ČIPKA - MODNA REVIJA ISLAMSKI CENTAR RIJEKA -

Međunarodni multidisciplinarni i multikulturalni susret čipkarica i stručni skup

Čipka

Kera, Paška, Lepoglavska i Slovenska

ISLAMSKI CENTAR RIJEKA 10. i 11. OŽUJKA 2017.

Organizacijski odbor Članovi Izvršnog odbora Medžlisa Rijeka Samir Ilijazi, predsjednik IOMa Hajrudin ef. Mujkanović, glavni imam Esma Halepović Đečević, dopredsjednica IOMa Muhamed Šabanović, dopredsjednik IOMa Nađa Berbić Rasim Čočić Aziz Ibrahimi Šaip Idrizi Edina Lanjgić Jasmina Žic

Zahvale

Članice Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj Almedina Mujkanović Sabina Pitarević Predsjednica Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Rijeka Nafa Delimehić Predsjednica Omladinskog kluba Muslimana Rijeka Nadia Livak

Impressum

Nakladnik: Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medžlis islamske zajednice Rijeka; Zagreb, Rijeka, 2017.

Fotografija: Saška Aleksandra Mutić, Muhamed Mujakić, Esma Grbić * Dizajn: Miljenka Matić CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem .........

ISBN 978-953-6330-46-1 * Rijeka, svibanj 2017.

Urednica Esma Halepović Đečević

Međunarodni multidisciplinarni i multikulturalni susret čipkarica i stručni skup naziva „Čipka Kera, Paška, Lepoglavska i Slovenska„ koji je održan u Islamskom centru Rijeka od 10. do 11. ožujka 2017. priredili su Medžlis Islamske zajednice Rijeka (Hrvatska) i suorganizator Udruženje „Gračaničko keranje„ iz Gračanice (Bosna i Hercegovina).

Pokroviteljima projekta Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj, Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Institutu Yunus Emre u Zagrebu, Primorsko goranskoj županiji i Gradu Rijeci zahvaljujemo na potpori koju su nam pružali u organizaciji i realizaciji ovog projekta koji je od iznimnog značenja ne samo za Islamski centar u Rijeci već i za Grad Rijeku i Primorsko goransku županiju. Islamski centar u Rijeci svojim je djelovanjem postao sastavnim dijelom programa Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture. Susret čipkarica iz zemalja regije i Hrvatske u Rijeci je potvrda mota Primorsko goranske županije “Tradicijom prema budućnosti” kojim se stavlja naglasak na to koliko je raznolikost lijepa, a multikulturalnost univerzalna vrijednost. Zahvalnost dugujemo i ostalim podupirateljima koji su nam isto tako financijski pomogli u realizaciji projekta, Croatia osiguranju d.d., Vijećima bošnjačke nacionalne manjine Primorsko goranske županije, Grada Rijeke, Grada Kastva i Općine Viškovo te Slovenskom domu KPD „Bazovica“.

Velika zahvala savjetnici u projektu mr.sc. Ermini Duraj Voditeljici Kabineta Župana - Službe za odnose s javnošću i protokol, a posebno Vijeću žena Medžlisa Islamske zajednice Rijeka i predsjednici Nafi Delimehić te Omladinskom klubu Muslimana Rijeka.

Voditeljica projekta mr.sc.Esma Halepović Đečević dopredsjednica Izvršnog odbora Medžlisa Rijeka

SLOVENSKI DOM - RIJEKA

1947

2 3

Riječ urednice

Voditeljica projekta mr.sc. Esma Halepović Đečević dopredsjednica Izvršnog odbora Medžlisa Rijeka

Posjet Bosni i Hercegovini u jesen 2016. godine u organizaciji Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Rijeka bio je inspiracija za organizaciju ovog značajnog skupa „Čipka Kera, Paška, Lepoglavska i Slovenska“ u Islamskom centru Rijeka. Srdačnost domaćina iz Gračanice, posebno iz udruženja „Sijedi krš“ iz Babića i „Udruženja Gračaničko keranje „ koje vodi Azemina Ahmedbegović potaknuli su me u okružju stare „bosanske kuće kere„ u Gračanici na ideju i priču o ovom projektu. Žensko pijuckanje kafe servirane na velikoj demirliji u filđanima, uz opuštanje na bosanskim sečijama u prostoru koji krasi zadivljujuća ljepota keranih uradaka bio je poticaj da se nastavi suradnja s Udruženjem Gračaničko keranje i da se djelić ove ljepote nakratko prenese u Rijeku. Tako je ideja već u rekordnom roku od oko pet mjeseci i realizirana zahvaljujući velikoj podršci Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i muftije prof. dr. Aziz ef. Hasanovića.

Bila je to prilika za zajedničko druženje među ženama iz Hrvatske i drugih zemalja regije, različitih religijskih i etničkih skupina koje iglama i koncima pletu čipkastu mrežu koja nas spaja u različitostima.

Skupu se odazvalo oko sedamdesetak žena čipkarica u najvećem broju iz Gračanice u Bosni i Hercegovini, iz Hrvatske čipkarice iz Paga i Lepoglave, te odnedavno organizirane čipkarice Vijeća žena Islamske zajednice u Rijeci i čipkarice iz Slovenije.

prenositi znanje i vještinu ženama u Rijeci. Riječke keračice su s velikim interesom usvajale ljubav prema keri tako da je početne korake u Rijeci savladalo oko dvadesetak žena, a nastavit će i dalje s usavršavanjem vještine u želji da tradiciju svojih nani prenesu na mlađe naraštaje.

Skup je nastavljen radionicama čipki koje su izazvale zanimanje posjetitelja. Bila je to prilika da se na jednom mjestu uz izradu paške , lepoglavske i slovenske čipke vidi keranje koje je hrvatskoj javnosti manje poznato. Demonstracijom različitih tehnika ručne izrade čipke uz žensku maštu, konac iglu ili batiće uz puno ljubavi prema čipki, strpljenja i vremena prikazan je način nastanka visoko vrijednog rukotvorstva, prave umjetnosti iz konca.

Prvi dan skupa završio je stručnim predavanjima na kojima su nastupile predavačice stručnjakinje i znanstvenice iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Skup je počeo i završio temom o keri, a prva je nastupila Svjetlana Bajić etnolog i muzejska savjetnica – pri Asocijaciji za interkulturne aktivnosti i spašavanje naslijeđa u Bosni i Hercegovini (AIASN). Asocijacija ima osnovni cilj da razvija interes za kulturu Republike Bosne i Hercegovine i njezino nepokretno i pokretno naslijeđe, što se bez sumnje odnosi i na kulturno dobro -keru kojoj slijedi put za upis na UNESCO-vu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva o kojoj je govorila Bajić u predavanju pod nazivom „Čipka kera neprolazna ljepota.

