}i svojim ~lanovima i drugim osobama kada to dru{tveno-socijalne potrebe i okolnosti zahtijevaju, sukladno materijalnim mogu}nostima Udruge, • razvijanje svijesti o nacionalnom identitetu, pogotovo kod mla|ih nara{taja, • pruànje potpore mladim ljudima u njihovom stru~nom, znanstvenom, kulturnom, eti~kom i moralnom obrazovanju i usavr{avanju, na dobrobit svakog pojedinca, Udruge i cijele zajednice, sukladno s materijalnim i intelektualnim mogu}nostima Udruge. ^lanak 10. Udruga samostalno obavlja svoje djelatnosti i samostalna je u ostvarivanju svojih ciljeva utvr|enih ovim Statutom. ^lanak 11. Udruga svoju djelatnost ne smije obavljati radi stjecanja dobiti za svoje ~lanove. Ako Udruga u obavljanju svojih djelatnosti eventualno ostvari dobit, ona se mora, u skladu s ovim Statutom, koristiti isklju~ivo za obavljanje i razvijanje djelatnosti Udruge kojima se ostvaruju ciljevi utvr|eni ovim Statutom.

V. JAVNOST RADA UDRUGE ^lanak 12. Djelovanje Udruge je javno. Javnost rada Udruge provodi se javnim djelovanjem i otvoreno{}u rada svih tijela Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, te obavje{}ivanjem svojih ~lanova i javnosti putem priop}enja u medijima (tisku, radiju i televiziji), kao i putem glasila Udruge.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

327

DOKUMENTI BNZH

^lanak 13. Sjednice svih tijela Udruge su otvorene za javnost i njima mogu prisustvovati ~lanovi Udruge, novinari i sve druge zainteresirane osobe. Osobe koje nisu ~lanovi tijela Udruge nemaju pravo sudjelovati u radu doti~nog tijela i du`ne su se pridràvati reda i dobrih obi~aja, ne ometaju}i rad tijela Udruge. ^lanak 14. Tijelo Udruge moè, u pravilu samo iznimno, ako se radi o odnosima unutar Udruge, donijeti odluku da odre|ena sjednica ili samo to~ka dnevnog reda budu zatvoreni za javnost. Takva odluka mora biti u pisanom obliku i obrazloèna.

VI. UNUTARNJI USTROJ ^lanak 15. Ustrojstveni oblici Udruge su ùpanijske, gradske i op}inske organizacije. Ovi ustrojstveni oblici Udruge imaju svojstvo pravne osobe, sa sjedi{tem u sjedi{tu ùpanije, grada ili op}ine. Ovi ustrojstveni oblici osnivaju se u skladu sa Zakonom o udrugama i drugim pozitivnim propisima Republike Hrvatske. U smislu odredbi ovog Statuta, organizacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju ravnopravna je s ùpanijskim organizacijama. ^lanak 16. Drugi ustrojstveni oblici bez svojstva pravne osobe su vije}a, odbori, povjerenstva i klubovi koji se osnivaju temeljem odluke Glavnog odbora. ^lanak 17. Odluku o ustrojstvu oblika Udruge iz ~l. 15. donosi Glavni odbor na temelju obrazloènog prijedloga predsjednika Udruge, ~lanova Glavnog odbora ili ~lanova zajednice. ^lanak 18. Svi ustrojstveni oblici iz ~l. 15. samostalno djeluju u svom radu u okviru op}ih ciljeva i djelatnosti Udruge iz ~l. 8. i 9.. @upanijske organizacije Udruge imaju obvezu informirati Glavni odbor o svojim programima i planovima rada te dostaviti svoje izvje{taje o radu. ^lanak 19. Svi ustrojstveni oblici iz ~l. 15. biraju svoja rukovodstva u skladu sa svojim Statutima. ^lanak 20. Svi ustrojstveni oblici iz ~l. 15. u svom radu koriste svoj memorandum, znak i pe~at koji su istog oblika kao memorandum, znak i pe~at Udruge, s time da ispod naziva Bo{nja~ka nacionalna zajednica dodaju ime svoje ùpanije, grada ili op}ine i vode vlastitu arhivu.

328

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

VII. ^LANSTVO, PRAVA, OBVEZE I ODGOVORNOSTI ^LANOVA ^lanak 21. Svi ~lanovi ùpanijskih, gradskih ili op}inskih organizacija Bo{nja~ke nacionalne zajednice ujedno su i ~lanovi Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. ^lanak 22. Svoje ~lanstvo, prava, obveze i odgovornost svaki ~lan Udruge ostvaruje u ùpanijskoj, gradskoj ili op}inskoj organizaciji Udruge prema mjestu svoga prebivali{ta u Republici Hrvatskoj. ^lanak 23. Svaki ~lan Udruge ima pravo i obvezu pridràvati se odredbi ovog Statuta i Statuta ùpanijske, gradske ili op}inske organizacije Udruge kojoj pripada, prema svojim mogu}nostima pomagati u provo|enju djelatnosti i ostvarivanju ciljeva utvr|enih ovim Statutom, a na dobrobit svakog ~lana pojedina~no i Udruge u cjelini. ^lanak 24. Zbog kr{enja i nepridràvanja odredbi ovog Statuta kao i zbog neizvr{avanja preuzetih ili povjerenih mu obveza, {to za posljedicu ima ili moè imati nano{enje {tete Udruzi ili kvarenju njenog ugleda, ~lan je odgovoran svojoj ùpanijskoj, gradskoj ili op}inskoj organizaciji.

VIII. UPRAVLJANJE UDRUGOM I TIJELA UDRUGE ^lanak 25. ^lanovi odlu~uju i upravljaju Udrugom neposredno na Skup{tini Udruge i posredno preko svojih izabranih predstavnika u tijelima Udruge. ^lanak 26. Tijela Udruge su: • Skup{tina, • Glavni odbor, • Nadzorni odbor. Skup{tina ^lanak 27. Skup{tina je najvi{e tijelo Udruge. Skup{tina radi u sjednicama i one mogu biti redovne i izvanredne. Sjednicu Skup{tine saziva Glavni odbor Udruge. O radu Skup{tine vodi se zapisnik kojeg potpisuje predsjedavaju}i Skup{tine i zapisni~ar a ovjeravaju ga dva ~lana radnog predsjedni{tva.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

329

DOKUMENTI BNZH

^lanak 28. Skup{tinu Udruge ~ine svi ~lanovi Udruge. ^lanak 29. Redovnu sjednicu Skup{tine saziva Glavni odbor Udruge jedanput godi{nje, u pravilu do zavr{etka sije~nja mjeseca u teku}oj godini. Izvanrednu sjednicu Skup{tine saziva Glavni odbor Udruge prema potrebi ili na temelju pisanog i obrazloènog zahtjeva najmanje pedeset ~lanova Udruge. U tom slu~aju izvanredna Skup{tina mora biti sazvana i odràna najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana kada je zahtjev podnijet odnosno donesena odluka. Ukoliko Glavni odbor ne sazove Skup{tinu u predvi|enom roku, sjednicu Skup{tine mogu sazvati sami predlagatelji. Izborna Skup{tina odràva se svake druge godine. ^lanak 30. Skup{tina Udruge ovla{tena je: • donijeti Statut, te izmjene i dopune Statuta, • izabrati, u pravilu tajnim glasovanjem i imenovati predsjednika, potpredsjednike i tajnika Udruge, predsjednika i ~lanove Nadzornog odbora, te ih razrije{iti du`nosti, • izabrati 1/3 (jednu tre}inu) ~lanova Glavnog odbora Udruge, • potvrditi izbor predsjednika ùpanijskih organizacija u Glavni odbor Udruge, • razmotriti i usvojiti izvje{taj o radu Udruge i njenih tijela, • razmotriti financijsko izvje{}e, odobriti zavr{ni ra~un i donijeti financijski plan prihoda i rashoda Udruge, • utvrditi i donijeti programske smjernice rada Udruge, • odlu~iti o udruìvanju u saveze ili zajednice udruga te u~lanjenju u me|unarodne udruge, • davati autenti~no tuma~enje odredbi ovog Statuta, • donijeti odluku o prestanku rada Udruge, • odlu~ivati o drugim pitanjima koja su bitna za Udrugu. ^lanak 31. Skup{tina moè zasjedati ako je sjednici nazo~no najmanje 50 ~lanova Udruge. Odluke Skup{tine su pravovaljane ako je za njih glasovala natpolovi~na ve}ina nazo~nih ~lanova Udruge. Glavni odbor ^lanak 32. ^lanovi Glavnog odbora su po funkciji predsjednici ùpanijskih organizacija Udruge. ^lanovi Glavnog odbora su i izabrani ~lanovi na Skup{tini Udruge. Broj tako izabranih ~lanova Glavnog odbora je polovica od broja ~lanova iz prethodnog stavka. ^lanovi Glavnog odbora su predsjednik Udruge koji je istovremeno i predsjednik Glavnog odbora, 2 potpredsjednika i tajnik.

