LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVII. • BROJ 313 • SIJEČANJ 2021. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
N
a početku smo 27. godine izlaženja našeg lista. S aspekta održanja printanih (ili kako se voli reći – tradicionalnih) medija bolja vremena sasvim sigurno ne dolaze. Okolnosti se, dapače, dramatično mijenjaju, ne samo zbog tehnološkog napretka koji nameće nova i sve grublja pravila, nego i demografskog nazatka osobito u našoj sredini, makar ona imala još uvijek zavidnu čitalačku tradiciju. Ima tu, dakle, pluseva i minusa u smislu daljnjeg trajanja, potiru se međusobno, i neki će se, moguće, već poradovati da se iza ovog uvoda nazire čas našeg konačnog odustajanja, ali nije još. To je bilo tek malo pripomene da se list "Bobovac" i dalje više podrazumijeva nego razumijeva. Zato koristimo i ovu priliku da zahvalimo na odanosti onima koji misiju lista prepoznaju, cijene i temeljem toga ne samo čitaju i tapšu već djelatno stoje uz nas. Na prijelazu u novu godinu, u onom čestitanju ovoga puta najčešće se čulo – da nam svima bude bolja i sretnija. Pandemija je u protekloj godini učinila da se naglavačke okrene svakodnevica cijelom svijetu, dakle i u društvima koja su uređena i prosperitetna, koja nude više mogućnosti i sigurnosti, a gdje nije sve kako bi trebalo biti, kao kod nas, društveni posrtaji pa i jedna zdravstvena kriza nekako su običnija stvar. Domalo se to počne koristiti i za crni humor. Ali, rezerve tog 'humora' trebalo bi razvući budući da ni 2021. ne obećava. Postoji, međutim, i ozbiljan govor npr. o tome da je u BiH, sve u skladu s njezinim korupcijskim imidžem, sasvim zdravom omogućeno potplatiti i isposlovati pozitivan PCR test, ako mu takav treba iz nekog (sigurno ne poštenog) razloga, kao što se "sredi" i negativan nalaz a da se nije uopće pristupilo testiranju (što je još podmuklije). Sve to, uz nedostatak testova, kao i inače mali broj testiranja u BiH u odnosu na druge zemlje, potkopava vjerodostojnost same statistike, pa tako sve podatke, koje na koncu i mi prenosimo iz mjeseca u mjesec na ovoj stranici, treba uzeti s plus-minus
IZME\U DVA BROJA rezervom. Ali to se još uvijek smatra prednošću jednog nesređenog i neozbiljnog društva, u kome se možeš vladati kako hoćeš, pogotovu što BiH zaista nije na epidemiološkim mukama ni izbliza sličnim na kakvim su zemlje okruženja, pa i razvijenog svijeta. Pošto na pitanje – kako smo se očuvali od kolapsa zdravstvenog sustava unatoč nepripremljenosti i nedisciplini – racionalnog odgovora nema, to se službeno tumači u našem stilu: eto, neke su nas vile dosad pronosale. Prevedeno na brojke: u proteklih mjesec dana BiH je zabilježila 16 tisuća oboljelih od corona virusa i dodatnih 1.000 umrlih, tako da je sada ukupna bilanca 116 tisuća oboljelih od čega 4.400 s fatalnim ishodom. Susjedi u Hrvatskoj trenutno imaju isti broj umrlih, ali na 220 tisuća zaraženih, u Srbiji pak 3.620 umrlih od 362 tisuće zaraženih. Međutim, rezultati našeg novogodišnjeg bijega s lanca u planinske centre, na Bjelašnicu npr., gdje je nađen modus za masovna okupljanja bez pridržavanja mjera i tulume uz muziku uživo, što se nastavilo i početkom siječnja – iako je poznato da je lani prvi europski klaster bio austrijski ski resort Ischgl – tek bi se mogli pokazati. I dalje nikome u nas ne pada u oči razmjerno golem broj umrlih na broj zara-
ženih, niti to vodeći mediji potenciraju. Svjetski je prosjek trenutno 91 milijun zaraženih i 1,9 milijuna preminulih. Iako je u zemljama razvijenog svijeta počelo cijepljenje, paniku pojačava činjenica da se pojavio novi soj virusa za koji je utvrđeno da se prenosi i do trideset puta brže. Pošto se i jedno i drugo događa u isti čas, naprosto kao da se netko igra s čovječanstvom i ne želi da se, unatoč cjepivima, ova pošast tako brzo zaustavi. U međuvremenu su svjetska zabava broj jedan nakratko bili neredi u američkoj prijestolnici kada je Donald Trump, na izborima poraženi predsjednik SAD-a, posljednje dane mandata zloupotrijebio potičući pomahnitale pristalice na anarhiju i oni zbilja provališe u zgradu Kongresa te je devastiraše, a pet osoba poginu. Scenarij isti kao u mnoštvu zemalja gdje je to Amerika, vodeći imperijalističku politiku, drugima priredila, pa je stoga prokomentirano: kaos se vraća kući. Čak je Iran iskoristio priliku čitati im lekciju i ukazati na trulost onoga što se zove hvaljena i slavljena američka demokracija. U Hrvatskoj, na isteku 2020. razoran potres magnitude 6,3 stupnja po Richteru pogodio je Sisačko-moslavačku županiju, ionako siromašnu i dobrano već iseljenu, odnijevši sedam života i nanijevši strašne štete, napose Petrinji, Glini i Sisku. Na tim područjima svoj novi život nakon rata potražio je i dio Varešana, koji su po našem saznanju svi dobro, ali primorani na još jedan novi početak. Građani Hrvatske, pa i sve zemlje okruženja, iskazali su solidarnost, no ondje će je još dosta trebati. Vareš je u Novu ušao kao da je nije ni bilo. Tek malo ponoćnog vatrometa i zvonjava župne crkve. Prvi ozbiljan snijeg koji je pao na Božić dodatno je poremetio te blagdanske dane; većina je sela ostala bez napajanja strujom, neka i duže od 36 sati, a grad bez vode (viši katovi i gornja naselja) zbog zastoja u radu pumpi u Oćeviji. Na sve to, ni demografski pokazatelji (a koje donosimo na temelju redovitog božićnog "popisa" u župama) nisu nam za pohvalu...
IZ ŽUPNIH MATICA
VAREŠ Umrli: Lucija Šimičević rođ. Rimac (1961.), Lucija Jerković rođ. Ramljak (1944.), Mihovil Šimičević (1947.), Mijo Šimičević (1961.), Blaženka Grabovac rođ. Bogeljić (1950.), Josip Božić (1937.), Drago Todorović (1934.), Ana Kolaković rođ. Pecirep (1935.), Anica Divković rođ. Babić (1943.), Vesna Jelavić (1954.).
VIJAKA Umrli: Stijepo Matičević (1942.), Lucija Anđić rođ. Filipović (1933.). Na naslovnici: Pogled s Liješnice preko Bosne (foto: M. Marijanović)
2
BROJ 313
POTPORA LISTU "BOBOVAC" Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Oliver Grabovac, Hrvatska – 20 €.
Hvala lijepa! SIJEČANJ 2021.
ZAOKRUŽIVANJE 2020.
Groblje "Stogić", 1.11.2020.
Župa dosta radi, ali se i osipa Fra Leon Pendić, župnik
U
godini 2020., usprkos teškoj materijalnoj situaciji i pandemiji, u župi svetog Mihovila u Varešu realizirali smo mnoge projekte, kako pastoralne tako i materijalne. Početkom godine župa je zajedno s talijanskom biskupskom konferencijom, našim "Caritasom" i udrugom "Zajedno za Sarajevo" potpisala ugovor o realizaciji projekta Mai soli (Nikad sami). Cilj ovog karitativno-duhovno-socijalnog projekta bio je obilazak starih i usamljenih župljana. Usporedo s tim bilo je i radova u župnom uredu. Knjižnicu smo po numeraciji prenijeli na kor naše crkve. Vrijeme prvog vala pandemije popunili smo radeći na farbanju crkvenih klupa i uređenju stepeništa ispred crkve. Budući da je crkva na više mjesta porokišnjavala uradili smo i privremenu sanaciju krova, što će trebati svakako u 2021. nastaviti. Zatim smo uredili dvorište, gdje smo postojeći cvijetnjak popločali i uravnali s ostalim pločnikom. Na župnoj kući ofarbali drvenu ogradu na balkonu, ugradili nova garažna vrata i promijenili dio prozora sa sjeverne strane župne kuće. Početkom mjeseca srpnja počele su pripreme za obnovu kapele na groblju "Stogić". Zajedno s našim inženjerima Pavom i Darijom isplanirali smo sanaciju stare kapele koja je bila u zapuštenom stanju. Uz zahvat na kapeli očistili smo i uklonili suvišna stabla u neposrednoj blizini kapele i mrtvačnice na "Stogiću". Uredili zatim vrata na mrtvačnici i očistili sve oko postojećeg objekta. Budući da ispod groblja ima podzemnih voda uradili smo drenažu i uredili stazu od regionalnog puta do same kapele na "Stogiću". SIJEČANJ 2021.