Dr. sc. Tihana Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je predavanje naziva „ Lepoglavsko čipkarstvo-kratka povijest“. Gospođa Nerina Eckhel, kustosica u mirovini posebno je zaslužna što čipkarstvo u Hrvatskoj (paška čipka na iglu, lepoglavska čipka na batiće i hvarska čipka od agave), ima zasluženo mjesto na UNESCO-voj listi, a govorila je o temi „Paška čipka-čipka na iglu“. Predavanje o slovenskoj čipki „ Čipka na batiče u Sloveniji i poduzeče A. Primožić 1888, Žiri” održala je dr.sc. Tadeja Primožić, etnolog i kulturni antropolog, a zatim je Azemina Ahmedbegović, predsjednica Udruženja Gračaničko keranje u Bosni i Hercegovini završila prvi dan stručnog skupa predavanjem „Primjena tradicionalnih vrijednosti u suvremenom dizajnu“.

Dvodnevna manifestacija otvorena je izložbom keranja, paške, lepoglavske i slovenske čipke koje su dva dana krasile prostor Islamskog centra u Rijeci. Sam čin svečanog otvaranja skupa pozdravnim riječima i čestitkama na organizaciji uveličali su u ime pokrovitelja Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, u ime Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Emina Mešić, referentica za vjersko-prosvjetne poslove, iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske Mirela Hrovatin, viša stručna savjetnica-konzervatorica koja se osvrnula na zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj i Gordana Sobota Matejčić, dipl. povjesničarka umjetnosti, viša stručna savjetnica u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Rijeci. U ime Veleposlanstva Republike Turske u Zagrebu i pokrovitelja Instituta Yunus Emre skup je pozdravio g. Nurullah Yavaş, ravnatelj Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu.

Drugog dana skupa publika je tijekom dana učestvovala u radionicama čipke , a u večernjim je satima imala priliku pogledati predstavljanje odjeće i nakita s motivima kere. Za ovu priliku predstavljena je modna linija s uzorcima kere koju je pripremila dizajnerica, arhitektica Nermina Begović koja je svojim profesionalnim iskustvom doprinijela da se napravi iskorak kere u svijet mode. Modnu kolekciju “Lace” su izradile žene Udruženja Gračaničko keranje.

Izložbu je otvorila gospođa Sadika Purić koja je vještinu keranja naučila prije pedeset godina od svoje majke u Bosni i tako nastavila izrađivati kere sve do današnjih dana, a od 2016. godine i nesebično

Dvodnevni je skup zasigurno ostvario svoj cilj doprinosa principima općeg dobra, poštivanja kulta različitosti i bogatstva u različitostima koje nas povezuju kao i bogatstvo ženskog rukotvorstva.

4 5

Svečano otvaranje

Na svečanom otvaranju susreta čipkarica i stručnog skupa 10. ožujka 2017. bili su brojni uzvanici i gosti iz inozemstva, države, Županije te Grada Rijeke - Župan PGŽ Zlatko Komadina, Gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel, ravnatelj Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu g.Nurullah Yavaş, direktor TIKE - Turske razvojne agencije za Hrvatsku g. Haşim Koç, predstavnice Ministarstva kulture u Republici Hrvatskoj Mirela Hrovatin iz Zagreba i Gordana Sobota Matejčić iz Rijeke, Emina Mešić referentica za vjersko-prosvjetne poslove Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, zamjenik gradonačelnika Rijeke Marko Filipović, Dragica Marač pročelnica u Upravnom odjelu za socijalnu politiku i mlade PGŽ, zamjenik gradonačelnika Grada Kastva Šehrizad Begić i brojni uzvanici.

gosp. Nurullah Yavaş, ravnatelj Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu

Župan Zlatko Komadina i gradonačelnik Vojko Obersnel uveličali su svečanost otvaranja izložbe

Gospođa Sadika Purić presjeca vrpcu i otvara izložbu

Emina Mešić - Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj

Brojni uvaženi gosti i uzvanici nazočili su otvorenju izložbe čipke

Mirela Hrovatin - Ministarstvo kulture

Azemina Ahmedbegović i volonterke mualime Lejla i Eldina Bikić

Izložba je otvorena

Detalji s izložbe

Volonterke Emira Adžajlić, Almajara Aldžić, gošća Ivančica Oštrić i volonterka Janet Ponjević

Detalji s izložbe

Volonterke Anesa Jukić​, Nadia Malkoč, Eldina Bikić, Lejla Bikić i ​Elvira Hodžić​

Azemina Ahmedbegović na otvaranju izložbe

Filigran i Kera u nakitu

Dina Adžajlić u info uredu Islamskog centra

Radionice Na dvodnevnom skupu čipkarstva u Islamskom centru u Rijeci uz razgled izložbe unikatnih radova čipki iz Hrvatske, Slovenije i Bosne posjetitelji su imali priliku upoznati se s različitim tehnikama i vještinama ručne izrade skupocjenih čipki od vrhunskih majstorica čipkarstva Bila je to i prilika da se zainteresirani i sami pokušaju uključit u izradu što je izazvalo poseban interes kod publike. Tehniku izrade paške čipke demonstrirale su čipkarice iz radionice paške čipke Društva paških čipkarica “Frane Budak„ Pag gospođe Nedjeljka Oros i Mirjana Gubić. Izradu lepoglavske čipke na batiće demonstrirale su čipkarice Josipa Rudec i Karmen Šoštarić iz „Zadruge lepoglavske čipke” i „Udruge Ekomuzej“ Lepoglava koju je vodio dopredsjednik Mirko Varović. Etnolog i kulturni antropolog i čipkarica Tadeja Primožić iz Poduzeća A. Primožič 1888, Žiri i njezina majka Mili demonstrirale su izradu slovenske čipke na batiče.

Demonstracija izrada slovenske čipke na batiče

Lepoglavska čipkarica gospođa Josipa Rudec demonstrira izradu čipke

Radionica izrade kere

Lepoglavska čipka i na nakitu

Paške čipkarce Nedjeljka Oros i Mirjana Gubić demonstriraju izradu čipke

Radionica izrade kere

Radionica izrade kere

Tehniku izrade kere - čipke koja se kera šivaćom iglom i finim tankim koncem demonstrirale su žene Udruženja „Gračaničko keranje„ iz Bosne i Hercegovine Đula Hrvić i Mejra Gopo i žene Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Rijeka koje su od jeseni 2016. učile kerati u Islamskom centru Rijeka od gospođe Sadike Purić i izložile svoje prve uratke na izložbi.

Radionica Vijeća žena MIZ Rijeka 2016.

U organizaciji Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Rijeka u jesen 2016. godine predsjednica vijeća gospođa Nafa Delimehić pokrenula je radionicu i okupila oko dvadesetak žena koje su četiri mjeseca bile polaznice tečaja keranja. Instruktorica i učiteljica ove vještine i umjetnosti koja se stvara iglom i koncem gospođa Sadika Purić polaznice je tečaja obučila tako da su njihovi uradci bili predstavljeni na izložbi.