330

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

^lanak 33. Glavni odbor ima obvezu zasjedati najmanje dva puta godi{nje. Sjednice Glavnog odbora saziva i vodi predsjednik Udruge. ^lanak 34. Glavni odbor djeluje u svrhu ostvarivanja ciljeva Udruge na sljede}e na~ine: • donosi glavne smjernice i prioritete djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske u cjelini, • usmjerava djelovanje Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske na cijelom prostoru Republike Hrvatske u pitanjima koja su od op}eg nacionalnog interesa svih pripadnika bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj, • prati i analizira djelatnost ùpanijskih, gradskih i op}inskih organizacija u realizaciji ciljeva i djelatnosti Udruge, • poti~e i pomaè osnivanje ùpanijskih, gradskih i op}inskih organizacija, • promi~e suradnju Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske s drugim udrugama i organizacijama bo{nja~kog naroda u Republici Hrvatskoj, • predlaè Skup{tini na usvajanje odluke o udruìvanju u saveze ili zajednice udruga ili u~lanjenje u me|unarodne udruge, te prestanku rada Udruge. ^lanak 35. Glavni odbor obavlja sve djelatnosti koje su u svrhu ostvarenja ciljeva Udruge utvr|eni ovim Statutom. Glavni odbor, u smislu prethodnog stavka, naro~ito ima pravo i obvezu: • provoditi i ostvarivati odluke Skup{tine, te o svom radu podnijeti izvje{taj Skup{tini, • izraditi prijedlog plana i programa rada Udruge, kao i izvje{taje o radu Udruge, • donositi op}e akte kojima se ure|uje unutra{nji ustroj rada Udruge i njenih tijela, • izraditi prijedlog godi{njeg financijskog plana i zavr{nog obra~una Udruge i podnijeti ih Skup{tini na usvajanje, • razmatrati prijedloge plana i programa rada, te izvje{taje o radu ustrojstvenih oblika iz ~l. 15. • donijeti odluku o ustrojstvu oblika Udruge iz ~l. 15. • osnovati i organizirati stru~nu slu`bu Udruge, kao i stru~ne komisije trajnog ili privremenog karaktera, • donijeti odluku o zaklju~ivanju ugovora o radu s pojedinim djelatnicima te odluku o angaìranju pojedinih stru~njaka za odre|ena pitanja i zadatke, • upravljati imovinom Udruge, • poticati i donijeti odluku o osnivanju drugih ustrojstvenih oblika Udruge iz ~l. 16. kao {to su: vije}a, odbori, povjerenstva i klubovi, • odlu~ivati o pokretanju i tiskanju glasila, biltena, knjiga i drugih publikacija, • odlu~ivati o pribavljanju sredstava za rad Udruge, • komunicirati s javno{}u i davati priop}enja za javnost i ~lanstvo, • odlu~ivati o drugim bitnim pitanjima koja se ti~u rada Udruge, • izvr{avati poslove koji se ti~u redovnog poslovanja Udruge, • obavljati sve druge poslove koje mu naloì Skup{tina.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

331

DOKUMENTI BNZH

^lanak 36. Glavni odbor odràva sjednice ako je nazo~no 1/2 (jedna polovina) ~lanova, a donosi odluke ako je za njih glasovala natpolovi~na ve}ina od ukupnog broja ~lanova Glavnog odbora. Za dono{enje odluka o: â&#x20AC;˘ otu|enju ili nabavci materijalne imovine Udruge, â&#x20AC;˘ prestanku rada Udruge, potrebno je da glasuje 3/4 (tri ~etvrtine) od ukupnog broja ~lanova Glavnog odbora. Odluke Glavnog odbora obvezuju}e su za sve ustrojstvene oblike iz ~l. 15. i ~l. 16. Glavni odbor ima obvezu zasjedati najmanje dva puta godi{nje, a kada se ukaè potreba i vi{e puta. Predsjednik i Glavni odbor prema procjeni imaju ovla{tenje da na sjednice Glavnog odbora pozivaju ~lanove rukovodstava ustrojstvenih oblika iz ~l. 15. i ~l. 16. ili druge aktivne ~lanove zajednice. ^lanak 37. Mandat ~lanova Glavnog odbora iz ~l. 32., prvi stavak, traje do isteka funkcija predsjednika ùpanijske organizacije Udruge na koje su izabrani. Po isteku mandata predsjednika ùpanijske organizacije, novi ~lan Glavnog odbora automatski postaje novoizabrani predsjednik ùpanijske organizacije, {to }e se potvrditi na prvoj narednoj sjednici Skup{tine. Mandat ~lanova Glavnog odbora iz ~l. 32., drugi stavak, traje 2 godine s pravom uzastopnog izbora na jo{ 2 godine. ^lan moè biti ponovno biran u Glavni odbor nakon {to proteknu dvije godine od njegovog zadnjeg ponovljenog mandata u Glavnom odboru. Ukoliko je ~lan Glavnog odbora iz ~l. 32., stavak 1, sprije~en prisustvovati sjednici Glavnog odbora, zamijenit }e ga potpredsjednik njegove ùpanijske organizacije, s punim pravom glasa, s tim da se o tome blagovremeno obavijesti predsjednik ili tajnik Glavnog odbora. Predsjednik i predsjedni{tvo ^lanak 38. Predsjednik i dva potpredsjednika predstavljaju i zastupaju Udrugu. Predsjednika, dva potpredsjednika i tajnika Udruge bira Skup{tina na vrijeme od 2 godine, s pravom uzastopnog izbora na jo{ 2 godine. Predsjednik, dva potpredsjednika i tajnik biraju se izme|u ~lanova Glavnog odbora iz ~l. 32. Mandat predsjednika, potpredsjednika i tajnika Udruge traje do isteka funkcija na koje ih je Skup{tina izabrala. ^lanak 39. Predsjednik saziva i vodi sjednice Glavnog odbora. O radu sjednice vodi se zapisnik. U slu~aju privremene sprije~enosti predsjednika zamjenjuje ga jedan od dva potpredsjednika kojeg on odredi. U slu~aju trajne sprije~enosti predsjednika zamijenit }e ga potpredsjednik kojeg odredi Glavni odbor. U tom slu~aju, Skup{tina Udruge }e na prvoj sjednici, redovnoj ili izvanrednoj, izabrati i imenovati novog predsjednika.