Jedan broj župljana se odazvao na radne akcije, a mnogi su svojim prilozima pomogli u realizaciji ovog projekta. Tijekom tih akcija osmišljeno je da se osvijetli grobljanska kapela, kao i mrtvačnica, pa smo i to uspjeli uraditi. Međutim, na samom početku ove godine konstatirano je da se dogodio vandalizam: pod okriljem noći pokradeni su kabeli i rasvjetna tijela, a slučaj je pod policijskom istragom. Već usporedo s radovima na "Stogiću" javljala se i ideja da se naše dvije crkve u gradu Varešu osvijetle. Osobna mi je želja bila da ove dvije prekrasne i povijesno značajne crkve noću ne budu u mraku. Nakon što sam uputio molbe Općini Vareš kako za "Stogić" tako i za rasvjetu, jedini pozitivni odgovor dobio sam u pogledu dopuštenja da se priključimo na gradsku
rasvjetu. I krenuli smo tada u realizaciju projekta. Nije to nimalo lagano, ni jeftino. Pritom je bilo nerazumijevanja od pojedinih vjernika, kritičara kojih su usta puna pametovanja, ali žrtve, rada i truda – jako malo ili nikako. No ipak (kako je list "Bobovac" već izvijestio), na prvu nedjelju Došašća 2020. prvi put je pušteno osvjetljenje naših dviju crkvi u gradu Varešu. Osim radova u Varešu, bilo je i manjih radova na filijalnim kapelama i grobljima. Aktivirali smo i franjevačku mladež, trenutno imamo sedam članova koji se trebaju zavjetovati. Pokrenuta je župna facebook stranica preko koje često prenosimo naše svete mise. Ovim putem želim zahvaliti našim framašima Mateju i Moniki Dužnović na trudu oko video prijenosa svetih misa iz naše župne crkve. Zahvaljujem i listu "Bobovac" koji često prati aktivnosti župe, kako materijalne tako i pastoralne. Uz sve teškoće s pandemijom, uz nerazumijevanja pojedinih vjernika, hvala Bogu ipak se puno toga uspjelo uraditi. Nismo dobili nikakvu materijalnu podršku ni od Općine ni od Kantona/Županije, osim vjernika i prijatelja naše župe. Svima vama koji ste na bilo koji način pomagali našu župu i naše projekte jedno veliko HVALA! Naš fra Anto Cvitković je krajem 2020. godine dobio novu službu, službu župnika u župi sv. Ante Gračac. Kao kapelan u vareškoj župi od 2012. godine puno je toga učinio, nesebično darujući sebe za pastoralni rad u ovoj župi. Fra Anti hvala i ostat će nam svima u lijepom sjećanju. Naše je da uradimo ono što je nama moguće u skladu s Božjom voljom, a Bog će pratiti i pomoći da se ostvari svako naše dobro djelo.
Statistika župe Vareš prema zadnjem blagoslovu obitelji U 2020. godini bilo je troje krštenih, od toga jedno muško i dvije djevojčice, a vjenčana su dva bračna para. I kršteni i vjenčani žive u našoj župi. Umrlih u 2020. godini je ukupno 84 župljana. Od toga broja 44 ženske, a 40 muških osoba. Najviše umrlih je od srčanog ili moždanog udara, zatim od karcinoma i od starosti. Od ukupnog broja umrlih, 19 osoba je opremljeno svetim sakramentima, a 65 nije opremljeno zbog nagle smrti ili drugih okolnosti. Kroz godinu 2020. obišli smo 93 bolesnika i podijelili sakramente Ispovijedi, Pričesti ili Bolesničkog pomazanja. Na selima naše župe živi 401 vjernik u 213 obitelji; od 213 obitelji je 173 umirovljenika, a 53 udovca ili udovice. U gradu Varešu i Vareš Majdanu živi 1.082 vjernika u 563 obitelji; od 563 obitelji je 431 umirovljenik, a 194 udovca ili udovice. Od toga u Vareš Majdanu žive 173 vjernika u 99 obitelji. U župi Vareš ima 26 djece uzrasta do sedam godina života, u osnovnoj školi 53 djece, u srednjoj školi 29, a fakultet pohađa 20 studenata (neki od njih studiraju u inozemstvu i povremeno su kod roditelja). Ukupno Župa svetog Mihovila Vareš ima 1.373 vjernika sa stalnim prebivalištem odnosno 1.483 vjernika s onima koji su povremeno nastanjeni u župi. Oni žive u 776 obitelji. Od ukupnog broja (1.483) je 604 umirovljenika, 247 udovaca ili udovica i 316 onih koji u svojim domovima žive sami. BROJ 313
3
AKTUALNO
COVID BILTEN
Broj oboljelih linearan Dr. Sanja Savičić
Statistika seoskih župa Da se upotpuni slika stanja u katoličkim selima općine Vareš, pored onih koja pripadaju gradskoj župi a za koje nam je zbirne podatke dao župnik fra Leon (vidi prethodnu stranicu), obratili smo se i ostalim svećenicima koji pastoralno djeluju na vareškom području. Iz župe Borovica podatke nam je nakon blagoslova obitelji poslao župnik don Vlado Vrebac. Ondje je u 2020. godini bilo pet sprovoda, uz naznaku da je riječ o župljanima koji su umrli izvan župe. Krštenja niti vjenčanja nije bilo, a trenutno župa broji 30 obitelji s 45 vjernika. Od toga broja u Gornjoj Borovici živi 10 obitelji, u Donjoj 17, na Osretku jedna i na Pološcu dvije. Iz župe Vijaka podatke je ustupio fra Zvonko Zečević, tamošnji župnik. U protekloj godini zabilježio je jedno krštenje, jedno vjenčanje i osam sprovoda, a od preminulih tri su osobe živjele u župi. Imao je i dvoje prvopričesnika, ističe. Stanje duša po selima je ovakvo: u Gornjoj Vijaci – 35 obitelji sa 71 članom, na Donjoj – 17 obitelji s 30 članova, na Ivančevu – 20 obitelji s 30 članova, u Krčevinama – 22 obitelji s 48 članova, u Radoševićima – 3 obitelji s 11 članova i u Tribiji – 1 obitelj s 2 člana. To je ukupno 98 obitelji sa 192 člana, zamalo pa dva člana po obitelji, no značajan je udio samaca – 48. Ovo su zbirni podaci u vareškim selima na području vijačke župe i stoga ih odvajamo – ukoliko netko želi doći do izračuna ukupnog broja vareških katolika na izmaku 2020. No, treba dodati da župi Vijaka pripada i olovsko selo Magulica gdje danas živi 25 katolika u 18 obitelji. Od vareških sela, preostaje još filijala Oćevija o kojoj pastoralno skrbi čuvar Gospinog svetišta u Olovu fra Ilija Božić. Podaci iz njegove evidencije za proteklu godinu su: jedno krštenje, osam sprovoda i ukupno brojno stanje u Oćeviji – 23 obitelji s 46 članova. M. M.
Za prethodni mjesec možemo reći da smo zadržali higijensko-epidemiološku situaciju bez daljnjeg rasta na području opštine Vareš, s obzirom da smo imali 17 novooboljelih od virusa Covid-19, tako da se ukupan broj oboljelih od početka pandemije popeo na 103. Trenutno imamo 7 aktivno oboljelih, 2 pacijenta na bolničkom liječenju, 18 osoba u izolaciji i 24 pod zdravstvenim nadzorom, a 1 osoba je preminula. Krizni štab ZDK-a je na posljednjoj sjednici donio odluku da se proširi krug osoba koje se mogu podvrgnuti testiranju tako da je, pored dosadašnjih hroničnih bolesnika starijih od 65 godina sa simptomima i zdravstvenih radnika sa simptomima, moguće izvršiti testiranje i svih ostalih pacijenata s prisutnim simptomima koji upućuju na Covid-19, prema procjeni nadležnog ordinarijusa. Međutim, neophodni testovi nisu obezbijeđeni, već Dom zdravlja još uvijek troši rezerve testova iz prethodnih zaliha. Još jedna novina je da su Domu zdravlja obezbijeđeni tzv. brzi antigenski testovi, koji nam mogu poslužiti u dijagnostici i koji se rade od 5-7 dana nakon pojavljivanja simptoma bolesti. Brzi antigenski test nije zamjena za PCR test koji i dalje ostaje "zlatni standard", nego se koristi u situacijama kada nam PCR test nije dostupan i kada je neophodno brzo donijeti odluku o daljem postupanju sa pacijentom i opcijama liječenja. Brzim antigenskim testovima testiraju se pacijenti sa kliničkim simptomima karakterističnim za Covid-19 i to uposlenici ili članovi nekog kolektiva, npr. obdaništa i škole, uposlenici u zdravstvu, ustanove za socijalno zbrinjavanje, radnici u fabrikama ili većim radnim kolektivima gdje u jednom prostoru boravi više ljudi, sportski kolektivi i sl., kao i svi ostali pacijenti sa razvijenim simptomima koji upućuju na Covid-19 prema procjeni nadležnog ordinarijusa ili epidemiologa. Također, obavijestila bih naše pacijente da će od 1. 2. 2021. početi i rad konsultativno-specijalističke službe, ali samo za hitne i neophodne specijalističke preglede, naravno uz prethodno naručivanje preko svojih timova porodične obiteljske medicine.