Predsjednica Vijeća žena u Rijeci g. Nafa Delimehić i polaznice tečaja

Gospođa Sadika Purić, učiteljica keranja u Rijeci

Stručni skup i predavanja Svetlana Bajić

dipl. etnolog i muzejska savjetnica Asocijacija za interkulturne aktivnosti i spašavanje nasljeđa u Bosni i Hercegovini /AIASN-a/, Sarajevo: Čipka kera neprolazna ljepota (Bosna i Hercegovina)

dr.sc. Tihana Petrović Leš Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Lepoglavsko čipkarstvo – kratka povijest (Hrvatska)

14 15

Nerina Eckhel

kustosica u mirovini: Paška čipka - čipka na iglu (Hrvatska)

dr.sc. Tadeja Primožič

etnolog i kulturni antropolog, sociolog kulture predavač, vanjski suradnik Filozofskog fakulteta, Univerze u Ljubljani Poduzeće A. Primožič 1888, Žiri: Čipka na batiče u Sloveniji i poduzeće A. Primožič 1888, Žiri (Slovenija)

Azemina Ahmedbegović

predsjednica Udruženja Gračaničko keranje: Primjena tradicionalnih vrijednosti u suvremenom dizajnu (Bosna i Hercegovina) * Tekstovi koji slijede su objavljeni na izvornom jeziku govornika.

Tekstovi su skraćene varijante saopćenja prezentiranih na Stručnom skupu u Islamskom centru – Rijeka, 10. ožujka 2017. godine.

Članovi Organizacijskog odbora Esma Halepović Đečević i Samir Ilijazi s predavačicama - Tihana Petrović Leš, Azemina Ahmedbegović, Nerina Eckhel, Tadeja Primožič i Svjetlana Bajić

Čipka kera neprolazna ljepota

Svetlana Bajić

dipl. etnolog/muzejska savjetnica - Asocijacija za interkulturne aktivnosti i spašavanje nasljeda u Bosni i Hercegovini /AIASN-a/ Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Čipka-kera – prozračna, šupljikava, krhka tvorevina, proizvod je ženskih ruku, koja je decenijama oblikovana maštom i vještinom brojnih bezimenih žena rođenih na ovom našem podneblju i bila je uvijek veoma cijenjena. Izrađivana je u seoskim sredinama, ali i u gradovima, kod hrišćanki, ali i kod muslimanki, koje su u ovoj prefinjenoj i nimalo lakoj tehnici ručnog rada, dostigle najvišu tehničku razinu. I dok su za izradu kera Hrvatice i Srpkinje koristile uglavnom laneni i deblji pamučni konac, Bošnjakinje su ih izrađivale od finijeg tankog konca, a naročito od raznobojne svile i zlatne niti.

No, kere kakve su izrađivale hrišćanske seljanke, kojima su ukrašavani rubovi na platnenim dijelovima odjeće: na rukavima, okovratnicima, skutima i dr., gdje su se često pri njihovoj izradi dodavale i perle (Derventa, Tešanj, Rama, i dr.) više se uglavnom ne rade. Ove kere izrađivane su bodom zvanim opačica, tj. u radu – „u polasku” igla, odnosno konac se zameće, a „u povratku” se zabacuje ispod igle.

Bošnjakinje su čipku keru kerale tankom šivaćom iglom na više načina kao što to rade još i danas. Na prvi način, iglom s kukicom napravile bi lančić, gajtan, beden, odnosno sindžirak, a zatim bi šivaćom iglom slobodnim komponovanjem niti konca i spajanjem raznih čvorića oblikovali kere sa motivima raznih vrsta cvijeća, lišća, plodova, životinja, predmeta i dr. Tako su prema raznovrsnim raskošnim i živopisnim motivima kere i dobijale nazive. Motivi cvijeća i lišća su bili i ostali najbrojniji poput: dragoljube, zumbulići, behar, sabahčići, menđuhice, karanfili, šeboji, jorgovani, smilje, vihaj-ruže, janje, drijemovci, hrastov list, borić, djetelina su dva lista i dr. Pored motiva cvijeća korišteni su i motivi plodova u divnim pastelnim bojama sa nazivima: jagode, papričice, paradajz, trešnje, dupla ruža, zatim tu su i nazivi za razne životinje: zečići, mišji zubi, ili predmeti i pojave: korpice, kartice, svatovi, zvjezdice, ili samo najjednostavniji zupčići.

Dok je čipka kera imala uglavnom ulogu u ukrašavanju rubova pojedinih dijelova odjeće: pokrivala za glavu (jemenija, šamija, namaz bezova), košulja (svakodnevnih, spavaćih, svečanih); benkica, kapica i učkura za djecu, rubova boščaluka i njihovog sadržaja (jagluka, učkura, čevrmi i dr.); bošče iz takuma za knivenje mlade, ukrasnih mahrama, posteljnog rublja, peškira za sećije i drugog, ona je u novim uslovima smjene carstva (Osmanskog i Austrougarskog, 1878.) dobila novu ulogu.

16 17

Pod uticajem zapadne mode u načinu odijevanja koja se širi na sve slojeve građanskog društva početkom 20. stoljeća, čipka kera se koristi za izradu kragni na bluzama, žaketima, haljinama, školskim keceljama ili kao ukrasni dio umetnut ili obrubljen na stolnjacima, zavjesama, svatovskim maramicama i sl. U opremanju i dekorisanju enterijera čipka kera se prvih decenija 20. st. osamostaljuje u vidu miljea i postaje ukras na tacni, peškunu, stolu, komodi, policama na vitrini, itd.

Značajan doprinos razvoju kera miljea dale su Bošnjakinje iz Banja Luke tako što su uz ustaljene tehnike rada keranjem tankom šivaćom iglom i koncem DMC 70 bijele ili drap boje, umetale kružne goblene cvijetnih motiva nastalih pod uticajem baroka, rokokoa i secesije. Ta čipka kera dobila je u prvoj polovini 20. st. atribut banjalučka kera gdje su se desetine vrijednih ruku Bošnjakinja iz Banja Luke izborile za njen istinski statusni simbol.

TUMAČ manje poznatih riječi Učkur – svitnjak, odnosno uzica kojom se vežu u pasu gaće, šalvare ili dimije Boščaluk – dar koji se sastoji od odjevnih predmeta, zamotanih u jedan komad platna Jagluk – dugački rubac od finog beza izvezen na jednom uglu ili na obe kraće strane Čevrma – ukrasna svatovska maramica vezena na jednoj ili na sve četiri strane Bošče iz takuma za knivenje mlade – pribor, servis, kompletna oprema

Na izradi jednog miljea, neovisno kolike veličine bio, nije radila samo jedna žena, nego u pravilu dvije.

