Smith nikada se, dakako, ne ra|a sama. Bio je uz nju pokojni Zlatko Maduni} kao valjda najbolji gospodin Smith kojega se mo‘e zamisliti, zatim komi~ki neodoljiva, upravo genijalna @u‘a Egrenyi kao gospo|a Martin; pokojni Martin Bahmec u mo‘da najboljoj ulozi ‘ivota kao gospodin Martin, raspjevani Vatrogasac Mi{e Martinovi}, sjajna Desa Begovi}, rije~ju: gluma~ka ekipa snova kakvu vi{e ne}ete nigdje i nikada vidjeti, predvo|ena najboljim redateljem takozvanog »artisti~kog« ili, ako ho}ete, formalisti~kog teatra, pokojnim Habunekom, redateljem ~iji artizam nitko u Hrvata nikada ne}e nadma{iti. I premda ovi epiteti zvu~e bombasti~no i pretjerano, nisu pretjerivanje; istiniti su i to~ni, na onaj na~in i onako kako veliki trenuci teatra znaju biti to~ni i istiniti. A tko je nakon tada{nje premijere vidio onu englesku svitu kako uz Habuneka kro~i Stradunom, a po eleganciji i erudiciji postidjeti je mogla svaku me|udr‘avnu delegaciju koje su tih godina u velikom broju »{partale« istom glavnom dubrova~kom ulicom, taj }e razumjeti da je dubrova~ka ]elava pjeva~ica te godine bila mnogo bolje shva}ena u svijetu, na primjer u Londonu, negoli u nas u Hrvatskoj ili ~ak i u samom Dubrovniku. Koliko li sam »kopalja polomio« brane}i tu fenomenalnu predstavu (i samoga Ionesca) od napada starijih Dubrov~ana, nekih mojih profesora i kolega u Gimnaziji!
6. Jedanput sam ja odbio Milku. Bilo je to, »poslije dvadeset godina«, kako bi rekao Dumas. U ono ratno vrijeme, ljeti 1992., Mi{e, Kiki (Kapor) i ja pripremili smo u Zagrebu moju Farsu od gvere (Gospar Luk{a i gospar Posro) i do{li je igrati u Dubrovnik po~etkom listopada. Nakon probe na sceni dubrova~kog kazali{ta, Milka, odu{evljena i o~igledno uzbu|ena, zamolila me da je nekako ubacim u komad. Htjela je igrati onu »pokojnu Maru« u koju su i gospar Luk{a i Pero Posro bili zaljubljeni. Mara je u Farsi od gvere odavno mrtva, a gospar Luk{a prkosi bombama i ne mi~e se s Porporele u strahu da onaj drugi, Pero Posro, prvi ne pogine i tako prvi ne stigne k Mari u nebo, ~ega se i Pero jednako pla{i. Humoristi~ka okosnica te tu‘nosmije{ne farse zasnovana je na tom njihovu obostranom apsurdnom strahu u situaciji u kojoj bi se, ina~e, moglo o~ekivati da se dramska lica ponajprije pla{e za vlastiti ‘ivot. Jednostavno, nije bilo na~ina da je »ubacim«. Danas, dok pi{em ove retke, razmi{ljam: jesam li je trebao ubaciti? Pa k vragu i logika teksta i vrijeme i komad! Gledam kroz prozor i tugaljivo razmi{ljam: gle, kako mi se najbolje kazali{ne ‘elje ne ostvaruju! A onda opet, kako zora polako nadvladava mrak, mislim: a koliko mi se tek va‘nih zamisli ostvarilo! Ako sam trenutno tu‘an i zdvojan dok ovo pi{em, ne zna~i da mi je i ‘ivot bio takav. 144