332

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

^lanak 40. Predsjednik Udruge, dva potpredsjednika i tajnik Glavnog odbora ~ine predsjedni{tvo Udruge kao operativno tijelo Glavnog odbora. Predsjedni{tvo je ovla{teno izvr{avati odluke Glavnog odbora, pripremati nacrte dokumenata i odluka koje donosi Glavni odbor te sazivati sjednice Glavnog odbora ukoliko to predsjednik Udruge nije sam u~inio. Na sjednicu predsjedni{tva mogu se pozvati predsjednik Nadzornog odbora kao i drugi ~lanovi kada to, prema ocjeni predsjednika Udruge, nalaù potrebe. Nadzorni odbor ^lanak 41. Nadzorni odbor ~ine predsjednik i dva ~lana koje bira i imenuje Skup{tina na rok od 2 godine s pravom uzastopnog izbora na jo{ 2 godine. Za predsjednika ili ~lana Nadzornog odbora ne moè se izabrati ~lan Glavnog odbora. Nadzorni odbor ima pravo i obvezu kontrolirati zakonitost rada tijela Udruge, na~in evidentiranja i kori{tenja imovine, te materijalno-ďŹ nancijsko poslovanje Udruge. O svojim nalazima Nadzorni odbor je duàn sa~initi pisani izvje{taj i dostaviti ga Glavnom odboru bez odgode. Za Skup{tinu Udruge Nadzorni odbor podnosi izvje{taj o materijalno-ďŹ nancijskom poslovanju Udruge u prethodnoj godini. Nadzorni odbor pravovaljano odlu~uje kad je nazo~na natpolovi~na ve}ina njegovih ~lanova, a odluke donosi natpolovi~nom ve}inom svojih ~lanova. Odredbe o opozivu ^lanak 42. Mandat u svim tijelima Udruge traje dvije godine. Mandat prestaje istekom vremena, opozivom ili usvajanjem ostavke na funkciju. Mandat moè prestati prije isteka vremena ukoliko ~lan tijela Udruge zanemaruje svoje du`nosti ili ih ne obavlja u skladu s ovim Statutom i drugim pozitivnim propisima te odlukama tijela Udruge. Opoziv se vr{i po istom postupku kao i izbor. ^lanak 43. Postupak za opoziv predsjednika Udruge odnosno ~lana tijela upravljanja pokre}e Skup{tina odnosno tijelo koje je izabralo ~lana o ~ijem opozivu se odlu~uje. Pismeni i obrazloèni prijedlog za opoziv predsjednika Udruge mogu podnijeti Glavni odbor, Nadzorni odbor ili najmanje 50 ~lanova Udruge. Prijedlog za opoziv pojedinog ~lana Glavnog odbora moè podnijeti predsjednik Udruge, Nadzorni odbor ili najmanje 50 ~lanova Udruge. Nakon razmatranja prijedloga za opoziv Skup{tina odnosno tijelo koje je izabralo ~lana odlu~uje ho}e li se pristupiti glasovanju o opozivu. Predsjednik Udruge odnosno ~lan tijela upravljanja opozvan je ako je za opoziv glasala ve}ina nazo~nih ~lanova.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

333

DOKUMENTI BNZH

Novoizabranom predsjedniku odnosno ~lanu tijela upravljanja mandat traje do isteka mandata ostalih ~lanova tijela upravljanja. ^lanak 44. Odgovornost ~lanova Izvr{nog i Nadzornog odbora je prema Skup{tini.

IX. IMOVINA UDRUGE Stjecanje imovine ^lanak 45. Udruga je neprofitna pravna osoba. Udruga stje~e pokretnu imovinu od: • dotacija iz prora~una, • dotacija ùpanijskih, gradskih ili op}inskih organizacija, • dobiti koju ostvari u obna{anju svojih djelatnosti, • darova i dobrovoljnih priloga, • sponzorstva (potpore), • zajmova, • prihoda od imovine, te • na drugi na~in dopu{ten zakonom. Raspolaganje imovinom ^lanak 46. Imovina Udruge moè se koristiti isklju~ivo za obna{anje djelatnosti i ostvarivanje svrhe predvi|enih ovim Statutom. Imovina u obliku novca, stvari ili prava, koju je Udruga stekla dobrovoljnim prilozima i darovima, potporom, obavljanjem svojih djelatnosti, dotacijama iz prora~una ili na drugi dopu{ten na~in, ~ini imovinu Udruge. ^lanak 47. Za svoje obveze Udruga odgovara cjelokupnom svojom imovinom, u skladu sa zakonom. ^lanak 48. Udruga vodi poslovne knjige i sastavlja financijska izvje{}a sukladno propisima kojima se ure|uje na~in vo|enja ra~unovodstva neprofitnih organizacija. Glavni odbor Udruge duàn je starati se oko urednog vo|enja poslovnih knjiga Udruge.

X. PRESTANAK RADA UDRUGE ^lanak 49. Udruga prestaje s radom: • na temelju odluke Skup{tine o prestanku rada koja je donijeta dvotre}inskom ve}inom ~lanova,

334

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

â&#x20AC;˘ na temelju pravomo}ne odluke nadle`nog dr`avnog organa, â&#x20AC;˘ u slu~aju ste~aja. Udruga prestaje postojati brisanjem iz registra. ^lanak 50. U slu~aju prestanka Udruge, preostala materijalna imovina se nakon namirenja vjerovnika i tro{kova odgovaraju}eg postupka predaje `upanijskim organizacijama u jednakim omjerima..

XI. PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 51. Ovaj Statut stupa na snagu danom njegova dono{enja od strane Skup{tine. ^lanak 52. Ovaj Statut primjenjuje se od dana kada ured dr`avne uprave odobri upis promjene Statuta u registar udruga. Autenti~no tuma~enje odredaba ovog Statuta daje Skup{tina Udruge. ^lanak 53. Svi ustrojstveni oblici iz ~l. 15. du`ni su uskladiti svoje Statute s ovim Statutom na prvoj svojoj narednoj sjednici Skup{tine. U Zagrebu, 18.12.2005. godine. Predsjednik Udruge: Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

335

DOKUMENTI BNZH

Smjernice razvoja BNZH 2005.-2010. godine Upravo usvojenim Statutom odre|eni su ciljevi i djelovanje Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. No, dopustite da ovdje iznesem smjernice razvoja BNZH koje }e nam posluìti kao putokaz za budu}nost na{e Zajednice. Prema svemu {to smo danas ~uli moèmo ustvrditi da zapo~inje novo razdoblje djelovanja Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske. U ovom trenutku sa svojih 10 ogranaka BNZH je stvorila infrastrukturu koja }e joj omogu}iti da eďŹ kasnije rje{ava pitanja vezana za Bo{njake na cijelom podru~ju RH. Sa sigurno{}u se moè re}i da je prvi preporodni, nacionalni zanos Bo{njaka zavr{io i da se u ovom trenutku suo~avamo s vrlo realnim problemima i da ono {to je pred nama zahtjeva uporan, da tako kaèm rudarski rad. Prije svega, predstoji nam {irenje i stvaranje novih ogranaka (Brodsko-posavska ùpanija i Dubrova~ko-neretvanska ùpanija) i osnaìvanje ve} postoje}ih ogranaka. Svaki od ogranaka autonoman je u svojem radu, ali ono {to BNZH preuzima na sebe je da se pomogne da se stvore barem minimalni uvjeti za rad (odre|eni nivo, tajnica i prostor za rad), i omogu}i odvijanje programa (stru~na pomo} u pripremi prijedloga projekata i njihovoj realizaciji). Dakle predstoji nam akumulacija materijalnih dobara i opredme}ivanje prava odre|enih Ustavom RH. Iz ovoga proizlazi da je zadatak BNZH da kroz mreù svojih ogranaka omogu}i da svaki Bo{njak u RH tijekom godine barem nekoliko puta godi{nje do|e u priliku da kroz razli~ite programe bude u dodiru sa svojom kulturom i tradicijom. înjenica da su Bo{njaci drugi po brojnosti u Republici Hrvatskoj, a tek trinaesti po sredstvima koja dobivaju za svoj rad ostavlja prema tome veliki prostor za djelovanje. Slijede}e pitanje koje bi ovdje èljeli izdvojiti je problem ~ije rje{avanje zahtjeva akcijski plan i koordinaciju unutar BNZH, ali i sa svim ostalim bo{nja~kim asocijacijama u RH a to je preimenovanje imena Musliman u Bo{njak. Ovo pitanje BNZH postavlja pred sebe kao najva`niji zadatak u slijede}ih pet godina odnosno do novog popisa stanovni{tva 2010. Pristup ovom problemu odvijat }e se u dva pravca: prije svega, intenzivnim pritiskom na tijela dràvne uprave da izna|u administrativno rje{enje i radom unutar na{e Zajednice na osvje{}ivanju tog problema kroz model programa koji se mora pro{iriti kroz sve ogranke BNZH. Taj model }e uklju~ivati razli~ite oblike edukacije, razgovor na terenu, tribine. Svaka Zajednica koja èli sebi osigurati budu}nost mora posebnu pa`nju posve}ivati radu sa mladima. Uklju~ivanje {to ve}eg broja mladih Bo{njaka svih uzrasta u rad Zajednice i to ne samo kroz razli~ite programe ve} u aktivno sudjelovanje u dono{enju odluka va`nih za budu}nost Bo{njaka u RH prioritet je BNZH ~ime se tako|er èli {to bezbolnije pripremiti za smjenu generacija. Ovdje }u spomenuti samo jedan projekt koji smatramo bitnim jer su njegova ciljna skupina mali Bo{njaci, osnovno{kolci, a to je izrada ud`benika koji bi pokrivao temeljne discipline: bosansko-hercegova~ku i bo{nja~ku knjièvnost, bosanski jezik, povijest i kulturu, povijest umjetnosti i glazbe koji bi posluìo za rad u malim {kolama bo{nja{tva. Isti~em da prema posljednjem popisu stanovni{tva u Hrvatskoj ìvi oko 7% visoko obrazovanog stanovni{tva. Unutar tih 7% , Bo{njaci su znatno zastupljeniji nego u ukupnom u~e{}u u stanovni{tvu Hrvatske, {to govori o snazi na{e Zajednice. Ali o nedovoljno iskori{tenoj snazi.