Jedna je na tankom platnu tusoru ili markizetu vezla polukrstićima motive od raznobojnog konca u vidu cvijetnih grančica, ruža i drugog, a druga je kerala željenu dimenziju miljea uz mnoštvo različitih motiva: rupije, riblje kosti, kunjevac, kuglice, zvjezdice, bademka, zubac, vijuge, masnice i drugi motivi.

Sećija – dio pokućstva na kojem se sjedi ili spava, ukrašena dekorativnim jastucima, ukrašenim vezenim

18

peškirima i kericama

19

Izrada kera na ovaj način postaje izvor prihoda za mnoge žene. Banjalučke kere postaju prepoznatljive i cijenjene na širim prostorima Balkana.

Tusor – vrsta tankog platnam

Danas se banjalučke kere keraju uporedo sa miljeima bez goblena i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Miljei su postali i sastavni dio modernih enterijera kao ukras na mnogim mjestima u domu, pa i uokvirenim i postavljenim na zid kao slika.

Zbog vještine kojom su ove kere rađene, zbog mašte i obilja varijanti i kombinacija motiva kojom su bošnjačke majke, nane, pranane i prapra nane znale da zadahnu život prekrivačima na bešikama, posteljnom rublju, spavaćim košuljama, šamijama, namaz-bezovima, maramicama, možemo reći da je žena – Bošnjakinja bila umjetnica. Ona je slikala i danas slika šivaćom iglom i raznobojnim koncem, koja je zamijenila paletu iza koje je ostajao likovni trag koji je ženu činio zadovoljnom i čijim su se radovima divili naši preci, a kojima se, sada divimo i mi.

Naše kere vode porijeklo sa Istoka, a u naše krajeve su dospjele putem Osmanlija i susreću se u Turskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i drugim zemljama istog kulturnog kruga, uz prirodno, naše autohtono naslijeđe. Za vrijeme renesanse razvila se čipka na Balkanu i dakako u Evropi.

Peškun – šestougaoni mali stolić od drveta sa lijepom rezbarijom

Rupija (kunjevac, bademka, mašnice) – ovo su lokalni nazivi motiva, npr. Rupija je od arap. Rubija, a to je vrsta malog dukata, itd. Šamija – marama od tanke tkanine sa štampanim motivom kojom se žene povezuju po glavi Namaz bez – povezača kojom se muslimanke pokrivaju kada klanjaju namaz

Lepoglavsko čipkarstvo – kratka povijest

dr. sc. Tihana Petrović Leš Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

20 Lepoglavska čipka je naziv za čipku na batiće koja je ime dobila po mjestu Lepoglava u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Razlikuje se nekoliko razvojnih faza čipkarstva. Najstarija faza lepoglavskog čipkarstva podrazumijeva izradu prostoručne čipke koja se radila do 1892. godine. Iso Kršnjavi po dolasku na mjesto ministra bogoštovlja i nastave uvodi čipkarski tečaj, a u školsku poduku uvedena je nastavna teorija i praksa prema idrijskoj školi koja je proizvodila čipku prepoznatljivu na tržištu AustroUgarske Monarhije. Takva je čipka bila namijenjena ukrašavanju građanske odjeće i interijera. Tada je organiziran tečaj čipkarstva koji je trajao od 1892. do 1900. godine. Vode ga lepoglavske učiteljice, školovane u samostanu sestara milosrdnica. Najpoznatija je Zlata Šufflay, koja je tečaj vodila od 1894. do 1897. godine. Učiteljice lepoglavskog tečaja promijenile su cjelokupnu tehnologiju uvodeći i novi pribor: valjkasti jastuk napunjen piljevinom, pletenu košaricu od šiba, tokarene batiće, tanki tvornički konac, pribadače za pričvršćivanje čipke te predloške s idrijskim motivima.

Lepoglavski je tečaj 1900. ugašen, a dalje se radila čipka prema nacrtima iz modnih časopisa koje su donosili trgovci čipkama. Čipka u idrijskoj tehnici radit će se u Lepoglavi sve do 1930. godine. Treća faza lepoglavskog čipkarstva traje od 1931. do 1942. godine u kojoj će ključnu ulogu imati Danica Brössler koja se u kratkom vremenu profilirala kao vrsna dizajnerica i učiteljica čipkarstva. Nakon propitivanja tržišta i proučavanja europskoga čipkarstva, promijenila je tehniku i motive, te stvorila prepoznatljivu čipku koju prema tehnološkim karakteristikama može svrstati u varijantu Duchesse čipke, ali nastalu u Hrvatskoj.

21

To je vrsta fine čipke od vrlo tankog konca spojenih cvjetnih motiva izvedenih različitim prepletima i listićima s plitkim reljefnim rebrima. Ovom tehnikom izrađivane čipke služile su u izradi ili za ukrašavanje odjevnih predmeta, rublja i kućnog tekstila.

Danica Brössler je u Lepoglavi u razdoblju od 1931.-42. godine organizirala rad čipkarica koji se temeljio na principima humanog rada. To razdoblje je bilo i „zlatno doba“ lepoglavskog čipkarstva jer je autorica 1937. godine dobila diplomu svjetske izložbe u Parizu za nacrte, te medalju i diplomu za nacrte izloženih čipaka 1938. godine na obrtnoj izložbi u Berlinu. Nacrti za čipke su cvjetnih, gotičkih i tzv. “modernih“ motiva, kao i oni nadahnuti nacionalnim/narodnim duhom međuratnog razdoblja s motivima sa slavonskih šaranih tikvica, zlatoveza i starohrvatske pleterne ornamentike.

22 23

Lepoglavske čipkarice i danas rade čipke prema nacrtima D. Brössler. Čipke su identitet i ponos Lepoglave. Lepoglavsko čipkarstvo slavi se kroz međunarodne festivale čipke koji se organiziraju od 1997. godine, a zbog svoga značenja 2009. lepoglavsko čipkarstvo je upisano na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva.

Paška čipka - čipka na iglu

Nerina Eckhel

kustosica u mirovini Etnografski muzej, Zagreb, Hrvatska

Umijeće izrade paške čipke svojim se nastankom povezuje sa čipkarstvom istočnog Mediterana, ali se svojim specifičnim razvitkom od njih i razlikuje. Na tradicijskoj odjeći otoka Paga nalazimo potvrdu tumačenja da je izrada čipke na iglu autohtono kulturno dobro na hrvatskom jadranskom prostoru. Svoje osnove nalazi u poznavanju pojedinih vještina tzv. bijelog veza. Oni se izrađuju izvlačenjem ili rezanjem pojedinih niti podloge i oplitanjem preostalih niti, što rezultira prozračanim šupljikavim ukrasom.

