"Ritam rata i poezije"

sjećaju na vareno zelje”; prerano oboljelih mladih ljudi,… Žunić će zapisati: “šest polutrulih zuba tako boli// (da od muke i vatu u ušima nosim)”. A posla – nema i “još visi(m) o očevu vratu…”. Zavapit će: “O, meka Jugovino, u koliko si se još obuće nalila!”.

Ismet Žunić osvaja upravo tom pobunom kojom se bori za svoju egzistenciju, pečati riječima svoju patnju i muku koju proživljava, bilo da je riječ o ljubavi, gubitku najmilijih (majke, prijatelja) patnji očevoj, …ili o slutnji rata. /”Na rasklimaloj čiviji blatna torba visi//sigurno ko život bijednika u jami://hej, tko će njihova zdravlja da urami, da se ne trcaju ko o oštri trilj metle!?… Zloslutna ptica zakuka sa bora…//Možda sluti na rat// ili brat – - -//Ne, sačuvaj Bože, dosta je i svakidašnjeg jada.”

U vremenu u kojemu stvara I. Žunić, uz hvalospjeve, tiskana je npr. fotografija 12. godišnjeg dječaka pod šljemom, malog Sulje Efendića, koji je sredinom 1942. godine postao najmlađim dočasnikom Crne legije. Zlouporaba Čovjeka!

U usporedbi s Tinom Ujevićem Žunić ne zna izlaz iz vremena u kojem se obreo, a ne želi ni bježati, kao Tin – u sebe.

On se radije priklanja molitvi i Bogu!

“Ta duša pripada Bogu!”, ponavlja i za Muhameda a.s. a i za sebe u “Lirskim mrvicama “ tiskanim u sarajevskoj “El – Hidaje”.

PJESNIČKA PRIČANJA Kasnije će nam Žunić poručiti da njegova duša pripada i Domovini: “Draga koju volim, to je naša Bosna… ”Iako zna da “fukarske suze (uvelike) već nesmiljeno kuglu rose”! ( Pjesma “Bajramski monolog” prigodničarski je “monolog”, tiskana je u NDH almanahu “Liri83