336

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

U narednom periodu, BNZH }e nastojati dodatno razvijati i afirmirati djelovanje Odbora za gospodarstvo koji okuplja Bo{njake-gospodarstvenike u cilju me|usobnog upoznavanja, me|usobne suradnje te suradnje s gospodarstvom mati~ne domovine Bosne i Hercegovine. Jedna od va`nih funkcija toga Odbora trebala bi biti i potpomaganje djelovanja BNZH. Posebnu pa`nju BNZH mora u slijede}em razdoblju posvetiti oblikovanju i izgradnji svoje medijske slike. Prisutnost BNZH u medijima do sada moèmo nazvati zadovoljavaju}im no veliki dio uspje{no odra|enih aktivnosti nije nai{ao na odgovaraju}i medijski prostor. Djelovanje Zajednice treba u~initi transparentnijim, lako prepoznatljivim i zanimljivim. Kod planiranja programa jedan od osnovnih naglasaka mora biti medijska prezentacija programa i u~inak na ciljnu skupinu. (Ako programi ne “iza|u” iz na{ih prostora, u~inak im se smanjuje na broj prisutnih). Kao posljednje pitanje isti~emo uvo|enje Bo{njaka u politi~ki ìvot na podru~ju ~itave RH s posebnim naglaskom na lokalne izbore. Kroz dosada{nju praksu pokazalo se da je za rje{avanje va`nih pitanja za ìvot Bo{njaka izuzetno bitno dobra povezanost s lokalnim vlastima {to od BNZH u budu}nosti zahtjeva profiliranje kandidata ispred bo{nja~ke zajednice koji bi se mogli uklju~iti u politi~ki ìvot na lokalnom nivou, ~ime bi ukupna bo{nja~ka zajednica dobila priliku da izravno sudjeluje u procesu dono{enja odluka. Bo{nja~ka scena u RH je mala, za sada nas je samo 20.755, {to ~ini jedan manji gradi} i gotovo bi se svi me|usobno mogli poznavati. Rad na pitanjima i problemima Bo{njaka u RH je dugotrajan i iscrpljuju}i proces koji uzima veliki broj volonterskih sati onima koji su angaìrani kroz rad i strukture bo{nja~kih asocijacija. I zato vas pozivam da se {to aktivnije uklju~ujete i date svoj doprinos opstanku Bo{njaka u RH. @elim Vas na kraju ostaviti sa mi{lju, da ukoliko èlimo napredak i boljitak na{e Zajednice, mi smo ti koji moramo misliti jedni o drugima i ~uvati jedni druge, jer to nitko ne}e u~initi za nas. Glavna tajnica BNZH: Sena Kulenovi}, prof.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

337

DOKUMENTI BNZH

Izvje{taj o radu Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju (za period od 22.3.2005. do 10.06.2006.) Po{tovani, Osniva~ka skup{tina Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju odràna je 22.3.2005. godine. Time je, u skladu s planiranom reorganizacijom Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, izdvojena zagreba~ka organizacija BNZ. Samim ~inom izdvajanja nije automatski moglo biti izvr{eno programsko i financijsko razgrani~enje Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju od Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, pa se u ovom izvje{taju aktivnosti trebaju u ve}em dijelu shvatiti kao zajedni~ke BNZH i BNZ ZG i ZG@, budu}i ih je te{ko razdvajati. Dana 18.12.2005. odràna je Izborna skup{tina Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske na kojoj je zaklju~eno da se u narednom periodu nastavi programsko i financijsko razgrani~enje, s tim da }e infrastrukturnu potporu radu BNZH davati BN ZG i ZG@. Na Skup{tini BNZH podnijet je detaljni izvje{taj o radu, pa }u u ovom izvje{taju naglasiti samo bitne ~injenice iz na{ega rada. Kao {to vam je poznato, pro{le godine pred nama je bio zahtijevan zadatak da ove prostorije dobijene od Grada Zagreba obnovimo i uredimo za normalno odvijanje svih na{ih aktivnosti. Zahvaljuju}i izuzetnim naporima rukovodstva BNZ, ~lanova i prijatelja, te Grada Zagreba, uspjeli smo ih urediti te radno i sve~ano otvoriti 12.6.2005. odnosno 14.7.2005. godine. Time su kona~no stvorene osnovne pretpostavke za rad. Programski je BNZ ZG i ZG@ nastavila djelovati na realizaciji programa koji su ranije vo|eni kao programi BNZH. Ostvareni su programi koji su financirani iz Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske: izdane su 2 knjige iz biblioteke “Bosana” i to “Jednota - Oneness” Subhije Seleskovi}-Merdanovi} i “Bosna” Fahrudina Nik{i}a. Izdan je novi ~etverobroj “Bo{nja~ke pismohrane”. Putem Savjeta za nacionalne manjine financiran je jo{ rad Ansambla narodnih igara, pjesama i obi~aja Bo{njaka. Veliki anga`man i financijski napor predstavljalo je izdavanje romana “Jedinac” Envera ôlakovi}a i odràvanje Simpozija “Knjièvni i prevodila~ki rad Envera ôlakovi}a” 9.10.12.2005. godine. Za ova dva izuzetna projekta imali smo sufinanciranje od Ministarstva kulture RH od samo 10.000,00 kn, a tro{kovi su bili nekoliko puta ve}i. Od doga|aja koji su bitni za djelovanje BNZ spomenut }u jo{ poku{aj izdvajanja Ansambla Bo{nja~ke nacionalne zajednice u novoformirani KUD “Sevdah” koji se pridruìo fantomskoj organizaciji “SABAH” pod patronatom SDAH. Nositelj i glavni organizator toga bio je dotada{nji umjetni~ki voditelj Ansambla dr. Muhidin Ali~ehaji}. Ansambl je, da se podsjetimo, organizirala, vodila i u njega zna~ajna vlastita materijalna sredstva godinama ulagala BNZ, a prilozima donatora napravljene su no{nje za Ansambl. Zahvaljuju}i na{em upornom trudu i djelovanjem me|u ~lanovima Ansambla uspjeli smo o~uvati Ansambl i