OGLAS Prodaje se građevinsko zemljište u ulici Stojkovići (na Kicelju), površine 167 m², vlasništvo 1/1. Informacije na broj: +387 (0)62 552 374.
4
BROJ 313
SIJEČANJ 2021.
VAART USPJEŠNO ZAVRŠEN
Izložba radova s kolonije "ACB 2020." M. Marijanović
U
okviru Vareš Art festivala (VAART), 16. prosinca 2020. godine otvorena je izložba radova sa 6. Međunarodne likovne kolonije Borovica, koja je potrajala sedam dana. U foajeu Radničkog doma predstavljeni su grafički radovi s ovogodišnje kolonije i završni rad sa slikarske akcije putujućeg platna (Canvas Trip). U pozdravnom govoru na otvorenju izložbe Stjepan Šimić Pepi, pokretač, voditelj i urednik i Art Colony Borovica, istaknuo je važnost predstavljanja u sklopu vareškog festivala i nastavio: "Ovogodišnje aktivnosti kolonije morale su se održavati selektivno zbog prilika kakve već jesu. Uspjeli smo se prilagoditi, ali smo, nažalost, privremeno izgubili onaj međunarodni karakter jer mnogo naših prijatelja umjetnika iz inozemstva nije uspjelo doći zbog zabrana tijekom određenih termina održavanja kolonije. Inače, u gotovo svakom sazivu kolonije gotovo polovica sudionika dolazi izvan BiH. Ovoga puta predstavljamo jedan novi segment u radu likovne kolonije koji smo inače planirali od ranije, a to je grafički odjel. U sklopu ovog djelovanja nabavili smo opremu za grafičku radionicu. Ove godine radili smo linorez, a za to su zaslužna četiri umjetnika iz BiH među kojima je i naš Varešanin Dubravko Tokmačić. Uz Dubravka su bili Ana Šimić, Višeslav Lučić i Mateja Martinović iz Mostara. Ova grafička mapa se sastoji od osam radova, a prvi otisak ide u kolekciju u Borovicu za naš fundus, dok ćemo ostale primjerke mape koja je rađena u veoma skromnom tiražu, podijeliti
Canvas trip triptih – djelo šest umjetnika autorima, zaslužnim podupirateljima i sponzorima." Dizajn omota mape radila je akademska grafičarka i dizajnerica Alisa Teletović iz Sarajeva, dodao je Šimić te u daljem govoru prezentirao još jedan projekt koji je iznikao u okviru kolonije, odnosno zajedničko djelo koje su stvarali umjetnici u svojim ateljeima, istaknuvši da je vjerojatno prvi put pokrenuta takva jedna ideja u svijetu umjetnosti. O tome je kazao: "Namjera je bila da, zbog svih ograničenja koja su nametnuta uslijed pandemije, slikari prepoznaju ideju zajedništva pa se krenulo s akcijom da umjesto dolaska umjetnika u Vareš, kod nas, platno putuje u njihove ateljee u gradove diljem Bosne i Hercegovine. Nismo se ograničili na neki format unutar dimenzije kompletnog platna niti slikarima ograničili prostor, nego smo im dali slobodu da slikaju koliko žele. Projekt je zahtjevan samim tim što više slikarskih potpisa treba da se nađe na jednom djelu. Slikarsko platno je krenulo iz Vareša onog
VAART koncert u adventskom izdanju
Igor Mijatović i Azra Pljevljak-Đulić SIJEČANJ 2021.
BROJ 313
dana kada smo održali izložbu na šetalištu pored stare crkve (9. rujna), najprije u Sarajevo Alisi Teletović. Zatim je poslano u Novi Travnik Anđeli Banović. Kristina Livančić iz Viteza je nastavila, a u Mostaru je vlastiti izričaj pridodala Ana Šimić. U Čapljini je svoj dio oslikao Trpimir Grgić. Na kraju, da bismo nekako uskladili kompoziciju, djelo je vraćeno kod mene u Vareš i ja sam svojim intervencijama pokušao unijeti balans između svih ljudi koji su svoj slikarski potpis i izričaj ubacili na ovo platno", rekao je Šimić. Zahvalio je svim kolegama koji su shvatili poruku ove inovativne akcije i prihvatili dati doprinos realizaciji odnosno unijeti svoj dio na zajedničko platno. U ime organizatora kolonije, udruge "Naš dom Borovica", prisutnima se obratio Nikola Šimić uz zahvalu svim sponzorima pojedinačno, a na kraju je prisutne na otvorenju pozdravio i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević te čestitao realizatorima kolonije na ustrajnosti.
D
ana 19. prosinca 2020. u Radničkom domu u Varešu, u organizaciji Centra za kulturu i edukaciju, upriličen je i završni koncert Vareš Art festivala. Malobrojna publika u dvorani i zainteresirani gledatelji, koji su uživo pratili koncert putem YouTube kanala, mogli su uživati u glazbi Igora Mijatovića na gitari i Azre Pljevljak-Đulić na flauti. Mladi zenički glazbenici predstavili su se izvođenjem djelâ čiji su autori John W. Duarte, Astor Piazzolla, Johann Sebastian Bach, Vojislav Ivanović, Roland Dyens, Maximo Diego Pujol te s obradom irske tradicionalne pjesme "King of the Fairies". U hladnu noć ogrnutu predbožićnim ugođajem, ispraćen je tako i treći Vareš Art festival, u nadi da će sljedeća godina biti sa što manje ograničenja i što otvorenija ljubiteljima umjetnosti. S. Š.
5
BOŽIĆNI KONCERT
Bez prisutnosti publike
U
druga "Moja prva nota" na čijem je čelu Igor Hinger ustrajala je i ove godine, svemu unatoč, u organiziranju tradicionalnog predblagdanskog koncerta pod nazivom "Božić u Varešu". Događaj je uspio, bez obzira na činjenicu što su u dvorani Radničkog doma, zbog epidemioloških mjera, mogli biti prisutni samo organizatori, izvođači i mediji. Pa kako se u protekloj godini sve preselilo na online platforme tako je i ovaj koncert bio dostupan za praćenje široj publici putem YouTube kanala. Održan je 18. prosinca 2020., a nastupili su ovim redom: Goran Sprečkić (vokal), duo Željko Sertić (engleski rog) i Zerina Šabotić (klavir), sportski plesni par Marija Andrić i Benjamin Malićbegović, fra Mirko Majdandžić s tamburaškim sastavima iz Fojnice i iz Kreševa, trio časnih sestara franjevki iz "Male škole" u Varešu, mladi vareški tam-
Na bini Radničkoga doma buraši uz malu pomoć odraslih i veseli, nacionalno mješoviti vokalno-instrumentalni sastav izviđačkog odreda "Zvijezda" Vareš. Duži niz godina redovito se održavala i vrlo posjećena božićna priredba u "Maloj školi", ali kako je to ove godine moralo
izostati na kraju je zanimljivog i sadržajno raznolikog božićnog koncerta toplu blagdansku čestitku s bine Radničkoga doma svim ljudima dobre volje u Varešu, i Varešanima uz monitore diljem svijeta, uputila časna sestra Vesna Bošnjak. M. M.
DONACIJA IZ SELA MIRA
Tisuću paketića za varešku djecu
U
naselju Turija kod Lukavca nalazi se Selo mira, koje postoji već 22 godine. Direktor te ustanove Osman Pozderović već ranije je imao suradnju s Centrom za socijalni rad u Varešu, a koja se djelatno iskazala i na završetku 2020.
godine kroz donaciju od 1.000 paketića za varešku djecu. Tim povodom, 18. prosinca, direktor Pozderović osobno je došao u Vareš gdje ga je u svom kabinetu primio općinski načelnik Zdravko Marošević zajedno s direktoricom centra za
Podjela uz striktne epidemiološke mjere
6
socijalni rad u Varešu Nihadom Gondžo. Ujedno je Pozderović pred lokalnim medijima ukratko predstavio historijat i misiju organizacije na čijem je čelu. "Još daleke 1995. godine počela je izgradnja Sela mira zajedno s našim prijateljima iz njemačke fondacije Kinderzukunft i 1998. pustili smo naše Selo u rad. U našim objektima možemo prihvatiti do 150-ero djece, ali zbog trenutnih uvjeta i zakonskih propisa možemo brinuti o njih 96. U Varešu smo 2010. godine prvi put podijelili paketiće i evo nas ponovo danas. Ove godine smo dobili 16.000 paketića koje ćemo podijeliti djeci u Bosni i Hercegovini, a u Vareš smo dovezli 1.000 paketića. Sva djeca od novorođenčadi do devetog razreda osnovne škole dobit će paketiće i ovo su paketići za Božić i za Novu godinu", kazao je Pozderović.