Prsni dio ženske bijele platnene košulje i pokrivalo za glavu krasi takav rad koji se naziva paški teg (teg = ženski ručni rad). To je ukras izveden u obliku prvotne retičele. Nastaje u kvadratnom prostoru urezanom u platnu i dopunjenom nitima križne, paukove mreže. Geometrijskog je uzorka i rađen bez nacrtanih predložaka.

Početkom 20. stoljeća, nošnja prestaje biti svakodnevna odjeća, stoga prestaje potreba njezine izrade. U isto vrijeme u Hrvatskoj se intenzivira otvaranje stručnih škola. Tako je u Pagu 1906. godine, na inicijativu Austrijanke Natalie Bruck-Auffenberg i “Društva za promicanje industrije čipkarstva u Dalmaciji” iz Beča, otvorena “Čipkarska škola” koja djeluje do 1929. Nakon nekoliko godina pauze, 1935. godine otvara se “Banovinska čipkarska škola a nešto kasnije i „Atelijer Budak“ U njima se poduka u umijeću izrade čipke koristi predznanjima Paškinja u izradi ukrasa tradicijske odjeće, no korištenje tih vještina prenosi se na izradu samostalnih ukrasnih predmeta. Tek taj način rada nosi naziv paška čipka.

I dok u načinu izrade ostaje vjerna kanonu svog nastanka, tj. strogoj geometrizaciji renesansnog pratipa, u primjeni paške čipke pratimo promjenu – od ukrasa na platnenoj odjeći otočanke do ukrasa interijera građanske kuće, modne odjeće ili crkvenog tekstila. Te su promjene i omogućile njezino trajanje da naših dana.

24 25

Za izradbu paške čipke potreban je manji tvrdo ispunjen polukružni jastuk i iscrtani predložak, igla i bijeli konac, kao i mirne, uvijek čiste ruke. Predložak, na kojem su rupicama označene konture podloška, pričvršćuje se na jastuk. Po predlošku se zatim koncem iscrta raster “paukove mreže” tzv. slobodne retičele. (naziv slobodna retičela zato što više nije vezana uz rubove kvadrata urezanog u platno, već su njezini krajevi slobodni). Svaki se krak oplete iglom i koncem i tako dobije čvrsti kostur. Zatim se, počevši od sredine, iglom i koncem bodom obameta, oslanjajući se na krakove mreže, grade pojedini motivi ukrasa koji se u koncentričnim krugovima izmjenjuju na mrežastoj podlozi. To su: manji šuplji ili ispunjen kružić, manji ili veći krug, polukrug, trokutić, romb, pravokutni ili trokutasti listić, cik-cak pruga te prava ili neprava četverolisna rozeta, uz obvezne male rubne kružiće, Lingvisti su zabilježili, a i danas se mogu čuti, lokalne nazive pojedinih motiva: gusta i retka rocelica, pogacica, sunašce, listacić, mendulica, dupli i unjeli kolumbar, pekica i zupcić.

Radi se o strogo geometrijskim motivima, tradicijom zadanih oblika, što znači da isti ukras nalazimo unutar prvotne retičele na starinskoj platnenoj košulji tradicijske odjeće ili slobodne retičele ukrasnog podloška izrađenog danas.

Paškinje umijeće izrade čipke oduvijek koriste i kao mogućnost stjecanja dodatne zarade, i ona je često bila jedini siguran novčani prihod škrtog otočkog gospodarstva. Ipak u svoj rad unose maksimum strpljenja i maštovitosti kreacije, tako da za mnoge od njih možemo reći da su prave umjetnice.

Nakon prestanka djelovanja škola i radionica, polovinom 20. stoljeća, čipkarstvo u Pagu stagnira, iako se individualni rad u okviru obitelji, nastavlja sve do naših dana i svjedoči o kontinuitetu trajanja jedne autoktone vještine.

Kako tradicija ne bi vremenom nestala od 1952. godine organizirana je poduka iz čipkarstva djece starijih razreda osnovne škole “Juraj Dalmatinac”. Na inicijativu samih Pažana i “Društva hrvatskih intelektualki” iz Zagreba, 1994. godine pokrenut je i “Jednogodišnji čipkarski tečaj”. Organizacijom je vezan uz srednju školu “Bartola Kašića”, a svake godine polazi ga zavidan broj Paškinja mlađe i srednje životne dobi, koje ća nadamo se nastaviti tradiciju svojih majki i baka.

Od 1998. godine o promicanju paškog čipkartva brine Društvo paških čipkarica “Frane Budak”, a od 2010. godine u Pagu se održava i Festival čipke.

Paška čipka nosi oznake zaštite “Izvorno hrvatsko”, “Otočki proizvod” i “Hrvatski suvenir” koju dodjeljuju nadležne institucije i ministarstva Republike Hrvatske (Hrvatska gospodarska komora, Ministarstva regionalnog razvoja - Uprave za otoke i Hrvatska turistička zajednica).

Od 2009. godine vještina izrade paške čipke, zajedno s izradom lepoglavske čipke na batiće i hvarske čipke od agave, u sklopu ČIPKARSTVA U HRVATSKOJ, uvrštena je na UNESCO-v Popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Uz to što je paška čipka danas već bez sumnje prepoznatljiv hrvatski suvenir, i dio turističke ponude grada Paga - paško čipkarstvo u cjelini može biti i dragocjen izvor inspiracije različitim umjetnicima – fotografima, slikarima, kiparima, piscima, dizajnerima i sl. *** Svojim rođenjem paško je dijete prvi susret s čipkom imalo preko ukrasa dječje odjeće (kapice i košuljice za krštenje) ili posteljine, djeca su rasla s pogledom na svoje majke ili bake kako izrađuju čipku i uz njih naučila prve bodove. Sljedeći susret s čipkom bio je kod odijevanja nošnje, u prošlosti svakodnevno, kasnije i danas samo prigodno. Susretala se kroz period školovanja. Čipka je nekad i danas krasila crkveno ruho, poklanjala se kao zavjetni dar. Danas je ona nezaobilazan predmet u domu svakog Pažanina, gdje god se nalazio.

Umijeće izrade čipke u gradu Pagu jest jedinstveno svjedočanstvo žive kulturne tradicije, koja je ostavila neizbrisiv trag u kulturološkoj slici sredine u kojoj je nastajala i trajala. Svjesni važnosti i značenja čipkarstva kao sastavnog dijela lokalnog identiteta mještani žele sačuvati pozitivna iskustva iz prošlosti, te prenijeti tradicijska znanja novim generacijama.

26 27

Klekljana čipka na Slovenskem

dr.sc. Tadeja Primožić

etnolog i kulturni antropolog, sociolog kulture, predavač, vanjski suradnik Filozofskog fakulteta, Univerze u Ljubljani, Poduzeće A. Primožič 1888, Žiri, Slovenija

in podjetje A. Primožič 1888, Žiri (Slovenija) O izdelovanju čipk na Kranjskem nas prvi obvešča Janez Vajkard Valvasor leta 1689 v svojem delu Slava vojvodine Kranjske, kjer piše, da so v Ljubljani izdelovali nizozemske in beneške čipke. S konca 17. stoletja so ohranjeni tudi že pisni viri o izdelovanju klekljanih čipk na domu fevdalke v Koči vasi pri Ložu.