338

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

unaprijediti njegov rad. Ve}i dio no{nji ostao je u vlasni{tvu BNZ, dok je jedan dio neovla{teno otu|io dr. Muhidin Ali~ehaji}. Ansambl je konsolidiran, angaìran je novi koreograf g|a Aj{a Ru`dija i posebno smo ponosni da su ~lanice Ansambla pokrenule na{ mali folklor koji je ve} imao nekoliko nastupa, prvi puta na priredbi povodom obiljeàvanja Hid`retske nove godine u IC 30.1.2006. Ansambl je gostovao u Biha}u, na smotri folklora u Klju~u te imao nastupe prilikom dva gostovanja KUD “Krajina” iz Biha}a u Zagrebu. Osim ovih programa koji su financirani iz prora~unskih sredstava, odràn je cijeli niz manifestacija i kulturnih doga|aja, koje BNZ, na sebi svojstven i ~udesan na~in, uspijeva odràti iz vlastitih izvora, doprinosima rukovodstva i ~lanova. Kronolo{ki su pobrojana sva ova doga|anja: • 19.-25.4.2005. Sudjelovanje BNZH na Me|unarodnom sajmu knjiga u Sarajevu • 12.6.2005. Promocija knjige Ervina Jahi}a “Pustinje neona” na knjièvnoj manifestaciji u Tuzli • 17.6.2005. Promocija knjige “Primopredaja ili divljim Tahiristanom” Tahira Muji~i}a u Te{nju • 29.6. – 11.7.2005. u~e{}e u obiljeàvanju Dana Srebrenice • 19.10.2005. Promocija izdanja BNZH u Gradskoj knji`nici u Sisku • 5.11.2005. Bajramsko druènje s Nedàdom Salkovi}em • 16.11.2005. Promocija knjige Ervina Jahi}a “Pustinje neona” u Hrvatskom dru{tvu pisaca • 28.11.2005. Promocija knjige Sohraba Sepherija “@ubor vode” u suradnji s Nakladom “Prometej” • 5.12.2005. Promocija knjige “Ono najbolje Bosna i Hercegovina” Stjepana Kljui}a, Gorana Mili}a i Ahmeda Bosni}a u suradnji s Ambasadom BiH • 8.1.2006. Nastup Ansambla na Bajramskoj akademiji u Prijedoru • 18.1.2006. Bajramsko primanje za gospodarstvenike i istaknute ~lanove BNZH, te njihove poslovne partnere • 30.1.2006. Na priredbi povodom obiljeàvanja Hid`retske nove godine u IC nastupio prvi put mali folklor BNZ. • 20.2.2006. Promocija knjige “Povijest Bosne u IX i X stolje}u” Muhameda Hadìjahi}a • 24.2.2006. Promocija izdanja BNZH u Gradskoj knji`nici Puli • 25.3.2006. Gostovanje KUD Krajina iz Biha}a. • 8.4.2006. Gostovanje Ansambla u Biha}u u Domu kulture • 19.-24.4. 2006. Sudjelovanje BNZ sa svojim izdanjima na Me|unarodnom sajmu knjiga i u~ila u Sarajevu • 13.5.2006. Sudjelovanje Ansambla na Smotri folklora u Klju~u • 18.5.2006. Promocija knjige “Sarajevski proces 1983. godine“ autora dr. Rajka Danilovi}a. Nakon promocije organizirano prikupljanje sredstava za obitelj âni} iz Petrinje • 27.5.2006. Koncert Ansambla s gostima KUD Krajina iz Biha}a u dvorani Kulturnog centra Tre{njevka • 6.6.2006. Knjièvna ve~er s Amirom Bukvi}em, knjièvnikom i dramskim umjetnikom Ono {to je va`no napomenuti je da smo, kako je prilikom otvaranja ovih prostora i navije{teno, bili i ostat }emo otvoreni za suradnju sa svim bo{nja~kim asocijacijama. Imamo

BO[NJA^KA PISMOHRANA

339

DOKUMENTI BNZH

izvrsnu suradnju s KDBH “Preporod” koja treba biti dobar primjer me|usobnog uvaàvanja, suradnje i nadopunjavanja. Tako je nekoliko od ovih pobrojanih aktivnosti realizirano u suradnji s “Preporodom”, te je tako|er nekoliko samostalnih kulturnih zbivanja koje je organizirao “Preporod” odràno u ovoj dvorani. Posebno bih kao zna~ajne doga|aje u proteklom periodu izdvojio visoke posjete koje smo imali u proteklom periodu, a potvrda su prepoznatljivosti i priznanja na{eg sveukupnog djelovanja. Tako je 2.8.2005. na{u delegaciju primio Predsjednik Republike g. Stjepan Mesi}, a u dva navrata 25.7.2005. i 20.2.2006. Gradona~elnik Zagreba g. Milan Bandi}. U ovoj dvorani primili smo u posjet delegacije koje su vodili Predsjedavaju}i Predsjedni{tva BiH g. Sulejman Tihi} 2.10.2005., Predsjedavaju}i Vije}a ministara BiH g. Adnan Terzi} 15.2.2006. i Reis-ululema Mustafa ef. Ceri}em 24.2.2006. koji se tom prilikom i u~lanio u BNZ. Financiranje BNZ ZG i ZG@ je zapravo i{lo preko BNZH, te }emo u toku ove godine i financijski to razgrani~iti. Detaljan financijski izvje{taj BNZH podnesen je na Skup{tini 18.12.2005. Ja bih ovdje istaknuo da su sredstva s kojima mi raspolaèmo, u odnosu na druge bo{nja~ke asocijacije (KDBH “Preporod”, Vije}e bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba) vi{e nego skromna. U pro{loj godini najve}i izvor prihoda bio je za programe koje financira Savjet za nacionalne manjine u iznosu od 221.000,00 kn. Pro{la godina je bila obiljeèna i na{im zna~ajnim izdvajanjima u obnovu prostora. BNZH je, pored va{ih priloga, potpore Grada i puno uloènih volonterskih sati u obnovu i ure|enje prostora uloìla oko 60.000,00 kn vlastitih sredstava. Bit }e nam potrebna cijela ova godina da se financijski konsolidiramo, budu}i da smo dio financijskih obaveza iz pro{le godine morali prenijeti u 2006. Nadalje, za redovito funkcioniranje zajednice i ovog prostora moramo izdvojiti oko 100.000,00 kn godi{nje. Uz svima vama poznatu racionalnost u poslovanju BNZ (cijeli Izvr{ni i Nadzorni odbor ne napla}uju niti materijalne tro{kove svoga rada – putni tro{kovi, telefonski tro{kovi i sl.) morate vi, ~lanovi i prijatelji BNZ financijski pomagati da se ovaj rad odrì i unaprijedi. U tome ste se i do sada uvijek spremno odazivali. Na zavr{etku ovog mog izlaganja uputio bih svima prisutnima apel da pomognu rad BNZ u svakom pogledu. Ne radi se samo o financijskoj potpori: va{ je doprinos i u uklju~ivanju u rad BNZ, u okupljanju Bo{njaka oko BNZ, u sudjelovanju na doga|anjima koja organiziramo, u upu}ivanju va{e djece da se veù uz BNZ i time im se pomogne da o~uvaju svoj nacionalni i vjerski identitet. Republika Hrvatska svojim zakonodavstvom stvorila je pretpostavke za puni razvoj nacionalnih manjina. Na nama je da te mogu}nosti maksimalno iskoristimo. Naàlost, asocijacije bo{nja~ke nacionalne manjine zabavljene su same sobom, tro{i se energija unutar asocijacija i u me|usobnim antagonizmima, jedni ru{e ono {to drugi godinama stvaraju (kao {to je to bilo s osnivanjem KUD-a “Sevdah”), na vode}im pozicijama pojavljuju se osobe nespremne za shva}anje va`nosti trenutka, optere}ene samo li~nim ambicijama i interesima. Ako ovako nastavimo, pro}i }e sve {anse koje imamo da se uzorno organiziramo. Da je to mogu}e prevladati, pokazuje primjer odnosa izme|u BNZH i KDBH “Preporod” koje smo izgradili bez velikih rasprava, zaklju~aka i bombasti~nih ideolo{kih ciljeva, jednostavno shva}aju}i da smo u osnovnim na~elima na istoj poziciji i da zajedni~ko djelovanje sinergisti~ki djeluje na ukupnu bo{nja~ku stvarnost. Moraju kona~no svi postati svjesni da zajedni~ki treba nastojati da BNZ bude prihva}ena i da djeluje kao temeljna institucija bo{nja~kog naroda u R Hrvatskoj, {to je prirodno i kakve imaju druge nacionalne manjine. I kona~no, moramo otvoriti kriti~ku raspravu o svim slabostima i nedostacima, kako u radu institucija bo{nja~kog naroda, tako i njihovih rukovodstava, argumentirano i bez la`nog “merhameta”, prvenstveno vo|eni osnovnom idejom da se organi-

340

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

zacijski i kadrovski ja~aju i podmla|uju sve na{e asocijacije. Ne budemo li svjesni tog imperativa i ne smognemo li unutra{nje snage da taj nu`ni preporod ostvarimo na vrijeme, opet }e nas to~ak historije pregaziti i opet }emo jadikovati nad svojom sudbinom. Na{a situacija danas u Hrvatskoj je takva da ne}emo mo}i za to kriviti â&#x20AC;&#x153;du{maneâ&#x20AC;? jer je sva odgovornost ovoga trenutka na nama i na{a sudbina je u na{im rukama. Vremena puno nema. Ili }emo shvatiti va`nost trenutka i odlu~no poduzeti sve {to je potrebno da stanje promijenimo ili }emo nestati kao organizirana nacionalna manjina i utopiti se u asimilacijskim procesima. Zahvaljujem na pa`nji. U Zagrebu, 10.06.2006. Predsjednik BNZ ZG i ZG@ Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

341

DOKUMENTI BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: bnzhยบzg.htnet.hr Zagreb, 17.5.2006. Tiskanim i elektroni~kim medijima

Priop}enje za javnost Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske Povodom zahtjeva za privremenom suspenzijom suca Ustavnog suda Vice Vukojevi}a smatramo nu`nim kao gra|ani Republike Hrvatske i pripadnici bo{nja~ke nacionalne manjine, ali prije svega u ime morala i ljudskosti podràti inicijativu potpredsjednice Sabora gospo|e Vesne Pusi}. U trenutku kada se Hrvatska nalazi na pragu ulaska u Europsku uniju te{ko je zamisliti da u demokratskoj dràvi jedan od sudaca Ustavnog suda koji odlu~uje o za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda ~ovjeka smije biti moralno upitan. Ujedno smatramo neprimjerenima reakcije saborskog zastupnika [emse Tankovi}a i njegove izraène sumnje u djelotvornost hrvatskog pravosu|a. Kao gra|ani Republike Hrvatske zainteresirani smo za izgradnju pravne dràve u kojoj }e visoke du`nosti u najvi{im tijelima obna{ati moralno neprikosnovene osobe, pa stoga smatramo da je napokon do{lo vrijeme da se otvori pitanje koje je godinama bacalo sjenu na najvi{e sudbeno tijelo Republike Hrvatske. Glavni odbor BNZH

342

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: bnzhยบzg.htnet.hr Predmet: Broj:15/06

Zagreb, 28.6.2006.