BROJ 313
Direktor Sela mira Osman Pozderović Direktorica Centra za socijalni rad Nihada Gondžo izrazila je zahvalnost na obnovljenoj podršci Sela mira vareškoj djeci, kazavši da će ona koja su školskog uzrasta paketiće primiti u svojim školama, a predškolska djeca preko svojih povjerenika u mjesnim zajednicama. Na kraju susreta načelnik Marošević zahvalio je direktoru Pozderoviću i darovao mu sliku s motivom kraljevskoga grada Bobovca, a trenutak podjele zabilježili smo u OŠ Vareš Majdan. M. M. SIJEČANJ 2021.
DANI DJEČJE RADOSTI
Darivanje uz solidarnost Posljednji dani prosinca 2020. u Varešu protekli su uistinu u znaku darivanja ne samo djece, nego i solidarnosti i pokazane socijalne osjetljivosti prema ljudima u potrebi. Pored donacije od tisuću paketića (o čemu je zaseban prilog na prethodnoj stranici) oko toga da se djeci i siromašnima uljepšaju blagdanski dani potrudili su se i lokalni volonteri, a jedna je inicijativa za Vareš potekla i realizirana u Kiseljaku. Dok je darivanje djece, može se reći, uobičajena prosinačka aktivnost, nažalost je Vareš i dalje mjesto gdje je potrebno blažiti i siromaštvo. Uz tu opasku, više o svemu u nastavku – kronološkim redom.
P
učka kuhinja u Varešu prva je u povodu blagdana dobila donaciju, uručenu 23. prosinca. Organizator akcije bila je Udruga poginulih, nestalih i civilnih žrtava rata općine Vareš odnosno njezina predsjednica Dražena Klarić. Odazvali su se članovi i članice pjevačke skupine HKUD "Fra Karlo Kujundžić" iz Brestovskog, župljani iz Brestovskog i privatni poduzetnici iz Kiseljaka, prikupivši tijekom sedam dana namirnice za korisnike Pučke kuhinje u Varešu. Uručenju je osobno nazočio i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević, pri tome kazavši: "U ime Općine ja vam se zahvaljujem, posebno Dražani koja je inicijator, a kao i do sada, uz sve ovakve projekte i Općina pomaže koliko god može. Pučka kuhinja u 21. stoljeću radi u Varešu, ali radi i u cijelom svijetu bez obzira na bogatstvo zemlje. Uvijek ima osoba koje su u potrebi i to je sastavni dio svakodnevice. Božić je tu, ali prepoznati nekoga pored sebe, nekoga tko nema što pojesti i uljepšati mu ove dane je nešto najbolje, ali ne samo za blagdane nego cijele godine. Pučka kuhinja u Varešu radi i opstaje i svakodnevno hrani oko stotinu osoba, ali to nije sve jer ima ljudi koji nisu u mogućnosti da koriste usluge kuhinje, tu mislim na osobe na selima. Vi ste danas ovdje donirali namirnice i dali ste ih iz srca, zato hvala svima koji su sudjelovali u ovoj akciji. Koliko su dobro djelo učinili i obradovali nas, toliko su obradovali svoje srce i imaju pravo da daleko bolje uživaju u blagdanskim danima nego oni koji, nažalost, ne znaju prepoznati da trebaju nekome pomoći". Ma kolika ona bila, treba zabilježiti i institucionalnu pomoć. Tako su 24. prosinca volonteri i volonterke Crvenog križa Vareš, da im uljepšaju božićne blagdane, socijalno najugroženijima podijelili deset paketa s hranom, brašnom i higi-
Priredio M. Marijanović jenskim potrepštinama, koliko su i dobili kao donaciju od Crvenog križa Zeničkodobojskog kantona. No, Crveni križ Vareš i samostalno je pokrenuo akciju "Paketić za osmijeh" koja je trajala 15 dana. Primarno je bilo zamišljeno da se osiguraju paketići za 120-ero djece koja su u evidenciji lokalnog Crvenog križa, ali, zahvaljujući dobrom odzivu, od prikupljenih donacija formiralo se 250 paketića. Dan podjele bio je 29. prosinca ispred prostorija Crvenog križa, a u suradnji s vareškim vatrogascima priređena je i mala svečanost, pri čemu je valjalo paziti na epidemiološke mjere. Barem ondje, na otvorenom, epidemija
Blagdanski sajam
V
areške udruge žena upriličile su na isteku 2020. blagdanski sajam. Održan je 21. prosinca na platou pijace, u poluotvorenim boksovima koji inače ožive samo subotom. Iako bi se moglo reći da je sve to već viđeno, šarenilo raznih proizvoda – od unikatnih suvenira i rukotvorina do organske hrane i pripravaka od ljekobilja – privuklo je u određenoj mjeri lokalne potrošače, a drugih, onih koji bi došli izvana u domovinu i u rodni kraj provesti blagdane sa svojima, nije moglo biti zbog restrikcija vezanih za međunarodna putovanja. Štandove su imale udruge "Izvorno vareško", "Zvjezdangrad", "Zvijezda", Forum žena MZ Strica-Zarudje, uz njih Slobodan Đurić, vlasnik "Eko farme" Duboštica te Željka Petrović sa svojim proizvodima od lavande i s jednom posebnošću kao što je muke(t), koji je u prošlosti služio kao nadomjestak za svijeće (dok
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor SIJEČANJ 2021.
nije uspjela omesti Djeda Mraza i vilenjake da već svojom pojavom obraduju mališane. Paketići su podijeljeni djeci iz višečlanih obitelji, djeci čiji roditelji nemaju primanja i nalaze se u stanju socijalne potrebe, djeci bez roditelja, kao i djeci koja imaju samo jednog roditelja. Za Radio "Bobovac", koji je to popratio, u ime volonterskog tima obratila se Nikolina Stjepanović, zahvalivši svim sugrađanima koji su akciju pomogli bilo nekim slatkišem, igračkom, kompletnim paketićem ili novčanom donacijom i sve to donosili u prostorije Crvenog križa Vareš. Uz nju, akciju su provodili Dženan Kalota, Merima Numanović, Enid Novalić, Alma Ćatović i Sanda Parić. A u područnoj osnovnoj školi na Pogari, kao mikro planu u cijeloj ovoj priči, također se nije odustalo od darivanja djece, koja su dobila "duplu dozu" paketića već od svojih mjesnih zajednica – Pogar i Duboštica. Situacija je nalagala da se ne održe školske priredbe, nigdje pa tako ni u pogarskoj učionici, kako je naglasila učiteljica Alma Kohut koja ondje ima dvije učenice, a darivanju su pridružene i dvije djevojčice predškolskog uzrasta – što sve skupa predstavlja lijepu gestu, međutim i sliku realnosti na Pogari.
BROJ 313
Muket (iz ponude Željke Petrović) nije postalo obratno), a osobito za vrijeme liturgije u crkvi i to u posebnim prilikama, npr. mladom nedjeljom ili kod molitve za duše pokojnika. Oslonjena na obiteljsku tradiciju Petrovića i Jarčevića u pčelarstvu (budući da je pčelinji vosak bazna sirovina za izradu muketa), Željka se time bavi zajedno sa sestrom Jelenom i njenom kćerkom Nikolinom i one su stoga glavna adresa kada ga se danas u Varešu želi nabaviti. S. P.