Najstarejši doslej znani pisni dokument o izdelovanju klekljanih čipk na Slovenskem med nižjimi socialnimi sloji je iz leta 1696 iz Idrije. Vendar se v 17. in 18. stoletju ni klekljalo le v Idriji, temveč tudi v Krakovem in drugih krajih v okolici Ljubljane, v logaškem gospostvu, v Radovljici ter Kamniku in okolici.

V 19. stoletju se je klekljanje razširilo na vso idrijsko okolico, Cerkljansko, območje Trnovskega gozda, del Primorske, Poljansko in Selško dolino, konec stoletja pa je že zamrlo v Ljubljani z okolico.

Posamezne klekljarice so klekljane čipke izdelovale tudi v drugih slovenskih krajih.

Na začetku so čipke prodajale kar ženske same, kasneje pa so se zbrale podjetnejše, ki so nosile čipke naprodaj v košarah na glavi v večja mesta. Iz krošnjarstva se je proti koncu 19. stoletja razvila tudi prva trgovina s čipkami. Klekljarstvo je v 19. in deloma še v 20. stoletju po zaslužku prekašalo druge domače obrti v Sloveniji.

Podjetje A. Primožič iz Žirov, je ustanovil leta 1888 Anton Primožič starejši. V naslednjih desetletjih je postalo eno izmed vodilnih tovrstnih podjetij na Slovenskem. S svojim delovanjem je bistveno pripomoglo k razvoju klekljarstva na Slovenskem in njegovi promociji po svetu.

Pred 1. svetovno vojno je za podjetje klekljalo okoli 3.000 klekljaric iz Žirov, Železnikov, Sorice, Selc, Gorenje vasi, Poljan, Lučin, Horjula in Polhovega Gradca, čipke zanj pa je na terenu zbiralo 56

28 29

oseb. Z organiziranim odkupom je podjetje zagotavljajo preživetje številnim družinam v Škofjeloškem in Polhograjskem hribovju.

Anton Primožič se je zavedal velikega pomena strokovnega klekljarskega znanja. Bil je pobudnik ustanovitve klekljarskih šol v Žireh (1906), Železnikih (1907), Gorenji vasi, Poljanah, Selcih, Sorici, Davči, Podlipi, Horjulu, Polhovem Gradcu itn. »Dunajski osrednji zavod za hišno industrijo« mu je poveril tudi nakup čipk, ki ga je opravljal v svoji trgovini med leti 1905 in 1913.

Podjetje z njimi sodeluje na različnih razstavah doma in v tujini (npr. Občine (Italija) 1991; Landshut (Nemčija) 1992, 1993; Gradec (Avstrija) 1992; Proseko (Italija) 1994; Pariz (Francija) 1994; Chamonie (Francija) 1994; Sestriere (Italija) 1995; Atlanta (ZDA) 1996; Ženeva (Švica) 1996; Aumetz (Francija) 1996; Strasbourg (Francija) 1996; Hamburg (Nemčija) 1998; New York (ZDA) 2002; Praga (Češka) 2004; Kobe (Japonska) 2010, Lepoglava (Hrvaška) 1997–; Pag (Hrvaška) 2011, 2013, 2015 itn.

Sprva je podjetje A. Primožič trgovalo s pomočjo katalogov z vzorci klekljanih čipk, kasneje s katalogi s slikami narejenimi “na način modrega tiska”, pred prvo svetovno vojno pa je v ta namen izdalo prvi tiskani katalog klekljanih čipk na Slovenskem.

Podjetje A. Primožič je s svojim delovanjem pomembno sooblikovalo razvoj klekljarstva na Slovenskem od konca 19. stoletja do 50. let 20. stoletja (npr. razvoj novih vzorcev, skrb za strokovni prenos znanja, vpliv na število klekljaric itn.). S prodajo čipk in aplikacij v številnih državah sveta je v bistveni meri vplivalo tudi na razvoj ter promocijo žirovske (in slovenske čipke) in Žirov.

Podjetje je čipke in aplikacije (prtiče in prte, posteljno perilo, perilo itn.) prodajalo po Avstroogrski monarhiji, v Nemčijo, Anglijo, Francijo, Dansko, Češko, Združene države Amerike itn. Zanimivo je, da je Anton Primožič podpiral tudi študente v tujini. Namesto denarja jim je poslal zavoj čipk in jim naročil, da naj jih prodajo.

Z organiziranim odkupom je zagotovilo pomemben vir dohodka številnim družinam v Škofjeloškem in Polhograjskem hribovju. Prav tako pa je bila pomembna njegova posredna vloga pri družabnem življenju klekljaric in klekljarjev – skupinskem klekljanju.

Med obema svetovnima vojnama je podjetje čipke ter aplikacije prodajalo v Avstriji, Nemčiji, Angliji, Švici, Romuniji, Franciji, Češkoslovaški, na Danskem, v Združenih državah Amerike in Argentini ter na področju Kraljevine Jugoslavije, kjer je imelo okoli 60 kupcev ali posrednikov.

Prilagajalo se je spremembam na trgu, ki so zahtevale izvirne in nedrage vzorce, zlasti z izdelavo avtorskih vzorcev, ki jih je že od otroštva risal Antonov sin Danijel in ki se je leta 1933, po končani trgovski akademiji, pridružil očetu pri vodenju podjetja.

Za podjetje je v tem času klekljalo med 5.000 in 6.000 klekljaric v Škofjeloškem in Polhograjskem hribovju. Klekljanje je bilo zlasti zelo pomemben vir dohodka, pa tudi razlog za druženje oz. skupinsko klekljanje ob večerih od Sv. Martina do Velike noči.

Danijel Primožič je nadaljeval delo očeta do leta 1952, ko je bilo podjetje nacionalizirano.

Kljub spremenjenim družbenim razmeram, ljubezen do klekljanih čipk v družini Primožič ni ugasnila.

Danijel je v naslednjih desetletjih ustvarjal nove vzorce ter prenašal znanje na svoje otroke in vnuke.

Leta 1991 je bilo ponovno registrirano podjetje »A. Primožič 1888«, ki danes nadaljuje tradicijo izdelave avtorskih čipk družine Primožič ter drugih priznanih slovenskih ustvarjalcev. Čipke in aplikacije (npr. modni dodatki, nakit, prti in prtiči itn.) so na ogled v »Hiši klekljanih čipk A. Primožič« v Žireh.