ZAPISNIK s Izvje{tajne Skup{tine Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju Temeljem ~lanka 31. Statuta Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju sazvana je Izvje{tajna i izborna Skup{tina Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju koja se odràla u subotu, 10.06.2006. s po~etkom u 18:00 sati u prostorijama BNZ, Zagreb, Ilica 54. Nakon sviranja himni Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predsjednik BNZ ZG i ZG@ prof.dr.sc. Sead Berberovi} pozdravio je prisutne i otvorio Skup{tinu. Ustanovio je da Skup{tini prisustvuje dovoljan broj delegata (vi{e od 50 propisanih Statutom) tako da Skup{tina moè zapo~eti s radom. Ad 1) Predsjednik BNZH Sead Berberovi} predloìo je da Skup{tinu vodi Radno predsjedni{tvo u sastavu: 1. Dèvad Jogun~i}, dipl. in`. - predsjednik 2. Hilmija [abi}, dipl. in`. 3. Remzija Hadìefendi}-Pari}, prof.dr.sc. Prisutni delegati dizanjem ruku jednoglasno su podràli sastav predloènog Radnog predsjedni{tva, koje je preuzelo daljnje vo|enje Skup{tine. Ad 2) Predsjedavaju}i Radnog predsjedni{tva D`. Jogun~i} u ime Radnog predsjedni{tva se zahvalio na izboru i predloìo da se prije po~etka rada Skup{tine sjetimo na{ih rahmetlija: dana 5.5.2006. navr{ilo se 10 godina od preseljenja na Ahiret prvog predsjednika BNZH prof.dr. Nedàta Pa{ali}a, dana 20.9.2005. navr{ilo se 5 godina od preseljenja na Ahiret drugog predsjednika prof.dr. Muradifa Kulenovi}a a 21.2.2006. 5 godina od preseljenja na Ahiret potpredsjednika Salima [abi}a. U znak sje}anja i zahvalnost za njihov doprinos radu BNZH, te doprinos svih ostalih ~lanova BNZH koji vi{e nisu me|u nama predlaìo je da ih se prisutni sjete u~enjem Fatihe. Predsjedavaju}i Radnog predsjedni{tva Dèvad Jogun~i} predloìo je da se Dnevni red dostavljen u pozivu pro{iri s novom to~kom 6. Izmjena Statuta kojom se predvi|a pove}anje broja ~lanova Izvr{nog odbora. Predloìo je da se usvoji dopunjeni Dnevni red i Poslovnik o radu Skup{tine (kakav je usvojen na Skup{tini 22.3.2005.). Predloèni Dnevni red i Poslovnik o radu Skup{tine jednoglasno su usvojeni.

BO[NJA^KA PISMOHRANA

343

DOKUMENTI BNZH

DNEVNI RED 1. Izbor Radnog predsjedni{tva 2. Usvajanje Dnevnog reda i Poslovnika o radu Skup{tine 3. Pozdravni govori gostiju Skup{tine 4. Izvje{taj o radu Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju 5. Rasprava o izvje{taju o radu i njegovo usvajanje 6. Izmjena Statuta 7. Izbor novih ~lanova Izvr{nog odbora 8. Smjernice rada BNZ ZG i ZG@ Predsjedavaju}i Dèvad Jogun~i} predloìo je sljede}a radna tijela Skup{tine: Verifikaciona komisija: 1. Senahid Dubravi}, dipl. arh. 2. Nedàd Kurtagi}, in`. 3. Ahmed Ikanovi} Izborna komisija: 1. Nazifa âmdì}, dipl. oec. 2. Suada Banjan, prof. 3. Jasmina Berberovi} Zapisni~ar: Samir Avdagi} O svim prijedlozima se pojedina~no glasalo i jednoglasno su usvojeni. Predsjednik Verifikacione komisije Senahid Dubravi} izvijestio je da Skup{tini prisustvuje 51 osoba s pravom glasa te da prema Statutu i Poslovniku o radu Skup{tina moè donositi pravovaljane odluke. Ad 3) Predsjedavaju}i Dèvad Jogun~i} pozdravio je prisutne goste: predsjednika Vije}a Bop{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba mr.sc. Tarika Kulenovi}a, koji se prigodnim izlaganjem obratio Skup{tini, te g. Petra Jozeli}a. Ad 4) Izvje{taj o radu Bo{nja~ke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagreba~ku ùpaniju za razdoblje od osniva~ke Skup{tine 22.3.2005. do danas podnio je predsjednik Sead Berberovi}. Izvje{taj je priloèn zapisniku. Ad 5) U raspravi o izvje{taju o radu govorili su: • Tarik Kulenovi} je istaknuo veliki doprinos BNZ u obiljeàvanju "Dana Srebrenice", te naveo zajedni~ke aktivnosti koje su odràne u dvorani BNZ – simpozij o Nerkezu Smailagi}u i Savjetovanje vije}a i predstavnika bo{nja~ke nacionalne manjine u Hrvatskoj; • Hilmo Hiarli} je postavio pitanje o sredstvima koja su BNZ dodijeljena od Savjeta za nacionalne manjine za 2006. godinu, na {to mu je odgovor dao Sead Berberovi}; • Ahmed Ikanovi} je predloìo da sve bo{nja~ke asocijacije usklade termine odràvanja svojih manifestacija i doga|anja. Nakon zaklju~enja rasprave izvje{taj o radu BNZ ZG i ZG@ jednoglasno je usvojen.

344

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

Ad 6) Predsjedavaju}i Dèvad Jogun~i} iznio je dva prijedloga Izvr{nog odbora za promjene Statuta: • u cilju pomla|ivanja Izvr{nog odbora i uklju~enja ve}eg broja ~lanova u rad BNZ predlaè se da Izvr{ni odbor umjesto predvi|enih 9 ~ini 11 ~lanova. Stoga predlaè da se u skladu s tim izmijeni ~lanak 35. Statuta. • da se potreban broj delegata Skup{tine u ~lanku 33. Statuta promijeni sa 50 na 30. Oba prijedloga pojedina~no su stavljena na glasanje i jednoglasno je usvojen novi statut. Ad 7) Predsjedavaju}i D`. Jogun~i} predloìo je nove ~lanove Izvr{nog odbora: • umjesto dosada{njeg ~lana IO dr. Dervi{a Alibegovi}a novi ~lan Emina Mehi} • dva nova ~lana: Elvira Toki} Edin Dàferagi}. Dao je kratka obrazloènja prijedloga uz napomenu da se time Izvr{ni odbor podmla|uje i pove}ava zastupljenost èna u skladu s ~lankom 36. Statuta. Predsjedavaju}i D`. Jogun~i} stavio je pojedina~no prijedloge na glasanje. Svi kandidati su izabrani jednoglasno. Ad 8) Predsjedavaju}i Dèvad Jogun~i} pozvao je tajnicu IO BNZ ZG i ZG@ Senu Kulenovi} da izloì smjernice rada BNZH. Smjernice rada priloène su zapisniku. Prijedlog smjernica rada dopunili su sljede}i delegati: • Hilmija [abi}: predloìo je da se osnuje fond za stipendiranje {kolovanja talentirane djece slabijeg imovnog stanja, u kojeg bi se trebalo uklju~iti {to vi{e donatora. Time bi, osim iskazivanja osjetljivosti prema mladima, odgajali budu}e aktiviste u BNZ. • Mithat Muzurovi}: bo{nja~ki identitet je u posljednjih nekoliko godina doìvio procvat posebno od dono{enja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, ~emu je posebno doprinijela BNZ. Predlaè da se na jesen pokrene inicijativa i organizira zajedni~ki sastanak svih asocijacija na kojem bi se usvojio dokument pod radnim nazivom "Deklaracija o razvoju prosperiteta i za{titi digniteta Bo{njaka u RH" a koji bi oja~ao i jedinstvo Bo{njaka. • Ahmed Ikanovi} je predloìo da se u narednim godinama pristupi stupanju u kontakt i pridobivanju svih onih koji se osje}aju Bo{njacima. Podr{ku tom prijedlogu dao je Tarik Kulenovi}. • Hilmo Hairli} je predloìo da BNZ ZG i ZG@ koristi WEB stranicu Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Zagreba. • Zijad Kazi} se zaloìo za razvoj zajedni~kih programa i predloìo da prije prijave na natje~aje za programe sve bo{nja~ke asocijacije zajedni~ki planiraju programe i da ih kasnije koordinirano ostvaruju. Predloène smjernice rada uz navedene nadopune jednoglasno su usvojene. Po{to je Dnevni red bio iscrpljen, predsjedavaju}i je u 19:35 zahvalio prisutnima na sudjelovanju u radu Skup{tine i zaklju~io rad Skup{tine. Zapisni~ar: Samir Avdagi}