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! 7
SPAŠAVANJE BAŠTINE
O vareškom nadgrobnospomeničkom blagu Piše Željko Ivanković
B
rojna sam vareška groblja, i ona najstarija, pa bezmalo i zaboravljena (Dragovac, primjerice), obišao zadnjih godina u potrazi za, među ostalim, tzv. prijelaznim nadgrobnim spomenicima, onima koji bi bili nedostajuća karika u lancu sepulkralnih spomenika, koji bi "popunili prazninu" između stećaka i metalnih (lijevanih) križeva koji su na vareškom području snažno ukorijenjeni od vremena austrijske uprave. Nevjerojatno je kako ima malo očuvanih spomenika i na najstarijim seoskim grobljima koji bi ukazivali na vrijeme iz druge polovice XIX. stoljeća, a kamoli ranije. Donjoborovičko, oćevsko ili višnjićko, primjeri su koji svojim nadgrobnim spomenicima donekle potvrđuju nadgrobnospomeničku kohabitaciju, a onda i na tanki most prijelaza (dis/kontinuiteta) od najstarijih vremena k novom nadgrobnospomeničkom dobu. Ilustrativan je primjer donjoborovičko groblje gdje su na veoma malo prostora prisutni stećci (od sedre), stele (kamena ploča, grobno pročelje), u ka-
menu oblikovani križevi, lijevani križevi i suvremeni mramorni nadgrobni spomenici. Barem četiri "generacije" nadgrobnih spomenika u nekoliko izvedbi. (Vidi fotose Donja Borovica 1-4) Valjda ne treba naglašavati kako su groblja veoma često, kao i najstarija vareška sela, čak i češće od njih, bila podložna mijenama koje su izazivale pohare kuge, seobe i drugim povodima i uzrocima izazvane demografske promjene, pa je danas gotovo nemoguće, prema nadgrobnim spomenicima, identificirati načine kako su sahranjivani naši preci pred samo 150-200 godina, a da o ranijim vremenima i ne govorimo. (Recimo gdje je i kako sahranjeno sedam zatrpanih rudara u rudarskoj nesreći u Jerkovu kamenu u Borovici 1850. godine o kojoj piše i samostanski ljetopis u Kraljevoj Sutjesci? Da i ne govorimo koliko malo, ako išta, znamo o tzv. kužnim grobljima nakon kuge iz vremena 1813. – 1818., da ranije pomore i ne spominjemo.) Paradigmatične su za potvrdu ovome već i, relativno novije, seobe grobalja, onoga uz tzv. staru varešku crkvu (u
austrijsko doba), onoga na Rudi ili potočkoga groblja Kicelj (za socijalističke Jugoslavije), da cijeli problem na ovom mjestu ne širimo, premda je ovo tema za neko šire istraživanje i potom temeljitiju elaboraciju, a siguran sam da bi se ovo donekle potvrdilo i u slučaju drugih dviju konfesionalnih ukopnih tradicija. Ovdje se stoga zadržavam na samo dva primjera, dva tipa nadgrobnih spomenika koji su spašeni zaborava u zadnjih godinu-dvije. Jedan u selu Miru gdje je Mladen Radoš na mirskom groblju iskopao i sklonio spomenike koji, premda nedatirani, znače pravu malu rijetkost s naših grobalja, a drugi na Ivančevu gdje smo zahvaljujući Tomi Lučiću došli do Ranka Jozića koji je, čini se u zadnji tren, od otuđenja (neću reći i uništenja) spasio nekoliko vrijednih od ukupno dvadesetak nadgrobnih spomenika. Nisam stručnjak tog profila, ali znam, jer vidio sam desetine grobalja, da takvim spomenicima vareški kraj baš i ne obiluje, pa je njihovo sklanjanje od uništenja, otuđenja, tj. njihovo spašavanje, datiranje, fotografiranje i popis (makar za početak i ovakvo) važna obveza nas koji takva mje-
Nadgrobni spomenici – Donja Borovica
8
BROJ 313
SIJEČANJ 2021.
Nadgrobni spomenici – Ivančevo
Nadgrobni spomenici – Mir SIJEČANJ 2021.
sta "čistimo" od "nevrijednog kamenja" i na njihova mjesta postavljamo skupe mramorne spomenike kakvi već odavno više znače socijalni prestiž i spomenik živima nego mrtvima. Ovim ukazujem na neprolaznu ljepotu prošlih vremena i pozivam sve one koji znaju za takve spomenike da ih zajednički sačuvamo od zaborava dok takvo što ne nađe svoje mjesto u kakvu, makar i samo (privremenom) lokalnom lapidariju. Nadgrobni spomenici s Mira ukazuju na rustičnu, gotovo primitivnu izradu u (amorfnu?) kamenu gdje se osim neravnomjerno tesanog kamena još jedino dade identificirati reljefno urezan križ bez ikakve datacije. Na mlađim se spomenicima, uz pažljiviju obradu križeva, dadu odčitati i poneke informacije. (Vidi fotose Mir 1-3) BROJ 313
Spomenici na Ivančevu, više ih je i svakako su mlađi, obrađeni su kameni nadgrobnici, no barem dva od njih zaslužuju posebnu pozornost. Prvi je stup (sličniji miljokazu nego nadgrobnom kamenu) visine 46 x 15 x 15 cm čija jedna bočna strana ima reljefno izrezbaren križ, a druga sadrži tekstualne informacije. Drugi je stela, ploča debljine 4-5 cm plošnih dimenzija 55 x 27 x 34 cm. Ostali spomenici, očito svi mlađe izrade (a izvađeni su iz zemlje za razliku od npr. spomenika u groblju u D. Borovici), kao da su nastali u natjecanju vrsnih majstora u obradi kamena s višestruko variranim simbolom križa i drugim uresima (rozeta, npr.) s nadgrobnih spomenika srednjega vijeka. (Vidi fotose Ivančevo 1-5)
9
POD LUPOM ZNANOSTI
Historijska etnografija Vareša Društveno-kulturni bh. portal Prometej.ba prvi je predstavio novu (i još jednu važnu) knjigu koja se tiče Vareša (onoga koji je bio). Naime, riječ je o djelu na 144 stranice nastalom kao plod kulturno-antropoloških istraživanja koja je proteklih godina na vareškom području provodio (i predvodio) profesor sa zadarskog sveučilišta Mario Katić. Njegovu knjigu pod naslovom Domorodci i gospodari objavila je izdavačka kuća Buybook, a ovdje izdvajamo najveći dio onoga što je u prikazu knjige na spomenutom portalu napisao Ante Alerić.
K
ako se rađa jedan grad i što ga to, u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća, transformira i stvara u njemu ono što možemo smatrati urbanom kulturom i nastankom građanstva – bilo bi uvodno pitanje iz knjige Domorodci i gospodari autora Marija Katića. Radi se o kulturno-antropološkoj studiji koja analizira i kontekstualizira historijsku etnografiju grada Vareša, u vremenu kad je postao grad. A postoji, pored dugogodišnjih istraživanja in situ, zahvaljujući i tome što je autor iz arhiva iskopao dosad neobjavljene rukopise dvaju etnologa amatera. Riječ je o dva "domorodca", Miji Žuljiću koji je pisao Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti te Josipu Tokmačiću, čija su tri rukopisa sačuvana u arhivu Franjevačkog samostana u Visokom. Oni pišu, prenosi nam Katić, usput dajući širok teoretski okvir u kojem se spominju i Foucault i Derrida, suprotno od proizvodnje kolonijalnog znanja u službi politike, više protivno dominirajućim politikama i moći. U prijevodu – autsajderski. Mada ne i društveni marginalci (učitelj i građevinski tehničar), njih dvojica vječno su u financijskim, organizacijskim i cajtnot problemima koji su ih pratili u tom pisanju. Ono što je s dijakronijske etnološke strane drugačije u ovim tekstovima jest fokus koji prelazi s ruralnog na urbano jer dolaskom K.u.K. Monarhije Vareš se mijenja i postaje grad, a njih dvojica nisu teoretičari na radnom zadatku u provinciji već lokalci koji vole svoj kraj i bilježe njegove velike promjene. Mijo Žuljić kao suvremenik tih događaja i Josip Tokmačić koji provodi temeljito etnografsko istraživanje drugih suvremenika tih događaja. Tom linijom autor ujedno spominje i cijeli kontekst urbanih zajednica koje je kratka austrougarska prisutnost etablirala u Bosni i Hercegovini. "Prije dolaska Austro-Ugarske možemo govoriti o nekoliko urbanih centara, primjerice Mostaru, ali činjenica jest da današnji najveći bosanskohercegovački gradovi, kao što su Zenica, Tuzla, Banja Luka, Prijedor, pa i samo Sarajevo, doživljavaju snažan razvoj upravo u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije." Dakako, prije nego li stiže indu-
10
strija u Vareš, Zenicu ili Tuzlu, razvija se komunikacija, željeznička mreža. U nastavku Katić daje i povijesni okvir, analizira i otomanski urbanitet, kretanje postotka etničkih zajednica u novim gradskim centrima, značenje migracija etc. Kolonijalni rakurs odnosa domorodaca i gospodara u ovoj knjizi usko je vezan uz dolazak Austro-Ugarske Monarhije na teritorij Bosne i Hercegovine. Nastanak prve visoke peći i izgradnja željezare, to jest dolazak napretka na "mali orijent" kako ga vide novi kolonizatori, veže se uz predaju o Mari Gavranu, malom obrtniku, koji je braneći svoj majdan, mali kovački obrt, legao na zemlju braneći ga najvrijednijim što ima, svojim tijelom. Mijo Žuljić ovako piše: "Vareška je željezara sagragjena godine 1890... nego ću samo reći da 'Vareško dioničarsko društvo željezne industrije' u čijim je rukama ovo grandiozno preduzeće – a u kome na žalost nijedan Varešak nema ni jedne jedine akcije – krasno napreduje i otale veliku korist vuče." A Josip Tokmačić ovako: "Vareš je od 1516 bio grad 'Mezimče' turskih sultana, bosanskih vezira i turske vlasti uopće. Uživao je posebne povlastice. Nisu davali ni danak u krvi, a janjičari BROJ 313
su morali odlagati svoja oružja na carinarnicama prije ulaska u Vareš." U zaključnim poglavljima knjige Katić, osim što komunicira s dva navedena lokalna teksta, izmjenjujući očišta kroz Vareš koji se mijenja, uspoređuje i značenja, težinu i razlike otomanskog i europskog kolonijalnog i imperijalističkog diskursa. Zanimljiv je primjer bečkog baleta "Vjenčanje u Bosni" iz 1893. godine gdje skupina bečkih turista upada na lokalno vjenčanje i na kraju baleta uče Bosance – plesati valcer. Što ulazi u postkolonijalni teorijski okvir, a što ne, koji se teoretičari s tim slažu ili ga negiraju, prosječne čitatelje svakako će manje zanimati od ovakve slikovite priče koju naknadno možemo smještati u razne teorijske sustave. Bez takvih priča i tekstova dvojice Varešaka, ovo bi bio samo još jedan znanstveni tekst, ali nije. Domorodci i gospodari hibrid su između znanstvenog i "popularnog" teksta, a čitkost mu osvježavaju cijeli pasusi jezično "arhaičnijih" Žuljićevih i povijesnih ali i lingvistički nam bližih te "modernijih" Tokmačićevih bilješki. Tako da, obimom ideja koje se Katiću kao etnologu i antropologu roje po glavi i u tekstu, stvaraju moćnu intelektualnu košnicu, pravi vareški rudnik meda. (...) I naravno da je autor, profesor etnologije na zadarskom sveučilištu, ponekad i gostujući predavač na novim, mladim studijima etnologije u Bosni i Hercegovini, u knjizi citirao i Željka Ivankovića, pisca koji je nedavno objavio obimnu knjigu o Varešu, danas gradiću koji je nanovo u fokusu medija zbog neke buduće eksploatacije ruda, posebice zlata. Kako danas nestaju gradovi i što ih to, na Balkanu 21. stoljeća, razara brišući građansku kulturu i stvarajući urbanistički kaos, jedno je od stvarno brojnih pitanja koje si možemo postaviti nakon ove nevelike, ali poticajne knjige o jednom bosanskom gradiću. (...) "Ovdje ipak treba naglasiti da u kontekstu Vareša ne možemo govoriti o stvaranju fabrikanta iz seljaka, jer je Vareš i prije dolaska industrije bio urbani prostor obrtnika i majstora". Daleko od utopijskog pasatizma i svođenja samo na "kolonijalni dizajn" jer su i fabrikanti vareške industrije bili na određeni način jednako izrabljeni kao i radnici danas, mada žive u puno konformnijim uvjetima nego tadašnji građani Vareša. Ali, promijenilo se to što je Vareš i prije Austro-Ugarske bio varoš, nikad kasaba, pa tek onda grad, dok je grad danas prije zbroj različitih privatnih kasaba koje identitetski nikako ne liče na varoš. SIJEČANJ 2021.