Danes je podjetje A. Primožič 1888 eno redkih tovrstnih podjetij v Sloveniji, ki je ohranilo izdelavo kakovostnih klekljanih čipk in aplikacij skozi stoletno zgodovino. Avtorska čipka članov družine Primožič pa je v veliki meri obogatila klekljane čipke na Slovenskem.

Podjetje tudi danes pomembno sooblikuje razvoj klekljarstva v Sloveniji. S sodelovanjem na številnih razstavah v Sloveniji in po svetu prispeva k promociji klekljane čipke in klekljarstva doma in v tujini. »Hiša klekljanih čipk A. Primožič« v Žireh pa je turistična ponudba, ki predstavlja pomembno sestavino žirovske in slovenske dediščine ter sodobnega rokodelskega ustvarjanja.

30 31

Primjena tradicionalnih vrijednosti u savremenom dizajnu

Azemina Ahmedbegović predsjednica Udruženja Gračaničko keranje, Bosna i Hercegovina

Gračaničko Keranje je za deset godina svoga postojanja naraslo do respektabilnog Udruženja koje je o sebi govorilo kroz svoje proizvode, kontinuiranim radom i stalnom edukacijom mladih i novih članica.

Njegujući ručni rad kroz praksu održali smo tradicionalnu vještinu izrade kere, čipke neprolazne ljepote.

Udruženje podržava i druge načine izražavanja kroz ručni rad, pletenje, heklanje, tkanje, ali je naglasak na keranju, autohtonoj tradicionalnoj vrijednosti.

Proizvodni program je uglavnom bio tradicionalni, a to su stolnjaci i ukrasi za kuću, kerice za šamije i marame, maramice i poneka ukrasna kragna za bluze. Sporadično su se pojavljivali i neki odjevni predmeti.

Gračaničko keranje od 2010. godine posjeduje zemljopisnu oznaku i upisano je u registar zemljopisnih oznaka kod Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine.

Sljedeći korak je zaštita ,,kere,, UNESCO-vom zaštitom kulturne baštine u Bosni i Hercegovini. Stručnim dokazima, stalnom edukacijom i prenošenjem znanja na generacije koje dolaze nadamo se uspjehu.

Dokazi i uspjeh u prenošenju znanja izrade „kere“ su veoma važni i jedini način da se očuva kulturna baština Bosne i Hercegovine. U nastojanjima da ostvarimo cilj su naši nastupi i izlaganja na brojnim manifestacijama,okruglim stolovima i konferencijama vezanim za ručni rad, a posebno za čipku keru.

Od osnivanja do danas Udruženje je nastupilo u više navrata na brojnim manifestacijama, izložbama i sajmovima kao što su: Banja Luka, Goražde, Gračanica, Gradačac, Mostar, Sarajevo, Tešanj, Tuzla , Visoko i drugim gradovima u Bosni i Hercegovini i u drugim državama Evrope i svijeta. Udruženje je izlagalo u Francuskoj u Fleury Les Aubrais 2007.; Hrvatskoj u više navrata i to u Zagrebu 2008. u bosanskoj ambasadi u saradnji sa AIASN-a Sarajevo- Bosna i Hercegovina, 2011. u Islamskom centru u Zagrebu, na Božićnom festivalu 2011. godine u saradnja sa Vijećem žena IC Zagreb i u Rijeci 2017.

32 33

godine ; Sloveniji 2010. u saradnja sa udruženjem ,, Zemzem,, na Festivalu BiH-hrane; Turskoj - Istanbul 2010. ; Kini - Shanghai 2010. ; Makedoniji 2013.g u saradnji sa američkom ambasadom predstavljeni su naši radovi i aktivnosti u okviru teme ekonomskog osnaživanja žena ; Crnoj Gori 2014. u Baru na ,, Bazaru tradicionalnih rukotvorina“; Švedskoj 2014 g. u saradnji sa Bosanskohercegovačko- švedskim savezom žena; Švicarskoj 2015. g u saradnji sa Kud ,, Sevdah“.

Za uspjeh u radu dobitnici smo više nagrada i priznanja od kojih su neke ,,Zlatna Trešnja“ Mostar 2010. na manifestaciji ,, Dani Trešnje“, priznanje u Istanbulu na Internacionalnom susretu umjetnika na manifestaciji “Istanbul – Evropski grad kulture 2010” i Općinsko priznanje Zlatna plaketa grada Gračanice.

34 35

Gračaničko keranje želi da ide u korak sa vremenom i otvara novu temu: Primjena tradicionalnih vještina i vrijednosti u savremenom dizajnu, sa ciljem afirmacije i očuvanja naše kulturne baštine. Skupovi poput riječkog na temu čipke kere i drugih čipki iz regije čine nas sretnim i ponosnim, jer smo na taj način obogatili svoja znanja i iskustva. Ponekad želimo zaustaviti vrijeme da ne prolazi, kako bi ono što volimo zadržali zauvijek. U ovom trenutku savremenog življenja svakog smo dana u situaciji da upoznajemo nova istraživanja. Služeći se novim tehnologijama postajemo ovisni o mnogo čemu što nam savremeni način života nudi. Na skupu u Rijeci nakratko smo zaustavili vrijeme iz prošlosti koje smo sačuvali da živi medu nama. Sačuvali smo naše blago, našu tradiciju, našu kulturu.

Mnogi su zaslužili velika odlikovanja i posebna mjesta u društvu u kojem živimo, a mi smo danas svi odlikovani i zaslužujemo priznanje koje zajedno nosimo. Lijepo je uživati u svom blagu i ne bit u strahu da će nestati, a udruženje koje je osnovano u Gračanici je čuvar svojeg blaga. Svaki dan se u Gračanici kera i na taj način čuva blago kulturne baštine na prostorima Bosne i Hercegovine.

Kada živimo savremenim načinom života naša baština nam mora biti od velikog značaja i moramo joj dati prostora medu nama. Niti jedna mašina nije dostigla takvu vrijednost da zamjeni keranje, kao umjetnost žena koje šivaćom iglom i koncem stvaraju sliku života i ljubavi kojom svaka žena individualno predstavlja vlastite osjećaje i razmišljanja. U današnje vrijeme kada nam se nameću mnoge dobre i loše strane života za našu budućnost imamo pravo da biramo. Dozvolimo li, da nam se nametne loše, tada nećemo moći napraviti ono što je najljepše za našu budućnost, a generacije koje dolaze tražiti će za sebe ono što je vrijedno. Tražit ćemo u seharama naših kultura ono što je ostalo i vjekovima čuvano jer želimo biti i ostati pokretači onoga što donosi sreću i dobro za budućnost. Naša kera je umjetnost i mi je primjenjujemo kao osnovu za novo vrijeme koje dolazi. Škole i druge obrazovne ustanove trebaju naći vise prostora za umjetnost kojom se bave naše majke, domaćice. Stjecanjem znanja i vještine ručnog rada djeca će naučiti nešto sto će im trebat u životu. Novi pokušaji da napravimo novi brend najviše se baziraju na

budućnosti naših generacija koji će kroz modu upoznat vrijednosti kulturne baštine. Želimo da budemo dio savremenog društva novim dizajnom koji se u današnje vrijeme prati i cijeni. Ta nova mudrost pakovanja kulturne baštine može se ostvarit animiranjem i podsticajima ručnog rada kao vrijednosti koja traje onoliko koliko mi budemo učili od starijih iskusnih poznavalaca tehnike rada bilo kojeg ručnog rada. Danas keru u savremenom dizajnu možemo vidjeti vrlo rijetko, jer je malo onih koji rade čipku ručno.