Predsjedavaju}i Radnog predsjedni{tva: D`evad Jogun~i}, dipl. in`.

Zapisnik ovjeravaju ~lanovi Radnog predsjedni{tva: Hilmija [abi}, dipl. in`. Prof.dr.sc. Remzija Had`iefendi}-Pari}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

345

DOKUMENTI BNZH

BO[NJA^KA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB tel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: bnzhºzg.htnet.hr Predmet: Broj: 18/06

Zagreb, 26.9.2006.

Koordinacija ùpanijskih vije}a i predstavnika za ùpanije bo{nja~ke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj Po{tovani, u ~lanku 33. stavak (5) Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Koordinacija vije}a nacionalnih manjina jedinica podru~ne samouprave ovla{tena je “donositi odluke o znamenju i simbolima nacionalnih manjina i na~in obiljeàvanja praznika nacionalnih manjina uz suglasnost Savjeta za nacionalne manjine”. Navedena odluka je prema Zakonu potpuno u nadle`nosti Koordinacije ùpanijskih vije}a i predstavnika Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske daje potporu Koordinaciji da ~im prije usvoji odluku o znamenju i simbolu bo{nja~ke nacionalne manjine, kako bi se prevazi{lo dosada{nje, ni~im opravdano, ka{njenje u formiranju Koordinacije i u dono{enju ove odluke. U potpunosti podràvamo prijedlog da se za grb i zastavu bo{nja~ke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj odabere grb u obliku {tita plave boje, sa {est zlatnih ljiljana podijeljenih srebrnom gredom koji je ujedno i sastavni dio zastave. Smatramo da je ovaj odabir neupitan iz sljede}ih razloga: 1. Grb i zastava s ljiljanima bili su slu`beni grb i zastava me|unarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine (po prvi puta u suvremenoj povijesti priznate na{e mati~ne dràve); 2. Grb i zastava s ljiljanima bili su sastavni dio ratne zastave Armije Bosne i Hercegovine koja je herojski obranila dràvu Bosnu i Hercegovinu od agresora i sa~uvala dràvu i bo{nja~ki narod; 3. Najve}e ratno priznanje pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine, koje je dodijeljeno i brojnim {ehidima bio je Zlatni ljiljan; 4. Ljiljan je kao simbol bo{nja~kog naroda prisutan ne samo u Bosni i Hercegovini ve} je sastavni dio i obilje`ja ve}ine bo{nja~kih udruga u Republici Hrvatskoj, me|u njima Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske i Udruge Bo{njaka branitelja domovinskog rata Hrvatske, te Vije}a bo{nja~ke nacionalne manjine; 5. Nikakvim zakonskim aktima Republike Hrvatske nije propisano da sastavni dio znamenja i simbola nacionalne manjine budu znamenja i simboli hrvatskog naroda ili Republike Hrvatske. Stoga je u Zakonu o pravima nacionalnih manjina (~lanak 14. stavak (2)) propisano da: “Uz slu`benu uporabu znamenja i simbola Republike Hrvatske nacionalne manjine mogu isticati odgovaraju}e znamenje i simbole nacionalnih manjina”. Smatramo da nitko nema moralno pravo niti priznajemo nikome autoritet u osporavanju navedenog prijedloga ili u zagovaranju nekog druga~ijeg prijedloga.

346

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

Apeliramo da u pogledu dono{enja odluke o grbu i zastavi bo{nja~ke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj Koordinacija preuzme svoj dio obaveza i odgovornosti koji joj pripada iz zakonski deďŹ niranog djelokruga rada, time u~vrsti svoj prostor djelovanja, izbjegavaju}i kod dono{enja ove odluke bilo kakvu politizaciju, nametanje rje{enja ili prepu{tanje svojih zakonskih ovlasti neovla{tenim ďŹ zi~kim ili pravnim osobama. Predsjednik BNZH Prof.dr.sc. Sead Berberovi}

BO[NJA^KA PISMOHRANA

347

DOKUMENTI BNZH

Obilje`avanje Dana dr`avnosti Bosne i Hercegovine u Sisku 25.11.2006. godine Govor predsjednika BNZH Seada Berberovi}a

Po{tovane dame i gospodo, Velika mi je ~ast i zadovoljstvo, pozdraviti vas ispred Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske, na dana{njoj sve~anosti obiljeàvanja 25. novembra, Dana dràvnosti Bosne i Hercegovine u Sisku. U burnoj historiji na{e mati~ne domovine Bosne i Hercegovine, 25. novembar je zna~ajan datum, progla{en Danom dràvnosti odlukom prvog saziva Parlamenta neovisne i me|unarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Naàlost, to je dan koji danas u Daytonskoj Bosni i Hercegovini nema status dràvnog praznika kakav zasluùje, ve} se obiljeàva i slavi samo u dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima vlast obna{aju politi~ke stranke bo{nja~ke, odnosno bosanske dràvotvorne orijentacije. Ovaj datum neopravdano se ponekad od neupu}enih etiketira kao “komunisti~ki” praznik, a od onih koji negiraju dràvotvornost Bosne i Hercegovine kao “komunisti~ka” ujdurma kojom se priznavanjem njene dràvnosti oduzimaju ne~iji “povijesni prostori”. Stoga mislim da je nu`no spoznavati historijske ~injenice, iz kojih }emo pravilno valorizirati na{u pro{lost . Na taj dan, 25. novembar, sad ve} daleke 1943. godine u Mrkonji} Gradu (nekad Varcar Vakufu) odràno je Prvo zasjedanje Zemaljskog (dakle DR@AVNOG) antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Bosne i Hercegovine (skra}eno: ZAVNOBIH-a). ZAVNOBIH je, kako histori~ari biljeè, predstavljao “ratni parlament Bosne i Hercegovine”, odnosno tijelo koje je imalo snagu najvi{eg POLITI^KOG predstavnika, a kasnije ZAKONODAVNOG i IZVR[NOG tijela Bosne i Hercegovine. Upravo zato, tada donesene odluke imaju poseban zna~aj u potvr|ivanju punog DR@AVNOPRAVNOG subjektiviteta Bosne i Hercegovine u pro{lom stolje}u. Na tom, Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a donesena je Rezolucija u kojoj je istaknuto “..da narodi Bosne i Hercegovine èle ìvjeti u slobodnoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih naroda...”. Bosna i Hercegovina je tada pravno konstituirana u svojim historijskim granicama kao dràva ravnopravnih gra|ana Srba, Muslimana i Hrvata, ~iji su predstavnici odlu~ili da Bosna i Hercegovina kao federalna jedinica u|e u sastav Demokratske Federalne Jugoslavije, ravnopravno s ostalih pet federalnih jedinica, tj. republika. Tada su i granice Bosne i Hercegovine potvr|ene i priznate kao rezultat vi{estoljetnog politi~kog, kulturnog i demografskog kontinuiteta i razvitka. Jo{ su zna~ajnije odluke donesene na drugom zasjedanju ZAVNOBIH-a odrànom 30. juna i 1.-2. jula 1944. godine u Sanskom Mostu. Tada je izglasana i Deklaracija o pravima gra|ana BiH, koja je po svom sadràju imala karakter ustavne povelje. Deklaracijom su gra|anima garantirana osnovna ljudska prava koja ~ine temelj svakog demokratskog ustava: • Nacionalnu ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovini koja je njihova zajedni~ka i nedjeljiva domovina,