PO (SVIH) SEDAM KRITERIJA kolska knjiga iz Zagreba objavila je knjigu Bosna i Hercegovina 1990. – 2020. Rat, država i demokracija. Riječ je o knjizi na 536 stranica u kojoj ugledna hrvatska politologinja prof. dr. sc. Mirjana Kasapović razvija tezu da je u BiH vođen građanski rat, mada su u njega bili uključeni i razni drugi akteri. "Obrasci proizvodnje i novačenja političkih neprijatelja pokazuju da je sukob u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalima građanskim ratovima, primarno bio 'rat znanaca, a ne rat stranaca'. Djelomice su posrijedi bili konkretni znanci – članovi vlastitih obitelji, drugovi iz škole i s fakulteta, kolege s posla, susjedi, prijatelji, a djelomice figurativni znanci koji su dijelili jednaka ili slična iskustva života u istoj zemlji. Žrtve su među mučiteljima prepoznavale svoje školske učitelje i svoje učenike, prodavače i kupce s tržnica i iz trgovina, gostioničare i goste, vozače i putnike komunalnih autobusa, poslovođe i radnike iz tvornica, prve susjede i školske prijatelje svoje djece. To je rat učinilo gorim nego da je zemlja napadnuta izvana, jer unutarnji sukob ne razara samo političke i društvene institucije nego uništava sâmo tkivo društva, a to su odnosi među ljudima," tvrdi autorica. Vodeći su hrvatski mediji predstavili i proanalizirali ovu kapitalnu knjigu, najopširnije tjednik Globus, iz kojeg prenosimo sržni dio teksta čiji je autor Zdravko Milinović.
Š
Autorica znanstveno razlaže sedam konstitutivnih elemenata građanskih ratova. Prvi kriterij za određivanje je li neki rat građanski jest postojanje nasilnog sukoba unutar međunarodno priznate države. BiH je od početka travnja 1992. bila međunarodno priznata država. Postojanje politički i vojno organiziranih strana koje su u sukobu drugo je određenje građanskog rata. Nepobitno je da je u BiH postojao sukob snaga koje su bile politički i vojno organizirane i koje su imale svoje "državno-političke vizije i programe". Postojale su etničke vojne formacije: Vojska Republike Srpske, Hrvatsko vijeće obrane i Armija BiH. Sve tri strane imale su svoje državnopolitičke programe. No, dok se o različitim srpskim i hrvatskim vizijama i programima široko raspravljalo, muslimanski i bošnjački programi ostali su zapostavljeni. Autorica rekonstruira nekoliko različitih programa bošnjačke političke i intelektualne elite. Prvi je bio vezan uz opstanak Jugoslavije kao asimetrične federacije ili konfederacije. Drugi je bio projekt tzv. Velike Bosne koja bi obuhvaćala ne samo cijelu BiH nego i Sandžak u Srbiji i Crnoj Gori, druge dijelove Crne Gore u kojima žive muslimani, ali i "bosanski dio Boke Kotorske" oko Sutorine, koji bi bio bosanski izlaz na otvoreno more. Pritisnut ratnim porazima, Alija Izetbegović SIJEČANJ 2021.
U BiH je bio građanski rat!
je "iz nužde", u jednom trenutku, razmišljao čak i o "projektu bosanske republike" koja bi nastala nakon podjele BiH i razmjene teritorija. Prema toj opciji, Izetbegović bi tražio i izlaz na more kod Neuma ili preko "komada zemlje" na poluotoku Kleku te izlaz na Savu kod Brčkog. Ipak, na koncu je prevladala koncepcija BiH kao nacionalne države Bošnjaka s unitarnim uređenjem. Treći kriterij za definiciju "bosanskog rata" kao građanskog je sudjelovanje vlasti ili strane koja predstavlja vlast u međunarodnoj zajednici kao jedne strane u sukobu. U BiH je već 1992. "vlast kolabirala", pa je muslimanska strana preko SDA i Armije BiH preuzela ulogu vlasti. BiH je tada bila "legalna fikcija" jer je Sarajevo u jednom trenutku kontroliralo samo 11 posto teritorija države. Kako bi već tada mogli početi graditi državnu politiku na temeljima teze o obrambenom ratu i stranoj agresiji, Bošnjaci su fingirali višenacionalnu vlast kooptirajući u Predsjedništvo i druga tijela BiH Izetbegoviću prihvatljive Srbe i Hrvate. Zanimljivo je, ali i ključno, to što u samom Daytonu, na pregovorima kojima je okončan rat, Alija Izetbegović ipak nije predstavljao BiH, mada je nominalno bio predsjednik njezina Predsjedništva, nego samo bošnjačku stranu. Četvrti kriterij je mogućnost novačenja ratnih aktera iz lokalne zajednice. Sukobljene strane u BiH imale su različit mobilizacijski potencijal, ali njihove vojne snage, bez obzira na dobrovoljce iz Srbije, Hrvatske i muslimanskih zemalja, popunjavale su se iz svojih nacionalnih zajednica. "Glavni akteri rata bili su bosanskohercegovački Srbi, Hrvati i Bošnjaci." Masovna stradanja koja rat BROJ 313
razlikuju od povremenih oblika sukoba peti je kriterij. On kao odrednicu obuhvaća i tzv. prag smrtnosti. "Rasprava o pragu smrtnosti", kaže prof. Kasapović, "koncepcijski je i tipološki opravdana, koliko god etički bila zazorna, jer omogućuje da se građanski rat razdvoji od drugih oblika političkog nasilja." Većina znanstvenika smatra da je riječ o građanskom ratu kad godišnje gine najmanje tisuću ljudi. U BiH je već 1992. na svim stranama bilo 42.467 mrtvih. Ni ovaj rat nije mogao proći bez licitiranja brojevima stradalih, pa se tako nagađa u rasponu od 25.000 do 328.000 mrtvih. Prema podatku Haaškog suda, u ratu u BiH poginule su 104.732 osobe, od čega 46.106 civila. Sljedeći kriterij je učinkovit otpor slabije strane koji rat ne pretvara u jednostrani pokolj. Tvrdi se da na jačoj strani mora biti barem stotinu mrtvih u prvoj godini rata. U BiH je poginulo 64.003 Bošnjaka, 24.826 Srba i 7.598 Hrvata, pa je i taj kriterij zadovoljen kako god se definirala slabija strana. Sedmi element definicije građanskog rata je okončavanje sukoba mirovnim sporazumom nakon kojeg vlada najmanje šest mjeseci mira. Nakon Daytonskog sporazuma u BiH više nije bilo oružanih sukoba, mada "sukob nije bio riješen". Postdaytonska BiH nastala je i opsta(ja)la zahvaljujući volji stranih sila i zaletu američke vanjske politike koja se umiješala u ratove na Balkanu. Novac se nije štedio. "Američki su analitičari izračunali da se na 'rekonstrukciju Bosne' trošila trećina ukupnoga vanjskopolitičkog proračuna SAD-a ili oko 1.200 dolara po stanovniku. Da bi bili jasniji razmjeri te pomoći, dovoljno je navesti da su u isto vrijeme i iz istog izvora u Afriku odlazila tri dolara po stanovniku", piše Kasapović. Precizno je izračunato da su samo "od 1993. do 2010. Sjedinjene Države dale oko dvije milijarde dolara pomoći". No, nisu pomagali jedino Amerikanci. "Europska unija je od 1990. do 1994. uložila u BiH gotovo 500 milijuna eura, ne računajući priloge pojedinih država članica, a u prvoj poslijeratnoj godini darovala je još 445 milijuna eura... Zapadne vlade i međunarodne organizacije uložile su enormne ljudske i financijske resurse (uključujući, u povijesti najveći, plan za rekonstrukciju po glavi stanovnika – 5,1 milijardi američkih dolara od 1996. do 2000.)." BiH je dobila od Svjetske banke "više pomoći per capita nego bilo koje poslijeratno društvo". Bez obzira na sav taj novac, volju i trud, BiH se nije puno odmakla od ratnih i ratničkih narativa ni dandanas... Stoga je i za očekivati da se ova knjiga napose neće svidjeti vlastima u Sarajevu te da će izazvati reakcije ne samo među naučnicima u BiH koji istražuju ovo razdoblje bh. historije, nego i pokrenuti diskusije u široj naučnoj zajednici.