Većinom su to mašinske izrade čipke koje s vremenom gube svoj značaj, a na nama je zadaća da svima koji rade i žele da njeguju i sačuvaju tehniku keranja da im pomognemo da se keranje prenosi s generacije na generaciju. Udruženje Gračaničko keranje je svojim djelovanjem postiglo rezultate koji su danas vidljivi i mogući, a s novim dizajnom želimo privući pažnju na tradiciju ručnog rada keranja kako bi bila zanimljiva novim naraštajima koji će tradiciju i kulturu naših starijih generacija očuvati. Time ćemo otrgnut od zaborava ono sto je vrijedno u našoj tradiciji, posebno kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine koja je uspjela da očuva i oživi interes onih koji su je očuvali.

Na skupu u Rijeci svjedočili smo da nije uzalud biti čuvar blaga bogatstva koje se njeguje vjekovima. Moramo biti zadovoljni i sretni sto nam je dragi Bog podario ljubav za sve što činimo da sačuvamo naše blago.

Predstavljanje odjeće s motivima kere 36 37

Tijekom drugog dana skupa prezentirano je čipkarstvo izložbom i radionicama izrade čipki, a u večernjim satima je predstavljena odjeća s motivima kere, što je izazvalo veliki interes publike. Bila je to prilika da se vide mogućnosti primjene tradicionalne čipke kere na odjevnim predmetima i nakitu. Po prvi je put predstavljena modna linija koju je pokrenulo Udruženje Gračaničko keranje.

Ovaj iskorak Udruženja ima za cilj da se tradicionalni ručni rad uz pomoć suvremenog dizajna afirmira i sačuva od zaborava. Modnu liniju “Lace” za ovu priliku dizajnirala je arhitektica Nermina Begović iz Sarajeva kojoj je nastup u Islamskom centru u Rijeci bio prvi nastup s revijom odjeće uz prethodno bogato iskustvo izlaganja nakita. Izrada nakita nastavak je obiteljske tradicije umjetnosti koju je svestrana arhitektica Nermina Begović naučila od svojih roditelja, cijenjenih sarajevskih majstora zlatarstva. Jedinstveni dizajn kolekcije nakita „Čipka u nakitu“ čine spoj srebrenog filigrana i motiva kere, neprevaziđenih tradicionalnih vrijednosti. Ljubav prema nakitu, profesionalno iskustvo i vještine doprinijele su da to bude korak naprijed. Program je započeo s predstavljanjem simbola odijevanja muslimanki - maramom. Iako maramu možemo promatrati s više aspekata , lingvistički ili kao predmet uporabne vrijednosti s višestrukim mogućnostima primjene i kod žena i kod muškaraca, na svim kontinentima, ovdje smo joj poklonili pažnju sa svrhom ženskog pokrivala za glavu kojem svaka žena daje vlastitu duhovnost i čuva osobnu intimu.

Različite mogućnosti zavijanja marame demonstrirale su sestre Lejla i Eldina Bikić na modelima koji su nosili reviju odjeće. Predstavljene su marame s uzorcima kere koje se mogu nositi na različite načine.

Izvedbom sevdalinki program je uljepšao nastup zbora “Mimoze” koji vodi Selma Aljović sopranistica i studentica Muzičke akademije u Beču, a zbor djeluje u okviru organizacije Forum žena Bosanskog akademskog društva u Austriji.

Veleposlanik Malezije u Republici Hrvatskoj NJ. E. Mohd Hassan Bin Bal sa suprugom bio je nazočan muzičkom i revijalnom dijelu programa uz veliki broj uzvanika i gostiju.

38

U drugom dijelu modnog programa predstavljena je kolekcija odjeće koja prati suvremenu ženu, samosvjesnu, ali i senzibilnu i ženstvenu. Karakterizira je visoka kvaliteta materijala, vrhunska izrada i obilje ručnoga rada. Kolekcija obuhvaća raznolike dijelove odjeće kao što su jakne , blejzeri, suknje, haljine, bluze, košulje i prateći modni dodatci torbe, rukavice, marame i nakit. Ručni rad ima naglašenu vrijednost u dizajnu svakog odjevnog elementa. U kompleksnoj realizaciji ove kolekcije učestvovao je veliki broj članica udruženja, koje su uz smijeh i šalu koristile samo iglu i konac u stvaranju prekrasnih čipkastih motiva i različitih oblika.

39

Poklon Islamskom centru od Udruženja Gračaničko keranje prima glavni imam Hajrudin ef. Mujkanović od Azemine Ahmedbegović

Voditeljica projekta mr.sc. Esma Halepović Đečević

Voditeljica programa Ida Alić i prevoditelj Neven Ivanić

NJ.E. Ambasador Mohd Hassan Bin Bal s suprugom i brojni uzvanici prate program

Nastup zbora “Mimoze”

Dirigentica zbora “Mimoze” sopranistica Selma Aljović

Modnu kolekciju “Lace” s uzorcima Kere nosile su 40 41

Azra Biserović, Jasminka Čamdžić, Berina Delić, Aida Đulić, Melisa Fatić, Elvira Hodžić, Dalila Ismaili, Anesa Jukić, Irma Kajdić, Selma Kartal, Jasmina Maglajlić, Nadia Malkoć, Adna Muminović, Zerina Pitarević, Nadina Sarajlić, Sara Suhonjić, Denisa Šabanović i Zana Tahirović.

42 43

Zaključna riječ Dvodnevni međunarodni, multidisciplinarni i multikulturalni susret čipkarica i stručni skup u Rijeci doprinos je principima općeg dobra, poštivanja kulta različitosti i bogatstva u različitostima.

Brojni kilometri konca koje su žene iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije utkale u mrežu čipki , bogatstvo ženskog rukotvorstva, različitost koja spaja i koja se u dva dana mogla vidjeti u Islamskom centru u Rijeci bila je prilika da se doživi bogatstvo različitosti koja nas povezuje, a da čipkama bude još jedan korak na putu ka njihovim ciljevima.

Hvala vam!

Hostese Elida Ilijazi u bosanskohercegovačkoj gradskoj narodnoj nošnji i Barbara Vrban paškoj odjeći.

Voditeljica projekta mr.sc. Esma Halepović Đečević