348

BO[NJA^KA PISMOHRANA

DOKUMENTI BNZH

• Slobodu vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti, • Slobodu zbora i dogovora, udruìvanja i {tampe, • Li~nu i imovinsku sigurnost gra|ana kao i slobodu privatne inicijative u privrednom ìvotu, • Ravnopravnost èna s mu{karcima, kako u politi~kom tako i u svim oblastima dru{tvene djelatnosti, • ... i druga prava i slobode koje su u skladu s deklaracijama o ljudskim pravima, te pravima i slobodama gra|ana a predstavljale su doseg najvi{ih standarda u razvijenom svijetu na tim podru~jima. Naàlost, stjecajem politi~kih prilika i historijskih okolnosti nisu ova prava u nastaloj FNRJ ispo{tovana u cijelosti. Dràva Bosna i Hercegovina, njen teritorij i njene granice imaju dugu historijsku tradiciju. Kontinuitet bosanske dràve seè od srednjovjekovne Bosne, preko zasebne administrativno-teritorijalne jedinice unutar Otomanskog carstva – Bosanskog ejaleta ili pa{aluka, za vrijeme Austro-ugarske uprave od Berlinskog kongresa 1878., kada su definirane granice dana{nje Bosne i Hercegovine, pa do kraja Prvog svjetskog rata, te u prvoj Jugoslaviji u kojoj je Senèrmenskim ugovorom potvr|ena teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine. Izme|u dvaju svjetskih ratova u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca administrativnim podjelama na oblasti i banovine nastojao se razbiti teritorijalni integritet i dràvotvorna pozicija Bosne i Hercegovine. Poku{aji svojatanja Bosne i Hercegovine doga|ali su se, ne samo za vrijeme Drugog svjetskog rata, ve} i pola stolje}a kasnije, u burnim 90-im, kada je Bosna i Hercegovina stjecala svoju nezavisnost. Na kraju su svi takvi poku{aji propali. I danas je na{a mati~na domovina Bosna i Hercegovina neovisna i cjelovita, u svojim historijskim granicama starim vi{e od tri stolje}a, u granicama najstarijim me|u svim biv{im jugoslavenskim republikama, a danas dràvama. U svjetlu ovih kratkih historijskih reminiscencija valja vrednovati zna~aj odluka ZAVNOBIH-a. One su utrle put dràvotvornosti i teritorijalnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine, u~vr{}enim kasnije u Ustavu SFRJ iz 1974. godine. Time je ostvarena neupitna osnova dràvnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, koju je Badminterova komisija (pravnih eksperata) po~etkom 90-ih ustanovila i potvrdila pravne pretpostavke za osamostaljenje Bosne i Hercegovine. Nakon ovog kratkog podsje}anja ~estitam Dan dràvnosti Bo{njacima i svim gra|anima Bosne i Hercegovine kojima je ona u srcu. @elim vam ugodnu ve~er. Hvala lijepa!

BO[NJA^KA PISMOHRANA

349

DOKUMENTI BNZH

NACIONALNA ZAJEDNICA BO[NJAKA OSJE^KO-BARANJSKE @UPANIJE Osijek, M. Gupca 42 tel: 502 687; mob: 091 89 71 841

Izvje{taj za 2006. godinu U protekloj godini Nacionalna zajednica Bo{njaka Osje~ko-baranjske ùpanije provela je sljede}e aktivnosti: Dana 11. 01. 2006 god. realizirali smo humanitarnu akciju u sklopu projekta «Naselje prijateljstva», kada smo ciljanoj skupini od 99 izbjeglica iz Bosne i Hercegovina podijelili 240 kg. ov~jeg mesa. Donatori humanitarne pomo}i su: Ribo Hamid, Ribo Esad, Ribo Senad i \onli} Alija. Na inicijativu Nacionalne zajednice «Naselje prijateljstva pored konzula Mirice u drugom mjesecu 2006 god. Naselje je posjetio i Ambasador Bosne i Hercegovina gosp. Aleksandar Dragi~evi}. Pored stru~ne pomo}i konzul i ambasador su izbjeglicama pomagali su oko ishodovanja putnih isprava, grani~nih pristojbi i drugih potrebnih dokumenata. U ~etvrtom mjesecu 2006 god. u okviru projekta Gradskog poglavarstva Grada Osijeka u~estvovali smo na smotri nacionalnih kuhinja nacionalnih manjina u republici Hrvatskoj. U projektu u~estvovale Bo{njakinje iz aktiva èna: Zoloti} Behija, Zoloti} Najma, Ismi} Mersiha i Pavlica Fatima. Realizaciju i financiranje provela Nacionalna zajednica. Organizaciju u povodu prigodnog programa Ramazanskog bajrama pored Nacionalne zajednice u~estvovali su Islamska zajednica Osijek i zajednica Albanaca i Roma. Pored prigodnih programa, djeci spomenutih skupina podijeljeni su poklon paketi i knjige najboljim mladim aktivistima. U ve} tradicionalnom susretu s gradona~elnikom Grada Osijeka na{a zajednica je ponovila ve} ranije izre~ena stajali{ta o problemima Bo{njaka u Hrvatskoj oko izja{njavanja te sporo{}u nadle`nih institucija da nam dodjele adekvatan prostor za djelovanje udruge.Za dan Dràvnosti Bosne i Hercegovina Nacionalna zajednica je zajedno sa Vije}em bo{nja~ke nacionalne manjine Grada Osijeka organizirala sve~anu sjednicu sa domjenkom za ~lanove i goste proslave. Odaziv je bio solidan i tom prilikom smo svim prisutnima dijelili promotivni materijal «Za{to Bo{njak». Na natje~aj Gradskog poglavarstva aplicirali smo s projektom «Va`nost razlikovanja vjerskog od nacionalnog identiteta», a koji sadrì niz aktivnosti vezane uz prevo|enje iz Muslimana u Bo{njake. Dana 31. 12. 2006 god. u okviru projekta humanitarne pomo}i «Naselje prijateljstva» donirali smo pomo} izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine i to 220 kg. ov~jeg mesa. U donaciji su u~estvovali Ribo Hamid, Ribo Esad, Ribo Senad, \onli} Alija, Mustafi} Osman i Hedì} Ismet. U realizaciji projekta u~estvovali su i volonteri \onli} Pamir i Be~irevi} Kasim. Nacionalna zajednica Bo{njaka Alija \onli}

350

BO[NJA^KA PISMOHRANA

Uputa suradnicima âsopis Bo{nja~ke nacionalne zajednice Hrvatske “Bo{nja~ka pismohrana” bavi se povijesnim, kulturnim i dru{tvenim pitanjima vezanim uz ìvot Bo{njaka u Hrvatskoj. “Bo{nja~ka pismohrana” objavljuje znanstvene, stru~ne i istraìva~ke radove, intervjue, prijevode, recenzije, prikaze i osvrte o razli~itim aspektima bo{nja~kog ìvota u Hrvatskoj u pro{losti i danas. Pozivamo vas na suradnju. Radovi se mogu poslati ili osobno donijeti na adresu: Bo{nja~ka nacionalna zajednica Hrvatske (za Redakciju “Bo{nja~ke pismohrane”) Ilica 54, 10 000 ZAGREB e-mail: bnzhºzg.htnet.hr (redakcija) e-mail: filipbegºyahoo.com (glavni urednik) S obzirom na ritam objavljivanja “Bo{nja~ke pismohrane” prikupljanje radova nije vremenski ograni~eno. Radovi se ne vra}aju. Va{i prilozi zna~ajni su u promicanju bo{nja~ke kulture i tradicije u Hrvatskoj zato vas pozivamo da nam se pridruìte. Redakcija

352

BO[NJA^KA PISMOHRANA