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV RADOMIR TOMIĆ – RAJKO
RADOMIR (RAJKO) TOMIĆ (8.VIII.1960. – 15.XII.2020.) Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i sjećanjima. Hvala svima koji su bili uz nas i ispratili našeg dragog Rajka na vječni počinak. Zahvalna obitelj
(1960. – 2020.) Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca. S ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe, a tvoj lik i dobrotu vječno ćemo pamtiti i čuvati u srcu i mislima. Obitelji Kokor i Grabovac
IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV
Našem dugogodišnjem poslovnom suradniku
našem dragom
RADOMIRU TOMIĆU
DAVORU DERONJIĆU
(1960. – 2020.)
(1955. – 2020.)
Neka mu je laka zemlja!
Čuvat ćemo te u sjećanju. Počivao u miru!
Predsjednik HKD "Napredak" Vareš i uredništvo lista "Bobovac"
Tvoje sestre: Smiljka i Davorka, s obiteljima
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
našoj dragoj
našoj dragoj
LUCIJI ŠIMIČEVIĆ rođ. Rimac
BLAŽENKI GRABOVAC rođ. Bogeljić
(23.IV.1961. – 13.XII.2020.)
(3.II.1950. – 20.XII.2020.)
S ljubavlju i sjetom čuvat ćemo te u svojim srcima i mislima. Počivala u miru Božjem!
Hvala Ti, majko, za svu dobrotu i ljubav. Počivala u miru Božjem!
Obitelji Šimičević i Talić
Kćerka Danijela, sinovi Oliver i Dalibor, s obiteljima
POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
Dana 6. siječnja u 87. godini života preminula je naša draga
Dana 11. siječnja navršilo se 11 godina otkako nije s nama naš dragi
LUCIJA ANĐIĆ rođ. Filipović
MARIJAN ANĐIĆ
(1933. – 2021.) Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivala u miru! Kćerka Katarina, sinovi Boro i Miljenko, zet, nevjeste, unučad i praunučad
(1956. – 2010.) Po dobroti te pamtimo, s ljubavlju spominjemo. Počivao u miru! Tvoji najmiliji: supruga Nevenka, kćeri Nina i Katarina, sestra Katarina s obitelji, braća Miljenko i Boro s obiteljima, zet i unučad
SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 25. prosinca navršile su se tri godine otkako više nije s nama naš dragi
(1.I.2017. – 1.I.2021.) Dana 1. siječnja navršile su se četiri godine otkako nije s nama naš dragi
MIJO KRIŠTIĆ (26.III.1933. – 25.XII.2017.) Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru! Supruga Ljiljanka, kćerka Slobodanka, sin Petar, unuke Gabrijela i Ana, zetovi Vladimir i Ivica, brat Filip s obitelji
JOZO KOLAKOVIĆ Vrijeme ne čini ništa, ono samo prolazi... Počivaj u miru! Marta i Valerija
SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 9. siječnja navršilo se 11 godina otkako nije s nama naša draga
(9.I.2015. – 9.I.2021.)
KATARINA DODIK
SLAVEN KRLJIĆ
(5.III.1943. – 9.I.2010.) Tvoja ljubav i dobrota ostaju živjeti u našim srcima. Počivaj u miru!
Počivaj u miru, DRUŽE! Darko
Tvoji: Zakarija, Željko, Nada i Krunoslav
12
BROJ 313
SIJEČANJ 2021.
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 11. siječnja navršilo se šest godina otkako nas je napustila naša draga
Dana 12. siječnja navršilo se 14 godina otkako nije s nama naš dragi suprug, otac, djed i pradjed
KATARINA MARIĆ (10.IX.1928. – 11.I.2015.) Sjećanje na tebe živi u nama. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila. Počivala u miru!
MATO MARIJANOVIĆ (1941. – 2007.) Ostaje živjeti u našim sjećanjima. Počivao u miru Božjem! Obitelj
Tvoja djeca
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(14.I.2020. – 14.I.2021.) Dana 14. siječnja navršila se godina dana otkako nije s nama naša draga
(18.I.2019. – 18.I.2021.) Navršavaju se dvije godine otkako nije s nama naš dragi
BORKA DODIK
EUGEN BORONJECKI
Ostaješ zauvijek u našim srcima i mislima. Rođena, nedostaješ... Počivaj u miru, svjetlost vječna svijetlila ti. Tvoji najmiliji
Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Počivao u miru! Supruga Ljubica, kćerka Sanja, zet Teo, unučad Tea i Toni
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(20.I.2001. – 20.I.2021.) Na našeg dragog
na našeg voljenog
DAVORA VIDOVIĆA
JOZU MIJATOVIĆA Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju, tvoji najmiliji: supruga, sin i kćerka s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
(21.I.2014. – 21.I.2021.) Sedam tužnih godina... I sve isto je. A ništa isto nije... Voli te zauvijek, Tvoja obitelj
SJEĆANJE
(25.I.2009. – 25.I.2021.)
VINKO DODIK
FRANO DODIK
(13.XI.1928. – 30.I.2002.)
Tuga se ne mjeri danima ni godinama, postoji nešto što umrijeti ne može, a to je ljubav prema tebi. Pust i tužan mi je dan bez tebe.
(2.II.1932. – 30.XII.2004.)
Tvoja Bernada
IN MEMORIAM
BERNARDA DODIK S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanja na vas. Počivajte u miru Božjem! Djeca s obiteljima
SJEĆANJE
RUŽA PETROVIĆ
ROZALIJA GRGIĆ
(2000. – 2019.)
(2.III.1934. – 29.I.2011.)
IVO PETROVIĆ
MIRKO GRGIĆ
(1984. – 2019.)
(20.III.1939. – 26.I.2009.)
S ljubavlju, ponosom i poštovanjem čuvamo sjećanja na vas. Počivali u miru! Vaša djeca s obiteljima
Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju. Počivali u miru Božjem! Brat Branko i sestra Anica
IN MEMORIAM
U SPOMEN
ZDRAVKO MILIĆEVIĆ
našem dragom
(25.V.1941. – 28.I.2020.)
ZDRAVKU MILIĆEVIĆU
BLANKA MILIĆEVIĆ
(1941. – 2020.)
(20.III.1946. – 1.V.2020.) od Ane, Vesne, Roba i brata Stjepana.
Iz najljepšeg vrta su ukradena dva najljepša cvijeta. Još ne vjerujemo da vas nema. Čuvajte nas. Počivali u miru!
Počivao u miru!
Davor, Jaca, Teo, Tiana SIJEČANJ 2021.
BROJ 313
13
JEDNO PUTNO ISKUSTVO
Kako je osobama s hendikepom Mirjana Kovačević
T
rećega se prosinca obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom i imam jedan doživljaj vezan upravo za ovaj dan. Moju drugaricu još iz gimnazijskih dana Valentinu Malbašić, poznatiju kao Cicu, ne moram ni predstavljati. Mislim da je većina Varešana poznaje. Veliki dio naših sugrađana zna je po nesebičnom humanitarnom radu i po radu u Udruženju slijepih i slabovidnih osoba (u kome je i predsjednica), a neki je znaju po bijelom štapu s kojim tako vješto barata. Cica je unatoč dugogodišnjem hendikepu vedra i optimistična osoba. Spremna je uvijek pomoći i od nje ćete često dobiti dobar savjet i utješnu riječ. Jako puno čita, zvučno, i odlično se koristi internetom. Ma u trendu, skroz. Zna napamet sve telefonske brojeve, Voli društvo, pjesmu, fešte, a i seminari joj nisu mrski. U Tuzli se 1999. održavao jedan takav seminar za invalidne osobe i Cica se naravno prijavila. Mene je izabrala za pratilju. I tako smo se nas dvije dale na put za Tuzlu. Išle smo autobusom. Nije bio bogznašto, a i vozač je bio mlad, pomalo neozbiljan i bez nekog iskustva. "Ma, hajde, valjda ćemo doći žive i zdrave", rekoh Cici. U Kladnju je bila pauza, petnaestak minuta. Malo je to za Cicu i zamolila sam
vozača da nas sačeka, ako ne stignemo u dogovoreno vrijeme. Cica je završila što je trebala i krenule smo prema stajalištu. Gle čuda: nema autobusa! Otišao! A, naše torbe? I one su otišle. Što ćemo sada? Ništa, sačekat ćemo neki drugi autobus. Kladanj je to, nije Vareš, tu autobusi prolaze često. "Imaš li što važno u torbi"?, upitah Cicu. "Ne, samo nekoliko prnjica i neseser", reče Cica. "Super, i ja isto." Nećemo očajavati. Kupit ćemo u Tuzli nešto rublja, pastu za zube, četkice i jedan zajednički češalj. "Progurat ćemo dva dana u jednoj majici", rekoh, a Cica se složi sa mojim prijedlogom. Nedaleko stanice nalazila se omanja zelenara. Ušle smo da nešto kupimo za grickati i pitale prodavačicu kada bi mogao naići sljedeći autobus. Bila je ljubazna i pričljiva te i mi njoj ispričasmo našu priču. Žena odmah uze telefon, nazva stanicu u Tuzli i reče: "Nema problema, čekat će vas vaše torbe na peronu." Divne li žene! Zahvalismo se i odosmo na stanicu. Vrlo brzo naiđe prilično udoban autobus, a i vozač srednjih godina, s iskustvom sigurno. Simpatični kondukter priđe k nama: "Dokle, mlade dame?" "U Tuzlu", reče Cica. "Dakle, dvije karte za Tuzlu?" "Ali, gospodine, mi imamo karte", reče moja drugarica. Kondukter pogleda karte, zavrti glavom i reče: "Žao mi je, ali te karte ne vrijede. To su
karte drugog prijevoznika". I njemu, kao i onoj divnoj gospođi iz zelenare, ispričasmo našu story. Kondukter se začudio pa malo i ljutnuo. Ne na nas. Nije nam naplatio karte nego savjetovao da tu priču damo u novine. Neka svi pročitaju kako se ponašaju pojedini vozači. Posebno što se radi o invalidnoj osobi. Ma, kakve novine, k'o da je to neka vijest za ovaj naš bosanski vilajet... Konačno stigosmo u Tuzlu. Iz kućice na peronu izlazi čovjek i nosi naše torbe. Odlično, malo ćemo se i srediti na seminaru, a ostat će nam novaca i za kolače. Stigavši u hotel nazvala sam djecu da im javim da je sve u redu. "Kako je bilo na putu?", pitala je moja kćerka. "Odlično, torbe su putovale jednim, a nas dvije drugim autobusom", rekla sam smijući se. "Daj, mama, nemoj me zezati!", začuđeno reče moja kćerka. "Da, da, draga moja, nema svatko tu čast, samo odabrani". Naravno, i njoj sam ispričala našu priču. Na seminaru je bilo zanimljivo. Upoznala sam mnogo ljudi s različitim hendikepima, ali sam ostala zadivljena njihovim optimizmom i pozitivom. Mogu vam reći da sam bila jedna od rijetkih ženskih osoba bez laka na noktima i bez šminke. Djevojke, slijepe, a besprijekorno našminkane, vedre i raspjevane E, to se zove volja za životom.
Da ne izostane... "Harmonikijada" ili revijalna večer harmonikaša, koja je trebala napuniti dvoranu pržićkog doma kulture kao što je to bio slučaj ranijih ljeta otkako je zaživjela prije tri godine, svela se također na online prezentaciju. "Održana" je, tj. puštena za pratitelje na webu, 15. prosinca 2020., čime se pred istek godine uspjelo spasiti barem kontinuitet. Organizatorica Jasna Mirčić riješila je to na način da su neki od ukupno deset izvođača dostavili svoje kućne video snimke, a neki nastupili uživo s Pržića, uz tehničku (i voditeljsku) podršku Ivana Lovrića. S. P. Nastup najmlađeg sudionika Josipa Mirčića (screenshot)
95,
14
Hz
3 i 101,1 M
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 313
SIJEČANJ 2021.
IZ STARIH ALBUMA
Đaci na Zarudju U prvim godinama iza Drugog svjetskog rata snimljena je ova fotografija koju nam posudi za objavu Mira Babić. Na njoj su đaci s Javornika, Strice i Zarudja koji su pohađali školu na Zarudju i s njima učiteljica Staka Mijatović. Nije precizirano gdje tko stoji na fotografiji, ali (izuzev jednoga đaka) poznata su imena svih, pa onima koji su iz tih planinskih kutaka vareškog kraja ostaje prepoznavati sebe ili svoje bližnje. Navedeni su ovim redom: Ivan Grubešić, Mirjana Babić, Jozo Kristić, Marko Adašević, Bernada Dusper, Manda Kralić, Dragica Babić, Blaženka Bogeljić, Cecilija Varoščić, Mato Jolunić, Ignjac Mijatović, Bono Babić (Zoka), Gabrijel Babić, Slavko Babić, Valerija Adašević, Božo Klarić, Marija Krištić, Bernada Jakovčić, Mladen Grabovac, Marijan Jakovčić, Ana Mijatović, Marinka Kralić, N. N., Jozo Krištić, Jelena Rajić, Anica Malbašić, Dragica Babić, Marija Grabovac, Snježana Divković, Mladen Matanović, Ratko Bogeljić, Blaško Mijatović, Tomo Kralić.
TUŽNO SJEĆANJE (29.I.2017. – 29.I.2021.)
ŽELIMIR VUKANČIĆ Prođoše četiri godine od tvog odlaska na put bez povratka. Nedostaješ mi svakog trena, svakog dana, nedostaju mi tvoji zagrljaji, tvoja podrška i naši razgovori. Ljubav i sjećanje na tebe dio su mog života u kojem zauvijek ostaješ i neizmjerno nedostaješ. Ostat ćeš vječno u srcima sviju nas koji te neizmjerno volimo. Tvoja supruga Vesna, kćerka Željka, sin Dario, s obiteljima
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SIJEČANJ 2021.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 313
15
POBODENE ZASTAVICE...
Tekst J. Klarić • Fotografije M. Marijanović
I na kraljevskoj žitnici Kada odu ljudi ostanu samo priče i zato vam pišem ovu; naš dvodnevni doživljaj traganja za kraljev(sk)im guvnom i ponad njega lokalitetom koji u svojoj oporuci spominje posljednja bosanska kraljica Katarina: "Od svega što ostavih u Bosni najžalivije mi je pšenice s Liješnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice." Tragamo za time, jer samo je još narodu bobovačkog kraja poznat lokalitet Kraljevo guvno (guvno – prostor, zaravan gdje se uz pomoć konja, ali i vjetra, vrše žito). A Liješnicu je već lakše naći i 'staviti pod nogu', doduše zavisi otkud se na nju pođe. Druga polovica prosinca, a nigdje praške snijega: samo se sloj po sloj mraza slaže u osojnim stranama. Okupio se tim, na zadnjoj 'stanici' kod grada Bobovca, i u koloni se spuštamo do Mijakovske rijeke, pa ćemo preko nje do sela Juse, posutoga injem. Prvi zanimljiv prizor je stara i oronula Selimova vodenica, iznad nje je druga očuvana i upotrebljiva. Kazuje nam lokalni čovjek da ih je niz rijeku bilo još petnaestak. Selo šuti, tek poneki dim odaje da tu ima još ponetko neodseljen. Stara seoska džamija i sama na izmaku snaga da se ne sruši. A plodne su njive i uvale uredne i ograđene, živi se od njih.
Drvo je ovdje zadnje čega može ponestati, uviđamo to kad zalazimo u prostor velikog bukvika nad selom. Debla visoka i do trideset metara (a samo zbog nepristupačna terena – zasad još izmiču vojsci s motorkama i traktorima, onoj s komandom u Zavidovićima). Pravimo podužu pauzu, na panju prostrta bošča i na njoj sofra, sve mami vodu na usta… Kroz bukve se na mjesta promalja vidik prema gradu Bobovcu, Ljestvači i tankoj liniji vodotoka Bukovice. Konačno prostrana zaravan koju smo tražili. Predaja kaže da se s guvna u drvenim olucima spuštalo žito među gradske zidine. Strmina je takva da i nije moglo drugačije, ali žito, kako mnogi zamišljaju, nije išlo direktno u grad, moralo se prvo samljeti pa su zato i one vodenice pod Jusama posljednji tragovi bobovačke baštine. U svom drugom dolasku na to područje, s još brojnijom ekipom, na osunčanim blagim padinama nekoć žitne Liješnice, sada obrasle trnjinom i smrekom, ostadosmo zadivljeni i nagrađeni prizorom: zatalasalo se duboko pod nama maglovito 'more' Bosne, a daleki vrhovi planina pod snijegom ušuškani u mekoću oblaka...